HT donirao CAT, najizdržljivije mobitele na svijetu HGSS-u

U prostorijama Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) u Zagrebu, u blizini donje stanice nekadašnje žičare Sljeme, predstavljeni su novi modeli CAT mobilnih uređaja u ponudi Hrvatskog Telekoma – CAT B100 i CAT B15Q. U ime kompanije, direktor HT-ova Sektora marketinga za privatne korisnike Richard Brešković uručio je Vinku Prizmiću, pročelniku HGSS-a te legendi hrvatskog alpinizma Stipi Božiću 80 CAT mobitela, najizdržljivijih na svijetu.

Također, Hrvatski Telekom će od prodaje svakoga CAT uređaja izdvojiti 100 kuna za dodatnu donaciju HGSS-a.

„Novi mobilni uređaji branda CAT, koji su u Hrvatskoj ekskluzivno dostupni u ponudi Hrvatskog Telekoma, prepoznatljivi su po svojoj pouzdanosti, robusnosti i izdržljivosti na svim terenima i u najtežim vremenskim uvjetima. Stoga su kao stvoreni za povezivanje i komunikaciju pripadnika HGSS-a, koji su posvećeni spašavanju ljudskih života. Uvjeren sam da će im biti od velike koristi prigodom njihovih zahtjevnih aktivnosti“, izjavio je Richard Brešković.

Corporate Network Group (CNG) – „Odvažnost za promjenu – žene lideri kroz povijest“

Na današnjem, prvom u nizu događanja osnaživanja žena u poslovanju – Corporate Network Group (CNG) – „Odvažnost za promjenu – žene lideri kroz povijest“ u organizaciji inicijative MAMFORCE® i Instituta za istraživanja i edukaciju – Zaposlena mama, okupilo se više od 80 predstavnika korporativnog i institucionalnog sektora Hrvatske, te malih i srednjih kompanija, koji su željeli saznati nova razmišljanja o razvoju ženskog vodstva (leadership), poboljšati poslovanje i biti u tome što uspješniji. Glavno predavanje održao je dr. Paul Vanderboeck, jedan od vodećih stručnjaka za ženski lidership i upravljanje talentima na rodno balansiran način. Ujedno, Privredna banka Zagreb i VIPnet, potvrdile su status MAMFORCE© kompanije te su im dodijeljeni MAMFORCE COMPANY certifikati za poboljšanu praksu u području obiteljske odgovornosti i rodne jednakosti u odnosu na stanje od prije godinu dana.

Paul Vanderboeck je na primjeru četiri kraljice, Kleopatre, Izabele od Španjolske, Elizabete I i Katarine Velike, predstavio osnovne pouke iz povijesti koje ženama mogu pomoći pri uspjehu u današnjem poslovnom okruženju. Poseban naglasak stavljen je na umrežavanje kako bi se dobio pristup strateškim informacijama i ključnim „igračima“ koji pomažu u kreiranju i zadržavanju pozitivnog ugleda.

Važno je čim prije osvijestiti činjenicu da se žene u vodstvu ne trebaju ponašati kao muškarci da bi bile uspješne. Sposobne i talentirane žene trebaju nastojati razviti i iskoristiti specifične organizacijske sposobnosti koje će im pomoći u napretku i stvaranju, ali na sebi jedinstven način. Upravo suprotno, trebaju iskoristiti činjenicu da se često ističu kao izuzetak, u dominantno muškom kontekstu. Moraju iskoristiti tu realnost i utjecati da ih se lakše prepozna i čuje. Mislim da je ovo događanje izvrsno mjesto i prigoda da se to glasno kaže“, istaknuo je u svom obraćanju dr. Paul Vanderboeck.

Ostale ključne pouke otkrivaju da bi trebale biti svjesne prepreka i nastojati si osigurati pravedan, više nego ravnopravan tretman s muškim kolegama. Drugi koristan alat je koristiti se mentoriranjem iskusnih lidera, po mogućnosti i muških, ne samo žena.

Uvodno obraćanje održala je mr. sc. Dijana Kobas Dešković, predsjednica Instituta za istraživanje i edukaciju Zaposlena mama i pokretačica projekta MAMFORCE® i tom prigodom izjavila: „Svaka žena na menažerskoj poziciji s kojom sam razgovarala mi je rekla da se susreće s izazovima lidershipa u još uvijek dominantno muškom okruženju i da je izuzetno važno aktualizirati teme ženskog lidershipa kako bi se počela razvijati i rješenja. Već i današnji odaziv korporativnog i institucionalnog sektora, koji je znatno veći od očekivanja dovoljno govori o važnosti teme, što potvrđuje da smo na dobrom putu. Zahvaljujući tvrtkama koje su danas potvrdile status MAMFORCE kompanija – PBZ i VIPnet, imamo i primjere dobrih praksi koji mogu služiti kao putokazi ostalima.

Na konferenciji se moglo čuti da je važno osigurati veću zastupljenost žena na vodećim pozicijama jer one čine sve veći udio obrazovanih u populaciji (skoro 60% od ukupnog broja visokoobrazovanih u Hrvatskoj). U njihovo obrazovanje su uložili i država i roditelji. Ako ne budu obavljale odgovarajuće poslove na tržištu rada, s pravom možemo očekivati svojevrstan „odljev mozgova“, a što će imati za posljedicu manje konkurentno gospodarstvo.

Danas potvrđene MAMFORCE kompanije, svjesne su ženskog potencijala, te imaju veliki broj žena na menadžerskim pozicijama. Povodom preuzimanja certifikata, izjavili su:

Miroslav Halužan, PBZ, viši izvršni direktor ljudskih resursa i organizacije:

“Ponosni smo što smo prije godinu dana bili među prve dvije kompanije u Hrvatskoj koje su stekle status MAMFORCE kompanije. Potvrda ovog statusa ujedno je potvrda kontinuiteta dobrih praksi koje provodimo kako bismo olakšali uspostavu ravnoteže između privatnog i poslovnog života našim zaposlenicima. Posebno vodimo brigu o našim zaposlenicama koje su u većini slučajeva i majke s obzirom da smo u brojčanom smislu  dominantno ženska organizacija sa 73% žena, te smo trenutno posvećeni razvoju dodatnih pogodnosti vezanih za usklađivanje posla i roditeljstva u smislu veće fleksibilizacije radnog vremena . Cilj nam je kao društveno odgovornom poslodavcu slušati potrebe svih naših zaposlenika te uz redovito praćenje najnovijih globalnih trendova primjenjivati dokazano najbolje prakse s kojima se poboljšava kvaliteta života i rada.”

Alis Kaznačić, direktorica Upravljanja ljudskim potencijalima Vipneta je istaknula:

,,Ponosni smo što smo potvrdili status MAMFORCE kompanije. To potvrđuje da naša family friendly politika pokazuje rezultate i to je zasigurno jedan od razloga zašto smo prepoznati kao jedan od najpoželjnijih poslodavaca na tržištu. Svjesni smo kako naši zaposlenici uz karijeru imaju još jedan veliki izazov, a to je roditeljstvo. Upravo zato nastojimo ponuditi najpovoljnije uvjete poput primjerice kliznog radnog vremena, povremenog rada od kuće, zdravstvenih pregleda, usluge vrtića za djecu zaposlenika, teretane i bazena u sklopu Vipnetova kampusa, čime se roditeljima uvelike olakšava stvaranje kvalitetne ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Trendovi pokazuju kako će do 2020. godine između 30 i 40 posto top menadžmenta činiti upravo žene. Veseli nas da je Vipnet, sa 42% menadžmenta koji čine žene, već danas iznad tog prosjeka“

U skopu panel diskusije na kojoj su sudjelovale Martina Bračić (Torte i to), Ivana Gažić (Zagrebačka Burza), Vedrana Čučuković (INA), Ida Martinjak (PBZ), Martina Rizman Matić (VIPnet), u otvorenoj diskusiji pokušalo se ukazati na prepreke koje ženama stoje na putu do vodećih pozicija.  Diskusija je potvrdila da se žene teško nose s očekivanjima okoline i duplim standardima za žene i muškarce u smislu odgovornosti prema djeci, zatim istaknuta je važnost mentora za razvoj karijere kao i partnerska podrška te usluga „baka servisa“.

Prvi hrvatski CNG podržali su INA, Privredna banka Zagreb i Vipnet kao partneri događaja.

Allianz: Treneri zlatnog srca pomažu djeci s teškoćama u bavljenju sportom

Allianz Zagreb d.o.o. dio je vodećeg svjetskog osiguratelja, nazočnog na hrvatskom tržištu od 1999.
Danas posluje putem sedam podružnica, preko 250 zastupstava i prodajnih mjesta širom Hrvatske i tržišni je lider u segmentu životnih osiguranja
Allianz Grupa je kao globalni partner paraolimpijskog pokreta 2006. pokrenula aktivnosti osvještavanja javnosti o paraolimpizmu pod motom „Sharing Paralympic Knowledge“.

U želji da iste vrijednosti prenesemo u Hrvatsku, počeli smo suradnju s Hrvatskim paraolimpijskim odborom u formi sponzorstva i realizacije projekta „Paraolimpijski školski dan“, u sklopu čega je do ljeta 2014. posjećeno preko 120 osnovnih škola i preko 50 000 djece. Cilj je projekta senzibilizirati djecu na ravnopravnost osoba s invaliditetom te smanjiti rezerviranost društva prema njihovu bavljenju sportom. Kroz priče pojedinih paraolimpijaca, djeca su posredno učila i o važnosti sigurnosnih mjera u prometu – također jednom od korporativnih ciljeva Allianza.

Projekt smo nadogradili postavom predstave Zmaj s jednim krilom, prilagođene djeci predškolskog i školskog uzrasta, koja naglašava važnost prihvaćanja različitosti. U aktivnosti smo uključili i zaposlenike, kroz internu edukaciju njihove djece, izložbe fotografija s paraolimpijskih igara, obilježavanjem Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Naši zaposlenici postali su dijelom paraolimpijskog pokreta, pa je tako ideja za police osiguranja dostupne na brajici za slijepe i slabovidne potekla upravo od njih, internim mehanizmom nominiranja ideja za unaprjeđenje poslovanja. Paraolimpijski pokret postao je dijelom korporativnih vrijednosti Allianza i postupno se utkao u sve dijelove našeg poslovanja, a iste vrijednosti nastojimo prenijeti i na hrvatske medije redovitim održavanjem radionica na temu paraolimpizma.

Kroz suradnju s HPO-om naučili smo mnogo o vrhunskom sportu, ali i o životu osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Nažalost, uočili smo da postoji dio društva kojem bavljenje sportom nije dostupno, a naše istraživanje pokazalo je kako je razlog tome dijelom neprikladna infrastruktura i nedostatak stručnih trenera, a dijelom i društvene predrasude prema bavljenju sportom osoba s teškoćama u razvoju. Stoga smo pokrenuli projekt naziva Treneri velikog srca – prvi projekt u Hrvatskoj usmjeren na razvoj sporta na lokalnoj razini za djecu s teškoćama u razvoju. U prvom koraku obučavaju se treneri, a u drugom krećemo u sportske aktivnosti u suradnji s lokalnim zajednicama. Počeli smo s paraolimpijkom Anom Sršen i školama plivanja te ih dosad otvorili jedanaest diljem Hrvatske. Od ljeta 2014. otvorili smo i četiri atletske škole. Gradovi, udruge i klubovi počeli su se sada i sami javljati i uključivati, čime je osigurana održivost projekta u narednim godinama.

Treneri velikog srca priča je o iznimnim ljudima – o trenerima koji nikada neće vidjeti svjetla reflektora koja vide treneri vrhunskih sportaša „medaljaša“. Oni djeci prenose ljubav prema sportu i san da jednog dana i oni mogu postati paraolimpijci. Posvećuju im vrijeme svjesni činjenice da sport osoba s invaliditetom ili teškoćama u razvoju ne nudi adekvatnu financijsku naknadu ni status u društvu. Nošeni su željom da toj djeci omoguće ravnopravno bavljenje sportom i na taj način pridonesu njihovu zdravlju, lakšoj socijalizaciji te uključivanju u zajednicu.
Lana Zeković Mellé, voditeljica korporativnih komunikacija
Vanja Bzik, suradnica u marketingu

Bomark i njihova zaklada pomažu najranjivije

Varaždinska tvrtka Bomark d.o.o. je snažna tvrtka u području proizvodnje paketnih ambalažnih materijala – lider u Hrvatskoj, ali i veliki filantrop, s osjećajem za društveno dobro, s odavno izgrađenim sustavom pomaganja građanima koji su u najvećoj potrebi. I u tome je među prvima .

Bomark d.o.o. iz Varaždina, privatna tvrtka osnovana 1992., danas je jedini proizvođač stretch folije te najveći distributer ambalažnih materijala i opreme za pakiranje u Hrvatskoj. Pozamašna investicija tijekom 2011. u postrojenja, nabavu novih i povećanje postojećih skladišta te modernizaciju poslovnih procesa, odražava stratešku namjeru tvrtke da se pozicionira među respektabilne europske isporučitelje. Bomark danas posluje u tridesetak zemalja.

No nije tehnologija sve; za uspjeh Bomark grupe jednako je važno sedamdesetak zaposlenika, njihovo znanje i vještine, nesebičan pristup i timski rad. Uzajamno povjerenje radnika i vodstva stvara povoljno radno okruženje, potiče cjeloživotno učenje, hrabri osobni napredak, osobito onih manje obrazovanih i uvježbanih te onih starije dobi, što može potvrditi svaki od zaposlenika Bomarka. Financijski podupiremo naše zaposlenike usavršavanjem u stranim jezicima, računalstvu, poslovnim znanjima.
Bomark je tvrtka s sustavnom, široko i dosljedno implementiranom, filozofijom društveno odgovornog poslovanja. To vrhovno načelo ostvaruje se uvažavanjem i razvojem zaposlenika, ali i kroz poštivanje želja i potreba partnera, dobavljača i potrošača, kvalitetom, rokovima i poštenom cijenom. No, Bomark izravno pomaže razvoju i napretku hrvatskog društva i na jedan dodatni, specifičan način kao malo tko u nas.

Zaklada Civilizacija ljubavi

Godine 2003. tvrtka je osnovala humanitarnu zakladu „Civilizacija ljubavi“ i time izravno zakoračila u sektor civilnoga društva, potvrđujući svoju savjest i odgovornost prema zajednici, namjeru aktivnog sudjelovanja u životu društva, opredijeljenost za društveno partnerstvo gospodarstva, nacionalne i lokalne vlast te nevladinih organizacija. Stalnim uplatama vlastitih sredstava u Zakladu Bomark d.o.o. izravno podupire stvaranje pravednijeg društvenog okruženja za sve. Najveći dio sredstava ide najranjivijim skupinama ljudi, onima kojima su pomoć i podrška najpotrebniji. Već deset godina Zaklada stipendira siromašne đake i studente – trenutačno njih dvanaest. Unatrag pet godina u Caritasovu pučku kuhinju u Varaždinu svakodnevno se dostavlja određena količina kruha, što je na godinu 20 000 komada kruha. Zaklada se ugovorom obvezala i na financiranje toploga obroka za dvadesetoro invalidne djece koja boluju od najtežeg oblika cerebralne paralize, a borave u Caritasovu domu u Čakovcu. Dio sredstava odlazi za siromašnu djecu u Tanzaniji – za pedesetoro njih osigurava se prehrana i školarina. I neki pojedinci i obitelji lakše podnose svoju nevolju, siromaštvo i bolest izravnom pomoći Zaklade.

Djelovanje Zaklade proteže se i na projekte i programe dizanja ekoloških standarda u zajednici.

Bomark i zaposlenici te njihova Zaklada pridonose društvu konkretno. Želimo svojim primjerom višestruko potaknuti i druge, opću i poslovnu javnost, da svatko učini nešto konkretno za one koji su posustali i onemoćali, koji su zaboravljeni i napušteni.

U planu Zaklade je skora šira suradnja s mnogima – pojedincima i tvrtkama, koji slično misle i osjećaju. Inovativni smo, prepoznajemo potencijale ondje gdje ih drugi ne vide, uporni, usmjereni, pragmatični, hrabri i kreativni u potrazi za rješenjima usprkos svim preprekama. Samo društvo koje je istovremenpo i civilizacija ljubavi može uživati u trajnom i istinskom miru i blagostanju!

Domagoj Šola, upravitelj humanitarne zaklade „Civilizacija ljubavi“.

Pula: prvi grad u svijetu certificiran prema načelima društveno odgovornog poslovanja sukladno normi IQNet SR-10

Grad Pula – Pola dokazuje se na mnogi od dobrih načina: ima ciljeve, postupke i ostvarenja!

Pula je najveći grad Istarske županije i administrativni je centar Istre još od rimskog doba. Danas ima status velikog grada.  Upravljanje gradom je organizirana u šest odjela i dvije službe, s 184 zaposlenika.

Da sveopća kriza ne mora biti alibi za apatiju, gradska uprava Pule dokazala je učinivši – može se reći – svjetski iskorak. Nakon obavljenog certifikacijskog audita, gradska uprava Grada Pule je u jesen 2014. dobila certifikat za sustav upravljanja društveno odgovornim poslovanjem (DOP) prema normi IQNet SR-10, koji sadržajno odgovara standardu ISO 26000. Do ovog trenutka samo su 63 tvrtke u svijetu uspjele ostvariti takav pothvat – od čega niti jedna lokalna uprava ni državna institucija.

Grad Pula je prvi grad u svijetu koji je službeno certificirao svoju orijentaciju i praksu prema DOP-u. Ovim certifikatom, dobivenim od strane agencije, Pula dokazuje kako je organizirana i usmjerena k održivom razvoju i kako „ljudima i svijetu želi pružati više od prosjeka, samoinicijativno, svojim sredstvima, planski i sustavno“ (definicija DOP).

Činom certifikacije odaslana je jasna poruka i građanima i javnosti, i to ne samo u Hrvatskoj. Grad se ovime želi distancirati od uvriježenog mišljenja o birokratskom i netransparentnom funkcioniranju javnih službi, postaviti visoke standarde rada i ponašanja. Želi na svaki način izaći u susret skupinama prema kojima je okrenut i kojima služi – svim dionicima.

Kako je dogodilo da jedna gradska uprava može s lakoćom realizirati projekte koji su za mnoge druge nedostižni?

Sjeme uspjeha posađeno je 2007. godine. Iako jeto tada  izgledalo kao uobičajeni poslovni potez, čin implementacije elektroničkog sustava za upravljanje procesima i dokumentima se pokazao kao prekretnica, presudna točka u razvoju. Kao rukom odneseni, nestali su uobičajeni problemi svakog grada i institucije – traženje akata i predmeta, zagubljeni dokumenti, greške, nedostatak informacija, netransparentnost, pusti sastanci, pritužbe…

Kako je poslovni sustav doživio značajne promjene i radikalno drugačiji način rada, stabilizacija istog se postigla uvođenjem ISO 9001 sustava. Sljedeći je korak bila implementacija informacijske sigurnosti (ISO 27001) kako bi se od grešaka i zlouporabe zaštitio ne samo informacijski već i cijeli poslovni sustav, a na koncu i usluga građanima.

Ipak, glavni dokaz organizacijske superiornosti i poslovne zrelosti jest čin certifikacije društveno odgovornog poslovanja prema IQNet SR-10 normi.

Projekt je trajao šest mjeseci i na njemu su aktivno sudjelovalo više timova i odabranih zaposlenika. Usvojena je Politika upravljanja sustavom DOP grada Pule, donesen Etički kodeks, identificirani su i ocijenjeni dionici i njihova očekivanja, proanalizirani zakonski zahtjevi i usklađenost s njima. Sačinjen je i Akcijski plan društvene odgovornosti u 13 točaka.

Zanimljivo je spomenuti da je, iako to nije bilo obavezno, izrađen i nefinancijski godišnji izvještaj o radu sukladno smjernicama G4 – Global Reporting Initiative, što omogućuje praćenje i ocjenu napretka u DOP-u. U sklopu samoga projekta, Grad Pula postao je članom svjetske mreže odgovornih subjekata – UN Global Compact.

Veličina svega ovoga je u tome što je gradska uprava napravila kvalitetne pretpostavke za direktan i konkretan pozitivni utjecaj na svoju sredinu. Prema viziji, Grad Pula želi biti sve poželjnijim mjestom za život i rad ljudi – pa su sve ovo koraci koji ka tome neminovno vode. Nakon što je je projekt certifikacije završio, u gradskoj je upravi opet osviještena ona poznata maksima: biti društveno odgovornim je putovanje, a ne odredište.  Društveno odgovorno poslovanje je tek alat, a sretan i ugodan život grada i njegovih građana pravi cilj koji nas sve pokreće!

 

Boris Miletić, Gradonačelnik Grada Pule

listopada 2014,

za knjigu-planer UČINKOVIT MENADŽER 2015.

Fotografija: pixabay.com

 

Velika Gorica upisala se na kartu Urbanih vrtova

Velika Gorica, 8. svibnja je svečano otvorila svoj prvi Gradski vrt u kojem će građani usred svojega grada uzgajati vlastitu hranu i družiti se u opuštenom i prirodnom okruženju. Grad Velika Gorica tako provodi svjetski trend vrtlarenja u gradskim kvartovima i priključuje se gotovo dvadeset lokacija koje su se upisale na kartu nacionalnog projekta Urbani vrtovi.

Zahvaljujući Gradu Velika Gorica koji je odlučio svojim građanima ustupiti gradsko zemljište za besplatno uzgajanje povrća te je uredio gotovo 70 vrtnih parcela, Velikoričanci od danas mogu uživati u svojoj zelenoj oazi.

Cjelodnevnom volonterskom akcijom uređenja gradskog vrta Velika Gorica obilježena je još jedna zelena inicijativa Urbanih vrtova koju treću godinu zaredom provode Grad Zagreb, medijska kuća 24sata i Radio Kaj uz partnere projekta.

Uređenje društvene zone Gradskog vrta Velika Gorica, otvorio je gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić, koji je tim povodom istaknuo:

„Vjerujem da smo uključivanjem u projekt Urbani vrtovi dokazali kako je Velika Gorica spremna slijediti svjetske trendove i uspješne primjere gradskih vrtova diljem Hrvatske. Iznimno smo ponosni što smo na našem Gradskom vrtu udružili gotovo 70 obitelji koje će tijekom narednih godina besplatno uzgajati prehrambene kulture za vlastite potrebe.“

Gradonačelnik Dražen Barišić tom prilikom korisnicima vrtnih parcela dodijelio je ugovore o besplatnom korištenju i svečano uručio donacije vrtne kućice, alata i sadnica, u nazočnosti direktorice marketinga tvrtke Pevec Danijele Stjepanović.

Uz Pevec, svojim donacijama akciju uređenja podržali su i ostali partneri projekta Ožujsko pivo, Mesna industrija Ravlić, PBZ, Samoborka, MBM, Ecoimpuls i Eko Taxi.

Kako bi građani na svojim parcelama dobili što izdašnije, ljepše i zdravije plodove, profesorica s Agronomskog fakulteta dr. sc. Vesna Židovec u suradnji s Poljoprivrednom savjetodavnom službom Velike Gorice održala je radionicu o vrtlarenju, a darovani namještaj od paleta dodatno su uljepšali akademski slikari Nikolina Ivezić i Miro Župa.

Projekt Urbani vrtovi uključuje uključuje gotovo 3000 obitelji na gotovo 20 lokacija diljem Hrvatske, kojima se ove godine, uz Veliku Goricu, pridružuju Čakovec i Split.

NIVEA: “Neka odrastanje bude dječja igra”

NIVEA i ove godine nastavlja s provođenjem projekta društvene odgovornosti “Neka odrastanje bude dječja igra” u suradnji sa Savezom društava Naša djeca Hrvatske. U sklopu ovogodišnjeg projekta, NIVEA će donirati 150.000,00 kuna Savezu DND za provođenje programa edukacije volontera koji djeluju u 96 Društava Naša djeca iz cijele Hrvatske te za organizaciju radionica za roditelje na temu poticanja dječje kreativnosti i razvoja kroz igru. Na edukacijama i radionicama poseban naglasak bit će stavljen na popularne igre djece Europe.

”Sretni smo što s našim partnerom Savezom DND nastavljamo s projektom “Neka odrastanje bude dječja igra’‘. Ove godine odlučili smo omogućiti edukaciju volonterima koji svakodnevno ulažu puno ljubavi, vremena i truda u rad s djecom, a posebno me veseli što ćemo organizirati i radionice otvorene za sve zainteresirane roditelje. I dalje je okosnica našeg projekta dječja igra, a inspiraciju za ovogodišnju temu pronašli smo u omiljenim igrama djece Europe kojima smo, osim kroz radionice, posebnu pažnju posvetili i na našoj internetskoj stranici”, izjavila je Nela Zadro, direktorica marketinga Beiersdorf Hrvatska.

Edukaciju volontera provodit će psiholozi i stručnjaci specijalizirani za rad s djecom koji će upoznati volontere s najnovijim saznanjima, tehnikama i metodama stručnog i kreativnog rada s djecom predškolske i osnovnoškolske dobi. Edukacija obuhvaća četiri cjeline: likovno-kreativno, dramsko i plesno izražavanje te razvoj djece kroz igru. Nakon edukacije volontera, uslijedit će besplatne radionice za roditelje tijekom srpnja i kolovoza na kojima će im volonteri prenijeti svoja znanja i vještine kako bi u obiteljskom okruženju poticali djecu na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru.

Jako smo ponosni i zahvalni što smo i ove godine dio hvalevrijednog projekta koji provodi NIVEA. Stručno osposobljavanje voditelja i volontera od iznimne je važnosti za kvalitetan rad s djecom i zahvalni smo marki NIVEA što će nas podržati u našem radu. Tim više što se edukacije ovog obima nisu provodile unutar Saveza DND od 2009. godine zbog nedostatka novca u Društvima Naša djeca”, istaknula je predsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske, prof. dr. sc Aida Salihagić Kadić.

Projekt “Neka odrastanje bude dječja igra” bit će predstavljen i na internetskoj straniciwww.nivea.hr/igre na kojem će svi posjetitelji moći saznati više o poznatim igrama djece Europe s posebnim naglaskom na one igre koje su u izvornom ili prilagođenom obliku popularne i u Hrvatskoj, a sve s jednim zajedničkim ciljem – kako ne bi pale u zaborav nego se prenijele i na buduće naraštaje djece. U sklopu internetske stranice pokrenut je i nagradni natječaj “Koja je vaša omiljena igra” putem kojeg NIVEA poziva obitelji diljem Hrvatske da odgovore na pitanje koje je njihova omiljena igra.

Najkreativniji odgovori postat će dio Priručnika o igrama koji će poslužiti DND-ovima u njihovom radu s djecom, a na tjednoj bazi najbolji će biti nagrađeni s NIVEA poklon-paketom i posebnim setom igara koji se sastoji od rekvizita za igranje nekih od omiljenih igara djece Europe.

 

KUEHNE & NAGEL – Upošljavanje prosječno 40 osoba s poteškoćama

Kuehne + Nagel

Tvrtka KUEHNE & NAGEL iz Zagreba pionir je i jedan od najvećih poslodavaca za osobe s posebnim potrebama.

Mnogima, nekad ih je bilo 60, značila je toplo utočište, mjesto gdje  mogu „konačno pošteno zarađivati za svoju agzistenciju“. Nitko sretniji od njih!

Tvrtka Kuehne & Nagel osnovana je 1890. u Bremenu, s djelatnošću pretovarnih lučkih poslova i otpreme roba. Osnivači su bile obitelji Kuehne i Nagel. U burnoj prošlosti tvrtka je prolazila kroz uspjehe i krize, da bi danas bila jedna od najvećih i najuspješnijih otpremničkih kuća u svijetu. Prihod korporacije je 2009. iznosio 17,6 milijardi CHF, a tvrtke – kćeri u Hrvatskoj 137 milijuna kuna. Djeluje u 110 zemalja, ima više od 54.000 zaposlenika, a sjedište joj je u Švicarskoj.

U Hrvatskoj je započela s radom 1992. s tri zaposlena. U 2010. , kad se piše ovaj članak, mi smo jedna od vodećih i najuspješnijih otpremničkih kuća u Hrvatskoj s više od 200 stručnjaka za obavljanje međunarodnog i domaćeg zračnog, pomorskog, cestovnog i željezničkog prometa, te poslova skladištenja i distribucije roba.

  1. – početak lijepe priče !

Nazvao me Jadranko, direktor logistike naše najbolje stranke. Kaže:”Emile, imam dobar prijedlog. Možemo ga zajedno razmotriti i sigurno ćeš ga prihvatiti.” Nastavlja: “Vi za nas obavljate raznovrsne posliće koje u vašem susjedu DM-u obavljaju osobe s manjim intelektualnim poteškoćama. To biste mogli i vi pokušati, zar ne?”

Malo mi se zamračilo pred očima. Pomislih: “Ionako imamo premalo posla i za naše stalne zaposlenike, samo mi još trebaju dodatni troškovi i dodatni problemi s novim nepoznatim ljudima.” Nisam znao čemu idem ususret, pa sam malo “puhao i na hladno”.

Zaprepašteno čuh svoj glas kako spremno odgovara: “Nema problema, pokušat ćemo!”

Sljedećeg jutra stiže Jadranko s mladom zgodnom djevojkom, koja se predstavlja kao voditeljica Udruge za promicanje inkluzije iz Zagreba. Odmah me počinje uvjeravati kako mi nećemo imati nikakvih problema, da će ona sve sama organizirati, da… Pomislio sam: ovu bi trebalo uzeti ovdje za direktora. Jadranko se smješka, mene nešto steže u želucu.

Dogovor je postignut. Prva grupa od pet osoba, u pratnji svoga radnog asistenta, dolazi u naše hale već u ponedjeljak. Ugovori o suradnji, odgovornosti i cijeni rada potpisani su. Avantura može početi. Bilo je to u ožujku 2003. godine. Prvu je postavu činilo pet novih kolega: Marija Kozarić, Tomislav Čleković, Zehra Nukić, Ivica Britvec i Božidara Nukić.

Pratim što se događa. Stalni zaposlenici, iako na vrijeme obaviješteni o novim kolegama, u čudu promatraju smetene i nespretne nove suradnike. Ubrzo se situacija stabilizira. Novi ljudi su sve spretniji, dolaze na vrijeme, ne bježe na “čik pauze” kao naši stalni, “rutinirani” zaposlenici, pristojno razgovaraju, dolaze na vrijeme na organizirani gablec, sami dolaze i odlaze s posla … Mlada voditeljica Marijana redovito dolazi provjeravati, pita za eventualne probleme.

Zanimljivo – posla ima sve više, zapošljavamo nove radnike i organiziramo prihvat nove grupe iz inkluzije.

Do kraja godine već ih imamo dvadesetak. Na Božićnom domjenku prvi započinju ples, pjevaju s tamburašima i pristojno odlaze kućama oko 22 sata, bez ispijene kapi piva ili drugog alkohola.

Sljedeće mi godine prijateljica Anđelka, defektologinja iz Centra za rehabilitaciju Zagreb kaže da u svojim radionicama imaju previše osoba i da bi im rad u našoj tvrtki dobro došao za socijalizaciju, izgradnju dodatnih vještina, a nešto bi i zaradili.

Pristajem.

Dolazi i mlada defektologinja iz “Zagorske škole” iz Zagreba. Kaže da njihove učenike, koji su završili neke zanate, rijetko tko hoće zaposliti. A djeci (i roditeljima) treba stalni posao i, naravno, novac za život.

Kud svi, tu i oni.

U međuvremenu se stvar polako zaokružuje na današnjoj razini – trajno zapošljavamo sedam osoba s intelektualnim poteškoćama, a za njih od društva dobivamo i određene poticaje. Još 50-60 osoba redovito dolaze raditi u organizaciji spomenutih organizacija. Radno vrijeme trajno zaposlenih je šest sati, a drugih četiri sata na dan. Svi oni rade na poslovima etiketiranja proizvoda uoči otpreme poznatom naručitelju. U početku, dok se privikavaju na novu sredinu i svladavaju tehnologiju posla, s njima su u našim halama njihovi radni asistenti – voditelji, koje je angažiraoCentar za rehabilitaciju.

Uspjeli smo! Javnost to vidi i voli.

U Večernjem listu od 21. travnja 2010. naša je priča nekoliko puta opisana javnosti. Sve ono što mi i sami dobro znamo, jer je to očigledno, a što nam ovi naši suradnici neće reći ili nemaju prilike, mogao sam lijepo pročitati u novinama.

“Volim ponedjeljak… Bila sam presretna kas su me zaposlili. Obožavam svoj posao, s kolegama se slažem super. Sjedim pored najbolje prijateljice, radni asistenti i šefovi su s nama jako dobri. Što da kažem – volim ponedjeljak!” – smije se 25-togodišnja Doris Leporić, jedna od sedam prvozaposlenih u Kuehne & Nagel. Biserka Samodol, koja u Svetoj Nedelji radi već četiri godine kaže: ” Ostala bih ovdje do kraja života.” Ona je prije ovog iskustva završila za pomoćnu kuharicu i, nažalost, provela četiri godine na burzi. Sve se promijenilo kad ju je otac odveo na radionicu Centra za rehabilitaciju, posredstvom kojeg je došla do ovog posla koji, eto, traje već četiri godine. Njezina je velika želja da se u Kuehnu & Nagelu uspije zaposliti i njezin dečko Domagoj, član Udruge za promicanje inkluzije.

Moji suradnici, menadžeri su prihvatili novost i sad je to dio naše svakodnevice. U početku su ih malo više brinule sve te stvari koje bi mogle predstavljati probleme: organizacija posla, sigurnost, suradnja, no, kako je vrijeme odmicalo, brige su se topile. Pozitivne su strane ove prakse za našu tvrtku, ove radnike i društvo u cjelini sve više izlazile na površinu.

Kao radnici, oni su skromni, radišni, pouzdani. “Vidi se da im posao puno znači i da ga ne žele izgubiti” – kazao je uVečernjem listu moj suradnik Dario Jagar, rukovoditelj naše logistike. Radnici se dobro slažu, nema ni svađa ni trzavica, među mnogima su se razvila prava prijateljstva.

Znamo da je ova praksa dobra svima. Našoj organizaciji jer ima dobre zaposlenike, a njima jer imaju posao, sami zarađuju za život, socijaliziraju se, uče i razvijaju. Ponosni smo i zbog dobrobiti koju činimo ljudima i društvu u cjelini.

Naši regionalni voditelji iz Beča i Hamburga odobravaju i potiču ovakav način zapošljavanja, ali uz stalnu napomenu da pazimo na sigurnost pri radu, odgovornost i sl.

Proglašeni smo i “Poslodavcem godine za 2008. godinu” u kategoriji velikih poduzeća. Na dodjeli nagrade sadašnja predsjednica Vlade, ondašnja ministrica, gospođa Kosor, dodjeljuje meni i našem miljeniku Božidaru (s Down sindromom koji se lako prepoznaje ) plaketu i nagradnu skulpturu. Sljedećih dana na internetu izlazi slika s tekstom: “Ministrica predaje nagradu direktoru Emilu Justiniću”.

Naravno, na slici nisam ja nego Božidar. No kakva je razlika? Nikakva! On je zaslužan za nagradu jednako kao i tvrtka ili ja. To što i fizički nismo slični, zar je to važno?

Danas smo nakon dugotrajnih i napornih pregovora s našom najvećom strankom u skladišnom poslovanju dobili obavijest da nećemo nastaviti dugogodišnju uspješnu suradnju.

Što to znači? Gubitak najmanje 25 radnih mjesta, možda otkazi, smanjenja plaća?

Što nam je činiti? Truditi se da pronađemo i u ovim teškim vremenima stranke koje će popuniti nastale praznine u poslovanju. I što još?

Pa zaposliti još više suradnika s poteškoćama.

 

KAKO SE STVARI ODVIJAJU U 2015.,  I ŠTO ĆE BITI ?

U gornjoj priči koju sam kao svoj stručni prilog objavio u knjizi Vođenje i motiviranje ljudi, 2010., u izdanju tvrtke M.E.P. d.o.o.,  prepoznaje se entuzijazam i jedna velika težnja ka gradnji jednakih mogućnosti za pristup radu svim skupinama i osobama, pogotovu onim s poteškoćama i posebnim potrebama. Njime je naprosto nemoguće ostvariti to pravo i nadanje, – da se trajno zaposle. U razdoblju od 2003. pa negdje do 2013.,  naša tvrtka KUEHNE NAGEL pružila je mnogima od njih gostoprimstvo, dala konkretnu priliku da se iskažu i dokažu, sami zarade svoj mjesečni novac. Uključili smo ih u rad tvrtke, prihvatili kao kolege, družili se s njima kao da su odvuvijek s nama, znajući kako i koliko im je to dragocjeno. Uz to željeli smo da naš primjer bude poticaj drugim tvrtkama – neka i one pronađu jednake ili slične puteve integracije tih ljudi, većinom mladih, u redoviti radni proces.

No…

Već i prilikom pisanja te priče nazirala se ozbiljnost nadolazeće ekonomske i gospodarske situacije u svijetu i Hrvatskoj. Nametalo se pitanje – kako dalje upošljavati osobe sa posebnim potremama dok istovremeno prijeti otpuštanje nekim našim stalnim zaposlenicima. Optimizam se održao otprilike do polovine 2014., kad je puna realnost nove situacije postala posve očigledna. Nemoguće je bilo izbjeći ili amortizirati posljedice. Ulaskom Hrvatske u EU glavnina poslova na kojima smo dotad zapošljavali ovu populaciju naglo nestaje, kao etiketiranje, preslagivanje i sl. Naša se situacija i poslovno mijenja, što je opet bitno za ovu priču: broj zaposlenih je danas manji – 162, ukupni prihod također – 143 milijuna kuna.

Danas imamo malu i rijetku potrebu za angažmanom dodatne radne snage. U našoj sredini sada je šest stalno zaposlenih iz ove grupe. Oni i dalje marljivo rade, osjećaju tvrtku kao svoj drugi dom. A stalni zaposlenici tvrtke navikoše se na novu situciju – možda ni ne primjećuju išta novo u radnom procesu.

Malo statistike o razdoblju 2003. – 2014.: mimo redovno zaposlenih, tvrtka Kuehne Nagel zapošljavala je u prosjeku cca 40 osoba sa intelektualnim poteškoćama na povremenim poslovima – cca 168 radnih dana na godinu. Nekad je izvanjskih radnika s posebnim potrebama bilo i po 60 – dakle 30% u odnosu na broj stalno zaposlenih. Čini se da smo po tome bili prvi u Hrvatskoj.

Danas u gradu nerijetko sretnem osobe iz ove grupacije. Pozdravimo se, pitaju me ima li posla, govore kako su im dani rada kod nas bili najsretniji dani u životu.

Aktivisti iz Udruge za promicanje inkluzije kao i zaposlenici Centra za rehabilitaciju Zagreb redovito nas kontaktiraju pitajući za mogućnosti ponovnog zaposlenja njihovih ljudi. A ja im nekako nesigurno odgovorim – možda će se već nešto naći, ako ne kod nas a ono kod nekog drugog poslodavca…

Pripremajući se za skori odlazak u mirovinu, rezimiram i preslagujem tu „negdje gore“ mnogo toga. Pa se često se i upitam – jesam li mogao i trebao više za njih učiniti.

 

Emil Justinić, direktor KN

Travanj, 2015.

12. Međunarodna konferencija o reciklaži i uporabi plastičnog otpada

Used plastic bottles in recycling bins for earth day campaign
Foto: rawpixel.com - www.freepik.com

U Rimu se, 29. i 30. travnja2015. godine održava 12. Međunarodna konferencija o reciklaži i uporabi plastičnog otpada – IdentiPlast.

Organizator je konferencije europsko udruženje proizvođača polimera PlasticsEurope. IdentiPlast je konferencija na kojoj će se prezentirati vrijedne informacije o najnovijim saznanjima u vezi s upravljanjem plastičnim otpadom, ali i primjeri najbolje raspoložive prakse. Konferencija nudi najnovija saznanja i iskustva o identificiranju, sortiranju, recikliranju i oporabi različitih tokova polimernog otpada. Više informacija možete naći nahttp://www.identiplast.eu/.

S hrvatske će strane konferenciji prisustvovati Tomislav Čurko, direktor Čistoće Zadar i predsjednik Udruženja komunalnoga gospodarstva pri HGK, te Gordana Pehnec Pavlović, tajnica Udruženja industrije plastike i gume pri HGK.

Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji

Osnivačka konferencija Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji, kojoj je sjedište u Zagrebu, održana je 18. travnja 2015. godine. “Osobito smo ponosne na ovakav vid udruživanja i pokretanja zajedničkog djelovanja i progovaranja o aktualnim temama pravne profesije – iz ženskog kuta gledanja“ ističu u Hrvatskoj udruzi žena u pravnoj profesiji čije osnivanje su svojim dolaskom na konferenciju, podržali:

  • Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova;
  • Predstavnici Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu;
  • Predstavnica Francuskog veleposlanstva u Zagrebu;
  • Predstavnice Pravnog fakulteta iz Zagreba i Rijeke;
  • Predstavnice Hrvatske odvjetničke komore;
  • Predstavnice Hrvatske udruge poslodavaca;
  • Predstavnice Hrvatske gospodarske komore; i
  • Predstavnice hrvatskih sudova.

Tarja Krehić, predsjednica Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji, istaknula je u svom uvodnom govoru da se Udruga osniva s primarnim ciljem promoviranja, unaprjeđenja i afirmacije statusa žena u pravnoj profesiji – kao profesionalnih djelatnica u odvjetništvu, sudstvu, korporativnom svijetu, znanosti i pravnom sustavu općenito. Svrha Udruge je postići, prvi put u hrvatskoj povijesti, jedinstveno nastupanje žena u pravnoj profesiji – u pogledu pitanja bitnih prvenstveno za pravnu profesiju, a potom i pitanja značajnih za žene.

Svake godine sve više studentica upisuje i završava pravni studij. Tako su, u razdoblju od 2010. godine do danas, 71% diplomiranih studenata pravnih fakulteta po predbolonjskom programu, odnosno 73% diplomiranih po bolonjskom programu, bile žene. U nastavku donosimo samo nekoliko najintrigantnijih službenih brojki koje govore o rodnoj statistici u različitim granama pravne profesije (podaci su iz 2012. godine, osim za HOK):

  1. ZNANOST – 56,21% ukupnog znanstvenog kadra su žene;
  2. SUDSTVO – što je sud višeg ranga to je postotak sutkinja u sastavu tog suda niži. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sutkinje čine 72,4% ukupnog sudačkog kadra na prekršajnim sudovima, 71,2% na općinskim sudovima, 70,6% na trgovačkim sudovima, 60,6%  na županijskim sudovima, 45% u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te 33,3% u Ustavnom sudu Republike Hrvatske;
  3. DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO – u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske je  47,6% žena, u županijskim državnim odvjetništvima 56,1%, u općinskim državnim odvjetništvima 69,8%, dok je u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 71% žena;
  4. ODVJETNIŠTVO – prema  podacima Hrvatske odvjetničke komore za godinu 2015. – oko 43% odvjetnika i 70% odvjetničkih vježbenika su žene;
  5. KORPORATIVNI SEKTOR – podaci pokazuju da na rukovodećim pozicijama postoji puno žena s potencijalom za upravljačke pozicije, no svejedno su na tim pozicijama  značajno podzastupljene.

Usprkos očitom trendu feminizacije pravne profesije, statistika jasno ukazuje na postojanje fenomena takozvanog staklenog stropa koji se očituje u činjenici da udio žena na čelnim pozicijama pravnih fakulteta, na sudovima višeg ranga, na najvišim položajima u odvjetničkoj profesiji, te na visokim korporativnim pozicijama ne odgovara udjelu žena u tim segmentima pravne struke. Želja nam je ukazati na te tendencije u pravnoj struci, te razmotriti uvođenje kvota, ali i nekih drugih instrumenata, kao potpornih mehanizama za provedbu ravnopravnosti spolova u društvu u kojem je proces postizanja rodne uravnoteženosti usporen. Istovremeno, Udruga namjerava svojim djelovanjem potaknuti i osnažiti žene da uključivanjem i angažmanom doprinesu afirmaciji svojeg položaja unutar profesije i na taj način, vlastitim djelovanjem, potaknu nezaobilazne promjene u društvu. Ravnopravnost spolova temeljna je ustavna vrednota Republike Hrvatske, a ona znači da bi žene i muškarci trebali biti jednako zastupljeni u svim područjima javnoga i privatnog života, imati jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata, pri čemu je jedan od najvažnijih ciljeva u postizanju pune ravnopravnosti muškaraca i žena upravo poboljšanje položaja žena na tržištu rada.

Osim otvaranja aktualnih pitanja značajnih za položaj žena u pravnoj profesiji, cilj je Udruge jačati i razvijati pravnu profesiju općenito. Svjedoci smo hiperprodukcije novih zakona i propisa pri čemu se pravna struka sve rjeđe konzultira i uvažava, a što je rezultiralo sve većim brojem loših, neprovedivih  i konfuznih zakonskih rješenja. Stoga Udruga svojim djelovanjem i suradnjom s drugim pravnim udrugama želi potaknuti promjenu ovakve situacije, nastojanjem da se u fazi pripreme zakona i propisa u većoj mjeri nego što je to danas, uvaže stavovi pravnih stručnjaka, osobito praktičara, koji dolaze iz sudstva i odvjetništva.

Osim suradnje s udrugama na području RH, Udruga namjerava surađivati i aktivno se povezati sa svim europskim, američkim i ostalim srodnim udrugama žena u pravnoj profesiji u inozemstvu, od kojih su neke već izrazile veliki interes i želju za suradnjom. Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji već je ostvarila suradnju i dobila podršku najveće komore odvjetnica u SAD-u – i to Komore odvjetnica države New York (WBASNY – Women’s Bar Association of the State of New York).

Udruga planira djelovati kroz nekoliko stručnih odbora, koji će se operativno baviti određenim tematikama i pitanjima te biti nositelji projekata:

  1. Odbor za legislativu – koji bi se bavio hrvatskim, EU i ostalim međunarodnim propisima koji se tiču (i) afirmacije statusa žena u pravnoj profesiji; (ii) unapređenja statusa žena u društvu općenito; (iii) ostalih propisa iz pravne profesije, koji su na bilo koji način značajni za žene u pravnoj profesiji;
  2. Odbor za profesionalnu edukaciju i njezino promoviranje – koji bi se bavio organiziranjem, poticanjem i afirmacijom profesionalne edukacije pravnica općenito; organiziranjem, poticanjem i afirmacijom budućih pravnica (studentica prava) kroz mentorske programe edukacije;
  3. Odbor za međunarodnu suradnju – koji bi se bavio suradnjom Udruge s ostalim međunarodnim srodnim udrugama/organizacijama; te
  4.  Odbor za humanitarne projekte i odnose s javnošću.

Povodom osnivačke konferencije Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji organizirana je aktualna panel-diskusija na temu zakonske uspostave ženskih kvota kao modela postizanja ravnopravnosti među spolovima: naime, potaknute novim njemačkim zakonom, koji propisuje obveznu minimalnu zastupljenost žena od 30% u nadzornim odborima njemačkih kompanija, Udruga je otvorila diskusiju o pozitivnim aspektima tog njemačkog zakona kod nas, ali i namjerava otvoriti i pokrenuti javnu raspravu o potrebi donošenja sličnog zakona.

Panelistice su bile:

    • Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
    • Maja Mandić, direktorica Odjela za pravne i regulatorne poslove i usklađenost poslovanja Hrvatskog Telekoma
    • Nataša Novaković, pravna savjetnica u Uredu glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca
    • izv. prof.dr. sc. Zrinka Erent-Sunko, Pravni fakultet u Zagrebu
    • Tarja Krehić, odvjetnica, Odvjetnički ured Krehić

 

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, istaknula je sljedeće:

Iako na rukovodećim pozicijama postoji puno žena s potencijalom za upravljačke pozicije, statistika jasno ukazuje na postojanje fenomena tzv. staklenog stropa. Kvote su prepoznate kao jedne od najučinkovitijih privremenih mjera koje mogu dovesti do balansa što se tiče zastupljenosti muškaraca i žena u upravljačkim strukturama.

Ipak, upozorila je da njihovo uvođenje, ako se samo ide na zadovoljavanje postotka, može rezultirati nezainteresiranim i nekompetentnim ženama. Stoga se uz same kvote treba vezati transparentnost kriterija, te voditi računa da žene i muškarci imaju iste kvalifikacije i reference, ali i da postoje jednake mogućnosti i dostupnost.

Nataša Novaković, pravna savjetnica u Uredu glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca, naglasila je sljedeće:

Multinacionalne kompanije, u svojoj politici zapošljavanja, stavljaju sve veći fokus na raznolikost u upravljačkim funkcijama, te za njih pitanje žena na tim funkcijama nije samo pitanje rodne ravnopravnosti, nego ekonomsko pitanje, budući se uvidjelo da u ženskoj populaciji leži ogroman potencijal, koji u konačnici rezultira većom profitabilnošću kompanija.

Nadalje, Nataša Novaković navela je kako je Ministarstvo poduzetništva i obrta, već prije nekoliko godina, donijelo strategiju ženskog poduzetništva. Međutim, ističe da i nadalje imamo situaciju da kada žena poduzetnica pokreće start-up, kao na primjer vlastiti odvjetnički ured, puno će teže dobiti kredit, a ako ga i dobije – dobit će ga u manjem iznosu.

Maja Mandić, direktorica Odjela za pravne i regulatorne poslove i usklađenost poslovanja Hrvatskog Telekoma, podijelila je s prisutnima svoje vlastito iskustvo:

Deutsche Telekom je još u 2010. godini uveo u svoje korporativne politike mjere s ciljem veće zastupljenosti žena u svojim upravljačkim tijelima dok je 2014. osmislio i uveo program za edukaciju i pripremu rukovoditeljica za sudjelovanje u nadzornim odborima DT grupe, dakle i prije nego je u Njemačkoj stupio na snagu zakon koji propisuje obavezne ženske kvote u nadzornim odborima njemačkih kompanija na burzi. U sklopu tog programa, sudjelovala je u edukacijskim modulima ne samo s kolegicama iz pravne struke, nego i s kolegicama koje dolaze iz financijskog sektora, marketinga i prodaje.

Istaknula je da je i u Njemačkoj dugo trajala javna rasprava o pitanju uvođenja kvota u nadzorne odbore, kao mjere postizanja rodne ravnopravnosti, te je zakon konačno usvoje početkom ožujka ove godine.

Smatra kako je uvođenje ženske kvote poticajna mjera, ali da i dalje ostaje otvoreno pitanje velike razlike u samim plaćama žena i muškaraca na istim funkcijama, s time da ne treba zaboraviti da žene kontroliraju oko 70% globalne potrošnje.

Zrinka Erent-Sunko, izvanredna profesorica na katedri Opće povijesti prava i države na Pravnom fakultetu u Zagrebu:

Izdvojila je kako je na Pravnom fakultetu u Zagrebu više od 50% žena, ali je teško probiti stakleni strop. Naime, status redovnog profesora u trajnom zvanju ima tri puta više muškaraca nego žena, a u povijesti Pravnog fakulteta u Zagrebu je bila samo jedna dekanica. Profesorica Erent-Sunko se nada da će se ove brojke uskoro promijeniti.

Također je istaknula kako je uvođenje ženskih kvota samo privremena mjera postizanja ravnopravnosti, dok stalnom mjerom smatra edukaciju novih generacija studentica i studenata.    

NAJČITANIJE