Hrvatska uskoro donosi novi zakon o zviždačima, koji bi ih trebao bolje štititi. Europa, a i mi, nadamo se da će zviždači zviždati još i jače.

security
Foto: vecteezy

Zovu ih zviždači. Zato što njihov zvižduk upozorava na nevaljale radnje – na  korupciju i razne druge nezakonite, neetične, a često i kriminalne postupke u tvrtkama, institucijama, među političarima i donositeljima odluka, koji bi, bez njih – zviždača – ostali neotkriveni.

Na početku, evo nekih naglasaka na temu stanja o zviždačima i intencijama i odredbama budućeg Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (zviždača):

  • Transparency International na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2020. Hrvatsku pozicionira na 63. mjesto, pa posla ima i za institucije, a napose za zviždače.
  • Postojeći Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, donesen je 8. veljače 2019., a stupio na snagu 1. srpnja 2019.
  • Novi se Zakon donosi prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije“
  • Sve se više prepoznaje potreba i važnost pružanja uravnotežene i učinkovite zaštite zviždača kako na razini Unije, tako i na međunarodnoj razini.
  • U Izvješću Pučke pravobraniteljice za 2020. godinu stoji kako je u obradi te godine imala 45 prijava zviždača. 
  • Novi zakon uvodi sustav prijavljivanja kroz tri razine – interne kanale, prijavljivanje nadležnim tijelima i javno/medijsko izvješćivanje
  • Ako je zviždač izložen osveti, trebao bi imati organizirani pristup savjetima i odgovarajućim pravnim sredstvima.
  • U sindikatu su posebno zadovoljni što je uvažena primjedba o imenovanju tzv. povjerljive osobe.
  • Zviždači će ubuduće uživati zaštitu i u sudskim postupcima, zaštitu od osvete, pravo na povratnu informaciju…
  • Na naš poziv, SSSH nam je dao izjavu, a u HUP-u su kazali da „ne mogu komentirati….“

Linkajte na još članaka o zviždačima:

  • Najpoznatiji svjetski i hrvatski zviždači: Od odlikovanja do otkaza i progona OVDJE 
  • Tko su zviždači, kakve osobe? Društveno odgovorno poslovanje podrazumijeva njihovu zaštitu. OVDJE

Naš ih zakon naziva „prijaviteljima nepravilnosti“. Za neke su heroji, a za  one koje zviždači u njihovoj prljavoj raboti „ometaju“ – su izdajice . Ali, nitko ne dovodi u pitanje da su to prije svega hrabri ljudi koji se usuđuju usprotiviti korupciji, nepravdi i nezakonitosti u vlastitoj organizaciji, bilo da je riječ o tvrtki ili vladi. 

Pri tome vrlo često ostaju bez posla, trpe oni i njihove obitelji, a izloženi su i osudi okoline. Primjeri iz svijeta pokazuju da su neki zviždači zbog svojih otkrića umjesto zahvalnosti društva dobili velike zatvorske kazne ili su prognani, a neki koji su taknuli u privatne (ili državne) interese misteriozno su nastradali, na primjer, u nerazjašnjenoj prometnoj nesreći. Veoma je malo onih koji su za svoja otkrića dobili nagrade i priznanja, premda ima i takvih, a ima i onih koji su doživjeli najprije osudu, pa onda slavu. Povijest ipak na koncu dovede stvari u red.  

Upravo kako bi se ljude potaknulo da prokazuju korupciju i kriminal, a istodobno ih se i zaštitilo od otkaza, diskriminacije i progona, mnoge su zemlje donijele posaben zakon o zaštiti zviždača. Hrvatska je to učinila prije nešto više od dvije godine. Prije toga zakona, službenog naziva Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, država je formalno zviždače štitila kroz nekoliko raznih zakona, ali u praksi zviždači su najčešće bili prepušteni sami sebi. No, Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, donesen 8. veljače 2019., a stupio na snagu 1. srpnja 2019., nije uvijek davao prava rješenja i nije mogao u potpunosti zaštititi zviždače. Sada imamo priliku to ispraviti.

Nova Europska direktiva donosi novosti i nalaže poboljšanje položaja zviždača

Trenutačno je, naime, u postupku javne rasprave Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji se radi kao novi zakon (a ne kao izmjena i dopuna važećeg zakona). Kako stoji u obrazloženju predlagatelja toga novog zakona, on se donosi „prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije“, odnosno s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava, koja je stupila na snagu 16. prosinca 2019.  Krajnji rok za prenošenje Direktive i usklađivanje zakonodavstava država članica s Direktivom je 17. prosinca ove godine.  

Direktiva navodi da „osobe koje rade za javnu ili privatnu organizaciju ili su u kontaktu s takvom organizacijom zbog aktivnosti povezanih s poslom često prve saznaju za prijetnje ili štetu javnom interesu. Prijavljivanjem povreda prava Unije koje su štetne za javni interes takve osobe djeluju kao zviždači i time imaju ključnu ulogu u razotkrivanju i sprječavanju takvih povreda te u zaštiti dobrobiti društva. Međutim, potencijalni zviždači često se zbog straha od osvete boje prijaviti ono što ih zabrinjava ili na što sumnjaju. U tom se kontekstu sve više prepoznaje potreba i važnost pružanja uravnotežene i učinkovite zaštite zviždača kako na razini Unije, tako i na međunarodnoj razini“, stoji u obrazloženju nacrta novog zakona.  

Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2020. godinu – u obradi bilo 45 prijava

U tome se obrazloženju također se otkriva: u „Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020. godinu navodi se kako je tijekom te godine ista postupala po 45 prijava, od kojih je 13 preneseno iz 2019. Novih i obrađivanih prijava u 2020. bilo je 32, i ovako su razvrstane: 

  • deset ih se odnosilo na državna tijela, 
  • sedam na javne službe, 
  • pet na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLP(R)S), 
  • pet na poslodavce u gospodarstvu i obrtu, 
  • tri na tijela s javnim ovlastima te 
  • dvije na pravne osobe čiji je osnivač ili u kojima RH i/ili JLP(R)S imaju zasebno ili zajedničko većinsko vlasništvo“. 

Koje nam novosti donosi Europska direktiva?

Direktiva EU propisuje jasne mehanizme i obveze za poslodavca i tijela javne vlasti u zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Tako se propisuje da će sva poduzeća sa više od 50 zaposlenika ili s godišnjim prometom koji premašuje 10 milijuna eura morati će uspostaviti interni postupak za obradu prijava „zviždača“, kao i sva državna i regionalna tijela vlasti te općine s više od 10.000 stanovnika.

Direktiva predviđa mehanizme za zaštitu zviždača, koji uključuju jasne kanale prijave nepravilnosti, unutar i izvan organizacije uz osiguravanje povjerljivosti. Uvodi se sustav prijavljivanja kroz tri razine – interne kanale, prijavljivanje nadležnim tijelima i javno/medijsko izvješćivanje. Predviđa se i određivanje nadležnog tijela za zaprimanje prijava i za poduzimanje odgovarajućih mjera na temelju tih prijava. Također je tu i obveza pružanja povratnih informacija prijaviteljima nepravilnosti za nadležna tijela i trgovačka društva, koji će morati reagirati na prijave i u vezi s njima poduzeti daljnje korake u roku od tri mjeseca za interne kanale za prijavljivanje. 

Direktiva zabranjuje svaki oblik odmazde prema zviždaču, a ako ih ima, potrebno ih je sankcionirati. Ako je zviždač izložen osveti, trebao bi imati pristup savjetima i odgovarajućim pravnim sredstvima (npr. mjerama za zaustavljanje uznemiravanja na radnom mjestu ili sprječavanje otpuštanja). Teret dokazivanja u takvim će slučajevima biti na osobama ili organizacijama koje će morati dokazati da njihov postupak nije osveta protiv zviždača, a zviždači će uživati zaštitu i u sudskim postupcima. 

Većina mehanizama koje nalaže europska Direktiva već je sadržano u postojećem zakonu, ali će se oni poboljšati i proširiti. „Novi Zakon pridonijet će daljnjem jačanju pravne zaštite prijavitelja nepravilnosti i podizanju javne svijest građana o nužnosti podnošenja prijava nepravilnosti radi zaštite javnog interesa“, stoji u obrazloženju predlagatelja zakona.

Što su nam kazali u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, a što u Hrvatskoj udruzi poslodavaca?

Za mišljenje o nacrtu novog zakona upitali smo Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kao i Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP). 

Savez samostalnih sindikata Hrvatske

Članica radne skupine za nacrt zakona bila je i Gordana Palajsa, voditeljica pravnih i kadrovskih poslova SSSH. Sindikati su u načelu zadovoljni nacrtom novog zakona i smatraju da je „zakon značajno popravljen i razumljiviji u odnosu na sada važeći“, kaže Palajsa. No, sindikati ipak imaju i neke primjedbe. 

– U odnosu na važeći, novi zakon je bolji. Posebno smo zadovoljni što je uvažena naša primjedba o imenovanju povjerljive osobe. Umjesto nejasne odredbe da ‘radnici imaju pravo predložiti imenovanje povjerljive osobe’ sada stoji da sindikati koji djeluju kod poslodavca, radničko vijeće ili skupina radnika od 20 posto imaju pravo predložiti imenovanje povjerljive osobe. To je važno jer povjerljiva osoba mora uživati povjerenje radnika, a ne poslodavca – kaže Palajsa. 

Tijekom e-savjetovanja sindikati su tražili i da se proširi krug osoba koje mogu biti prijavitelji nepravilnosti, odnosno da to mogu biti osobe u radnom odnosu, ali i osobe koje su nekada bile u radnom odnosu kod poslodavca budući da se radnici, zbog straha, na prijavljivanje nepravilnosti često odlučuju tek kad prestanu raditi kod poslodavca. Uz još nekoliko primjedbi na nacrt zakona sindikati su posebno upozorili na članak 40, koji govori o kažnjavanju povjerljive osobe ako ne postupi u propisanim rokovima. 

– Tu odredbu smatramo odvraćajućom i neprihvatljivom te se pitamo, ako tako ostane, tko će uopće htjeti biti povjerljiva osoba. Jer, povjerljive osobe su radnici koji imaju svoje zvanje, svoje radne zadatke i koji moraju raditi posao za koji su plaćeni, pa imaju manje vremena da se bave i ovom dodatnom zadaćom. K tome, često nemaju stručna i specijalistička znanja da bi to mogli raditi, pa će im trebati više vremena da svladaju postupak. Posebno će im biti teško u slučaju kada posumnjaju da se u prijavljenoj nepravilnosti radi o kaznenom djelu. Tada bi prijavu trebali proslijediti državnom odvjetništvu, ali bi trebali prepoznati o kojem kaznenom djelu se radi – kaže Gordana Palajsa.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP)

U HUP-u nisu mogli komentirati nacrt novog zakona „s obzirom da HUP još uvijek objedinjuje i prikuplja mišljenja svojih članova u svezi predmetnog Zakona“. No, predstavnici HUP-a sudjelovali su u radu radne skupine za novi zakon te kažu da „HUP podržava sve alate koji jačaju borbu protiv korupcije“. 

***

Budući da je u istraživanju organizacije Transparency International na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2020. Hrvatska na 63. mjestu sa 47 bodova (lošije su od nas  Bugarska, Rumunjska i Mađarska sa 44 boda), čini se da ima podosta posla za zviždače. 

Nadajmo se da će uz novi zakon zviždati još jače. 

DOBRA HRVATSKA
Prosinac, 2021.

SCHRACK TECHNIK: Kako smo pridobili naše kolege za naš hrvatski DOP

SCHRACK TECHNIK
Foto: SCHRACK TECHNIK

Za nas je 2021. godina bila u znaku godišnjeg susreta Schrack Technik grupe u Hrvatskoj, manifestacije kojoj je svake godine domaćin jedna od 12 zemalja u grupi. Još lani red je došao na nas Hrvate, ali nas je korona zaustavila. Ove se godine nismo dali.

Kakve veze ima susret vrha međunarodne tvrtke s društveno odgovornim poslovanjem? Gdje je tu korist za širu zajednicu, komu će ovakav događaj izravno pomoći u razvoju? Na prvi pogled nikomu.

Godišnji susret u Šibeniku, na rijeci Krki, uz prvu hidocentralu…

Prva hidroelektrana u Europi i druga u svijetu pod imenom Jaruga puštena je u pogon 28. kolovoza 1895. ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki.

No tijekom susreta pokazali smo kolegama da je grad Šibenik u maloj Hrvatskoj imao rasvjetu napajanu izmjeničnom strujom iz hidroelektrane Jaruga na rijeci Krki već 1895. To je bio prvi cjeloviti sustav proizvodnje, distribucije i udaljene potrošnje višefazne električne energije u Hrvatskoj, a treći ili četvrti u svijetu. Prva Teslina izmjenična hidroelektrana Niagara Falls bila je spojena na prijenosni sustav i daljinsku potrošnju 1896., godinu dana nakon puštanja u pogon sustava Krka-Šibenik! Susretljivošću HEP-a i voditelja postrojenja uspjeli smo, pridržavajući se epidemioloških mjera, zaviriti u elektranu i pogledati dva agregata od kojih je jedan bio rastavljen zbog remonta pa se sve vidjelo školski, kao na dlanu! Dirljivo je bilo iznenađenje stručnjaka u tom povijesnom zdanju – zar je moguće da je Šibenik imao takav sustav prije Beča?! U dva i pol dana u Hrvatskoj posjetili smo i Muzej Fausta Vrančića, slapove Krke, Šibenik, Kornate, upoznali izvornu betinsku gajetu, kušali ukusna jela i dobro vino… Na kraju svi su rekli da bi došli u Hrvatsku i sljedeće godine i da ne treba mijenjati odredište. Ali, ipak, susret 2022. bit će u Belgiji.

Prezentiranje naših DOP projekta kolegama i vodstvu kompanije

Otočni fotonaponski sustavi SCHRACK TECHNIK

U dva i pol dana osvojili smo srca „mame“ Schrack i lobirali za sve naše projekte DOP-a! Kao usput, spomenuli smo da će fotonaponski priručnik, 4. izdanje na više od 600 stranica, biti tiskan u nakladi od 1500 komada. Za besplatnu podjelu učenicima! (Dosad smo u tri izdanja tako podijelili 4500 komada!) Dali smo im do znanja kako smo nekoliko škola opremili didaktičkim kolicima otočnog fotonaponskog sustava s litijevim baterijama, da smo u Srednjoj školi Konjščina završili izgradnju i opremanje laboratorija, da smo se opremili za videokomuniciranje s kupcima i učenicima.

Srednja škola Konjščina

Sve je to vidljivo i u našim financijskim izvještajima, ali ovo je doživljeno na drugi način, uživo. Najvažnije, naš domaći teren iskoristili smo da zadobijemo razumijevanje i odobrenje za nastavak naše aktivnosti u lokalnoj zajednici koja ne donosi profit. Sada se možemo mirnije upustiti u sve naše projekte DOP-a. Već tri godine radimo na priručniku za električne instalacije (600 besplatnih stranica!). Vjerujemo da će znanje sakupljeno u ovom djelu naići na plodno tlo kod učenika upravo 2022. Cilj je da svaki učenik povezan s elektrotehnikom dobije u ruke svoj primjerak priručnika. U planu je nastavak opremanja nekoliko škola novim tehnologijama s područja fotonaponskih sustava. Nastavit ćemo i s prikazom naših tehničkih rješenja na raznim područjima elektrotehnike u stručnoj javnosti. Ove smo godine najmodernijom opremom potpuno opremili dvije brodice iz brodogradilišta Dunkić u Šibeniku. Investitor i brodograditelj dopustili su da naše znanje bude dostupno široj zajednici. Na kraju, zašto nautičari ne bi kupovali domaće brodice?

102. godinu od utemeljenja – susret u Hrvatskoj,  za pamćenje! 

Ovu, 102. godinu od utemeljenja tvrtke Schrack Technik u Europi, 27. godinu postojanja u Hrvatskoj te 12. godinu Schrack Technik internet trgovine pamtit ćemo kroz ovih nekoliko slika „pripreme terena“ za mlade koji dolaze, a nama starijima ostaje da s odobravanjem osluškujemo njihovu mladost!

Dr. sc. Josip Zdenković, predsjednik uprave Schrack Technik d.o.o.

Najpoznatiji svjetski i hrvatski zviždači: Od odlikovanja do otkaza i progona

Foto: Gerd Altmann - Pixabay

… Julian Assange i WikiLeaks, Frances Haugen i Facebook, William Mark Felt i Watergate, Sherron Watkins i Enron… Vesna Balenović i INA, Jasmina Jovev i  Marina Lovrić Merzel¸ Ankica Lepej  i Ankica Tuđman, Damir Mihanović i Ivo Sanader, Dr. Srećko Sladoljev i Imunološki zavod… Mnogi, svi u sličnoj poziciji.

Možda će nova zakonska regulativa EU i Hrvatske u 2022. donijeti onaj dostatan poticaj da ih je i više, da su bolje zaštićeni u zastupanju i obrani općih interesa. Dobar zakon je nužnost, bolja praksa još i više.

***

Facebook zviždačica Frances Haugen, 2021

Haugen je optužila tvrtku Facebook da joj je važnije zgrtanje novca nego sigurnost korisnika. Prije dva mjeseca zvižduk bivše djelatnice Facebooka Frances Haugen dobrano je prodrmao i tu tvrtku i njezina moćnog i bogatog vlasnika Marka Zuckerberga. Svoje je optužbe potkrijepila s više od tisuću važnih internih dokumenata koje je uzela iz tvrtke te ih predala američkom Kongresu, vlastima i odabranim medijima. Izjavila je da je prestravljena odlukom Facebooka da razvija metaverzum (zajednički virtualni prostor), kojim će Facebook „dodati još mikrofona i senzora u naše domove“. 

Ovo je samo posljednja od velikih zviždačkih afera u svijetu. No, povijest zviždača uključuje mnogo malih, neznanih ljudi koji su u svojim sredinama uočili loše stvari te ih prijavili i razotkrili baš kao i  velikih zviždača koji su mijenjali tijek povijesti. Jedan od tih značajnih zviždača je William Mark Felt, koji je imao presudnu ulogu u aferi Watergate, koja je 1972. potpuno promijenila političku scenu u SAD-u i dovela do smjene predsjednika Richarda Nixona. Felt, tada agent FBI-a, tek nakon 30 godina priznao je da je bio „duboko grlo“ novinarima Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu koji su u The Washington Postu objavili aferu.   

Sherron Watkins bila je potpredsjednica za korporativni razvoj u korporaciji Enron kada je 2001. otkrila financijske nepravilnosti u tvrtki. Watkins je o prijevarama u Enronu svjedočila pred američkim Kongresom te je razotkrila veliki korporativni financijski skandal koji je završio stečajem tvrtke. 

Veliku prašinu podignuo je i Edward Snowden. Bivši kompjuterski konzultant koji je radio za CIA-u 2013. kopirao je i odao visoko povjerljive informacije. Želio je da javnost sazna o detaljima programa nadzora koje vodi NSA kako bi ljudi osvijestili da ih vlada nadzire. Sada je u progonu.

Foto: David G. Silvers, Cancillería del Ecuador

Australski kompjuterski programer Julian Assange sa svojom medijskom platformom WikiLeaks, putem koje je objavio više od 250.000 američkih povjerljivih i tajnih diplomatskih dokumenata, 2010. izazvao je globalni politički potres. Točno 28. studenoga te godine pet vodećih zapadnih medija počelo je istodobno objavljivati tajne iz središta američke diplomacije, koje su razotkrile ‘modus operandi’ američke vlade. WikiLeaks je podatke objavio, ali za njihovo prikupljanje zaslužni su drugi, ponajviše Chelsea Manning (tada Bradley Manning), koji je služio u američkoj vojsci u Iraku i imao pristup bazama podataka američke vlade. Assange je također u progonu.

Frank Serpico, njujorški policijski detektiv, godine 1971. razotkrio je visoku razinu korupcije u policijskoj upravi New Yorka, kao prvi policajac koji je to učinio te je za to dobio odlikovanje. Daniel Ellsberg, bivši vojni analitičar za SAD, 1971. fotokopirao je visoko povjerljive dokumente (Pentagon Papers), koji su tvrdili da je poraz SAD-a u Vijetnamskom ratu vrlo vjerojatan. Ellsberg je najprije osuđen na 115 godina zatvora, ali je kasnije oslobođen te je primio nagrade i priznanja. Jeffrey Wigand bio je potpredsjednik istraživanja i razvoja u Brown & Williamson Tobacco Corporation kada je 1996. javno rekao da ta tvrtka namjerno dodaje opasne aditive u svoje cigarete. Joe Darby, pripadnik američke vojne policije u Iraku, prvi je upozorio nadležne na zlostavljanje zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib. Christoph Meili, noćni čuvar u Swiss bank, otkrio je da je njegov je banka uništavala dokaze o ušteđevini žrtava Holokausta koje je trebala vratiti njihovim obiteljima. Stanley Adams, bivši direktor Hoffmann-LaRochea, podnio je 1973. prijavu Europskoj ekonomskoj zajednici zbog namještanja cijena u svojoj kompaniji.

***

A hrvatski zviždači

Hrvatska ima puno manje poznatih zviždača premda joj raznih korupcijskih afera ne manjka. Prva naša zviždačica je Ankica Lepej, koja je razotkrila tajne račune tada obitelji Tuđman. Kao službenica Zagrebačke banke 1998. otkrila je da supruga tadašnjeg predsjednika Tuđmana, Ankica Tuđman, na svom bankovnom računu ima 210 tisuća maraka i 15 tisuća dolara, koje njezin suprug nije prijavio u imovinskoj kartici. Svoje je saznanje potajice otkrila novinarima, koji su priču i objavili. Afera se razbuktala, a kada je otkrivena, Lepej je dobila otkaz, a protiv nje je pokrenut i kazneni progon zbog odavanja službene tajne. 

Vesna Balenović; Foto: FB

Vesna Balenović 2001. dobila je otkaz u Ini jer je neke od čelnih ljudi kompanije optužila za kriminal od 100 milijuna dolara. Prošla je kroz mučne sudske procese, a 2008. osnovala je Udrugu zviždač. Nije bolje prošla ni Jasmina Jovev, koja je 2013. za korupciju prijavila tadašnju sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić Merzel. Nakon toga ostala je bez posla kao i njezin suprug, iako su nakon nekog vremena vraćeni na posao. 

Damir Mihanović 2009. razotkrio je aferu Fimi media i na optuženičku klupu poslao bivšeg premijera Ivu Sanadera, ali i cijeli HDZ, čiji je član i sam bio. Dobio je otkaz iz uprave Croatia osiguranja kao i njegova supruga, no sudskim su odlukama vraćeni na posao. Dr. Srećko Sladoljev otkrio je da je Imunološki zavod naručio neregistrirano cjepivo protiv gripe vrijedno 330 milijuna kuna, a većina je cjepiva propala kao, uostalom, i Imunološki zavod. Treba li uopće reći, i dr. Sladoljev dobio je otkaz. 

DOBRA HRVATSKA
Prosinca 2021.

Da nisam (Sonja Šarunić)

Sonja Šarunić

Ono što sigurno nisam – nisam učinkovit menadžer i ne mogu iz svoga poslovnog iskustva dati ama baš nikakav pametan savjet.

Jedino mogu zahvaliti za okolnosti, i to uglavnom za okolnosti koje su se, kad su se događale, činile za mene nepovoljnima.

Da su mi roditelji mogli priuštiti, studirala bih sociologiju u Zagrebu, a ovako sam ostala u Rijeci i prisilno diplomirala ekonomiju (u najbržem roku, samo da je se riješim). Da sam uživala u tom studiju, a nisam, ne bih tražila dodatne sadržaje koji bi mi ispunili život, poput šestomjesečne školice novinarstva u organizaciji Novog lista, gdje sam se odmah i zaposlila. 

Da nisam ondje dobila otkaz, uz obrazloženje da sam nedisciplinirana (morali su mi nešto naći, a vjerojatno su mislili da sam previše „svoja“), ne bih se zaposlila na Radio Rijeci, gdje su prvi put otkrili moj „radiofonični“ glas, zbog kojeg su me drugi ljudi pozvali da dođem na Radio Zagreb. Pa sam tako došla u Zagreb. I ne bih bila ostala u Zagrebu, da se nisam zaljubila, udala i postala mama.

03.11.2005….zagreb….obiteljski radio….sonja sarunic….foto sanjin strukic

Da nisam suspendirana s Radio Zagreba zbog sukoba s tadašnjim gradonačelnikom, uživo u eteru, jer mi se te 1987. nisu sviđale neke pripreme uoči Univerzijade, ne bih bila tema jedne tadašnje saborske  rasprave. U to doba mediji su tek počeli provokativnije pratiti političke događaje pa sam i ja nekoliko tjedana uzastopce bila prava „zvijezda“. Da nije bilo toga, ne bi mi ponudili da vodim doista najzahtjevniju emisiju u mojoj karijeri – “Zeleni megahertz”. Dotad su tu emisiju, od 1972. do 1986., u revijalnom tonu zajedništva naroda, bratstva i jedinstva vodili razni urednici u Zagrebu i Beogradu, ali kad je revijalni ton nestao, pod pritiskom Miloševićeva uspona, trebao im je netko dovoljno lud da se upusti u četverogodišnji radijski „rat prije rata“ (od 1986. do 1990.), za koji nikad nisam dobila krvavo zasluženu medalju. Teško mi je tada bilo! Natezanja, taktiziranja … oko sadržaja, gostiju, plana emisije, oko uglavnom svega … tekla su neprestance. Moram reći, osjećala sam se nekad u tome grotlu tako usamljenom, doslovce prepuštenom samoj sebi. Možda sam i bila. Sama ili nesama, ali ostadoh živa.

Da se nisam umorila od te višegodišnje verbalne agresije na liniji Zagreb – Beograd, ne bih pokrenula u ono doba prvu televizijsku emisiju u koju se izravno uključuju gledatelji. Premda se bavila naoko bezazlenim „psihološkim temama“, bilo je to još uvijek opasno vrijeme cenzure i svi su bili začuđeni mojom hrabrošću: dopuštala sam da svatko smije reći u eter ono što želi. Poslije su mediji tu emisiju prozivali „Oprah prije Oprah“.

Da nije bilo tog serijala koji me eksponirao do potpune prepoznatljivosti, ne bi dečki iz Zapovjedništva obrane Zagreba zahtijevali da upravo ja vodim emisiju za zagrebačke branitelje rasute po raznim frontama diljem Hrvatske.

Da nisam dobila prvu “Večernjakovu ružu“ za najbolju radijsku voditeljicu (poslije ih je bilo još četiri), ne bi me glavna urednica Radio Zagreba izbacila iz programa pod izlikom „nama zvijezde ne trebaju“. To nikako nije bilo u redu! Osvrnula sam se oko sebe i u dvojbi upitala: kud nakon svega toga? Sigurno ima negdje nešto pravo i za mene, ali gdje?

 

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

A da se to nije dogodilo, ne bih se našla u posve novom iskustvu kao jedna od pozvanih osnivačica prvog privatnog radija – Obiteljskog radija (trebalo im je moje ime za dobivanje koncesije), gdje sam upoznala tržište, slobodu riječi i još veću odgovornost za riječ. I da nije novac udario u glavu tadašnjim vlasnicima, što me ljutilo, ne bih se bila vratila natrag na Hrvatski radio. Srećom, u novim – boljim okolnostima, u potpuno novu ekipu Radio Sljemena, koja je poštovanjem začinila završetak moje radijske karijere. 

Potvrdilo mi se da je život najbolje shvaćati kao niz prolaznih faza, jer rijetko je nešto trajno ili zadugo.

***

Sonja Šarunić s kćeri Zoranom u Centru za kulturu Trešnjevka

I na kraju, da nisam u radijskom serijalu razgovora „Kavica sa Sonjom“, negdje nakon 2010-e, ugostila Gorana Tudora, prijatelja odavna, ne bismo započeli još nešto, …  Još jedan moj ulaz u novo.

I ne bih napisala ovaj tekst. 

***

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Moj je život protjecao bogato, to opet tako vidim, s popriličnom količinom onoga što se u prvi mah nije doimalo kao nešto dobro. Ali baš je to izazivalo promjene i malo-pomalo moj život usmjerilo i odvelo onamo gdje me duša baš vodila. 

Bila sam otvorena za situacije, nisam se nikad bojala izazova i nesigurnosti. 

I tuga i radost tkaju život i možda veću sreću. 

Koračaju kroz život zajedno. 

Sonja Šarunić

Prosinac, 2019.
Objavljeno u ediciji UM 2020 / Znanje i vrijednosti

***

Opaska uredništva:

Sonji se nedavno dogodilo nešto baš teško, teško joj je. Izborom sudbine, otišla je njezina kći Zorana, mlada znanstvenica – otvorena i nasmijana životu, prirodi i ljudima.

Vrijeme će pokazati da li je uvijek moguć taj pristup o vječnom titraju iz gornje iznimne priče DA NISAM. Traume su ponekad prevelike.  Vrijeme teče… Nadajmo se da će se ipak uspostaviti ravnoteža, nova, koliko je moguće.

I ravnoteža je… klica.

 

Da li smo se izvukli u zadnji tren? Nakon završetka COP26, koji su zaključci Klimatskog pakta iz Glasgowa? Konferencija – ipak – označava neku prekretnicu u odnosu većine država prema klimi.

zaključci Klimatskog pakta iz Glasgowa
Sve197 zemlje na COP26 potpisale su klimatski pakt. Foto: Robert Perry/EPA

Odluka je donesena! Prihvaćena je konsenzusom (kako je i morala biti) čak 196 država. Udarac čekićem predsjedavajućeg Aloka Sharme označio je da je kompromis postignut – u zadnji tren, i da je konferencija o klimi COP26 u Škotskoj urodila plodom – Glasgowskim klimatskim paktom. 

Povijesna ili ne, ova konferencija u mnogim točkama ipak predstavlja prekretnicu u odnosu većine država prema klimi. I potvrdila ozbiljnost situacije, dramatičnost u mnogim aspektima:

  • Znanosti je dana puno veća uloga nego ranije, ali su konkretni interesi često bili jači.
  • Ostalo se formalno kod cilja o ograničenju porasta globalne temperature do 1,5°C, što je sada već više želja nego cilj.
  • Treba znati: godišnja stopa rasta razine oceana sada iznosi od 3 do 4 milimetra, što oceanskim otočnim zemljama prijeti nestankom.
  • Foto: EPA

    Posljedice promjene klime bit će nesagledivo veće nego sada: oluje, poplave, suše…

  • Odlučeno: smanjenje globalnih emisija ugljičnog dioksida za 45% do 2030. u odnosu na razinu iz 2010.!
  • Ugljen je prvi put izravno spomenut u smislu obveze smanjenja proizvodnje električne energije iz ugljena (ugljen uzrokuje oko 40% godišnje emisije CO2).
  • Indijski predstavnik je predbacio razvijenima: „Na ugljenu ste stoljećima temeljili svoj rast, a sada siromašne okrivljujete i prisiljavate…“.
  • Akciju treba što više temeljiti na prirodi, uključujući zaštitu i obnovu šuma te zaštitu bioraznolikosti. 
  • Stotinu zemalja – s oko 85% svjetskih šuma – obećalo je da će zaustaviti krčenje šuma do 2030. 
  • Krčenje šuma u brazilskoj prašumi Amazoni poraslo je za 22 % u godinu dana.
  • Pristalo se na postupno ukidanje subvencija, kojima se cijene ugljena, nafte i prirodnog plina umjetno čine nižima, a to potiče potrošnju.
  • Obećano je značajno povećanje pomoći siromašnim zemljama za nošenje s posljedicama klimatskih promjena. Siromašni već sada traže obeštećenja za dosadašnje štete i konkretan plan, koji nije napravljen.
  • Zbog posljedica klimatskih promjena u  2020. raseljeno je 30 milijuna ljudi, što je za 6 milijuna više u odnosu na 2019.
  • Izraz “gubici i štete” prvi put se izravno spominje u jednoj odluci COP-a.
  • U 2021. shemu smanjenja emisije metana za 30% do 2030. potpisalo je preko 100 zemalja. Nažalost, ovo obećanje potpisalo je tek pola od 30 najvećih emitera…
  • 24 zemlje i skupina vodećih proizvođača automobila obvezali su se okončati eru vozila na fosilna goriva do 2040.
  • Dogovor o automobilima su odbile SAD, Kina i Njemačka i neki veliki proizvođači poput Volkswagena, Toyote i BMW-a. 
  • SAD i Kina obvezale su se zajednički raditi na usporavanju zagrijavanja planeta.
  • Izravno je istaknuta važna uloga nevladinih dionika, uključujući civilno društvo, autohtono stanovništvo, a osobito mlade.
  • Odsad će se klimatski sastanci održavati jednom godišnje kako bi se pratilo napredak pojedinih nacija i preispitali budući planovi. Naredni sastanak je 2022. u Egiptu.

***

Umjetnici slikaju mural na zidu u blizini Scottish Events Center (SEC) u Glasgowu, koji je domaćin klimatskog samita UN-a. Foto: Jeff J Mitchell/Getty Images

Dva tjedna iscrpljujućih rasprava, koje su se nepredviđeno produljile još jedan dan, uključivalo je mnogo pritisaka različitih interesnih strana i mnogo popuštanja slabijih, zbog čega su i zasuzile oči predsjedavajućeg Aloka Sharme na samome kraju konferencije. Različiti interesi bogatih i siromašnih, mnoštvo lobista, snažna aktivnost zainteresiranih korporacija (naravno), vapaj onih koji sigurno kroče u katastrofu, poziv na razum i proaktivnu brigu za čovječanstvo… ogorčenost prosvjednika… brujali su dvoranom, hodnicima, hotelima, trgovima i ulicama …  Bila je to najviđenija podjela na dobitnike i gubitnike dosad. (Eto zašto nam borba protiv klimatskih promjena ide kako ide. Reći će netko sa strane: pretežaj je to zadatak za Zemljane, ovakve.) 

Ipak, odluka je donesena. Konsenzusom. Bilo je to izuzetno teško postići, jer trebalo je pomiriti zahtjeve klimatski ranjivih nacija sa zahtjevima velikih industrijskih sila i zemalja čija je potrošnja ili izvoz fosilnih goriva presudna za njihov gospodarski razvoj. Na kraju, konferencijom nitko nije u potpunosti zadovoljan, ali se većina slaže da smo napokon na dobrom putu da nešto napravimo.

„Za razliku od drugih velikih konferencija, ova ne završava potpisom ugovora nego nizom krovnih odluka i rezolucija koje detaljno opisuju provedbu Pariškog sporazuma. Radi se o važnim dokumentima koji imaju pravnu snagu“, objavilo je naše Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, čije je izaslanstvo sudjelovalo u radu skupa. 

ŠTO JE ZAPRAVO DOGOVORENO?

Medvednica; Foto: G. Tudor

Emisije stakleničkih plinova

Najvažnije postignuće COP26: ostalo se formalno kod cilja o ograničenju porasta globalne temperature do najviše 1,5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Iako mnogi strahuju da su nade da se taj cilj održi slabašne, ipak su sve zemlje složne da je to od najveće važnosti da bi se spriječila klimatska katastrofa. 

U Glasgowu je, konačno, znanosti dana puno veća uloga nego ranije te su znanstvene projekcije bile, ali ne samo one, temelj za odluke. A znanstvenici su odaslali dramatično upozorenje da bi prekoračenje praga od 1,5°C (do danas su ljudske aktivnosti već uzrokovale zagrijavanje od oko 1,1 °C) izazvalo ekstreman porast razine mora i katastrofalne vremenske ekstreme, uključujući mnogo razornije suše, oluje, poplave i šumske požare od onih koji se već događaju. 

Da bi se to spriječilo, potrebno je hitno smanjiti globalne emisije stakleničkih plinova, uključujući smanjenje globalnih emisija ugljičnog dioksida za 45% do 2030. godine u odnosu na razinu iz 2010. godine, a do sredine stoljeća tu emisiju treba dovesti približno do nule. Pri tome su temelj svega nacionalno određeni doprinosi, nacionalni planovi i ciljevi u sljedećem desetljeću. Nužno je razvijati rješenja temeljena na prirodi, uključujući zaštitu i obnovu šuma te zaštitu bioraznolikosti. 

Europska unija bila je jedna od predvodnica ovih zahtjeva, a obveze smanjenja i postizanja klimatske neutralnosti do 2050. u EU su pravno obvezujuće, propisane Europskim propisom o klimi i opsežnim zakonskim paketom Fit for 55 (paket 14 strateških zakona za transformaciju gospodarstva i društva EU) . 

Ugljen

Po prvi put na jednoj konferenciji o klimi eksplicitno se spominju ugljen i fosilna goriva. Naime, dogovoreno je smanjenje proizvodnje električne energije iz ugljena, koji je odgovoran za gotovo 40% godišnje emisije ugljičnog dioksida. Iako je u nacrtu završnog dokumenta konferencije stajalo da treba „ubrzati postupno ukidanje korištenja ugljena i subvencija za fosilna goriva“, na zahtjev Indije, kojoj se priključila i Kina, u konačni tekst dogovora uvrštena je razvodnjena formulacija da treba „ubrzati postupno smanjenje korištenja ugljena i postupno ukidanje neučinkovitih subvencija za fosilno gorivo“. 

Takvim ishodom bile su osobito razočarane i nezadovoljne najranjivije otočke zemlje, poput Maldiva, Maršalovih Otoka, Tuvalua, Madagaskara, Fidžija… Treba znati da godišnja stopa rasta razine oceana sada iznosi od 3 do 4 milimetra, pa svako oklijevanje u ograničavanju rasta globalne temperature za te zemlje znači razliku između života i smrti. 

Indija je svoj zahtjev pokušala opravdati time što je indijsko gospodarstvo temeljeno na korištenju ugljena, a ta se zemlja još bori da iskorijeni siromaštvo. Indijski je predstavnik okrivio razvijene zemlje da od njih traže ukidanje korištenja ugljena nakon što su svoj ekonomski rast desetljećima/stoljećima temeljile na ugljenu i time najviše doprinijele globalnom zagađenju. 

Foto: Evgenii Parilov/Alamy Stock Photo

Iako nije dogovoren rok za smanjenje korištenja ugljena, i ova ublažena odredba šalje jasan signal tržištu da ugljen više nije poželjan energent što bi moglo dati velik doprinos njegovu potpunom napuštanju. 

Važno je o ugljenu znati:

  • Kina danas troši najviše ugljena u svijetu, čak 50,5%, a potom Indija 11,3%.
  • Na trećem mjestu Sjedinjene Američke Države sa 8,5%, a baš je ta zemlja dulje od stoljeća, uz Europu, bila najveći zagađivač. 
  • Udio fosilnih goriva u energetskoj bilanci Kine je 71%, a Indije 73%. 

Subvencije za fosilna goriva

Pristalo se na postupno ukidanje subvencija, kojima se cijene ugljena, nafte i prirodnog plina umjetno čine nižima. I zato dostupnijima. No, nije određen vremenski okvir za to ukidanje. 

Kako pokazuje analiza Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), industrija fosilnih goriva svake se minute subvencionira s 11 milijuna dolara. Naime, MMF je ustvrdio: proizvodnja i sagorijevanje ugljena, nafte i plina u 2020. subvencionirana je s ukupno 5,9 milijardi američkih dolara. Eksplicitne subvencije čine 8% ukupnog iznosa, a porezne olakšice još 6%. Kad bi cijene fosilnih goriva odražavale njihovu stvarnu cijenu, smanjila bi se globalna emisija CO2 za više od trećine. Prestanak subvencija za fosilna goriva također bi spriječio gotovo milijun smrtnih slučajeva godišnje od prljavog zraka, kažu analitičari MMF-a. 

Pomoć zemljama u razvoju

Glasgow je donio i dogovor o dosad najvećim ulaganjima u tranzicijske mjere, osobito u prilagodbu na posljedice klimatskih promjena. Sporazumom je obećano značajno povećanje novca kako bi se pomoglo siromašnim zemljama da se nose s posljedicama klimatskih promjena, prilagode tim promjenama i prijeđu na čistu energiju. Pozvan je privatni sektor, banke i druge financijske institucije da se uključe kako bi se osiguralo dovoljno novca da se ostvare klimatski planovi. No, nije donesen nikakav akcijski plan niti osnovan fond. 

Zemlje u razvoju skeptične su prema tom obećanju jer bogate zemlje nisu ispunile ni prethodno obećanje dano 2009. godine da će im za klimatsku prilagodbu osigurati 100 milijardi dolara (nedostaje još 20 milijardi dolara) do 2020. godine.

Klimatski ranjive zemlje tražile su, bezuspješno, i naknade za već pretrpljene štete od posljedica klimatskih promjena. Ističu da je u 2020. godini čak 30 milijuna ljudi raseljeno zbog posljedica klimatskih promjena, što je za 6 milijuna više u odnosu na 2019. godinu. 

Sudionici konferencije slažu se da su klimatske promjene već uzrokovale i da će sve više uzrokovati gubitke i štetu te da će utjecaji klimatskih i vremenskih ekstrema predstavljati sve veću društvenu, gospodarsku i ekološku prijetnju, pa je za ublažavanje gubitaka i štete nužno povećati financiranje, raditi na prijenosu tehnologije i dekarbonizacijskim projektima. Izraz “gubici i štete” prvi put se izravno spominje u jednoj odluci COP-a.

Godišnji sastanci

Shvaćajući da glavni cilj o ograničavanju rasta globalne temperature na najviše 1,5°C stoji na staklenim nogama, države su se dogovorile: odsad će se klimatski sastanci održavati jednom godišnje kako bi se pratilo napredak pojedinih nacija i preispitali budući planovi. U Glasgowu su dogovorena stroga i precizna pravila izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova i naporima za njihovo smanjenje kako bi podaci bili pouzdani, točni i usporedivi. Naredna klimatska konferencija, COP27, dogovorena je za studeni 2022. godine u egipatskom ljetovalištu Sharm el-Sheikhu.

Glavni tajnik UN-a obvezao se okupiti svjetske lidere 2023. kako bi se dogovorili o povećanju ciljeva za ispunjenje Pariškog sporazuma. U Glasgowu je istaknuta i važna uloga nevladinih dionika, uključujući civilno društvo, autohtono stanovništvo, a osobito mlade u ostvarenju ciljeva Pariškog sporazuma.

ŠTO JE JOŠ DOGOVORENO U GLASGOWU?

Emisije metana

Više od stotinu zemalja, predvođeno inicijativom SAD-a i EU-a dogovorenoj u rujnu 2021. na Općoj skupštini UN-a, potpisalo je obvezu smanjenja emisije metana za 30% do 2030. godine. Nažalost, ovo obećanje potpisalo je samo pola od 30 najvećih emitera. U zadnji se čas dogovoru pridružio Brazil, jedan od pet najvećih emitera, ali ne i Kina, Rusija i Indija, zemlje koje su također u prvih pet emitera. 

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je da će redukcije metana utjecati na usporavanje zagrijavanja planeta, ali i spriječiti 200 tisuća preranih smrti i stotine tisuća slučajeva astme te spriječiti gubitke 20 milijuna tona usjeva. Američki predsjednik Joe Biden najavio je da će SAD predvoditi redukciju metana novim mjerama kojima će se zaustaviti curenje metana iz plinovoda te mjerama za smanjenje emisija na farmama.

Inače, metan se najviše proizvodi na smetlištima, u poljoprivredi, stočarstvu i pri vađenju nafte i plina. Po količini metan je nakon ugljičnog dioksida drugi najprisutniji staklenički plin u atmosferi te je odgovoran za trećinu do četvrtinu zagrijavanja planeta. Iako metan 80 puta snažnije zagrijava planet od CO2, brže i nestaje iz atmosfere – u samo dva desetljeća, dok se ugljični dioksid zadržava stotinama godina.

Drveće

Čelnici iz više od stotinu zemalja – s oko 85% svjetskih šuma – obećali su da će zaustaviti krčenje šuma do 2030. godine. To se smatra veoma važnim jer drveće apsorbira velike količine CO2. 

Amazonska prašuma u Brazilu.
Foto: Ignacio Palacios / Getty Images

Samo nekoliko dana nakon završetka COP26 stigla je uznemirujuća vijest: krčenje šuma u brazilskoj prašumi Amazoni poraslo je za 22 posto u godinu dana, što je najviša razina od 2006. godine. To je godišnje izvješće brazilske vlade demantiralo uvjeravanja predsjednika Jaira Bolsonara da brazilska vlada suzbija ilegalnu sječu šume. Brazilska agencija za svemirska istraživanja zabilježila je 13.235 četvornih kilometara krčenja šuma u Amazoni u svojim satelitskim podacima PRODES u razdoblju od kolovoza 2020. do srpnja 2021. godine.

Automobili

U sklopu konferencije dvadeset četiri zemlje i skupina vodećih proizvođača automobila obvezali su se okončati eru vozila na fosilna goriva do 2040. Sporazum su potpisale Kanada, Novi Zeland, Nizozemska, Irska, Velika Britanija i druge zemlje, koje su već pristale postupno ukinuti prodaju novih benzinskih i dizelskih automobila do 2030. I proizvođači Ford, Mercedes, Volvo i Mercedes-Benz potpisali su sporazum, obećavajući da će postići cilj do 2035. na “vodećim tržištima”. U sporazum su pojedinačno uključeni brojni gradovi i regionalne vlade, npr. New York, London i Barcelona. Međutim, dogovor su odbile SAD, Kina i Njemačka i neki veliki proizvođači poput Volkswagena, Toyote i BMW-a. 

Pozitivna iznenađenja

Dvije velesile, a ujedno i dva najveća globalna emitera stakleničkih plinova, SAD i Kina, obvezale su se zajednički raditi na usporavanju zagrijavanja planeta i zadržavanju rasta svjetske temperature na 1,5°C tijekom sljedećeg desetljeća. Kina, koja je najveći svjetski proizvođač i potrošač ugljena, obećala je da će ubrzati napuštanje toga energenta u razdoblju između 2026. i 2030. godine, a planira smanjiti i svoje emisije metana. 

Indija, koja čak 75% struje dobiva iz ugljena, obvezala se na dostizanje klimatske neutralnosti do 2070. godine. 

No za akciju čovječanstva i klimatske promjene godine 2030. ili 2050. su tako daleke.

Do tada, tko živ…

DOBRA HRVATSKA /MDM
Studeni, 2022.

Sunčana budućnost Podravke: nove elektrane na krovovima podravkinih tvornica vrijede preko 10 milijuna kuna

Sunčana budućnost Podravke

Strateška orijentacija Podravke na obnovljive izvore energije rezultat je visoke poslovne svijesti o važnosti vlastitog doprinosa ublažavanju klimatskih promjena. U tom je smjeru poduzet prvi korak još 2017., kad je u Industrijskoj zoni Danica puštena u rad nova kotlovnica na biomasu (drvenu sječku); danas nam ona daje svu potrebnu toplinsku energiju za Podravkine tvornice na toj lokaciji, uz veliko smanjenje potrošnje zemnog plina (fosilno gorivo) i emisije stakleničkih plinova – za čak 50%.

Velik je to iskorak Podravke – izgradnja sunčanih elektrana čiji je pozitivan utjecaj na okoliš nedvojben i izniman. Energija iz sunčanih elektrana zamjenjuje energiju iz skupljih i za okoliš najnepovoljnijih izvora. 

Kompanija sada stvara velike planove – da se na dobrim iskustvima Tvornice Kalnik u Varaždinu 2019., krene u tri faze izgradnje integriranih sunčanih elektrana na krovovima tvornica i skladišta Podravke i Belupa u Koprivnici i tako dođe do novih 9,9 MWh snage iz obnovljivih izvora energije.

Početak dobre prakse izgradnje sunčanih elektrana – Tvornica Kalnik u Varaždinu 2019.

Izgradnja sunčanih elektrana na krovovima Podravkinih tvornica počela je potkraj 2019. kad je na krovove proizvodnih hala Tvornice Kalnik u Varaždinu instalirana sunčana elektrana ukupne priključne snage od 350 kW. Podravkini stručnjaci izračunali su da će time on osiguravati čak dvije trećine potrebne električne energije za preradu povrća u Podravkine proizvode.

Elektrana je puštena u pogon 13. veljače 2020. s predviđenom godišnjom proizvodnjom od 735 MWh električne energije. Te je godine proizvedeno 730 MWh, što potvrđuje ispravnost odluke, preciznih izračuna i dobrog planiranja.

Nove integrirane sunčane elektrane u Industrijskoj zoni Danica u Koprivnici

Sunčana elektrana Podravka – Danica snage 2,4 MW bit će prva faza izgradnje novih integriranih sunčanih elektrana na krovovima Podravkinih tvornica u Industrijskoj zoni Danica. Elektrana snage fotonaponskih modula od 3059,76 kWh, koji će biti postavljeni na krovove Tvornice dječje hrane i kremnih namaza, Tvornice juha i Vegete te Tvornice Danica – pogon kobasičarnice proizvodit će električnu energiju za vlastitu potrošnju.

Planska godišnja proizvodnja ove sunčane elektrane je 3,2 MWh, a njenim će se puštanjem u pogon znatno uštedjeti na električnoj energiji, uz pozitivan utjecaj na okoliš smanjenjem emisije CO2.

Ukupna vrijednost investicije je 11,7 milijuna kuna, od čega na izgradnju sunčane elektrane otpada 10,3 milijuna kuna. Drugi dio investicije – 1,4 milijuna kuna – odnosi se na uređenje mjernog mjesta, odnosno izgradnju trafostanice u Industrijskoj zoni Danica, što Podravka financira u cijelosti. Očekivano je vrijeme povrata investicije – uz 50% potpore – 3 i pol godine.

Ovom Podravkinom projektu izgradnje sunčane elektrane odobrena je potpora od 5,16 milijuna kuna bespovratnih sredstava, koju sufinanciraju Europska Unija i Republika Hrvatska iz Programa ruralnog razvoja.

Matija Hlebar
voditelj održivog razvoja u Podravki d.d.

 

Jutarnji cvrkut ptica postaje sve tiši; kako bez tog veličanstvenog zbora u zoru i u sumrake?!

Slabljenje povezanosti između ljudi i prirode očituje se sve jače i češće! Sve manje smo svjesni svog prirodnog okruženja, koje se zbog djelovanja civilizacije mijenja. Od 1980. do 217. populacija ptica se smanjila za 17 posto!

Naš život u prirodi i sa prirodom je „zagađen“. Sve to potkrepljuje i jedno novo, najveće dosad, istraživanje. Zvuci proljeća se mijenjaju! Pjev ptica diljem Sjeverne Amerike i Europe postaje sve tiši i manje raznolik. Znanstvenim praćenjem ptica na preko 200.000 lokacija kroz punih 25 godina, zaključilo se kao u naslovu.

Zvuci prirode, posebice pjev ptica, ključni su za komunikaciju i normalan život životinja, a puno znače i ljudima. 

Ovo bismo trebali svi znati!

„Prednosti našeg kontakta s prirodom su ogromne. Njime poboljšavamo fizičko zdravlje ljudi, ostvarujemo psihološke dobrobiti te povećavamo vjerojatnost podržavanja i sudjelovanja u aktivnostima zaštite okoliša“, tvrdi jedan od autora istraživanja, dr. Simon Butler, sa Škole bioloških znanosti Sveučilišta East Anglia.

„Pjev ptica igra važnu ulogu u definiranju kvalitete doživljaja prirode, no široko rasprostranjeni pad populacija ptica i promjene u distribuciji vrsta kao posljedica klimatskih promjena znače da će se akustična svojstva prirodnih krajolika vjerojatno mijenjati. Međutim, ne raspolažemo povijesnim snimkama pjeva ptica za većinu lokacija obuhvaćenih našim istraživanjem pa smo morali razviti novi pristup kako bismo ih rekonstruirali“, objasnio je dr. Butler.

Komentirajući rezultate istraživanja, objavljenog početkom studenog u časopisu Nature Communications, dr. Butler je rekao kako su otkrili široko rasprostranjeno smanjenje akustične raznolikosti i intenziteta prirodnih zvučnih pejzaža, potaknuto promjenama u sastavu ptičjih zajednica.

„Ovi rezultati sugeriraju da su prirodni zvučni pejzaži u proljeće sve tiši i manje raznoliki, što potencijalno može utjecati na ljudsko zdravlje i dobrobit“, kazao je dr. Butler. „S obzirom na to da ljudi pretežno čuju, a ne vide ptice, zbog smanjenja kvalitete prirodnih zvučnih pejzaža ljudi će najvjerojatnije primijetiti pad njihovih populacija.“

Koju su metodu znanstvenici koristili

Međunarodni tim predvođen istraživačima sa Sveučilišta East Anglia (UEA) je temeljem monitoringa ptica diljem svijeta i snimki pojedinih vrsta u divljini razvio novu tehniku s ciljem otkrivanja njihovog pjeva na više od 200.000 lokacija tijekom posljednjih 25 godina.

Godišnji podaci o broju ptica prikupljeni putem North American Breeding Bird Survey (BBS), kao primarnog izvora za procjenu statusa kontinentalnih vrsta ptica u Sjevernoj Americi, i Paneuropske zajedničke sheme praćenja ptica (Pan-European Common Bird Monitoring Scheme – PECBMS), zajedničke inicijative Europskog vijeća za popis ptica (European Bird Census Council – EBCC) i BirdLife Internationala pokrenute u siječnju 2002. godine, uspoređeni su sa snimkama više od tisuću vrsta iz baze podataka Xeno Canto, u kojoj volonteri postavljaju i bilježe snimke ptičjeg pjeva i glasanja još od 2005. godine. Cilj istraživača bio je rekonstruirati povijesne zvučne pejzaže.

Akustičke karakteristike zvučnih pejzaža u proljeće su kvantificirane pomoću četiri indeksa dizajnirana za mjerenje raspodjele akustične energije po frekvencijama i vremenu. Indeksi su vođeni složenošću i raznolikošću pjeva ptica među promatranim vrstama te su kvantificirali njihovu raznolikost i intenzitet u cjelini.

Istraživači kažu o metodologiji: nije lako predvidjeti odnos između promjena u strukturi ptičjih zajednica i karakteristika zvučnog pejzaža.

Globalno zatopljenje se širi; moramo osvijestiti posljedice, a i ove po ljepotu ptičjeg svijeta

„Globalno zatopljenje širi se planetom te šteti ljudima, flori i fauni. Ptice su također pogođene i to utječe na njihov pjev koji na sve ljude djeluje opuštajuće i ugodno. Općenito, otkrili smo da mjesta koja su doživjela veći pad bilo ukupnog broja ili raznolikosti vrsta također pokazuju veći pad akustične raznolikosti i intenziteta“, kazala je dr. Catriona Morrison, postdoktorska istraživačica na UEA-inoj Školi bioloških znanosti. 

„Na primjer, gubitak vrsta, kao što su ševa ili slavuj, vjerojatno će imati veći utjecaj na složenost zvučne kulise nego gubitak određenih vrsta, poput vrana i galebova, čije nam glasanje nije pretjerano ugodno. Međutim, to također ovisi o brojnosti i raznolikosti drugih prisutnih vrsta“, dodaje Morrison.

Nažalost, usred sve izraženije klimatske krize sada znamo za još jedan problem koji može doprinijeti sve manjoj povezanost ljudi s prirodom.

„Kako postajemo manje svjesni svog prirodnog okruženja, također počinjemo manje primjećivati ili brinuti za njegovo propadanje. Istraživanja poput našeg imaju za cilj povećati razinu svijesti o prirodnim gubicima i pokazati njihov potencijalni utjecaj na ljudsku dobrobit“, kazala je dr. Morrison.

Istraživanje „Bird population declines and species turnover are changing the acoustic properties of spring soundscapes“ dostupno je putem sljedeće poveznice.

Izvor i referenca: EKO Vjesnik

DOBRA HRVATSKA
Studeni, 2021.

Imamo Teslu, ali imamo i doktora ANDRIJU ŠTAMPARA! Svjetskog vizionara i velikana! Moramo to osvijestiti baš sad – u pandemiji.

andrija-stampar

Sve što je danas, nekad prije je započeto!

Netko prijašnji, kojeg više nema, gradio je život čovjeku danas!

100 godina ispred vremena – naš doktor Andrija Štampar! Svjetski zaslužnik i dobročinitelj 20-g stoljeća. Njegovo učenje o narodnom zdravlju, odgovornom življenju, značaju preventive, a ne samo liječenja, utjecalo je davno na smjer razvoja svjetskog zdravstva, a baš danas se vidi koliko je to važno za spas tolikih ljudi, čovječanstva, u dvadesetim godinama 21. stoljeća…

Pandemija virusa COVID-19 ponovno je u nebo lansirala velikana – dr. Andriju Štampara, čije ime danas ponosno nosi (i) Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu. Genijalni liječnički um, vizionar i praktičar, zlatnim je slovima upisan u svjetsku povijest. 

Kada je rođen 1888. u skromnoj obitelji, tko je mogao predvidjeti tako ispunjen život?

Dr. Andrija štampar, svjetski lider narodnog zdravlja 20. stoljeća 

U to doba u zemlji je vladalo veliko siromaštvo, a stanovništvo, posebno seljaci, bilo je neuko, nastambe bez higijenskih uvjeta. Prosječni je životni vijek bio 40 godina, a smrtnost djece ogromna. Već tada, kao vinkovački gimnazijalac, Andrija je objavljivao uzrečice kojima je promovirao zdrave navike. Nastavno tome, ni za studija u Beču u velegradskom šušuru nije tražio zabavu, već je marljivo učio i pisao edukativne članke. 

Foto: arhiva Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar

Nauk dr. Andrije Štampara predstavlja novu filozofiju zdravstvenog sustava 20. stoljeća, čija je aktualnost danas, usred pandemije, iznimna. Umjesto zdravstvenog elitizma, Štamparov temeljni princip glasi: „Zdravlje za sve!“. Zalagao se za narodno zdravstvo. Prednost je davao preventivi ispred kurative, u čemu je glavni smjer bilo prosvjećivanje naroda. Širio je ideju o liječničkoj dužnosti koja nalaže da doktor bude i socijalni radnik i narodni poučavatelj. Njegovo zalaganje za „jednakost i dostupnost liječenja za sve“ i poruka da „liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku“ izazivali su velike otpore interesnih skupina. Kazao je: „Pitanje zdravlja naroda od većeg je ekonomskog nego humanitarnog značaja.“. Svoja je uvjerenja uobličio u slavnih 10 postulata i u definiciju zdravlja, kao „stanja potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustva bolesti“, koja je misao prešla, koje li časti, u preambulu prvog ustava Svjetske zdravstvene organizacije, 1948.  

Dr. Štampar imao je znanje i sposobnosti, snagu i hrabrost svoje viđenje provesti u djelo po čitavu svijetu

Išlo mu je na ruku što je kao mlad liječnik postavljen na značajnu dužnost u Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu, odakle je tijekom 11 godina osnovao 250 higijenskih ustanova u zemlji, niz domova narodnog zdravlja i više specijaliziranih ambulanti… 

Zahvaljujući velikom ugledu u svijetu te prijateljstvu s onda najbogatijom obitelji svijeta – Rockefellerovima, njihova je zaklada Kraljevini Jugoslaviji donirala velika sredstva, kojima je, uz ostalo, 1927. sagrađena i zagrebačka Škola narodnog zdravlja, kao središnje mjesto za proučavanje socijalnih, zdravstvenih i gospodarskih prilika naroda i provođenje sanitetskih mjera. Neumorno je dr. Štampar obilazio i najzabitija sela i na terenu ljude poučavao brizi za djecu, higijeni, gradnji sanitarnih čvorova, borbi protiv tuberkuloze, susprezanju od alkohola i pušenja. Dao je snimiti mnoštvo  zdravstveno-edukativnih filmova koji su lakše dopirali do puka. Zalagao se i za masovnu vakcinaciju te poticao domaće tvornice da proizvode cjepiva. Netko je izračunao da je održao 7.000 predavanja o narodnom zdravlju koje je odslušalo 1,2 milijuna ljudi. Dr Andrija Štampar je postao dobrotvor stotinama i stotinama milijuna „običnih ljudi“ u svijetu, o čemu govori nastavak priče.


Dr. Andrija Štampar: blistava međunarodna karijera, lider svjetskog zdravstva

Kada je 1931. godine prisilno umirovljen po dekretu kralja Aleksandra I. Karađorđevića, jer je odbio biti ministar unutarnjih poslova u Kraljevini Jugoslaviji, dr. Andrija Štampar imao je samo 43 godine i bio je u naponu snage. Nešto ranije Štampara je zadesila i osobna tragedija – umrla mu je supruga Marija te je ostao sam s petero djece. 

Dotad je sve bilo postavljeno, sustav je djelovao – dr. Štampar je u zemlji već uspostavio zavidan zdravstveni sustav, kojemu su se divili i strani stručnjaci, pa je uskoro stigao i poziv iz svjetske Lige naroda da Kini pomogne vlastima reformirati javno zdravstvo. Prihvatio ga je, iako teška srca što ostavlja djecu. U svom dnevniku opisuje i dirljivi rastanak: „Ne silazi mi s očiju lik mojega dragog sina koji nemoćno pruža drage ručice spram vagona, kao da hoće zaustaviti cijeli vlak zajedno sa mnom…“ 

Andrija Štampar u Kini / Foto: Hrvatski državni arhiv

Triput je dr. Štampar išao u Kinu između 1933. i 1936. godine. Svjedočio je strašnim prizorima, ali ta mu je daleka, ogromna zemlja prirasla srcu. Osobito ga je pogodio obilazak rudnika: „Vidio sam male dječake kako iz rudnika dubokog 700 stopa nose rudu tešku 30 kila na nejakim leđima 2000 stepenica na površinu. (…) Zeleni i podbuhli u licu, noge su im otekle, odmaraju se svakog časa i pri tome kašlju i jedva dišu.“

Iako je sve to duboko proživljavao, dr. Štampar srčano se borio da poboljša zdravstvene uvjete u Kini i, na čuđenje kineskih liječnika, često uspijevao. Nakon povratka odatle održao je niz predavanja na najuglednijim europskim i američkim sveučilištima poput Harvarda, Yalea i drugih. 

Završivši kinesku misiju, izabran je u Zagrebu 1940. za dekana Medicinskog fakulteta … Ali zakratko. Odmah na početku II. svjetskog rata ustaški režim ga je izručio u nacistički zatvor u Austriji gdje je dočekao oslobođenje. Po povratku u Zagreb, veoma cijenjen, vratio se poslu i prihvatio mnogih dužnosti. Bio je predavač i dekan na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te ravnatelj Škole narodnog zdravlja. Nakon funkcije rektora Sveučilišta u Zagrebu, dugo je vremena bio i predsjednik JAZU (danas HAZU).

Andrija Štampar, 1946., predsjednik Privremene (Interimne) komisije UN / Foto: Hrvatski državni arhiv

I njegova je međunarodna karijera nakon II. Svjetskog rata dobila novi uzlet. Iznimno poštovan diljem svijeta, izabran je 1946. za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je prethodila utemeljenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Godine 1948. izabran je za prvog predsjednika Skupštine WHO na predsjedanju u Ženevi. I u poznim godinama dr. Štampar je nastavio širiti svoju i misiju WHO u zemljama Azije, Afrike… 

Štamparovi suradnici kažu da je bio vrlo uporan te strog, ali pravedan šef, radoholičar koji je puno tražio i od njih. I u privatnom životu dr. Štampar bio je principijelan. Na primjer, u njegovoj kući na zagrebačkom Gvozdu nikada se nisu točila alkoholna pića, čak ni gostima, pa je veliki kipar Ivan Meštrović k njima navraćao sa svojom buteljom vina. 

Na sreću su i ponos hrvatskog naroda život i djelo dr. Andrije Štampara koje je poklonio svoj domovini i čitavu svijetu. 


Životni put dr. Andrije Štampara: od slavonskog sela do svjetske zdravstvene organizacije

  • Dr. Andrija Štampar rođen je 1. rujna 1888. u slavonskom selu Brodski Drenovac pokraj Pleternice, u obitelji seoskog učitelja Ambroza Štampara i Katarine Štampar. Gimnaziju je 1906. završio u Vinkovcima, a studij medicine 1911. u Beču.
  • Kao mlad liječnik nakon povratka u domovinu upoznao je Mariju Mešnjak, kojom se uskoro oženio. Imali su petero djece, Slobodana, Ljerku, Borisa, Bosiljku i Zoru.
  • Diplomiravši, radio je kao liječnik u Karlovcu i Novoj Gradiški, a potom kao savjetnik Povjereništva za socijalnu skrb Narodnoga vijeća u Zagrebu.
  • Od 1919. do 1930. bio je načelnik Higijenskog odjela pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu i utemeljio zdravstvenu službu u tadašnjoj Kraljevini SHS (potom Kraljevini Jugoslaviji), organiziravši 250 higijenskih ustanova i niz drugih.
  • Na inicijativu i odlukom dr. Štampara 1927. osnovana je Škola narodnog zdravlja u Zagrebu (danas djeluje u sastavu Medicinskog fakulteta i nosi njegovo ime). 
  • Nakon uvođenja Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra 1930. je smijenjen, a 1931. i umirovljen u dobi od samo 43 godine. No odmah potom bio je angažiran kao stručnjak Higijenske organizacije Lige naroda (preteče Organizacije ujedinjenih naroda) u europskim zemljama i SAD-u.  
  • Izabran je 1931. za profesora socijalne medicine zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Drugi se put oženio 1937. dr. Desankom Ristović, koja je bila njegova suradnica i voditeljica Školske poliklinike. 
  • Od 1933. do 1936. boravio je u Kini, gdje je s velikim uspjehom reorganizirao javnu zdravstvenu službu.
  • 1940. je izabran za dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu i tu je osnovao Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu studenata.
  • Drugi svjetski rat proveo je u zatočeništvu u Grazu u Austriji.
  • Nakon II. svjetskog rata 1945. postao je ravnatelj Škole narodnog zdravlja i dekan Medicinskoga fakulteta u Zagrebu te rektor Sveučilišta u Zagrebu. Zaslužan je za osnivanje Više škole za medicinske sestre i Medicinskog fakulteta u Rijeci te Instituta za higijenu rada.  
  • Od 1947. do 1958. bio je predsjednik JAZU-a (danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).
  • Od 1946. do 1948. bio je prvi potpredsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća Organizacije UN-a i predsjednik Privremene (Interimne) komisije, a budućeg WHO-a. 
  • Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi 1948., a potom kao njen izaslanik proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.
  • Svjetska zdravstvena organizacija uručila mu je 1957. svoju najveću nagradu – „Leon Bernard“. 
  • Preminuo je u Zagrebu 26. lipnja 1958.
  • Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, osnovan 1949. kao Higijenski zavod, njegovo ime nosi od 2008. godine.

Mirela Drkulec Miletić

Kolumna Goran Tudor: Svjetska Konferencija o klimi u Glasgowu je završila. Greta, ali i mnogi drugi kažu – skromno i neuspješno. Neki je, pak, ocjenjuju umjerenije.

Svjetska Konferencija o klimi u Glasgowu

Morat ćemo pričekati narednu svjetsku konferenciju za više nade!

Od 31. listopada do 12. studenoga 2021. škotski Glasgow bio je centar svijeta, jer tamo se održavala svjetska Konferencija o klimi UN – COP26. „Povijesno važna“, što su svojim dolaskom i prisustvom potvrdili predstavnici iz 200 zemalja, mnoge organizacije i zeleni aktivisti. I, čini se, još jednom, da se Zemljani ukupno nisu iskazali u mjeri i na način koji zahtijeva trenutak, da mnogi još guraju „glavu u pijesak“ i probleme „pomeću pod tepih“. A to sve zajedno izaziva ogorčenje i žalost, i znanstvenika i entuzijasta.

Ipak, možemo biti nečim i zadovoljni: jer održan je jedan od najvećih susreta svijeta ikad, u kontinuitetu dugoročnog i mukotrpnog procesa uspostavljanja zajedničke brige ljudi o Zemlji. Zadovoljni i time što je naša Europa na čelu svih tih zalaganja, zajedno s Organizacijom UN, pa ćemo valjda uspjeti više u sve uvući i druge – SAD, Aziju i Rusiju, najprije i najvažnije.


Goran Tudor
Autorski članak

Usvajanjem novog globalnog sporazuma “Klimatski pakt iz Glasgowa” u petak, 12. studenoga, nakon „napete završnice u produžecima“, privedena je kraju velika UN-ova klimatska konferencija COP26, koja je trajala puna dva tjedna, što je već po duljini sastanka samo po sebi neuobičajeno. Bijaše to najvažniji klimatski skup svijeta nakon COP-a21 u Parizu 2015.!  Ovaj COP26 doveo je do nekih novih pomaka u borbi s opasnim klimatskim promjenama. Uspjelo se dogovoriti da će razvijeni znatno povećati financijska ulaganja u zaštitu klime, posebno u vidu pomoći zemljama u razvoju i ranjivim zemljama, da će se smanjiti emisije ugljika i metana, zaštititi i unaprijediti korištenje prostora i šuma i dr. 

Nažalost, kao i na brojnim dosadašnjim UN-ovim klimatskim skupovima, oko nekih spornih točaka nije postignuta suglasnost, pa se to očitovalo i u posve neodređenoj izjavi o konačnom prestanku korištenja ugljena kao goriva. 

Slavna Greta Thunberg – kroničarka i ovoga klimatskog skupa ograničenog dometa

Svjetska ikona klimatskog pokreta mladih, Greta Thunberg, a koja zapravo predstavlja autentični, samonikli glas mnoštva „običnih“ stanovnika svijeta (o Greti smo ovdje s naklonošću dosta pisali), komentirala je klimatski dogovor UN-ove konferencije: „Evo kratkog sažetka: sve je to bla, bla, bla“. Bila je, zapravo, puno oštrija od mnogih koji su završili svoj posjet Glasgowu s  diplomatskim izjavama. „COP26 je završen”, tvitala je, dodavši na tom mjestu i ono o bla, bla, bla. „No pravi se posao nastavlja izvan ovih dvorana. I mi nikad nećemo odustati, nikad“, dodala je.

Thunberg i drugi aktivisti osudili su jednako način na koji se odvijao COP26 kao i „skroman domet zaključaka svjetskih lidera“, koji ni ovaj put „nisu uspjeli uskladiti svoje riječi sa stvarnim djelovanjem“.

“Nije tajna da je COP26 neuspjeh”, ustvrdila je švedska aktivistica pred okupljenim istomišljenicima.

Mukotrpno gradnja zajedništva u akciji za spas ovakvog svijeta ogorčilo Gretu

S čime nije zadovoljna Greta kao ni velik dio „običnih ljudi“:

  • Sjećate li se izjave Grete od prije nekoliko godina kad je s govornice ustvrdila, gledajući u oči političke prvake svijeta, posebice Trumpa: „Ukrali ste budućnost nama mladima!“  Najpoznatija svjetska aktivistica, lani nominirana i za Nobelovu nagradu za mir, zamjera vodstvima država, posebno razvijenih, da se još itekako i još uvijek bave samo deklaracijama, da je konkretnog jako malo. Da je govor donositelja odluka – dakle političara, birokratski, općenit, da ignosriraju veliki zajednički velik problem – ubrzane klimatske promjene, da su zarobljenici interesa vlastite zemlje. Ta je ocjena sada preslikana i na Glasgow, samo s još većom žestinom i jasnoćom. „Ne radite dovoljno! A neki od vas čak rade suprotno ranijim dogovorima …“
  • Iz svega se vidi da nema učinkovite – jedinstvene globalne volje da se klimatske promjene obuzdaju. Razvidno je zašto ide teško i sporo i zašto se ciljevi „adaptiraju“ situaciji. Proces sklapanja sporazuma, kao osnove za akciju – u svojoj se suštini ovdje svodi na „najobičnije pregovaranje mnogih, u mnoštvu smjerova“, s pozicija različitih interesa najrazličitijih zemalja i skupina. Po svom takvi pregovori spadaju u one tzv. tvrde. A da onda sve mora potrajati, jasno je samo po sebi. I da će rezultirati kompromisima, također. Dotle, klimatska oluja s horizonta nesmiljeno dolazi. (Prije tri godine, 2018., znanstvenici su uzvikivali: „Imamo još 12 godina!“)
  • Kako stvari sada stoje u praksi, svijet se izgleda pomalo već i miri s rastom temperature atmosfere na Zemlji za preko 2° C, a strepi se i od 2,7 ili 3° do kraja stoljeća (što će mnogim Zemljanima donijeti životnu katastrofu.)  Ali, i ova konferencija i drugi skupovi, govore još uvijek o „ultimativnom velikom cilju – 1,5° C“. Kako priznati vlastiti nerad i neuspjeh?! Jer, Pariški sporazum iz 2015., kao najvažniji i najkonkretniji dosadašnji dogovor o klimi (Europa je stvarni lider svjetskih klimatskih napora), postavio je vizionarske ciljeve (konačno ratificirane u svim zemljama 2017.): „Ograničavanje porasta globalne prosječne temperature na „znatno manje“ od 2° C (iliti – 1,5° C) , osiguravanje opskrbe hranom, ali i jačanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatskih promjena, razvoj novih „zelenih“ tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija“. Pariški sporazum, najvažniji međunarodni sporazum dosad koji je prvi naznačio stvarne smjernice za klimatsku prilagodbu, ne ostvaruje se. Njegove se smjernice ne ostvaruju ni dovoljno brzo ni sveobuhvatno. Zato je Greta kazala da je sve to bla-bla-bla.
  • O „ozbiljnosti“ shvaćanja vlastitih obveza govori i jedna pomalo čudna činjenica: svita važnih sudionika pristigla je na Konferenciju u više od 400 posebnih letova (mimo komercijalnih). A Greta je ne tako davno putovala na samit u New Yorku jedrilicom (istina velikom). Neprimjeren situaciji je i nedolazak ruskog i kineskog predsjednika. Putin se obratio Konferenciji putem video veze, govoreći više „u načelu“. Ali, konkretno je izrekao oporu poruku „da će Rusija stizati akciju Europe s 10 godina kašnjenja“. (Strateški analitičari tvrde kako Rusija već gleda „preko plota“, kako da iz zagrijavanja izvuče ogromne koristi: Beringov tjesnac na sjeveru – između azijske Rusije i SAD, širok samo 12 kilometara, naime, ostat će s rastom temperatura bez leda i time bit otvoriti mogućnosti plovidbe tijekom cijele godine, čime će istočna Azija i SAD biti povezani s Europom novim, najkraćim mogućim morskim putem). 

Imperativ rasta koji vodi u sukob Zemljana s prirodom, s majkom Zemljom 

Najozbiljnije zamjerke svjetskom projektu, kojeg prati i različito nazivlje podprojekata – „održivi razvoj“, „cirkularna ekonomija“, „zaustavljanje klimatskih promjena“ – odnose se na uzak obuhvat i jednostran smjer akcije – trenutačno dominantno prema ograničavanju emisija ugljika, a sada i metana te prilagodbi klimatskoj krizi. A u osnovi je obuzdavanje Zemljana, u rasipnosti i egoizmu! Rijetko se čuje ono najvažnije, što će se jednom morati dogoditi i što je u osnovi svega: da se reducira nesmiljeno korištenje resursa Zemlje, da čovjek prihvati da je dio prirode, da se pravednije raspodjeljuje bogatstvo iz prirode i ljudskog činjenja, da se smanji posjedovanje tolikih (nepotrebnih) stvari, da se proizvodnja uravnoteži, da se rade stvari s većim vijekom trajanja, da se predmeti daju popraviti ili prepraviti za neku novu namjenu. Da se živi jednostavnije. (Pokušajte zamijeniti neki dio led-lustera – neće ići, morate ga baciti i kupiti novi. Pokušajte popraviti elektronski sklop u automobilu. Neće ići, morate kupiti novi. Oduprite se modnom diktatu da bez stanke dopunjavate svoju garderobu „nečim novim“, i naići ćete na društveni pristisak suprotnog smjera.) 

Postoji drugo! Već dolaze, ali još bez izvršne snage, zahtjevi iz nekog drugačijeg svijeta! Da se napusti imperativ rasta. Da se rast ograniči. Rast ovakav kakav je (proizvodnje, potrošnje, konzumerizma, mjeren samo stopom rasta BDP-a…) , koji zahtijeva tolike žrtve mnogih i narušavanje ravnoteže u prirodi, za užitak malobrojnih. Rast koji ide prema sukobu Zemljana s prirodom, s majkom Zemljom, što će Zemlja jednog dana dovesti u red, vratiti stvari na početak, u ravnotežu, po vrhovnom zakonu entropije (nije li i Covid jedna takva podpriča!?). 

„Last-minute drama“ u Glasgowu

U Glasgowu se do zadnjeg trenutka odvijala ne jedna drama. Primjerice, Indija je, a podržavale su je Kina i druge ovisne zemlje u razvoju, odbacila klauzulu koja poziva na „postupno ukidanje“ proizvodnje električne energije iz ugljena. Nakon pregovora izaslanika Kine, Indije, Sjedinjenih Država i Europske unije, klauzula je izmijenjena u „postupno smanjenje“. Neočekivano je da je predstavnik Australije, jedne moderne zemlje, izjavio kako će njegova zemlja još dugo proizvoditi ugljen.

Izmjena te jedne riječi u slučaju ugljena naišla je na zaprepaštenje razvijenih (bogatih) europskih zemalja i malih otočnih nacija, ali i drugih zemalja u razvoju.

„Vjerujemo da smo ostavljeni po strani toga netransparentnog i neuključivog procesa“, rekla je razočarano Camila Isabel Zepeda Lizama, izaslanica Meksika. „Svima su nam preostale neke zabrinutosti. Ali rečeno nam je da ne možemo više ni ponovno otvarati zaključni tekst. Dok su drugi tražili razvodnjavanje zaključaka, e da bi pokrili neizvršenja prijašnjih obećanja.“

Nakon drama u Škotskoj, čak i oni koji pozdravljaju postignuti dogovor, kažu da je velik posao za spas planeta tek pred nama. 

„Težak posao ispred nas“ – beživotna formulacija?

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres upozorio je na nadolazeću „klimatsku katastrofu“. Po završetku Konferencije, priznao je nedostatke postignutog dogovora u Glasgowu. Inače, Organizacija ujedinjenih naroda i Europska unija predvodnice su svih zajedničkih napora za kontrolom klimatskih promjena i tzv. održivim razvojem, što se i ovom prilikom očitovalo.

„Ishod COP-a26 je kompromis, odražava interese, proturječnosti i stanje političke volje u današnjem svijetu“, tvitao je Guterres. „To je važan korak, ali nije dovoljan.“

„Naš krhak planet visi o niti“, upozorio je. „Još uvijek smo na vratima klimatske katastrofe“, nadodao je.

Šef UN-a je u novom tvitu poslao poruku „mladima, autohtonim zajednicama, ženama lidericama, svima koji predvode klimatsku akciju“. „Znam da ste možda razočarani. No mi smo u borbi za naše živote i tu borbu moramo dobiti.“

„No današnji sporazum je velik korak naprijed i ono što je kritično, imamo prvi međunarodni sporazum o postupnom ukidanju upotrebe ugljena i plan za ograničenje globalnog zatopljenja na 1,5 Celzijeva stupnja.“

Europska komisija diplomatski je objavila kako je ovaj dogovor „održao na životu ciljeve Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. i dao nam šansu da ograničimo globalno zatopljenje na 1,5° C“.  (Naravno, treba zadržati verbalni optimizam.). Na, malotko više ozbiljno vjeruje u 1,5°. Posljedice klimatskih promjena već su nastupile.

Šefica EK Ursula von der Leyen rekla je: „Neće biti vremena za opuštanje: pred nama je težak posao.“ I britanski premijer Boris Johnson ostao je relativno optimističan: „Još je puno toga potrebno učiniti u godinama koje dolaze.“

Po Gretinom: „Globalna ekomanipulacija sjevera nad cijelim svijetom!“

Tijekom odvijanja Konferencije brojni mladi ljudi kretali su se ulicama grada domaćina, školarci su napustili učionice i pjevali su ulicama Glasgowa zajedno s mladima koji su stigli iz cijelog svijeta, prenose svjetske agencije. Prosvjednici su stalno bili u blizini mjesta održavanja konferencije COP26, tvrdeći da političari – u čijim su rukama „budućnosti naših života“ – puno više govore nego što djeluju. „Moramo se zapitati za što se mi to borimo? Da li se borimo za sebe ili za spas planeta? Ili se borimo zato da stvari ostanu kakve jesu?“, čulo se. 

„Ovo više nije klimatska konferencija. Ovo je globalna ekomanipulacija sjevera, dvotjedna proslava ‘uobičajenog poslovanja’ i globalna ‘blablabla’ “, rekla je Thunberg.

„I dalje se ne čuju glasovi onih ljudi koji su najteže pogođeni, iz područja koja su najteže pogođena (klimatskim promjenama)“, dodaje. 

„Naši čelnici kažu da možemo imati oboje – i sadašnji način života i klimatsku sigurnost, no gorka je istina da u praksi to nije moguće“ rekla je Thunberg. 

„Činjenice ne lažu. I sada znamo da su naši carevi goli“, rekla je Greta Thunberg o čelnicima okupljenima na COP26 pa poručila: „Povijest će im strogo suditi“.

Greta izražava brigu i nemir čovječanstva suočenog s velikom pogibelji.

Thunberg je ponovno pozvala na razmišljanje!

Izvor i reference:

Hina

Consilium.europa.eu

Jutarnji list o izjavama Grete OVDJE: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/greta-thunberg-komentirala-klimatski-dogovor-un-ove-konferencije-sve-je-to-bla-bla-bla-15120188;

Goran Tudor
Poduzetnik, konzultant, autor, filantrop.
Utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA te pokretač i urednik portala www.odgovorno.hr, predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, direktor M.E.P. d.o.o.

Na fotografijama dolje:

Pećinski prolaz Golubinjak, Snježnikom prema Guslici i slapovi Mrežnice 

Široka transformacija REGENERACIJE iz Zaboka znači i veliko ulaženje u zajednicu

transformacija REGENERACIJE iz Zaboka
Foto: Regeneracija

Regeneracija iz Zaboka se posljednjih pet godine šire strateški šire transformira – prostorno, proizvodno i tržišno. Dio toga je i snažno uklapanje u život zajednice.

Obzirom na činjenicu da tvrtka djeluje nadomak samog centra grada, ne možemo ignorirati potrebe lokalne zajednice, odnosno ljudi koji tu žive i želja nam je u tom smislu dati doprinos uređenjem zgrada i zemljišta u vlasništvu te ga, u određenoj mjeri, staviti u javne funkcije i učiniti ga ljepšim i ugodnijim.

Nakon uspješne suradnje s Gradom Zabokom na projektu reGARDEN, na zemljištu tvrtke koje nije bilo u funkciji, stvoreno je jedno novo zeleno mjesto u gradu sa street workout sadržajem, biciklističkom i pješačkom stazom, prostorom za održavanjem kulturnih manifestacija na otvorenom, zasađenim autohtonim biljem i česmom, odnosno dostupnom pitkom vodom. Za lijepa vremena ovdje se održava i nastava srednje škole na otvorenom.

Foto: Regeneracija

Kao svojevrstan nastavak na reGARDEN, u svibnju je završen projekt uređenja i prenamjene jedne od hala u vlasništvu tvrtke te u sklopu toga i svojevrsnog trga. Ideja je da se uz parkirališna mjesta kojih u gradu kronično nedostaje, uredi više toga – zasađeno je bilje, oformljeni zelene pojasevi i postavljene klupe za odmor. Trg se može koristiti i kao otvorena galerija za zainteresirane koji bi željeli na taj način izlagati, ali i kao komunikacijski put koji povezuje dva dijela grada. olakšavajući kretanje učenika, studenata, zaposlenih i ostalih građana. U prilog tome, u rekonstrukciji proizvodne hale, otvoren je i natkriveni prolaz koji povezuje dva dijela grada u čijem ćemo uređenju angažirati neke naše poznate dizajnere. Bojanjem poda tog prolaza u dugine boje, dali smo svoj doprinos u svibnju – Europskom mjesecu raznolikosti. Povodom proslave 60. godine Škole za umjetnost, dizajn i grafičko oblikovanje 27.05.2021. na spomenutom trgu otvorena je izložba učenika te škole, a njihovi radovi izloženi su i danas.

Foto: Regeneracija

Cijeli je projekt od strane angažiranih arhitekata osmišljen na način da ide u korak s viđenjem i strategijom transformacije ovog dijela grada iz industrijskog u moderno mjesto za življenje sa sadržajima koji će povezivati poslovne aktivnosti, kulturu, edukaciju i rekreaciju te služiti na korist svih građana koji u njemu žive i onih koji u grad dolaze.

Regeneracija je tvrtka koja se trudi svoje poslovanje obavljati na načelima društvene odgovornosti pa svako svoje djelovanje promatramo u tom smislu. Uz ostvarivanje poslovnih interesa, što je uvjet da bi tvrtka djelovala i postojala, Regeneracija vodi , i u budućnosti će voditi, računa o svim dionicima društva – u ovom slučaju građana i zajednice u kojoj poslujemo i većinski živimo –  uvažavajući njihove potrebe i doprinoseći kvaliteti življenja u gradu, u okviru naših najvećih mogućnosti.

Goran Mikac
RegeneracijA d.d.

Izvor:  HRPSOR.HR

DOBRA HRVATSKA
Studeni, 2021.

NAJČITANIJE