Nekoliko godina po završetku Prvog svjetskog rata, njemačka je vlada pokrenula veliki stambeni projekt, „Novi Frankfurt“, sa važnim ciljem – masovnom gradnjom jednostavnih i ekonomičnih stanova osigurati kvalitetniji stambeni smještaj radničkih obitelji, koje su tada obitavale u barakama po periferiji gradova.
Projekt je preuzeo urbanist Ernst May i pozvao na suradnju nepoznatu 26-godišnju arhitekticu iz Beča, Margarete Schütte-Lihotzky, znajući već za njezine originalne ideje i angažman u oblikovanju dječjih vrtića, škola. U timu je dobila zadatak osmisliti suvremenu tipsku ugradbenu kuhinju, koja bi bitno olakšala posao domaćici.
Ali, Margarete nikad nije kuhala, jela je kod mame. Krenula je od nule. Sustavno iznimno! U to vrijeme poslovni hit u svijetu bio je tzv. znanstveni menadžment, po Frederiku Tayloru nazvan taylorizam, temeljen na načelima racionalne organizacije i minimizacije rada svakog djelića procesa te ergonomiji u proizvodnji, prvo i najviše u autoindustriji SAD. „Ako načela taylorizma koriste tvornicama, mogu i u kuhinji!,“ rekla je djevojka. Anketirala je brojne žene, slušala priče o zahtjevnosti kuhinjskog posla. Konačno, složila je svoj prijedlog, čime se nastala prva suvremena kuhinja u povijesti – tzv. Franfurtska ugradbena kuhinja. Sva oprema za nju je isprojektirana kao tipska: iz tvornice stiže gotova i spremna za montažu u pripremljeni prostor stana, izdvojenu izbu veličine 1,9 x 3,4 metra!
100 godina Frankfurtske kuhinje
Ta godina – 1926-a – povijesna je za sve žene i obitelji svijeta – jer puštena je u rad prva moderna kuhinja! Oprema je bila boom – totalna novost, počev od velike radne plohe u obliku slova „U“, lako perive površine (od materijala bukve i linoleuma). Ispod su bile ladice, sve osnovne namirnice (šećer, riža, grah…), a iznad viseći elementi. Prvi primjerci kuhinje bili su obojeni u plavo jer su tadašnji znanstvenici smatrali da ta boja odbija muhe. Na sve se tu mislilo: daska za glačanje mogla se sklopiti uz zid, stropna svjetiljka bila je visinski podesiva. Sve je bilo nadohvat ruke, podešeno za minimum pokreta. Kuhinju su od stana odvajala klizna vrata.
Frankfurtska kuhinja bila je i jest revolucionarni projekt! Reklo se njome „zbogom“ starinskoj kuhinji, koja jedva da je to i bila, zbogom velikom kredencu, policama, sanducima, manjim ormarima i etažerima, klupama i klupicama, nabacanim kojekako.
Frankfurtska kuhinja je odlično primljena: u razdoblju 1926. – 1930. u nove javne stanove ugrađeno ih je 10.000. Margaret je trebala postati slavna, a nije. Širu primjenu Frankfurtske kuhinje u Njemačkoj zaustavio je uspon nacističkog režima, već iza 30-ih. No, Margaretina ideja širila se zemaljskom kuglom, u SAD prije Drugog svjetskog rata, a svijetom masovno od 60-ih. Koliko su domaćice odahnule, to samo one znaju. Od onda, na milijarde žena i muškaraca svijeta, obitelji, zahvalni su Margareti, njezinom zalaganju za funkcionalnu kuhinju, koja ove godine obilježava 100 godina: 1926-2026.! Zapamtimo njezinu izjavu: „Svojim poslom – arhitekturom, mojom misijom, želim pomoći čovječanstvu!” Margarete se 1930-ih otisnula u svijet, u drugi, još fascinantniji, ali i rizičniji (uhapsio ju Gestapo…), dio svoje životne priče, kao slavna aktivistkinja za demokratski svijet i prava žena.
Goran Tudor
članak iz UM-a 2026
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.