Novo izvješće Mreže za klimatske sporove istražuje kako je porast broja klimatskih sporova posljednjeg desetljeća prisilio vlade i velike tvrtke na djelovanje. Time je osnažio uspostavu „obvezujućih pravnih dužnosti“ za čelnike i velike zagađivače kako bi se građani zaštitili od klimatske štete.

Mnoge od ovih pravnih bitaka inspirirane su revolucionarnim slučajem Urgenda. Slučaj kojim je prvi put igdje sud naložio vladi da poduzme snažnije mjere protiv klime. Presuda je donesena nakon što je neprofitna zaklada Urgenda, zajedno s gotovo 1000 građana, podnijela peticiju nizozemskim sudovima da se vlada pozove na njezine obveze smanjenja emisija, zaštite javnosti i poštivanja ljudskih prava.

Međunarodni sud pravde (ICJ): Države su zakonski obvezne smanjiti emisije i zaštititi klimu

Klimatski slučajevi ‘vraćaju slobodu djelovanja i povjerenje’

Izvješće pod nazivom Polaganje temelja za našu zajedničku budućnost: kako je deset godina klimatskih slučajeva izgradilo pravnu arhitekturu za zaštitu klime tvrdi da je porast broja klimatskih parnica izravan odgovor na neuspjeh vlada i tvrtki u rješavanju „definirajućeg izazova našeg vremena“.

Globalno, gotovo devet od deset ljudi (89 posto) želi da njihove vlade učine više u borbi protiv klimatskih promjena – no samo jedna od pet osoba vjeruje da će njihova vlada održati svoja obećanja.

„U tom kontekstu, sporovi oko klimatskih promjena postali su sredstvo za vraćanje slobode djelovanja i povjerenja“, stoji u izvješću.

„Parnice omogućuju građanima da traže odgovornost putem neovisnih sudova, koji obećavaju da će procijeniti njihovu tešku situaciju u skladu sa zakonom, a ne kratkoročnim političkim pritiscima.“

Klimatska obrana

Uspješno tuženje vlade ili moćne tvrtke nekada se činilo nemogućim, ali dugogodišnje obrane sada se osporavaju. Od 1990-ih, korporacije se oslanjaju na tri ključna argumenta kako bi se “otporile odgovornosti” na sudovima.

To su obrana „prepusti to politici“ koja tvrdi da je klimatska politika previše složena za sudove ; obrana „kap u oceanu“, koja tvrdi da je jedna zemlja ili tvrtka globalno previše beznačajna da bi stvorila provedive pravne obveze; i obrana „odaberi bilo koji cilj“, koja kaže da vlade i tvrtke mogu slobodno odrediti razinu i vrijeme smanjenja svojih emisija.

Od slučaja do slučaja, moć tih obrana se smanjivala, što je rezultiralo strožim klimatskim ciljevima i izmjenama zakona u zemljama poput Brazila, Njemačke, Irske, Nizozemske i Južne Koreje.

To je pomoglo u postavljanju pravnih temelja koji također osnažuju zajednice da se suprotstave nekada nedodirljivim divovima fosilnih goriva poput Shella i TotalEnergiesa.

Klimatske promjene na sudovima

Izvješće detaljno opisuje niz uspješnih slučajeva vezanih uz klimu koji su prošli kroz sudove nakon slučaja Urgenda.

Na primjer, 2015. godine Asghar Leghair podnio je tužbu protiv pakistanske vlade tražeći da učini više kako bi zaštitila zemlju od sve težih klimatskih utjecaja . Visoki sud u Lahoreu presudio je u korist Leghair-a, naredivši osnivanje Komisije za klimatske promjene i zaduživši vladine agencije provedbom klimatskih politika.

U Švicarskoj su članovi KlimaSeniorinnen osporili vladinu neaktivnost u vezi s klimom kao kršenje njihovih ljudskih prava. Slučaj je doveo do značajne odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je utvrdio da Švicarska zapravo krši svoje obveze u pogledu ljudskih prava time što nije usvojila dovoljan put smanjenja emisija stakleničkih plinova .

Čak su i neuspjeli sudski slučajevi, poput Pabai protiv Commonwealtha Australije, uspješno skrenuli nacionalnu pozornost na egzistencijalnu prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene i naglasili potrebu za snažnijim djelovanjem vlade. U ovom slučaju, dvojica starješina s otoka Torresovog prolaza podnijela su kolektivnu tužbu protiv australske vlade 2021. godine zbog porasta razine mora koji je ugrozio njihovu zajednicu.

Godine 2015. planinski vodič i poljoprivrednik Saúl Luciano Lliuya tužio je RWE, najvećeg njemačkog proizvođača električne energije. Lliyua je tvrdio da emisije tvrtke doprinose otapanju ledenjaka u Peruu te da bi RWE trebao pomoći u plaćanju obrane od poplava za grad Huaraz. Unatoč neuspjehu slučaja, presuda suda sada znači da ako veliki emiter ugljika odbije poduzeti „zaštitne mjere“, tada bi mogao biti odgovoran za troškove proporcionalne svom udjelu u emisijama, čak i prije nego što nastane šteta.

Sveukupno, u izvješću se navodi da su ovakvi slučajevi stvorili pravne temelje koji definiraju kako vlade moraju smanjiti emisije kako bi spriječile opasne klimatske promjene. To uključuje ograničavanje porasta temperature na 1,5 ℃, kako je navedeno u Pariškom sporazumu, i osiguravanje da se veliki zagađivači mogu smatrati odgovornima za klimatske štete.

‘Pravni imperativ’

„Ono što je bio moralni imperativ prije deset godina postalo je pravni imperativ“, kaže Sarah Mead, sudirektorica Mreže za klimatske sporove.

„Veliki zagađivači – vlade i tvrtke najodgovornije za klimatske promjene – imaju dužnost dati svoj doprinos globalnim naporima za zaustavljanje opasnih klimatskih promjena .“

Mead dodaje da tvrtke s najvećim emisijama u svijetu ne bi trebale moći “zagađivati ​​​​nekažnjeno” i profitirati “na leđima naše budućnosti”, tvrdeći da sudovi sada sustižu taj korak.

Dennis van Berkle, pravni savjetnik u Urgendi, kaže da su ljudi tijekom proteklog desetljeća koristili sudove za izgradnju okvira odgovornosti od temelja.

„Nikada nismo bili u boljoj poziciji da koristimo zakon kako bismo zaštitili ljude i planet od klimatskih promjena“, dodaje.

Izvor: euronews.green