„Svi pokazatelji upućuju na to da zaposlenici kojima poslodavac daje priliku uskladiti privatne i poslovne obaveze postižu bolje radne rezultate,“
Središnji državni ured za demografiju i mlade dodijelio je priznanja „Poslodavac prijatelj obitelji“ za 2020. godinu trgovačkim društvima s najkvalitetnijim rješenjima u postizanju prijateljskog ozračja prema zaposlenicima i njihovim obiteljima.
Nakon ocjene 49 prijava pristiglih tijekom natječaja u okviru Projekta „Poslodavac prijatelj obitelji, u siječnju ove godine Središnji državni ured priznanja „Poslodavac prijatelj obitelji“ dodijelio je:
u kategoriji mikro trgovačkih društava: TRAKOSTYAN TOURS d.o.o.
Priznanje je preuzeo direktor Željko Gjud, koji je naglasio kako je 2020.-a pandemijska godina bila najizazovnija do sada po pitanju poslovanja turističkih agencija, no da je u njihovom poduzeću prioritet bio sačuvati zajedništvo i održati postojeća materijalna prava zaposlenika.
u kategoriji malih trgovačkih društava: TAKEDA PHARMACEUTICALS CROATIA d.o.o.
Priznanje je preuzela direktorica Viktorija Zadro Huml, a istaknula je japansku tradiciju poslovanja koja se može usporediti sa onom u Hrvatskoj. „Zaposlenici i obitelj su na prvom mjestu i to se vidi u postupku donošenja poslovnih odluka“ poručila je.
u kategoriji srednjih trgovačkih društava: BKS BANK AG, glavna podružnica Hrvatska
Priznanje je preuzeo direktor glavne podružnice Hrvatska Juraj Pezelj, koji je mišljenja da, kako u hrvatskoj podružnici, tako i u Austriji, usklađivanje poslovnog i privatnog života zaposlenicima daje snagu za nošenje sa svakodnevnim obiteljskim izazovima. Također je naglasio da je usklađivanje poslovnog i privatnog života investicija u mlade ljude i našu budućnost.
u kategoriji velikih trgovačkih društava: ZAGREBAČKA BANKA d.d.
Priznanje je preuzela Iva Koenig, direktorica Podrške upravljanju ljudskim resursom. Naglasila je da samo sretni i zadovoljni zaposlenici mogu postići svoj maksimum na radnom mjestu. Istaknula je neke od bitnih mjera koje Zagrebačka banka provodi prema svojim zaposlenicima kao što su dar za mame i tate, slobodni dan za rođendan ili polazak djeteta u vrtić ili školu te time pokazuju da čak i nefinancijski benefiti mogu uvelike doprinijeti zadovoljstvu zaposelenika.
Priznanja je svečano uručila državna tajnica za demografiju i mlade Željka Josić koja je zahvalila nagrađenima, ali i svim poslodavcima koji ulažu napore i značajno doprinosite kvalitetnijem obiteljskom životu, posebno u vrijeme pandemije COVID-19.
U uvodnom obraćanju državna tajnica je istaknula kako je cilj Projekta senzibilizacija poslodavaca i javnosti za razumijevanje potreba zaposlenih majki i očeva, poticanje društva na zaštitu i osnaživanje obitelji te isticanje pozitivnih mjera koje poslodavci provode, a usmjerene su na poboljšanje kvalitete života zaposlenika.
„Svi pokazatelji upućuju na to da zaposlenici kojima poslodavac daje priliku uskladiti privatne i poslovne obaveze postižu bolje radne rezultate, a istovremeno se kroz poticanje kvalitetnijeg obiteljskog života pridonosi jačanju svijesti o obitelji kao temelju društva“, istaknula je državna tajnica Središnjeg državnog ureda.
Okupljenima se obratila i državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marija Pletikosa koja je iskazala poseban naglasak Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na poticanje i uključivanje žena na tržište rada i razvoja odgovarajućeg sustava podrške za uključivanje i zapošljavanje žena.
1 od 7
Priznanja je svečano uručila državna tajnica za demografiju i mlade Željka Josić
Predstavljena je i prva e-Dječja kartica "Mudrica"
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji isocijalne politike Marija Pletikosa
BKS BANK AG, glavna podružnica Hrvatska - Priznanje je preuzeo direktor glavne podružnice Hrvatska Juraj Pezelj
„Direktiva EU o ravnoteži privatnog i poslovnog života čije se odredbe prenose i u Zakon o radu, utjecat će na prilagođavanje zakonskog okvira neupitnoj potrebi za dodatnim podupiranjem ravnopravnosti žena i muškaraca u pogledu jednakih mogućnosti na tržištu rada“ poručila je državna tajnica Pletikosa.
Zbog zdravstvene krize koja je uzrokovala različita ograničenja i prepreke u poslovanju, u natječaju za dodjelu priznanja “Poslodavac prijatelj obitelji” u 2020. godini prepoznate su i uvažene posebne okolnosti koje se odnose na korištenje mjera za očuvanje radnih mjesta, fleksibilne uvjete rada za zaposlenike te potpore njihovim obiteljima u vrijeme pandemije Covid-19.
Neke od hvalevrijednih mjera koje nagrađena poduzeća provode su: široki izbor fleksibilnih radnih aranžmana kako što su samostalno određivanje radnog vremena, preraspodjela radnog vremena, sabijanje radnog tjedna. Također isplata potpora zaposlenicima koji su zaraženi COVID-19 virusom u iznosu od 3.500 kn, isplata dnevne potpore u bruto iznosu 750 kuna za svaki dan proveden na hospitaliziranom liječenju, plaćeni dopust za ugrožene skupine zaposlenika te besplatni antigenski testovi za zaposlenike.
Na našem planetu govori se na tisuće jezika. Izumiranjem mnogih od njih, govori se o 30%, pod naletom suvremenog načina i poimanja života moglo bi nestati i znanje oljekovitim biljkama, koje dobrim dijelom još nismo ni počeli šire koristit na korist čovječanstva.
Zemljani govore 7400 jezika, od svjetskih do malih lokalnih
Preko 1900 jezika govori manje od 10.000 ljudi
Do kraja 21. st. moglo bi nestati 30% jezika.
Izumiranjem jezika nestat će mnoga – uglavnom nezapisana – znanja lokalnih zajednica pa i ona o ljekovitim biljkama
Male lokalne zajednice vijekovima prenose znanje o ljekovitim biljkama i njihovu korištenju u liječenju bolesti. Mnoge od tih biljaka, pogotovo one skrivene u nedostupnim dijelovima Zemlje, znanstvenicima su nepoznate te njihovu ljekovitost koriste samo lokalni stanovnici. Novo istraživanje Ujedinjenih naroda upozorava na te dvije opasnosti – prvu da nestanu dijalekti i drugo, da nestanu dragocjena znanja tih ljudi koja se prenose uglavnom usmeno s generacije na generaciju. Tako bi znanja o ljekovitim biljkama nestankom lokalnih jezika moglo posve izumrijeti.
Ugrožena i kulturna i biološka raznolikost!
Autohtoni jezici sadrže ogromne količine podataka o iskoristivosti ekosustava koje pruža priroda oko njih. Međutim, prema UN-u, očekuje se da će više od 30% od 7.400 jezika na planetu nestati do kraja stoljeća.
– Fokus je uglavnom usmjeren na izumiranje biološke raznolikosti, ali postoji sasvim druga slika koja predstavlja gubitak kulturne raznolikosti – kaže vodeći istraživač studije dr. Rodrigo Cámara-Leret, biolog sa sveučilišta u Zürichu.
Njegov istraživački tim proučio je 12.000 ljekovitih biljaka, o kojima znanje imaju lokalne zajednice koje govore 230 autohtonih jezika u tri regije s visokom razinom jezične i biološke raznolikosti:
Sjevernoj Americi,
sjeverozapadnoj Amazoniji i
Novoj Gvineji.
Autohtoni jezici kriju veliko medicinsko znanje, na primjer, upotrebu biljnog lateksa za liječenje gljivičnih infekcija, upotrebu kore za liječenje probavnih problema, voća za respiratorne bolesti, kao i prirodnih stimulansa i halucinogena. Čak i najbolji proučavatelji bilja zadivljeni su širinom znanja autohtonih kultura, i to ne samo o biljkama već i o životinjama i drugim elementima u prirodi. Kad bi jezici izumrli, u nepovrat bi otišla i medicinska znanja o ljekovitim biljkama.
– Gubitak jezika odrazit će se dramatično negativno na tradicionalno znanje o ljekovitim biljkama i bit će porazniji od gubitka samih biljaka – rekao je dr. Cámara-Leret.
Autohtoni jezici najugroženiji su u sjeverozapadnoj Amazoniji!
U Amazoniji 100% ovoga jedinstvenog znanja imaju ljudi koji govore ugrožene jezike. U Sjevernoj Americi ugroženo je 86%, a na Novoj Gvineji 31% autohtonih jezika. Ukoliko se zaista dogodi izumiranje jezika, to bi bitno ugrozilo sposobnost čovječanstva za otkrivanje lijekova.
Ujedinjeni narodi proglasili desetljeće autohtonih jezika radi osvješćenja svijeta !
Tko zna što smo već dosad izgubili. Jer, valja znati da više od 1900 jezika imaju manje od 10.000 govornika. Primjerice, većina izvornih govornika naroda Sioux Lakote u rezervatu Rosebud u Južnoj Dakoti starija je od 70 godina i svakim danom ta je zajednica sve manja. Stoga su Ujedinjeni narodi proglasili desetljeće od 2022. do 2032. godine međunarodnim desetljećem autohtonih jezika.
Jordi Bascompte, ekolog sa sveučilišta u Zürichu i drugi autor rada, rekao je da europsko medicinsko znanje može predstavljati „vrh ledene sante“. Iako se puno lijekova temelji na sintetičkim spojevima, biljke mogu pružiti mnogo više kemijskih komponenata koje bi mogle sadržavati potencijal za nove tretmane. U većini autohtonih kultura znanje se prenosi usmenom predajom i ne zapisuje se. Vladini programi za poticanje očuvanja jezika, dvojezičnog školovanja i interesa za kulturnu baštinu pomogli bi zajednicama da zadrže jezičnu raznolikost, rekao je dr. Cámara-Leret. No, znanje o ljekovitim svojstvima bilja i drugih sastojaka iz prirode nije jedini razlog za očuvanje autohtonih jezika. Svaki autohtoni jezik i kultura jedinstvena je evolucijska loza i ako se izgubi, njezin je gubitak nepovratan i značajno je osiromašenje kulture čovječanstva.
Više smo puta pisali o dobrobitima bicikliranja – voziti bicikl dobro je za onoga tko ga vozi, za okoliš i za društvenu zajednicu. Ali, sve to pada u vodu ako bicikl vozimo neodgovorno, neoprezno, ne mareći za sigurnost, vlastitu i drugih sudionika u prometu. Ako se, poput pisca ovih redaka, mnogo češće gradom krećete na dvije noge (vlastite), nego na dva (ili četiri) kotača, katkad možete svjedočiti bezobzirnoj, pa i divljoj vožnji pojedinih biciklista po nogostupu, vožnji bez svjetala i zvonca, nepropisnim putanjama biciklista, što sve pješake dovodi u opasnost. S druge strane, statistike govore o brojnim stradavanjima biciklista u prometu. U srazu s automobilima oni su definitivno slabija strana, pa su stoga češće i žrtve. Stoga nije na odmet podsjetiti na pravila ponašanja u prometu za bicikliste i nužnu opremu kako bi pedaliranje uistinu bilo odgovorno i održivo. Pri tome su najvažnija pravila:
voziti oprezno,
pažljivo,
paziti na sebe i druge (svojim postupcima ne ugrožavati sebe niti druge )
prilagoditi se uvjetima.
Jer, samo je vožnja bicikla uz odgovornost prema vlastitoj i tuđoj sigurnosti društveno odgovoran i održiv čin.
PREPORUČENO PONAŠANJE – PRAVILA SIGURNE I OBZIRNE VOŽNJE
Smjer kretanja
Vozač bicikla dužan je kretati se biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. Pri tome, pod biciklističkom trakom misli se na označeni dio kolnika, a pod biciklističkom stazom na izgrađenu prometnu površinu namijenjenu za promet bicikala koja je odvojena od kolnika. Obje su obilježene prometnim znakom.
Vozači bicikla obvezni su kretati se desnom stranom kolnika, odnosno u smjeru kretanja ceste, a na traci ili stazi za dvosmjerni promet bicikala, desnom stranom trake ili staze u smjeru kretanja. Ako nema obilježenog traka na kolniku, biciklist je dužan kretati se što bliže desnom rubu kolnika.
Vožnja brzom cestom
Autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila ne smiju se kretati bicikli.
Vožnja više bicikala u skupini
Ako se dva ili više vozača bicikala kreću u skupini, dužni su kretati se jedan iza drugoga.
Osvjetljenje bicikla
Od prvog sumraka do potpunog svanuća (noću), a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, na biciklu mora biti upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani. To je osobito važno za bicikliste koji voze izvan naselja na neosvijetljenim dijelovima ceste, ali i za sve ostale.
Vozač bicikla koji se kreće kolnikom na cesti dužan je noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti biti označen reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom biciklističkom odjećom ili drugom reflektirajućom oznakom.
Signalizacija za promjenu smjera u vožnji
Budući da bicikli nemaju ugrađene pokazivače smjera (žmigavce), vozač bicikla pri svakom skretanju obvezan je pokretom ruke pokazati smjer u kojem želi nastaviti vožnju i tako pravovremeno najaviti svoju akciju ostalim sudionicima u prometu.
Zvučna signalizacija o približavanju pješaku s leđa
Česta je situacija da se biciklisti i šetači kreću istom trakom (ne ulazimo u razloge). Nailazeći odostraga pješaku, biciklist koji ne uspori i ne obavijesti hodača o svom nailasku može ga zahvatiti i unesrećiti. Naime , pješak, pogotovu ukoliko ima uz sebe malo dijete i psa, lako može iskoračiti u stranu i postati žrtvom bicikliste koji vozi brzi slalom (doslovce).
Oprema bicikla
Svaki bicikl mora biti pravilno opremljen i označen, a to uključuje:
kočnicu za svaki kotač (naprijed je to ručna kočnica),
jedno ili dva simetrična svjetla (naprijed bijele boje, straga crvene boje),
jedno ili dva simetrično postavljena katadioptera crvene boje na stražnjoj strani,
na prednjoj i stražnjoj strani svake pedale katadiopter jantarne (žute ili narančaste) boje,
‘mačje oči’ bijele ili žute boje na bočnim stranama prednjeg i stražnjeg kotača i
uređaj za davanje zvučnih signala (zvonce).
Svjetla ne smiju ometati druga vozila u prometu, dakle, ne smiju biti usmjerena previsoko.
Kaciga glavu čuva
Vozači bicikla mlađi od 16 godina moraju na glavi nositi zaštitnu kacigu, a starijima od 16 godina ona se preporučuje.
Vožnja pod utjecajem alkohola
Vožnja bicikla pod utjecajem alkohola (iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka) ili droga i lijekova, kažnjivo je.
Korištenje mobitela
Korištenje mobitela u vožnji također je zabranjeno. Vozač za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Mobitel se može koristiti za vrijeme vožnje samo ako se upotrebljava naprava koja omogućava njegovo korištenje bez upotrebe ruke.
Bicikl i djeca
Father teaching his little son to ride a bicycle
Biciklom na cesti ne smije upravljati osoba koja nije navršila 14 godina. Samo djeca s navršenih devet godina koja su u školama osposobljena za upravljanje biciklom i za to im je izdana potvrda, smiju samostalno upravljati biciklom na cesti, a druga djeca s navršenih devet godina samo u pratnji osobe koja je navršila 16 godina.
Presijecanje biciklističke staze ili trake
Vozač motornog vozila koji pri skretanju presijeca biciklističku stazu ili traku koja se pruža uzduž kolnika kojim se kreće, dužan je propustiti bicikle koji se kreću po biciklističkoj stazi ili traci u istom ili suprotnom smjeru.
Prijevoz djece i odraslih
Vozač bicikla stariji od 18 godina može na biciklu prevoziti osobe starije od osam godina samo ako se na biciklu nalaze posebna sjedala za svaku osobu, držač za ruke i noge, odnosno pedale.
Vozač bicikla stariji od 18 godina može na biciklu prevoziti dijete do osam godina starosti, ako je na biciklu ugrađeno posebno sjedalo, prilagođeno veličini djeteta i čvrsto spojeno s biciklom te ako dijete na glavi nosi propisanu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu.
Vozač bicikla, mopeda i motocikla ne smije prevoziti osobu koja je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
Prijevoz tereta
Na biciklu se ne smiju prevoziti predmeti širi od 50 cm sa svake strane vozila. Na prikolici bicikla ne smije se prevoziti predmete šire od 80 cm.
U prometu na cesti biciklom smije se vući prikolicu s dva kotača pričvršćenu tako da je osigurana stabilnost vozila. Prikolica ne smije biti šira od 80 cm, a ukupna masa ne smije biti veća od 50 kg. Na stražnjoj strani mora imati dva katadioptera propisana za priključna vozila.
***
Dodajmo na kraju i citat iz nedavne objave Sindikata biciklista, koja je izdana 24. lipnja ove godine u povodu još jedne nesreće sa višestrukim smrtnim ishodom u kojoj je sudjelovao i koju je izazvao biciklist:
OBJAVA SINDIKATA BICIKLISTA, lipanj 2021.
• „Smiju li bicikli voziti po pješačkom prijelazu? Zakon definira “obilježeni pješački prijelaz” kao “dio kolničke površine namijenjen za prelaženje pješaka preko kolnika, obilježen oznakama na kolniku i prometnim znakovima obavijesti”. Ne spominje izričito zabranu kretanja drugim sudionicima niti propisuje sankcije u suprotnom slučaju.
• Postoji li obveza po kojoj biciklist u nekoj situaciji mora gurati bicikl? Ne, takva formulacija ne postoji niti u jednom zakonu i pravilniku.
• Smije li biciklist prelaziti raskrižje vozeći po biciklističkoj stazi koja je označena kroz raskrižje? Da, štoviše, mora. Po zakonu se biciklisti trebaju kretati biciklističkom stazom ili trakom ako one postoje, a ako ne, onda na kolniku što bliže desnom rubu. Pitanje je inače neobično, a njegova apsurdnost se najbolje vidi ako se postavi za neku drugu grupu vozila? Npr. smiju li automobili prijeći raskrižje vozeći po kolničkoj traci? Da, smiju i moraju. I, smiju voziti, a ne moraju gurati auto. Zakon definira da su i auti i bicikli “vozila”, auti voze po kolniku, a bicikli voze po biciklističkoj stazi/traci i po tim površinama moraju voziti i kad je cesta ravna, i kad je uzbrdo, i kad prolazi pokraj trgovine, kafića, cvjećarnice, crkve i kad prolazi preko raskrižja.
• Smije li biciklist voziti preko biciklističkog prijelaza na raskrižju ako nema biciklističkog semafora? Prema Pravilniku o signalizaciji, biciklistički prijelazi preko semaforiziranih raskrižja moraju imati svjetla za bickle ili kombinirana pješačko-biciklistička svjetla. U tom aspektu je pravilnik ispoštovan u velikoj većini slučajeva, ali postoje i rijetke situacije u kojima postoji biciklistički semafor, a ne postoji staza, ali i obratno. Biciklisti i vozači automobila u većini slučajeva bolje zapažaju stazu i ako ona postoji smatraju da bicikl ima pravo biti na njoj i ima prednost na svom zelenom svjetlu. Nažalost su oznake prijelaza na mnogim raskrižjima izblijedjele i to stvara povećanu opasnost, kad vozač bicikla zna da je tu staza a vozač auta je ne vidi pa ‘zna’ da je u prednosti.“
Tolerancija, suživot, uvažavanje, odgovornost, riječi koje nas u zadnje vrijeme zasipaju sa svih strana. Želimo bolji svijet, bolje uređeno društvo, veće ovlasti za sve. Ali ne preuzimamo i odgovornost, sve te nove zadaće koje zahtijeva vrijeme.
Nada Podnar *
Autorski članak
Za svoje neuspjehe nalazimo izlike, dok postupke drugih osuđujemo , bez zadrške. Na život gledamo kroz naočale influensera, obojane u ružičasto. Borimo se za prava svih! Slabijih, nemoćnih, djece, kućnih ljubimaca, starijih, zelenih, štitimo komarce, šišmiše i…. tako redom. Dosegli smo vrhunce tehnološke moći, a istovremeno nikad nismo bili otuđeniji, nikad manje tolerantni i nikad toliko nezadovoljni. Depresivni. (Može li itko ove istine negirati!?) Prirodu i svoje okruženje sveli smo na naše trajanje, vrijeme u kojem samo mi živimo, ne misleći da i poslije nas ovdje treba živjeti netko drugi.
Usputna slika vremena – 1.
Postavljamo kriterije i obrasce ponašanja prema trenutnim trendovima, vizualni izgled podređujemo interesima estetskih kirurga pa na ulicama gledamo sve više istih lica, kopija, umnoženih kvazi-zvijezda. Tako ovih dana u dnevnim novinama čitam članak o poznatoj mami, missici, čija kći izgleda predivno kao i njena mama. Pogledam fotografiju i naprosto ne vjerujem kako je novinar ili onaj tko potpisuje članak, mogao uopće napraviti jednu takvu usporedbu. Na slici, majka u mladim danima i danas, fizičkog dojma jednako lijepog – prekrasnih crta lica, diskretno, gotovo prirodno našminkana. Pored nje, mlada djevojka od nekih 16-17 godina, s toliko teške šminke na licu, da izgleda starije barem deset godina. Sve na njenom licu je tako (pre)naglašeno slojevima šminke – da se pitate je li riječ o poznatoj prekooceanskoj influenserici, njenoj dvojnici ili jednoj od stotine njenih vjernih sljedbenica. Neprimjereno, usuđujem se reći, ali istovremeno vrlo IN i vrlo poželjno. I tko sam ja, bilo tko od nas, da dajemo komentar na to. Djevojka je osviještena, vjerno prati trendove i slijepo vjeruje da samo tako može biti primijećena i samo tako može dospjeti na društvene mreže, osigurati si pratitelje i biti popularna. Griješim li ako zaključujem da je njezin životni moto imati na desetine, stotine tisuća virtualnih prijatelja? Postojati kroz daljinsko odobravanje i prihvaćanje od drugih, a izgubiti svoj stvarni realni svijet ne vidjevši svoje istinske, prave i ljudske vrijednosti.
Usputna slika vremena – 2.
Istovremeno, na drugom kraju svijeta održava se informatička olimpijada u Singapuru. I gle čuda, umjesto Kineza, Japanac ili Rusa, olimpijsko zlato, srebro i broncu, odnose Dorijan Lendvaj, Patrik Pavić, Vito Anić i Krešimir Nežmah. Iz tamo neke, male, na karti gotovo nevidljive zemlje (Croatie) dolaze pametni mladi ljudi, ostvarujući vrhunske svjetske rezultate. Oni sigurno neće dospjeti na stranice društvenih mreža, oko njih se neće lomiti sponzori, njihov uspjeh nije došao preko noći i nisu slučajno ugrabili pet minuta slave. Oni su marljivo radili, danima, tjednima, godinama. Jedino je sigurno da će njih prepoznati jednako tako veliki i uspješni stručnjaci. Njihova slava sigurno neće trajati tjedan dana, možda pet minuta, oni neće biti eksponirani u javnosti. Kada neka od njihovih dostignuća dođu u živote ljudi u vidu primijenjenih izuma ili slično, rijetko da će netko i pitati tko zapravo stoji iza tako velikih stvari. Ljudi koji radom i zalaganjem pokazuju što znači biti predan i odgovoran. Oni su realni tvorci boljeg i tolerantnijeg svijeta. Oni jako dobro znaju da sve ono za što je uložen trud i energija ima budućnost i neograničen rok trajanja i to je nešto što im nitko ne može oduzeti!
Za ilustraciju vremena poslužila sam se primjerima – uzela dvije krajnosti iz života mladih, generacijski sličnih ljudi. Jasno da ništa u životu i na svijetu nije crno ili bijelo. Jasno je da između ova dva primjera ima toliko međuprostora koji također pripada mladima i koji, ti isti mladi ljudi, trebaju urediti po svojoj mjeri i u skladu s „vremenom u kojem živimo“. Koliko smo pomogli tim mladim ljudima da se snađu u svijetu koji nas na dnevnoj razini bombardira tisućama korisnih i milijunima beskorisnih informacija? Kako će mladi čovjek prihvatiti činjenicu da do uspjeha treba doći radom i samo radom? I da je to najsigurniji i najtrajniji put, najsmislenije životno putovanje! Kako je rekao Tagore, indijski filozof-pjesnik: „Čovjek je radnik. Ako nije radnik, onda nije ništa!“ Kako motivirati sebe na dugotrajni uporni rad kada istovremeno, netko, u samo pet minuta na društvenim mrežama stekne popularnost nesagledivih razmjera – tek svojom novom garderobom, video zapisom ili ludorijom? Naravno, na tim se mrežama brzo nalaze „sljedbenici“, koji još brže kreću dalje, za novim idolom, napuštajući one stare. Kako se mladi čovjek nosi sa „uspjehom“ koji stiže preko noći, a s druge strane – sa stvarnim neuspjehom (nestankom s virtualne scene), koji jednako tako dolazi preko noći?! Jesu li ti mladi ljudi od društva pripremljeni na takve turbulentne životne okolnosti? Može li virtualni uspjeh i popularnost zauzeto mjesta baš svih dojučerašnjih univerzalnih vrijednosti koje je civilizacija homo sapiesna gradila milenijima? Ako može, zašto imamo toliko sve nezadovoljnijih mladih ljudi? Zašto je „uspjeh odmah i sada“ postao primat?!
Tražeći odgovore…
Na ova i još stotine sličnih primjera nema jednoznačnog odgovora. Moj kolega fizičar kaže da je sve zapravo počelo tehnološkom revolucijom koju nije pratila naša osobna evolucija. Našli smo se u procjepu novih tehnologija, brzih promjena i tradicionalnih standarda uhvaćenih u mreži emocionalnih i moralnih nedoumica. Ne snalazimo se! Odatle dojam raspada sustava, odnosa dehomogenizacije društva, dok istovremeno tehnološki sustavi nesmiljeno grabe dalje… Oni koji ih promoviraju i iniciraju, sve ovo o čemu pišem, namjerno zanemaruju, bilo zbog enormnih profita ili jednostavno zbog moći . Jer morali bi vidjeti. Svi vidimo!
Uz sve nepogode s kojima se nosimo ovih godina, a dugo nije bilo ovakvih, naš najveći izazov je ipak – vrijeme u kojem živimo! Želimo graditi dobar život, a toliko se toga frustrirajućeg nanizalo protiv …
Nada Podnar
Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba;
promotorica održivog razvoja i eko-Neretve
DOBRA HRVATSKA
Spranj, 2021
Koliko može pomoći najnoviji dokument – nacrt izvješća UN-a, koji će operabilan postati u 2022. Neki, oni najveći zagađivači i najbogatiji među nama, opet otežu i kalkuliraju, a beskonačni aspekti krize i posljedica su toliko očigledni:
Djeca rođena u 2021., osjetit će nevolje – posljedice krize i prije svoje 30-e.
Najnovije predviđanje je znatno gore nego ono iz 2014.
Klima s već dosadašnjim zagrijavanjem od 1,1 Celzijeva stupnja ozbiljno mijenja, što osjećaju mnogi stanovnici Zemlje.
Trendovi pokazuju da će zatopljenje biti i preko 3 stupnja, pa je sporazum i cilj Zemljana da ga zadrže na 2 stupnja gubitničko neshvaćanje i iluzija.
Svijet se suočava sa nizom složenih i isprepletenih izazova, i ako ih ne riješi sve, neće riješiti ni jedan od njih.
Emisije neće biti smanjene uvođenjem električnih vozila ili sadnjom milijardi stabala, upozorava se u izvješću. Potrebna je promjena najdubljih shvaćanja o ispravnom načinu života ljudi.
Svaki pojedinac, tvrtke, institucije i vlade, svijetska zajednica, mogu i trebaju krenuti prvo u promjenu sebe i kod sebe!
Klimatske promjene iz temelja će preoblikovati život na Zemlji u sljedećim desetljećima, čak i ako uspijemo zauzdati emisije stakleničkih plinova navodi se u nacrtu izvješća UN-ovih savjetnika za klimu iz lipnja o.g. (UN će izvješće usvojiti službeno u 2022.)
Život na Zemlji može se oporaviti od drastičnog klimatskog pomaka evolucijom u nove vrste i stvaranjem novih ekosustava, ali što će biti s ljudskom vrstom ?!, ostaje otvoreno.
4000 tisuće stranica, stotine organizacija i tisuće ljudi … složni su!
Izumiranje vrsta, širenje bolesti i zaraza, neizdržive vrućine i nestašice vode, kolaps ekosustava, podizanje razine mora i brojni drugi razorni klimatski utjecaji ubrzavaju se i postat će bolno očigledni i prije 2050. godine kada djeca rođena 2021. ne budu imala ni 30 godina, upozorava UN-ovo izvješće koje su priredile stotine znanstvenika pri Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC).
Odluke koje ćemo donijeti sada odredit će hoće li naša vrsta napredovati ili će se tijekom 21. stoljeća morati boriti za preživljavanje, navode stručnjaci IPCC-a u nacrtu izvješća koji je AFP ekskluzivno dobio na uvid. Prijetnje su sve veće i bliže nego što se nekada mislilo, a strašne posljedice koje proizlaze iz desetljeća neobuzdanog porasta količine stakleničkih plinova u atmosferi kratkoročno su neizbježne.
„Najgore tek slijedi i utjecat će na život naše djece i unuka, daleko više nego na naše“, navodi se u dosad najopsežnijem izvješću na 4000 stranica, koje je mnogo alarmantnije od prethodnog iz 2014. godine. Međutim, ovaj ključni dokument službeno bi trebao biti objavljen tek u veljači 2022. nakon što ga konsenzusom odobri 195 država članica. Kako navode neki znanstvenici, nažalost, prekasno za nadolazeću UN-ovu središnju klimatsku konferenciju COP26, koja će se održati u studenom ove godine u Glasgowu.
Prirodne saveznike – šume i oceane – onemogućujemo da nam pomognu
Nacrt izvješća dolazi u vrijeme globalnog „ekološkog buđenja“ i služi kao provjera stvarnosti protiv gomile loše definiranih ciljeva postizanja nulte emisije štetnih plinova svjetskih vlada i multinacionalnih korporacija. U njemu se ističu sustavni izazovi koji su utkani u samo tkivo svakodnevnog života, koji su ujedno duboko nepravedni jer će oni koji su za globalno zatopljenje najmanje odgovorni najviše patiti, jasno stoji u izvješću.
To pokazuje da čak i dok u atmosferu izbacujemo rekordne količine stakleničkih plinova, potkopavamo sposobnost šuma i oceana da ih apsorbiraju te tako naše najveće prirodne saveznike u borbi protiv globalnog zatopljenja pretvaramo u neprijatelje. U izvješću se također upozorava kako su i prethodni veliki klimatski šokovi dramatično promijenili okoliš i izbrisali većinu vrsta, zbog čega se postavlja pitanje dovodi li se čovječanstvo svjesno u opasnost od uništenja.
„Život na Zemlji može se oporaviti od drastičnog klimatskog pomaka evolucijom u nove vrste i stvaranjem novih ekosustava, ali ne i ljudska vrsta“, navodi se u sažetku izvješća.
Nepovratne posljedice (topljenje leda, isušivanje najvećih rijeka….)
U nacrtu izvješća postoje najmanje četiri glavna zaključka, koja su prošla temeljitu reviziju i vjerojatno se neće promijeniti prije službenog objavljivanja dokumenta u veljači 2022. godine.
PRVI JE ZAKLJUČAK da se klima već i s dosadašnjim zagrijavanjem od 1,1 Celzijeva stupnja ozbiljno mijenja.
Naime, prije deset godina znanstvenici su vjerovali da će ograničavanje globalnog zatopljenja na najmanje dva stupnja Celzija iznad predindustrijskih razina biti dovoljno za zaštitu naše budućnosti. Taj je cilj ugrađen u Pariški sporazum iz 2015. godine, koji je usvojilo gotovo 200 država koje su se obvezale da će kolektivno ograničiti zagrijavanje na „znatno ispod“ 2 °C, odnosno – i 1,5 °C ako je moguće.
Međutim, prema trenutnim trendovima, u najboljem slučaju idemo prema zatopljenju za tri Celzijeva stupnja. Raniji modeli predviđali su da klimatske promjene vjerojatno neće značajnije mijenjati klimu na Zemlju prije 2100. godine. No, UN-ov nacrt izvješća kaže da bi produljeno zatopljenje čak i iznad 1,5 °C moglo proizvesti „postupno ozbiljne, stoljetne i, u nekim slučajevima, nepovratne posljedice“.
Prošlog mjeseca Svjetska meteorološka organizacija (WMO) prognozirala je 40-postotnu vjerojatnost da će Zemlja prijeći prag od 1,5 °C stupnjeva najmanje u jednoj godini do 2026.
Za neke biljne i životinjske vrste moglo bi biti prekasno jer „čak i pri zatopljenju od 1,5 °C, uvjeti će se promijeniti izvan mogućnosti prilagodbe mnogih organizama“, napominje se u izvješću. Koraljni grebeni – ekosustavi o kojima ovisi pola milijarde ljudi – jedan su od primjera
Stanovništvo Arktika suočava se s kulturnim izumiranjem jer se okoliš na kojem su se gradili njihovi egzistencijalni uvjeti i povijest topi ispod njihovih nogu. Globalno zatopljenje produžilo je sezone požara, udvostručilo potencijalno ugrožena područja i utjecalo na velike gubitke u prehrambenim sustavima.
Podizanje razine mora, glad, nestašica vode, oluje… ugrozit će stotine milijuna ljudi
DRUGI JE GLAVNI ZAKLJUČAK izvješća kako se „svijet mora suočiti s ovom stvarnošću i pripremiti se na izvjesno pogoršanje situacije.“ Izvješće upozorava: „Trenutne razine prilagodbe bit će neadekvatne kako bi odgovorile na buduće klimatske rizike“.
Projekcije iz sredine stoljeća – čak i uz optimistični scenarij zagrijavanja od +2 °C, više ne vrijede. Deseci milijuna više ljudi vjerojatno će se suočiti s kroničnim problemom gladi do 2050. godine, a još 130 milijuna moglo bi doživjeti ekstremno siromaštvo u roku od deset godina ako se dopusti produbljivanje nejednakosti.
Procjenjuje se kako će 2050. godine u obalnim gradovima – na „prvoj liniji bojišnice“ protiv klimatske krize, stotine milijuna ljudi biti u opasnosti od poplava i sve češćih olujnih udara koji su podizanjem razine mora sve smrtonosniji.
Oko 350 milijuna ljudi koji žive u urbanim područjima bit će izloženo nestašici vode zbog jakih suša već uz porast temperature za 1,5 °C, odnosno 410 milijuna uz porast od 2 °C. Tih dodatnih pola stupnja Celzija ugrozit će dodatnih 420 milijuna ljudi koji će biti izloženi ekstremnim i potencijalno smrtonosnim toplinskim valovima.
Prekretnice bez povratka?
Kao TREĆI ZAKLJUČAK U IZVJEŠĆU se navodi opasnost od složenih i kaskadnih utjecaja, zajedno s prekretnicama bez povratka u klimatskom sustavu, koje su znanstvenicima još uvijek prilično nepoznate. Sada je u klimatskom sustavu identificirano desetak „okidača“ porasta temperature zbog nepovratnih i potencijalno katastrofalnih promjena.
Nedavna istraživanja pokazala su da bi zagrijavanje od +2 °C moglo potaknuti otapanje ledenih ploča na vrhu Grenlanda i zapadnoj Antarktici što bi razinu oceana podiglo za 13 metara – i nakon čega više ne bi bilo povratka. Također, postoji mogućnost da se sliv Amazone iz tropskih šuma transformira u područje savana, kao i otpuštanja milijarde tona CO2 iz sibirskog permafrosta, što bi potaknulo daljnje ubrzano zagrijavanje.
U neposrednijoj budućnosti pojedine regije svijeta poput:
istočnog Brazila,
jugoistočne Azije,
Sredozemlja,
središnje Kine i
gotovo svih svjetskih obala,
mogle bi istovremeno biti ugrožene cijelim nizom klimatskih nepogoda: sušom, vrućinama, ciklonama, požarima i poplavama.
Utjecaji globalnog zatopljenja pojačani su i svim ostalim načinima na koje je čovječanstvo narušilo Zemljinu ravnotežu. To uključuje „gubitke staništa i bioraznolikosti, pretjerano korištenje prirodnih resursa, a posebice vode, onečišćenje, invazivne vrste i širenje štetnika i bolesti“, navodi se u izvješću.
„Ne postoji jednostavno rješenje za takav splet problema“, rekao je Nicholas Stern, bivši glavni ekonomist Svjetske banke i autor izvješća „Stern Review of the Economics of Climate Change“. „Svijet se suočava sa složenim nizom isprepletenih izazova, a ako ih ne riješite zajedno, nećete uspjeti ni na jednom od njih“, dodao je Stern, koji nije surađivao na pripremi izvješća IPCC-a.
Transformacijske promjene koje su nužne
U izvješću je navedeno vrlo malo dobrih vijesti, ali IPCC ipak naglašava da se može učiniti mnogo s ciljem izbjegavanja najgorih scenarija kako bismo se pripremili za posljedice koje se više ne mogu izbjeći, što je ujedno konačan zaključak izvješća.
Očuvanjem i obnavljanjem takozvanih ekosustava plavog ugljika, primjerice priobalnih šuma mangrova, povećali bismo zalihe ugljika i zaštitili se od olujnih udara, ali i osigurali staništa divljim životinjama, pomogli obalnim zajednicama i omogućili sigurnost hrane. Prijelaz na biljnu prehranu mogao bi također smanjiti emisije povezane s proizvodnjom hrane i to za čak 70 posto do 2050. godine.
No, emisije nam neće smanjiti električna vozila ili sadnja milijarde stabala, upozorava se u izvješću. „Potrebne su nam transformacijske promjene koje djeluju na procese i ponašanja na svim razinama – pojedinaca, zajednica, tvrtki, institucija i vlada. Moramo redefinirati svoj način života i potrošnju“, zaključuje su u izvješću IPCC-a.
Sredinom lipnja održana je eko-radionica „Budi uzor i odvajaj otpad“ na kojoj je odgojna skupina Malci u Dječjem vrtiću Tratinčica u Koprivnici pokazala i uvježbavala vještinu prepoznavanja i odvajanja otpada. Matija Hlebar iz UZOR –Udruge za održiv razvoj Hrvatske tumačio je i mentorirao djecu kako treba raditi. U vedrom i poletnom ozračju, u kojem djeca i inače najbolje uče. maleni su pokazali svoje znanje i usvajali novo i u tome su im pomagali dnevni prijatelji: Bocka Boca, Straško Strašić, Vila Papirica, Petko Pet, Vila Papirica, Limenko Lim i ostali ekočuvari, koji strašno vole odvajati otpad. Iz velike hrpe otpada trebalo je što brže odvojiti otpad i razvrstati ga u odgovarajuće spremnike. Djeca su brzo prepoznavala i odvajala otpad u za to predviđen spremnike. Tako su i ekočuvari mogli ustvrditi da su djeca dobro savladala odvajanje otpada.
Nagrada za znanje i odgovoran odnos prema prirodi nije izostala, svako dijete dobilo je Dječji priručnik za prepoznavanje i razvrstavanje otpada. Možda i više od toga veselilo ih je nešto drugo – učenje u ozračju igre u skupini prijatelja. Sjetimo se i mi veliki, koliko je to nekad veselilo.
Dječji vrtić Tratinčica u Koprivnici obuhvaća 37 odgojnih skupina koje rade na 9 različitih lokacija u gradu ili bližoj okolici. U realizaciju odgojno-obrazovnog rada uključeno je 80 odgojitelja, 2 pedagoga, psiholog, logoped, defektolog i 2 zdravstvena voditelja.
Ovim dobrim primjerom još je jedan put pokazano koju snagu odgoja i učenja mogu imati dječje ustanove.
Ako možete, vozite! Ugledajmo se na Amsterdam i Kopenhagen, Novi Sad…Pridonesite osobnom zdravlju, čistoći okoliša, zdravlju planeta Zemlje!
Iz dana u dan sve više ljudi u gradovima umjesto osobnim automobilom ili javnim prometom na odredište stiže vozeći bicikl i/li romobil. Porast broja biciklista u urbanim središtima, osobito od izbijanja pandemije, vidljiva je golim okom. Iako nema točne statistike, rast se najbolje vidi, kažu u Sindikatu biciklista, „na prometnicama i uobičajenim mjestima bicikliranja (u Zagrebu npr. na Jarunu), gužvi na biciklističkim parkinzima, ali i po statistikama prodaje iz trgovina biciklima i biciklističke opreme kao i po duljini čekanja na servis bicikla“.
– Podaci o povećanju broja biciklista vidljivi su i u Izvješću o biciklističkom podsustavu unutar prometnog sustava Grada Zagreba iz brojki s postavljena tri brojača: jednog fiksnog u Ulici grada Vukovara i dva mobilna. Nažalost, zbog stavljanja izvan funkcije brojača u Ulici grada Vukovara u dijelu 2020. godine nije moguće odrediti porast u toj specifičnoj pandemijskoj godini, odnosno usporediti ga s prethodnim godinama. Što se bicikliranja na posao tiče, neke ankete govore o tome da je 25% građana izjavilo da koristi bicikl kao prijevozno sredstvo – kažu u Sindikatu biciklista.
Važnost bicikliranja za održive gradove
U razvoju ekološki održivih gradova bicikliranje ima veliku ulogu. No, koje su točno prednosti bicikala i kako oni pomažu gradovima?
Za početak, tu je VIŠESTRUKA UŠTEDA ENERGIJE. Biciklisti za pogon koriste samo snagu vlastitih mišića, što znači manje zagađenja u gradovima. No, i za proizvodnju jednog bicikla potrebno je daleko manje energije nego za proizvodnju osobnog automobila.
Prema podacima iz SAD-a, za proizvodnju cestovnog bicikla od 7,2 kg s ugljikovim okvirom potrebno utroši se oko 100 puta manje energija – 546.658.000 džula energije u usporedbi s 118.284.466.000 džula koliko je potrebno za proizvodnju automobila.
Uz to, izgradnja biciklističkih staza manje je energetski zahtjevna od izgradnje automobilskih cesta, a zahtijeva i manje prostora, smanjene temelj i manje energetski intenzivno održavanje.
K tome, bicikliranje je oblik prijevoza koji ne proizvodi emisije ugljičnog dioksida, pa stoga utječe i na kvalitetu zraka. Što više ljudi prijeđe na svakodnevno pedaliranje umjesto vožnje automobilima, to će zrak u pojedinim urbanim središtima biti čišći.
I konačno, bicikliranje pomaže u smanjenju zagađenja od buke u gradovima, čiji negativni utjecaj prečesto zanemarujemo. Visoka razina buke u gradovima također se može smatrati onečišćenjem, a uz to povezana je s dugoročnim zdravstvenim rizicima za stanovnike. Buka, naime, može povećati razinu hormona stresa kao što su kortizol, adrenalin i noradrenalina u tijelu, čak i tijekom spavanja. Što dulje ti hormoni ostanu u krvotoku, vjerojatnije je da će uzrokovati opasne fiziološke probleme.=
Pretpostavke za rast bicikliranja
Vožnja bicikla vrlo je praktična za većinu gradskih putovanja, poput odlaska na posao i u školu, posjet prijateljima ili odlazak u šoping, a također i za rekreaciju i vježbanje. Biciklizam promiče ZDRAVLJE – tjelesno, socijalno i mentalno, povećava mobilnost i neovisnost, a vrlo je ekonomičan i za javni i za osobni proračun.
Međutim, kako bi vožnja biciklima u gradovima kao naodrživiji i najekološkiji način prijevoza bila dostupna svima, potrebno je izgraditi dobru biciklističku infrastrukturu, osobito biciklističke staze, parkirališta za bicikle i slično. Puno je europskih gradova napravilo velik pomak u izgradnje infrastrukture, pa smo u Sindikatu biciklista upitali kakvo je stanje u Zagrebu.
– Najveći problemi biciklista, a time i svih ostalih sudionika u prometu, su staze na nogostupima gdje neminovno u sukob dolaze pješaci, osobe s invaliditetom i biciklisti. Veliki je problem također nepovezana i opasna biciklistička infrastruktura, gdje su biciklisti često primorani kršiti zakon, a sama infrastruktura je na brojnim lokacijama izgrađena protivno zakonu. Za bicikliste je opasno i to što ponegdje uopće ne postoji biciklistička infrastruktura, jer ondje gdje je nema biciklisti moraju voziti na kolniku uz automobile, što je u većini slučajeva u Zagrebu opasno. K tome, staze su nepovezane, uske i na nogostupu su, pa pješacima često nije ostavljeno dovoljno prostora, rubnjaci su visoki itd. Također, staze nisu pravilno označene, pogotovo na prijelazima i križanjima gdje se ničim ne upozorava automobilski promet na prisutnost biciklista, nedostaje horizontalna i vertikalna signalizacija.
Na više lokacija u Zagrebu, staze su izblijedjele i ne obnavljaju se, ili su prekrivene raslinjem i nepropisno parkiranim automobilima – kažu u Sindikatu biciklista.
Da li su biciklisti u podređenom položaju na cesti?
U Sindikatu biciklista smatraju da su biciklisti u podređenom položaju jer „još uvijek u planiranju prednost ima cestovni motorni promet čije se potrebe, od širine voznih traka do parkinga, namiruju u potpunosti dok se preostale male površine dijele u pravilu između pješaka i biciklista i time umjetno stvara sukob tih dviju grupa“. Pohvalnim drže to što je „vožnja bicikla dopuštena u zagrebačkim pješačkim zonama (u drugim gradovima ovisi o lokalnoj odluci o uređenju prometa), no tamo je imperativ voziti obazrivo i prilagoditi se pješacima“. Kao problem ističu i manjak parkirnih mjesta za bicikle te nepraktična rješenja biciklističkih parkinga, npr. postavljanjem spiralnih i sličnih stalaka umjesto ‘klamerica’.
U Sindikatu biciklista u izgradnji biciklističke infrastrukture ne ističu samo potrebu izgradnje biciklističkih staza već predlažu i druga rješenja.
– Mogu se uvesti tzv. zone 30, u kojima postoji ograničenje brzine za automobile na 30 km/h i u kojima onda bicikli s automobilima mogu sigurnije dijeliti cestu. Uvođenja zona 30 je posebno pogodno na cestama koje su preuske da bi se mogla izgraditi pogodna biciklistička staza ili traka. Zonu 30 bi tako trebalo uvesti u veliki broj ulica u centru, u stambenim četvrtima itd. – poručuju u Sindikatu biciklista.
Gradovi – lideri
Mnogi europski gradovi već su napravili iskorak prema održivom razvoju izgradivši dobru biciklističku infrastrukturu, što je zapravo i najbolja pozivnica građanima da koriste bicikl. Među njima nisu samo po biciklima poznati gradovi kao Amsterdam i Kopenhagen već i mnogi drugi, od nama bliske Ljubljane, Budimpešte i Novog Sada preko Graza i Beča do, Utrechta, Antwerpena, Strasbourga, Bordeauxa, Osla, Pariza, Berlina, Bremena…
Ispušni plinovi, smrad… utišane ptice, nadjačano šuštanje lišća u krošnjama… hodači u čudu. Žalosni i ojađeni! Što se to događa u okolici Zagreba, u zaštićenim krajolicima? Čudno stvarno. i sve to je normalno tek tzv. ljubiteljima adrenalina i čuvarima prirode i službenicima uprava raznih ustanova zaduženim za prirodu, a koje vikendom odmaraju. Užitak jednih na uštrb drugih, društva i održivosti Zemlje!
Subota, nedjelja…hrvatske planine, brda, i livade uz rijeke… bruje, grme od novog, čudnog zvuka. Nije vjetar, nisu ptice, ni šum vodopada, a ni žubor potoka. Zaštićeni predjeli kojima često prolazimo: Planina Medvednica povrh Zagreba, Žumberačko / Samoborsko gorje, livade uz rijeku Savu koja 20-ak kilometara tako nježno grli Zagreb…, pa tako jednako i Rt Istre – Kamenjak…. Motocikli, quadovi, terenci, ogromni džipovi, ,…. vikendi u prirodi tijekom 2020/ 2021. zaposjeli ono što nije njihovo, onečišćuju zvukom, nagrđuju, oru po obroncima i stazicama, odnose mir onima koji su došli u miru i po mir prirode. Ne voze ta vozila cestama i makadamskim putovima, voze po svukuda.
(obiteljski snimak na Kamenitim svatima, 2021.)
Goran Tudor
Autorski članak
Najgore, postala je to za neke moda, da je čak i RTL jednom prilikom u 2021. (mislim u ožujku), prikazao blagonaklonu reportažu o onima koji „vole uživati prirodu iz ugodnih sjedala“. A brda, polja, rijeke… ona vole samo hodače. Ili pješice i biciklom – pokretanje mišićima – ili nije prirodno!
Ništa drugo ne pristoji tamo. Ne pristoji voziti ništa motorno šumskim stazama, ili još gore, van staza – između stabala. To tek liči na boravak u prirodi. Faslifikat!
Slika : Tragovi terenca sred šume, van puta. Zima 2021.
Prvo moje veliko iskustvo: Sraz mnoštva planinara i 5-orice na Goršćici, 2013.
Prije nekih godina krenuli smo još jednom prema domu na lokaciji Gorščica – istočni dio hrbata u Parku prirode Medvednica, idiličnog mjesta na hrvatskim planinama. Goršćica zauzima veliku livadu sred visoke crnogorice. Tamo smo često osjetili osjećaj blaženstva i miline. Treba doživjeti. Ne da se opisati. Ili možda može? Milina osunčane livade na kojoj ležiš, milovanje lahora po licu, mila cvjetna livada, to milo ugodno stanje koje te obavije cijela, okupa.
O Grmošćici na forumu piše, na primjer:
Anonimna kaže…
Bila sam prija par dana po prvi put na Goršćici, ujedno mi je to bilo i prvo planinarsko iskustvo! Bilo je predivno, staza nije prezahtjevna! Svakako posjetiti!
OK, ljudi kažu “prvi put se pamti”. No Planinarski dom “Gorščica” zajedno s Kaptolskom lugarnicom je svakako jedan od najintersantnijih lokaliteta na Medvednici s uvijek velikim i veselim društvom. Oko doma brojni su popratni manji objekti gdje se može sjediti i pričati, roštiljati, u blizini je proplanak za djecu, itd. U svakom slučaju lijepo vikend-odmorište. Treba posjetiti.
U tom ambijentu s mnogo klupa, domom – prizemnicom, uređenim mjestima za raštiljanje… … sve vrvi od vedrih ljudi; kad začusmo buku, nešto prijeteće se približava. Iz šume izlijeću njih 5-orica, na pet motocikla, sa kacigama. Dolaze na 20 metara i staju. Kao da ni oni sami nisu znali što će. Nakon prvog muka na poljani, prolomio se protest preko 100 planinara – auaa, au, lupanje žlicama po limenim lončičićima i klupama. Bilo je to sve što smo mogli tada učiniti protiv ugljikovog smrada, kožnih uniformi, kičastih svjetslucavih makina … Na sreću, shvatili su odmah, upalili motore i otišli.
Slika : Tragovi, Ponikve – Medvednica, 2020.
Kraj 2020. – masovni susret „mašina-zvijeri“ i planinara na Medvednici. Brda se čude, zanijemila.
Po Medvednici, zadnji vikend u prosincu 2020. na sve strane motori. Da li to gubimo bitku tako naočigled, priroda i mi koji se osjećamo njezinim? U daljini brujanje, znamo – ne voze „oni“ asfaltnom cestom, ni makadamom. Sišli su sigurno u šume, u blato, voze šumskim stazama koje uređuju šumari i markacijama obilježavaju planinarska društva.
Te nedjelje , 27. prosinca 20220., išli smo zapadnom Medvednicom, stazama koji se razvijaju nježno uzbrdo, od velike livade Ponikve pa na sve strane Medvednice. Odjednom, među stablima u daljini, konvoj, PRAVI KONVOJ VOZILA SRED ŠUME, JER TU NEMA NIKAKVA PUTA! Ne vjeruješ očima – konvoj od šest džipova, zagrebačke registracije i jedan zadrske. Utonuli u mokru stazu 20-ak centimetara, iz kaljuže se izvlače turiranjem, ogromni kotač ruju…. Idu kroz šumu baš prema nama, preko lišća…. Sklonili li smo se. Neki strah kao pred neprijateljem. Idemo dalje prema vrhu sa poznatom drvenom nadstrešnicom, tako romantična, na pola puta do vidikovca Kameni svati, odakle se gleda „civilizacija“ – najveći šoping centar u Zagrebačkoj okolici, naplatne kućice prema Krapini… Konvoj kreće dolje negdje . Ostajemo bez daha – ostali samo bez staza!!! Svi zemljani putovi, sve markirane staze bile su uništene. (vidite slike) Tragovi njihovih kotača i kotača njihovih prethodnika iz prošlih nedjelja – po cijeloj šumi.
Slika : Uništena planinska staza na zapadnom hrbatu planine – Park prirode Medvednica, zima 2020/21.
Konvoj bukača silazi, gubi se njihov zvuk negdje prema sjeveru, spuštaju se očito prema Zagorju, valjda do Gornje Bistre ili Kraljevog vrha … gdje će izaći na asfalt. I vozači i vozila zamuljani blatom. Otići će nakon vožnje do neke specijalne praonice u Zagrebu, stati pod šprice mini-wash mašina i neekološki utrošiti još nekoliko kubika vode svaki. Kao i prošle nedjelje.
Postalo je sve jasno: Izvornom prirodom Medvednice zavladala su motorna vozila, u mjeri da hodači i planinari sada hodaju novoutabanim stazicama, paralelnim sa onim uništenim…
Proljeće 2021. Jezero Jarun, Sava… Motorna vozila u prirodi postala trend!
Slika – juriš obalom Save, Zagreb istok, proljeće 2021.
I onda sam počeo zamjećivati te motore svugdje. Kažu ljudi: „Kad pustiš bradu, onda tek vidiš koliko ljudi-bradonja ima.“ Tako sam i ja počeo uočavati „njihove“ tragove svugdje – tragove qvada na boku nasipa uz Savu (vidite fotku) kod zagrebačkog kvarta Prečko. Jedne nedjelje u veljači 2021. u zadnji čas sam se izmaknuo s puteljka jednom jurećem „junoši“, uz rijeku Savu na poziciji Toplana, na 300 metara do strogo zaštićenog ptičjeg rezervata „Savica-Šanci“, sve na istoku Zagreba. (vidite sliku)
Što mogu rendžeri i uprava Parka prirode Medvednica, komunalni redari Zagreba?
I nije mi jasno kako i njima nije jasno – da ometaju prirodu i druge ljude, na toliko mnogo načina. Da odnose mir i okrijepu hodačima, pronose buku, nemir, smrad ulja, ugrožavaju staništa životinja i … Podsjećaju nas, nažalost, na nadiranje „strojne civilizacije“ koja je izgleda nezaustavljiva. Naš u svijetu čuveni astronom Korado Korlević u jednom intervjuu imenovao je tu skoru tehnološku civilizaciju „strojnom“ i predvidio da će ista ovu našu sadašnju civilizaciju homo sapiensa (preostali dio) satjerati u rezervate , i to već za 50-ak godina. Grozno.).
Park Prirode Medvednica je okupiran.
Nekoliko tabli na parkiralištima i prilazima Parku prirode upozorava na očekivanu kulturu ponašanja izletnika: zabranjeno brati cvijeće, paliti vatru, dizati šatore, puštati pse sa povodca … pa do zabrane hodanja izvan označenih staza. A „oni“ – oni voze po posvuda. Još nisam vidio
Slika : Bivši put prema Kamenim svatima, zapad Medvednice
Dođite nedjeljom u Jablanovec i sjednite u kafić Dinamo. Osluhnite – tamo gore cijelom zapadnom stranom Medvednice – na putu prema Kamenim svatima motori prometuju zemljanim putem gore/dolje. Svake nedjelje tako!
Ogorčeno se pitamo – gdje su ti zaposlenici Parka prirode Medvednica? Rendžeri, uprava? Zašto nedjeljom ne rade, ne ureduju?! Napravio sam dosta slika, pogledajte , neke sam poslao i njima.
Veljača 2021. – iznenadni „prvi glas“ … obećanje
I onda, barem za Medvednicu, možda dobra vijest: čitamo na portalu, dana 26. veljače 2021. – „zabranjuje se ovim vozilima ulaz na makadamske puteve, a kamoli ne na travnjake i staze. U početku će se prekršitelje samo opominjati. A kad će krenuti kazne … sada u lipnju motori bruije i dalje.
Sukob svjetova odnosi mir, ljepotu i živote
Slika : Uspomena na prirodu – uspinjanje jednog quada na nasip Save, 2021.
I tako, davno sam sve shvatio: nikad neće biti mira između planinara i izletnika i vozača raznih „makina“ kojih je nažalost zadnju godinu sve više. Niti će ga biti, dok se nova moda ne zauzda zakonskom prisilom.
Da biste shvatili koliko motori pristaju šumama i livadama, samo sklopite oči i zamislite ih zajedno. To je vam biti puno „nježnije iskustvo“ nego doživjeti sve zapravo i u živo.
Štete su već velike; da takvo što nije u redu znaju to svi – i vozači i hodači i planinari.
Što čeka država – zašto rendžeri ne dežuraju, zašto se prekršitelji ne kažnjavaju… ? Zašto se ljudi ne educiraju? Zašto table-upozorenja na ulazima u parkove prirode nemaju novi znak „zabranjena vožnja svim motornim vozilima mimo određenih putova i cesta“!
Hoće li se konačno javiti nadležni – da obave svoju zadaću – zakonodavac i izvršna vlast, uprave zaštićenih krajolika, uspavani u pozadini života ?
Ili se čekaju nove nevolje, čak i strašne nesreće, onako kad je jedan nesretnik-vozač prošle godine poginuo, naletjevši na žicu između stabala – od nekog nerazumnika postavljenu kao zamku za brze šumske motorcikliste.
A viđali smo i prije tog nemilog događaja i viđamo i sada nešto slično na dosta mjesta – preko staza postavljene oblice, grane, kamenja … Smije li se pustiti da stvar razvija ode tako daleko?
Goran Tudor
P.S. Evo nekoliko sjećanja na boravak na Goršćici, sa internetskog foruma, da biste osjetili kako je tamo i što se to nasiljem ugrožava.
JOŠ SA FORUMA O IZLETIŠTU GORŠĆICA:
Anonimno kaže…
Lijepo mjesto za odmor. Svakako ga morate posjetiti.
Ja sam više puta bio na Gorščici i mogu iz osobnog iskustva reći da sam uvijek bio i osjećao se dobrodošao, ljubaznost domaćina zagarantirana. Inače uvijek nosim nekakav sendvič i slično sa sobom (neka se nađe), ali kad dođem na Gorščicu uvijek bolje prezalogajim grah s kobasicom i pivo gore. Nekako je tamo uvijek dobra atmosfera.
zanimljivo…isti dan smo bili na Gorščici…cak vidim i iste ljude na vasim slikama…nas ne(vec smo valjda bili na putu prema Lipi)…prekrasno mjesto…”oaza”!
… prije nekoliko mjeseci otkrili smo Goršćicu i sada kada nemamo ideje kamo uvijek smo za Goršćicu… Jučer, za 1.maj bila dosta velika gužva, dosta neplaninara… inače kada je normalan vikend “gužva” bude baš primjerena mjestu i atmosfera prava planinarska
No, dobro ovaj put ispalo: Covid spasio prirodu! Kontraverzni Dinaric Rally 2020 nije održan, iako je sve bilo spremno. Onaj naredni, 2021., vjerojatno će uspjeti, ako se vlast i savjest ne angažiraju… A da bi se išta promijenilo, treba znati; s tim ciljem objavljujemo i ovu priču o planiranoj, a neostvarenoj jurnjavi motociklima prirodom… Priča je objavljena na portalu tris.hr, 11. rujna 2020.
***
Hrvatska je vrlo neobična država. Istovremeno bi kao navodno štitila svoju preostalu prirodu koja još nije uništena bezumnim ljudskim utjecajem, pa proglašavali, primjerice, Dinaru parkom prirode, a istodobno bi istu bušili, lomili i minirali te iz nje čupali naftu, paralelno bi obavljali bojeva gađanja topovima, tenkovima i raketama na dinarskom vojnom poligonu, a usput bi i dopustili utrke motocikala i drugih vozila po najosjetljivijim planinskim obroncima i vrhovima.
Dakako, istodobno bi promovirali tobožnju zaštitu prirode, a kako bi njome privukli i turiste s istančanim ukusom i debelim novčanikom, one koji cijene očuvanu prirodu. Uistinu čudesna zemlja.
Sve spremno za Dinaric Rally, 11. rujan 2020.
Naime, kako javljaju organizatori, danas se iz Knina pedesetak motociklista i vozača quadova zaputilo prema planinama.
Ilustracija – Foto: Park prirode Učka, FB profil
-Otvoren je Prvi Dinaric Rally. Sudionici iz Hrvatske, Austrije, Nizozemske, Češke, Poljske, Njemačke, Slovačke, Slovenije, u Knin su stigli jučer tijekom dana. Nakon registracije i tehničke provjere vozila, odradili su prvi brief i pripremili se za početnu dionicu od 240 kilometara… Naime, uz podršku Turističke zajednice Grada Knina, prvi domaći cross country reli vozit će se sve do nedjelje od Knina preko Ličke Plješivice, Poštaka, Dinare, Svilaje i Promine. Hrvatski Dakar, kako ga sudionici zovu, voze muškarci, žene, veterani te još tri klase podijeljene po jačini motora ili quada. -ističu među ostalim organizatori.
Kako kažu nadalje, ‘unatoč upozorenjima o situaciji s virusom COVID-19, reliju su se pridružili profesionalni vozači iz Austrije… njih dvanaest…’.
-U Dinaricu ćemo posebno uživati jer osim izazova nudi i divne pejsaže pa nećemo forsirati brzinu. Bitno je i da zaštitimo prirodu i vratimo se doma zdravi i čitavi – prenose organizatori riječi nekoga od Austrijanaca.
Želimo im da se vrate kući zdravi i čitavi. Isto tako želimo i da ne zagade naše planine, što je, valjda je jasno svakome razumnome, nemoguće ako po planinskim vrletima gaziš u vozilima koji se pogone benzinskim motorima, te koji ispuštaju ispušne plinove, podmazuju se motornim uljem i ostavljaju na proplancima tragove guma. Sasvim je sigurno da takvo što ne mogu raditi u austrijskim Alpama, jer bi motociklisti koji tamo voze planinama (a ne prometnicama) završili u zatvoru ili ludnici, jer Austrijanci znaju čuvati svoju prirodu.
Svoju.
Evo kuda prolazi ruta (izvor printscreen Dinaric Rally)
–Mi ćemo im na određenim mjestima osigurati gorivo te se pobrinuti da u prirodi ne ostane nijedan izgubljeni vozač, ali ni otpad i dijelovi koje su oni tamo donijeli. Priroda nam je izrazito bitna i naš je cilj da joj vratimo onoliko koliko smo joj na reliju i uzeli. Upravo zbog toga dio novaca od ovogodišnjeg relija donirat ćemo udrugama za razminiravanje i pošumljavanje”, objasnio je Perica Marinović, organizator relija, kako piše u objavi organizatora.
Dinaridi su prošli ispod radara – ono što ne može u EU, može u našoj regiji!
Motoristički “Cross Country Rally” potpuno je zaobišao naše krajeve! Europa je svoju bogatu moto-reli tradiciju stjecala uglavnom na drugim kontinentima, a Dinaridi su, i u tom smislu, prošli ispod radara….Vožnja motociklom u planini, moto avanturistima nezamjenjiv je užitak ali na žalost taj užitak ima i svoje posljedice. Zagađenje bukom i ispušnim plinovima su realnost! – priznaju i sami u tom tekstu.
Evo prijedloga: najbolje će pridonijeti smanjenu zagađenja ispušnim plinovima i bukom na način da – ne voze motore po planinama.
Dinara… (foto TRIS/G. Šimac)
Inače, planinarsku javnost i druge ljubitelje prirode zgrozila je nedavno objava o trojici mladića koji su se kroserima dovezli do prstena Hajdučkih vrata, i tamo na 2000 metara nadmorske visine fotografirali se sa motorima i šlajfanjem odronili dio prilazne staze i donji dio kamenog prstena tog prirodnog fenomena na bosanskohercegovačkoj planini Čvrsnici, kako smo pisali na Trisu.
Trend divljanja motociklima po planinskim stazama je rastući!
To najbolje znaju planinari koji po njima pješače. Nedavno se dogodio i presedan: čuvari u Parku prirode Učka su zatekli motoriste na Učkoj u ilegalnoj vožnji planinarskom stazom i kaznili ih novčanom kaznom – 250 kuna, što je manji trošak nego za gorivo koje su toga dana potrošili.
Vrh Dinare (foto TRIS/G. Šimac)
–Vozimo daleko od prometnica, asfalta i cesti. Vozimo uglavnom po nekategoriziranim makadamskim cestama, šumskim cestama, jedva vidljivim prastarim cestama koje su nekad povezivale planinska sela. Guštamo starim rimskim ili napoleonskim cestama… Trekovi su dobrim dijelom tehnički zahtjevni. Bit će blata, prelazaka rijeka, oštrog krečnjačkog stijenja itd. Dva od tri dana vozimo u visokim planinama. Prelazimo stotine planinskih prijevoja i dižemo se na najljepše planinske vrhove. Izbrazdani kraški reljef nameće stalne uspone i spustove, od jutra do mraka. Dinaric Rally je strašno dinamičan.– vele organizatori na čijim je stranicama i galerija fotografija na kojima se motociklima prolazi kroz rijeke, uspinje na vrhove i sl.
Inače, kako se može vidjeti, rally staza prolazi granicama nekoliko hrvatskih nacionalnih parkova, a da li u koji i ulazi nije nam poznato.
Nije nam poznato ni hoće li itko reagirati ako se na ovom rallyju zagadi priroda.
Je li motociklima mjesto na našim planinama?
Što vi mislite?
Izvor: TRIS – Neovisni novinarski portal – OVDJE Urednička obrada članka: odgovorno.hr (naslov i podnaslovi, uvodnik)
OTP banka d.d. je u okviru svog tradicionalnog programa “Zeleno svjetlo za… bolje društvo“, a putem javnog natječaja za dodjelu donacija, odabrala 37 projekata kojima će se dodijeliti ukupno 500.000 kuna.
Desetu godinu zaredom OTP banka d.d. je organizirala javni natječaj za dodjelu donacija na koji su se mogli prijaviti projekti u četiri kategorije: a) mladi, obrazovanje i znanost, očuvanje kulturne, b) povijesne i tradicijske baštine te očuvanje okoliša, c) humanitarni projekti i d) sport. Na natječaj je pristiglo više stotina prijava iz cijele Hrvatske, a natječajno povjerenstvo odabralo je 37 projekata. Odabrani projekti su se istaknuli svojom kvalitetom i jasnim doprinosom društvu, a posebno zajednici koja je projektom obuhvaćena.
U proteklih deset godina OTP banka d.d. je putem donacijskih natječaja dodijelila 4,2 milijuna kuna te pomogla realizaciji 438 kvalitetnih i važnih projekata za razvoj zajednice i društva u cjelini.
Donacije su u 2021. dodijeljene sljedećim udrugama, klubovima i ustanovama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj:
Ukategoriji mladi, obrazovanje i znanost: Udruzi Tvornica znanosti iz Samobora, Udruzi inovatora “Tesla” iz Iloka, Glazbenoj školi Frana Lhotke iz Sisak i Astronomskom društvo Višnjan.
U kategoriji očuvanja i zaštite kulturne, povijesne, tradicijske baštine te zaštite okoliša: Udruzi Žumberačke vile Sošice iz Sošica, Udruzi Ivana Perkovca – za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine iz Šenkovca, Umjetničkoj organizaciji Kazalište Moruzgva iz Zagreba, Kulturnom umjetničkom društvu Petefi Šandor iz Marinaca, Hrvatskom glazbenom društvu Sv. Cecilija iz Korčule, Klesarskoj školi iz Pučišća, Županijskoj ligi protiv raka – Split, Javnoj ustanovi Park prirode Telašćica i Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Drniš.
U kategoriji humanitarnih projekata: Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju Moje dijete iz Solina, Dnevnom centru za radnu terapiju i rehabilitaciju Pula, Konjičkom klubu Wild Spirit iz Zadra, Udruzi za promicanje cjeloživotnog učenja i razvoja EDUnaut iz Kaštel Štafilića, Ligi protiv raka Zadar, Udruzi slijepih Istarske županije, Klubu žena liječenih od karcinoma dojke Gea Pula, Glumačko-glazbenoj udruzi HRVIa iz Podstrane i Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja Stanica Zadar.
U kategoriji sport: Rukometnom klubu Zadar 1954, Vaterpolo klubu Pošk 1937, Nogometnom klub GOŠK Kaštela, Košarkaškom klubu Dubrovnik, Biciklističkom klubu Pannonian iz Osijeka, Zagrebačkom plivačkom klubu, Šahovskom klubu Goran iz Bibinja, Boćarskom klubu Metković , Veslačkom klubu Iktus iz Osijeka, Akademskom jedriličarskom klubu Universitas Split, Tenis klubu ‘Split Tennis Team, Rukometnom klubu Korčula, Nogometnom klubu Klis, Judo klubu Bushido iz Zagreba i Košarkaškom klubu Diadora.