28.11.2018., Zagreb - Konferencija o raznolikosti i uključivanju odrzava se u INI.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Ljudi su jedna od najvećih, temeljnih vrijednosti INA Grupe. Njihova dobrobit, uvažavanje potreba, interesa i sposobnosti, u središtu su stalne pažnje. Stoga kompanija provodi mnoge raznovrsne inicijative kako bi bila u stalnom dijalogu sa svojim radnicima, ali i zajednicom u cjelini.
Raznolikost i uključivanje u INA Grupi
Intuitivno znamo da je raznolikost važna, no postaje sve jasnije da ona predstavlja bitan faktor i u poslovnom smislu. Poštivanje raznolikosti i uključivanje u temeljima je organizacijske kulture koju INA Grupa kontinuirano i svakodnevno gradi. U kompaniji postoji svjesnost da se veći organizacijski i individualni učinak svakog radnika te pozitivno, uspješno i poticajno radno okruženje mogu ostvariti i sa kreiranjem kulture u kojoj se većina radnika osjeća prihvaćeno, poštovano, uključeno i povezano – bez obzira na dob, spol, nacionalnost, jezik, talente, stilove razmišljanja, religiju, stilove učenja, stupanj obrazovanja itd.
Godina 2017. godina bila je važna kao još jedna prekretnica za Inu – kreirana je i implementirana strategija raznolikosti i uključivanja kao dio cjelovite strategije do 2030. Cilj je podizanje svijesti o važnosti raznolikosti u poslovnom okruženju i kreiranja kulture jednakih mogućnosti na svim razinama. Kao rezultat implementacije strategije tema je zaživjela i postala regularan dio organizacijske kulture te je dio svih procesa upravljanja ljudskim resursima. Kroz edukacije, treninge, konferencije, predavanja stručnjaka, razmjenu različitih iskustava kolega, kompanija teži stvaranju kulture u kojoj se poštuju razlike i u kojoj se svi osjećaju jednako uključeni.
28.11.2018., Zagreb – Konferencija o raznolikosti i uključivanju u INI. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL28.11.2018., Zagreb – Konferencija o raznolikosti i uključivanju u INI. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Psihološka dobrobit radnika u teškim vremenima
Svi se mi u posljednjih godinu dana suočavamo s raznim nepredvidivim okolnostima poput pandemije te se zato, sada više nego ikad, mnogi radnici nose s novim i izazovnim situacijama na svakodnevnoj razini.Iznimno je važno da poslodavac razumije i proaktivno podrži zaposlenike koji prolaze kroz težak period, i INA Grupa upravo to čini.
Kompanija je organizirala edukativna predavanja za radnike čiji je cilj bio obraditi teme stresnih reakcija na potres i pandemiju, a sudionicima približiti razlike između normalnih i patoloških reakcija te tehnike upravljanja i prevencije pojave psihičkih smetnji. Biti roditelj u 2021. za mnoge je bio veliki izazov pa je INA i u tom području radnicima odlučila pružiti posebnu podršku te im pomoći u traženju odgovora na pitanja koja ih muče. Svim radnicima je na raspolaganju tim internih psihologa. Radnicima za krizne intervencije osigurana je i posebna psihološka pomoć u suradnji s Društvom za psihološku pomoć. Također, na internom portalu su svima dostupni članci iz područja psihologije i organizacije rada u izazovnim vremenima. Koliko god neizvjesna vremena bila, uloga menadžera ostaje ista – podržati članove vlastitog tima. Upravljanje ljudima, planiranje i organizacija njihovih zadataka u današnjim stresnim okolnostima predstavlja dodatni i veliki izazov, zbog čega su ciljano za menadžersku populaciju organizirane i dodatne radionice. INA će nastaviti osluškivati potrebe svojih radnika, biti im uvijek podrška, zajedno s njima graditi kulturu zajedništva i uzajamnog osnaživanja.
INA kao „Poslodavac – prijatelj bicikliranja“
INA kontinuirano razvija svijest svojih radnika o temama iz područja zdravog života i održivosti. Globalno rastući trend bicikliranja te prijevoz biciklom na posao u Ini su prepoznati kao mogućnost dodatnog pozitivnog utjecaja na zdravlje radnika, okoliš te razvoj kulture raznolikosti i uključenosti.
Zaposlenike se nastoji osvijestiti o ovoj temi, pa i ovim pitanjima:
Znate li da je vožnja bicikla povezana s manjom vjerojatnosti pojave kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, osteoporoze, depresije, kognitivnog pada?
Znate li da osim smanjenja emisije CO2, vožnja biciklom smanjuje količinu buke, zagušenja u prometu, a biciklistička infrastruktura zauzima manje prostora?
Znate li da vožnja bicikla značajno doprinosi jednakosti prilika za osobe lošijeg socioekonomskog statusa, povezuje te omogućava više interakcija ljudi različitih društvenih pozadina?
Radnici Ine ove važne vrijednosti već dobro znaju, a kompanija ih je implementirala u strategiju podrške cjelovitoj dobrobiti radnika putem popularne beneFIT platforme. Zastarjela parkirališna mjesta za bicikle zamijenjena su modernim i sigurnijim rješenjem (tzv. klamericama) koje pružaju veću sigurnost od krađe, ne oštećuju bicikl te bolje upotrebljavaju prostor. BikeZONA parking za bicikle smještena je na osvijetljenu natkrivenu površinu bliže ulazu u Inine poslovne objekte te je uveden videonadzor i nadzor zaštitara. U bikeZONU postavljeni su i servisni stalci s osnovnim alatom na kojem radnici mogu samostalno obaviti brzi pregled ili manji popravak bicikla, a kompanija je radnike krajem ožujka iznenadila i besplatnim pregledom i servisom bicikala. U planu je preuređenje svlačionica i tuševa kako bi ugodan dolazak na posao biciklom bio omogućen i kolegama iz udaljenijih mjesta. Kroz intranet stranicu bikeZONA na kojoj se dijele najnovije vijesti i biciklistička iskustva, radnici pronalaze pogodnosti, savjete za sigurnu vožnju i preporuke za pregled bicikla, a kontinuirano se obilježavaju i biciklistička događanja u kompaniji.
INA je primila međunarodni certifikat „Poslodavac prijatelj bicikliranja“. S tri certificirane lokacije INA je postala prva takva kompanija u Hrvatskoj. Svojom politikom i ostvarenjima INA je primjer aktivnog djelovanja na području održive urbane mobilnosti i smanjenja negativnog utjecaja individualnog prometa na okoliš i zdravlje.
Znate li i ovo: plastika se ne reciklira! Od 950-ih godina naovamo u reciklaži je završilo manje od 10% otpadne plastike.
Svake godine posiječe tri milijarde stabala samo za papirnata pakiranja,
Danas koristimo oko 50% više prirodnih resursa nego prije 30 godina
danas svijet proizvodi vrtoglavih 2 milijarde tona otpada na godinu.
ONO ŠTO RABIMO TREBA KORISTITI DULJE I VIŠEKRATNO!
Do pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća većina proizvoda izrađivana je da traje. Boce za mlijeko bile su od stakla i povratne te se sterilizirale za ponovnu upotrebu, a restorani su posluživali hranu u keramičkim tanjurima s priborom od nehrđajućeg čelika. Plastične vrećice tek je trebalo izmisliti.
Od tada smo, međutim, s tehnološkim napretkom naučili masovno proizvoditi jeftine proizvode. To i sve snažnija kultura bacanja nagomilali su planine otpada i uništili mnoge krajolike, a uvriježila se i kultura jednokratne upotrebe.
Danas koristimo oko 50% više prirodnih resursa nego prije 30 godina te proizvodimo vrtoglavih 2 milijarde tona otpada na godinu. Vjerojatno ne čudi da je plastika jedan od glavnih krivaca za to. Plastika zatrpava našu zemlju i guši naša mora i oceane, a naći ćete je u gotovo svakom zakutku ovog planeta, čak i na Antarktici. Plastika se proizvodi iz fosilnih goriva i odgovorna je za 5% svih emisija stakleničkih plinova u svijetu. Zbog svoje toksičnosti ugrožava milijune živih bića, uključujući i ljude. Svi smo svjedoci stravičnih slika zapetljanih morskih kornjača i udavljenih morskih ptica.
I dok industrija plastike pokušava uvjeriti potrošače da se mnogi plastični proizvodi daju reciklirati, od 1950-ihgodina naovamo manje od 10% otpadne plastike završilo je u reciklaži, dok se ostatak spaljivao, bacao u odlagališta otpada ili naprosto završavao u okolišu.
No sve smo svjesniji dugoročnih razarajućih posljedica plastike i prijeke potrebe da tome stanemo na kraj. Stoga su neke korporacije, pa čak i vlade, najavile namjeru da se prebace na alternativu, a to je uglavnom papir.
Ono što je manje poznato, međutim, jest da se svake godine posiječe tri milijarde stabala samo za papirnata pakiranja, a riječ je o površini otprilike velikoj kao cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Mnoga od tih stabala dolaze iz najugroženijih šuma u svijetu, koje su dom bezbrojnim ugroženim vrstama, kao i domorodačkim zajednicama kojima život ovisi o tim šumama. Te su šume važne za skladištenje ugljika, a jednom kad se unište jedinstveni ekosustavi koji vrve životom, ništa ih više ne može zamijeniti.
Nalazimo se usred krize – i klimatske i krize bioraznolikosti, zbog čega treba zaštititi i obnoviti šume. Da bi se to učinilo, izuzetno je važno ograničiti sječu stabala koja se koriste za jednokratne proizvode i pakiranja.
Pomalo je ironično da je plastičnu vrećicu 1959. godine izumio švedski inženjer Sten Gustaf Thulin kao zamjenu za papirnate vrećice, koje su se smatrale lošima za okoliš jer su se zbog njih sjekle šume.
NI PLASTIKA NI PAPIR NISU RJEŠENJA PRIHVATLJIVA ZA OKOLIŠ!
Stoga uopće ne bismo trebali birati između papira i plastike, naročito zato što već imamo druga rješenja. Vrijeme je da potpuno prekinemo ovisnost o jednokratnim proizvodima.
Upravo se zbog toga okupilo 188 organizacija, pozvavši na prekid korištenja jednokratnih proizvoda, te potičući korjenite promjene kako u proizvodnji i potrošnji tako i u sustavima zbrinjavanja, čime bi se omogućilo istinsko kružno gospodarstvo.
TREBAMO KORISTITI VIŠEKRATNO, PROIZVODITI KVALITETNIJE!
Greenpeace se pridružuje tim organizacijama te poziva vlade, tvrtke, investitore i civilno društvo da odbace jednokratne proizvode u korist višekratnih proizvoda koji ostavljaju minimalan otisak u okolišu i društvu.
Mnoga su rješenja već danas dostupna, poput onih za višekratnu upotrebu i ponovno punjenje, proizvoda u cijelosti izrađenih od recikliranih materijala koje je moguće vratiti u kružni sustav, materijala koji su alternativa fosilnim gorivima i sirovinama drvnog porijekla, te pametnog dizajna kojim se štedi na materijalima.
No najvažnije je da svi budemo zajedno u tome i radimo na preobrazbi koja će iskorijeniti jednokratne proizvode. Dobrobiti bi bile dalekosežne, kako za nas, tako i za okoliš.
Niže je naveden popis onoga što se može poduzeti kako bi se provela ta sveobuhvatna promjena sustava i iskorijenila jednokratna upotreba.
NEKA SVATKO ODRADI SVOJU DUŽNOST
Kao pojedinac, svatko od nas može:
Odbiti koristiti nepotrebne jednokratne proizvode tako što ih neće kupovati ili će upozoriti proizvođače da pretjeruju s ambalažom.
Koristiti društvene mreže i druge komunikacijske kanale da izrazi zabrinutost i podigne razinu svijesti o problemima i rješenjima vezanim za jednokratno korištenje.
Tvrtke mogu:
Osmisliti kvalitetnu politiku odnosno strategiju pakiranja
Pametno osmisliti proizvode kako bi smanjili količinu potrebnih vlakana te jednokratna pakiranja ukinuli odnosno sveli na minimum.
Dati prednost sve snažnijoj primjeni rješenja nove generacije, uključujući pionirska ulaganja i usvajanja takvih praksi.
Potaknuti dobavljače duž lanca opskrbe da zaustave uništavanje dragocjenih šumskih područja te koriste obnovljive resurse.
Vlade mogu:
Promicati politike i osiguravati financijska sredstva za očuvanje šumskih ekosustava i hitan prelazak na kružno gospodarstvo.
Poticati i podržavati poslovne subjekte i građane u prilagodbi na promjene, kroz edukativne i informativne programe.
Nevladine organizacije mogu:
Poticati na promjenu provođenjem kampanja
Zagovarati i podržavati pozitivne politike država i tvrtki
Osvještavati javnost o važnim znanstvenim spoznajama
Proučavati prakse inovatora i drugih koji su promjene usvojili u ranijoj fazi, te o tome obavještavati javnost
Pomagati u usmjeravanju novčanih sredstava u smjeru masovne primjene poželjnih rješenja
S ravnateljicom Klinike za psihijatriju Vrapče doc. prim. dr. sc. Petranom Brečić dovoljno je malo više od sata razgovarati telefonom, koliko nam je trebalo za ovaj intervju, pa da se dobije osjećaj kako ste se ispričali s prijateljicom. Srdačna je, otvorena i smirena, kao da uz redovit pogon bolnica nije u stalnom izazovu rada s koronapacijenatima. A tu je i potencijalna nestašica lijekova. O slučaju britanskog zviždača Jonathana Taylora, kojeg je nedavno policija nakratko dovela u Vrapče, kako tu kliniku skraćeno zovu Zagrepčani, ne može govoriti, ali rado je opisala kako bolnica funkcionira te odgovorila na sve što nas je zanimalo.
Pandemija kao da je sve probleme modernog društva razgolitila do kraja. Je li nas u Hrvatskoj, koji smo uz koronu imali potres, zahvatila i epidemija straha?
Pravi smo strah osjetili samo na početku pandemije, kad nismo znali što se događa, i u vrijeme potresa. Ovo sad je epidemija tjeskobe. Predugo smo izloženi zabrinutosti, pojačanom stresu, strahu od bolesti i smrti, brizi za egzistenciju… I umorni smo od situacije koju teško možemo kontrolirati. Vlada demoraliziranost i pitanje je s kakvim ćemo posljedicama iz toga izići.
Kako prepoznati trenutak da je teret postao prevelik i da treba potražiti stručnu pomoć?
Um se zamara kao i tijelo. Međutim, znamo što činiti kad smo fizički umorni ili pospani, ali, nitko nas nije naučio kako prepoznati emocionalni umor. Bilo bi puno lakše kad bismo bolje poznavali vlastite emocije. Ovako, neprepoznate i potisnute, samo generiraju nove probleme pa, kad govorimo o strahovima, često razvijemo i jedan novi, strah od straha. Nije lako detektirati taj pravi, idealni trenutak za pomoć. No, alarm je kad prestanemo normalno funkcionirati. Normalna je reakcija na neugodan događaj biti zabrinut, nekoliko noći lošije spavati, osjećati se bezvoljno i sl. To je u redu, ali ako se takvo stanje ne može povezati s konkretnim događajem, ako je dugotrajno i toliko intenzivno da nismo u stanju funkcionirati, ako nas ništa ne zanima ili zanemarujemo obveze, zaboravljamo i osjećamo se depresivno, treba potražiti pomoć.
Ima li samopomoći?
Ne ako su simptomi izraziti. Ali, ako se radi samo o premorenosti ili reakciji na ružan događaj, možemo si i sami pomoći. Pomaže već samorazumijevanje, kad dovedemo osjećaj koji nas muči u vezu s događajem koji ga je izazvao. Potom moramo razlučiti može li se situacija promijeniti. Neke stvari su nepromjenjive i jednostavno treba naučiti drukčije gledati na njih. Ne možemo ostaviti muža svaki put kad se naljutimo na njega, zar ne? Dobro je usvojiti i neku metodu opuštanja poput vježbi disanja, autogenog treninga, meditacije, molitve…, a može poslužiti i šetnja, razgovor s prijateljem ili bilo što što čini ugodu. Pet-deset minuta neke takve aktivnosti pomoći će da se višak tjeskobe izventilira. Važno je ne lijepiti se na negativne situacije, a ako se radilo o nekoj većoj krizi, priuštiti si i koji dan odmora.
I tuga je jedan od osjećaja s kojima se mnogi teško nose. Jedna od rijetkih situacija kad se ona nije skrivala bila je smrt Đorđa Balaševića. Citirat ću kako je to objasnila kolegica novinarka i književnica Slađana Bukovac: “Ljudima je dopuštao tugu. Tuga je u međuvremenu gotovo proskribirana, jedina forma u kojoj nije proskribirana su smrtni slučajevi, a i tada se tretira antidepresivima.” Čini li se i vama da je tome tako?
Da, psihijatrijalizirali smo čak i tugu. A ona ne dolazi da bismo se mi loše osjećali. Naprotiv, tuga služi da bismo preradili bolne sadržaje, integrirali ih u iskustvo i otvorili se za sreću. Jer, bez tuge nema sreće. Kada negiramo emotivnu emociju ili se nastojimo što prije iz nje izvući, to se vraća kao bumerang. Nažalost, kao da smo sve pomiješali, ne želimo tugu, strepnju, strah…, mislimo da su te emocije izraz slabosti i stalno bismo htjeli biti sretni. Čisti teror sreće. Dogurali smo do paradoksa, nesretni smo jer nismo sretni. Ništa čudno, sve je podređeno pojedincu i individualnom zadovoljstvu. I eto još jednog paradoksa, jer ljudi ne mogu biti sretni ako je svrha isključivo osobno zadovoljstvo. Kada bi to činilo sreću, bogati bi bili najsretniji, a to i nije baš tako. Sreća stiže s osjećajem da smo bili dobri prema drugima.
Kako izići iz tog kruga?
Nikad se nije rodilo nešto dobro, a da prije nije bilo nešto loše. A sad imamo priliku preispitati i društvene i osobne vrijednosti. Naučili smo očekivati da netko drugi donese promjenu, a promjene nema dok sami nešto ne poduzememo. Dosad se snažno poticalo kompeticiju i individualizam. Cilj je uspjeh po svaku cijenu, nebitno što to donosi i znači drugima. Sada u pandemiji se na drastičan način pokazuje koliko su važni zajedništvo, emocionalna bliskost, dobrobit ljudi oko nas. Neke silno frustrira što se ne možemo družiti kako smo navikli, u kafićima, a nisu primijetili koliko smo se već ranije otuđili. Virtualni svijet nam je puno prije pandemije ušao u život, a tek sad nam to smeta. Vrijeme je da za inventuru istinskih vrijednosti.
Nikad više ljudi nije imalo problema s anksioznošću i depresijom kao danas. Zašto se tako lako gubi volja za životom, a zaboravimo li na trenutak koronu, živimo lagodnije nego ikad u povijesti?
Živimo lagodnije, s manje fizičkog napora, ali imamo druge ozbiljne probleme. Previše radimo, preopterećeni smo, u stalnoj smo borbi za novcem ili napredovanjem. Koncept obitelji je razoren, odgoj zanemaren, sve je podređeno krajnjem individualizmu. Ljudi su od svega toga jako umorni, a ne znaju se opustiti, pomoći si. Rezultat su nesigurna i nesretna bića, a onda nije daleko ni depresija.
Po mnogima je najugroženije mentalno zdravlje mladih, je li i vaše iskustvo takvo?
Da, posebice adolescenata. U formativnom su razdoblju, ne mogu dobro upravljati nagonima i potrebama, a za emocionalni, socijalni i intelektualni status, kako bi se pozicionirali u društvu, trebaju interakciju s drugima. Izostanak tih kontakata može biti zametak budućih psihičkih problema. Zato moramo imati za njih dodatno razumijevanja u ovoj situaciji.
Jesu li u porastu ovisnosti o društvenim mrežama i igricama?
Pacijenata za dnevne bolnice i programe liječenja ovisnosti, nažalost, ne manjka otprije, a padnemija je svemu tome samo pogodovala. Ovisnost je uvijek ista, neovisno o čemu, i mora se liječiti. Lijepo je da dijete s dvije godine zna otvoriti igricu, znači da je pametno, ali ne smijemo zaboraviti da mu trebaju druga djeca da bi se razvijalo u emocionalno zdravo biće. To vrijedi za svaku dob, osobnost se ne može razviti u svojoj punini ako nema interakcije s drugim ljudima.
Veliki prijepori vladaju i oko online nastave, kako vi vidite omjer štete i koristi?
U krizama nema idealnih rješenja, a odluke koje se svako malo mijenjaju dodatno frustriraju. Naravno da isključivo online nastava nije dobra, jer djeca u izravnim kontaktima uče život. Ali, u situaciji ugroze, pribjegava se ponašanju koje štiti i online nastava je manje zlo. Uvijek treba gledati kontekst. Ni nošenje maski mimo konteksta nema smisla. Inzistiranje na pojedinačnim interesima djetinjast je pristup, koji zahtijeva da bude prema mojoj želji i odmah. To nikad nije ispravan put, a pogotovo ne u pandemiji.
Prva ste žena na čelu Klinike za psihijatriju Vrapče u njenoj 140 godišnjoj povijesti, zar ni među onima koji ponajbolje razumiju ljudsku psihu nema ravnopravnosti?
U ovoj bolnici sam 26 godina i nisam doživjela spolnu diskriminaciju. A zašto sam prva žena ravnatelj? Uz mnoge druge razloge žene u pravilu nisu bile toliko fokusirane na upravljačke funkcije, imaju pregršt uloga, često uistinu drže tri kuta kuće i možda bi sustav trebalo prilagoditi da bolje akceptira sve uloge. Možda kroz strukturu radnog vremena? Inače, jako sam ponosna što sam na čelu ovako velike psihijatrijske ustanove, to više što su na tom mjestu prije mene bili velikani naše psihijatrije
Klimatske promjene dominiraju raspravama. Stavovi su polarizirani, kao i u svemu u današnje vrijeme. Jedna strana predviđa apokalipsu, no dio javnosti koji prihvaća klimatske promjene, sumnja u ozbiljnost tih prijetnji. Druga strana poriče, misli da je sve prirodno ili da se ne treba brinuti. Dok smo polarizirani, neće biti ni učinkovite dugoročne aktivnosti.
No, evo sedam ključnih točaka o klimatskim promjenama koje svi moraju razumjeti na isti način.
ISTINITO!
CO2 zagrijava atmosferu
Bez CO2 život na zemlji ne bi mogao postojati. Za početak, sve bi bilo smrznuto. Ledeni pokrivači protezali bi se prema jugu čak do New Yorka, a globalne temperature bile bi 15,5 Celzijevih stupnjeva niže.
CO2 je jedan od mnogih stakleničkih plinova. Propušta kratkovalno zračenje (vidljivo i ultraljubičasto svjetlo) sunčeve svjetlosti koja prolazi kroz atmosferu.
Zemlja apsorbira energiju i zrači je natrag prema svemiru u obliku dugovalnog zračenja. Staklenički plinovi upijaju energiju. Time zagrijavaju Zemlju, baš poput stakla u stakleniku pa otuda i naziv. John Tyndal je 1861. identificirao CO2 kao staklenički plin koji može apsorbirati toplinske zrake, a naše se znanje od tada produbilo.
Ugljični dioksid je svjetski termostat
CO2 zagrijava Zemlju. Stoga, ako povećamo CO2, svijet će se zagrijati. Pitanje je koliko? CO2 čini samo djelić atmosfere s 0,04%. Kisik i dušik čine glavninu, no ti plinovi ne apsorbiraju infracrvenu svjetlost, već samo staklenički plinovi. Stoga, ako je samo mali dio zemljine atmosfere prijemljiv za infracrvenu svjetlost, čak i male promjene u tim plinovima mogu imati prevelike učinke u odnosu na njihovu koncentraciju. To razumijemo u našem svakodnevnom životu. Šalica kave vas neće ubiti, ali dvadeset šalica može uzrokovati srčani udar, dok je kap arsena smrtonosna.
Koliko je moćan CO2?
CO2 je odgovoran za 9 – 26% efekta staklenika na Zemlji, ovisno o naoblaci. Vodena para i oblaci odgovorni su za 36-72% efekta. To je zato što je najbolji način za povećanje atmosferske vodene pare povećavanje temperature, a CO2 pridonosi zagrijavanju. Povećava količinu vlage u atmosferi, dodatno podižući temperaturu.
Fosilna goriva = CO2
S razlogom ih nazivaju fosilnim gorivima. Tijekom milijuna godina, biljke su izvlačile CO2 iz atmosfere i emitirale kisik procesom fotosinteze. Tijekom milijuna godina i različitim geološkim procesima ta se mrtva biljna tvar, bilo s kopna ili iz mora, zbijala i kondenzirala dok nismo dobili fosilna goriva koja danas poznajemo.
Ako spalimo taj drevni ugljik, dogodi se jednostavna kemijska reakcija.
C + O2 = CO2
Skeptici će spremno istaknuti da ljudi ispuštaju samo 3% svjetskog CO2. Ali propustili su poantu. Ostatak CO2 koji se oslobađa je prirodan (iz procesa poput razgradnje, disanja, otplinjavanja oceana i vulkanskih erupcija) i desecima tisuća godina uravnotežen je s apsorbiranim CO2. Ali sada, kršimo ravnotežu.
Zamislite kadu. Svake minute uđe 10 litara vode, a kroz odvod odlazi 10 litara vode. Bez obzira na razinu u kadi, ona će ostati konstantna. Sad zamislite da začepimo kadu, polako i sigurno voda će rasti kako u nju ulazi više vode nego što odlazi. Voda će se neizbježno preliti, samo je pitanje kada.
Ovo nije novo, i nekad prije je bilo toplo.
Neki pitaju, zbog čega brinuti? CO2 će poticati rast biljaka, a topliji planet bolji je od hladnijeg. Ne bi bilo loše živjeti u blizini sunčane plaže. No, je li to točno?
Trenutne razine CO2 najviše su tijekom 3 milijuna godina. Kontinenti su bili otprilike na istom mjestu, kao i oceanske struje. Znanstvenici su otkrili da su temperature bile znatno više. Prosječna globalna temperatura bila je 3-4 stupnjeva Celzija iznad predindustrijske razine. Razina mora bila je viša za 25 m. Temperature na polovima bile su porasle ekstremnije nego bilo gdje drugdje, toplije za 11-16 stupnjeva Celzijevih. Nevjerojatno je da su istraživači otkrili fosilizirano lišće bukve iz tog razdoblja u transantarktičkim planinama. No, izgleda da ćemo u sljedećih nekoliko godina preći tadašnju razinu.
Toplina mijenja vremenske prilike
Planet se zagrijava, to se čini jasnim. Razgovori o ekstremnim vremenskim prilikama, poput suše i uragana su sve češći. Koja je veza s CO2?
Mehanizam je jednostavan. Toplina je oblik energije. Kad je zarobljena atmosferom, utječe na klimu. Posebno pobuđuje molekule vode što dovodi do isparavanja na globalnoj razini. Vlaga zasićuje vlažnu atmosferu i utječe na lokalni okoliš.
U vlažnoj klimi kiše su učestalije i jače, stvaraju se bujice koje uzrokuju klizišta i poplave. Dok u suhim klimatskim uvjetima voda isparava u atmosferu i odnosi se vjetrom. Biljke nestaju, a tlo se pretvara u pijesak.
Topliji svijet znači više energije za napajanje oluja. Za tropske oluje potrebne su temperature površine mora od 26,5 Celzijevih stupnjeva, koje se obično javljaju blizu ekvatora. Te oluje zatim prate tople struje. Na Karibima ili u Srednjem Atlantiku one prelaze na istočnu obalu SAD-a, naizmjenično na Pacifiku, prema Istočno-azijskom pacifičkom obodu (poput Japana). Dostupna energija ograničava veličinu i putanju oluja – hladne vode ili suho područje isušuju žestinu uragana. Stoga, u toplijem svijetu, više energije napaja jače uragane ili tajfune. Poplave će biti ekstremnije na većem području, jer velika količina morske vode dolazi na kopno uslijed tih nepogoda. Zabrinjavajuće je da uragani mogu zahvatiti područja na kojima su prethodno bila nezamislivi.
Zamislite lonac vode, što više energije uložite, ona više kipi.
Život je spor. Klima je sporija.
Ljudi možda ubrzano utječu na klimu u geološkom vremenu, ali iz naše ograničene perspektive još uvijek izgleda sporo.
Trenutno oko polovice CO2 koji ispuštamo u atmosferu ostaje u njoj; druga polovica je u oceanima ili biljkama. Potrebno je 30 godina da se ukloni polovica atmosferskog CO2, a stoljeća za sljedećih 30%. Konačnih 20% i dalje će biti tamo za tisuće godina.
Klimatski modeli izrađuju se na način da se površina Zemlje podijeli na manja područja te se koriste ogromne količine informacija (npr. temperatura, koncentracija CO2, oceanske struje, reflektivnost ledene kape) te se izračunava kako će se klima mijenjati na svakom mrežnom kvadratu. Predviđanja su prilično točna. U članku su navedeni neki značajniji primjeri.
Već se događa, počelo je…
Globalne temperature su već porasle za oko 1 Celzijev stupanj i osjećamo učinke.
U Moskvi je 2010. toplotni val usmrtio 55.000 ljudi.
Irak, Iran i Kuvajt pogodile su 2016. iznimno visoke temperature. U Bagdadu su tijekom dva mjeseca bile vrućine od 43 stupnja Celzijevih.
Ove je godine u indijskom Chennaiu (bivšem Madrasu) 9 milijuna ljudi patilo od nedostatka vode jer su jezera i rezervoari presušili.
Veliki koraljni greben smanjio se za 50,7% (izvornog pokrova) između 1985. i 2012. zbog tropskih ciklona.Koraljni grebeni i školjke širom svijeta bore se za opstanak zbog zakiseljavanja oceana. Koraljni grebeni čine samo 0,1% površine oceana, ali sadrže 25% morskog života.
Požari u šumama postaju sve češći. U SAD-u se broj velikih šumskih požara (veći od 1000 hektara) udvostručio od 1970-ih.
U ljeto 2019., Greenpeace Rusija procijenio je da gori 3,3 milijuna hektara Sibira. Životinje i zajednice koje tamo žive osjetile su katastrofalne posljedice.
Naglo rastuće stanovništvo u kombinaciji sa sušom klimom i praznim rezervoarima podzemne vode opustošit će poljoprivredu i prisiliti milijune ljudi da se presele. Ne možemo još sagledati sve pposljedice, vidimo fragmentarno. Ali, većina stručnjaca se slaže, ozbiljno je! Samo dio političara to ozbiljno shvaća. Obični ljudi, većina za ovu temu ne haje. Prvenstveno nas okupiraju naši dnevni problemi. Iako su procesi već tu – posljedice će tek stići i sve osvijestiti, na grub način, nažalost. Možemo spriječiti dio…
UZOR-ov tim koji je najviše doprinio razvoju programa teretnih bicikala u lokalnoj zajednici
Ima jedna tajna veza između starog papira, teretnih bicikala i Globalnih ciljeva održivog razvoja, u promatranju svijeta drugačijim očima i pronalaženju drugačijih održivih rješenja! Pet tricikla u Koprivnici pokazalo se istinskim prijateljima lokalne zajednice i zaštite prirode, od 2010. godine pridonijelo otvaranju pet novih, ranije nepoznatih radnih mjesta te omogućilo privremeni posao za još dvadeset i tri osobe iz kruga dugotrajno nezaposlenih i marginaliziranih društvenih skupina…
I odmah, ovdje, još jedna poruka ZAHVALNOSTI
HVALA našim triciklima koji su tako zdušno umrežili svoje tehničke snage s nama iz udruge UZOR HRVATSKA i omogućili provedbu tako lijepog i korisnog programa.
***
Oduvijek promatram svijet oko sebe drugačijim očima. Tako vidim i prepoznajem različite okolišne, društvene i ekonomske probleme koje želim riješiti na održivi način.
Zato sam i u svojoj lokalnoj zajednici, sada već davne 2009., vidio da velike količine starog papira neprestance završavaju u kućnim kantama za smeće i potom se odvoze na gradsko odlagalište otpada. Istovremeno, znao sam da je normalno da se stari papir odvojeno sakuplja i kao iznimno vrijedna sirovina ponovno koristi u procesu proizvodnje novog papira. Vrlo brzo sam detektirao da se uzrok ovakve neprihvatljive situacije nalazi u nepostojanju sustava za odvojeno sakupljanje starog papira u kućanstvima i stambenim zgradama.
Počeo sam aktivno razmišljati o održivom rješenju koje bi istovremeno doprinosilo ostvarenju više okolišnih, društvenih i ekonomskih ciljeva. I ubrzo mi se misao zaustavila na teretnim biciklima kao idealnom rješenju prepoznatog problema. Odlučio sam da će moji teretni bicikli biti:
istinski prijatelji okoliša i društvene zajednice
potpuno ekološka vozila
pogonjeni isključivo energijom čovjeka (vozača)
bez potrošnje fosilnih goriva i
bez pratećih emisija stakleničkih plinova koje su glavni uzročnik klimatskih promjena.
Slika 1: Teretni bicikli Udruge za održivi razvoj Hrvatske (u sredini jedan teretni tricikl s posebno izrađenom teretnom kutijom sprijeda, sa svake strane po jedan bicikl s posebno izrađenom teretnom prikolicom)
Ključni elementi održivog rješenja u lokalnoj zajednici
Nastavno, uskoro sam osmislio i cjeloviti inovativni sustav za odvojeno sakupljanje starog papira u lokalnoj zajednici, „od vrata do vrata“. Korištenje tog sustava je u potpunosti prilagođeno svim našim sugrađanima, a njegovi ključni elementi jesu:
teretni bicikli
eko kutije i
eko telefon.
Teretni bicikli imaju transportni kapacitet do 100 kg starog papira. Koriste se za odvoz odvojeno sakupljenog starog papira na mjestu nastanka odnosno za pražnjenje punih eko kutija u kućanstvima i stambenim zgradama. Također, koriste se za besplatnu dostavu i zamjenu dotrajalih eko kutija našim sugrađanima.
Eko kutije su proizvedene od kvalitetnog i izdržljivog kartona. Namijenjene su za višekratnu upotrebu u kućanstvima i stambenim zgradama. Istekom njihovog vijeka trajanja (upotrebe), iza njih ne ostaje nikakav otpad jer su u potpunosti reciklabilne.
Samo jednim pozivom ili sms porukom na eko telefon (uz navođenje točne adrese) svi sugrađani u lokalnoj zajednici mogu dobiti na korištenje besplatnu eko kutiju koju prema vlastitoj želji pozicioniraju u svom kućanstvu ili u stambenoj zgradi. Kada sugrađani napune eko kutiju starim papirom, tu informaciju dojave pozivom ili sms porukom na eko telefon (uz navođenje točne adrese). Naredni dan na vrata njihovog kućanstva stiže vozač na teretnom biciklu koji eko kutiju prazni u spremnik i vraća im je na daljnje korištenje, a stari papir odvozi na recikliranje.
Slika 2: Eko kutija za odvojeno sakupljanje starog papira u kućanstvima i stambenim zgradama
Doprinos sakupljenog starog papira i teretnih bicikala ostvarenju Globalnih ciljeva održivog razvoja
Opravdanost i široku prihvaćenost teretnih bicikala u lokalnoj zajednici najbolje potvrđuju ostvareni rezultati u osmogodišnjem razdoblju od 2010. do 2017., u kojem je teretnim biciklima sakupljeno gotovo 2.300 tona starog papira.
Grafikon 1: Teretnim biciklima sakupljeni stari papir
Zbog činjenice da sakupljaju stari papir iz kojeg se proizvodi novi papir, teretni bicikli su iznimno vrijedni čuvari naših šuma i jedinog nam planeta Zemlje. Tako su svojim predanim radom u razdoblju od 2010. do 2017. sačuvali život gotovo 46.000 stabala koja bi trebalo posjeći da se ista količina novog papira proizvela iz drveta.
Grafikon 2: Teretni bicikli su sačuvali jednu veliku šumu za buduće generacije
Osim toga, teretni bicikli za svoj rad ne troše nikakva fosilna goriva već se pokreću isključivo energijom čovjeka (vozača). Stoga je njihovim radom u razdoblju od 2010. do 2017. izbjegnuta potrošnja gotovo 34.000 litara nafte.
Grafikon 3: Izbjegnuta potrošnja nafte zbog sakupljanja starog papira teretnim biciklima
Samim time što teretni bicikli za svoj rad ne troše fosilna goriva, njihove su emisije stakleničkih plinova jednake nuli. Dakle, teretni bicikli su i veliki borci protiv klimatskih promjena odnosno veliki prijatelji naše klime i ozonskog omotača jer su svojim radom u razdoblju od 2010. do 2017. spriječili ukupno više od 9.100 tona emisija stakleničkih plinova koji bi nastali u procesu sakupljanja starog i proizvodnje novog papira na „business as usual“ način.
Grafikon 4: Spriječene emisije stakleničkih plinova zbog sakupljenog starog papira teretnim biciklima
Nadalje, teretni bicikli su se u razdoblju od 2010. do 2017. pokazali istinskim prijateljima lokalne zajednice i stvorili pet novih, ranije nepoznatih radnih mjesta te omogućili privremeni posao za još dvadeset i tri osobe iz dugotrajno nezaposlenih i marginaliziranih društvenih skupina.
Grafikon 5: Održiva radna mjesta vozača teretnih bicikala
Povrh svega navedenog, teretni bicikli su još u razdoblju od 2010. do 2017. doprinijeli ostvarenju Globalnih ciljeva održivog razvoja na sljedeće načine:
očuvanjem bioraznolikosti u spašenim šumskim staništima te
značajnim uštedama drveta, električne energije, pitke vode i prirodnog plina u procesu proizvodnje novog papira.
Nastavak dobre prakse u okrilju partnera iz lokalne zajednice
Poradi svih ranije navedenih i argumentiranih razloga, s 01.05.2018. Udruga je poklonila teretne bicikle lokalnoj zajednici, a sve s ciljem nastavka dobre prakse iz civilnog sektora pod okriljem dosadašnjeg ključnog partnera, Gradskog komunalnog poduzeća Komunalac d.o.o., u čiju osnovnu djelatnost spada i gospodarenje otpadom.
Na ovaj način Udruga je širom otvorila vrata daljnjem ostvarenju svoje vizije da se svakom građaninu u lokalnoj zajednici omogući odvojeno sakupljanje svih vrsta otpada na mjestu nastanka i odvoz tako sakupljenog otpada na recikliranje pomoću potpuno ekoloških vozila – teretnih bicikala.
Zaključak
Završno, na ovom primjeru možemo zaključiti da teretni bicikli, osim sjajnog i široko korištenog ekološkog prijevoznog sredstva u zemljama zapadne Europe i Skandinavije, mogu imati veliku društvenu i ekonomsku ulogu, doprinoseći svojim radom ostvarenju brojnih Globalnih ciljeva održivog razvoja.
I završna poruka
HVALA našim triciklima koji su tako zdušno umrežili svoje tehničke snage s nama iz udruge UZOR HRVATSKA i omogućili provedbu tako lijepog i korisnog programa.
Matija Hlebar, stručnjak za održivi razvoj i nefinancijsko (ESG) izvještavanje
Internacionalni sustavi Health Star Rating i Nutri-Score za procjenu zdravstvene vrijednosti hrane ocijenili većinu proizvoda slabim ocjenama
Samo 37 % proizvoda dobilo je ocjenu veću od 3,5 od mogućih 5
Nestle je najveći prehrambeni tvrtka u svijetu – ostvaruje godišnju neto prodaju od čak 96 mlrd dolara
Uprava priznaje da neki od proizvoda nikad neće zadovoljiti suvremenu definiciju zdravlja, jer „njihov je portfelj proizvoda jednostavno takav“
Prema internom dokumentu koji je objavio Financial Times, švicarski prehrambeni div Nestlé priznao je da više od 60 posto njihovih prehrambenih proizvoda ne zadovoljava „priznatu definiciju zdravlja“ te da neke od kategorijaproizvoda nikad neće biti zdrave.
Ta interna prezentacija koja je ove godine kolala među vodećim rukovoditeljima u tvrtki stigao je i do FT-a i skrenula je pažnju na neke zapanjujuće činjenice o prehrambenim i zdravstvenim elementima proizvoda Nestléa, najveće svjetske prehrambene tvrtke koja se može pohvaliti neto prodajom većom od 93 milijarde dolara godišnje.
Samo 37 posto proizvoda dobilo je ocjenu iznad 3,5 od mogućih 5 prema australskom sustavu ocjenjivanja zdravstvenim zvijezdama koji ocjenjuje prehrambene proizvode. Izvještaj uključio adaptirane mliječne pripravke za bebe, kavu, hranu za kućne ljubimce ili medicinsku prehranu, što čini oko polovice prodaje. No, na nesreću Nestléova PR tima, ove statistike su jako loše, a kažu da 70 posto prehrambenih proizvoda, 96 posto pića i 99 posto proizvoda od slatkiša/sladoleda nije postiglo ocjenu od 3,5, što znači da proizvodi nisu baš zdravi.
Kao odgovor na dokument koji nije trebao ugledati svjetlo dana, Nestlé je objavio kako ažuriraju prehrambene standarde i svoju zdravstvenu strategiju, a pitanje je zašto to nisu napravili mnogo prije ako su znali kakve su im kvalitete proizvodi.
S druge strane, da ne bi sve bilo negativno, 82 posto Nestleovih ‘vodenih’ proizvoda i 60 posto mliječnih proizvoda ispunilo je zdravstvene zahtjeve i dobilo ocjenu veću od 3,5.
U samoj prezentaciji Nestle priznaje svoje manjkavosti i kažu da su ‘napravili značajna poboljšanja u proizvodima, ali da portfelj i dalje ima slabe rezultate u odnosu na vanjske definicije zdravlja u krajoliku gdje regulatori rade sve veći pritisak i u kojem zahtjevi potrošača rastu’.
– Naš trud se zasniva na snažnim temeljima rada kroz višedesetljetno poboljšanje hranjivih vrijednosti naših proizvoda. Primjerice, značajno smo smanjili šećere i natrij u proizvodima u posljednjih dvadeset godina, oko 14 do 15 posto samo u posljednjih sedam godina. Također, posljednjih godina lansirali smo tisuće proizvoda za djecu i obitelji koji ispunjavaju kriterije uravnotežene prehrane, a u naš smo asortiman uključili milijarde doza mikronutrijenata kroz našu liniju pristupačnih i hranljivih proizvoda. Dok razmatramo našu buduću nutricionističku strategiju, prvo se fokusiramo na procjenu dijela našeg asortimana hrane i pića koji se može mjeriti prema vanjskim sustavima za profiliranje prehrane. Sustavi kao što su Health Star Rating i Nutri-Score korisni su u ovom pogledu i omogućuju potrošačima da donose informirane odluke. Međutim, oni ne obuhvaćaju sve. Otprilike pola naše prodaje nije pokriveno ovim sustavima. To uključuje kategorije poput prehrane dojenčadi, specijaliziranih zdravstvenih proizvoda i hrane za kućne ljubimce, koje slijede regulirane standarde prehrane – kažu iz Nestle Adria.
Iz krovne su pak organizacije najavili kako će nove planove o poboljšanju svojih proizvoda predstaviti već ove godine. Uz to, Grupa će ažurirati svoje interne nutricionističke standarde, nazvane Nestlé Nutritional Foundation.
– Vjerujemo da zdrava prehrana znači pronaći ravnotežu između dobrobiti i užitka. Naš se smjer putovanja nije promijenio i jasan je: i dalje ćemo svoj portfelj činiti ukusnijim i zdravijim – izjavio je Izvršni direktor Nestléa Mark Schneider.
No, mnogi proizvodi Nestlea pričaju drugačiju priču. Recimo, izvješće ističe proizvode poput:
DiGiorno pizze sadrži 40 posto preporučene dnevne doze natrija,
feferoni pizza Hot Pockets sadrži čak 48 posto preporučene dnevne doze natrija.
piće San Pellegrino, koje ima više od 7,1 g šećera na 100 ml, ocijenjeno je ocjenom E, što je najlošija ocjena dostupna prema Nutri-Score sustavu bodovanja.
Veoma popularni Nesquik koji u sebi sadrži „14 grama šećera u obroku od 14 grama“ navodi se u izvještaju.
– Dodajemo sastojke poput cjelovitog zrna, proteina, vlakana i mikronutrijenata i smanjujemo količinu šećera, natrija i zasićenih masnih kiselina u našim postojećim proizvodima. Od 2017. godine lansirali smo više od 4000 hranljivih proizvoda koji pomažu djeci i obiteljima da imaju bolji izbor. Također, od 2017. godine postigli smo smanjenje šećera za 4,5 posto, natrija za 3,8 posto i ispunili cilj smanjenja razine zasićenih masnih kiselina od 10 posto, postavljen 2014. godine. Radimo na pojednostavljenju liste sastojaka kako bismo potrošačima olakšali razumijevanje sadržaja njihove hrane i donošenje bolje informiranih odluka. U regijama u kojima nedostaju važni sastojci u svakodnevnoj prehrani, nudimo hranu i piće obogaćene ključnim mikronutrijentima, kao što su željezo, jod, vitamin A i cink – kažu iz Nestle Hrvatska i dodaju da povećavaju ponudu hrane i pića baziranih na biljkama.
Kao što vidimo Nestle je promptno reagirao na curenje ovog dokumenta obećavajući nove smjernice i zdravije proizvode, ali i dalje ostaje pitanje, koliko se dugo znalo da proizvodi ne zadovoljavaju zdravstvene kriterije i zašto se čekalo da mediji dođu u posjed dokumenta da bi se stvari pokrenule na bolje. No, profit je često ispred zdravlja, a ta se istina pokazala i u ovom slučaju.
„Mliječna staza u posebna utrka jer – pobjednici su uvijek djeca”.UNICEF-ova utrka „Mliječna staza“ 2020. je okupila rekordnih 7210 sudionika i osigurala 1,2 kuna pa se organizatori nadaju rekordu i ove godine. Peta u nizu, ovogodišnja, održava se s ciljem da podrži uspostavljanje i unaprjeđivanje važnih usluga za djecu s teškoćama i njihove roditelje u Hrvatskoj. Utrka će se održati od 3. do 12. rujna 2021., i ove će godine biti virtualna, a time u potpunosti inkluzivna i nacionalna.
Odrasli i djeca svih uzrasta, obitelji, rekreativni i profesionalni sportaši na tisućama staza diljem Hrvatske tijekom deset dana, uz pomoć aplikacije skupljat će kilometre mogućnosti za djevojčice i dječake s teškoćama.
Svi se mogu prijaviti na www.mlijecnastaza.hr, a od 1. do 15. lipnja vrijedi i period rane prijave.
Na uspjehu iz 2020. postavljeni ciljevi za 2021.
Za djecu s teškoćama u razvoju ključno je da imaju kvalitetnu stručnu podršku jer to za njih može činiti razliku između prilike da ostvare svoj potencijal i života na margini društva. Ipak, mnoga djeca još uvijek čekaju na pristup stručnim uslugama i nemaju odgovarajuće mogućnosti razvijati svoje sposobnosti. Utrkom Mliječna staza i nacionalnom kampanjom „Pretvorimo teškoće u mogućnosti” UNICEF u suradnji s partnerima želi potaknuti pozitivne promjene kako bi se osigurale jednake mogućnosti za svako dijete te prikupiti sredstva koja će pomoći osigurati usluge za djecu s teškoćama tamo gdje one ne postoje ili ih nema dovoljno.
Uspostavljanje i proširenje usluga dnevnog boravka i grupne psihosocijalne podrške za djecu s teškoćama te kvalitetnih programa podrške za roditelje djece s teškoćama na područjima gdje su takve usluge najslabije dostupne.
Dnevni boravak i psihosocijalna podrška prilika su za djecu s teškoćama da se kroz rad sa stručnjacima i u društvu svojih vršnjaka razvijaju i stječu vještine koje će im omogućiti da budu samostalnija, da obavljaju svakodnevne aktivnosti i sudjeluju u životima svojih zajednica.
Mnoge javne osobe podržavaju Mliječnu stazu od „starta”
UNICEF-ove utrke iz godine u godinu prepoznaje velik broj javnih osoba koje rado sudjeluju i pomažu u promicanju ideje o jednakim mogućnostima za svako dijete u Hrvatskoj.
„Mliječna staza posebna je utrka jer su u njoj pobjednici uvijek djeca. Hitna podrška djevojčicama i dječacima s teškoćama i njihovim obiteljima iznimno je važna, posebno tamo gdje stručnih usluga za njih trenutačno nema ili su teško dostupne. Zato pozivam sve da se uključe u Mliječnu stazu i da zajedno u rujnu skupljamo kilometre mogućnosti kako bismo djeci s teškoćama što je prije moguće osigurali prilike koje zaslužuju”, izjavila je Bojana Gregorić Vejzović, UNICEF-ova ambasadorica dobre volje.
Na važnost podrške djeci s teškoćama ukazala je i Mirna Medaković Stepinac, UNICEF-ova ambasadorica dobre volje i pozvala sve da se uključe u utrku: „I ove godine svi možemo biti zvijezde Mliječne staze i zajedno pretvarati teškoće u mogućnosti. Svako dijete je važno i svako dijete treba imati mogućnost dobiti stručnu podršku i razvijati svoje sposobnosti, bez obzira u kojem dijelu Hrvatske živi. Pridružite nam se na UNICEF-ovoj virtualnoj utrci u kojoj svi mogu sudjelovati! Trčite, hodajte, rolajte, vozite bicikl, gurajte kolica i pomognite osigurati važne usluge za djecu s teškoćama i njihove roditelje, tamo gdje tih usluga nema ili su najmanje dostupne.“
Partner je ovogodišnje utrke Mliječna staza i Hrvatski paraolimpijski odbor. Paraolimpijka i državna prvakinja u bacanju diska Jelena Vuković izjavila je o Mliječnoj stazi: „Posebna mi je čast što kao paraolimpijka i ove godine mogu sudjelovati u UNICEF-ovoj Mliječnoj stazi. Osiguravanje pristupa uslugama za djecu s teškoćama neophodno je i izuzetno važno s obzirom na to da se roditelji djeteta s teškoćama često nađu bez one prave, stručne podrške. I zato sam ponosna što mogu podržati Mliječnu stazu i svojim doprinosom pomoći u osvještavanju javnosti o važnosti unaprjeđenja kvalitete života djece s teškoćama i njihovih roditelja. Pozivam sve da i ove godine pretrče, prohodaju, provozaju, proguraju koji kilometar kao znak podrške i da zajedno pretvorimo teškoće u mogućnosti!”
„Svake se godine s posebnim zadovoljstvom uključujem u Mliječnu stazu jer ova utrka utječe na važne pozitivne promjene za djecu. Mnogo smo toga zajedno ostvarili, no pred nama je još dug put do cilja da svako dijete s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj ima jednake mogućnosti i pristup ključnim uslugama. Zato i ove godine sudjelujem i pozivam sve vas da se uključite – u rujnu trčimo, vozimo se, hodamo, planinarimo i tako pružamo podršku djevojčicama i dječacima s teškoćama”, istaknula je Nevena Rendeli Vejzović, ambasadorica utrke.
„Komunikator godine” i specijalist radiologije u Dječjoj bolnici Srebrnjak dr. Natko Beck također se pridružuje ovogodišnjoj Mliječnoj stazi: „Djeca s teškoćama trebaju našu podršku kako bi ostvarila svoj puni potencijal. Ako na vrijeme dobiju pristup uslugama koje su im potrebne, ona mogu ravnopravno sudjelovati u životu svoje okoline i doseći ‘zvijezde’. Uključujem se u Mliječnu stazu jer vjerujem da teškoće mogu postati mogućnosti. Prijavite se i družimo se virtualno u rujnu dok pomažemo osigurati da svako dijete dobije priliku ostvariti svoje snove!”
“I ove godine trčim Mliječnu stazu za one najdraže – djecu! Nema ljepšeg osjećaja od onog kada ste primjer pozitivne promjene, a zahvaljujući UNICEF-u svi imamo priliku biti upravo to! Priključite se trkačkim korakom i učinimo život i svijet ljepšim mjestom za djecu s teškoćama, ali i za njihove roditelje koji dišu i žive za svoje mališane”, rekla je TV voditeljica Ana Radišić.
„Trčimo, hodajmo, vozimo bicikl, kolica – sve to za jako plemenit cilj! Sve to za djecu s teškoćama u razvoju. Zapravo to je najmanje što možemo učiniti kako bismo ih podržali. Nisam se ni trenutka dvoumio hoću li biti dio utrke i ogromna mi je čast sudjelovati. To je dužnost svih nas jer moramo stvoriti društvo dovoljno lijepo kako bi sva djeca imala jednake mogućnosti. Kao osoba u invalidskim kolicima u UNICEF-ovoj utrci Mliječna staza mogu sudjelovati jer upravo ova utrka dokazuje da smo svi jednaki. I da takvo društvo trebamo stvoriti za djecu. Da se osjećaju voljeno i vrijedno. Da imaju veliku podršku u bilo kojem trenutku svoga odrastanja! Moraju znati da mogu sanjati i ostvariti svoje snove. Zato se priključite utrci. Ako mogu ja, onda možete i vi. Za velik cilj”, rekao je Jan Bolić, pisac i sudionik Mliječne staze po drugi put.
—
Prijavite se uz posebnu early bird kotizaciju/donaciju do 15. lipnja na www.mlijecnastaza.hr.
„Što dulje na Facebooku, to usamljeniji“, naslov je istraživanja kojeg su, jedan za drugim, u savršenom ritmu, prije nekoliko godina prenijeli brojni nacionalni novinski portali. Istraživanje koje je provela Medicinska škola Sveučilišta u Pittsburghu u SAD-u pokazalo je da će mladi između 19 i 32 godine, koji su bili ispitanici, imati veće šanse za dugoročno proživljavanje osjećaja samoće i društvene izoliranosti što budu više vremena provodili na društvenim mrežama. Brian Primack, voditelj istraživanja, tvrdi kako su problemi među mladima vezani uz mentalno zdravlje i društvenu izolaciju poprimili razmjere epidemije, a uzrokuju ih upravo društvene mreže na globalnoj razini.
Uz ovaj članak preporučeni su i članci pod naslovima:
„Tehnologija ubija ljubav: Oni rođeni nakon 1995. nemaju potrebu emotivnog vezivanja“,
„Gledanje u mobitel prije spavanja šteti moždanim stanicama“,
„Mreže stvaraju veću ovisnost od cigareta ili alkohola“.
Činjenica je da je internet, kada je riječ o kreativnom izražavanju, povezivanju te komuniciranju, otvorio jedan novivrli svijet. Podizanje svijesti, osjećaj zajedništva i brzo reagiranje u slučajevima poput elementarnih nepogoda ili prosvjeda, kao i prijenos ispravne poruke tako velikom broju gledatelja, slušatelja i čitatelja bez sumnje je olakšano digitalnim tehnologijama. Istovremeno se postavlja pitanje, što će biti s generacijom koja odrasta noseći internet i društvene mreže u džepu, vjerujući da društvenost u realnosti nije potrebna?
U jednom od predavanja iz psihonalize na fakultetu rasprava je, u skladu s vremenom, još jednom skrenula u razgovor o društvenim mrežama. Ukratko, profesorica je, nakon što je iznijela prilično uzmenirujući primjer iz osobnog života, zaključila:
„Što više participiraš online, manje si u stvarnosti“.
Ova se rasprava vodila ne tako davne 2014., no čini se da su se percepcija, konzumacija i uvažavanje online sadržaja u samo nekoliko godina stubokom promijenili – osobito kada je riječ o njegovu utjecaju na naše promišljanje svijeta i kvalitetu života, što navedeno istraživanje i dokazuje. Čitali smo u tisku izjavu jedne javne osobe u nas:
„Imam na tisuće i tisuće „prijatelja“ na mrežama, a ni jednoga pravog u životu!“
Nije li i to povezano? Promatrate li osobe u javnom prostoru, u tramvaju ili autobusu, ili pak na semaforu, primijetit ćete samo to neumorno “scrollanje” po ekranu. Vidjet ćete ga, uostalom, kamo god da pogledate. Čak i u druženjima u restoranima i kafićima, na romantičnim susretima, ali i na poslovnim sastancima.
Zašto ljudi bježe od sebe, nestajući svojoj pravoj prirodi?
Kako si pomoći, kako da se spasi priroda ove civilizacije? Odluka je u rukama pojedinca, svakog od nas. Ograničiti se, jedino je rješenje. To znači:
Uzeti od tehnologija tek nešto, ono što ti koristi, a ne iziskuje preveliku cijenu dobrog i stvarnog života.
I znati se oduprijeti sirenskom zovu, pomamama koje nameću nove agresivne industrije.
„Zelena akcija“ objavila je odgovore kandidata i kandidatkinja za gradonačelnička/cu Zagreba na konkretna pitanja o načinu rješavanja najvećih problema u gospodarenju otpadom u Zagrebu, problema nazvanog „Zagreb – Europska prijestolnica smeća“. Dvojica kandidata i jedna kandidatkinja nisu smatrali potrebnim odgovoriti na pitanja.
Udruge Zelena akcija i UZOR su u sklopu kampanje „Dosta je! Izađi na izbore!“ kandidatima i kandidatkinjama za gradonačelnika/cu Zagreba dostavile dopis s konkretnim pitanjima o rješavanju najvećih problema u gospodarenju otpadom u Zagrebu. S obzirom da je izrazito važno da javnost bude detaljnije upoznata s planovima političkih osoba za rješavanje nagomilanih problema s otpadom koji poprilično narušavaju kvalitetu života u Zagrebu, kandidatima i kandidatkinjama su upućena sljedeća pitanja:
Kako planirate poboljšati sustav odvojenog prikupljanja otpada koji je trenutno ponajviše baziran na spremnicima na javnim površinama? Kako bi se prema Vašem planu otpad prikupljao u višestambenim zgradama, a kako u kućama?
Kako planirate poboljšati sustav naplate odvoza otpada? Kako bi se novi način naplate provodio u višestambenim zgradama, a kako u kućama?
Planirate li zatvoriti odlagalište Jakuševec? Ako da, kada?
Smatrate li da Zagrebu treba centar za gospodarenje otpadom ili planirate na neki drugi način riješiti zbrinjavanje otpada? Planirate li izgraditi centar za gospodarenje otpadom u Resniku? Ako da, što bi se sve u njemu nalazilo?
Koja sve postrojenja za obradu otpada planirate izgraditi u Zagrebu?
Planirate li uvoz miješanog otpada iz Zagrebačke županije na obradu u Zagreb?
Planirate li izvoz biootpada na obradu u kompostanu u Novsku?
Koje mjere prevencije nastanka otpada i ponovne uporabe planirate provoditi?
Kako planirate riješiti problem velikih ilegalnih odlagališta poput Ježdovca?
Odgovori četvero kandidata/kandidatkinja o načinu rješavanja ključnih problema s otpadom dostupni su na sljedećoj poveznici, dok se dvojica kandidata Davor Filipović i Miroslav Škoro te kandidatkinja Jelena Pavičić Vukičević nisu odazvali na upit udruga.
Podsjećamo da su udruge performansom na Dan planeta Zemlje kod odlagališta Jakuševec pozvale građane i građanke na izbore te istaknule kako je krajnje vrijeme za temeljite promjene u kaotičnom sustavu gospodarenja otpadom u Zagrebu.Tom prilikom predstavljen je i „skupocjeni“ parfem neugodnog mirisa EAU DE ZAGREB – iz srca Jakuševca, koji proizvodi i puni „Zagreb – europska prijestolnica smeća“, čiji su dragocjeni sastojci: kaotično sakupljanje i neredovit odvoz otpada, skupi i nepravedni računi,… loša infrastruktura, požari, zagađenje zraka, narušavanje zdravlja, loša edukacija, privatizacija i namještanje poslova.
„Skupocjeni“ parfem neugodnog mirisa EAU DE ZAGREB – iz srca Jakuševca / Foto: Zelena akcija
Cjelovite odgovore i prijedloge četvero kandidata/kandidatkinja pročitajte OVDJE
Izvor EKO VJESNIK – Cjeloviti članak pročitajte OVDJE
Zelenilo je velika blagodat za ljude, a degradacija okoliša prijetnja je ljudskoj sreći. Kako sve na to gleda psihološka struka, otkrile su nam dvije psihologinje iz Zagrebačkog psihološkog društva intervjuu Marina Trbus i Linda Rajhvajn Bulat. Razgovor je objavila organizacija Greenpeace Hrvatska – prenosimo ga i preporučamo pročitati. Može nas približiti raspoloženju i sreći!
Koje su sve dobrobiti provođenja vremena na zelenim površinama?
Dosadašnja istraživanja koja su se bavila ovom temom jasno pokazuju kako su osobe okružene zelenilom i koje iz svojeg doma imaju pogled na zelenilo sretnije od osoba koje žive u “betoniziranom” okruženju. Također, ljudi koji više borave u prirodi imaju duži životni vijek, zadovoljniji su životom, osjećaju manju razinu stresa, smireniji su, imaju bolji imunitet, ali i veće samopoštovanje i mentalno zdravlje, općenito. Osim toga, okruženje zelenilom poboljšava radnu efikasnost i pomaže u ublažavanju negativnih zdravstvenih stanja, što nam je u današnjoj svakodnevici izrazito važno.
O važnosti zelenih površina za naše živote pisale ste u svom članku za Zagrebačko psihološko društvo u veljači 2020. Od tada je prošlo više od godinu dana i pandemija COVID-a 19 postala je naša stvarnost. Koliko je ona promijenila naše živote u smislu novih potreba, a posebice onih za zelenim površinama?
Knjiga Posljednje dijete u šumi, Richarda Louvea, koja je objavljena još prije desetak godina, predstavila je rastući broj znanstvenih dokaza da je provođenje vremena na otvorenom presudno za razvojno zdravlje djece. Pozivajući se na mnoge znanstvene studije, Louve u knjizi dovodi u vezu sve manje aktivnosti na otvorenom s nizom psihijatrijskih poremećaja, pretilosti i drugih bolesti, te je skovao pojam “poremećaj prirodnog deficita” da bi ih kolektivno opisao. Možemo možda promišljati kakav učinak ima prošle godine otvoren vrtić u Istri, gdje djeca imaju prvi šumski vrtić u Hrvatskoj. Louveova sljedeća knjiga, The Nature Principle, otkrila je da poremećaj prirodnog deficita utječe i na odrasle.
Vezano za sam COVID-19, postoje izvješća, posebno anglosaksonskih zemalja koja pokazuju da su ljudi iz gradova u većoj mjeri nego inače boravili u prirodi. Primjerice, u službenim statistikama za Veliku Britaniju, navodi se da je 67% odraslih navelo da je provodilo vrijeme u prirodi u zadnja dva tjedna, dok je povećanje boravka u prirodi u odnosu na početak COVID-a 19 iznosio čak 46%!
Ljudi su se zasigurno više okrenuli prirodi s ciljem da promijene svoju svakodnevicu, koja im je posebno u trenucima strožih mjera dodatan pritisak na njihovo mentalno zdravlje.
Marina Trbus, fotografija: Biljana Šimić
PORASTAO JE INTERES ZA PRIRODU I NJENO OČUVANJE
Zašto u iznimnim situacijama ljudi “ponovno otkrivaju” prirodu koja im je i prije bila dostupna?
Kao što smo već spomenule, istraživanja pokazuju da su ljudi zbog korone počeli boraviti u prirodi sve više, no posebno se povećao taj udio za žene. Uz taj nalaz, 2020. Britanski institut za znanost, prirodne resurse i studije na otvorenom, utvrdio je da su ljudi počeli i više primjećivati ptice, zvukove prirode te općenito životinje i biljke u prirodi. Nadalje, Institut je zabilježio da ljudi više govore, pišu i objavljuju slike vezano uz prirodu na društvenim mrežama nego prije COVID-a 19.
Autori studije navode da je čak 70% ispitanika navelo da su skloniji provoditi slobodno vrijeme u prirodi u okolici mjesta gdje stanuju, a posebno je zanimljiv nalaz da su zbog češćeg boravka u prirodi mladi u istraživanju procijenili veću zainteresiranost za prirodu i njeno očuvanje.
Kako u tom smislu ocjenjujete stanje u Zagrebu?
Zagreb nije iznimka, mogli smo često vidjeti da su Sljeme, Jarun, Bundek i Maksimir bila mjesta zelenog oduška za mnoge sugrađane i sugrađanke. To se posebno vidjelo u trenucima kada su na snazi bile zabrane kretanja među županijama te kada Zagrepčani i Zagrepčanke nisu imali mogućnosti otići i u neka bliža izletišta i planinarska mjesta u okolici.
Mi znamo iz istraživanja da su te zelene oaze blagotvorne za subjektivnu dobrobit građana, a posebno mladih i djece. Možda nam je ovo iskustvo pokazalo koliko je važno da čuvamo postojeće zelene resurse u gradu i ulažemo u stvaranje novih.
Linda Rajhvajn Bulat, fotografija: Biljana Šimić
KAKO VIŠE UŽIVATI ZELENO, KAKO ZAŠTITITI ZELENO
Naša djeca i mladi (kao i mi stariji) previše vremena provode za ekranima. Koliko su zelene površine važne za njihov psihofizički razvoj te na koji način ih možemo stimulirati da više vremena provode na otvorenom?
Kako za odrasle, dosljedno se pokazuje da je zeleno okruženje izrazito važno za kvalitetu i zadovoljstvo životom i djece i mladih. Količina zelenog prostora proporcionalno je povezana s dobrobiti tijekom cijelog djetinjstva, a zanimljivo je da neka istraživanja pokazuju da je okruženje zelenilom još važnije za adolescente. U nekim skandinavskim zemljama vidimo kako se često naglašava važnost boravka u prirodi za psihičko i fizičko zdravlje djece, a u nekim europskim i azijskim zemljama sve češće nailazimo na projekte izgradnje parkova u velikim gradovima ili škole okružene drvećem (s velikim prozorima da se poveća kontakt s prirodom).
U nedavno provedenom nacionalno reprezentativnom istraživanju Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj, koji su proveli UNICEF i Studijski centar socijalnog rada, pokazalo se da su učenici drugih razreda osnovne škole relativno zadovoljni svojim susjedstvom i da su sadržaji u njemu prilagođeni djeci, no to zadovoljstvo se smanjuje kako djeca odrastaju, pa su učenici šestih razreda znatno nezadovoljniji navedenim (gotovo 15% dvanaestogodišnjaka navodi da u njihovom susjedstvu nema dovoljno mjesta za igru ili zabavu). Čini se da je obogaćivanje sadržaja u prirodi s npr. uređenim (i održavanim) sportskim igralištima te promoviranje provođenja strukturiranih aktivnosti na otvorenom jedan od načina vraćanja djece u prirodu. Poznato je da je među školskom djecom omiljena upravo aktivnost tzv. Škole u prirodi, kojoj je osnovni smisao spajanje učenja, socijalizacije, preuzimanja odgovornosti i kontakt s prirodom. Također, važno je djecu i mlade pitati za mišljenje i aktivno ih uključiti u osmišljavanje projekata usmjerenih unapređenju života u njihovim zajednicama, a uređenje okoline za njihovo i slobodno i školsko vrijeme može biti jedan od tih zajedničkih zadataka. Kada osjete da je to nešto njihovo, njihovih ruku djelu, bit će spremniji u takvoj okolini i provoditi svoje slobodno, nestrukturirano vrijeme.
Nedavno smo na našim društvenim mrežama objavili vijest iz Varaždina gdje je jedna hrabra žena svojim tijelom zaustavila rušenje zdravog stabla. Ljudi su se jako angažirali oko te vijesti i u brojnim komentarima najoštrije osuđivali sječu. Sličan slučaj imamo i u Zagrebu gdje je Maja Paskaš spriječila sječu zdravog jablana u Heinzelovoj. Kako komentirate takve oblike društvenog angažmana i što ljude generalno potiče na protest?
Diljem Hrvatske možemo povremeno zabilježiti slične reakcije i proteste. Primjerice, samo u Zagrebu imali smo primjere da su ljudi reagirali zbog drveća i zelenila, kao što su protesti zbog uređenja zagrebačke Džamije (Meštrovićev paviljon) ili prije zbog Cvjetnog trga. Protesti su stari gotovo koliko i ljudska društvena povijest. Istraživanja iz područja socijalne psihologije pokazuju da ljudi zapravo vole pravila, norme i da im to olakšava snalaženje u društvenim, ekonomskim i drugim procesima. Tako da, zapravo, da bi se dogodio protest, mora se poklopiti određen broj faktora koji ujedinjuje ljude. Često se zna reći da je potrebna samo kap koja prelije čašu ili možda jedan pojedinac koji će potaknuti na reakciju. No, ono što znamo je da su sljedeći faktori ti koji doprinose većoj vjerojatnosti pojave protesta: smanjeno povjerenje u institucije i upravljačke strukture, zajedničko razumijevanje problema, odnosno da se mase ujedine, makar i oko samo jednog pitanja, iste razine sličnih emocija oko tema protesta, zemljopisna blizina, anonimnost, osjećaj učinkovitosti i smisla protesta, razina do koje nam je trigeriran evolucijski odgovor, bori se ili bježi (eng. Fight or Flight Response). Što osjećamo veću ugrozu, stvarnu ili percipiranu, veća je vjerojatnost da će se ljudi okupiti.
Koliko je za osjećaj subjektivne dobrobiti bitno i da vjerujemo da se našim resursima i javnim dobrom kao što su zelene površine upravlja kvalitetno i transparentno?
Istraživanja sreće pokazuju da su stanovnici Danske jedni od najsretnijih državljana. Ono što je zanimljivo da tom osjećaju na svakodnevnoj razini doprinosi činjenica da država dobro radi svoj posao, odnosno da postoji vladavina prava, poštivanje dostojanstva i općenito dobro upravljanje. Ovom temom se bavi poznati istraživač Ruut Veenhoven te je sa svojom istraživačkom ekipom izradio Svjetsku bazu dobrobiti i sreće koja prati podatke zemalja iz cijeloga svijeta, kao i brojne poveznice koje na nju utječu, kao što je važnost da građani na razini države osjećaju da se upravlja kvalitetno i transparentno.
URBANIZACIJA I BETONIZACIJA OZBILJNE SU PRIJETNJE LJUDSKOJ SREĆI I ZDRAVLJU
Istraživanja pokazuju da gospodarski rast dugoročno ne podiže razinu sreće što se čini pomalo kontraintuitivnim. Što je razlog tome?
Naravnoda gospodarski rast pruža mogućnost zadovoljavanja ne samo osnovnih potreba (npr. za hranom i osjećajem sigurnosti), već i onih složenijih koje su itekako važne za podizanje kvalitete života (kao što su mogućnost većih i kvalitetnijih socijalnih interakcija ili, pak, osiguravanje resursa za razvijanje osobnih potencijala). Međutim, gospodarski rast uz sebe veže i neke negativne učinke – zagađenje okoline, nejednakost između građana različitog socijalnog statusa, kriminal i veću razinu stresa. Upravo je brz ekonomski rast, bez adekvatnog zbrinjavanja njegovih posljedica, doveo do alarmantnog stanja okoliša koje je danas značajna tema na globalnoj razini. Posljedice se odražavaju na sva živa bića, odumiranje životinjskih i biljnih vrsta, a zatim i na ljude. Degradacija okoliša, koji često „nastrada“ s urbanizacijom i „betoniziranjem“ zelenih površina, kako je potvrđeno u brojnim istraživanjima, ozbiljna je prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju. Ako se, na primjer, ponovno vratimo na istraživanje subjektivne dobrobiti djece, koje se osim u Hrvatskoj provodilo i u 40-ak drugih zemalja, zanimljivo je da djeca koja iskazuju najveću subjektivnu dobrobit i veće zadovoljstvo različitim područjima života (npr. svojom obitelji i prijateljima) dolaze iz Albanije, Rumunjske, Grčke, Hrvatske, a ne nekih gospodarski razvijenijih europskih zemalja, što nam govori da gospodarski rast nije jedini presudan za veću sreću. S druge strane, samim susjedstvom su najzadovoljnija djeca iz zemalja u kojima se njeguje održavanje prirode, zelene okoline i potiče djecu na provođenje vremena na otvorenom (npr. Finska, Švicarska, Estonija, Norveška).
Koje su “alternative” zelenim površinama za ljude koji im nemaju pristup zbog nekog od razloga pandemije? (npr. samoizolacija ili teško bolesni koji ne mogu napustiti stan ili kuću)
Ono što možemo preporučiti u takvim situacijama je da si osobe kojima je teže izaći van, u prirodu, naprave svoju malu oazu u svom domu. Neki svoj kutak doma da obogate biljkama, cvijećem, zelenilom. Nedavno smo imale prilike vidjeti u katastrofalnim potresima pogođenoj Sisačko-moslavačkoj županiji kako je ljudima teško otići s njihove zemlje, od njihovog dobra. Ti stanovnici žive okruženi prirodom i svojim vrtovima, baščama, imanjima, i iskazuju koliko im je, u svim ovim nedaćama, olakšavajući čimbenik da dolazi lijepo vrijeme i da mogu uživati i raditi u svojem vrtu. Upravo to je od neupitne važnosti za njihovo mentalno zdravlje. Pandemija nas je nažalost udaljila od ljudi, ali nas je približila prirodi i ako i ne možemo mi izaći i otići u prirodu, možemo prirodu približiti sebi.
Je li moguć kompromis između sveopće betonizacije i zelenih površina?
Mnoge studije jasno pokazuju da je degradacija okoliša ozbiljna prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju, ali i da je ljudima potreban predvidivost, kvalitetno upravljanje i gradom i državom. Temeljem toga, nameće se potreba za kompromisom i kvalitetnijim planiranjem urbanih rješenja.
Neke zemlje su veći naglasak stavile na organizaciju biciklističkog i javnog te općenito tzv. zelenog prijevoza. Također, može se uočiti, kako smo navele, da su sve češći projekti izgradnja parkova u velikim gradovima, škola okruženih drvećem (s velikim prozorima da se poveća kontakt s prirodom), urbanih vrtova, te vrtova u i na zgradama. Ljudsku vrstu karakteriziraju i sjajni primjeri suradnje te sigurno, uz dobru volju, i ovdje to ne bi bio izuzetak, s ciljem da se osiguraju zelena rješenja i za same građane, ali i druge vrste koje okružujemo i na koje nažalost štetno djelujemo.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.