Odgovoran građanin: Mjere sprječavanja nastanka otpada u mom kućanstvu – Top 10. Poticaj za mlade, a vrijedi i za nas.

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Greenpeace

Kada govorimo o gospodarenju otpadom, najčešće čujemo pojmove “recikliranje otpada” i “odlaganje otpada”. Oni koji prate temu gospodarenja otpadom znaju da je riječ samo o nekim od postupaka gospodarenja otpadom. Međutim, jeste li svjesni da je najpoželjnija opcija u gospodarenju otpadom ona u kojoj otpad ne nastaje, dakle da je to sprječavanje nastanka otpada.

Otpad nastao u kućanstva čini znatni dio u ukupno proizvedenom otpadu. On obuhvaća različite vrste otpada: miješani komunalni otpad, biootpad, električni i elektronički otpad, otpadni papir i karton, otpad od plastike, …. Promjene u našim životnim i potrošačkim navikama mogu pridonijeti sprječavanju nastanka ili barem smanjivanju nastanka otpada.

Što možemo činiti?

  1. Izbjegavajte jednokratne proizvode kao što su plastične vrećice, upaljači, baterije, britvice, plastični pribor za jelo i piće.
  2. Kupujte proizvode u rinfuzi (mnoge trgovine počinju ih nuditi: vino, sir, brašno, sjemenke…)
  3. Kupujte proizvode s manje ambalaže i posebno birajte one proizvode u ambalaži koja se može koristiti više puta (daje im prednost, makar koštali i malo više; to će biti vaš osobni dodatni doprinos)
  4. Organizirajte tjedne jelovnike i prije odlaska u kupovinu napravite popis kako ne bi nepotrebno kupovali namjernice koje ne možete potrošiti.
  5. Ako možete, otpad od pripreme hrane biljnog podrijetla kompostirajte, a kompost iskoristite u svom vrtu ili za sadnju kućnog bilja.
  6. Razmislite što od predmeta u kućanstvu možete ponovno uporabiti. Staru četkicu za zube ili četke možete iskoristiti za čišćenje pločica i radijatora. Istrošenu krpu za brisanje suđa iskoristite za čišćenje podova. Dio iskorištene plastične ambalaže možda možete iskoristiti za uzgoj kućnog bilja. Napravite originalne posude za cvijeće mozaikom od ostataka pločica koje ste mijenjali u kupaonici ili kuhinji.
  7. Izbjegavajte kupovinu novih kutija i kutijica od plastike ili bilo čega – u mnoge dobre svrhe možete ponovno upotrijebiti ono staro što već imate u stanu: kutije od cipela, posudice za sir ili sladoled, ambalažne kutije od uređaja, većih ili manjih
  8. Popravite predmete i uređaje.
  9. Kupujte proizvode koji su popravljivi, dajte im prednost pred onima koji su kompaktni i predviđeni da traju koliki im je jamstveni rok.
  10. Donirajte staru odjeću i obuću. Provjerite u obližnjim knjižnicama, školama i vrtićima mogućnost doniranja knjiga i igračaka.

Sprječavanje ili smanjivanje nastanka otpada znači pozitivan korak u zaštiti okoliša i očuvanju prirodnih resursa, a sjetite se da to istovremeno znači i uštede u vašem kućnom budžetu.

Pogledajte nekoliko jednostavnih primjera sprječavanja nastanka otpada u kućanstvima:

Spriječite nastanak plastičnog otpada – Smanjite korištenje plastičnih vrećica

Spriječite nastanak biootpada – Smanjite otpad od hrane

Spriječite nastanak biootpada – Ljuske od jaja ne moraju biti otpad

Spriječite nastanak električnog i elektroničkog otpada – Koristite punjive baterije

Foto: Troy Mayne

Izvor: portal  http://sprjecavanjeotpada.azo.hr/page.htm?id=91

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2020.

Osvrt Priča: Upoznajmo Bezosa više. Amazon prijeti zaposlenicima jer su „klimatski aktivisti“

Objavio
Odgovorno
-

Velika svjetska kompanija izgleda nije i velika.

“Pojedini su radnici dobili dodatne mailove s prijetnjama otkazom ako nastave govoriti o (ne)održivom poslovanju Amazona. Moramo moći govoriti. Ovo je naš odgovor na taktiku prijetnji”, napisali su radnici u objavi u siječnju 2020, kad je više od 8700 zaposlenika potpisalo otvoreno pismo Bezosu. Namjeravaju ustrajati u otporu i pritiscima.

Nakon toga Jeff Bezos, vlasnik kompanije, obećava da će kompanija do 2030. preći na obnovljive izvore, a do 2040 postići „nultu stopu“ emisija ugljika.

Dotle, sred pandemije, Bezos objavljuje kako u humanitarne svrhe donira 100 milijuna dolara. Ali, to čini 0,1 posto njegovog bogatstva. A samo u jednom danu ožujka 2020., sred pamdemijskih događaja, zaradio je kapitalnu vrijednost od novih 6.5 milijardi dolara!

Isti Besos, a građani očekuju i traže drugo

Na više područja osnivač Amazona izgleda radi po svom i starom, što njega i njegovu kompaniju čini kontraverznom. Problem se čini tim većim jer Amazon raspolaže s ogromnom količinom slobodnog novca, sa stotinama milijardi dolara. Smjer njegovih velikih ulaganja tiče se itekako svijeta; što ako ulaže u ono što većini ljudi ne donosi dobra, a njemu donosi profit!?

Otvara se uobičajeno pitanje – treba li i dalje poslovati s njime, moram li kupovati baš sve preko takvog Amazona? Globalna dobrobit civilizacije je jednako važna, i važnija, kao i moja sitna kućna dobrobit, npr. e-kupovina iz fotelje!

Istraživanja kazuju da mlade osobe,  milenijalci, kojih je danas najviše u zaposlenom svijetu,  ne volje tvrtke koje nisu dosljedne i odgovorne u zalaganju za održiv svijet i društvo. Ne žele raditi kod društveno neosviještenog poslodavca; radije će kupovati drugdje, makar bilo i nešto skuplje.

***

Grupa zaposlenika Amazona, organizirana pod nazivom “Zaposlenici Amazona za klimatsku pravdu“ (Amazon Employees for Climate Justice), tvrdi da poslodavac prijeti otkazima nekim njihovim članovima zbog aktivizma. U objavi na Twitteru u siječnju o.g., koju prenose svi svjetski mediji, napisali su kako ih je odjel za ljudske potencijale upozorio da krše korporativnu politiku jer u imenu svoje grupe koriste i ime kompanije. Otkrivaju i da ih propitkuju o nastupima u javnosti i komentarima.

U Amazonu su se na upit iz BBC-a „oprali“ objašnjenjem kako se otposlana upozorenja temelje na starim pravilima te da je kompanija nedavno ( nakon svega, zapravo nakon zgražanja i pritiska zaposlenika i cjelokupne javnosti) osvježila politiku postupka odobrenja sudjelovanja zaposlenicima u aktivnostima izvan tvrtke. I dalje se, očigledno, namjerava „docirati“ što i koliko se zaposlenici smiju angažirati na pitanjima koja muče njih i cjelokupno čovječanstvo. Izgleda bit će i dalje nadzirani. Tako poručuje nova politika uprave.

„Zaposlenici mogu dobiti obavijest – upozorenje od tima za ljudske potencijale kad doznamo da se ona ne poštuje“, objasnili su u Amazonu.

Klimatski aktivisti kompanije već neko vrijeme pozivaju Amazon da više učini u borbi protiv klimatskih promjena, da u tome budu lideri.

„Sad je vrijeme kad nam trebaju takve politike komunikacije koje nam dopuštaju da pošteno govorimo o ulozi naše tvrtke u klimatskoj krizi. Ovo nije vrijeme za ubijanje glasnika“, izjavila je Maren Costa, glavna dizajnerica tvrtke za korisničko iskustvo, kojoj su zaprijetili otkazom jer je progovorila za Washington Post.

Neće odustati.

Najavljena nova praksa uprave Amazona, u budućnosti, od 2040.

Nakon njihova prosvjeda u rujnu 2020., kad su uspjeli aktivirati tisuće zaposlenika tvrtke da sudjeluju u globalnim prosvjedima za klimu, vlasnik i izvršni direktor Amazona Jeff Bezos najavio je da će tvrtka do 2030. koristiti isključivo obnovljive izvore energije, a do 2040. dostići nultu stopu emisije ugljika. Bezosovu najavu aktivisti smatraju svojom prvom velikom pobjedom, no mjeseca dana nakon toga počeli su pritisci iz ljudskih resursa na predvodnike kampanje.

Ali, do 2040. svijet može doslovce potonuti u vodi otopljenih ledenjaka, temperatura će može porasti za 1,5 do 2 stupnja. Bezos pripada rijetkima, ali moćnima, koji smatraju da je klimatska kriza izmišljena, da su problemi napuhani, „topla vodica“. Tako se izjašnjava i aktualno vodstvo SAD-a.

Bezos još ništa ne kazuje što će čini danas u korist društva, prirode, zaposlenika.

Aktivnosti koje su u Europi već sada postale sadašnjost kroz program Green Plan, Bezosa ne zanima i ostavlja ih za daleku budućnost, ako uopće misli išta poduzimati (jer inače ne bi ovako komunicirao sa zaposlenicima) .

Budućnost je međutim već stigla. Neki, naime, smatraju, i njima se priklanjamo, da je korona virus vjerojatno uzrokovan narušenom ravnotežom ljudi i svog ostalog živog svijeta, prirode na Zemlji.

***

Članovi grupe objavili su da je tvrtka ažurirala politiku vezanu uz istupe radnika u medijima i na društvenim mrežama samo dan nakon što su oni objavili da organiziraju antiklimatski prosvjed.

Ažurirana politika, upravo suprotno službenim objašnjenjima, zahtijeva da zaposlenici prethodno zatraže odobrenje da o Amazonu javno govore i deklariraju se kao zaposlenici tvrtke. To je, pak, u suprotnosti s Amazonovim principima vodstva koji ohrabruju zaposlenike da se usprotive odlukama ako se s njima ne slažu.

„Promjena komunikacijskih politika ima efekt „hlađenja“ zaposlenika koji se suprotstavljaju i kompaniju potiču da radi bolje. Takva politika ima cilj ušutkati diskusiju oko informacija koje su javno dostupne. Nema ništa sa zaštitom povjerljivih podataka“, otvoreno je istupila i Victoria Lang, softverska inženjerka u kompaniji.

Posljednjih nekoliko godina radnici javno prozivaju svoju tvrtku za manjak transparentnosti i akcija vezanih za klimu. U velikom rujanskom prosvjedu pozvali su je da objavi planove vezane uz smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.

Više od 8700 zaposlenika potpisalo je otvoreno pismo Bezosu. Namjeravaju ustrajati u pritiscima.

Reference: Večernji list
https://www.vecernji.hr/biznis/amazon-prijeti-otkazima-radnicima-koji-javno-govore-o-klimatskoj-krizi-1370279

DOBRA HRVATSKA /GT
Travanj 2020

Kolumna Velimir Srića*: Društveno je odgovorno pobijediti (prvo) neprijatelja u sebi

Objavio
Velimir Srića
-

Među najboljima smo u svijetu u nošenju s ovom krizom. Zaslužujemo više vjerovati u sebe i vlastite sposobnosti! Hrvatskoj je potrebno samopouzdanje svakog pojedinca. To će nas najbrže izvući iz recesije kad virusna kriza oslabi ili prođe.

Ova kriza nas mora naučiti da – pobijedimo neprijatelja u sebi. Onda ćemo lakše savladati sve vanjske neprijatelje, od sadašnje pandemije do skore recesije. Tako ćemo biti istinski društveno odgovorni u ova izazovna vremena.

Što znači društvena odgovornost u doba pandemije?

Gledam ovih dana SAD, Japan, Italiju, Španjolsku, Francusku, susjednu Austriju, Srbiju i Sloveniju i uspoređujem kako Hrvatska prolazi kroz aktualnu pandemijsku krizu.

  • Usprkos općoj zabrinutosti i strahu, vidim pokazatelje zaraženosti i smrtnosti koji su među najboljima u svijetu.
  • Vidim kompetentne vladine činovnike koji uspješno kontroliraju tešku situaciju.
  • Vidim opskrbu koja funkcionira i život koji se odvija bez većih problema.
  • Vidim građane, čak i mojeg rodnog Zagreba koji je pred mjesec dana preživio prilično katastrofalni potres, kako disciplinirano i uljuđeno prolaze kroz nevolje, usprkos nemaru i nesposobnosti gradske uprave.
  • Vidim solidarnost, zajedništvo, brigu za druge, ljudskost i toleranciju kakvih se ne sjećam još od djetinjstva.
  • Vidim pravu društvenu odgovornost na djelu.

U ranoj mladosti bio sam opčinjen filmovima Bruce Leea  i zainteresiran za aikido, kung fu i karate. Puno godina kasnije, kao gostujući profesor u Pekingu, uspio sam ostvariti mladenački san, posjet kultnom Shaolinu, budističkom svetištu smještenom na romantičnim obroncima kineskih planina. Iako se na prvi pogled nimalo ne razlikuje od drugih svetišta, njegovi se redovnici bave neobičnim poslom, savladavanjem borilačkih vještina. Veliki majstor hrama Li Xiaolong ovako objašnjava temeljni cilj obuke: „Mnogi misle da umjetnost borbe služi pobjeđivanju neprijatelja no upravo je obrnuto. Mi štićenike podučavamo da spoznaju svoje mogućnosti i pobijede neprijatelja u sebi.“

velimir srica

Prof.dr.sc. Velimir Srića
Autorski članak

Zašto mi se to iskustvo vratilo u sjećanje upravo ovih teških dana karantene izazvane virusom Covid-19? Kako se mi, stanovnici Hrvatske, borimo s neprijateljem? On jest tamo vani, ali je također i u nama. Hoćemo li iskoristiti prigodu da jednim udarcem ubijemo dvije muhe, pobijedimo virus i neprijatelja u sebi?

Vjerojatno se pitate kuda vodi ova diskusija i kakve ima veze s društvenom odgovornošću? Reći ću vam. Ova kriza je prilika da postanemo i ostanemo bolji!

Svaki je narod ono što o sebi misli i postaje ono što misli da jest, s vremenom postat će ono čemu teži!

O tome sam pred deset godina imao prigodu razgovarati s Jackom Welchem, nedavno preminulim čelnikom General Electrica koji je proglašen „menadžerom 20-tog stoljeća“. On je tvrdio da su Amerikanci veliki u biznisu, sportu, filmu, znanosti i tehnologiji jer imaju pobjednički stav o sebi. Mentalitet nacije je odgovoran za njene uspjehe na svim poljima. Ja sam ga podsjetio da je hrvatska košarkaška reprezentacija 1992. godine igrala u finalu Olimpijskih igara protiv njegovog „Dream Teama“, da su naši rukometaši i vaterpolisti bili svjetski prvaci i zlatni olimpijci, da su naši nogometaši osvojili svjetsko srebro i broncu, da smo dvostruki osvajači Davis Cupa u tenisu, a o Kostelićima da se i ne govori. Međutim, iako smo u stanju u gotovo svakom kolektivnom sportu biti na vrhu svijeta, nemamo nijedno poduzeće čak niti u top 5.000. U sportu, izgleda, vjerujemo u sebe, u gospodarstvu, znanosti, kulturi ili politici to nije slučaj.

Neka okruženja te potiču da vjeruješ u sebe, da se usudiš i uspiješ, druga te prigušuju, navode na pasivnost i paralizirajuću samokritičnost. Poput nas, većina malih nacija ima problema s kolektivnim osjećajem inferiornosti. Mi to ne možemo, nismo mi Amerikanci, Nijemci, Englezi… Jednom sam, nostalgično je toga se sjetiti u doba obustave svih putovanja, letio iz Kijeva za Cleveland. Morao sam nekoliko puta presjedati, jedan mi je let otkazan pa sam kasnio, izgubili su dio moje prtljage. Kad sam konačno stigao i putovanje opisao američkim prijateljima, uz smiješak su rekli: Ah te europske zrakoplovne kompanije… Zlurado sam objasnio da sam koristio baš njihovog, američkog prijevoznika. Onda ste imali peh, naše su kompanije najbolje na svijetu, samouvjereno su dodali.

Zamislite, kao suprotnost, naš mentalitet. Koristim usluge Croatia airlinesa, poletjeli smo i sletjeli na vrijeme, let je bio ugodan, usluga u avionu odlična, pilot tečno govori jezike kao i stjuardese koje uz to dobro izgledaju…

„Slučajno smo imali sreću“, reći ćemo. Mi obično sve zabrljamo! Kako to da s koronom nismo zabrljali?!

Za razliku od pobjedničkog mentaliteta imperijalnih nacija poput Amerikanaca, mi se kao ne usudimo vjerovati u svoje sposobnosti. A oni se usude, i onda kad nema osnova. Našeg umjetnika ili znanstvenika priznat ćemo tek nakon što ostvari svjetsku afirmaciju. Stalno ćemo biti gladni vanjske potvrde naših vrijednosti jer sami u njih ne vjerujemo. Bit ćemo skloni sumnji u sebe, zabrinutosti i depresiji. Vjerovat ćemo da nismo dorasli problemima i imat ćemo niska očekivanja. Lako ćemo se predati pred teškoćama i krizama, a tuđu procjenu i komentar doživljavat ćemo kao kritiku i napad na ličnost. Kad god nam se dogodi neuspjeh, smatrat ćemo se za njega osobno odgovornima. Kako to da nam, u ovoj korona-situaciji, stvari idu relativno dobro?

Čini mi se da su za to odgovorna tri razloga.

  1. Prvi je činjenica da u krizama ne vrijede uobičajena pravila. U miru svatko može postati general ako je dovoljno dugo u sustavu i poslušno mu služi. No, tek u ratu prepozna se tko su sposobni, a tko nesposobni.
  2. Drugi je razlog da se krizni problemi dobro rješavaju jedino ako glavnu riječ vode struka i znanje. U normalnim uvjetima, uspješni su oni koji se služe političkom protekcijom ili nepotizmom.
    Zato je na vodećim pozicijama često više podobnih nego sposobnih. To najbolje pokazuje višegodišnje kadroviranje gradonačelnika Zagreba koje je uništilo stručnost na račun podobnosti i udvorništva. Zato ne čudi da se grad teško nosi s posljedicama potresa i da većina gradskih uprave ne štima. S druge strane, Vlada je u prvi plan stavila stručnjake, sluša njihove savjete, donosi odluke i rješava probleme bez političkih kalkulacija. Također, što ne mogu riješiti institucije, to uradi civilni sektor, razne udruge i sami građani.
  1. Postoji i treći razlog, građani se drže preporuka jer su razumne i dobro objašnjene, a vjerojatno se ne bi držali naredbi koje bi bile nametnute, bez objašnjenja. Ovo nije pouka samo politici već, također, učiteljima, profesorima, roditeljima, a posebno menadžerima i poduzetnicima. Želite li efikasne djelatnike, uspjeh i rezultate, poštujte one kojima upravljate, govorite im istinu, objašnjavajte i uvjeravajte umjesto da naređujete i tjerate!

Pametni ljudi u krizi vide šansu. Smijemo vjerovati da možemo. Moramo. Onda ćemo i moći. Treba očekivati pozitivne ishode naših akcija pa će nam se i oni više događati.

Za Hrvatsku ona već sad nudi puno zanimljivih pouka. Kao prvo, nismo tako loši kako sami o sebi često govorimo. U stanju smo, kao u sportu, biti jako dobri u onome što radimo, ali… Ima ALI! Samo ako politika i institucije dopuste da sposobnost i znanje budu ispred ideologije, političke pripadnosti i stranačke poslušnosti.

Među najboljima smo u svijetu u nošenju s ovom krizom. Zaslužujemo više vjerovati u sebe i vlastite sposobnosti! Hrvatskoj je potrebno samopouzdanje svakog pojedinca. To će nas najbrže izvući iz recesije kad virusna kriza oslabi ili prođe.

Ova nas kriza mora naučiti da – pobijedimo neprijatelja u sebi. Onda ćemo lakše savladati sve vanjske neprijatelje, od pandemije do recesije. Tako ćemo biti istinski društveno odgovorni u ova izazovna vremena.

Velimir Srića*

Sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki. Objavio sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Gostujući profesor na sveučilištima UCLA i Renmin te predavač na nizu sveučilišta . Ekspert je Svjetske banke za Change Management…

DOBRA HRVATSKA

Svibanj, 2020.

Hedona: Humana, uspješna i slatka križevačka priča

Objavio
Odgovorno
-

Kušanje neke od finih čokolada ili pralina križevačke Čokolaterije Hedona priuštit će vam pravi hedonistički užitak. Ako ste k tome i društveno odgovorni, uz mnoogbrojne slatke zalogaje proizvedene u Hedoni osjećat ćete se dobro i stoga što podržavate jedno od zasad još rijetkih socijalnih poduzeća u Hrvatskoj.

U maloj tvrtki – društvenom poduzeću koje se u neizvjesne poslovne vode otisnulo u Križevcima 2013. godine, trenutačno je zaposleno 13 osoba, a u njihovu Choco baru u središtu Križevaca još 6 zaposlenika. Od ukupno 19 zaposlenika njih devetero su osobe s invaliditetom, koje su u ovoj tvrtki našle stalni izvor prihoda, ali i samopouzdanja.

Hedona je humano, ali i ekonomski uspješno poduzeće. Nije bilo lako probiti se na tržištu čokolada i pralina. Hedoni je to uspjelo jer proizvodi izuzetno kvalitetne čokolade od vrhunskih sirovina i ukusne praline s desetak različitih punjenja. U Hedoni prate trendove i nove tehnološke postupke, prilagođavaju im se, stručno se usavršavaju te održavaju vrhunsku kvalitetu svojih ručno rađenih slastica. Specijalizirali su se i za izradu pralina na zahtjev, pa okuse i pakiranja prilagođavaju zahtjevima kupaca. U Hedoni su osobito ponosni na suradnju s legendarnim zagrebačkim Hotelom Esplanade, u kojemu se gosti redovito slade njihovim slatkišima. Ali, surađuju i s mnogim drugim hotelima i tvrtkama.

– Glavni cilj koji poduzeće Hedona d.o.o. želi postići je povećanje broja zaposlenih osoba s invaliditetom što ćemo ostvariti preseljenjem proizvodnje u novi proizvodni pogon te ulaganjem u modernizaciju strojeva i opreme – poručuje direktor Hedone Goran Borčić.

To i ne čudi jer je osnivač i vlasnik Hedone Udruga osoba s invaliditetom Križevci.

– Osnivanju „Hedone“ prethodio je projekt Udruge osoba s invaliditetom Križevci pod radnim nazivom „Chocolateria Cris“ iz 2012. godine. Projekt se odnosio na pripremne radnje za osnivanje društvenog poduzeća s osnovnim ciljem zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada. Općeniti cilj projekta bio je promicanje socijalne inkluzije osoba s invaliditetom kroz njihovu integraciju na tržište rada. Hedona je u 100-postotnom vlasništvu Udruge i to je jedinstveni primjer pozitivne prakse u Hrvatskoj kojim smo uspjeli promijeniti klimu u Križevcima, a i šire u odnosu javnosti i drugih tvrtki prema zapošljavanju osoba s invaliditetom – kaže Petar Gatarić, predsjednik Udruge osoba s invaliditetom Križevci.

Od svoga osnutka Hedona je stisnuta na 70-ak „kvadrata“  neadekvatnog prostora. S gradskim vlastima Križevaca prošle godine dogovoreno je preseljenje i proširenje novoga Hedoninog proizvodnog pogona na 600 m2, koji će biti smješten u Razvojnom centru i tehnološkom parku u Križevcima. Pogon je u izgradnji, a trebao bi biti u funkciji krajem ljeta iduće godine.

– Ulaganje u proizvodni pogon, strojeve i opremu omogućit će zadovoljenje tržišnih potreba (narudžbi) što će, očekivano, dovesti do povećanja prihoda poduzeća Hedona, koji će biti namijenjeni zapošljavanju većeg broja osoba s invaliditetom – kaže direktor Borčić.

Bit će to sjajna prilika za posao osobama s invaliditetom. Svoju su priliku za rad u Hedoni neke invalidne osobe već iskoristile, ističući svoje veliko zadovoljstvo.

– Priželjkivala sam posao u struci, ali ni u najljepšim snovima nisam sanjala da ću proizvoditi čokolade i praline, nešto fino i slatko što usrećuje mnoge ljude. Ovo je za mene dar s neba i jedno novo veliko iskustvo ­– kaže Martina Pavlinec, koja u Hedoni radi tri godine.

Titulu najboljeg prodavača u Križevcima, koju su mu dodijelili sami Križevčani, nosi Josip Pejčić. U samom centru grada u Hedoninom prodajnom mjestu, Josip je dobio priliku raditi kao trgovac:

– Radim u Hedoni već pet godina i ovaj mi je posao promijenio život. Ovo mi je bila jedina prilika za rad i jako sam sretan zbog toga.

I Martina Horvat oduševljena je poslom u Hedoni.

– Prije nego što sam se zaposlila ovdje, jako sam dugo tražila posao. Ljudi s invaliditetom gotovo da nemaju mogućnost raditi – kaže Martina.

Od 2018. godine Hedona je ostvarila status integrativne radionice, dakle trgovačkog društva koje zapošljava osobe s invaliditetom na temelju nalaza i mišljenja Centra za profesionalnu rehabilitaciju. Integrativna radionica mora imati zaposleno najmanje 40% osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih, što je Hedona i premašila. U njoj je zaposlena i stručna radnica kojoj je zadaća da bude potpora u svim oblicima pomoći osobama s invaliditetom na radnom mjestu.

­– Tvrtka Hedona kao društveno poduzeće s osnovanom integrativnom radionicom, sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i sukladno Pravilniku o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, koristi mogućnosti sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji u svrhu ispunjavanja zamjenske kvote, a dosad su sklopljeni takvi ugovori s brojnim tvrtkama – kaže P. Gatarić.

Sudjelovanjem na brojnim prigodnim sajmovima i ‘eventima’, simpozijima i konferencijama Hedona promiče svoj primjer pozitivne prakse te se prezentira kao uspješna tvrtka. Svojim je konceptom Hedona promijenila nabolje ne samo svoj grad i županiju već i hrvatsku poslovnu praksu, a dokaz su tomu i


Povelje, nagrade i priznanja:

– posebna povelja za primjer socijalnog poduzetništva ostvarenog po principu najbolje projektne prakse u 2013. godini za projekt Chocolateria Cris“, PMI Udruga za upravljanje projektima Hrvatska

– „Nagrada za društvene inovacije „I=d2.a“– ideja za Dobar Društveni angažman za projekt Chocolateria Cris“, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva 2014.

– nacionalno natjecanje za najbolju poduzetničku inovaciju TEDx Binnenhof Made in Europe u Zagrebu, 2015. Projekt „Chocolateria Cris“ ušao je među deset najboljih poduzetničkih inovacija

– „Priznanje za uzorne rezultate u poslovanju i zasluge za unapređenje kvalitete življenja osoba s invaliditetom“, Grad Križevci, 2016.

– „Povelja za doprinos ugledu i promociji Koprivničko-križevačke županije na području unaprjeđivanja socijalnog poduzetništva“, Županijska skupština Koprivničko-križevačke županije, 2018. godine

Mirela Drkulec Miletić
Poslovna inicijativa DOBRA HRVATSKA

Kolumna Matija Hlebar *: Pred novim smo europskim standardom za nefinancijsko izvještavanje – Direktiva o nefinancijskom izvještavanju ne ispunjava dobro svoju svrhu.

Objavio
Matija Hlebar
-
Foto: Depositphotos

U tijeku je javno savjetovanje o reviziji Direktive o nefinancijskom izvještavanju (Non-Financial Reporting Directive) koje ostaje otvoreno za sve građane i organizacije do 11. lipnja 2020. godine. Cilj Europske komisije je predstaviti novi zakonodavni prijedlog do kraja ove godine – više ovdje

Potrebe ulagača, potrošača i drugih dionika za nefinancijskim informacijama posljednjih se godina povećavaju vrlo značajno i vrlo brzo. S druge strane, prema preliminarnim zaključcima provjere cjelokupnog europskog okvira za javno izvještavanje poduzeća, sadašnja Direktiva o nefinancijskom izvještavanju ne ispunjava dobro svoju svrhu i aktualne potrebe za nefinancijskim informacijama.

HLEBAR MATIJA 2

Matija Hlebar *
Autorski članak

Stoga je Europski parlament u svojoj Rezoluciji o održivom financiranju iz svibnja 2018. pozvao na daljnji razvoj zahtjeva za nefinancijsko izvještavanje u okviru Direktive o nefinancijskom izvještavanju. Također, Europsko vijeće je u svojim zaključcima o Uniji tržišta kapitala iz prosinca 2019. naglasilo važnost pouzdanih, usporedivih i relevantnih nefinancijskih informacija o rizicima, prilikama i učincima održivosti, te je pozvalo Europsku komisiju da razmotri razvoj Europskog standarda za nefinancijsko izvještavanje.

Nastavno, Europska komisija je u svojoj Komunikaciji o Europskom zelenom planu iz prosinca 2019. naglasila važnost poboljšanja nefinancijskog izvještavanja poduzeća i financijskih institucija te se obvezala u 2020. godini revidirati Direktivu o nefinancijskom izvještavanju.

Prema prethodnoj procjeni učinka, reviziju Direktive bi trebala pridonijeti rješavanju sljedećih problema:

  • Ne postoje odgovarajuće javno dostupne informacije o tome kako nefinancijska pitanja, i posebno pitanja održivosti, utječu na poduzeća i o tome kako poduzeća utječu na društvo i okoliš:
    • Objavljene nefinancijske informacije nisu dovoljno usporedive ili pouzdane.
    • Poduzeća ne izvještavaju o svim nefinancijskim informacijama za koje dionici smatraju da su potrebne, a mnoga poduzeća izvještavaju o informacijama koje dionici ne smatraju relevantnima.
    • Neka poduzeća od kojih ulagači i drugi dionici traže nefinancijske informacije, ne izvještavaju o takvim informacijama.
    • Ulagačima i drugim dionicima teško je pronaći nefinancijske informacije čak i kada su objavljene.
  • Poduzeća snose nepotrebne troškove povezane s izvještavanjem o nefinancijskim informacijama:
    • Poduzeća se suočavaju s neizvjesnošću i složenošću pri odlučivanju o kojim nefinancijskim informacijama izvještavati te kako i gdje izvještavati o takvim informacijama. U slučaju nekih poduzeća iz financijskog sektora, ova složenost može također proizaći iz različitih zahtjeva za objavljivanjem informacija sadržanim u različitim dijelovima EU zakonodavstva.
    • Poduzeća su pod pritiskom odgovora na dodatne zahtjeve za nefinancijskim informacijama od strane agencija za ocjenu održivosti, davatelja podataka i civilnog društva, bez obzira na informacije koje su objavili kao rezultat Direktive.

Izvor: Vlastita obrada autora, prema Europskoj komisiji: „Prethodna procjena učinka, Brussels, 2020., str. 2“

Paralelno s revizijom Direktive, Komisija je početkom 2020. pozvala Europsku savjetodavnu skupinu za financijsko izvještavanje (javno privatno tijelo većinom financirano kroz EU proračun) da započne pripremni rad za razvoj Europskog standarda za nefinancijsko izvještavanje. Ova savjetodavna skupina je donedavno imala glavni fokus na savjetovanju Komisije oko međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, no u posljednje dvije godine svoj je rad proširila i na područje nefinancijskog izvještavanja.

Nakon osobnog sedamnaestogodišnjeg stjecanja znanja, vještina i iskustava u području održivog razvoja i nefinancijskog izvještavanja…

… odlučno pozdravljam reviziju Direktive o nefinancijskom izvještavanju te čim bržu izradu jedinstvenog Europskog standarda za nefinancijsko izvještavanje. Vremena za potrebne promjene djelovanja i ponašanja čovječanstva sve je manje, a suočeni smo sa sve većim klimatskim i okolišnim izazovima te drugim pitanjima održivog načina života na Zemlji.

Mišljenja sam da je odredbe Direktive, kroz aktualnu reviziju, neophodno uskladiti i s novom strategijom rasta EU do 2050. (Europskim zelenim planom) i to na sljedeće načine:

  • Izmijeniti opseg primjene Direktive dodavanjem određenih kategorija poduzeća koja trenutno nisu obuhvaćena (npr. sva trgovačka društva moraju doprinositi ostvarenju ciljeva klimatske neutralnosti, resursne učinkovitosti, zaštite, očuvanja i povećanja prirodnog kapitala EU-a)
  • Precizno i detaljno navesti nefinancijske informacije o kojima poduzeća trebaju izvještavati (npr. sva trgovačka društva moraju u sklopu okolišnih pitanja izvještavati o tematskim aspektima emisije stakleničkih plinova, uporabe energije, energetske učinkovitosti, uporabe i zaštite prirodnih resursa, otpada)
  • Zahtijevati da sva poduzeća obuhvaćena Direktivom izvještavaju o svojim nefinancijskim informacijama u izvješću poslovodstva
  • Zahtijevati da sva poduzeća obuhvaćena Direktivom koriste jedinstveni Europski standard za nefinancijsko izvještavanje
  • Zahtijevati od svih poduzeća obuhvaćenih Direktivom neovisnu provjeru/osiguranje kvalitete i pouzdanosti nefinancijskih informacija
  • U svim državama članicama osigurati postojanje učinkovitih nacionalnih postupaka kojima se jamči objavljivanje nefinancijskih informacija u skladu s Direktivom (osiguranje jakog režima provedbe i nadzora objavljivanja nefinancijskog izvještavanja)
  • Osigurati dostupnost nefinancijskih informacija u digitalnom obliku

Izvor: Vlastito mišljenje i članci autora, prema dosad stečenim znanjima, vještinama i iskustvima na području održivog razvoja i nefinancijskog izvještavanja

Matija Hlebar
* Stručnjak za održivi razvoj i nefinancijsko izvještavanje,
predsjednik Udruge za održivi razvoj Hrvatske, voditelj održivog razvoja u Podravki d.d.

DOBRA HRVATSKA
Svibanj 2020.

Osvrt iz Čigoča – rode se doselile u samo dvadeset gnijezda. Njihovom očuvanju treba doprinijeti čovjek.

Objavio
Odgovorno
-
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Parku prirode Lonjsko polje trenutačno je 71 aktivno gnijezdo bijele rode. Uoči Svjetskog dana ptica selica (drugi vikend u svibnju – 9.5.2020.) djelatnici Parka upozoravaju da je populacija bijele rode u Lonjskom polju i dalje u opadanju te kako njezinu očuvanju treba doprinijeti čovjek!!!

Europsko selo roda Čigoč trenutačno ima dvadeset aktivnih gnijezda bijele rode. Riječ je o istom broju gnijezda kao i lani, no manjem u odnosu na prethodna desetljeća. U vrijeme proglašenja Čigoča prvim „Europskim selom roda“ u mjestu su obitavala čak 54 para (1994.). Aktivno gnijezdo je svako ono gnijezdo u kojem je prisutan par ili bar jedna roda.

Od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća broj aktivnih gnijezda u Čigoču se smanjio gotovo na trećinu. Manji broj gnijezda koja naseljavaju rode po povratku iz Afrike, bilježi se i u drugim mjestima u Parku prirode Lonjsko polje. Na području cijelog Parka trenutačno je 71 aktivno gnijezdo.

Monitoring roda (foto Park prirode Lonjsko polje)

Djelatnici Parka redovito rade tzv. monitoring čime utvrđuju brojnost populacija ptica. Uoči Svjetskog dana ptica selica koji se diljem svijeta obilježava u subotu, objavili su kako je populacija bijele rode u Lonjskom polju u opadanju te kako njezinu očuvanju treba doprinijeti čovjek.

Ne vraćaju se ljudi, ne vraćaju se ni rode. Priroda ostaje sama…?

„Roda je snažan simbol suživota čovjeka i prirode. Dok sela naseljavaju ljudi koji se bave tradicionalnom poljoprivredom, bit će i roda koje će dolaziti svake godine. Nažalost, tradicionalne je poljoprivrede sve manje. Kroz višegodišnji monitoring primijetili smo da je smanjenje broja roda koje dolaze na gniježđenje, proporcionalno padu broja stanovnika. U selima diljem Posavine dominira staro stanovništvo, mladi se iseljavaju, poljoprivreda se napušta, a površine koje su se nekada obrađivale, zarastaju, pa s njima nestaju i mali kanali te bare. To za rode znači manje hrane“, kazala je Valerija Hima, stručna voditeljica u Javnoj ustanovi Park prirode Lonjsko polje.

Bijele se rode gnijezde na krovovima kuća te električnim stupovima u selima. Hrana im je tako lako dostupna i tu se osjećaju sigurno.

Napori entuzijasta – hoće li uspjeti?

Kako bi zadržali rode u Lonjskom polju, stručnjaci Parka uz potporu njemačke zaklade EuroNatur već nekoliko godina rade na revitalizaciji hranilišta za rode. Među ostalim, čiste zarasle kanale i pašnjake. Sustavno surađuju i s Hrvatskom elektroprivredom. Na krovovima kuća i električnim stupovima postavljaju se podlošci za rodina gnijezda, a radi se i na izolaciji žica i električnih stupova. Sve to daje dobre rezultate, ali za dugoročan opstanak bijele rode, strogo zaštićene životinjske vrste u Hrvatskoj, s tim se naporima ne smije stati.

Navijamo za puno kljunova

Roda (foto Park prirode Lonjsko polje)

Djelatnici Parka sada znatiželjno promatraju rodina gnijezda i pitaju se koliko će ptića uskoro iz njih proviriti. Ima godina kada iz gotovo svakoga gnijezda proviruje samo po jedna glavica, a ima i godina kada iz svakoga gnijezda zrak siječe po nekoliko gladnih kljunova.

Što se događa u Čigoču, uskoro će moći vidjeti svi zaljubljenici u ptice.

Park prirode Lonjsko polje za posjetitelje se otvara u PONEDJELJAK 11. SVIBNJA 2020. GODINE.

Helena Radić Bosanac
Rukovoditeljica Odsjeka za promidžbene aktivnosti i sustav posjećivanja
Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje
mob 099 490 7843, e info@pp-lonjsko-polje.hr

DOBRA HRVATSKA
Svibanj 2020

Socijalna osviještenost u doba nevolje – da li smo dobili priliku za popravni ispit iz društvene odgovornosti?

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Gerd Altmann / Pixabay

Početkom ove godine dobro je odjeknula vijest kako jedna od najvećih investicijskih kuća na svijetu, Goldman Sachs, neće omogućavati inicijalne javne ponude (IPO-ove) tvrtkama s isključivo muškom upravom. Jedan od razloga za ovaj potez leži u zaključku da su performanse IPO-ova, onda kada su na čelu bile i žene, bile mnogo bolje nego tamo gdje nisu bile prisutne. To pokazuje kako se i investicijska svijest počela mijenjati.

Društvena odgovornost poduzeća

Nove generacije žele investirati u kompanije koje brinu o društvu u kojem žive što se ogleda kroz brigu o okolišu i klimatskim promjenama, zajednici, ljudskim pravima i raznolikosti.

Poslovni sektor oduvijek je osluškivao što konzumenti njihovih proizvoda i usluga žele. Istraživanja su pokazala, a praksa potvrdila, da milenijalci žele da tvrtke od kojih kupuju proizvode ili čije usluge koriste, budu društveno odgovorne. Oni su generacija koja je učinila prekretnicu u načinu života i poslovanja, a generacije koje su uslijedile preuzele su ta načela. Čak su spremni platiti više kako bi podržali društveno odgovorne tvrtke i brendove. Ovaj podatak daje jednu potpuno novu perspektivu kada govorimo o načinu poslovanja i korporativnim vrijednostima.

No, nemojmo se zavaravati. Društveno odgovorno poslovanje nije puka filantropija. Aktivnosti poslovnog sektora imaju prvi cilj – zaradu, što je kao polazište također dio njihove društvene odgovornosti. I to je sasvim legitimno. Ali, poduzeće treba biti odgovorno prema svima – prema zaposlenicima, dioničarima, gospodarstvu, društvu u cjelini. Dok god je u balansu s društvenom okolinom i prirodnim okruženjem u kojoj posluje – odgovorno je.

(Novo) lice poslovnog sektora u doba korona virusa

Unatrag nekoliko mjeseci dana doživjeli smo, pomalo i očekivane i prognozirane, ipak iznenađujuće scenarije koje je sa sobom donijela pandemija korona virusa. Unatoč tome što je već početkom godine pandemija pogodila Kinu, nekako smo se nadali kako neće doći do nas. I dok smo s nevjericom gledali gotovo apokaliptične scene iz susjedne Italije u kojoj je situacija eskalirala, slično. Nakon što je Stožer preuzeo kontrolu (koliko je to moguće) nad virusom, kompanije koje su za to imale mogućnosti, poput Tele2, prilagodile su se i organizirale rad od kuće (gdje je to bilo moguće) te reorganizirale poslovanje radi zatvaranja prodajnih mjesta. Krenulo je neko novo „normalno“, s primarnim ciljem očuvanja zdravlja zaposlenika, ali i radnih mjesta. Istovremeno su uslijedile najave gospodarske krize, do sad neviđene još od Velike depresije ili Drugog svjetskog rata, a onda se dogodio još jedan dodatni šok za Zagrepčane  – potres radi koje su mnogi ostali bez domova, a većina se barem pošteno uplašila.

Nastup poslovnog sektora koji, unatoč izazovima za opstojnost vlastitog poslovanja, svaki dan iznova pokazuje što zapravo znači socijalna osviještenost i briga za zajednicu!

Ne mogu se sjetiti niti jedne ozbiljne kompanije koja u ovom periodu nije osigurala dodatne pogodnosti za svoje korisnike, donirala nezanemariva financijska sredstva za pomoć zdravstvenom sustavu ili volonterima koji obilaze ugrožene skupine u društvu. Posebno su me ganule inicijative malih lokalnih poduzeća koja se trenutno suočavaju s vjerojatno najvećim izazovima u povijesti vlastitog poslovanja. Od prvog dana sam ponosna na činjenicu da radim u Tele2 jer smo oduvijek bili drugačiji i išli smo korak više. To se nije promijenilo ni ulaskom u obitelj United Grupe u jeku pandemije. Pokazao se da smo u dobrim rukama i po pitanju društveno odgovornog poslovanja kada je United Grupa donirala značajan iznos za nabavku medicinske opreme. Danas kao da ne mogu biti ponosnija na kompaniju koja je bila i ostala vjerna sebi i podržala sve one s kojima smo sve ove godine zajednički gradili svoju društvenu odgovornost.

Podržali smo zagrebačke vatrogasce nakon potresa donacijom drona, Hrvatski Crveni križ novčanim donacijama, UNICEF, školarce besplatnim nastavnim sadržajima, korisnike besplatnim gigabajtima, a uz to smo održali stabilnost mreže i angažiranost zaposlenika.

Što nam ostaje poslije korone?

Nitko ne zna kada će završiti ova pandemija, kao što nitko ne zna ni kakve će posljedice imati na gospodarstvo, način poslovanja i zdravlje. Ono što želim vjerovati jest da ćemo se, kada sve ovo prođe, prije donošenja poslovnih odluka sjetiti kako je u ožujku 2020. godine prvi puta nakon 30 godina u Indiji bilo moguće vidjeti Himalaju s udaljenosti od 200 kilometara jer se zagađenost zraka dramatično smanjila. Ta činjenica je možda ekstreman primjer, ali i dobar pokazatelj kako je društvena odgovornost dosad i ponekad , ipak, samo prazno slovo na papiru.

Hoće li se, kao redovno stanje, Himalaja i u buduće lijepo gledati s te udaljenosti? I, hoće li se provincija Huan u Kini na satelitskoj snimci stalno vidjeti čistom – bez smoga, kao davno nekad? Ili, da li će turisti u Veneciji i u 2021. moći gledati ribice u kanalima?

Osobno želim vjerovati da će ubuduće svaka kompanija razmisliti o utjecaju vlastitog poslovanja na okoliš, zajednicu i u cjelini na društvo. I da će, baš kao i kompanija u kojoj radim gotovo 15 godina, društvenu odgovornost svi ugraditi u temelje svog poslovanja.

Želim vjerovati da smo dobili priliku za popravni ispit iz odgovornosti prema zajednici i da ćemo tu priliku iskoristiti. Svako teško vrijeme znači nevolju, ali otvara i šanse za promjene koje se očekuju.

Marijana Grubešić,
Koordinatorica društveno odgovornog poslovanja – Tele2

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2020.

Kolumna Senka Klarić: Marijan i Ivana – superheroji današnjice

Objavio
Senka Klarić
-

„Luka dobar dan,
u ponedjeljak (poslije 11:00) čekaju vas na skladištu: ZAGREBŠPED, Vodovodna 20a, Zagreb, pripremljeni paketi (adresirani kao u privitku)… Itd.“

Ovako započinje nedavna e-mail prijepiska između Marijana i Luke. Marijan je vlasnik jedne uspješne tvrtke iz svijeta farmacije, a Luka je djelatnik Hrvatske pošte zadužen za  organizaciju dostave paketa na dogovorene adrese. Naizgled, obična prepiska, obična dostava paketa, sve dok ne otkrijemo što paketi sadrže i na koje adrese ih gospodin Marijan šalje. Tek tada shvatimo da se radi o neobičnoj i posebno lijepoj priči…

Gospodina Marijana i njegovu suprugu Ivanu upoznala sam na božićnom koncertu “Kvarteta Rucner” 2013. u Hrvatskom glazbenom zavodu, kada se Dječji dom Zagreb predstavio publici plesnom točkom svojih najmlađih štićenica. Bile su to djevojčice 3-5 godina starosti koje su nastupom oduševile publiku, sve sudionike te večeri.

Upravo te preslatke djevojčice bile su inspiracija i najbolji poticaj da mi se Marijan i Ivana jave i predlože suradnju sa Zakladom. Jedino što sam znala o njima jest da su vlasnici uspješne tvrtke i da su spremni pomoći nekom djetetu koje, nažalost, nema očekivanu podršku obitelji, već odrasta u dječjem domu. Bila sam zamoljena da im prilikom sljedećeg susreta predložim ime djeteta kojem će oni biti donatori police osiguranja. Svaka takva polica osigurava djetetu isplatu mjesečne rente u prve dvije godine po izlasku iz doma. Koliko god to izgledao banalna aktivnost, nastojim je izbjeći, jer ne volim imati ulogu osobe koja bira i određuje kojem djetetu će se pomoći. Uvijek se oslanjam na preporuke stručnih službi dječjih domova, koje rijetko izostanu, a ako se to ipak dogodi, tada, u tom slučaju donatoru ponudim neka sam odluči kojem djetetu će pomoći.

Senka Klaric

Senka Klarić
Autorski članak

Dječji dom iz Varaždina…

U to isto to vrijeme bila sam gost na HRT-u  u emisiji „Damin gambit“, poslije koje sam idućih mjesec dana primala česte pozive i pisma, kako od donatora tako i odgajatelja iz  dječjih domova. Među brojnim pismima bilo je i pismo odgajateljice Klaudije iz dječjeg doma „Nova budućnost“ iz Varaždina. Bio je to dom s kojim naša Zaklada „Vaša pošta“ nije surađivala do tada, a pismo je bilo napisano, kaže se, „iz dubine srca“, toliko lijepo i snažno da sam osjetila trnce čitajući ga. Ta žena, dječjim rječnikom, nazvana teta Klaudija, bila je poput prave „mame lavice“ koja se bori kako bi zbrinula dijete iz svoga doma. Nisam se mogla oglušiti, i odlučila sam uključiti i ovaj dom u naš program zbrinjavanja djece putem polica osiguranja te zatražila više informacija o broju djece, njihovoj životnoj dobi i situaciji općenito.

Radilo se o manjem domu sa svega desetak djece koja su bila na smještaju i svi su bili kandidati za policu osiguranja. Otišla sam na sastanak sa gospođom Ivanom i ponijela sve zamolbe kako bi ona mogla odlučiti sama – bez moje sugestije. Dogovor je bio da se ponovo vidimo za tjedan dana kada ćemo znati ishod odluke te prosljediti potrebne podatke Croatia osiguranju na obradu i ugovaranje police. Tako je i bilo, gospođa Ivana me je pozvala kod sebe doma i uz kavu i ugodan razgovor diskretno mi dala omotnicu i napomenula da su unutra svi potrebni podaci te da ih, ukoliko bude potrebe, ljudi iz osiguranja, slobodno  mogu dodatno kontaktirati. Žureći na drugi sastanak, odlučila sam kasnije pogledati kojem  se djetetu taj dan osmjehnula sudbina – tko će dobiti policu osiguranja vrijednu 6000eura? Tek predvečer u hotelskoj sobi, nakon pripreme materijala za sutrašnje sastanke, otvorila sam omotnicu kako bi provjerila je li dokumentacija kompletna i spremna za predaju u Croatia osiguranje. No omotnica je bila istog sadržaja kakvu sam prije tjedan dana predala gospođi Ivani, bez očekivane zabilješke ili oznake na nekoj od priloženih zamolbi. Izgledalo je kao da omotnica nije bila ni otvarana. Naprosto nisam mogla odgonetnuti koje dijete je sa njihove strane odabrano te sam odlučila odmah ujutro nazvati i zamoliti za pojašnjenje.

I sutradan je stiglo pojašnjenje, na moje sveopće oduševljenje, koje koliko god da je bilo veliko nije bilo niti blizu oduševljenju „mame lavice“- tete Klaudije. Naime, gospođa je samo kratko pojasnila da se nisu mogli odlučiti kojem će djetetu pomoći pa su odlučili pomoći svima i osigurati svu potrebitu djecu iz doma „Nova budućnost“ iz Varaždina. Vjerujem da ni vama, sada dok ovo čitate, nije svejedno i da vam se srce smiješi, a razum zahvaljuje jer još uvijek ima ovako divnih, pametnih, uspješnih i nadasve plemenitih ljudi koji vide svijet i izvan četiri zida svoje kuće.

Ova priča nigdje do sada nije bila objavljena jer su Ivana i Marijan inzistirali na anonimnosti koja je kod ovakvih ljudi potpuno prirodan slijed događaja.

Iznenada, opet…

Vrijeme je prolazilo, a ja sam nastavila raditi svoj posao i nije mi padalo na pamet tražiti od ovih ljudi pomoć za neko novo dijete, smatrala sam da su već puno učinili i odradili deseterostruko. No, nakon godinu dana gospođa me je nazvala i opet predložila sastanak. Ona je, naime, već bila donijela odluku da će Zakladi „Vaša pošta“ donirati potpuno novi opremljen i namješten stan u Zagrebu u kojem će boraviti mladi u prvo vrijeme nakon izlaska iz doma. Nisam ništa mogla reći, osim zahvaliti se u ime svih kojima će biti pomognuto i na ovaj način. Tako su, vrlo brzo nakon našeg sastanka, četvero štićenika – tri brata i sestra – iz dječjeg doma u Hrvatskom Leskovcu preseljeni u ovaj prekrasan stan, ostajući na okupu i odgađajući trenutak kada će morati svatko svojim putem dalje.

Opet se dogodilo, nešto novo…

I vrijeme je opet išlo dalje i situacije i okolnosti su se oko mene mijenjale i dovele me do toga da upoznam kako funkcioniraju „domovi za odgoj“ u kojima su smještena također djeca iz disfunkcionalnih obitelji koja su nažalost uslijed iznimno loših životnih okolnosti razvila i poremećaj u ponašanju. Sam posjet jednom takvom domu u Karlovcu te odlična suradnja sa ljudima koji vode tu ustanovu, doveli su me na ideju o novom području djelovanja te  mogućeg poticajnog tretmana onih štićenika koji ostvare promjene na bolje u svom sveukupnom ponašanju, ocjenama u školi i sl.

Unatoč mom entuzijazmu, okolina se pokazala vrlo skeptična i kome god sam od potencijalnih donatora ovo predložila, odgovor je bio: dobro – može , ali samo ako su sva djeca bez poremećaja u ponašanju zbrinuta. I tako sam shvatila da će za ovu priču biti  doista teško pronaći donatore koji žele ugovoriti police osiguranja za djecu iz domova za odgoj..

I onda opet kao neki „super junaci“ iz filmova i u ovu priču ulaze ovi isti ljudi i sa oduševljenjem prihvate dvoje djece iz doma za odgoj u Karlovcu. Suzanu koja je odlična učenica – maturantica srednje kozmetičke škole i Miloša vrlo-dobrog učenika također dečka koji je napravio neviđen napredak, isto kao i Suzana, u svim područjima svoga života. Pred Božić 2019.g. za njih je pokrenut postupak ugovaranja polica životnog osiguranja što je poslužilo kao poruka i poticaj svima drugima u domu da se vrijedi potruditi i napraviti zaokret u svom životu za koji se može biti još i nagrađen policom osiguranja vrijednom 6000 eura. Da, zvuči nevjerojatno, ali doista je istinito i stvarno !

I još jednom ….

Kako se ova lijepa priča bliži kraju, ostaje samo još otkriti što je bilo u paketima koje su  Ivana i Marijan poslali na više adresa diljem Hrvatske – uz besplatnu dostavu od strane Hrvatske pošte ☺.

U paketima se nalazilo šest i pol tisuća komada kvalitetnih kirurških maski za lice, koje su u sedam dječjih domova /u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu, Vinkovcima, Karlovcu i Hrvatskom Leskovcu/ dočekane kao „suho zlato“ jer ih nigdje nije bilo moguće nabaviti ni kupiti.

Zamislite, u ovom sveopćem šoku uslijed pandemijske krize, Ivana i Marijan nisu zaboravili na ovu djecu, prijateljski i ljubazno su se javili i ponudili pomoć kupnjom maski za lice kako bi im i ovom prigodom bili na usluzi dajući im tako uz financijski  poticaj i onaj još važniji topli, ljudski  osjećaj  brižnosti i pažnje koji im je nažalost, najčešće od rođenja uskraćen.

Vjerovali ili ne, ovo nije prigodno ispričana bajka;
Ovo je je stvarna životna priča čija se radnja odvija u sadašnjosti  ☺

Senka Klarić
Upraviteljica Zaklade „Vaša pošta“

O Zakladi – službena stranica:
www.zaklada-vasa-posta.hr

O Zakladi – pogledajte našu prethodnu DOP priču:
https://odgovorno.hr/dop-price/pismo-iz-zaklade-mladi-bez-odgovarajuce-obiteljske-skrbi-u-svijetu-pandemijskog-kaosa-kako-se-snalaze-i-sto-mozemo-nauciti-od-njih/

 

DOBRA HRVATSKA/ MT
Svibanj, 2020.

Kolumna Nada Podnar: „… Ali, poželjela sam se ekipe.“

Objavio
Nada Podnar
-

Jutros me probudi neobično jako svjetlo u sobi…  i shvatim kako sam prespavala pravi tren za ustajanje. Zaboravila sam uključiti alarm i kasnim na posao. U trenu skačem iz kreveta. Jurim u kupaonu. U kuhinji brzinski cijedim limun i grijem vodu. Ma ne! Ne pijem limun zbog ovog virusa, nego zbog jetre. Kako ću inače oprati savjest o masnoj jetri … pored tolikog slatkoga kojeg jedem, što zbog stresa, što zbog, valjda i, ovisnosti. Uostalom, ima li išta bolje od čokolade za izliječiti stres, nezadovoljstvo, tugu?! OK, svi koji su imaju neki drugi vid slabosti, sjetit će se i drugih opcija, ali meni je – čokolada ipak čokolada!

I dok tako jurim s jednog kraja stana na drugi, usput skupljajući stvari ostavljene na fotelji, trosjedu, po stolu, zastanem za trenutak.

Ja zapravo uopće ne shvaćam – što ja to jutros radim? Zato što valjda to radim i inače svako jutro. Ovo je uobičajen radni dan.

Nada Podnar

Nada Podnar *
Autorski članak

Ali ne i jutros! Ne i sutra, prekosutra… Pandemija. Radimo u novom radnom režimu, od doma. Ej super!!! Upalit ću računalo, ulogirat se, skuhati svoju jutarnju kavu i u miru je ispijati. Ne moram u ured! Čini se, imam vremena napretek. Najprije ću odraditi svoje profesionalne obveze, kojih ima … A onda – napokon ću odraditi i sve one male i velike stvari koje već danima i mjesecima odgađam. Odgledat ću navačer filmove koje sam planirala, a nisam stigla, pročitat ću i najnovija dva romana za koje sam čula sjajne kritike, otići ću….! Dok vrtim tako sjajan plan u glavi, stavljam svoju kavu na omiljeno mjesto, otvaram računalo i … gledam…

Ali što ja to zapravo radim?

Gledam slike, stare….

Svoju jutarnju kavu pijem u sobi broj osam u našem uredu. S mojim curama. U sobi je već Andreja. Ona nam svako jutro pripremi dozu zdravih savjeta za ljepše jutro i zdraviji život. Martina je razvezla svoje djevojčice u školu i vrtić pa sad može u miru s nama popiti kavu. Tadeja je poslala virtualnu poruku. Iako je na porodiljnom dopustu želi biti informirana o svemu iz ureda. Evo i Ive! Priča nam kako Tibor, koji je prvašić, postavlja ozbiljna pitanja i kako prijateljici Lari, koja ima samo četiri godine, objašnjava što je to robotika. S njom se slaže i Kristina jer Mihael, s tri godine, raspravlja o prehladama i virusima i ljut je što zbog njih ne može sa svojim prijateljima u vrtić. Na sve se smije Tina, jer nju ne muče dječje brige. Nju muče pločice. One koje je naručila iz Italije sigurno neće biti isporučene, a i on-line pošiljka s novom haljinom, zapela je negdje u dostavi, u Njemačkoj. Ulazi Zrinka. Dobri duh našeg ureda. Vesela, nasmijana, sjajno izgleda, nosi svoj kolač. Jest da je kremu radila nekoliko puta dok nije uspjela, ali kolač je super.

Smijemo se. Doza pozitivne energije širi se uredom. Rad može početi jer nakon toliko dobre energije u samo jednoj prostoriji, teško da nam išta može ovaj dan pokvarit.

Ili ipak može?!

Mijenjam sve mirne kave ovog svijeta, sve slobodne dane i rad od kuće, za radno jutro u svom uredu s mojim odličnim, predivnim suradnicama.

Nada Podnar
Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba; Promotorica održivog razvoja i eko-Neretve

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Osvrt Priča: O globalnom zagrijavanju, povijesna crtica iz 1912.

Objavio
Odgovorno
-

Ako ste mislili da je svijest o opasnosti od izgaranja fosilnih goriva i stvaranja efekta staklenika novijeg datuma, varate se! Sredinom 2016. pozornost ekologa i medija privukao je isječak iz davnih novozelandskih novina Rodney and Otamatea Times, koji je prenio i britanski Daily Mail. U članku iz 1912. nepoznati autor upozorava da “izgaranje dvije milijarde tona ugljena godišnje stvara sedam milijardi tona ugljičnog dioksida” koji ide u atmosferu. Autor spominje zrak kao “ogrtač oko Zemlje” i učinak zagrijavanja te članak završava rečenicom: “Taj će efekt biti razmatran za nekoliko stoljeća”.  Ne znamo mu ni ime, jer potpisnik članka nije naveden, ni život, ni struku, ni naobrazbu.

Ne bi nam to upozorenje bilo toliko zanimljivo da članak nije objavljen davno – 12. kolovoza 1912. godine!

Novinski isječak, bez potpisa, dug tek desetak redaka vjerojatno je služio za “popunu” prostora u lokalnim novinama.

Nama danas iznimno je zanimljiv jer dokazuje da su ljudi toga doba razumjeli efekt staklenika prije nego što smo mislili i da su pretpostavljali da će čovječanstvo platiti visoku cijenu industrijskog razvoja.

Prljava industrija – čeličane, kemija, strojogradnja, prerada kože, bile su tada u naponu snage.

Fenomen “efekta staklenika” , 1824.

Inače, znanstveno određenje “efekta staklenika” pripisuje se francuskome matematičaru i fizičaru Josephu Fourieru. On je 1824. matematičkim izračunima dokazao da bi, u odnosu na veličinu Sunca i Zemlje te udaljenost između njih, Zemlja trebala biti hladnija nego što jest da je grijana samo solarnim zračenjem. Fourier je ispitivao različite moguće izvore dodatne topline te zaključio da Zemljina atmosfera može djelovati kao izolator. Upravo je ta tvrdnja prepoznata kao otkriće efekta staklenika, iako Fourier zapravo nikada nije upotrijebio taj izraz.

Danas se zna da osim ozloglašenoga ugljičnog dioksida, čija je koncentracija u atmosferi povećana zbog izgaranja fosilnih goriva, na zagrijavanje utječu i metan, klorofluorougljici (CFC), troposferski ozon te vrlo sitne čestice čađe i prašine (aerosoli).

Prema podacima Međuvladine skupine o klimatskim promjenama (IPCC), koncentracije ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida u atmosferi su na najvišoj razini u zadnjih 800.000 godina.

Kako je izvijestila Svjetska organizacija za zaštitu prirode – WWF (World Wide Fund for Nature), godina 2016. potvrđena je kao najtoplija godina na globalnoj razini otkako se mjere temperature, od 1880. godine.

Četrnaest od šesnaest najtoplijih godina zabilježeno je od 2000. godine. Nešto se ipak događa! Godina 2016. treća je godina zaredom u kojoj se bilježe rekordno najviše temperature. Ako nekom poslovnom lideru ili političaru ovo nije jasno, ništa mu nije jasno.

Mirela Drkulec Miletić
Preneseno iz edicije UM 2018

DOBRA HRVATSKA
travanj, 2020.

1...111112113...185Stranica 112 od 185

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z