Osvrt: HRVATSKA GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA U SVJETSKOJ ELITI – 70 godina nesebičnog i hrabrog spašavanja života

Troje planinara visjelo je sa stijene visoke 300 metara na Biokovu, a ispod njih zjapila je provalija duboka 150 metara. Od pada ih je osiguravao samo jedan jedini klin, koji je mogao svakoga časa popustiti. Nakon trosatne akcije spasili su ih članovi makarskog i splitskog HGSS-a pomoću helikoptera HV-a. Elisa helikoptera okretala se na samo metar udaljenosti od stijene. Scena kao iz filmova o Jamesu Bondu, o kojoj su se te 2015. godine raspisali mediji.

Možda nisu sve akcije Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) tako spektakularne, ali gotovo sve su opasne i neizvjesne do samoga kraja.

U opsežnoj potrazi za tijelom silovane i ubijene djevojke Antonije Bilić sudjelovalo je čak 120 HGSS-ovaca , čemu su posvetili 20.000 sati, što naša kolektivna svijest i danas pamti.

Djevojke i dečki u crvenim HGSS-ovim odorama danas su simbol pouzdanosti i stručnosti službe koja već punih 70 godina nesebično spašava ljude (i životinje) iz nemogućih situacija i s najnepristupačnijih terena. I sve to rade dobrovoljno i bez plaće. Bravo! Statistika je suhoparna, ali ova je puna života: godišnje HGSS poduzme 500 akcija u planinama, 180 potraga za nestalim osobama, 270 intervencija, 30-ak akcija uz upotrebu helikoptera i 20-ak akcija spašavanja na vodi.

Skromni počeci, današnja izvrsnost

Početak je bio skroman, sve se dogodilo jednostavno. Stotinjak planinara okupilo se u siječnju 1950. i u sklopu Hrvatskog planinarskog društva osnovalo Hrvatsku gorsku službu spašavanja kako bi spašavala planinare. Već 25. travnja imali su prvu intervenciju pa taj dan obilježavaju kao svoj rođendan. U ovih sedam desetljeća svoju je požrtvovnost i profesionalnost HGSS dokazao u više od 10.000 akcija. Postajao je sve bolje opremljen, ovladao je svim modernim tehnikama spašavanja, prvi se počeo služiti helikopterima u akcijama spašavanja, a odnedavno ima i flotu bespilotnih letjelica (dronova). U svoje su redove osim iskusnih planinara uključili i alpiniste, speleologe, skijaše, a od 1996. u njihovu su timu i posebno obučeni potražni psi. Slične organizacije u mnogim zemljama naplaćuju svoje usluge, ali HGSS je od početka bio i ostao dobrovoljna služba, a njezini su članovi isključivo volonteri. Mnogo im znače donacije tvrtki i pojedinaca.

Često nas današnji HGGS-ovci nasmijavaju duhovitim objavama na društvenim mrežama, poput znaka zabrane s prekriženim japankama. Ili njihov komentar na vijest da će Česi doći na Jadran unatoč korona krizi: „Što japanka sastavi, ni korona ne rastavi.“

Iako su se HGSS-ovci naspašavali i neopreznih inozemnih turista, ipak se 80 posto njihovih intervencija odnosi na domaće ljude.

Danas, nakon 70 godina, HGSS je nacionalna, dobrovoljna, stručna, neprofitna, humanitarna i nestranačka udruga od javnog interesa koja se brine o sigurnosti građana. Od 2015. operativna su snaga sustava Civilne zaštite, a ustroj i djelatnost službe propisani su Zakonom o HGSS-u iz 2006. Udruga kojoj je posvećen i jedan zakon – nije li to samo po sebi nevjerojatan dokaz značaja i dobrobiti koje su svjesni svi građani i institucije jedne zemlje.

Misija koja nadahnjuje

„Spašavanje i sprečavanje nesreća u planinama i posvuda gdje naša vještina, znanje i oprema ljudima može spasiti život“, misija je HGSS-a, koju su ugradili u svoj statut.

„HGSS nije samo služba za spašavanje, nego izvrsnost koja pomiče standarde i granice mogućega. HGSS je uspostavio novi etički odnos prema spašavanju – da se za svaki ljudski život treba boriti svim silama i znanjem“, kaže  dugogodišnji pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić, koji je u službi djelovao 47 godina i sudjelovao u više od 2000 akcija spašavanja.

Prizmić dodaje da je ponosan što je HGSS pridonio sustavu sigurnosti, što su „prozivali“, inicirali zakone, uvođenje broja 112, prvi započeli s helikopterskim spašavanjima i uveli niz sposobnosti koje su poslije postale standard i zbog čega je Hrvatska danas sigurnija zemlja… „Unaprijedili smo sustav potraga, uveli specijalizirane potražne pse, spašavanje na brzim i divljim vodama i još mnogo toga“, kaže.

Svjetski ugled

Svojim zahtjevnim i profesionalnim akcijama stekli su golem ugled u svjetskoj spasilačkoj zajednici i postali spasilačka elita. Spasioci iz inozemstva dolaze u HGSS na obuku, a služba je, uz domaća, dobila i mnoga međunarodna priznanja i nagrade.

Članova HGGS-a, tih entuzijasta i volontera, a ujedno i profesionalaca, mlađih i „seniora“, danas je oko 1.000

Zbog svega što su u 70 godina učinili, zbog hrabrosti, humanosti i poštenja, HGSS i njegovi članovi uživaju veliko povjerenje i divljenje građana Hrvatske. I zato smo ponosni na svoj HGSS!

Mirela Drkulec Miletić 

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2020.

 

GRAWE 2020: Novi izazovi kao dodatna motivacija za podršku posebnoj kategoriji građana

Za GRAWE kao osiguravajuće društvo koje brigu za zdravlje i život stavlja na vrh ljestvice prioriteta, cjelokupna situacija s pandemijom COVID-19 značila je – dodatne izazove. Osim već uobičajenih pitanja o zdravlju, sigurnosti, održavanju kontinuiteta poslovanja i slično, GRAWE, kao društveno odgovorno poduzeće s brojim projektima na tom području, pred sobom je imalo i izazov podržavanja projekata koje godinama provode za dobrobit zajednice.

Znajući da u izazovnim vremenima podrška znači dvostruko, odlučili su, uz prilagodbe novonastaloj situaciji, na Svjetski dan zdravlja (7. travnja) otvoriti novi trkački izazov „POKRENI – pokloni svoje kilometre“ i potaknuti što veći broj ljudi na dodatno promišljanje o zdravlju te da se, kada i koliko to prilike dopuštaju, uz poštivanje svih važećih epidemioloških mjera, aktivno kreću i svoje kilometre poklanjaju za djecu s oštećenjem donjih ekstremiteta.

 

Godinu ranije, upravo zahvaljujući inicijativi PoKRENI i izazovu „POKRENI – pokloni svoje kilometre“ više od 1500 trkača poklonilo je tri puta više kilometara nego što je bio cilj i na taj način osiguralo prve tri aktivne proteze za Mariju, Kleu i Karla kojima su proteze promijenile živote. Stoga je GRAWE i ove godine odlučio, uz pomoć trkača, pokretati promjene u zajednici i osigurati proteze za još troje djece s oštećenjem donjih ekstremiteta.

Cilj u 2020. postignut u rekordnom roku – za samo 31 dan

O uspjehu ovogodišnjeg izazova najbolje govori činjenica da je cilj postignut u rekordnom roku. U samo 31 dan trkači su, uz sva ograničenja i izazove, prikupili 100.000 km i osigurali novac za proteze za Antoniju (15), Bornu (14) te Ivana (5) koji su već u procesu prilagodbe na nove proteze s kojima će se moći aktivnije i slobodnije kretati te odrastati ravnopravno sa svojim vršnjacima.

GRAWE

 

Predsjednica Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i zagrebačke županije (UAZ), gđa. Ana Sršen komentirala je ovogodišnji uspjeh u izazovnim uvjetima:

„Nevjerojatna je energija svih trkača koji već drugu godinu nesebično sudjeluju u prikupljanju kilometara za našu djecu. Hvala im na svakom pretrčanom, poklonjenom kilometru kojim su osigurali djeci bez donjih ekstremiteta da osjete trkački pokret, nužan ne samo za sport i aktivan život, već za njihovu bolju i mobilniju svakodnevnicu. Ovom inicijativom želimo poručiti da današnja tehnologija može nadoknaditi tjelesno oštećenje i omogućiti djeci jednakost s vršnjacima i život ispunjen samopouzdanjem!“

Priča o ovogodišnjem uspjehu inicijative PoKRENI i trkačkom izazovu u vrijeme karantene znak je da je naše društvo itekako spremno i visoko motivirano za pomoć osjetljivim pojedincima u svojoj zajednici. Ujedno, to je i potvrda da, ovisno o kutu gledanja, i najveći izazov može prerasti u dodatnu motivaciju i učiniti sve članove zajednice neizmjerno ponosnima.

Morana Stričić
Odjel za korporativne komunikacije i marketing GRAWE 

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2020.

Kolumna Nada Podnar: Neretva od Boga prokleta“, u iskanju održivog spoja silne snage, tradicije i novog

Ljubav je riječ koju svatko razumije, na ovaj ili na onaj način. Jednako tako, nema pjesnika, slikara, glazbenika ili samo običnog čovjeka koji nije dao svoj obol toj uzvišenoj riječi ljubav. Sreća je da postoji više stotina različitih ljubavi koja meni daje mogućnost da i ja nešto kažem o tome, ali ovaj put o ljubavi prema rodnom kraju. Iako sam već više desetaka godina „ na privremenom radu“ izvan tog kraja i danas ću u svakodnevnom razgovoru reći moj kraj.

Članovi moje obitelji često znaju reći: „Ti si davno otišla iz Neretve, ali Neretva nikad nije iz tebe!“. Znam da sad mislite kako sam napravila grešku u pisanju jer Neretva je svima znani pojam za rijeku koja izvire u  BIH i na svom putu protječe Mostarom, Čapljinom i, bez da zastane na granici, teče kroz Metković, Krvavac, Opuzen, Komin, Rogotin, a kraj Ploča, ulijeva se u modro Jadransko more. Neretva je pojam za zelenu rijeku. Međutim, za sve nas, koji smo rođeni uz nju, u njenoj prostranoj i tako posebnoj zelenoj dolini, Neretva je pojam za rodni kraj.

Nada Podnar
Nada Podnar *
Autorski članak

Kada pitate Neretvane gdje idu, reći će vam „ U Neretvu!“ Kada ih pitate gdje su rođeni, reći će vam „U Neretvi!“.

Svi putnici namjernici, prijatelji i oni koji su samo morali putovati tom dolinom, ne mogu se nadiviti ljepoti koja ostavlja sve bez daha. Bez obzira kada prolazite tim krajem i bez obzira koje je godišnje doba, ona je uvijek drugačija i uvijek posebna. Meni je ipak najdraža u vrijeme cvjetanja mandarina i limuna, dok se trska i šaš lagano njišu na popodnevnom maestralu, a miris rascvjetalih agruma opija zrak i širi neku posebnu blagost poljem i kamenom. Pokušala sam dokučiti, što je to što Neretvu čini posebnom. Pročitala sam na desetke tekstova, predivnih stihova, putopisa i bilješki o Neretvi i od svih njih…

Dvije su mi knjige pomogle, opisale Neretvu u njenoj srži.

Tako Enerika Bijač u knjizi „ Odjek Neretve“, piše:

„…. Neretva je močvara i kamen… izjendečena zemlja, jaruge, jendeci, penjala i mriže…bajam, murva i rodna maslina…vino u punoj bukari, smokva na sturi, Neretva je zlatna mandarina…miris vrijeska, kadulje, ružmarina, smilja…krovina i botur … cvijet bijelog lopoča što na vodi sniva… nadasve – Neretva su Neretvani koji je žive i prenose s generacije na generaciju!…“

Bilo bi idealno ovim tekstom završiti priču o Neretvi jer sve što bih dodatno napisala pokvarilo bi ovu tako idiličnu sliku moga kraja.

Ali… ima i jedna druga knjiga…

Predgovor njezin „oborio me s nogu“ jer je malo vjerojatno da netko tko nije rođen u dolini Neretva, tako dobro razumije i ogoljuje moj kraj. Naime, u knjizi Stjepana Šešelja „Neretva od Boga prokleta“ predgovor je napisao povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Ive Šimat Banov u kojem kaže:

„….Tko proklinje? Koga proklinje? Tko ima išta protiv ovog raja na zemlji?………..Dakako, svatko će vam prije spomenuti neretvanskog gusara nego žuljevitu ruku, trudno lice i poštenje ljudi toga kraja, glas težaka i marljivih ljudi punih vjere u tim rukavcima opstanka. Dobar je glas, posebice u Hrvatskoj, manjeg dosega od onog koji širi nepovjerenje i sumnju. Prije ocrniti nego pohvaliti – to je usud naših krajeva i ljudi nenaviklih i za mirnih vremena pitomo živjeti jedni pored drugih. Ali zao se glas u teškim, prijelomnim i olovnim vremenima  pretvara u dobar, a loše odluke postaju gotovo vrline. U mirna vremena gusar je uvrjeda, nosi zadah prijetnje i nesreće koja vas može snaći putujete li sami ili neoprezno. U teškim vremenima ista riječ označuje prkos čovjeka koji brani ovdje tlo djetinjstva i, kako bi opstao, s pravom traži izvaninstitucionalnu pravdu….“

Vidim…

Dok nabrajam ljepote i usud Neretve jasno vidim nebo bez oblaka, okolne brežuljke burom pometene, nepregledno polje, blagostanje, zlatne plodove u zelenoj dolini, a u pozadini čujem kotrljanje kamenja dok se neretvanski gorštaci spuštaju kamenim stazama s brda. Čujem muklo udaranje badilja i motike u blatu i jendecima gdje trudni težaci pokušavaju močvaru pretvoriti u plodno tlo. Vidim vrijedne Neretvanske žene, izmučenog lica, kakao lancaju lađu na leđima i pjevaju, dolje u blatu, žanjući botur. Moju majku, s burilom na leđima dok nosi vodu „sa dojnje čatrnje“ za ljetnih žega i oca, dok se vraća iz lova noseći liske, žabe i jegulju. A tamo na zapadu, dok se nebo crveni kao predznak dolazeće bure, kako je prognozirao moj did Mate, vidim Teutu, ilirsku kraljicu, kako zajedno s Neretvanskim gusarima jezdi prema moru. Naronom odjekuju zvuci frulica napravljenih iz trske i razliježe se dječja nabrajalica:  „ U kralja Norina, glava od gudina, noge od kenjca, kozje uši, iju ju!!!“. A Neretvom se utrkuje na desetke lađa nošene rukama snažnih momaka!

Što gledam još…

Vidim i jednu drugu dolinu, koja je u potrazi za svojim identitetom i brodeći nemirnim vodama novog vremena, pokušava pomiriti tradiciju i običaje s novim trendovima – izazovima ekologije, ekonomske samoodrživosti i održivog društva. Vidim mlade ljude koji se traže pod suncem, nekad Neretvanskog neba, a sve češće Irskog. Vidim želju često zapretanu u okove straha od novog, drugačijeg, naprednijeg. Vidim i tvrdoglavost Neretvanskog čovjeka koji u silnoj, dugogodišnje borbi za opstanak, često ne vidi šumu od stabla ili obrnuto.

Taj usud Neretvanskog čovjeka da živi u toj ljepoti, a  opet s toliko muke i žuljeva, mora da je ipak prokletstvo pa makar ono bilo i samo pjesničko.

Što bih voljela vidjeti…

Sretnu Neretvu i taj kraj, u održivom spoju te snage, tradicije i novog.

Nada Podnar
Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba; promotorica održivog razvoja i eko-Neretve

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2020

Budite IN – u tijeku je izrada novog Zakona o gospodarenju otpadom

Foto: Vecteezy

Već dulje vrijeme u tijeku su pripremni stručni radovi na izradi novog Zakona o gospodarenju otpadom u RH. U je ovoj fazi posebno aktivna radna skupina Ministarstva, nakon koje se planira s nacrtom zakona ići u širu raspravu, najprije putem e-savjetovanja.

Važno je podsjetiti na temeljne zahtjeve gospodarenja otpadom koji se Zakon namjeravaju ostvariti:

(1) Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne uzrokuje štetni utjecaj na okoliš, a osobito:

  1. ne uzorkuje rizik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti
  2. ne uzrokuje neugodu zbog buke i mirisa
  3. ne uzrokuje štetan utjecaj na krajolik ili mjesta od posebnog interesa i
  4. ne uzrokuje nastajanje eksplozije ili požara.

(2) Gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke.

(3) Izbjegavanje rizika onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti, kao posljedice gospodarenja otpadom, ostvaruje se provedbom posebnih propisa koji uređuju zaštitu okoliša, zaštitu prirode, vode i zaštitu mora od onečišćenja s pomorskih objekata.

(4) Način gospodarenja otpadom koji ne uzrokuje neugodu zbog buke i mirisa izvan lokacije gospodarenja otpadom, štetan utjecaj na krajolik ili mjesta od posebnog interesa te nastajanje eksplozije ili požara ostvaruje se ispunjavanjem temeljnih zahtjeva za građevinu sukladno posebnom propisu koji uređuje gradnju, te provedbom posebnog propisa koji uređuje postorno uređenje.

(5) Neugodu uzrokovanu mirisom od bilo kojeg otpada utvrđuje osoba akreditirana za metodu prema normi  HRN EN 13725, a kada je potrebno dodatno se koristite još i norme HRN EN 16841-1:22016 i HRN EN 16841-2:2016 te ostale odgovarajuće norme.

U nastavku dajemo nacrt Zakona.

Više informacija u narednom razdoblju na stranicama HUP (sanja.smoljak@hup.hr) i Ministarstva.

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2020.

Kolumna Linda Poščić Borovac: What’s the point?

Među milijunima i milijunima pitanja kojima smo svaki dan „obljepljeni“, nepotrebno zakočeni, društveno paralizirani, istinski iščupani iz korijena da bi pristali biti zbrkani, podložni, pokolebljivi, ovisni…mi zapravo stojimo na rubu ludila jer ne znamo dati odgovor na samo jedno, ali najvažnije pitanje: „What’s the point?“ Što je poanta? Što je BIT?

Stalno o nečemu brinemo, gubimo se i lutamo među uskim definicijama uspjeha, razapinjemo se uzduž i poprijeko suludim zadacima i aktivnostima, trujemo se svakojakim informacijama, glumeći istovremeno da sve znamo i držimo pod kontrolom, a, ipak, ne znamo si dati odgovor na pitanje: „What’s the point?“

Linda Poscic Borovac
Linda Poščić Borovac*
Autorski članak

Tražimo sigurnost, da, „samo“ to… da budemo sigurni danas, sutra, od sunca, od kiše, tornada, krize, zločestih ljudi, jala, hakera, štakora, propasti, loših susjeda, potresa, smeća, … Tražimo sigurnost u bankama, tvrtkama, burzama, nekretninama, pokretninama, nakitu…tražimo sigurnost u zdravoj hrani, rutini, navikama…tražimo sigurnost… Ali, sigurnosti nema. Nikada je nije ni bilo. Sigurnost ne postoji i zato je postojanje toliko izazovno, nekad i lijepo. Uporno tragamo za nečim čega nema, propuštajući tolike ljepote života sa svim njegovim rizicima, opasnostima, nesigurnostima. Pristajemo biti PLASTIČNI (a, istovremeno donosimo mjere o njenoj zabrani). Kao što bi i ruža postala plastična kada bi postala sigurna, bez opasnosti od jakog vjetra, ili neke gladne koze koja je želi pojesti, ili pak nekog razigranog dijeteta koji je želi ubrati. Ali, u tome i je ljepota ruže, u tome i je ljepota života, što smo okruženi izazovima, vjetrovima, kišama, suncem i oblacima. Lijepi smo, kao i ruža, ako se znamo prepustiti životu. A, ako ne znamo, a želimo imati,  ako nam je sve nametnuto, definirano, „sigurno“, tada život postaje zatvor. Tada sreća i sloboda nestaju. Sloboda je samo jedna. Ne postoji puno vrsta slobode. Zatvora je puno. I istina je samo jedna, laži ima milijun (kao i pitanja sa početka ovog teksta).

Nije „What’s the point?“ u masi, ne može biti, masa nam može dati obrazac, disciplinu, stil, etikete, masa (društvo, religija, kultura, nacija, država, politika, mediji,…) nas jedino može učiniti ovisnima o svemu i svačemu, o onome što je masi važno, o znanju i ugledu koje nam pozajmljuje, o nekoj osobnosti koju nam posuđuje iz nekog od izvora, možda sa škole, fakulteta, crkve, države…masa nas neće učiti slobodi, ljubavi…uz masu u najboljem slučaju možemo promjeniti zatvor i „uživati“ u šetnji između njih. Možemo mijenjati strane, religije, ideologije…možemo vjerovati da se osjećamo slobodni, ali sve je to ista zamka, s drugim imenom.

„What’s the point?“ nije obećanje politike, religije, ideologije da bi vam ublažilo strah od nesigurnosti.

Uostalom čega se stalno bojimo?

Došli smo bez ičega, tako ćemo i otići.

A, dok ne odemo, mogli bi se više smijati, više voljeti, više disati, više pjevati, više se radovati, više maštati, više meditirati, više biti poput neustrašivog djeteta, ionako s time ne možemo ništa izgubiti, a mogli bismo dobiti odgovor na najvažnije pitanje: „What’s the point?“, i to bez po muke.

Nekad se sjetim kako o ovom: „What’s the point?“, razmišljahu i maštahu mnogi, toliko, oduvijek, pa mi dođe spomenuti i nešto njihovo, od drugih:

Za dobar život treba nam malo, a i bez toga bi se nekako snašli. (Dušan Radović)

Linda Poščić Borovac
* Poduzetnica, CEO tvrtke Crocon d.o.o., promotorica djelovanja za opće dobro, pjesnikinja, utemeljiteljica Udruge za dramsku rekreaciju Happy ThinGS Academy, pjesnikinja i spisateljica, autorica svjetski nagrađenih kreativnih projekata…

DOBRA HRVATSKA
Kolovoz, 2020.

Park prirode Lonjsko polje, izniman primjer – održiva zaštita prirode, turizam i seoski život zajedno!

Park prirode Lonjsko polje jedno je od najočuvanijih prirodnih poplavnih područja u Europi te jedinstvena riznica biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj i u cijeloj Europi. To je područje stanište za više od dvije trećine ukupne populacije ptica u Hrvatskoj. Posebno su zanimljive ptice močvarice, odnosno vrste koje koriste poplavno područje Lonjskog polja za gniježđenje, hranidbu i podizanje mladih. Neke od najpoznatijih ptica močvarica su mala bijela čaplja, siva čaplja, gak, čaplja govedarica, bijela roda, liska, patka njorka, veliki vranac, čaplja danguba, velika bijela čaplja. Također, Lonjsko polje jedno je od najvažnijih mrjestilišta riječne ribe u cijelom dunavskom slijevu. Još od prvih zapisa naseljavanja područja uz srednji tok rijeke Save tu su ljudi živjeli u skladu s prirodom tako da je lokalno stanovništvo očuvalo tradicijski način života do danas. Ekstenzivno pašarenje stokom – konjima, kravama i svinjama (što uključuje i autohtone pasmine poput slavonsko-srijemskog podolskog goveda i turopoljske svinje) te očuvanost tradicijske arhitekture drvenih kuća, čine ovo područje jedinstvenim primjerom prirodnog, krajobraznog i kulturnog naslijeđa.

Hrvatski fotosavez (120)

Uživanje u prirodnim ljepotama, a posebno očuvanoj prirodi zaštićenih područja, jedan je od glavnih interesa turista koji posjećuju Hrvatsku, a posebno posjetitelja Parka prirode Lonjsko polje. Upravo zbog toga organizirani sustav posjećivanja je od posebne važnosti i prvi važan za održivi način korištenja prirodnih ljepota i resursa. Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje fokusirana je na održivi turizam te smatra da organizirani sustav posjećivanja ima pozitivan utjecaj na razvoj lokalne zajednice i zaštitu prirodnih resursa, odnosno da turizam i zaštita prirode idu ruku pod ruku. No, turizam se ne bi trebao tek „događati“, posebno ne na zaštićenim područjima – već posjećivanjem treba kvalitetno, sustavno i planski upravljati.

Ulaganja u planski razvoj turističke infrastrukture

Zbog toga posljednjih godina Javna Ustanova Park prirode Lonjsko polje ulaže velike napore i značajna sredstva u razvoj kvalitetne posjetiteljske infrastrukture, planski pristupajući svim aspektima turizma na našem području. U proteklih pet godina uloženo je oko 30 milijuna kuna u razvoj turističke infrastrukture. Tako je 2015. godine obnovljen Posjetiteljski centar Krapje s prezentacijskom dvoranom, suvenirnicom, edukativnim sadržajima poput interaktivne škrinje i replikama posavskih drvenih kuća koje se mogu slagati. Godine 2016. izgrađen je Posjetiteljski centar Repušnica u partnerstvu s gradom Kutinom, a trenutno je pri završetku izgradnja Posjetiteljskog centra Crna roda Osekovo. Projekt se provodi u partnerstvu s gradom Popovačom i Sisačko-moslavačkom županijom, a vrijednost investicije je oko 20 mijuna kuna. Osim posjetiteljskog centra, koji će obuhvaćati brojne edukativne sadržaje, u planu je izgradnja tri vidikovca za promatranje ptica i prirode na području Parka. No, s ulaganjima se nastavlja i dalje – početkom sljedeće godine planirana je prijava i izgradnja Posjetiteljskog centra u Čigoču u partnerstvu s gradom Siskom ukupne vrijednosti oko 40 milijuna kuna.

Hrvatski fotosavez (214)

Jedinstveni rekreativni i edukativni turistički programi

Najvažniji cilj uz očuvanje prirode je posjetiteljima ponuditi siguran, sadržajan i ugodan boravak u Parku te stalno razvijati ponudu edukativnih programa, povezati posjetitelje s prirodom i kulturnom baštinom. Tako Park prirode Lonjsko polje u ponudi ima doista veoma različite edukativne grupne programe za sve – djecu, studente i odrasle, kao: Krapje – selo graditeljske baštine, Bijela roda, Ptica kosac, Posavski konj, U zagrljaju Lonjskog polja i trsnog gorja, Vodozemci, Ptica sa žlicom – žličarka, Okreni se – istraži i nauči prepoznati, Priroda i čovjek. Kroz edukativne programe pod vodstvom vodiča-edukatora, posjetitelji uživajući u prirodnom okruženju uče o zaštićenom području. Uz edukaciju, posjetiteljima je dostupan i niz rekreativnih sadržaja kao što su bicikliranje, kanuing, pješačenje te sportski ribolov na rijekama u Parku u suradnji s lokalnim ribolovnim društvima. Od ove godine, na rijeci Strug u Lonjskom polju može se voziti čamcima na solarni pogon koji su dobri prema okolišu, a posjetiteljima pružaju jedinstven doživljaj prirode pošto su gotovo nečujni. Također, u gradu Sisku po rijeci Kupi plovi brod Juran i Sofija, kojim upravlja Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje. Vožnjom kroz povijesni dio Siska želi se potaknuti i privući posjetitelje u Park koji je od Siska udaljen svega 30-ak kilometara, a vožnja po Kupi savršena je uvertira za nastavak obiteljskog izleta u Lonjskom polju. Zanimljiv je podatak da je Park prirode Lonjsko polje u nekoliko godina, u sklopu razvoja turističke infrastrukture, formirao pravu flotu plovila za posjetitelje: uz brod Juran i Sofija na Kupi, tu su još četiri čamca na solarni pogom, plovilo Vodomar na Savi, te brod Katarina 1 kojeg se po potrebi unajmljuje za grupne posjete i plovidbu po Savi i Uni.  S obzirom da je u Lonjskom polju očuvano tradicijsko pašarenje, pri čemu stočari većinu godine stoku drže na pašnjacima, Park ima još jednu turističku atrakciju: posavski safari, kako su posjetitelji nazvali šetnje pašnjacima dok oko njih mirno pasu krave, konji i svinje, a na taj prizor rijetki ostanu ravnodušni. Na području na kojem je očuvano tradicijsko stočarenje, na slobodnoj ispaši boravi oko 4000 grla stoke: svinja, krava i izvornih pasmina konja – hrvatskog posavca i hrvatskog hladnokrvnjaka. Također, s gradovima u neposrednoj blizini Parka, planira se razvijati posebne turističke pakete koji bi objedinili ponudu Parka i turističku ponudu tih gradova.

Hrvatski fotosavez (373)

Suradnja s lokalnom stanovništvom – osnova za dobar život, uspješan turizam i zaštitu prirode

Uz razvoj turističke infrastrukture, Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje mnogo napora ulaže u suradnju s lokalnom stanovništvom i različitim dionicima što ne čudi jer se ovaj Park, ukupne površine oko 500 km2 proteže kroz tri županije, a na njegovom području nalazi se čak 14 naselja. Nadalje, za razliku od nacionalnih parkova, u parkovima prirode dopuštene su gospodarske djelatnosti pod određenim uvjetima, što dodatno utječe na kompleksnost upravljanja područjem. Dobru suradnju s lokalnim proizvođačima i poduzetnicima nastojimo poticati i kroz naš turistički segment. Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje surađuje s loklanim pčelarima i proizvođačima sira na način da im osigurava besplatan prostor za prodaju proizvoda u dvorištima posjetieljskih centara, organizira radionice za lokalne turističke djelatnike u sklopu kojih im se prezentira ponuda Parka te im Park svoju infrastrukturu daje na raspolaganje da ju koriste kao dodatan sadržaj za svoje goste. U nabavi suvenira Park surađuje s domaćim kreativcima i proizvođačima suvenira te na taj način podržava njihovo poslovanje. U suvenirnicama u Krapju, Čigoču i Repušnici mogu se naći različiti suveniri od nakita, privjesaka, eco-friendly svijeća, ručno vezenih platnenih torbi i pregača, roda izrađenih od riječnih školjki, majica, šalica s motivom drvenih kućica… Cilj je da svi suveniri imaju poveznicu s Parkom i onime što je tipično za njega, a veliko je zadovoljstvo kada posjetitelji cijene i kupuju domaće suvenire jer time podržavaju lokalne proizvođače.

photo by Tomislav Koran

Naglasiti treba i ostale pozitivne učinke turizma u zaštićenom područjima, a to su podizanje svijesti o zaštiti prirode, povećanje broja radnih mjesta i zapošljavanje lokalnog stanovništva, porast lokalnih prihoda, razvoj infrastrukture, promocija kulturne vrijednosti, uključujući i tradicionalna zvanja te porast potražnje za rekreativnim aktivnostima. Naravno, te se stvari ne događaju preko noći i za vidljive rezultate potrebno je uključenje i angažman svih zainteresiranih strana.

 

Vrijednosti održivog turizma na zaštićenom području – budućnost europske turističke industrije

Suvremeni trendovi turizma se mijenjaju, održivi turizam sve više dobiva na značaju unutar europske turističke industrije, a turizam na zaštićenom području najučinkovitiji je alat za vrednovanje prirodne i kulturne baštine, njezinog očuvanja te uspješnosti lokalne zajednice. Stoga je zaposlenicima Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje, koji se bave razvojem sustava posjećivanja u Parku, izrazito važno da posjetitelji budu zadovoljni te da se osjećaju sigurno i ugodno. Ako dožive nova i zanimljiva iskustva, oni pozitivnim pričama djeluju na druge – svoje prijatelje i obitelj. U današnjem hiperpovezanom svijetu, dodatno opterećenom globalnom pandemijom, jednostavna preporuka nekoga kome vjerujemo može imati puno veći učinak od, primjerice, klasičnog oglašavanja. Stoga se Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje strateški opredijelila za individualni pristup posjetiteljima i zadovoljenje njihovih potreba kako bi oni postali ambasadori Parka i prenosili svoja pozitivna iskustva od usta do usta. Ovakim načinom komunikacije postižu se dvije stvari: gradi se zajednica i uključuju se posjetitelji u stvaranje sadržaja, u komunikaciju…

photo by_Tomislav Koran_2

Zaključno, ako se održivi turizam provodi planirano i sustavno mogu se postići promjene u znanju, stavovima i navikama posjetitelja i lokalne zajednice što će generalno imati pozitivan utjecaj na jačanje svijesti o zaštiti prirode i planeta.

Helena Radić Bosanac
rukovoditeljica Odsjeka za promidžbene aktivnosti i sustav posjećivanja – Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje

Fotografije: Tomislav Koran, arhiva Hrvatskog fotosaveza, Arhiva PP Lonjsko polje

DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2020.

Kolumna Nada Podnar*: Sustav vrijednosti za svaki dan; lekcija koju sam naučila!

škola
Foto: gpointstudio - www.freepik.com

Gotovo svakodnevno u poslovnom, političkom, društvenom i svakom drugom djelovanju, slušamo izjave o moralnim, socijalnim, osobnim i drugim pozitivnim vrijednostima. Neke smo dobili od ranog djetinjstva, druge smo naučili odgojem, treće, pak, stekli kroz obrazovanje, u društvu ili na poslu.

Kada govorimo o životnim vrijednostima svima nam je sve jasno, dapače, čini  se sve lako, kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. I sve je dobro do trenutka kada nas situacija demantira. Tada počinje naše čuđenje i propitkivanje – zašto se netko pridržava i radi u skladu s opće prihvatljivim društvenim vrijednostima, a drugi ih svjesno krše. Kada se raspravlja o tome,  u svijetu u kojem živimo, težište se najčešće stavlja na negativne primjere iz života, a vrlo rijetko na pozitivne. Jer oni  pozitivni se uzimaju kao nešto zdravo za gotovo.

Nada Podnar
Nada Podnar *
Autorski članak

Ništa čudno, tako je uostalom u svem našem životu življenja. U školi se uvijek više bavimo lošim učenicima, a manje izvrsnima. U poslu tražimo rješenja kako riješiti problematične zaposlenike, a manje kako unaprijediti primjerene. U novinama čitamo negativne vijesti prije pozitivnih, i tako redom. Sigurna sam da sociolozi raspolažu s mnogo stručnih analiza i utemeljenih studija zašto je to baš tako.

Ja spadam u generaciju koja je uvažavala mišljenja starijih, ne propitkujući točnost ili opravdanost njihovog stava. Danas prihvaćam da nove generacije imaju svoje mišljenje i svoj stav i ne libe se ući u konfrontaciju sa starijima ili nadređenima, ako se ne slažu sa zadanim obrascima. Smatram dobrim kad mladi ljudi pomiču granice i istražuju svjetove. Dobro je kada se bore za bliske im njihove vrijednosti i za svoje mjesto pod sunce. Ono što nije dobro pitanje je načina na koji to rade i s koliko takta uspijevaju izboriti svoj cilj.

Ne pokušavam pomiriti svjetove ni davati rješenja kako bi bilo, kad bi bilo. Pokušavam se tek na trenutak osvrnuti na sebe samu i prisjetiti se situacija u kojima sam ja učila prve životne lekcije o moralnim i ljudskim vrijednostima – onima koje su vrijedile nekad, koje vrijede danas i vrijedit će i ubuduće, želimo li ostati humana ljudska bića.

VB_0145

***

Ovih dana čitam napise o nastavku snimanja serije „Crno bijeli svijet“ i za trenutak se vraćam u godine svojih početaka, na svoje djetinjstvo, ne u Zagrebu gdje sam provela najveći dio života, već u malom gradiću u dolini Neretve. U vrijeme kada smo svi bili jednako sretni i nesretni, podjednako uglavnom siromašni, gdje je jedno toplo pecivo u pekarnici bilo najveći luksuz koji smo poznavali. U takvom je okruženju protjecalo i moje  osnovnoškolsko obrazovanje.

Naša učiteljica davala je sve od sebe da naučimo predviđeno školsko gradivo, ali više od toga, trudila se dati nam i onu drugu – ljudsku dimenziju – kako bismo izrasli u kvalitetne ljude. Tako je jednom naumila naučiti nas koliko je važno biti pažljiv jedan prema drugome i kako malim znakom pažnje možemo usrećiti jedni druge. Uoči jedne Nove godine kazala nam je neka svatko od nas pokloni jednu malu sitnicu drugom učeniku. Kako bi sve bilo nepristrano, izvlačili smo papiriće na kojima su bila imena svih učenika, a onom koga izvučemo trebali smo donijeti sitnicu čija bi vrijednost bila u visini najmanje čokoladice u dućanu. Dok smo izvlačili papiriće, ja, kao jedna od najsiromašnijih učenica, silno sam se molila u sebi da me izvuče Robert, učenik koji je bio iz dobrostojeće obitelji. Uvijek uredan, sređen, s mamom koja je bila gospođa iz drugog grada i koja je u svakom pogledu odudarala od naših majki. Kao što obično biva u životu Robert je izvukao moju najbolju prijateljicu, a mene? Mene je izvukao možda najsiromašniji učenik u razredu. Moja tuga se jasno vidjela na mom licu. Slijedeći dan, kad smo došli u razred i razmijenili poklone, moja najbolja prijateljica dobila je čokoladicu, upravo onu koja je bila spomenuta kao primjer za poklon. A ja?! Ja sam dobila najljepši kožni rokovnik kakav nitko od nas nije vidio dotad i paketić prekrasnih rukom vezenih maramica. Moj izraz lica govorio je više od svake riječi.

***

Naučila sam lekciju za cijeli život!

Nikad, ali baš nikad više u životu, nije mi palo na pamet procjenjivati ljude prema odjelu, poslu koji rade ili izgledu. Bez da je rekao ijednu riječ, moj školski kolega naučio me jednu od najljepših životnih vrijednosti. Samo jednom gestom i tim znakom pažnje.

I još nešto. Danas, puno godina poslije zaboravila sam imena gotovo svih svojih osnovnoškolskih kolegica i kolega. Ali, Anti Popoviću, ime nikad neću zaboraviti.

Zahvalna sam životu na ovoj lekciji, koju sam prenijela svojoj djeci, svojim suradnicima, a podijelila danas i s vama.

Neke vrijednosti nemaju cijenu i ne mogu se kupiti novcem.

Nada Podnar
* Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba;  Promotorica održivog razvoja i eko-Neretve

DOBRA HRVATSKA
Srpanj, 2020.

Birokratsko očitovanje moći protiv građanskog uključivanja u uljepšavanje Zagreba

Ili, drugačije: zašto se ne bi „olakšale“ rigidne gradske odluke i pravila u korist više ljudske topline i dopadljivosti grada? Ili je pak bolja i suha i ružna zemlja, uz osjećaj birokrata da je sve onako „po propisu“. Tvorcima mini vrta u Preradovićevoj u srpnju stigle novčane kazne za samoinicijativnu sadnju cvijeća!

U travnju ove godine u Preradovićevoj ulici u Zgrebu niknuo je na jednom od zapuštenih zemljanih površina na parkingu mali šareni cvjetnjak? Njegovi tvorci, Boris Novković i Martina Živković, inače vlasnica popularne zagrebačke slastičarne ‘Torte i to’, sada sredinom srpnja dobili su kaznu zbog sadnje cvijeća i trave.

Komunalno redarstvo poslalo im je “čestitke”, koje je Novković pokazao pred novinarima. Živković svoju još nije dobila jer je trenutno na godišnjem.

Kazna koju moraju platiti iznosi po 350 kuna, a u pisanom priopćenju stoji da je “Člankom 95. st. 1. točkom 10. Odluke o komunalnom redu na javnim zelenim površinama zabranjeno poduzimanje neovlaštenih zahvata poput sadnje bilja.”

Također je navedeno da je inače propisana kazna za ovo nedjelo između 700 i 1000 kuna, no ako uplate u roku od tri dana mogu uplatiti iznos umanjen na 350 kuna.

Novković je za portal Telegram otkrio i da kaznu ne namjerava platiti ovu kaznu.

“I dalje ne mogu vjerovati da je netko iz komunalnog redarstva toliko neosjetljiv i da mu toliko smeta nekoliko posađenih biljaka i mala zelena ograda. Žalit ću se Prekršajnom sudu jer sam napravio nešto što se u Kaznenom zakonu definira kao beznačajni prekršaj. Da, prekršio sam komunalni red ali zato da nešto uljepšam”, rekao je Novković.

Kazna im možda niti ne bi stigla da vrt netko nije anonimno prijavio komunalnom redarstvu. Novković i Živković su najprije dobili dopis u kojem se od njih tražilo da se očituju o “neovlaštenoj sadnji cvijeća”, te da površinu na kojoj su zasadili vrt vrate u prvobitno stanje.

“S ljudske razine mogu reći da nikada neću iskopati nikakvu živu biljku. Ako budem kažnjena, netko drugi će morati uništiti taj vrt”, reklamom prilikom Živković.

Mini vrta više nema zbog, kako kaže Novković, gostiju obližnjeg kafića koji tamo vežu bicikle, ostavljaju opuške i boce, te drugo smeće. Ipak, kazna za sadnju bilja koje je u ove nevesele dane razveselio mnoge građane stigla na njihove adrese.

Pitanje je hoće li doći kazna i svima koji su se odazvali njihovom ‘pokretu otpora’ i nastavili saditi male vrtove po gradu, ili će ova situacija izazvati neku novu građansku akciju otpora institucijama koje, kada konačno i rade svoj posao, rade na štetu malih veselja građana.

Uključivanje Zagrepčana – zašto ne?

Zašto se građani ne bi više uključili u uljepšavanje svog grada? Ima više načina.

Možda bi čitav jedan kvart mogao biti povjeren građanima. Sigurno bi mnogi od građana centra s radošću prihvatili ideju da brinu o nečem „svojem i našem“.

Zašto se spomenuti Pravilnik ni uspio ni malo prilagoditi životu, tako da bude „obazriviji“ prema korisnim inicijativama građana? Ne bi li gradske vlasti s više senzibiliteta trebale osluškivali bilo građana pa i uključivali ih u gradske projekte?

Kako to rade „oni“

Kad je već riječ o „službenoj“  sadnji i održavanju nasada u Zagrebu, dobro bi bilo podsjetiti se na „sumnjive“ saditeljske kampanje koje se viđaju po gradu u rano proljeće svake godine – gdje se na silu utrpavaju nova stabla preblizu postojećim , kad se stara stabla vade (inače, još sasvim u „formi“) i zamjenjuju novima. Sve to previše ukazuje na na geslo– „posadi čim više!“. Pa se pitamo tko daje takve naloge, i nije li u pitanju neko klijentelističko i ortačko pogodovanje isporučiteljima svakojakog vrtnog materijala.

Pogotovu nas, u svijetlu ove „zelene teme“, žalosti činjenica što svaki novi GUP ili Provedbeni plan donosi i novo smanjenje zelenih površina, u prilog oni korisnijih sadržaja. Unosnijih.

Referenca: Zagreb info
https://www.zagreb.info/aktualno/bolja-je-suha-i-ruzna-zemlja-tvorcima-mini-vrta-u-preradovicevoj-stigle-novcane-kazne-za-sadnju-cvijeca/272794/ 

DOBRA HRVATSKA/ mt
Srpanj, 2020

Poruka iz HR PSOR-a: HR PSOR ne odobrava spajanje ministarstava gospodarstva i zaštite okoliša i energetike

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) pozdravlja stav starog-novog predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića da smanji broj ministarstava i time ukaže na potrebu restrukturiranja javne uprave i povećanje njene efikasnosti, što je jedan od većih problema Hrvatske i otežava oporavak gospodarstva koji nam je svima najvažnija zadaća

Vjerujemo da je veliki uspjeh na parlamentarnim izborima omogućio sastavljanje Vlade RH bez pritiska te da će to značiti okupljanje stručnih i kvalitetnih ljudi što će Hrvatskoj u ovim teškim vremenima biti iznimno važno.

Usprkos namjeri da se poveća efikasnost javne uprave, spajanje Ministarstva gospodarstva s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike dovest će do direktnog sukoba interesa i moguće pristranosti ministra koji će zastupati obje ideje.

Prirodno se resori gospodarstva i zaštite okoliša zalažu za potpuno suprotstavljene interese te je njihova ravnopravnosti nužna kako bi se donosile kompromisne odluke koje omogućuju održivi razvoj: razvoj gospodarstva uz dužnu pažnju na zaštitu okoliša. Postoji opravdana bojazan da bi spajanjem ovih dvaju resora došlo do gubitka neovisnosti i ravnopravnosti u donošenju odluka te da bi resor zaštite okoliša izgubio moć i sposobnost da gospodarstvu nameće nužne standarde za održivi razvoj.

U vremenu klimatskih promjena, gubitka biološke raznolikosti i resursa koji prijete da ugroze opstanak čovjeka za Zemlji, smatramo nužnim da resor zaštite okoliša ostane neovisan i snažan kako bi usmjeravao Republiku Hrvatsku prema održivom razvoju što je temelj razvojnih programa Europske unije te Ujedinjenih naroda.

Izvor: dop.hr
https://www.dop.hr/hr-psor-ne-odobrava-spajanje-ministarstava-gospodarstva-i-zastite-okolisa-i-energetike/

DOBRA HRVATSKA
Srpanj, 2020.

„Naša ZelEn priča“ ide ponosno dalje! Zaposlenici vratili sjaj stoljetnom parku na Krku u novoj volonterskoj akciji HEP opskrbe.

Društveno odgovorno poslovanje sastavni je dio je organizacijske kulture HEP Opskrbe te pozitivan način uključivanja u zajednicu. Sedma godina rada za opće dobro, priča je koja ispunjava ponosom i zadovoljstvom. „Naša ZelEn priča“, kako je nazvasmo.

Naša ZelEn priča u park šumi Dražica

Nova volonterska akcija HEP Opskrbe „Naša ZelEn priča“ ove je godine održana na otoku Krku, u park- šumi Dražica. Sto godina stara park šuma, desetljećima se nije koristila ni uređivala, a prije nekoliko godina napravljen je idejni projekt obnove šume. Potaknuti time, zaposlenici HEP Opskrbe odlučili su kroz jednodnevnu volontersku akciju pomoći krčkoj zajednici.

Akcija je inicirana od strane zaposlenika HEP Opskrbe, a organizirana je u suradnji s komunalnim društvom Vecla i Gradom Krkom. Tijekom višesatne akcije postavili smo natpisne pločice i označili biljke u park šumi Dražica te obojali stepenice koje povezuju horizontalne staze prema parku. Angažman zaposlenika je bio izuzetan i na kraju je rezultirao s 300 obojanih stepenica te uređenim i očišćenim stazama parka. Park šuma Dražica ponovno je zasjala i s pravom je možemo zvati zelenim srcem Krka.

HEP OPSKRBA 2020 2 zelen krk DVIJE CURE

Volontiranje od društvenog značaja

Svoju brigu za društvo i zajednicu u cjelini HEP Opskrba pokazuje svojim volonterskim angažmanom. Činimo dobrobit za prirodu, ali i za zajednicu kojoj je potrebna potpora i pomoć. Prošle godine odradili smo akciju čišćenja teško dostupne obale Murtera, obojali dječji dom u Caritasovoj kući za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, prikupili pomoć za socijalno osjetljive skupine društva te otrčali UNICEF-ovu humanitarnu utrku Mliječna staza.

Naša volonterska priča traje već dugi niz godina. Nakon što smo, u sklopu tradicionalne akcije „100 zelenih stabala“, u proteklih pet godina zasadili i više od planiranih 100 sadnica uz naše hidroelektrane, prošle godine smo pokrenuli novi projekt „Naša ZelEn priča“, kojoj je i dalje cilj očuvanje okoliša, što je u skladu s osnovnom misijom proizvoda ZelEn.

Društveno odgovorno poslovanje sastavni je dio je organizacijske kulture HEP Opskrbe te pozitivan način uključivanja u zajednicu.

 

Fond ZelEn pomaže najosjetljivijim skupinama društva

Svim svojim kupcima kategorije poduzetništvo, koji su se odlučili za društveno odgovorno poslovanje, HEP Opskrba nudi opskrbu električnom energijom isključivo iz obnovljivih izvora energije, putem jedinstvenog proizvoda ZelEn. Sva sredstva prikupljena od prodaje proizvoda ZelEn uplaćuju se u fond iz kojega realiziramo projekte iz područja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti za potrebe socijalno osjetljivih kategorija društva, kao što su vrtići, škole, domovi i slične institucije. Do sada je u taj fond prikupljeno već  3,4 milijuna kuna i izvedeno devet projekata, ukupne vrijednosti 2,4 milijuna kuna, zahvaljujući kojima je potrošnja energije smanjena za oko 240.000 kilovatsati, što je ušteda emisije ugljičnog dioksida od 68 tona godišnje.

Svojim primjerom šaljemo poruku i drugim tvrtkama da se uključe u slične projekte kojima povećavamo svijest o odgovornom poslovanju prema prirodi i okolišu u kojem živimo i radimo. U cijelom ovom poslu neizmjerno se i sami veselimo.

Tina Barbarić
HEP Opskrba

DOBRA HRVATSKA
Srpanj, 2020.

NAJČITANIJE