Pismo iz Zaklade: Mladi bez odgovarajuće obiteljske skrbi u svijetu pandemijskog kaosa. Kako se snalaze i što možemo naučiti od njih?

Posljednjih dana, uslijed globalne pandemijske krize, živimo u karanteni suočavajući se  svakodnevno  s nizom  informacija o gospodarskoj krizi koja će neminovno uslijediti nakon  krize uzrokovane korona virusom. Upravo ta kombinacija zdravstvene i gospodarske krize dovela je do situacije u kojoj nema uobičajenih povlaštenih statusa među ljudima već je jednako obuhvaćeno cijelo čovječanstvo. U veoma kratkom vremenu budućnost nam je postala neizvjesna, a sadašnjost ispunjena osjećajem  straha, nelagode i nesigurnosti.

Posao koji godinama radim usmjeren je na djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i oduvijek je ispunjen željom da razumijem djecu i mlade posebice kada razgovaramo o njihovoj budućnosti pred  izlazak iz doma. Zaklada Vaša pošta koju vodim dulji niz godina djeluje na nacionalnom nivou i skrbi o djeci iz 20 dječjih domova na cijelom području Hrvatske. Uz podršku velikog broja donatora za ovu djecu i mlade ugovaramo police životnog osiguranja kako bi nakon izlaska iz doma imali financijsku potporu u iznosu od 2000 kn mjesečno tijekom prve dvije godine samostalnog života. Godinama pažljivo slušam njihove priče o raznim strahovima, a najčešće spominjan od svih ovih dana je dodatni strah od neizvjesne budućnosti s kojim se ovih dana suočio cijeli svijet. Poput ove hrabre djece koja se sa životnim nedaćama dugo ili stalno nose na različite načine, naprosto smo i mi ostali morali  prihvatiti  neizvjesnost  kao dio trenutka. Strah, nelagodu i nesigurnost kao njezine prirodne pratioce.

U ovim posebnim vremenima rada od kuće, ostala sam u kontaktu sa svim svojim poslovnim suradnicima, posebice sa djecom i ravnateljima dječjih domova te sam se usmjerila na jedino moguće u ovom trenutku – sređivanje arhive i stvaranje nove strategije poslovanja zaklade za vrijeme koje dolazi. No, umjesto očekivanog zatišja uslijedili su telefonski pozivi, najprije ravnatelja, a kasnije i mladih koji su do nedavno bili štićenici  domova. Vijesti su bile loše, pandemija je u rekordnom roku ugrozila gospodarstvo te ih je većina naši bivših mladih štićenika dobila otkaze na poslu. Kako su se poslovni procesi zaustavljali, tako je prestala i potreba za radnom snagom, pogotovu njihovog tipa.  Sve je stalo. Ali,  vrijeme i život ne – mora se nešto jesti, negdje se mora čovjek skloniti i nekako preživjeti dok pošast ne prođe. Nakon brojnih telefonskih razgovora sa njima pokušavam resetirati misli, pravim planove i u potpunoj tišini i dalje tražim odgovor na pitanje – što i kako dalje? U pravilu ovi mladi odrastaju bez adekvatne socijalne mreže i bez podrške obitelji, a sada su ostali i bez posla i, dodatno, potpore dobrih poslovnih ljudi koji su se i sami našli u nevoljama. Jedino što preostaje je živjeti – dan po dan, bez planova za bližu ili dalju budućnost te strpljivo čekati da se život ponovo koliko – toliko normalizira.

Gotovo nikada ne prihvaćam činjenicu da neki problem nema rješenje. Uvijek se vodim mišlju: ako ja ne vidim rješenje, ne znači da ono ne postoji. I tako, unatoč razumu koji kaže da stanje općenito nije dobro, odlučila sam nazvati neke od svojih poslovnih suradnika da čujem kakvo je stanje kod njih i da vidimo možemo li kako pomoći donedavnim štićenicima dječjih domova u ovoj kriznoj situaciji. Nažalost, sve redom su me zatekli isti odgovori  – svi su zabrinuti za vlastito tekuće poslovanje i žive u  neizvjesnosti  koja opterećuje i sputava i nitko ne nalazi načina da se odgovori adekvatnim rješenjem za situaciju u kojoj su se ovi mladi ljudi našli.

Po prvi put sam se i sama našla pred zidom koji mi je zatvarao pogled, nisam više pokušavala tražiti rješenje uz pomoć ljudi. Htjela sam sačuvati svoje misli od razočarenja, jer ovaj put doista ne nalazim načina da se nešto učini, da se pomogne. Ne zovem nikoga od tih mladih ljudi koji su se našli u potrebi, jer im nemam što reći, čekam nešto – ni sama ne znam što. A onda zazvoni moj mobitel; javljaju mi se ti moji mladi i kažu neka ne brinem jer su se ipak nekako snašli, imaju krov nad glavom i dovoljno hrane u hladnjaku i da je sve u redu. Kažu da su se udružili, za sada dvoje, a uskoro stiže i treći član, da su se smjestili u mali stan na periferiji grada, da zajednički stan plaćaju s jednom rentom police osiguranja koju su dobili prilikom napuštanja doma. Shvatila sam da pojedinačno ne bi mogli opstati, ali ovako udruženi nekako mogu. Od mjesečnih renti druge dvojice kupuju hranu i osnovne higijenske potrepštine, ne izlaze van, peku palačinke, igraju na karte i čekaju da pandemija prođe. Tako kažu. I baš ništa ružno ne spominju. Navikli su jedni na druge jer pod istim su krovom proveli djetinjstvo i tinjdžerske dane. I sada ih je nesretna korona okupila opet za istim stolom.

Možda će  zvučati čudno, ali ja znam da je ovo priča, unatoč teškom vremenu kroz koje cijelo čovječanstvo prolazi –  priča sa sretnim završetkom !

Stoga koristim ovu priliku zahvaliti se još jednom svim donatorima koji su kroz vrijeme od kada Zaklada djeluje donirali police životnog osiguranja za 427 djece bez obiteljske skrbi. One su im danas sigurnost koju im obitelj nije dala. Danas su im od neprocjenjive vrijednosti, od životnog značaja u punom smislu te riječi.

Hvala i partneru zaklade – Croatia osiguranju na profesionalnosti, doniranim policama i redovitim isplatama na račune naših štićenika, čime ta tvrtka u proteklih deset godina   živi ulogu – iskrenog i pouzdanog prijatelja djece !

Senka Klarić
Upraviteljica Zaklade Vaša pošta

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020

Osvrt Priča: Usporimo brzu modu! Livia Firth obilježila 10 godina bloga „Izazov Zelenog Tepiha“ (The Green Carpet Challenge)

Foto: Pexels / Pixabay

Tekstilna industrija je, nakon naftne, najveći globalni zagađivač okoliša – da li ste to znali? I u njoj sudjelujemo svi mi. Srećom, postoje pojedinci i inicijative koji nastoje povećati svijest o tom problemu. Koristeći svoje ime, ali i snagu interneta, danas ima više brendova koji istražuju nov, održiv pristup, uz poruku:

Usporimo MODU!

Onu brzu, sezonsku. Angažirani dokumentarni film iz 2015. pod nazivom “Prava cijena” (True price) jedan je od najvažnijih filmova o ovoj temi u zadnjem desetljeću. U samo 90 minuta progovara o nemjerljivim posljedicama koje tekstilna industrija ostavlja na okoliš i ljude. Jeftina odjeća uopće nije jeftina kad joj dodamo troškove zagađenja i ugroze resursa te kršenja ljudskih prava radnika.

Iako se ova tema propituje kroz misli intelektualaca različitih vokacija, glas koji ostaje posebno zapažen u filmu jest onaj Livije Firth, jedne od najistaknutijih aktivistica u području održivog razvoja i društvene pravde, Oxfamove ambasadorice (OXFAM – internacionalna udruga posvećena borbi protiv siromaštva) te UN-ove ambasadorice. Kao supruga poznatoga glumca Colina Firtha, pripada “višem društvu” u kojem se strasno zalaže za prihvaćanje održive mode.

Livia je, naime, 2007. pokrenula Eco Age, konzultantsku kuću u području održivosti, specijaliziranu za savjetovanje u tekstilnoj industriji, za mjerenje njezina utjecaja na društvo i okoliš. Krajnja joj je želja utjecati, u suradnji s klijentima, na stvaranje globalno odgovornih proizvođača, ali i potrošača te investitora koji će pažljivije ulagati u projekte i brendove. Tvrtka educira i pomaže modnim kućama da prihvate obnovljive izvore energije, ekološki prihvatljiva vlakna te sustave recikliranja. Apelira na uklanjanje štetnih kemikalija, smanjenje otpada te pravedno plaćanje radnika. Zapravo, nastoji upoznati modne kuće s održivošću kao strategijom budućnosti. Njihovi klijenti su neki od najvećih brendova poput Guccija, Marks&Spencera, Sergio Rossija te Stelle McCartney.

Razumijevajući koliki utjecaj na svijest javnosti imaju slavne osobe, godine 2009. pokrenula je akciju i platformu pod nazivom The Green Carpet Challenge.

Ideja je jednostavna: globalno popularne zvijezde odijevat će isključivo odjeću od ekoloških ili recikliranih materijala te pronositi viđenje o održivoj modi. Ono popularno pitanje voditelja s crvenog tepiha: “A što Vi danas nosite?” ona rado i provokativno postavlja uglednima na panelima i događajima za pokretanje šireg razgovora o održivosti. Brendovi, pak, koji zadovolje sve kriterije društvene i korporativne odgovornosti te zaštite okoliša, natječu se za priznanje The Green Carpet Fashion Awards. No nagradu dobivaju i krojačice, bez kojih te industrije nema.

Livija teži promjeni svijesti javnosti, što znači i navika potrošača da kupuju ekološko i manje, plaćaju fer cijenu i koriste dulje.

“Svijet je pun stvari”, poručuje Livija. “Održivost je kada radimo s onim što već imamo.”

***

Preko 250 istaknutih članova svjetske modne zajednice koristi danas savjete i usluge Livije Firth (2020).

Ako poželite znati više o izuzetnoj ženi koja je mnogo prije drugih krenula u „ozelenjavanje“ vrhunske modne industije, Liviji Firth, linkajte na njezin intervju povodom 10 godina bloga The Green Carpet, Vogue, 20.1.2020.  ovdje

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Osvrt – pismo Ive Škorića iz SAD, 15.3., o društvenoj odgovornosti. Govori što će se dogoditi. I dogodilo se!

Fotro: Pexels / Pixabay

Vrhunac širenja zaraze i broja oboljelih očekuje se u 45 dana, dakle, krajem travnja 2020. završava Ivo Škorić svoj pregled situacije u SAD. Očekuje se da će se do tada broj zaraženih i umrlih eksponencijalno povećavati, a ekonomiji ići još gore.

Obruč se steže oko mene

Živim u okruženju. Prvo se pojavio slučaj u Dartmouth-Hitchcock bolnici u New Hampshireu, 50 km istočno. Doktor, stažist se vratio zaražen s puta u Italiju, drugi dan prekršio izolaciju i održao predavanje u obližnjem gradiću u Vermontu. Onda se, iz čista mira, pojavio slučaj u bolnici u Benningtonu, 50 km južno, zatim nekoliko slučajeva u školi u Willistonu, 100 km sjeverno, i krajem prošlog tjedna slučaj u Fair Havenu, 30 km zapadno: medjusobno nepovezani, što znači da je virus već svuda naokolo i tko zna koliko je ljudi oko mene zaraženo i zarazno a da to i ne zna, jer saznamo tek kad se netko ozbiljno razboli. Svake minute stiže vijest o novom zaraženom. Virus se upravo uvukao u starački dom u Burlingtonu, 100 km sjeverno. Znamo već iz Seattlea da je to smrtna kazna za većinu tamo smještenih. Vjerojatno su svi već zaraženi, ako je jedan počeo pokazivati simptome, i u nekoliko tjedana će jedan po jedan umirati.

Nogometni i košarkaški klubovi su počeli razmišljati o utakmicama bez publike, samo za TV. Sanders i Biden otkazali su skupove u Clevelandu (Ohio). Za odgodu izbora je 52% anketiranih republikanskih glasača. Zaraza izvršnoj vlasti daje moć bez presedana, što si Trump priželjkuje od prvog dana mandata. Italija je stavila cijelu zemlju u kvazi-karantenu. Xi je držao desetke milijuna gradjana u strogoj karanteni. Svakakve drastične mjere će sada biti lako odobriti zbog virusa.

Dragocjeni dani, dok se virus širio Kinom, SAD je prokockao dana. Sredinom ožujka bilo je oko 5000 zaraženih…

Dok su  nas sredinom veljače uvjeravali kako će ovdje sve biti OK, i kako je to malo jača gripa, American Hospitals Association (Američka  udruga bolnica) imala je webinar za upravitelje bolnica, čija je power point prezentacija nedavno iscurila u javnost. Već je tada očekivan outbreak (‘erupcija’) i uz ostalo predviđena čak i sumorna mogućnost od 4.8 milijuna hospitalizacija i 480,000 mogućih mrtvih od zaraze u SAD.

Zašto toliko? Jer su svjesni američkih problema: ljudi nemaju zdravstveno, pola milijuna nema ni krov nad glavom, ne idu doktoru, moraju na posao, neće priznati ni sebi da su bolesni, a kamoli drugima. Tada su se bojali da bi pretjerane mjere zaštite mogle previše usporiti ekonomiju: ako nitko ne izlazi, i ne troši novac, sve staje. A upravo to će se sada ipak dogoditi.

U gradu New Yorku još prošlog ponedjeljka bilo je samo 25 slučajeva. U nedjelju je bilo 269. Jutros je bilo 644. Trenutno – utorak, 17.03. 4 popodne – 814. Već u ponoć: 923, i 10 mrtvih. New York je brzo pretekao Seattle kao glavno žarište zaraze. Stavimo li te brojke na grafikon, vidimo kamo to ide. Eksponencijalni rast broja slučajeva praćen je eksponencijalno zakašnjelom reakcijom. Naime, tek reagiramo. Taiwan, koji je reagirao proaktivno, i zabranio letove iz Wuhana prije nego što se virus proširio, ima i dalje tek 47 slučajeva. SAD, dok pišem ima oko 6,500 slučajeva i 115 mrtvih. Zatvorili smo aerodrome i prizemljili avione tek nakon što se virus već proširio u 49 država. Jedino je West Virginia do sada zaobiđena, tako da sad sa sigurnošću znamo koja je država najzabitija i u koju se najmanje putuje. Ispravka: do večeras se virus ipak pojavio i tamo. I SZO (WHO) je reagirao sa zakašnjenjem deklarirajući pandemiju kad se virus već proširio u 100 zemalja. Sastajanja ljudi su prvo ograničena na 500, pa na 250, u subotu je Trump rekao 50, u nedjelju 10. Trenutno se priča da bi se grad New York mogao potpuno zatvoriti u roku 48 sati: nitko unutra, nitko van.

skoricic 1

Podatci za SAD se ovdje napokon promptno ažuriraju

 

Guverner države New York, Cuomo sredinom je prošlog tjedna uspostavio prvi takav sanitarni kordon, prvu zatvorenu zonu, u New Rochelle, kako bi spriječio širenje zaraze, i naredio vojsci (National Guard) da uspostavi karantenu. Dakle, zemlji slobodnih i domovini hrabrih nije trebalo pretjerano dugo da pređe na kineske metode: tjedan dana. New Rochelle je u općini Westchester. Slučaj odvjetnika iz Westchestera (gradić New Rochelle), o kojem sam pisao prošli puta, se najvise razbuktao – to predgradje New Yorka sad već ima oko 400 potvrdjeno zaraženih, uključujući njegovu suprugu i djecu.

Situacija je zaista krenula nizbrdo proteklog vikenda. U subotu ujutro jedno manje skijalište na sjeveru Vermonta (Jay Peak) najavilo je da će obustaviti rad. Nešto iza podneva došlo je pismo generalnog direktora Vail Resorts, najvećeg svjetskog operatera skijališta, da privremeno na tjedan dana zatvaraju svih njihovih 37 skijališta. Do večeri su sva skijališta u SAD-u bila zatvorena, a sezonski radnici otpušteni. U nedjelju su se zatvorili restorani i birtije. Restorani rade još samo za take-out. Konobari su preko noći ostali bez posla. Ljudima se savjetuje da sjede doma i nikud ne idu; sad znamo da na svakog vidljivo zaraženog dolazi 10 nevidljivo zaraženih koji siju virus, koji na plastičnim podlogama izgleda može preživjeti danima. No, i dalje testiramo samo one koji već kašlju. A i to ne uvijek. Ljudi, koji imaju simptome i sumnjaju da su zaraženi, bore se da budu testirani. Neki, kao vozač Ubera u Queensu, jednostavno nenajavljeni dodju na hitnu, dovodeći do zatvaranja cijele bolnice. Vermont može procesirati 78 testova dnevno: tom brzinom svoju populaciju može obraditi u 25 godina.

Alex Azar, saveni sekretar za zdravstvo, ne zna koliko SAD ima testova za covid-19, ni koliko je ljudi testirano, ni hoće li SAD imati testove za sve, ni hoće li će ljudi koji ne mogu platiti moći uvijek i svuda biti testirani. Naravno, svi žele biti testirani, no vraćaju ih kući iz bolnica, čak i ako pokazuju simptome, ako ne mogu dokazati da su na neki naćin mogli doći u kontakt sa covid-19, kažu im neka nazovu ako im bude lošije, a dotle neka se stave u samoizolaciju. Tisuće ljudi sada živi u tzv. samoizolaciji, za koju ne postoje pisana pravila, niti itko ozbiljno nadzire njezinu provedbu, a da sa sigurnošću uopće i ne znaju imaju li covid-19. Neki ostaju doma, a neki idu na posao. Većina mora u dućan jer ne postoji organizacija njihove opskrbe. Demokratska zastupnica Katie Porter iz Kalifornije uzalud je pokušavala izvući iz direktora CDC-a, William Redfielda, odgovor da će narediti da svi testovi budu besplatni, izračunavši na licu mjesta da test u Americi košta $1,331. Situacija je za neki nenapisani Kafkin roman: za testove kažu i tako je već prekasno. Najćešći je savjet budite doma pa javite ako se razbolite. I tek što sam ovo napisao gradonačelnik New Yorka de Blasio postigao je sporazum s privatnim laboratorijem koji će mu omogućiti povećanje broja testova na 5000 dnevno. Koliko će to biti dovoljno?

Jedino kineski imigranti čini se potpuno shvaćaju ozbiljnost… Hodaju okolo s maskama, zabranjuju djeci izlaske osim u školu, i tjeraju ih da nose lateks rukavice u javnom prijevozu. Maske, u biti služe da bi spriječile nekog tko je već zaražen, a još asimptomatičan, da ne širi zarazu okolo. No, koncept da se nešto radi za zaštitu kolektiva, a da od toga pojedinac nema direktne koristi, izgleda stran ovoj civilizaciji. Kao recimo u Italiji, dan prije nego su zabranjeni izlasci iz rizične zone, tisuće ljudi je zatrpalo vlakove u pokušaju da pobjegnu. Naravno, virus je otputovao s njima, i sad je cijela zemlja u karanteni.

New York, najbogatiji grad

Još u subotu ujutro se gradonačelnik New Yorka, de Blasio, suprotstavljao ideji da grad zatvori škole. No u nedjelju navečer najavljeno je da će škole biti zatvorene od ponedjeljka do 20. travnja, a djeca koja ih nemaju će dobiti besplatno laptope da mogu sudjelovati u on-line nastavi, koja počinje od slijedećeg ponedjeljka. Skupi privatni fakulteti kao Columbia i NYU zatvorili su se još pred tjedan dana i najavili da će preći na on-line nastavu nakon proljetnih praznika (koji su ovaj tjedan za fakultete). Skupe privatne škole kao Brearly na Manhattanu i kvekerska škola Brooklyn Friends takodjer su se odlučile odmah zatvoriti, kao i javne škole u bogatijim predgradjima Scarsdale i Nassau. No u gradu New Yorku cijeli su prošli tjedan škole i dalje bile otvorene za svojih milijun i sto tisuća učenika. DeBlasio je tvrdio kako je zatvaranje škola krajnja mjera na koju se ne želi još odlučiti. Kuda bi onda s djecom roditelji koji moraju svaki dan na posao? I što sa 114,000 djece beskućnika kojima škole osiguravaju jelo i zadovoljavanje osnovnih potreba kao što je pranje?

New York ima najveći školski sustav u SAD i najveći i najbolji bolnički sustav. To što se najbogatiji grad najbogatije zemlje na svijetu koristi školama kao hangarima za zbrinjavanje beskućnika, jer više od 10% učenika nema stan, poseban je dar ovom virusu, koji mu otvara mogućnost da se proširi na milijune kućanstava i zatrpa već pretrpane newyorške bolnice.

U Americi se neumoljiva zaraza susrela s ekonomskom realnošću koja za nju nije pripravna: to što se najbogatiji grad najbogatije zemlje na svijetu koristi školama kao hangarima za zbrinjavanje beskućnika, jer više od 10% učenika nema stan, poseban je dar ovom virusu, koji mu otvara mogućnost da se proširi na milijune kućanstava i u slijedeća dva mjeseca zatrpa već pretrpane newyorške bolnice. New York ima najveći školski sustav u SAD i najveći i najbolji bolnički sustav. Izgleda da neće biti dostatan. Guverner Cuomo je pokazao brojke: ima 53,000 bolničkih kreveta, a od toga 3,000 u intenzivnoj njezi, a kako se zaraza širi, predvidjanja su da će trebati 110,000 kreveta, od toga 18,000 na intenzivnoj. Očekuje se da će broj zaraženih neprestano rasti slijedećih barem 45 dana.

Prošlog petka bilo je samo 68% djece u školama, jer su roditelji sami počeli provoditi karantenu. Za vikend su digli uzbunu (potpisao sam 3 peticije) tražeći hitno zatvaranje škola. Roditeljima se pridružio sindikat nastavnika, od kojih su mnogi stariji, ozbiljno uplašeni zarazom, zaprijetivši štrajkom ako se škole ne zatvore. No zatvaranju škola protivio se sindikat medicinskih sestara, koje mnoge imaju djecu u tim školama, a ne mogu usred krize biti doma, naravno. Tijekom nedjelje guverner Cuomo je uspio postići dogovor sindikata, da se škole zatvore i prenamjene u ustanove za zbrinjavanje djece kojoj to treba, što će reducirati broj osoba u zgradama. Ovaj sam čas primio email da je u školi mog sina netko upravo testiran pozitivno.

Ranjivost Amerike u socio-ekonomskoj sferi…  sudbina djece

Amerika koliko god bogata i moćna, ranjiva je u socio-ekonomskoj sferi: 750,000 od 1.1 milijuna djece u javnim školama u gradu New Yorku živi na granici siromaštva. Velik dio te djece ovisi o školskom sustavu ne samo za obrazovanje nego i za dnevni topli obrok. Bogatih je malo i imaju malo djece, iako se sve vrti oko njih. Covid-19 je stavio grad pred dilemu: zatvoriti škole da bi zaštitili djecu koja imaju astmu, i koja su u velikom riziku od komplikacija, ako se razbole – a zbog života u malim, zagušljivim stanovima, po kojima plaze žohari i seru miševi, čak 1 od 8 djece u newyorškim javnim školama ima astmu – ili ih držati otvorenim da bi zaštitili djecu beskućnike, koja nemaju gdje drugdje biti tokom dana, a čak 1 od 10 djece u školskom sustavu nema siguran krov nad glavom.

Problem je s ovim virusom, osim što je tako podmuklo zarazan – zaraza se širi i prije nego što ljudi postanu simptomatični, inkubacija je vrlo duga, i virus može preživjeti dugo izvan čovjeka – to što nije gripa: visoka temperatura, užasno težak kašalj, pad kisika u krvi, iscrpljenost, nemoć, traje više tjedana. Dakle, jedno mjesec dana čovjek nije sposoban raditi: a što to znači za one koji žive jedva sastavljajući kraj s krajem i dok rade? Italija je suspendirala otplaćivanje zajmova na nekretnine tijekom ‘outbreaka’. No hoće li Amerika za to smoći snage? Ovdje se svaka socijalno napredna mjera koja pomaže manje imućnima odmah proglašava ‘socijalizmom’, tj. ideološki neprihvatljivim i antiameričkim. Više od 25% američkih zaposlenika i 70% najslabije plaćenih nemaju ni dana plaćenog bolovanja. Nikad ne preleže gripu. No sad su suočeni s virusom koji se ne može ne preležati.

Ili će se pojaviti na poslu i zaraziti sve druge? U svakom sučaju možemo očekivati veliki dio radne snage nokautiran sljedećih par mjeseci. U Kini je proizvodnja kontrahirala 20%. Potrošnja nafte je pala i cijena je pala. Što će dokrajčiti fracking u Americi, koji je rentabilan samo uz visoke cijene nafte, uništava akvifer i izaziva potrese, no nužan je za američku energetsku neovisnot. I burza reagira najbržim padom od Velike depresije. Mnogi radnici preko svojih kompanija imaju penzione fondove, tzv. 401k plan, u koji se od svake plaće uplaćuje dio novca prije poreza i tim novcem se onda trguje na burzi. Iz tih se fondova može početi dizat novac sa navršenih 59.5 godina. Nisu svi isti, jer kompanije koriste različite brokere koji ulažu u različite dionice. Plan u lokalnom javnom prijevozu izgubio je 30% vrijednosti od prošlog ponedjeljka što je mnoge vozače blizu 59 prilično pogodilo.

Spašava se ekonomija, a dijelom i ljudi, tiskanje novca ogromno…

Suočen s tim problemom, Trump je naredio tiskanje novca, injekciju od $1.5 tisuća milijardi u američku ekonomiju. Trumpov ‘bailout’ kao i Obamin ‘bailout’ bi mogao otići na krivu adresu. Ljudi ne izlaze, restorani su prazni, ili, sada, zatvoreni. Oni koji su tamo radili ne primaju plaću i ne mogu platiti najam, ni podmiriti dugove i račune. Vrlo brzo ni vlasnik ne može platiti najamninu. Vlasnici nekretnina u kojima je restoran i u kojima kuhari i konobari žive bez naplate najma ne mogu otplaćivati rate zajma banci. Banka bez tog prihoda ne može davati nove zajmove, ili, gore, isplatiti štedišama njihovu uštedjevinu. ‘Bailout’ koji spašava banke da mogu davati nove zajmove, ne spašava kućevlasnike, restorane, obrtnike, kuhare i konobare koje banke i dalje terete za dug.  Prijedlog je da Kongres raspravlja o ideji da milijarde idu direktno njima, pa će taj novac već naći put do banaka?!

Kongres je donio zakon da će svatko tko se razboli od covid-19 dobiti 10 dana plaćenog bolovanja. Prvo, većini ljudi treba barem 20 dana da se oporave. Drugo, zakon izuzima kompanije s manje od 50 radnika za koje onih 70% najslabije plaćenih najčešće rade i koji su dakle osudjeni na financijsku propast ako se razbole. I, treće, izuzima i kompanije s više od 500 radnika, tj. sve velike korporacije, za koje Trump očekuje da će same omogućiti velikodušnije bolovanje.

Zakon pokriva samo poslodavce sa 50-500 radnika, odnosno država tek 20% američkih zaposlenika jamči nedovoljnih 10 dana plaćenog bolovanja u toku najveće pandemije u više od 100 godina.

Nevjerojatni Bezos i Amazon: Dok su trgovački lanci Target i Walmart omogućili zaposlenima 14 dana bolovanja, Bezosov Whole Foods traži od zdravih zaposlenika da svoje dane koje im plaća država doniraju kolegama koji se razbole

 

Politička situacija tijekom corone, što može Trump, a što Biden ..

Tijekom Trumpovog proglašavanja izvanrednog stanja odvijala se debata izmedju Bidena i Sandersa. Osim što su se pozdravili laktovima umjesto rukovanja, nismo puno novoga čuli. Obojica peru ruke, kažu, a sad već i govore gotovo jedno te isto. I Biden bi nam sve dao, samo bi to nazvao drugim imenom, da baš ne zvuči kao Bernie. Biden bi nam sve dao zbog virusa, dakle kao pomoć u nesreći, a Sanders bi želio promjenu sustava, bez obzira na virus. Biden ne želi sustavnu promjenu, dapače prijeti da bi kao predsjednik stavio veto na Medicare for All. Usred zdravstvene krize koja demonstrira koliko bi bilo bolje i za stanovništvo i za burzu da su svi osigurani i besplatno testirani na vrijeme. I establishment se besramno tiska iza njegovih ledja s izjavama podrške, dok Sandersa podržavaju uglavnom umirovljene političke figure kao Jesse Jackson i Jimmy Carter. Biden je političar političara i lobista.  Već je krenuo pritisak na ljude koji podržavaju Bernija da im se nabije osjećaj krivnje što se ne svrstaju što brže iza Bidena da bi se pobjedilo Trumpa. Iako, Biden nema šanse protiv Trumpa. Što on nudi ekonomski bolje od Trumpa? A ljudima ide na živce time što ponavlja Hillaryn program.

U  posljednjim ‘primaries’ Bernie Sanders je uglavnom opet izgubio. Biden je dobio Illinois, Arizonu, Floridu (Ohio je otkazan). Dobio je Michigan, državu General Motorsa, državu radničke klase, gdje je svakako Sanders, budući da ima podršku onih koji zaradjuju manje od $50 tisuća na godinu, trebao dobiti i gdje je dobio protiv Hillary 2016. Izgubio je i Washington gdje je prema svim anketama trebao pobijediti. Već i prije nego se virus ovako proširio počeli su javljati iz establishmenta, kroz senatora Clyburna, da se napokon Bidena proglasi kandidatom i obustavi daljnji primary proces u državama koje jos nisu glasale (kao NY, NJ, PA, IL, itd.). Sa zabranama okupljanja od više od 10 ljudi na jednom mjestu bit će teško obaviti glasanje.

Sudbina zajedništva i solidarnosti u Americi – strah od socijalizma „praznih polica“

Tek sam jučer bio u supermarketu: suočeni s mogućnošću da neće moći van, ljudi pune ostave, prazne police. Zbijaju šale da sad vide kako je u socijalizmu. Zbog poimanja socijalizma kao društva praznih polica u 70 godina nije nikome u SAD uspjelo progurati nijedan zakon koji bi omogućio postizanje univerzalne zdravstvene zaštite čak ni kad je Demokratska stranka ne samo kontrolirala sve 3 grane vlasti – tj. imala i svog predsjednika, i većinu i u Domu zastupnika i u Senatu i u Vrhovnom Sudu – nego imala i super-većinu (60/100 glasova) u Senatu.

Toliki je otpor republikanaca i zdravstveno-industrijskog kompleksa. Generalni direktori 6 najvećih američkih zdravstveno-osiguravajućih društava zaradjuju svaki izmedju 15 i 50 milijuna dolara godišnje i spremni su na sve.  Još 1960-tih postojala je ideja za Medicare for All. Predsjednik Lyndon Johnson uspio je izgurati samo Medicare za starije od 65 godina. Obama je proveo veći dio prvog mandata pokušavajući progurati Obamacare, a veći dio drugog pokušavajući spriječiti Kongres da ga ukine. I još nije gotovo s time! Vrhovni sud je upravo prihvatio da razmotri tužbu Trumpove administracije kako je Obamacare protivustavan. Nema većeg zadovoljstva Trumpu nego uništiti i ono malo što je Obama uspjeo ostvariti.

Vrhunac širenja zaraze i broja oboljelih očekuje se kroz 45 dana

Očekuje se da će se do tada broj zaraženih i umrlih eksponencijalno povećavati, a ekonomiji ići još gore. Može li kriza u ekonomiji dovesti do višeg vrednovanja rada? Konačno će se riješiti kad se pojavi cjepivo, za kojim je utrka medju znanstvenicima cijelog svijeta. Trump bi najradije da on spasi svijet, to je garantirani reizbor, zato je pokušao kupiti njemačke znanstvenike da mu naprave cjepivo. U SAD-u cjepivo istražuje kompanija Moderna. U ponedjeljak, tijekom nezapamćenog pada vrijednosti Dow i S&P 500 indeksa, nakon što je objavila da je počela testirati cjepivo  na ljudima, vrijednost dionice Moderne porasla je 21.8%. Ovaj virus kombiniran sa američko-britanskim pristupom tretmanu zaraze je možda odličan za ekonomiju dugoročno: pobit će bolesne i stare medju siromašnima, dakle rasteretiti mirovinski i zdravstveni sustav. I još bi mogao Trumpu produžiti mandat

skoricic 2

Ivo Škorić

  • Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Izvor: preuzeto www.ideje.hr

Kolumna Linda Poščić Borovac*: KAD TE VIRUS STJERA U KUT – VIRTUALNA COVIDOVA ŠKOLA

Foto: Gerd Altmann / Pixabay

Priče su lijek. Imaju neku nevjerojatnu snagu. Pokreću unutarnji život. A to je jako važno. Posebno kada je život kaotičan, složen, zbunjujući, istinski zaboravljen. Ovo je jedna od tih priča. Istinita. Stvarna. Nedavno doživljena. Priča o nama. Ljudima. Priča, u kojoj se, kao i u svakoj običnoj, a snažnoj priči, ne očekuje od nas da išta budemo, činimo, tražimo – samo da osjećamo i slušamo. Slušamo.

Ova priča ne završava ovim tekstom, nećete čuti kraj. Ima još puno praznih stranica za ispisati nastavak ovakve jedne priče. Mi, ljudi, smo kao knjige od mnogo nastavaka, filmovi uvijek s više epizoda i sezona. Ova bi se mogla zvati „Izgubili smo fokus, treba nam uputa, lekcija, reset“, a mogla bi se zvati i „Zaboravili ste biti zahvalni, suosjećajni, sposobni služiti drugima“; svakako bi se mogla zvati, ali priča je ista… i ide nekako ovako:

Linda Poscic Borovac

Linda Poščić Borovac*

Autorski članak

Milijuni hodaju cestama, ali nisu živi. Nema u vašim očima strujanja života, oči su vam zatvorene, um je prepun informacija. Kada mislite da sve znate, tada NIŠTA nije ČUDO. A, živjeti bez čuda, čuđenja i čudesnosti,  znači ne živjeti.

Postali ste roboti života, posla, mentalno anestezirani čovječuljci nezadovoljni svakim novim danom, pohlepnici za novcem, skeptici, cinici, proračunate žrtve,… Zar je moguće da ste dopustili nestati kao dobre osobe?

Kao djeca, kao igra, kao osjećaj, kao mašta, kao pozitivci, kao boje? Zar vam takav život ima smisla? Morate naučiti potpuno novi jezik, tek tada ćete moći promijeniti ovo već napaćeno, trulo čovječanstvo. Mali, obični, dobri ljudi rado će prihvatiti moj nauk i savjete. Oni koji misle da su veliki, jer su moćni među ljudima, gušit će se i bauljati….

Morate ponovo učiti što je sloboda. I tek tada ćete razumjeti da sloboda znači odgovornost. Morat ćemo shvatiti da postoji samo jedan pravi lijek svemu, a zove se svijest i savjest. Ne možete ih kupiti u ljekarni, na internetu, na „crno“, kod „frenda“, morat ćete se malo više potruditi, promijeniti svoju unutarnju kemiju, prekinuti sa automatizacijom, prestati uzimati život zdravo za gotovo, probuditi se, jer spavate. Već dugo, dugo i duboko spavate i uživate u ukrašavanju svojih snova, a životu niste dali smisao.

Život nije generalna proba, on teče. Život se ne odgađa. Život nije instant stvar, ono nešto pripremljeno. Život nisu brojke, zarada, ponuda i potražnja, izopačena uvjerenja, nemoralne ideje, neviđeni presing i stres, kontrola svega i svačega, digitalna diktatura, bahatost, licemjernost, politika, napisala pravila… Život nije udobna, prelijepa, jeftina i uvijek dostupna laž. Ona koja vam je spremna služiti na svakom koraku, koju možete kupiti bilo gdje, koliko god hoćete i prilagoditi je sebi baš onako kako vam treba i pristaje. Da biste doživjeli mir.

Zato ste protiv istine, jer se njoj trebate prilagoditi, a ne ona vama, a to je teško. Morali biste puno toga odbaciti, a prije svega EGO. A… to je najteže.

Možda sam vam sada baš trebao JA, danas, za ovu epizodu VELIKOG PRASKA. A sutra već za neku novu epizodu osvješćenja koja vas čeka. Imate još puno praznih stranica za ispisati, postoje nove prilike da ispravite sebe, da oblikujete život onako kako zaslužujete. Da ste u ravnoteži sami sa sobom, s drugima i posebno s Planetom.

Za imati lijep život trebat će vam malo toga, za loš mnogo više.

Nemojte trošiti vrijeme mrzeći bilo koju neizvjesnost ili neuspjeh. Jer oni su vam uvijek bolji učitelji od izvjesnosti i uspjeha. Nemojte trošiti vrijeme mrzeći mene. Ja sam vam samo jedna lekcija. Prva, velika. Naučite je i krenite dalje. Slušajte. Učite, učite opet. I ne podcjenjujte snagu malih stvari i velikog smisla.

Vaš

COVID 19

… Ovo priča, koja bi se mogla zvati POSTAJEMO LI BOLJI LJUDI,  ili NOVI KLUB NADE, zapravo mogla bi se svakako nazvati; mogli bismo je i zavoljeti, mogli bismo je i dalje mudro dopisivati, razvijati je u duhu djeteta, i pričati je novim generacijama kao lijeku koje je vratilo ljudskost. Mogli bismo, ako ne zaboravimo za koji dan.

Small THINGS, BIG difference. Don’t underestimate the power of small.

Linda Poščić Borovac

*Poduzetnica, CEO tvrtke Crocon d.o.o., promotorica djelovanja za opće dobro, pjesnikinja,  utemeljiteljica Udruge za dramsku rekreaciju Happy ThinGS Academy, autorica svjetski nagrađenih kreativnih projekata …

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Osvrt: Jedinstvena održiva Finska. Vlada kojom dominiraju žene, a koronavirus je tek najnoviji izazov.

Finska je zemlja rijetke naseljenosti, no sve više ljudi seli u urbane centre. Od 310 lokalnih jedinica, pola ih ima manje od 6000 stanovnika. Drugi veliki izazov je starenje stanovništva. Naravno, stigao je i korona virus, gdje je zdravlje u prvom planu. No ni tada ne zaboravlja se briga o okolišu i održivosti. Ali i o onom ljudskom; jer kakva bi to održivost bila da ljudi ne uživaju pažnju, uvažavanje i slobodu kao rijetko gdje. Sve to su tekovine zrele demokracije finskog društva, a ova zadnja, ženska vlada samo nastavlja i potencira započeto….

Kao i druge i Finsku je zahvatio koronavirus, iako slabije nego ostale nordijske zemlje. Finska vlada još potkraj veljače objavila osnivanje kriznog stožera i inicijalnih ulaganja više od 8 milijua eura u fondu za suzbijanje koronavirusa, kao dodatni fond uz 400.000 zaposlenih u zdravstvu i skrbi (UUTISET). Od sredine ožujka otkazani su javni skupovi, a 19. ožujka uvdene su granične kontrole i de facto zabrana međunarodnih putovanja. Roditelji osnovnoškolaca i vrtićke djece zamoljeni su, ohrabruju se i nastoji im se omogućiti da ne dovode svoju djecu. Srednje škole su se prebacile na internet-nastavu. Spomenute restrikcije vrijede do 13. travnja, s mogućnošću produženja. Glavna su briga kapaciteti bolnica i opasnost da ih bolest zahvati.

finska 2

Nova je vlada u Finskoj počela s radom u studenom 2019, s premijerkom Sannom Marin, u tom trenutku, s 34 godine, najmlađom premijerkom na svijetu. Uz premijerku koja predstavlja Socijaldemokratsku stranku i četiri ostale vladajuće stranke (Stranka centra, Lijevi savez, Zelena liga i Švedska narodna stranka) imaju predsjednice. Žene su već dugo vrlo  aktivne u finskoj politici. Finkinje su bile prve u Europi koje su izborile glasačko parvo 1906. godine i, putem promjena zakona o jednakosti muškaraca i žena 1995. godine, uvedene su rodne kvote za tijela javne vlasti tako da manjina ima najmanje 40 posto mjesta.

Što se tiče politike, vlada nastavlja u sastavu u kojem je bila prethodna vlada Antti Rinne, samo je promijenjena premijerka. Preuzimanjem vlasti Vlada je najavila niz politika od kojih su ove neke ključne: ugljično neutralnu Finsku, globalno utjecajnu Finsku i politiku za Europu, dinamičnu i uspješnu Finsku te poštenu i inkluzivnu Finsku. (vidi www.vn.fi)

Izazov sve toplijeg Arktika

Početkom veljače 2020. vlada je najavila novu klimatsku politiku. Prema uvidima Vlade, političke odluke kojima će se rukovoditi u svom radu na klimi važne su za privatni sektor. objavila smjernice koje određuju rokove i ciljeve za pripremu klimatskih mjera i naznake novih koraka za postizanje ugljične neutralnosti.  Do 2035. godine Vlada planira učiniti Finsku ugljično neutralnom. Za ambiciozan cilj važno je bilo postići razumijevanje između vladajućih stranaka u vezi s veličinom izazova.

Kad je riječ o finskom globalnom utjecaju, tu je fokus na važnosti Arktika koja raste. U tom pogledu nordijske zemlje su najbliže međunarodne partnerice Finske. Posljednjih je godina napredovala njihova sigurnosna suradnja zbog napetosti u području Baltičkoga mora.

Gospodarstvo dodanih vrijednosti

Treće ključno područje je paket usluga za kreativne industrije koje je usmjereno na stvaranje dodane vrijednosti u preradi drveta. Promicat će se gradnja drvetom i izvoz. U održivoj proizvodnji hrane stvaranje dodane vrijednosti proširit će se na domaće tržište i na izvoz. Poduzet će se koraci za unapređenje općih uvjeta poslovanja u tom sektoru.

Finsko društvo

Konačno, kad je riječ o politikama poštenja (fairness) i jednakosti tu su na dnevnom redu  različite reforme koje se tiču manjina. Premda je stanje osoba s dodatnim potrebama posljednjih godina poboljšano, diskriminacija je i dalje problem. Nastojanje da usluge za ljude s dodatnim potebama odgovaraju individualnim potrebama traži vrijeme. Vlada će promijeniti Zakon o uslugama i pomoći za invalide da osigura već uvažavanje individualnih potreba osoba s posebnim potrebama.

Jedan od glavnih finskih izazova je starenje populacije (i to je dodatni izazov i kad je riječ o zarazi koronavirusom). Prema posljednjim demografskim izvješćima, stopa rađanja žena pala je na najnižu razinu u povijesti, na razinu 1,41 dijete, što ne održava populaciju stabilnom. Osim toga, takav razvoj na različite načine ugrožava regije. Samo u dvije od 19 regija od 2010. do 2019. populacija se povećala. Finskoj treba vjerojatno više imigracije no kako? Imigracija je smanjena u odnosu na 2015. i 2016., a za one izbjeglice koji su dobili azil otpočeo je process integracije. Veći dio imigracije nije zasnovan na traženju azila, nego na obiteljskim odnosima, radu i studiranju u Finskoj. Najčešće zemlje porijekla su Estonija, Rusija, Irak, Kina i Švedska – drugim riječima, tri od pet tih zemalja su u susjedstvu Finske. Posljednjih godina demografski razvoj je smanjio ponudu radnika pa su se kompanije okrenule potrazi u stranim zemljama.

Tu je i izazov javnih prihoda i rastućih troškova. Što se tiče prihoda, stalni cilj vlade je angažirati što je više moguće ljudi da rade tijekom ciielog radnoga vijeka. Trenutni omjer (to jest udio radno sposobnih koji rade) je oko 72 posto dok je cilj 75 posto. Ipak, bilo je i bit će različitih mjera za dovođenje većeg broja ljudi u svijet rada. Dobna granica za mirovinu nedavno je podignuta sa 63 na 65 godina, strukovne škole i visokoškolske institucije pozvane su da omoguće brže stjecanje diploma, a povlastice koje su majkama omogućavale da ostanu doma s malom djecom srezane su. Izraženo brojkama, vlada je obećala da će otvoriti novih 30.000 radnih mjesta tijekom slijedećih nekoliko godina.

Kad gledamo troškove, jedna od glavnih stavki su usluge društvenog blagostanja, to jest obrazovanje i socijalna i zdravstvena skrb. Troškovi obrazovanja se smanjuju zbog smanjivanja populacije dok troškovi socijalne i zdravstvene skrbi rastu zbog starenja. Reforma zdravstvenog sustava vrlo je dugo na dnevnom redu. Najučinkovitiji model bi obuhvaćao samo pet velikih bolnica koje bi skrbile za sve koji trebaju zdravstvenu skrb, a pripremljen je model s 18 regionalnih bolnica, zbog velikog područja i političkih preferencija. Kako finski Ustav (1999) jamči lokalnu autonomiju, nije moguće samo tako prenijeti zdravstvenu skrb s lokalne na regionalnu razinu. Vjerojatno je neki oblik zajedničke lokalne organizacije poželjan model. Lokalna vlast igra važnu ulogu u Finskoj (i u drugim nordijskim zemljama) kao pružatelj usluga društvenog blagostanja, obrazovanja te socijalne i zdravstvene skrbi. K tome, finski model zdravstvene skrbi je složena struktura koja obuhvća javnu skrb, skrb baziranu na osiguranju i zaštitu na radu i, premda je cilj pojednostavniti strukturu, nije baš lako donositi takve odluke.

Kao u mnogim europskim zemljama, regionalni razvoj u Finskoj je neuravnotežen. Ukratko, ljudi se sa sjevera i istoka Finske sele na jug i zapad. Istodobni trend je urbanizacija, što znači da mnoge lokalne zajednice gube stanovništvo. Za lokalne vlasti to je teška situacija jer su njihovi prihodi zasnovani na osobnim ili korporacijskim porezima. U stvarnosti bogate općine pomažu siromašnima tako da se prihodi od poreza na dohodak raspoređuju među općinama. Isto tako, državne potpore su veće za siromašne lokalne vlasti. Dugoročno, poželjno bi bilo vidjeti više spajanja općina i veće teritorijalne strukture. Trenutno, srednja veličina lokalne vlasti je oko 6000 stanovnika, to jest pola od ukupno 310 lokalnih vlasti imaju manje od tog broja stanovnika. Klimatska politika je isto tako povezana s urbanzacijskim trendovima jer javni prijevoz, primjerice, bolje funkcionira u urbanom nego u ruralnom kontekstu. Relativno veliko područje Finske (338000 četvornih kilometara, peta po veličini u EU) otežava smanjivanje emisija uzrokovanih prometom, što je jedno od ključnih područja klimatske politike.

Zaključno, Marinina vlada će se suočiti s izazovnim problemima u ovoj i idućim godinama. Uz domaća pitanja, tu je i vanjska politika:

  • međunarodna arena, globalna pitanja,
  • EU-a
  • odnosi sa susjednom Rusijom i
  • tradicionalna nordijska suradnja.

finska pekka kettunen

 Pekka Kettunen

Autor je istraživač na švedskom  sveučilištu Abo Akademi u gradu Turku

Hrvatska verzija: Preveo Božo Kovačević, pripremio Željko Ivanković

Izvor: ideje.hr

 

DOBRA HRVATSKA

Travanj, 2020

(op.: naslov i uvodnik od uredništva DH)

DECATHLON – ljudske vrijednosti i zaposlenici za bolju budućnost

Vodeći se sloganom “Be the change”, aktivno sudjelujemo u promjenama koje prihvaćamo i iniciramo. Vrijeme se mijenja, svijet ubrzava, posao dinamizira i pri tome ponekad resursi se neumjereno eksploatiraju. Jedini resurs koji odolijeva stalnim i velikim promjenama i čija je prisutnost u radnom procesu dragocjena jest – ljudski resurs.

Zaposlenici i kompanija Decathlon zajednički njeguju dvije posebne vrijednosti: vitalnost i odgovornost.

Vitalnost naših zaposlenika podrazumijeva energičnost, brzinu reakcije i prilagodbu promjenama, želju i motivaciju za boljim. Odgovornost potiče zaposlenike na samostalno donošenje odluka, da čim više budu inicijatori dobrih djela i praksi.

Iskreno vjerujemo da je očuvanje prirode presudno za našu budućnost. Rad na projektima održivog razvoja ističemo kao svoj izbor i prioritet, a prirodna nam je želja da naši projekti postanu inspiracija drugima da nam se pridruže

“Papirnati” projekti i planovi ne mijenjaju svijet, to radimo mi svojim djelovanjem.

Vizija Decathlona

Uvažavajući kompleksnost ljudske prirode, proces motiviranja i angažiranja zaposlenika nije jednostavan. Iz tog razloga tvrtka Decathlon svojim zaposlenicima daje priliku da rade ono što im je strast. Takva je strategija dovela i do uspješnih projekata koje vam s ponosom predstavljamo.

Danijela Knezović,
voditeljica ljudskih resursa

Naši projekti – odgovorno prema ljudima

Priča 1.

Decathlon tonia i Dora

Kroz prvi projekt ‘Zapošljavanje osoba s invaliditetom’, želja nam je pružiti osobama s invaliditetom iste uvjete kakve i mi drugi imamo – socijalizaciju, zdravu radnu okolinu i svakodnevno dostupan sport.

S projektom smo krenuli krajem 2019. Do sada su u okviru njega zaposlene dvije djevojke s Down sindromom. Svi ih znamo i podržavamo: Toniu Klarin i Doru Golub. Podršku Udruge za Down sindrom Hrvatska imamo od samog početka rada. Djevojke rade u prodaji kao punopravni članovi naše obitelji.

Tijekom pripreme projekta deset mentora tvrtke Decathlon završilo je i tečaj znakovnog jezika, na koji se način pripremamo I za zapošljavanje osoba koje imaju poteškoća sa sluhom.

Priča 2.

Decathlon 3

Proširena verzija spomenutog projekta je i naš drugi projekt posvećen osobama s invaliditetom; omogućili smo im bolje uvjete prilikom kupovine, osobnog asistenta i vrijeme posvećeno samo njima. Odlučili smo da poslovnice u Zagrebu subotom otvaramo sat vremena ranije, s ciljem da se zaposlenici Decathlona maksimalno posvete njima – osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Autističnim osobama smo s posebnom pažnjom prilagodili uvjete u prodavaonicama – ugasili glazbu, a svijetla prigušili.

Priča 3.

Sewing workshop. Stapling the material on the machine.

U projektu pod nazivom “Novi proizvod-vrećice za kupovinu” uspjeli smo s partnerskom tvrtkom Humana Nova, koristeći cirkularnu ekonomiju, iznijeti na tržište jedinstveni proizvod; osobe s invaliditetom zaposlene u Humani rade od našeg otpisanog tekstila novi lijep proizvod.

Oštećeni i otpisani tekstil iz naših poslovnica preuzima tvrtka Humana Nova i odvozi ga u svoje postrojenje u Čakovec. Od otpisane robe šivaju nove vrećice za kupovinu koje će se prodavati u Decathlonu, da bi time ostvareni prihod sav išao u humanitarne svrhe. Na projektu se radi od početka 2020.godine, a prodaja kreće ovisno o situaciji s Covidom-19.

Humana Nova je tvrtka koju s ponosom zovemo našim partnerom.  Više od polovice zaposlenih u Humani Novoj su osobe s invaliditetom.

Naše buduće priče

512090

Nadolazeći projekti su odraz naše ljubavi prema djeci i volontiranju.

Projektom pod nazivom ‘Sportom protiv nasilja’ aktivno se uključujemo u borbu protiv vršnjačkog nasilja’, a projektom ‘Naša djeca-naša budućnost’ u pripremanje i osnaživanje mladih u stambenim zajednicama za siguran, kvalitetan i samostalan život.

Decathlon 2

Projekti su u pripremi i nadamo se njihovu skorom početku, ovisno  o izvanrednoj situaciju s pandemijom.

Ukoliko želite saznati više o Decathlon projektima pišite nam na mirjana.pavlicevic@decathlon.com

Mirjana Pavličević
Team leader i kontakt osoba za DOP

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Kolumna Velimir Srića*: Covid 19 nas upućuje da mijenjamo sustav vrijednosti. Prvo to, ostalo je lakše!

Foto: Freepik

Na kineskom se jeziku riječ KRIZA izražava sa dva ideograma. Prvi znači OPASNOST, a drugi ŠANSU (dobru priliku). Većina ljudi koronavirus doživljava kao OPASNOST koja se iskazuje u svojim najgorim oblicima. Uzrokuje drastičnu promjenu ponašanja, karantenu i društvenu izolaciju. Stvara paniku, nestašice i zabrinutost. Dramatično smanjuje gospodarsku aktivnost, ruši burze i otvara put prema recesiji. Ne rade škole, fakulteti, čak niti dječji vrtići. Otkazani su sportski susreti, koncerti, takmičenja i prvenstva. Prenapregnuti zdravstveni sustav puca po šavovima. Granice su zatvorene, promet je stao, ugostitelji, prijevoznici, kulturne institucije, turizam i industrija zabave trpe ogromne gubitke. Zabrinuti čelnici vlada svakodnevno drže tiskovne konferencije na kojima oslikavaju sve mračniju stvarnost i nude sve drastičnije mjere i sve restriktivnija rješenja.

srica

Prof.dr.sc. Velimir Srića
Autorski članak

Je li u ovoj situaciji uopće moguće vidjeti koronavirus kao ŠANSU, neku vrstu dobre prilike?

Većina ljudi vidi svijet kakav jest i prihvaća ga, ili postaje frustrirana. Kriza je dobra prilika za manjinu koja vidi svijet kakav bi mogao biti i željna je da ga promijeni.

Glavni problem današnjice nije virus, nego kriza vodstva. Na posljednjem Globalnom ekonomskom forumu istaknuto je da se vođama više ne vjeruje. Posebno je malo povjerenja u političare (16%), medije (18%) i poslovne ljude (19%). To je nepovjerenje rezultat dugoročnog nezadovoljstva većine ljudi stanjem stvari. Unatoč brojnim tehnološkim inovacijama, naši se vođe ne znaju nositi s gorućim pitanjima zdravstvenih kriza, političke nestabilnosti, usporenim gospodarskim rastom, siromaštvom, nepravdom, međunarodnim terorizmom, globalnim zatopljenjem ili depresijom. Koronavirus je samo dodatni povod za shvaćanje da se čovječanstvo nikad nije suočilo s tako dubokim problemima, a istovremeno posjedovalo tako nisku razinu razumijevanja opsega i dosega tih problema.

Istodobno, buran znanstveno-tehnološki napredak daje nam mogućnost da ostvarimo gotovo sve što poželimo postići. No problem je u tome što gađamo pogrešne ciljeve, vjerujemo u krive ideje i slijedimo istu smrtonosnu rutinu iz prošlosti. Izvor problema je u vrijednostima i uvjerenjima. Kao što bi rekao Albert Einstein, problem ne možemo riješiti istim mišljenjem koje smo koristili kad smo ga stvorili. Način mišljenja i vrijednosti koji su nas doveli u sadašnje stanje moraju se promijeniti, želimo li ostvariti istinski napredak.

 

Promijeniti paradigmu, afirmarati nove /stare vrijednosti

Glavni je izvor svih problema postojeći način mišljenja. Oko nas ima previše gluposti koje nitko ne dovodi u pitanje jer smo, i kao pojedinci i kao institucije, zarobljenici starih ekonomskih, društvenih i političkih vrijednosti, utemeljenih na istinama koje smatramo očitim, a koje već odavno ne vrijede, na primjer:

  • Svijet se mnogo godina razvija uspješno, zašto bismo se sada mijenjali.
  • Nitko nije nepristran i svatko ima interese, stoga nikome ne treba  vjerovati.
  • Demokracija je najbolji način rješavanja javnih pitanja.
  • Većina je uvijek u pravu, samo slijedite mase.
  • Laganje je normalno i u redu, svi to rade.
  • Morate pobijediti, biti u pravu i postići kontrolu, kompromis je znak slabosti.
  • Priznavanje krivice, pogreške ili neznanja znaci su slabosti i treba ih izbjegavati.
  • Vi ste ono što radite i ono što “posjedujete”, novac otvara sva vrata.
  • Uspješno poslovanje znači maksimiziranje profita, normalno je da pohlepa pobijedi velikodušnost.
  • Da bi vođa bio uspješan, mora biti na vrhu hijerarhije i kontrolirati informacije i odluke.
  • Sigurni smo samo s ljudima s kojima smo bliski u smislu religije, kulture, etničke pripadnosti i spola.
  • Kvaliteta hrane, zdravstvene zaštite, pristupa vodi i kvaliteti života nisu univerzalna prava već su određeni bogatstvom i sposobnošću plaćanja tih pogodnosti.
  • Neetično, pa čak i kriminalno ponašanje je u redu, samo da nas ne uhvate.
  • Globalni  resursi rastu i obnavljaju se; nema potrebe za promjenom ponašanja prema njima.
  • Održivost je usmjerena samo na brigu o okolišu.

Iza svake od ovih “istina” stoji vrijednost koja podupire djelovanje. Ljudi sve rade u skladu s idejama koje ih pokreću. Što se događa kad nas na akciju pobuđuju pogrešne “istine” i lažni mitovi? Rezultat je razbijeni svijet, kriza demokracije, tržišne ekonomije, morala i etike, kulture, zdravlja, obrazovanja i ekologije. A sve će se to najbolje vidjeti u krizi koja se upravo odmotava oko nas.

 

Što nas, dakle, Covid 19 može naučiti?

Prije svega, možemo propitati svoje vrijednosti i pokušati se riješiti lažnih mitova poput onih s prethodne liste. Možemo se zapitati jesu li sebičnost, konzumerizam, otuđenost i sukobljavanje s drugima i različitima na našu korist ili na opću štetu. Također, možemo propitati osobne prioritete, smisao života, rada i djelovanja. Možemo bolje shvatiti rizike globalne povezanosti i složenost svih njezinih posljedica. Možemo bolje sagledati potrebnu ravnotežu između osobnih sloboda i ograničenja koja nameće opći interes. Možemo, također, usporediti kako probleme u kriznim situacijama rješavaju populističke demokracije u odnosu na autoritarne režime. Iz svega toga možemo izvući pouke za brže i temeljitije reforme političkog, obrazovnog, zdravstvenog, socijalnog i, naravno, ekonomskog sustava.

Niz je sasvim konkretnih mogućih pozitivnih posljedica virusne krize. Smanjena potrošnja energije izazvat će (kratkotrajne) pozitivne ekološke promjene. Ojačat će suradnja znanstvenika i povećat će se razmjena informacija na relaciji Istok-Zapad. Smanjit će se otpor cijepljenju protiv zaraznih bolesti. Povećat će se i ubrzati trend rada na daljinu i rada od kuće. Afirmirat će se potreba za otvorenošću i transparentnošću u informiranju, a smanjiti težnja produkciji “lažnih vijesti”. Porast će senzibilitet za starije i osjetljivije dijelove populacije koji su zanemareni i marginalizirani. Promijenit će se percepcija „privatnog prostora“ i poboljšati higijenske navike.

Zadržimo unutarnji mir

U međuvremenu, dok traje kriza i karantene raznih vrsta, evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da zadržite unutarnji mir i ne padnete u depresiju:

  • gledajte vijesti o pandemiji samo dvaput dnevno
  • hranite se pozitivnim mislima
  • slušajte glazbu koju volite i koja vas smiruje
  • vježbajte, plešite, meditirajte
  • budite dobri prema najbližima
  • igrajte društvene igre
  • komunicirajte s dragim osobama na daljinu
  • započnite dugo odgađanu dijetu
  • vratite se zanemarenom hobiju.

Velimir Srića*
Sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki. Objavio sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Gostujući profesor na sveučilištima UCLA i Renmin te predavač na nizu sveučilišta . Ekspert je Svjetske banke za Change Management…

Izvor: poduzetnik.biz

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Iz Tesline tvornice milijarder Elon Musk poručio: „Ja ću raditi, vi kako hoćete“. Njegovo kontraverzno (neodgovorno) ponašanje se nastavlja izjavama o pretjeranoj panici… usprkos širenju pandemije

Teslina tvornica električnih vozila u kalifornijskom gradu Fremontu nastavlja s radom prema uobičajenom planu, unatoč preporukama vladajućih o samoizolaciji šest okruga s tog područja zbog pokušaja zaustavljanja širenja koronavirusa.

Prema navodima lokalnih medija, okrug Alameda spornu Teslinu tvornicu koja zapošljava 10.000 radnika proglasio je ‘esencijalnim poslovnim subjektom’ zbog čega su je izuzeli iz odredbe o prestanku rada, pojasnio je glasnogovornik okruga.

Kako bi ublažio potencijalnu paniku i zabrinutost među radnicima, Elon Musk je jučer putem e-maila zaposlenicima poručio kako pogoni do daljnjeg ostaju otvoreni te da svatko od njih ukoliko se osjeća ugroženo slobodno može ostati kod kuće.

„Ako se osjećate nelagodno ili strahujete za vlastito zdravlje, slobodno ostanite kod kuće“, poručio je Musk putem e-maila.

Musk je također putem poruke pokušao umanjiti prijetnju koju predstavlja epidemija koronavirusa, sugerirajući da stvaranje panike zapravo predstavlja veću opasnost od samog virusa.

„Moje iskreno mišljenje je da šteta prouzrokovana panikom daleko nadilazi onu koju radi sami virus.“

„ Osobno ću biti na radnom mjestu, ali to sam ja. Bilo bi mi draže da ostanete kod kuće, nego da radite u strahu za vlastito zdravlje“, zaključio je Musk.

Inače, zbog epidemije COVID-19 veliki broj automobilskih kompanija već je diljem Europe zatvorio svoje pogone. Među njima je i njemački Volkswagen, kao i Renault, Ferrari, Fiat Chrysler, PSA, dok je talijanski proizvođač guma Pirelli najavio da na nekoliko dana smanjuje proizvodnju.

izvor: novac.hr

 

DRUGA, NAJNOVIJA VIJEST, 27.3.2020:
Musk planira otpustiti 75% radnika

Osebujni američki poduzetnik i proizvođač električnih automobila Tesla Elon Musk planira otpustiti 75 posto radnika u svojem pogonu u Nevadi zbog pandemije koronavirusa, piše Reuters.

Riječ je o velikoj tvornici litij-ionskih baterija (Tesla Gigafactory) smještenoj u Tahoe-Reno industrijskoj zoni u Nevadi. U vlasništvu je Tesle i japanske korporacije Panasonic, a zapošljava ukupno sedam tisuća radnika i proizvodi električne motore te baterije za Tesline popularne Model 3 limuzine.

Teslin partner Panasonic prije nekoliko dana je najavio otpuštanja, a onda i potpunu obustavu proizvodnje u svojim odjelima nevadske tvornice na 14 dana. U njihovim odjelima radi 3500 radnika.

izvor: novac.hr

Ugrožena održivost, još jednim činiteljem! Samo pet zemalja kontrolira preko 70 % preostale divljine, i neke ih sebično troše i nemilice devastiraju.

Potrebno je zaustaviti  nestanak preostalih netaknutih ekosustava na Zemlji. Više od 70 % preostale divljine kontrolira samo pet svjetskih zemalja – Rusija, Kanada, Australija, SAD i Brazil. Sto godina ranije, samo se 15 % Zemljine površine koristilo u svrhu poljoprivredne i stočarske proizvodnje, a danas je više od 77 % zemljišta (isključujući Antarktiku) i 87 % oceanske površine promijenjeno izravnim učincima ljudskih aktivnosti, na što upućuje novoobjavljena globalna geografska karta „netaknutih“ ekosustava.

Apel i znanstveni poziv na hitno međunarodno djelovanje dolazi u vrlo nestabilno političko vrijeme za mnoge zemlje koje su odgovorne za preostali svijet divljih životinja. Tako su  primjerice brazilske šume Amazone ugrožene planom novoizabranog brazilskog predsjednika Jaira Bolsonaroa da posiječe bogatstvo amazonske kišne šume, a sve u svrhu stvaranja više prostora za širenje poljoprivrednih i rudarskih djelatnosti.

Nedugo nakon WWF-ove objave navedenog Izvještaja, skupina znanstvenika s australskog Sveučilišta u Queenslandu je u suradnji s Društvom za očuvanje divljine (eng. Wildlife Conservation Society, WCS) objavila zapanjujuću kartu koja pokazuje da je

  • svega pet svjetskih zemaljaviše od 70 posto posljednjih netaknutih područja svjetske divljine.
  • više od 77 % Zemlje, isključujući Antarktiku i 87 % oceana, na neki način izmijenjeno ljudskom aktivnošću.

Sumarni nalazi provedenih istraživanja objavljeni su 31. listopada u časopisu Nature, a u njima se navodi da 20 zemalja sadrži 94 % preostale divljine svijeta (isključujući otvoreno more i Antarktiku).

wilderness 1

Izvor: nature.com

wilderness 2

Izvor: nature.com

Ugrožene mnogobrojne vrste iz divljine!

Proteklih mjeseci i godina svjedoci smo uznemirujućih vijesti iz Izvještaja o stanju planeta 2018. Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF), prema kojem je čovječanstvo u razdoblju između 1970. i 2014. godine izbrisalo čak 60 % populacija divljih životinja, uključujući mnogobrojne vrste riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova.

Kako bi se zaštitila preostala divljina, znanstvenici pozivaju međunarodnu zajednicu da na 14. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP14), koja će se održati od 17. do 29. studenoga 2018. u egipatskom Sharm-el-Sheikhu, razmotri navedenu problematiku.

Možda ovih godina ide posljednji poziv za spas preostalih vrsta!

„Pozivamo sudionike Konferencije da usvoje mandatne ciljeve za očuvanje divljine“, upozoravaju autori. „Po našem mišljenju, ostvarivi cilj odnosio bi se na definiranje i očuvanje 100 % svih preostalih netaknutih ekosustava.“

Vrlo je bitno zaštiti preostala područja netaknutih ekosustava, budući da predstavljaju temelj biološke raznolikosti te su dom raznih autohtonih zajednica, a također i važna skladišta ugljika koja djeluju na ublažavanje klimatskih promjena.

„Već smo puno toga izgubili“, rekao je John Robinson, izvršni potpredsjednik WCS-a za globalno očuvanje. „Moramo razmotriti sve mogućnosti kako bi što prije djelovali i spasili preostali divlji svijet prije no što zauvijek nestane.“

Izvor: Ekovjesnik

Kraševa majstorska škola – ugoda i učinkovitost cjeloživotnog obrazovanja za zaposlenike

U skladu s hrvatskim i svjetskim trendovima u izobrazbi odraslih te tradicije u provođenju specijalističkih programa izobrazbe koja seže od 90-ih godina prošlog stoljeća KRAŠ je kroz programe KRAŠ Akademije izgradio svoj način poticanja cjeloživotnog obrazovanja. Cilj KRAŠ Akademije je omogućiti radnicima usvajanje znanja, vještina i navika koje su nužne za ostvarivanje i zadržavanje prednosti na tržištu i jačanja konkurentne sposobnosti njih samih i kompanije u cjelini na zanimljiv, jednostavan i pristupačan način.

KRAŠ Akademija sastoji se od nekoliko programa od kojih je daleko najvažniji program Majstorske škole jer predstavlja izraz težnje KRAŠA da svoje stoljetno konditorsko umijeće i iskustvo sa starijih radnika – majstora prenosi na mlađe generacije. Tako je još 2006. godine nastao zahtjevan nastavni program s 94 sata nastave koji obrađuje ključne teme za uspješno ostvarivanje moderne proizvodnje i koji prema priznanju samih polaznika daje nova saznanja i povezuje ono što oni rade sa ciljevima te misijom i vizijom kompanije. Osnovi cilj škole je poticanje usavršavanja radnika u proizvodnji kako bi postali specijalisti u konditorskoj proizvodnji.

Način prenošenja znanja putem praktične nastave i personalizacije nastave čini program visoko učinkovitim jer se potiče komunikacija, iznošenje vlastitog mišljenja, kritičko razmišljanje, kreativnost te rješavanje zadataka u timovima. Predavači su naši iskusni stručnjaci i majstori, a ujedno i aktivni mentori koji, zajedno sa polaznicima, analiziraju i istražuju problematiku te ih potiču na kreativan i kritički pristup problemima.

Od svojih početaka do danas Majstorsku školu završilo je 100-njak radnika iz sektora proizvodnje i tehnike, a evaluacija je pokazala da je rezultat ulaganja u edukaciju proizvodnih radnika vidljiv u primjetnoj upotrebi usvojenih praktična znanja i vještina uz sve prisutniji osjećaj motiviranosti koji radnici, polaznici Majstorske  škole otvoreno  iskazuju u ispitivanju zadovoljstva.

I u 2018. godini nastavili smo s programom Majstorske škole za novu grupu od 35 polaznika koji su iskazali visoku motiviranost i želju za učenjem. Velika je posebnost Majstorske škole što se njezin program stalno usavršava iz interakcije novih i starih generacija KRAŠA. A kako svaka nova generacija polaznika kreira nove sadržaje, koji onda bivaju ugrađeni u program, ove je godine naglasak stavljen na nove trendove u industriji hrane i sigurnost hrane – primjenjujući pravilo KISS (Keep It Short & Simple) u učenju.

Pitali smo naše polaznike Majstorske škole 2018. kako gledaju na program i evo što su nam rekli:

O tome koliko su znanja i vještine koje stječu u Majstorskoj školi zaista primjenjive u radu?

Davor Jelić (Tvornica kakao proizvoda): „Pozdravljam Majstorsku školu kao jako dobru ideju. Kako nisam konditorske struke znanja i vještine koje usvajam i još ću ih usvojiti u školi jako će mi pomoći u obavljanju poslova i biti mi u budućnosti jako veliki plus… “

Kristina Žiger (Tvornica bombonskih proizvoda): „…Majstorska škola mi je jedno pozitivno iskustvo. Naučila sam teoriju koju nisam mogla naučiti kroz rad u proizvodnji, a jako mi je pomogla da bolje razumijem zašto se nešto baš tako radi… “

O tome kako program kombinira teorijska znanja i praktične vještine?

Davor: „…Teorija koju slušamo je dosta precizna, usmjerena na podatke koju su nužni za razumijevanje kako se nešto i zašto radi. Radionice su zabavne, poučne i korisne te se lijepo nadovezuju na teoriju…“

Kristina: „Teorija bez prakse i obrnuto ne vrijedi. U svome radu u Krašu prošla sam sve Tvornice i radila različite poslove, no , svejedno, stalno iznova čujem meni nove informacije, stječem nova znanja….Na radionicama sam vidjela sve detalje procesa koje nisam mogla vidjeti u proizvodnji… Škola je super, zabavna i zanimljiva.“

O tome kako predavači prenose svoja znanja?

Davor: „Jako mi se sviđa što predavači iznose samo ono što je bitno, raspravljaju s nama i, da tako kažem, „spustili su se na naš nivo“ kako bi nama sve bilo zanimljivo i poučno. … Sve jako pozitivno za sada…“

Kristina: „Predavači se zaista trude pojasniti nam sve važne procese, na najjednostavniji način predočiti nam sve što za rad trebamo znati… Odgovaraju detaljno i strpljivo na sva naša pitanja… Stvarno su profesionalni i simpatični.“

Kako je za svako uspješno učenje potreban dobar odnos između učenika i učitelja, pitali smo jednog od predavača kako on vidi Majstorsku školu:

Damir Lovrić, mag. ing. techn. aliment. (Tvornica bombonskih proizvoda): „Majstorska škola je zaista dobra ideja i meni jako pozitivno iskustvo. Ove godine prvi puta sudjelujem kao predavač i moram reći da je na početku postojala zabrinutost da li ću polaznicima prenijeti znanje na zanimljiv način. No, kada su predavanja i radionice počele moje bojazni su nestale. U tome su mi pomogli i sami polaznici: jako su slobodni u interakciji, postavljaju konkretna pitanja, međusobno komentiraju i čak prenose jedni drugima vlastita saznanja. Npr. kada smo raspravljali o kritičnim kontrolnim točkama u proizvodnji polaznici iz proizvodnje bombona su objašnjavali svojim kolegama sve o HACCP-u. Učenje se odvija u veselom tonu, ali u tome nema niti trunke neozbiljnosti. Razred za poželjeti ! Majstorska škola je pomogla i meni da usvojim nova znanja, podsjetim se i osvježim sva već usvojena i steknem nove vještine, poput prezentiranja. Osjećam kako se kroz sudjelovanje u Majstorskoj školi gradim i kao stručnjak i mentor.“

mr. sc. Vlatka Dajčić, obrazovanje i razvoj, KRAŠ d.d.

Lipanj, 2019.
Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera Dobre Hrvatske

NAJČITANIJE