Močvare i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu – Međunarodni dan zaštite močvara 2026.

Objavio
Odgovorno
-
Močvare i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu
Foto: worldwetlandsday.org

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa ili Svjetski dan močvara obilježava se svake godine 2. veljače. Taj dan obilježava datum usvajanja Konvencije o močvarama 2. veljače 1971. u iranskom gradu Ramsaru na obali Kaspijskog jezera. Konvencija o močvarama, koja ove 2026. godine slavi 50. obljetnicu, ugovor je koji ima za cilj preokretanje gubitka i degradacije močvara diljem svijeta.

Močvare su među najraznolikijim produktivnim okolišima na svijetu. Kolijevke su to biološke raznolikosti koje osiguravaju vodu i produktivnost o kojima ovisi opstanak bezbrojnih vrsta biljaka i životinja.

Močvare su nezamjenjive zbog bezbrojnih koristi ili „usluga ekosustava“ koje pružaju čovječanstvu. Od opskrbe slatkom vodom, hrane i građevinskog materijala te bioraznolikosti, do kontrole poplava, obnavljanja podzemnih voda i ublažavanja klimatskih promjena.

Močvare su također bitne za bioraznolikost. Iako močvare pokrivaju samo oko 6% Zemljine kopnene površine, 40% svih biljnih i životinjskih vrsta živi ili se razmnožava u močvarama. Bioraznolikost močvara važna je za naše zdravlje, opskrbu hranom, turizam i radna mjesta. Močvare su vitalne za ljude, za druge ekosustave i za našu klimu. Više od milijarde ljudi diljem svijeta ovisi o močvarama za svoj život. To je otprilike jedna od osam osoba na Zemlji.

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa 2026Močvare su najugroženiji ekosustav

Međutim, močvare su najugroženiji ekosustav.

  • Gotovo 90% svjetskih močvara degradirano je od 18. stoljeća.
  • Prema Konvenciji o svjetskoj baštini i Ramsarskoj konvenciji, 64% svjetskih močvara nestalo je od početka prošlog stoljeća.
  • U samo 50 godina – od 1970. – izgubljeno je 35% svjetskih močvara.
  • U većini regija diljem svijeta močvare i dalje opadaju, ugrožavajući koristi koje močvare pružaju ljudima.

Trenutno diljem svijeta postoji preko 2500 močvara od međunarodnog značaja. Pokrivaju preko 2,5 milijuna četvornih kilometara, područje veće od Meksika.

Ljudske aktivnosti koje dovode do gubitka močvara uključuju isušivanje i zatrpavanje za poljoprivredu i građevinarstvo, zagađenje, prekomjerni ribolov i prekomjerno iskorištavanje resursa, invazivne vrste i klimatske promjene.

Ovaj začarani krug gubitka močvara, ugroženih sredstava za život i produbljivanja siromaštva rezultat je pogrešnog shvaćanja močvara kao pustoši, a ne kao životvornih izvora poslova, prihoda i bitnih usluga ekosustava. Ključni izazov je promijeniti način razmišljanja kako bi se potaknule vlade i zajednice da cijene i daju prioritet močvarama.

Prema Globalnom pregledu močvara, močvare gubimo tri puta brže od prirodnih šuma. Stoga je očuvanje močvara vitalni zadatak čovječanstva, koji može pomoći u postizanju Ciljeva održivog razvoja do 2030. godine.

Močvare i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu

Usredotočena na temu „Močvare i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu“, ovogodišnja kampanja ističe bezvremensku ulogu tradicionalnog znanja u održavanju močvarnih ekosustava i očuvanju kulturnog identiteta.

Mnogo toga o važnosti močvara već je dobro poznato no manje se isticalo koliko su močvare zamršeno povezane s kulturom, civilizacijom i autohtonim zajednicama.

Močvare su temelj otpornih društava i postoje tisućljećima. Prve velike svjetske civilizacije nastale su u poplavnim područjima rijeka: Nila u Egiptu, Inda u južnoj Aziji, Tigrisa i Eufrata na Bliskom istoku te Huanga u Kini. Ove močvare pružale su mnoštvo pogodnosti – plodno tlo za uzgoj usjeva, svježu vodu za piće i čišćenje te sredstvo za prijevoz robe. Čak i danas, mnogi od najvećih svjetskih gradova neodvojivi su od svojih plovnih putova – London (Temza), Istanbul (Bospor) i New York (Hudson).

Ljudi su koegzistirali s močvarama od prapovijesti, koristeći njihove korisne usluge, istovremeno sprječavajući neželjene posljedice. Ovogodišnja kampanja stoga prepoznaje da tradicionalno znanje prenosi mudrost iz prošlosti u sadašnjost i budućnost.

Tri su temeljne poruke ovogodišnje komunikacije kampanje:

  1. Močvare su bitni ekosustavi koji održavaju bogatu bioraznolikost, a također služe kao
    kolijevke kulturne baštine i živih tradicija, posebno za autohtone narode i lokalne zajednice.
  2. Integriranje tradicionalnog znanja u strategije očuvanja poboljšava zaštitu močvara i potiče uključive pristupe temeljene na zajednici koji prepoznaju i poštuju dugogodišnju ekološku mudrost.
  3. Degradacija močvara potkopava ljudsku dobrobit, utječe na ljudska prava i narušava tradicionalne sustave znanja. Hitna i intenzivnija akcija je ključna za zaštitu kulturne  baštine i održavanje tradicionalnih sustava znanja koji su dugo štitili ove visoko produktivne ekosustave.

Odajmo počast ljudima i sustavima znanja koji su generacijama štitili močvare. I radimo zajedno za budućnost u kojoj su močvare cijenjene, obnovljene i zaštićene za sve.

Izvor: worldwetlandsday.org

Dan zaštite osobnih podataka 2026.: Resetiranje ili usavršavanje?

Objavio
Odgovorno
-
Dan zaštite osobnih podataka
Foto: freepik

Dan zaštite osobnih podataka, 28. siječnja, slavi potpisivanje Konvencije 108, prvog pravno obvezujućeg ugovora kojim se štiti privatnost u digitalnom dobu.

Odbor ministara Vijeća Europe odlučio je 2006. godine proglasiti 28. siječnja Danom zaštite osobnih podataka. Taj se dan sada obilježava diljem svijeta pod nazivom «Međunarodni dan zaštite podataka» ili «Dan privatnosti». Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o potrebi poštovanja i zaštite privatnosti pojedinaca. Osim toga ovim se obilježavanjem ističe uloga Konvencije 108 za prekogranični tok podataka u svijetu.

Kako bi obilježili tu prigodu, Vijeće Europe (VE) i Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS) zajednički organiziraju jednodnevnu konferenciju. Konferencija je usmjerena na nove granice u zaštiti podataka. Sudionici će istražiti izazove i prilike koji nastaju kada se inovacije i nove tehnologije suoče s rizicima privatnosti i regulatornim okvirom.

Resetiranje ili usavršavanje?

Posljednjih 44 godine, Konvencija 108 doprinijela je razvoju privatnosti i zaštite podataka ne samo u Europi već i daleko izvan nje. Njena modernizirana verzija, Konvencija 108+, bavi se sve većim izazovima digitalizacije svijeta kako bi izgradila prostor za slobodan prijenos podataka uz istovremeno očuvanje ljudskog dostojanstva. To Konvenciju 108+ čini jedinstvenim i univerzalnim alatom za pravno usklađivanje i konvergenciju, poboljšanu suradnju između nadležnih tijela i pouzdanim forumom za privatnost i javnu sigurnost.

Dok se okviri za zaštitu podataka diljem svijeta razvijaju kako bi se suočili s modernim izazovima, Europa se suočava s ključnim trenutkom. Modernizacija Konvencije 108 kroz Konvenciju 108+ potvrdila je temeljna prava u digitalnom dobu i postavila globalni standard za privatnost. Sada, gotovo desetljeće nakon stupanja na snagu GDPR-a, rasprave o njegovoj budućnosti – različito definirane kao reforma, pojednostavljenje, pojašnjenje ili modernizacija – potiču na ponovno razmišljanje o tome kako Europa može održati svoje vodstvo u zaštiti podataka u brzo promjenjivom tehnološkom krajoliku, a istovremeno osigurati agilnost, koherentnost i povjerenje.

Ovogodišnja konferencija će okupit kreatore politika, regulatore, akademike i praktičare kako bi ispitali lekcije iz Konvencije 108+ i zakona EU o zaštiti podataka. Cilj je istražiti kako one mogu informirati sljedeću generaciju zakonodavstva. Nadovezujući se na otpornost europskog okvira za zaštitu podataka, konferencija će postaviti pitanja:

  • Kako se možemo modernizirati bez ugrožavanja temeljnih načela?
  • Kako „pojednostavljenje propisa“ može koegzistirati sa snažnim zaštitnim mjerama za pojedince?
  • Kako europski normativni model može nastaviti inspirirati digitalnu budućnost usmjerenu na čovjeka?

Više informacija na: www.data-protection-day.eu

Trump ‘ne može pronaći’ nijednu vjetroelektranu u Kini. Traži li dovoljno pažljivo?

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Vjetroelektrana Gansu / Popolon - Own work, CC BY-SA 3.0, Link

Trump je iskoristio Svjetski ekonomski forum u Davosu kako bi pojačao svoje napade protiv obnovljivih izvora energije. No je li išta od toga što je rekao bilo točno?

U svom govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, 21. siječnja, Donald Trump je ponovo kritizirao poticaj zelenoj energiji, nazivajući vjetar i solarnu energiju “prijevarom stoljeća”. Trump tvrdi da Kina prodaje vjetroturbine drugim zemljama za „bogatstvo“. Zatim je pojasnio – „Prodaju ih glupim ljudima koji ih kupuju, a sami (Kinezi) ih ne koriste“.

Unatoč Trumpovoj nemogućnosti da uoči bilo kakve vjetroturbine u Kini, ta zemlja je dom najveće svjetske vjetroelektrane. Smještena je u prostranoj pustinjskoj regiji zapadnog Gansua. Izgradnja vjetroelektrane Gansu započela je 2009. godine, a prva faza dovršena je samo godinu dana kasnije. Već ima više od 7000 turbina. Nakon završetka, planirano je da će imati instalirani kapacitet od 20 GW, dovoljno za napajanje oko 15 milijuna domova.

Cijeli članak pročitajte na euronews.green, a u nastavku pogledajte i video prilog Chine Xinhua Newsa:

DOBRA HRVATSKA

Sjećanje na Holokaust za dostojanstvo i ljudska prava – Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta 2026.

Objavio
Odgovorno
-
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta
Foto: Mateus Andre / Freepik

Svake godine 27. siječnja međunarodna zajednica okuplja se kako bi obilježila Međunarodni dan sjećanja na Holokaust. Ovaj je dan odabrala Opća skupština Ujedinjenih naroda kako bi obilježila oslobođenje nacističkog koncentracijskog i istrebljivačkog logora Auschwitz-Birkenau 1945. godine.

Ovogodišnja tema obilježavanja je „Sjećanje na Holokaust za dostojanstvo i ljudska prava“. Sjećanje odaje dostojanstvo žrtvama i preživjelima Holokausta. Održava živim njihova sjećanja na zajednice, tradicije i voljene osobe koje su nacisti nastojali izbrisati.

Holokaust nas upozorava na smrtonosne posljedice antisemitizma i mržnje, dehumanizacije i apatije ako se ne suoče s njima. Više od osamdeset godina nakon Holokausta svjedočimo svakodnevnim napadima na naše sugrađane svijeta. Antisemitizam i mržnja se javljaju.

Poricanje i iskrivljavanje Holokausta i dalje postoji. Sjećanje na Holokaust prkosi poricanju i iskrivljavanju, odbacuje laži, suočava se s mržnjom i inzistira na humanosti žrtava.

Obrana univerzalnih prava ključna je za održivi mir i leži u srži Ujedinjenih naroda. Sjećajući se žrtava Holokausta, potvrđujemo našu zajedničku humanost i obvezujemo se braniti dostojanstvo i ljudska prava svih.

Izvor: UN

Međunarodni dan čiste energije 2026. – Čista energija: Za sve i za naš planet

Objavio
Odgovorno
-
Međunarodni dan čiste energije
Foto: UN

Međunarodni dan čiste energije, 26. siječnja, proglasila je Opća skupština UN-a (rezolucijom A/77/327) kao poziv na podizanje svijesti i mobilizaciju djelovanja za pravedan i uključiv prijelaz na čistu energiju – na dobrobit ljudi i planeta.

Istog dana, 26. siječnja, je ujedno i datum osnivanja Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA). Globalna je to međuvladina agencija osnovana 2009. godine s ciljem podrške zemljama u njihovim energetskim tranzicijama. Koristi kao platforma za međunarodnu suradnju te pružanja podataka i analiza o tehnologiji čiste energije, inovacijama, politici, financijama i ulaganjima.

Energija je u središtu dvostrukog izazova s ​​kojim se čovječanstvo danas suočava: osigurati da nitko ne bude zapostavljen, a istovremeno zaštititi naš planet za buduće generacije.

  • Preko 75% globalnih emisija stakleničkih plinova dolazi od izgaranja fosilnih goriva za energiju.
  • Zagađujuća goriva za kuhanje uzrokuju 3,2 milijuna preuranjenih smrti godišnje; čisto kuhanje može spriječiti mnoge od njih.
  • Svaki dolar uložen u obnovljive izvore energije stvara 3 puta više radnih mjesta nego u industriji fosilnih goriva.

Čista energija je ključna

Čista energija nudi ključno rješenje za ovaj izazov, rješavajući socioekonomske nejednakosti i ublažavajući negativne učinke klimatskih promjena. Čista energija ključna je za:

  • Smanjenje jaza u pristupu energiji – procjenjuje se da 1,5 milijardi ljudi u ruralnim područjima još uvijek koristi nesigurne, nezdrave i neučinkovite sustave kuhanja.
  • Borbu protiv klimatskih promjena – preko 75% globalnih emisija stakleničkih plinova uzrokovano je proizvodnjom energije iz fosilnih goriva.
  • Poticanje socioekonomskog napredka – osnažujući ranjive zajednice u smislu obrazovanja, zdravstvene zaštite i egzistencije, a istovremeno se bavi problemom zagađujućih goriva, koja su povezana s 3,2 milijuna preranih smrti svake godine.

Za stanovništvo bez pristupa čistoj energiji, nedostatak pouzdane energije ometa obrazovanje, zdravstvenu skrb i ekonomske prilike, a mnoge od tih regija u razvoju i dalje se uvelike oslanjaju na zagađujuća fosilna goriva za svoj svakodnevni život, što produbljuje siromaštvo.

Obnovljivi izvori energije

Gotovo svaka nacija ima dovoljno sunca, vjetra ili vode da postane energetski samodostatna.

ANTÓNIO GUTERRES , glavni tajnik Ujedinjenih naroda

Znanost je jasna: kako bismo ograničili klimatske promjene, moramo prestati ovisiti o fosilnim gorivima i ulagati u alternativne izvore energije koji su čisti, dostupni, pristupačni, održivi i pouzdani.

obnovljiva energija

Obnovljivi izvori energije su dostupni u izobilju svuda oko nas. Osiguravaju ih sunce, vjetar, voda, otpad i toplina sa Zemlje. Obnavljaju se prirodno i ispuštaju malo ili nimalo stakleničkih plinova ili onečišćujućih tvari u zrak.

Istovremeno, ključno je i poboljšanje energetske učinkovitosti. Korištenje manje energije za isti učinak – na primjer kroz učinkovitije tehnologije u sektorima prometa, građevinarstva, rasvjete i kućanskih aparata. To štedi novac, smanjuje onečišćenje ugljikom i pomaže u osiguravanju univerzalnog pristupa održivoj energiji za sve.

Izvor: UN

Svijet je prešao iz vodne krize u stanje globalnog vodnog bankrota

Objavio
Odgovorno
-
Globalni bankrot vode
Izvješće UNU-INWEH: Madani, K. (2026). Globalni bankrot vode: Život izvan naših hidroloških mogućnosti u postkriznom razdoblju. Institut za vodu, okoliš i zdravlje Sveučilišta Ujedinjenih naroda (UNU-INWEH), Richmond Hill, Ontario, Kanada

Svijet je ušao u eru “globalnog vodnog bankrota” koji šteti milijardama ljudi, navodi se u izvješću UN-a objavljenom u utorak, 20. siječnja ove godine.

Objavljeno povodom 30. obljetnice UNU-INWEH-a i uoči Konferencije UN-a o vodi 2026. godine, vodeće UN-ovo izvješće Globalni vodni bankrot: Život izvan naših hidroloških mogućnosti u postkriznoj eri, tvrdi da je svijet ušao u novu fazu. Sve više riječnih slivova i vodonosnika gubi sposobnost povratka u svoju povijesnu „normalu“. Poplave, suše, nestašice i epizode onečišćenja koje su nekoć izgledale kao privremeni šokovi postaju kronične na mnogim mjestima, signalizirajući stanje nakon krize koje izvješće naziva vodnim bankrotom.

Oko 4 milijarde ljudi – gotovo polovica svjetske populacije – živi s ozbiljnom nestašicom vode barem jedan mjesec godišnje. To znači da su bez pristupa dovoljnoj količini vode za zadovoljavanje svih svojih potreba. Posljedice nedostatka vode sve su vidljivije: isušivanje rezervoara, potonuće gradova, propadanje usjeva, racioniranje vode i češći šumski požari i pješčane oluje u sušnim regijama.

Znakovi bankrota vodnih resursa su posvuda. U Teheranu su suše i neodrživo korištenje vode iscrpili rezervoare na koje se oslanja iranski glavni grad. U SAD-u je potražnja za vodom premašila ponudu u rijeci Colorado, ključnom izvoru pitke vode i navodnjavanja za sedam država.

Što je stanje vodnog bankrota

U financijskom bankrotu, prvi znakovi upozorenja često se čine podnošljivima: kašnjenja u plaćanju, posuđeni novac i prodaja stvari koje ste se nadali zadržati. Zatim se spirala steže.

Vodni bankrot ima slične faze. U početku crpimo malo više podzemne vode tijekom sušnih godina. Koristimo veće pumpe i dublje bunare. Prebacujemo vodu iz jednog bazena u drugi. Isušujemo močvare i ispravljamo rijeke kako bismo napravili prostor za farme i gradove.

Tada se pojavljuju skriveni troškovi. Jezera se smanjuju iz godine u godinu. Bunari moraju biti još dublji. Rijeke koje su nekada tekle cijele godine postaju sezonske. Slana voda prodire u vodonosnike blizu obale. Samo tlo počinje tonuti.

Kako se Aralsko jezero smanjilo od 2000. do 2011. Nekad je bilo bliže ovalnom obliku, prekrivajući svijetla područja sve do 1980-ih, ali prekomjerna upotreba za poljoprivredu od strane više zemalja ga je značajno smanjila. / NASA

Slijeganje tla često iznenađuje ljude. Ali to je očiti znak vodnog bankrota. Kada se podzemna voda previše crpi, podzemna struktura, koja zadržava vodu gotovo poput spužve, može se urušiti. U Mexico Cityju, tlo tone za oko 25 centimetara godišnje. Nakon što se pore zbiju, ne mogu se jednostavno ponovno napuniti.

Izvješće o globalnom vodnom bankrotu dokumentira koliko je ovo rašireno. Crpljenje podzemnih voda pridonijelo je značajnom slijeganju tla na više od 2,3 milijuna četvornih milja (6 milijuna četvornih kilometara), uključujući urbana područja u kojima živi gotovo 2 milijarde ljudi. Jakarta , Bangkok i Ho Chi Minh City su među poznatijim primjerima u Aziji.

Iscrpljivanje podzemnih voda i isušivanje močvara

Svake godine priroda svakoj regiji daje prinos vode, taloženjem kiše i snijega. To je količina vode koju svake godine imamo za trošenje i dijeljenje s prirodom. Kako potražnja za vodom raste izvlačimo više podzemnih voda nego što će se nadoknaditi.

Globalna potrošnja slatke vode dugoročno
Izvor podataka: Globalni međunarodni program za geosferu i biosferu (IGB) – OurWorldinData.org

Otprilike 70 posto globalnih zaliha slatke vode koristi se za poljoprivredu, većinom na globalnom jugu. Podzemne vode osiguravaju oko 50 posto potrošnje vode u kućanstvima i preko 40 posto vode za navodnjavanje diljem svijeta. I pitka voda i proizvodnja hrane sada uvelike ovise o vodonosnicima koji se iscrpljuju brže nego što se realno mogu obnoviti. Ti dugoročni izvori vode sada nestaju.

Krademo dio vode koji je potreban prirodi i pritom isušujemo močvare. To može funkcionirati neko vrijeme, baš kao što dug može financirati rasipnički način života neko vrijeme. Svijet je tijekom posljednjih pet desetljeća izgubio više od 4,1 milijuna četvornih kilometara prirodnih močvara. Močvare ne samo da zadržavaju vodu. One je i čiste, štite od poplava te podržavaju biljke i divlje životinje.

Kvaliteta vode također opada. Zagađenje, prodiranje slane vode i zaslanjivanje tla mogu rezultirati vodom koja je previše prljava i previše slana za upotrebu, što doprinosi vodnom bankrotu.

Klimatske promjene

Klimatske promjene pogoršavaju situaciju smanjenjem oborina u mnogim dijelovima svijeta. Globalno zagrijavanje povećava potrebu usjeva za vodom i potrebu za električnom energijom što onda vodi crpljenju više vode. Također topi ledenjake koji pohranjuju slatku vodu.

Kako globalne temperature rastu suše se povećavaju u trajanju, učestalosti i intenzitetu. Preko 1,8 milijardi ljudi – gotovo svaka četvrta osoba – suočavalo se s uvjetima suše u različitim razdobljima od 2022. do 2023. godine.

Ove brojke pretvaraju se u stvarne probleme: više cijene hrane, nestašice hidroelektrične energije, zdravstveni rizici, nezaposlenost, migracijski pritisci, nemiri i sukobi.

Unatoč svim tim problemima, nacije nastavljaju povećavati crpljenje vode kako bi podržale širenje gradova, poljoprivrednog zemljišta, industrije, a sada i podatkovnih centara.

Poljoprivreda je najveći svjetski potrošač vode

Poljoprivreda kao najveći svjetski potrošač vode je odgovorna za oko 70% globalnog crpljenja slatke vode. Kada neka regija uđe u vodni bankrot, poljoprivreda postaje teža i skuplja. Poljoprivrednici gube poslove, rastu napetosti i može biti ugrožena nacionalna sigurnost.

Globalna proizvodnja hrane sve je više izložena smanjenju zaliha vode i degradaciji. Oko 3 milijarde ljudi i više od polovice globalne proizvodnje hrane koncentrirano je u područjima gdje ukupne zalihe vode već opadaju ili su nestabilne. Više od 170 milijuna hektara navodnjavanog obradivog zemljišta, što je otprilike jednako ukupnoj površini Francuske, Španjolske, Njemačke i Italije, pod visokim je ili vrlo visokim vodnim stresom.

Zaslanjivanje je degradiralo otprilike 82 milijuna hektara obradivog zemljišta napajanog kišom i 24 milijuna hektara navodnjavanog obradivog zemljišta, smanjujući prinose u ključnim globalnim žitnicama. To ugrožava stabilnost opskrbe hranom diljem svijeta.

Što se može učiniti?

Kao što financijski bankrot završava transformacijom potrošnje tako i vodni bankrot zahtijeva isti pristup.

  • Zaustaviti prekomjerno trošenje: Prvi korak je priznati da je bilanca narušena. To znači postavljanje ograničenja korištenja vode koja odražavaju koliko je vode zapravo dostupno, umjesto da se samo dublje kopa i prebaci teret na budućnost.
  • Zaštititi prirodni kapital – ne samo vodu: Zaštita močvara, obnova rijeka, obnavljanje zdravlja tla i upravljanje obnavljanjem podzemnih voda nisu samo lijepe stvari. One su ključne za održavanje zdravih zaliha vode, kao i stabilna klima.
  • Koristiti manje, ali pravedno: Upravljanje potražnjom za vodom postalo je neizbježno na mnogim mjestima, ali planovi koji smanjuju opskrbu siromašnima, a istovremeno štite moćne, nisu održivi. Ozbiljni pristupi uključuju socijalnu zaštitu, podršku poljoprivrednicima u prelasku na usjeve i sustave koji manje zahtijevaju vodu te ulaganja u učinkovitost vode.
  • Mjerenje onoga što je važno: Mnoge zemlje još uvijek upravljaju vodom s djelomičnim informacijama. Satelitsko daljinsko istraživanje može pratiti zalihe i trendove vode te pružiti rana upozorenja o iscrpljivanju podzemnih voda, slijeganju tla, gubitku močvara, povlačenju ledenjaka i padu kvalitete vode.
  • Planirati za manju potrošnju vode: Najteži dio bankrota je psihološki. Prisiljava nas da se oslobodimo starih premisa. Bankrot vode zahtijeva redizajn gradova, prehrambenih sustava i gospodarstava kako bismo živjeli unutar novih ograničenja prije nego što se ta ograničenja dodatno pooštre.

S vodom, kao i s financijama, bankrot može biti prekretnica. Čovječanstvo može nastaviti trošiti kao da priroda nudi neograničene kredite ili može naučiti živjeti u skladu sa svojim hidrološkim mogućnostima.

Izvor: theconversation.com

Dugo očekivani Ugovor o otvorenom moru stupio je na snagu

Objavio
Odgovorno
-
Ugovor o otvorenom moru
Foto: rawpixel.com / Freepik

Ugovor o otvorenom moru, poznat i kao Sporazum o biološkoj raznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije (BBNJ), stupio je na snagu 17. siječnja 2026. Ovaj ugovor signalizira „novu eru globalnog upravljanja oceanima“. No stručnjaci upozoravaju da to neće biti dovoljno da se zaustavi nepovratna šteta.

Pokrivajući gotovo polovicu površine planeta, otvoreno more leži izvan nacionalnih granica i dio je globalnog dobra. Do sada nije postojao pravni okvir posvećen zaštiti bioraznolikosti u tim međunarodnim vodama i osiguravanju pravedne podjele koristi od njihovih resursa među narodima.

Nakon desetljeća pregovora, tekst Ugovora finaliziran je u ožujku 2023., postavljajući jasne obveze o tome kako osigurati održivo korištenje oceanskih resursa. Da bi stupio na snagu, bile su potrebne ratifikacije 60 zemalja (konačno odobrenje i pristanak za pravnu obvezu ugovorom) – prekretnica koja je postignuta 19. rujna prošle godine. Sporazum je do sada ratificirala 81 stranka, uključujući EU i 16 njezinih država članica, a potpisalo ga je 145 zemalja.

Sporazum će omogućiti da se:
  • uspostave zaštićena morska područja (MPA) na otvorenom moru
  • regulira iskorištavanje morskih genetskih resursa
  • procijeni utjecaj sadašnjih i budućih ljudskih aktivnosti na okoliš
  • podrže zemlje u razvoju kroz programe izgradnje kapaciteta i prijenosa pomorske tehnologije

Ovaj značajan sporazum pruža okvir za zajedničko upravljanje otprilike polovicom površine našeg planeta i 95% volumena oceana, što predstavlja najveće stanište na našem planetu. No iako stručnjaci hvale sporazum kao „prekretnicu“ za multilateralnu suradnju i upravljanje oceanima, i dalje postoji zabrinutost zbog potencijalnih rupa u zakonu.

Što su Otvorena mora i zašto su toliko važna?

Otvoreno more često se koristi za opisivanje svih područja izvan nacionalne jurisdikcije, uključujući morsko dno i vodeni stupac (vertikalni presjek vode od površine do dna). To se odnosi na međunarodne vode koje pokrivaju više od dvije trećine našeg oceana – gotovo 50 posto površine planeta.

Znanstvenici smatraju Otvoreno more jednim od najvećih rezervoara bioraznolikosti na Zemlji. Ono igra važnu ulogu u regulaciji klime, podržavajući „ključne“ cikluse ugljika i vode. Procjenjuje se da ekonomska vrijednost ugljika pohranjenog na otvorenom moru iznosi od 74 milijarde dolara (oko 63,62 milijarde eura) do 222 milijarde dolara (190,85 milijardi eura) godišnje.

Nažalost danas su otvorena mora pod sve većim pritiskom onečišćenja, prekomjernog iskorištavanja, klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti. Prema Savezu za otvoreno more (HSA), koji se zalagao za sporazum, destruktivne ribolovne prakse poput koćarenja po dnu i ilegalnog ribolova štete morskom životu otvorenog mora. Sve to, u kombinaciji s plastičnim i kemijskim onečišćenjem, novim aktivnostima poput rudarenja morskog dna i zakiseljavanjem voda zbog porasta temperature, ozbiljno ugrožava otvoreno more. Novi Ugovor bavi se tim izazovima, posebno s obzirom na buduće rastuće potrebe za morskim resursima (npr. za hranu, lijekove, energiju).

Što donosi Ugovor o otvorenom moru?

Ugovor, koji je sada međunarodno pravo, osnažit će nacije da uspostave povezanu mrežu zaštićenih morskih područja (MPA) otvorenog mora – koja se mogu usvojiti glasovanjem kada se ne može postići konsenzus. To pomaže u sprječavanju da jedna nacija blokira uspostavu zaštićenih morskih područja.

Također podržava zemlje u razvoju kroz izgradnju kapaciteta i prijenos pomorske tehnologije kako bi im se omogućio bolji razvoj, provedba, praćenje i upravljanje budućim zaštićenim morskim područjima na otvorenom moru.

Ugovorom se primjenjuje nekoliko pravnih obveza. Na primjer, svaka planirana aktivnost pod kontrolom stranke koja bi mogla utjecati na otvoreno more ili morsko dno mora slijediti postupak procjene utjecaja na okoliš Ugovora, a vlade moraju javno obavijestiti o takvim aktivnostima. Stranke također moraju promicati ciljeve Ugovora kada sudjeluju u drugim tijelima kao što su ona koja reguliraju pomorski promet, ribarstvo i rudarenje morskog dna.

Ugovor o otvorenom moru također će biti ključan za povećanje koherentnosti, koordinacije i sinergije među aktivnostima vezanim uz oceane koje provode mnoge organizacije i dionici, čime će se doprinijeti holističkijem upravljanju aktivnostima na otvorenom moru.

Hoće li naši oceani sada biti pravilno zaštićeni?

Iako su vlade, nevladine organizacije i ekolozi diljem svijeta pohvalili Ugovor o otvorenom moru, i dalje postoji zabrinutost oko toga koliko će sporazum biti učinkovit u zaštiti naših oceana.

„Danas je dan slavlja bioraznolikosti i multilateralizma, ali posao zaštite oceana daleko je od završenog“, kaže Sofia Tsenikli iz Koalicije za očuvanje dubokog mora (DSCC). „Ugovor o otvorenom moru značajno podiže ljestvicu, ali sam po sebi neće zaustaviti početak dubokomorskog rudarstva u našem oceanu.“

Nekoliko zemalja koje su ratificirale Ugovor o otvorenom moru, poput Japana i Norveške, pokazale su interes za iskopavanje golemih dijelova morskog dna u utrci za ključnim mineralima koji se koriste u zelenoj tehnologiji.

„Vlade se ne mogu vjerodostojno obvezati na zaštitu morske bioraznolikosti dok istovremeno dopuštaju da se nastavi industrija koja bi nepovratno uništila život i ekosustave koje jedva razumijemo“, dodaje Tsenikli.

Nedavni test rudarenja na dubokom moru otkrio je da kontroverzna praksa utječe na više od trećine životinja morskog dna, dok je izvješće objavljeno 2024. od strane Zaklade za zaštitu okoliša (Environmental Justice Foundation) otkrilo da rudarenje na dubokom moru zapravo nije potrebno za prijelaz na čistu energiju.

Zato DSCC poziva sve članice Ugovora o otvorenom moru da iskoriste njegov zamah za uspostavu moratorija na dubokomorsko rudarenje pri Međunarodnoj upravi za morsko dno.

Ključna uloga EU

EU i države članice predvodile su politički proces i pregovore o ovom sporazumu. Kao supredsjedatelj Koalicije visokih ambicija za Ugovor o otvorenom moru, koja okuplja 46 zemalja, EU ostaje snažno predana ovim ciljevima i to na najvišoj političkoj razini.

Osim toga EU trenutno sudjeluje u pripremnim raspravama za prvu Konferenciju stranaka (COP) koja će se održati u roku od godinu dana nakon stupanja na snagu Ugovora o otvorenom moru.

EU je također obećala podršku provedbi Ugovora – posebno u zemljama u razvoju – putem Globalnog programa EU-a za oceane. Globalni program za oceane je program koji financira EU u vrijednosti od 40 milijuna eura, a pokrenut je na trećoj Konferenciji UN-a o oceanima u lipnju 2025. Njegova prva faza sastoji se od tehničke pomoći na zahtjev u vrijednosti od 10 milijuna eura i već je u potpunosti operativna.

Osim toga, EU je također značajno doprinjela početnom radu Tajništva BBNJ-a koje vodi DOALOS, Odjel UN-a za pitanja oceana i pravo mora.

Izvor: euronews.green i Europska komisija

Copernicus: 2025. je bila treća najtoplija godina u povijesti mjerenja

Objavio
Odgovorno
-
Copernicus: Globalni godišnji porast temperature površine iznad predindustrijske razine od 1940.
Porast globalne temperature zraka pri površini (u °C) iznad prosjeka za predindustrijsko referentno razdoblje 1850.–1900., temeljen na skupu podataka ERA5, prikazan kao godišnji prosjek od 1940. godine. Zasluge: C3S/ECMWF.

Globalne temperature u 2025. godini rangirane su kao treće najviše u povijesti mjerenja, prema podacima iz izvješća EU-a Copernicus Global Climate Highlights objavljenom 15. siječnja 2026.

Podaci Copernicusa pokazuju da je 2025. bila tek neznatno (0,01 °C) hladnija od 2023. te 0,13 °C hladnija od 2024. koja je bila najtoplija godine u povijesti mjerenja. Posljednjih 11 godina bile su 11 najtoplijih godina u povijesti mjerenja.

Činjenica da je posljednjih jedanaest godina bilo najtoplije u povijesti mjerenja pruža dodatne dokaze o nedvosmislenom trendu prema toplijoj klimi. Svijet se brzo približava dugoročnoj temperaturnoj granici utvrđenoj Pariškim sporazumom. Neizbježno ćemo je premašiti; izbor koji sada imamo jest kako najbolje upravljati neizbježnim prekoračenjem i njegovim posljedicama za društva i prirodne sustave.

Carlo Buontempo, direktor Službe za klimatske promjene programa Copernicus

Dva glavna čimbenika

Posljednje tri godine, 2023.–2025., bile su iznimno tople iz dva glavna razloga.

Prvi je nakupljanje stakleničkih plinova u atmosferi, uzrokovano kontinuiranim emisijama i smanjenim upijanjem ugljikova dioksida od strane prirodnih ponora.

Rastuće koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi – ponajprije izravna posljedica ljudskih aktivnosti – glavni su pokretač uočenog dugoročnog porasta globalne srednje temperature. Praćenje emisija i koncentracija stakleničkih plinova koje provodi Služba za praćenje atmosfere programa Copernicus (CAMS) pruža informacije za potporu provedbi politika ublažavanja klimatskih promjena.

Drugo, temperature morske površine dosegnule su iznimno visoke razine diljem oceana, povezane s pojavom El Niña i drugim čimbenicima varijabilnosti oceana, dodatno pojačanima klimatskim promjenama.

Dodatni čimbenici uključuju promjene u količinama aerosola i niskih oblaka te varijacije u atmosferskoj cirkulaciji.

Tropska područja

Kao i 2023. i 2024. godine, značajan dio Zemlje bio je znatno topliji od prosjeka i u 2025. godini. Temperature zraka i morske površine u tropima bile su niže nego 2023. i 2024., ali su i dalje bile znatno iznad prosjeka u mnogim područjima izvan tropa. Niže temperature u tropima u usporedbi s razdobljem 2023.–2024. djelomično su bile posljedica zadržavanja gotovo prosječnih (u „neutralnoj ENSO fazi”) ili slabih uvjeta La Niñe u ekvatorijalnom Pacifiku tijekom cijele 2025. godine. Više temperature u prethodne dvije godine djelomično su bile pod utjecajem snažnog događaja El Niño. El Niño ima tendenciju zagrijavanja globalnih temperatura, nadovezujući se na dugoročno globalno zatopljenje uzrokovano ljudskim djelovanjem, dok La Niña ima suprotan učinak. Temperature nad tropskim Atlantikom i Indijskim oceanom također su bile manje ekstremne u 2025. nego u 2024. godini.

Polarna područja

Više temperature u polarnim područjima djelomično su nadoknadile niže temperature zabilježene u tropskim područjima tijekom 2025. godine. Godišnje prosječne temperature dosegnule su najvišu zabilježenu vrijednost na Antarktici, a drugu najvišu na Arktiku. Rekordno visoke godišnje temperature zabilježene su i u nekoliko drugih regija, osobito u sjeverozapadnom i jugozapadnom Pacifiku, sjeveroistočnom Atlantiku, dalekoj istočnoj i sjeverozapadnoj Europi te središnjoj Aziji.

Toplinski stres

U 2025. godini polovica globalne kopnene površine zabilježila je veći broj dana od prosjeka s barem jakim toplinskim stresom – definiranim kao osjetna temperatura od 32 °C ili viša. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznaje toplinski stres kao vodeći uzrok smrtnosti povezane s vremenskim prilikama na globalnoj razini. U područjima sa suhim i često vjetrovitim uvjetima, visoke temperature također su pridonijele širenju i intenziviranju iznimnih šumskih požara, koji proizvode ugljik, toksične onečišćivače zraka poput lebdećih čestica te ozon, što utječe na ljudsko zdravlje. Takva je bila situacija u dijelovima Europe – koja je zabilježila najveće godišnje ukupne emisije iz šumskih požara – kao i u Sjevernoj Americi, prema podacima CAMS-a. Te su emisije znatno narušile kvalitetu zraka i imale potencijalno štetne učinke na ljudsko zdravlje na lokalnoj, ali i široj razini.

Porast broja ekstremnih događaja

Iznimni uvjeti u 2025. godini dolaze u godini obilježenoj značajnim ekstremnim događajima u mnogim regijama, uključujući rekordne toplinske valove, snažne oluje u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi te šumske požare u Španjolskoj, Kanadi i južnoj Kaliforniji. Iako ti pojedinačni događaji nisu analizirani niti im se u izvješću pripisuje uzročnost, oni pružaju pravovremen kontekst za sve veći interes javnosti za klimatske rizike u 2025. godini.

Izvor: Copernicus – Priopćenje za medije

Nove EU mjere zaštite od vječnih kemikalija (PFAS) u vodi za piće

Objavio
Odgovorno
-
Nove EU mjere zaštite od vječnih kemikalija (PFAS) u vodi za piće
Foto: freepik

Nove EU mjere zaštite od vječnih kemikalija (PFAS) u vodi za piće stupile su na snagu 12. siječnja 2026. Države članice sada moraju pratiti razine per- i polifluoroalkilnih tvari (PFAS) u vodi za piće. Referentne nove granične vrijednosti definirane su u preinačenoj Direktivi o vodi za piće EU-a. Također je obvezno obaviještavati Komisiju o rezultatima ovog praćenja. To uključuje podatke o prekoračenjima graničnih vrijednosti, incidentima i svim odobrenim odstupanjima.

Zagađenje vječnim kemikalijama (PFAS) sve je veći problem za pitku vodu diljem Europe. S usklađenim ograničenjima i obveznim praćenjem koji su sada na snazi, države članice imaju pravila i alate za brzo otkrivanje i rješavanje problema PFAS-a radi zaštite javnog zdravlja.

Jessika Roswall, povjerenica za okoliš, otpornost na vode i konkurentno kružno gospodarstvo EU

Novi sustav izvješćivanja jednostavniji je nego u prethodnoj Direktivi o vodi za piće i smanjuje količinu podataka koje treba prijaviti. Ovo je prvi put da se u EU provodi sustavno praćenje ‘vječnih kemikalija‘ (PFAS-a) u vodi za piće.

Ako se prekorače granične vrijednosti, države članice moraju poduzeti mjere za smanjenje razine PFAS-a i zaštitu javnog zdravlja, uz istovremeno informiranje javnosti. Te mjere mogu uključivati ​​zatvaranje kontaminiranih bunara, dodavanje koraka obrade za uklanjanje PFAS-a ili ograničavanje korištenja zaliha pitke vode sve dok prekoračenje traje. 

To izravno doprinosi ključnom cilju Strategije otpornosti na vode – pravu na sigurnu pitku vodu. Također odgovara na poziv strategije za hitno djelovanje u borbi protiv onečišćujućih tvari koje ugrožavaju europske izvore pitke vode.  

Godine 2024., kako bi podržala dosljedno praćenje diljem EU-a, Komisija je izdala  tehničke smjernice o analitičkim metodama za mjerenje „ukupnih PFAS-a“ i „zbroja PFAS-a“ u vodi za piće.

Ove smjernice temelje se na tehničkoj i socioekonomskoj procjeni i razvijene su u bliskoj konzultaciji s državama članicama. One utvrđuju najprikladnije metode za praćenje PFAS-a u skladu s preinačenom direktivom.

Izvor: Europska komisija

Nove američke prehrambene smjernice preokrenule su prehrambenu piramidu

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Nova prehrambena piramida objavljena u siječnju 2026. - Nove američke prehrambene smjernice 2025. – 2030. / USDA

Nove američke prehrambene smjernice (DGA) za razdoblje 2025. – 2030. objavljene su 7. siječnja 2026. s motom ‘jedi pravu hranu‘ i snažnijim stavom o ograničavanju dodanih šećera i visoko prerađene hrane. 

Američke prehrambene smjernice svakih pet godina objavljuju Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga SAD-a. Uspostavljene su 1980. godine kako bi pružile savjete o prehrani s ciljem poboljšanja zdravlja Amerikanaca i smanjenja rizika od kroničnih stanja, poput raka, ateroskleroze, hipertenzije, bolesti srca, moždanog udara i bolesti bubrega.
Smjernice o prehrani imaju za cilj usmjeravanje razvoja saveznih politika i programa vezanih uz hranu, prehranu i zdravlje. Osnova su za savezne programe prehrane, uključujući programe školskih obroka u javnim školama. Utječu i usmjeravaju kreatore politika za programe edukacije o hrani i prehrani koje financira savezna vlada. Također utječu na kliničare u SAD-u i drugim zemljama.

Sada su američke prehrambene smjernice doživjele temeljitu reviziju. Nova “preokrenuta” prehrambena piramida potiče Amerikance da konzumiraju više mesa i mliječnih proizvoda radi većeg unosa proteina, ignorirajući njihov veliki doprinos emisijama koje zagrijavaju planet i degradaciji okoliša. Smjernice stavljaju meso i punomasne mliječne proizvode, maslinovo ulje i povrće na široki vrh obrnutog trokuta. Dok su žitarice i voće pali na dno.

Objava označava zapanjujuće odstupanje od nacionalnih i međunarodnih smjernica, koje su dugo preporučivale ograničavanje konzumacije crvenog i prerađenog mesa te mliječnih proizvoda s visokim udjelom masti iz zdravstvenih i ekoloških razloga.

Manje mesa, a više mahunarki! – Ažurirane prehrambene preporuke Švicarske

Prema mišljenju Istraživačke grupa za studije prehrane Istraživačkog centra za prevenciju Stanford nove prehrambene smjernice su kontroverzne. S jedne strane, one zadržavaju nekoliko dugogodišnjih preporuka utemeljenih na dokazima koje su široko podržane u zajednici nutricionista. S druge strane, odstupaju na važne i zabrinjavajuće načine od preporuka utemeljenih na dokazima koje je iznio Savjetodavni odbor za smjernice za prehranu (DGAC) iz 2025., panel od dvadeset neovisnih, svjetski poznatih istraživača prehrane.

Gdje postoji široki konsenzus 

Smjernice na odgovarajući način potvrđuju nekoliko temeljnih načela koja široko podržavaju znanstvenici u području prehrane i koja su bila uključena u prethodne smjernice. To uključuje sljedeće preporuke:

  • Jedite više povrća i voća
  • Birajte cjelovite žitarice umjesto rafiniranih
  • Ograničite dodane šećere i izbjegavajte višak natrija
  • Smanjite unos visoko prerađene hrane (npr. brze hrane s visokim udjelom dodanih šećera, natrija i zasićenih masti)

Ove poruke su u skladu s desetljećima istraživanja i ostaju temeljne za poboljšanje zdravlja.

Gdje se nove smjernice razlikuju od dokaza, činjenica i pravičnosti

Unatoč tome što se bave poznatim temama, smjernice ne uspijevaju prevesti znanost o prehrani u jasne, koherentne i pravedne smjernice.

  • Proteini su prenaglašeni, dok se vlakna umanjuju. – Smjernice stavljaju snažan naglasak na unos proteina, unatoč snažnim dokazima koji pokazuju da većina Amerikanaca već konzumira dovoljne količine. Predložene ciljeve unosa proteina teško je postići bez prekoračenja preporučenih ograničenja za zasićene masti i natrij. Istovremeno, vlakna, jedan od nutrijenata koje Amerikanci najčešće ne konzumiraju u dovoljnim količinama, a koji je ključan za dugoročno zdravlje, umanjuju se.
  • Preporuke o zasićenim mastima su nedosljedne. – Mnogim nutricionistima bilo je olakšanje što smjernice i dalje savjetuju ograničavanje zasićenih masti na manje od 10 posto ukupnih kalorija, unatoč mnogim prethodnim izjavama sadašnje administracije da će se ta gornja granica ukinuti (stav koji je zabrinuo mnoge zdravstvene djelatnike). Međutim, nove smjernice istovremeno promiču namirnice poput crvenog mesa, punomasnih mliječnih proizvoda, maslaca i goveđeg loja. Slijeđenje ovih preporuka temeljenih na hrani otežalo bi, ako ne i onemogućilo, mnogim Amerikancima da ostanu ispod preporučene gornje granice za zasićene masti, što ove smjernice čini interno nedosljednima.
  • Jeziku vezanom uz prerađenu hranu nedostaje jasnoće. – Iako priznaju zabrinutost zbog visoko prerađene hrane, smjernice uvode nejasnu terminologiju koja nudi neadekvatne praktične smjernice za škole, institucije i kreatore politika koji aktivno rade na poboljšanju prehrambenog okruženja. Ovaj nedostatak specifičnosti riskira potkopavanje napretka i učinkovito daje prehrambenoj industriji propusnicu.
  • Jednostavne činjenične pogreške. – Smjernice sugeriraju davanje prioriteta zdravim mastima koje osiguravaju esencijalne masne kiseline, no navedeni primjeri – maslinovo ulje, maslac i goveđi loj – sadrže zanemarive količine dviju vrsta esencijalnih masti. Osim toga, ksilitol je naveden kao nenutritivni sladilo, unatoč tome što je šećerni alkohol. Ove jednostavne činjenične pogreške dovode u pitanje adekvatnost stručne revizije novih smjernica.
  • Biološka i kulturna raznolikost nisu dovoljno obrađene. – Kontinuirani naglasak na mliječnim proizvodima posebno je zabrinjavajući s obzirom na to da otprilike 75 posto svjetske populacije ne podnosi laktozu. To postavlja ozbiljna pitanja o tome odražavaju li smjernice adekvatno potrebe raznolikih populacija, posebno onih koji nisu sjevernoeuropskog podrijetla.

Potpuna odsutnost razmatranja održivosti prehrambenog sustava

Smjernice za razdoblje 2025.-2030. ponovno ne uzimaju u obzir održivost, što je u suprotnosti sa znanstvenim dokazima i protivi se trenutnom trendu novih prehrambenih smjernica temeljenih na hrani diljem svijeta. Propuštena je prilika za boljitak ljudskom i planetarnom zdravlji. Jasni dokazi da naš prehrambeni sustav ima značajan utjecaj na klimu i okoliš u ovim smjernicama nisu uzeti u obzir. Naime proteini biljnog podrijetla imaju znatno manji utjecaj na okoliš u usporedbi s hranom životinjskog podrijetla, što doprinosi održivijem prehrambenom sustavu. To je također činjenica koja je potpuno zanemarena u novom DGA-u, koji ne ističe ulogu biljnih proteina u zdravoj održivoj prehrani.

  • Prema UN-u, lanci opskrbe stokom (meso, mliječni proizvodi i jaja) čine oko 14,5%  globalnih emisija stakleničkih plinova. Proizvodnja goveđeg i goveđeg mlijeka čini većinu tih emisija – 41% odnosno 20% – dok svinjsko i peradarsko meso i jaja doprinose 9% odnosno 8% emisijama sektora.
  • Institut za svjetske resurse (WRI) objavio je podatke koji pokazuju kako različiti izvori proteina imaju različit utjecaj na planet. Govedina i janjetina su među najštetnijim izvorima proteina za okoliš, jer zahtijevaju ogromne količine zemlje, vode i hrane, kao i pretvaranje prirodnih ekosustava u pašnjake. Krave i ovce također su ogroman izvor metana koji zagrijava planet, drugog najzastupljenijeg stakleničkog plina nakon ugljičnog dioksida.
  • Što se tiče mlijeka, kravlje mlijeko proizvodi otprilike tri puta više emisija od biljnih opcija bogatih proteinima poput graškovog i sojinog mlijeka, prema WRI-ju.

Nove smjernice također izravno proturječe preporukama o prehrani koje je prošle godine predstavila Komisija EAT-Lancet, a koje uzimaju u obzir utjecaj proizvodnje hrane na okoliš. One daju prednost povrću, voću, cjelovitim žitaricama, gomoljima i škrobnom korjenastom povrću, kao i orašastim plodovima i mahunarkama (uključujući grah, mahunarke i soju) kao glavnim izvorima proteina, umjesto toga ograničavajući tjednu konzumaciju crvenog mesa na jednu porciju, jaja, peradi i ribe na dvije porcije, a mliječnih proizvoda na najviše jednu porciju od 250 grama dnevno.

Izvor: Stanford Medicine i earth.org

1...131415...187Stranica 14 od 187

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z