Jeste li čuli za grad Nijmegen? Vjerojatno niste. Ali, taj grad sa 173.000 stanovnika u istočnom dijelu Nizozemske, tek osam kilometara udaljen od granice s Njemačkom, ovogodišnja je Zelena prijestolnica Europe. Europska komisija počastila ga je ovom prestižnom titulom za 2018. zbog „zelene“ filozofije gradskih vlasti koje su postigle uistinu sjajne rezultate u ostvarenju održivih ciljeva. Nijmegen je model; veoma ugodan grad za sve koji se u njemu nađu!

Europska komisija ustanovila je nagradu Zelena prijestolnica Europe još 2010. godine i njome svake godine odaje priznanje „zelenim“ naporima gradskih vlasti za poboljšanjem uvjeta života, ali na održiv način. Kada se zna da će do 2050. godine, prema procjenama, čak 80 posto stanovnika Europe živjeti u gradovima, jasno je da je održivi razvoj jedini mogući način da opstanemo na planetu.

Inspirativan primjer nizozemskog Nijmegena

Među zelenim prijestolnicama 2016. našla se Ljubljana, koja je najviše zadivila svojim zelenim načinom odlaganja otpada, a najviše je čuđenja izazvalo proglašenje Essena, nekadašnjeg rudarskog središta Njemačke, Zelenom prijestolnicom Europe 2017. godine. No, Essen je od rudarskog grada promišljenom politikom svoje uprave izrastao u pravu zelenu oazu.

Inspirativan je i primjer nizozemskog Nijmegena, koji je također od dosadnog, sivog industrijskog grada izrastao u zeleni grad. Za dobivanje laskave titule Nijmegenu je bila ključna činjenica da su lokalne vlasti uspjele uključiti građane u preobrazbu grada u modernu održivu i zdravu urbanu zajednicu. Cilj je Nijmegena da do 2045. godine bude energetski neutralan grad, a vlasti su uvjerile stanovnike, poduzetnike i institucije da investiraju u održive energetske projekte, zelene i plave (odnose se na vodne resurse) infrastrukturne projekte i projekte bioraznolikosti.

Građani – dioničari u velikim infrastrukturnim projektima

Tako su vlasti osigurale novac za velike projekte, a istodobno su se žitelji grada od pukih promatrača pretvorili u aktivne dionike važnih infrastrukturnih projekata. Na primjer, za podizanje prvih četiriju vjetrenjača gradska je vlast uspješno mobilizirala građane, koji su kupili dionice prvih vjetroturbina, pa ovo energetsko postrojenje ima više od 1000 investitora. Od 2016. godine vjetrenjače (Windpark Nijmegen-Betuwe) generiraju dovoljno čiste energije za više od 7100 kućanstava, odnosno 10% grada. Planirana je i peta vjetroturbina, kojom će se broj kućanstava opskrbljenih „čistom“ energijom popeti na 8900.

„Investiramo, često zajedno s drugim vlastima, u inicijativama kao što su biciklističke autoceste, regionalne toplinske mreže, parkovi ili vodno gospodarstvo. Ali, shvatili smo da je uključivanje građana, društvenih organizacija, poduzetnika i istraživačkih instituta apsolutno neophodno za uspješno provođenje promjena“, ističe gradonačelnik Nijmegena Hubert Bruls.

Grad prepun parkova i zelenila

Nisu zanemareni ni mali projekti ozelenjavanja grada, na primjer poticanje stanovništva da umjesto zidanim ili metalnim ogradama svoje okućnice ograđuju živicama i „živom“ ogradom. Ulaz u središnju četvrt grada oivičen je zelenilom u obliku vegetacijskih stupova, trgovačke ulice krasi drvored stabala maslina, fontane su po cijelom gradu, a u ožujku će u stambenim četvrtima Nijmegena biti posađeno 4000 novih stabala. Nije to samo ukras grada, nego ima i funkciju hlađenja ljeti. Između 2010. i 2015. uloženo je 5 milijuna eura u nove parkove u stambenim četvrtima, dok je investicija za ozelenjavanje središta grada od 2008. do 2013. godine iznosila 2,5 milijuna eura.

Za način života u Nijmegenu važna je rijeka Waal, koja protječe kroz grad. U gradu ima čak 1450 hektara parkova, a na adi rijeke Waal je i jedinstveni otočni park. Prema statistici, svaki stanovnik Nijmegena raspolaže s 92 metra četvorna zelene površine, a svaki stanovnik živi na manje od 300 metara udaljen od zelene površine od najmanje pola hektara. Ukratko, ozelenjeno je 24,8% ukupne gradske površine, dok vodene površine zauzimaju 7,8% ukupne površine grada.

Biciklističke autoceste, autobusi na bioplin

Grad je prepun parkova i vode, a i gradska okolica je zelena – grad okružuju brda, šume i voda. U samom gradu, u parkovima Valkhof i Kronenburger, organizirane su, kako su ih nazvali, dječje farme. Tu gradska djeca mogu vidjeti seoske životinje poput krava i ovaca, ali i pčelinjake. Zanimljiv je i Kronenburger Forum, odnosno mjesto na kojemu građani općinskim vlastima mogu iznijeti sve prigovore o okolišu, kakvoći zraka ili prijedloge za smanjenje buke.
No, vratimo se na energetske projekte. Grad 10% energije dobiva iz obnovljivih izvora, a to žele povećati time što su na objekte u gradskom vlasništvu vlasti  instalirale 1485 solarnih panela i 1400 metara četvornih zelenih krovova. Solarni su paneli instalirani i na mnogim školama. Otpad koji se ne može dalje reciklirati služi kao gorivo za toplanu kojom se zagrijava čak 5000 domova, a predviđa se da će uskoro taj broj prijeći i 9000 domaćinstava.

Velike su promjene uvedene i u promet. Većina gradskih autobusa voze na bioplin, a do 2022. godine svi će gradski autobusi voziti na biogorivo. U središte grada dopušten je pristup samo biciklistima, autobusima na biogorivo i malim električnim automobilima. Osim što su autobusi čišći (proizvode samo 17 grama CO2 po putniku po kilometru vožnje), oni su i tiši. Za to je zaslužan poseban asfalt koji neutralizira buku od vozila.

Na sve se načine potiče vožnja biciklom, a Nijmegen ima 250.000 bicikala, što je 1,4 po glavi stanovnika. U gradu je čak 5800 nadziranih parkirnih mjesta za bicikle, a do 2020. planirana je izgradnja 80 kilometara biciklističkih autocesta. Stanovnici Nijmegena gotovo uopće ne dolaze u gradsko središte svojim osobnim automobilima, nego u 65% slučajeva biciklom ili gradskim prijevozom.

Recikliraju 67% otpada i smanjuju količinu otpada

Nijmegen je daleko otišao i u odvojenom prikupljanju otpada i recikliranju. Danas se reciklira čak 67% otpada, a do 2020. godine cilj je da se reciklira 75% otpada. Ne samo da recikliraju, već stanovnici Nijmegena uče i kako stvarati što manje otpada. I dok je svaki stanovnik 2010. stvarao 474 kilograma otpada godišnje, 2014. taj je broj smanjen na 409, a 2016. godine na 383 kilograma.

Rijeka Waal žila je kucavica grada. Na velikoj poplavi 1993. godine stanovnici su naučili da se s rijekom ne valja igrati. Nakon toga opsežnim su radovima podigli obale rijeke, osiguravši grad od poplava. Istodobno su ribnjake u zapadnim dijelovima grada pretvorili u prirodnije vode s puno vodene vegetacije. Uz rijeku su niknuli i brojni rekreativni sadržaji i novi riječni park, a napušteni industrijski pogoni pretvoreni su u atraktivne stanove. Čak su i arheološka nalazišta i ostaci srednjovjekovnih zidina (Nijmegen ima 2000 godina povijesti) skladno uklopljeni u parkove.

Zbog svega je ovaj nizozemski grad primjer ugodnog življenja za svoje stanovnike i brojne studente iz cijele Europe na ovdašnjem sveučilištu.