Međunarodni dan čiste energije koji se obilježava 26. siječnja, proglasila je 2023. Opća skupština (rezolucija A/77/327 ). Poziv je to na podizanje svijesti i mobilizaciju djelovanja za pravedan i uključiv prijelaz na čistu energiju za dobrobit ljudi i planeta.
Na isti dan, 26. siječnja, obilježava se i datum osnivanja Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA). Agencija je osnovana 2009. kako bi podržala zemlje u njihovim energetskim tranzicijama i služila kao platforma za međunarodnu suradnju.
Kraj doba fosilnih goriva je izvjestan. Ali vlade moraju osigurati da to bude brzo i pošteno. Ovo je ključno da nas spasi od najgore klimatske krize i da svaku osobu poveže s čistom energijom – izvlačeći milijune iz siromaštva.
Glavni tajnik António Guterres
Čista energija za ljude
U svijetu koji se bori s klimatskim promjenama, čista energija igra ključnu ulogu u smanjenju emisija. Također može koristiti zajednicama koje nemaju pristup pouzdanim izvorima energije. I danas 685 milijuna ljudi živi u mraku – više od 80% njih u podsaharskoj Africi.
Veza između čiste energije, socio-ekonomskog razvoja i održivosti okoliša ključna je u rješavanju problema s kojima se suočavaju ranjive zajednice diljem svijeta.
Stanovništvu bez pristupa čistoj energiji nedostatak pouzdane struje otežava obrazovanje, zdravstvenu skrb i gospodarske mogućnosti. Mnoge od tih regija u razvoju još uvijek se uvelike oslanjaju na zagađujuća fosilna goriva za svoj svakodnevni život. Ako se sadašnji trendovi nastave, do 2030. godine oko 1,8 milijardi ljudi i dalje će koristiti nesigurne, nezdrave i neučinkovite sustave kuhanja, poput spaljivanja drva ili balege.
Iako se situacija popravlja, najnovije brojke pokazuju da se broj ljudi bez struje zapravo povećao za 10 milijuna u 2022., jer je rast stanovništva nadmašio napredak. Svijet nažalost nije na pravom putu da postigne cilj održivog razvoja 7 (SDG7). Cilj je to osiguranja pristupačne, pouzdane, održive energije za sve do 2030. godine.
Čista energija za planet
Usvajanje čiste energije istovremeno je sastavni dio borbe protiv klimatskih promjena.
Velik dio stakleničkih plinova koji prekrivaju Zemlju i zadržavaju Sunčevu toplinu nastaje proizvodnjom energije, izgaranjem fosilnih goriva (nafte, ugljena i plina) za proizvodnju električne energije i topline.
Više od 75% globalnih emisija stakleničkih plinova dolazi od izgaranja fosilnih goriva za dobivanje energije.
Zagađujuća goriva za kuhanje uzrokuju 3,2 milijuna prijevremenih smrti godišnje; čisto kuhanje može spriječiti mnoge od njih.
Svaki dolar uložen u obnovljive izvore stvara 3X više radnih mjesta nego u industriji fosilnih goriva.
Znanost je jasna: da bismo ograničili klimatske promjene, moramo prestati oslanjati se na fosilna goriva. Moramo ulagati u alternativne izvore energije koji su čisti, dostupni, pristupačni, održivi i pouzdani. Obnovljivi izvori energije – kojih ima u izobilju posvuda oko nas, a koje osiguravaju sunce, vjetar, voda, otpad i toplina sa Zemlje – priroda obnavlja i emitira malo ili nimalo stakleničkih plinova ili zagađivača u zrak.
U isto vrijeme, poboljšanje energetske učinkovitosti je ključno. Korištenje manje energije za isti učinak – kroz učinkovitije tehnologije u sektoru transporta, zgrada, rasvjete i uređaja, na primjer: štedi novac, smanjuje zagađenje ugljikom i pomaže osigurati univerzalni pristup održivoj energiji za sve.
Izdvojite minutu i podijelite s nama svoje odluke o održivosti.
S početkom nove godine odričemo se negativnih navika i odlučujemo prigrliti one dobre, koje podržavaju rast i život. Mnogima su te odluke usmjerene i na održivost u svakodnevnom životu, na dobrobit pojedincu, društvu i Zemlji… To obuhvaća nekoliko glavnih područja.
Time's up
Podsjetnik i ideje što još možete učiniti
PRIJEVOZ – Isprobajte alternative poput javnog prijevoza, pješačenja, car-sharinga, vožnje bicikla, ili običnog ili električnog. Na taj način, osim što smanjujete emisiju CO2, smanjujete i prometne gužve. Pješačenje, bicikliranje i vožnja običnog romobila su velika dobrobit za zdravlje, štednja s najvećom kamatom u vidu kvalitetnog i sretnog te osjetno duljeg života… – dodajte svoje ideje.
HRANA – Provjerite hladnjak, ostavu i sve one namirnice kojima se bliži rok trajanja. Pametna i češća kupnja je uvijek bolja opcija od gomilanja hrane koja se nepravedno baca. Kuhajte po nekom planu, možda i za više dana. Ne bacajte višak skuhanog odmah, promislite može li se nekako sutra to iskoristiti, pomiješati… Navadite u tanjur manju količinu pa nadodajte ako zatreba (ovo koristi i protiv debljanja i manjem bacanju). Imajte na umu da riba, sir i meso – pogotovo crveno meso – imaju veliki utjecaj na okoliš. Hranite se zdravo ali i odgovorno. Kad kupujete, pripremite šoping vrećicu. Provjerite podatke ambalaže proizvode. Što je veći udio obnovljivih materijala u ambalaži, to je njezin utjecaj na klimu niži… – dodajte svoje ideje.
ODJEĆA I OBUĆA – Birajte kvalitetu, a ne kvantitetu. Industrija odjeće i obuće jedna je od najvećih zagađivača. Brza moda povezana je s proizvodnjom u neetičnim uvjetima. Proizvodi su od materijala loše kvaliteta koji kratko traju i uvlače vas u novi krug kupnje, uvijek novih i još jeftinijih proizvoda. Kupite samo onda kad zatreba, a ako je na rasprodaji još i bolje. Kad idete u šoping centar pripremite unaprijed spisak što ćete tražiti. Višak korištene odjeće darujte… – dodajte svoje ideje.
OPREMANJE DOMA – Ne samo brza moda, danas postoji i tzv. brzi namještaj i razni dekorativni predmeti(ći) za dom, koji su kao i odjeća i obuća najčešće proizvedeni neetično, od nekvalitetnih materijala i mnogi zato brzo postaju smeće. Postanite suzdržani prema kupnji svih onih stvarčica na koje vas trgovci mame… – dodajte svoje ideje.
POTROŠNJA ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE – Razmislite koliko možete učiniti da smanjite svoju potrošnju. Nabavite štedne žarulje i uređaje visoke energetske efikasnosti. Ne gasite, već prigušujte radijatore noću i kad ste van stana. Zimi otvorite prozore jednom u danu, na 10ak minuta (tzv. oberliht je skupa i nepotrebna varijanta). Noću spustite rolete do kraja, jer time dobivate još jedan toplinski izolator. Pročitajte više o tome …
POTROŠNJA VODE – Uvedite racionalne navike potrošnje vode, jer je možete smanjiti i 50%. Nadamo se da imate vodokotlić sa dvije mogućnosti ispiranja. Odmah popravite curenje. Kod sapunate ruke, perete lonac, perete zube… zatvorite vodu da ne teče. U kuhinju natočite vodu u posudu od 2 litre i koristite za pranje, sapunanje. Pročitajte više o tome…
BRIGA O OTPADU – Koliko odvajate otpad? Koliko vrsta odnosite u posebne spremnike: bio otpad, papir, plastika, željezo, baterije, boje… Gdje se nalazi vaše reciklažno dvorište? Što možete učiniti još i više – da li predmetima nalazite novu svrhu? Da li prije bacanja provjerite može li se to isplativo popraviti? Da li ste nekome nešto prošle godine darovali – ono što više ne koristite (odjeća, uređaji, kućanski predmeti… namještaj, knjige, sportske rekvizite…).
Foto: Sastanak sam sa sobom u divno, ženskom dušom i rukom, uređenom Danijelinom kafiću na placu Jarun - NG 2025.
Volio bih da više ljudi uzme obvezu objave osobne eko-izjave. Jednog dana bit će, a sad samo neki odgovaraju ovako sebi sami, javnim načinom. Ova objava mi je četvrta po redu, nakon 2019, 2021 i 2023. Zanimljivo vidjeti kako sam onda mislio i što (u)radio. Donji tekst je možda nešto dulji. Ali… ne pišem ga samo zbog čitatelja, već i zbog sebe. Moja inventura krajem 2024. daje mi opet odgovore – dokle sam stigao na ljudskom putu u vis!
Svatko pomaže i/ili odmaže, gradi i/ili ometa održivi svoj zajednički život. Biti društveno odgovoran znači zalagati se za sklad među „dionicima“ života – sam sa sobom, ja sa društvom, ja sa Zemljom. To znači graditi život sa smislom. A smisleni se život, kao i sreća u životu, ne dobiva, to se gradi kroz godine. Biti odgovoran, meni je to pitanje identiteta, ispravnog života! A to znači i razvoj čovjeka, znači mijenjanje. Ono što danas činim i mislim, u mnogome je drugačije od onog od prije 20 ili prije godina. Tko ne gleda i ne vidi sebe unatrag, razvojnu liniju, sa uspjesima, i sa greškama i u slabijoj izvedbi, zapravo se ne razvija, možda stoji na mjestu, znači vegetira. Gljiva izraste u jednu noć, a (neki) čovjek protrati cio život bez rasta, napretka i promjena, novog izdanja.
Biti odgovoran znači stalno rasti! U 2024-oj sam drugačija osoba nego nekad.
Promicati održivost i društvenu odgovornost to neizostavno znači i potvrđivati ih vlastitim načinom života, praksom i iskustvima.
Svi ometamo održivost, svi zagađujemo! Iako je istina da 20 posto razvijenih država stvara 70 posto onečišćenja na Zemlji, a 15-20 posto onih bogatijih građana svojim stilom života troši najviše resursa Zemlje i društva, onečišćuje najviše, no, ipak – svi smo odgovorni. Drugo je pitanje, na koje se odgovori još ni ne traže – kako među nama dijeliti odgovornost za aktualno propadanje klime i strašne posljedice i toga (uključivo stradanja Valencije i Jablanice 2024, ili Los Angelesa 2025., u kojem je izgorjelo 12.000 kuća u srazu se osvetničkom prirodom).
Stihovi Cesarića idilično pjevaju: SVATKO ZNAČI NEŠTO.
Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara; i sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati; i moja kaplja pomaže ga tkati.
U nastavku ću govoriti o svojoj kaplji, o zalaganju u 2024 da moj udjel u ometanju održivosti bude mali i manji, a doprinos rastu veći.
ŽIVOTNA NAČELA OSOBNOG ZALAGANJA ZA ODRŽIVOST
Odgovornost osobe za dobrobit sebe i društva
Ograničenje količine materijalnih stvari dobara i usluga za dobar život
Produljenje vijeka korištenja postojećim stvarima, odgađanje i susprezanje kupovanja
Odupiranje pritisku konzumerskom društvu koji zove na „novo, više i skuplje“ (moda, statusni simboli)
Gradnja sklada u odnosima: ja-ja, ja-društvo i ja-Zemlja, zastupanje univerzalnih vrijednosti i vrlina, smislenost života
Iznimno mi je važno produljiti vijek postojećim stvarima, popraviti, prenamijeniti… i slično – da bi se stvar iznosila, dostatno vrijeme dobro koristila. Češće pomislim i ovako: zašto mi toliko stvari treba za dobar, ispravan život. Držeći nešto U ruci, a što bi se moglo i baciti upitam se uvijek: za što se ovo može iskoristiti? Tko to može koristiti bolje od mene? U mom životu marka (odjeće, predmeta, uređaja, vozila…) nema više nekog značaja – neka je solidne kvalitete. Nije mi bitno da su boje odjeće složene baš „po propisu“. Nove trendove ne zamjećujem, ne fermam. Ne podliježem modi. Ne kupujem za svaku sezonu nešto novo. Ne marim što drugi nose, njihova stvar, a ja slijedim svoju ideju. Želim svaki predmet dostojno koristiti. Što mi ne treba, to darujem. Uzmem rabljeni predmet u svoj dom, na sebe. Odbojne su mi tzv. novotarije, predmeti-fore.
U životu sa dosta radio, dosta uradio i stvorio, a u potrošnji bio razborit, umjeren, sada još dosljednije. Umjerenost je jedna od najvećih ljudskih vrlina, kazivaše povijesni uzor-čovjek, Benjamin Franklin iz 18 st.
MOJE EKOLOŠKE, HUMANE, ODRŽIVE PRAKSE, VIŠE RAZVIJANE U 2024.
Zalažem se javno za razvoj humane, održive, ekološki svjesne zajednice; to je još jedan način da djelujem društveno odgovorno. Nastupam u javnosti, ulažem u to vrijeme, energiju, vlastiti novac. Moji najvažniji projekti, poslovni i privatni, usmjereni su na dobrobit društva. Vi koji čitate ovo na mom portalu www.odgovorno.hr (sad mu je prošla 10-a godina djelovanja), znate za to. A mnogi, na desetine tisuća ljudi, poznaju me i kao utemeljitelja, menadžera i urednika iznimno popularne, 31-godišnje knjige-planera UM /Znanje i vrijednosti, u nakladi naše tvrtke M.E.P. d.o.o., kojoj značaj i odlike možete vidjeti na portalu www.knjizaraum.hr/UM. Ponosni sam član vodstva (nekad predsjednik) udruge MijelomCRO – udruge za podršku oboljelima od rijetkog opasnog raka krvi – multiplog mijeloma. Opisuje ga slogan „Opaka bolest – običnih simptoma“, nije lako s njim nikome od onih 1300 oboljelih danas u Hrvatskoj (oko 300 novih slučajeva na godinu).
Ispisao sam mnogo članaka, newsletera…, više desetaka knjiga, s jasnim zalaganjem za bolji život, sreću čovjeka, očuvanu i poštovanu Zemlju… O tome na portalima www.odgovorno.hr, www.knjizaraum.hr, www.mijelom.hr.
Foto: Netko se istovario. Napad na ljepotu i kulturu življenja u naselju Novi Zagreb
Živim slogane „Popraviti – prepraviti – prenamijeniti – darovati“ te „Produlji korištenje. Ne još u otpad i reciklažu“, kao glavna načela novije filozofije življenja – ODRAST-a (degrowth).
Sve veću pozornost poklanjam:
Ulasku u second-hand trgovine,
Humanitarnim udrugama koje prepravljaju staro u novo (kao Humana nova, socijalno poduzeće sa 50-ak zaposlenih),
Starim obrtima koji servisiraju i popravljaju odjeću, uređaje i sl. (u Rijeci je otvorena prva radiona za besplatne popravke kućnih i osobnih predmeta „Riperaj“)
Veselim se sve većem broju popravljaona odjeće u nas, cijeneći njihov izrazito ekološki značaj. Nažalost, mnogo ih je prvenstveno zbog siromašenja mase stanovništva – sve većeg i dramatičnijeg raslojavanja svjetskog, pa i hrvatskog stanovništva, na dvije polarizirane kategorije – od kojih je prva puno vidljivija – ona osiromašena većina ljudi koji popravljaju odjeću, koriste je dugo, kupuju i bofl jer je to jeftino.
Višak odjeće darujem, nastojim naći primatelja kojem to nešto znači. Najviše ide socijalnoj zadruzi Humana nova. Zadnju, najveću rundu predao sam dan uoči Božića, u vrijeme darivanja, činjenja dobrog i iskazivanja solidarnosti s potrebitim. Od mog stana do Dubrave, gdje je Humana nova, ima 15 km, gradske vožnje. Treba izaći iz zone komfora, uložiti napor i vrijeme, pristati na neki štrapac poradi života za ideale i vrijednosti.
Dijelimo između sebe. Neke komade odjeće i stvari sam prepustio prijateljima, a rado i sam primio i udomio nešto rabljeno. Nije to u vezi s onim imam li novaca ili nemam (imam dovoljno), već stvar principa za koje se zalažem – želim da svaka stvar na ovoj Zemlji dugo i dostojno potraje. Onda će i ljudi i sve živo trajati dulje, sretnije!
Kupnja rabljene odjeće u second handu – moja nova praksa u 2024.! Kupio par košulja. Jedna bila OK, druga ne posve, pa sam je darovao natrag.
Nisam sakupljač (novih) stvari. „Za dobar život ljudima treba malo stvari i svega drugog, a i bez njih bi nekako prošli“, kaže top-aforizam. Period korištenja stvari neka je dug. Sezonsko trajanje robice je atak na klimu i održivost, glupost , u vremenu kad Zemlja i čovjek ozbiljno stradaju – utjecajem čovjeka. Kod mene se odjeća i obuća osjećaju ugodno – udomljavam ih na dugo. Zašto da bacim masivne zimske cipele zato jer su stare 10 godina; pa nosio sam ih svake zime po tek 5 puta. Na upozorenja ukućana da u tome možda neka i zastranim, svedem sve na šalu. Imam svoju ideju, uvjerenja i to živim. Znate onaj aforizam: „Nenormalno postaje normalno, kad prihvati većina ljudi!“ Susprežem se/ odričem se kupnje nove stvari sve dok je sa postojećom u redu (Svaka preuranjena nova kupnja ostavlja za sobom zapravo nepotreban novi eko trag, novi otpad.) Naravno da i moj način obuhvaća i kupovinu novog, a obuhvaća i uvažavanje tuđih viđenja, da neki ljudi imaju veće potrebe u ovom pogledu. Ali, ne razumijem neumjerenu posvećenost modi i uljepšavanju fizičkog dijela sebe, novotarijama svih vrsta, jer nimalo ne pridonosi doživljaju sretnog života (pitajte psihologe sreće o tome!). A da šteti Zemlji i društvu, do ovih opasnih razmjera, to dobro znamo.
Zaobilazim ga dosljedno! Luksuz. Ekološki je štetan, a upitno ljudima potreban. Protekle godine 2024. jednom sam zašao u jedan od naj zagrebačkih luksuznih hotela. Nisam bio zadovoljan, ali moralo se. Jednom, k’o ni jednom. Luksuzni, hoteli, automobili, satovi, raskošne SPA usluge, najskuplja elitna i razmetljiva putovanja (krstarenja na polove Zemlje), restorani s zvjezdicama, restoranska gozba tanjura u sljedovima, zašto ih mora biti? Kao neko je pravilo: počneš obilato zarađivati i pravac u – luksuz, hedonizam!Da li je to dio naše sudbine, prirode?!. Luksuz treba platiti, a neki to mogu; ali, „kvaka“ nije samo u tome. U 21.st. slika je šira. Korisnici luksuza, mnogo više nego mi drugi, prosječni, troše SVE: resurse Zemlje, energiju, rad… pa stoga izravno i pojačano doprinose i onom neželjenom, pogibeljnom: onečišćenju voda, zraka, kopna… otpadu i emisijama, propadanju klime. Čime li će konzumenti luksuza platiti svoju odgovornost za ozonske rupe, propadanje Zemljinog blaga, klimatske promjene i ljudske nevolje zbog nove klime. Otklanjanje osobne krivnje za loše ishode, kao i sreća života, novcem se ne može kupiti!
U zajedništvu je jeftinije i razumije. Ne moram posjedovati sam sve alate i uređaje, da imam svoje. Volim posuditi drugima svoje velike vrtne skale, trimer-kosilicu… Posuđujem mini-wash uređaj, snažnu bušilicu… znam tko ih ima.
Poštujem rad, posebice onaj fizički i konkretan – gestom podrške. Neki bakšiš obavezno ostavljam svaki dan, svima koji stvarno nešto za mene konkretno rade – konobaru, frizeru, postolaru, serviseru,… Korektnu ( i višu) dnevnicu plaćam onima koji mi pomažu u održavanju vrta u kući zna selu. Oni su radnici neposredno, opslužuju me, dakle pomažu mi u mom životu. Oni doista rade. Nije da se ne radi i u drugim profesijama, ali, ipak… izmišljena je tolika nadgradnja u društvu, koja samo upravlja, savjetuje, zapisuje, priprema papire, dojavljuje i informira, negdje i nekom službuje… A stvarni rad, on je bio presudan za povijesni razvoj čovjeka, za njegovo uzdizanje u homo sapiensa (mudrog čovjeka) pa je i dandanas presudna odlika čovjeka i čovječnosti. Kako je kazao indijski filozof-pjesnik Tagore: „Čovjek je radnik. Ako nije radnik, nije ništa.“
Kao filantrop pomažem drugima, potrebitima. Nisu svi bili te sreće da ih život daruje skladom, nisu svi krenuli u život sa sličnih pozicija u djetinjstvu i mladosti. Moje je da malo ispravim tu rijeku života u drugih – novcem, stvarima, psihološkom i ljudskom podrškom.
2024. – još jedna godina obavezne dnevne tjelovježbe. Svaki dan po 30, 45, 60 min.. s time da su vježbe postupno sve teže i teže. Danas odvježbam 35 sklekova k’o od šale, a nekad sam krepao nakon pet. Probajte i vi, ako niste!. Svaki naredni dan odradim vježbu za jedan broj više.
Video: Goran uporni vježbač i planinar, desetljećima. Najvažnije: svakodnevno, jutrom u stanu!
U štedljivom korištenju vode sam se izvještio do kraja – kako u kuhinji. Evo nekoliko postupaka: šalice i čaše korištene za čaj, vodu, njih je dovoljno isprati ispod slavine, a ne svakodnevno prati u perilici… čemu to? Ispire se nekoliko komada istovremeno, jedan povrh drugog. Ne pušta se vodu da dulje teče, dok, npr. sapunamo tanjur ili dvije čaše; nalije se potrebna količina u posudu. Treba pametno i u kupatilu. Ručicu slavine ostavite uvijek u položaju hladne vode, pa ćete i naredno korištenje početi hladnom vodom, a ne grijanom (koju inače nikad ne koristim za priručno ispiranje ili pranje ruku… ).
Grijanje stana. Zimska temperatura u našem stanu ustanovi se već u ranu jesen u raspon 19 do 21 stupnja. To se kasnije samo podržava, što zahtijeva minimalno grijanje (dogrijavanje). Naravno, dok sam u stanu imam na sebi i dobru košulju ili prsluk; oni koji običavaju zimi šetati stanom u majici kratkih rukava ili laganoj košulji zapravo postupaju nerazumno i takvo će svoje ponašanje platiti i većim računima. Ali… nepotrebno je potrošena kap svjetske električne energije!
Planinarim i hodam. Planinarenje je pokret koji iznimno pridonosi sreći čovjeka, boljem društvu te izvornosti i zaštiti Zemlje. Da nije hrvatskih planinara udruženih u 300-injak društava i krovnog Hrvatskog planinarskog saveza, Hrvatska bi bila neprohodna. Planinari održavaju 6000 km staza. Hodanjem održavam svoje zdravlje, znači i preventivu. Bolji sam sebi i društvu i zdravstvenom sustavu. Svakim uključivanjem u neki od 150 tradicionalnih godišnjih pohoda planinari upoznaju svoju domovinu, kulture i ljude, koje inače nikad ne bih vidjeli. Pa kako bih?. Proteklih dva desetljeća bijah u Istri, Baranji, južnim i sjevernim otocima, Lici, Zagorju, Međimurju, Podravini, središnjoj Slavoniji, Gorskom kotaru i ne znam gdje već, a svugdje lijepo.
Foto: Prvi slapići rijeke Čabranke, na desetak metara od izvora prema obližnjem Čabru. Velika nagrada za sve željne lijepog, čistog, prirodnog, iskonskog.
Supruga i ja dogovorismo se: u tjednu jednom-dva put kuhamo ručak za više dana. Manje rada, manje je bacanje hrane, štedi se energija, voda.
U hotelu štedim energiju i resurse – unaprijed obavijestim osoblje da ne trebam čiste ručnike svaki dan. (Pa ni doma ih ne mijenjam svakodnevno.) Sa švedskog stola uzmem na tanjur samo onoliko koliko mogu pojesti. Nikad ništa ne ostane na mom tanjuru, iz poštovanja prema Hrani (Hrana je riječ koju pišem s velikim slovom, kao i ono Majka Zemlja. U situaciji kad jedna milijarda pripada siromašnima, baciti hranu je grijeh. Još jedna ludost ovog svijeta: 40% proizvedene hrane ne utroši se korisno. Hrvati su među najštedljivijim nacijama u EU u pogledu bacanja hrane – 75 kg po čovjeku godišnje. Ali, to je vjerojatno zato što je kod nas hrana jako skupa, jer veći dio primanja ide na nju pa se ista i bolje iskorištava.
Vodu u kafiću, restoranu, hotelu – tražim onu bokalu. Nije mi drago kad naiđem na kafić i restoran koji prodaju vina u bočicama, umjesto na decilitar, koji nude vodu isključivo flaširanu. Kažem im to.
Iz restorana, kad ne mogu pojesti sve, nosim kući. (I kruh.). Smiješno je kako je sve to kod nas počelo tamo oko 2000.g. – kazali bismo konobaru da nam smota ostatke za psića doma (doggy bag). Ali, danas je to društvena norma – ponijeti ostatak doma, ne dopustiti da se u restoranu baci.
Ako imam kupiti novu čašu, to nije ona na stalku. Uzmem onu običnu. Ona sa stalkom zahtijeva kudikamo više prostora u prijevozu, skladištu, ormarima. Ljudski besmisao, još jedan! Zamislite koliko dodatnog prostora i opreme treba jednom boljem restoranu da uskladišti 10 vrsta čaša i 5, 6 vrsti tanjura i zdjelica ! A da se sve to proizvede, preveze, komercijalizira … eto napada na klimu, ha!
Kad god mogu koristim usluge male trgovine (pogotovu u rularnim krajevima), manjeg kafića, manjeg restorana (veći i oni s markom dovoljno zarađuju i bez mene).
Foto: Užitak predaha na platou uz kultnu Rossijevu kolibu na Premužića stazi, Velebit
Zdravi smo (i) zbog zdravih životnih navika! Razmišljam: dobrog smo zdravlja ne samo zbog gena dugovječnosti od naših roditelja, već i zbog nekih osobnih navika. Svaki tjedan brzo hodanje po savskom nasipu, par puta po 10.000 ili 20.000 koraka. A svakog mjeseca cca dva puta na planinarenju, nekoliko puta u godini i po 5-7 dana. Redovito odlazim na tzv. velike preventivne zdravstvene preglede, uredno arhiviram zdravstvenu dokumentaciju, pregledavam.. … – i sve to moj je prilog odgovornom zdravstvenom ponašanju, prvenstveno prema sebi, a onda i prema društvu.
Odlazim obavezno na sve izbore, 100%, kao i cijela moja šira obitelj. Mnogo je ljudi životima i robijama platilo da i tu slobodu danas uživamo.
Sedmi Međunarodni dan obrazovanja obilježava se 24. siječnja 2025. pod temom “AI i obrazovanje: Očuvanje ljudskog djelovanja u svijetu automatizacije“. Ovom se temom želi potaknuti globalnu raspravu o mjestu AI tehnologije u obrazovanju. UNESCO poziva države članice da ulažu u osposobljavanje nastavnika i učenika za odgovorno korištenje ove tehnologije u području obrazovanja.
AI nudi velike mogućnosti za obrazovanje, pod uvjetom da je njegova implementacija u školama vođena jasnim etičkim načelima. Kako bi dosegla svoj puni potencijal, ova tehnologija mora nadopuniti ljudsku i društvenu dimenziju učenja, a ne zamijeniti ih. Mora postati alat u službi učitelja i učenika, s glavnim ciljem njihove autonomije i dobrobiti.
glavni direktor UNESCO-a
Audrey Azoulay, glavna direktorica UNESCO-a
Umjetna inteligencija sve je prisutnija u obrazovanju. U zemljama s visokim dohotkom više od 2/3 učenika srednjih škola već koristi generativne alate umjetne inteligencije za izradu školskih zadataka.
I učitelji sve više koriste umjetnu inteligenciju za pripremu lekcija i ocjenjivanje rada učenika. Čak i na školsko usmjeravanje i upis, koje tradicionalno vode učitelji i stručnjaci, sve više utječe umjetna inteligencija.
AI u obrazovanju – između dopuštenja i ograničenja
Međutim, obrazovnim stručnjacima još uvijek nedostaju jasne smjernice o praksama primjene umjetne inteligencije u obrazovnom procesu. Samo 10% škola i sveučilišta trenutačno ima službeni okvir za korištenje umjetne inteligencije. Podatak je to iz istraživanja koje je UNESCO proveo u svibnju 2023. u 450 ustanova.
Do 2022. samo je 7 zemalja razvilo okvire ili programe umjetne inteligencije za svoje nastavnike. Samo 15 zemalja je uključilo ciljeve o obuci umjetne inteligencije u svoje nacionalne kurikulume. U isto vrijeme, sve više zemalja postavlja ograničenja na korištenje novih tehnologija u učionici. Prema novim podacima UNESCO-a, gotovo 40% zemalja sada ima zakon ili politiku zabrane upotrebe mobilnih telefona u školama – što je značajan porast u odnosu na 24% koliko je bilo u srpnju 2023.
U području obrazovanja, UNESCO je u rujnu 2023. objavio prve Smjernice za generativnu umjetnu inteligenciju u obrazovanju i istraživanju, kao i dva okvira kompetencija za učenike i nastavnike 2024., koji se bave i potencijalom i rizicima umjetne inteligencije, kao korak prema njegovoj sigurnoj, etičkoj, uključivoj i odgovornoj upotrebi. Ove publikacije uključuju prijedlog da se postavi dobna granica od 13 godina za korištenje umjetne inteligencije u učionici.
UNESCO također ističe da sredstva koja vlade izdvajaju za umjetnu inteligenciju moraju biti dodatak, a ne preusmjeravanje od financijskih sredstava koja su već namijenjena obrazovanju. Ovo je važno u vrijeme kada 1 od 4 osnovne škole još uvijek nema pristup električnoj energiji, a 60% ih nije spojeno na internet. Osnovne potrebe moraju ostati prioritet: dobro upravljane i dobro opremljene škole, s dobro obučenim i dobro plaćenim učiteljima koji su motivirani svojom misijom.
Pedeset godina nakon uvođenja, barkod se zamjenjuje QR kodom. Očekuje se da će do 2027. godine QR kod zamijeniti tradicionalni barkod, donoseći prekretnicu za sektor robe široke potrošnje. Ova je transformacija nužna kako bi se odgovorilo na rastuće potrebe sljedivosti, sigurnosti i održivosti te kako bi se pružile detaljne informacije o nutritivnim svojstvima i sastavu pakiranja proizvoda.
Bar kod, uveden prije 50 godina, napravio je revoluciju u identifikaciji proizvoda na precizan i brz način. Prvi je put upotrijebljen 26. lipnja 1974. kada je pakiranje žvakaće gume skenirano u supermarketu u Ohiju, u SAD-u. Od tog trenutka pa nadalje, barkod je postao neizostavan alat za globalni ekonomski sustav. Postao je prisutan na više od milijardu proizvoda i skenira se milijardama puta svaki dan.
No s vremenom su potrebe potrošača i proizvođača postajale sve složenije. Danas su tražene informacije brojne i često dinamične, stoga je potrebna poveznica na web stranice koje se mogu dijeliti. QR kod, 2D crtični kod koji se sastoji od crnih i bijelih ćelija raspoređenih u kvadratni ili pravokutni uzorak, nudi naprednije rješenje.
Ovaj kod je lako čitljiv na većini kamera pametnih telefona i može nositi GS1 digitalnu vezu, koja usmjerava potrošača na informativne web stranice.
Prelazak na 2D crtični kod, kao što je QR kod, nudi brojne prednosti:
Bolje rukovanje informacijama: Učinkovitiji prijenos informacija o proizvodu kroz lanac opskrbe.
Usklađenost s propisima: QR kod s GS1 digitalnom vezom može zadovoljiti propise o odlaganju ambalaže i hranjivim svojstvima.
Iskustvo potrošača: Više detalja dostupno putem pametnog telefona, poboljšavajući transparentnost i svijest o kupovnim izborima.
Testiranje QR koda već je u tijeku u 48 zemalja, što predstavlja 88% svjetskog BDP-a. Inicijativa “Sunrise 2027”, koju podržavaju 22 vodeće tvrtke u sektoru robe široke potrošnje (uključujući Barilla, Nestlé, Alibaba.com, e Carrefour), ima za cilj globalni prijelaz na GS1 standardne QR kodove do kraja 2027. godine.
U Njemačkoj proces zamjene barkoda QR kodom predvodi Lidl, a u Švicarskoj Coop i Migros.
Izazovi uvođenja nove tehnologije
U ovoj tranziciji tvrtke se suočavaju s nekoliko izazova:
Procjena tehnologije: Prilagodba internih tehnologija i procesa kako bi se maksimalno iskoristio potencijal novih kodova.
Koordinacija između proizvođača i distributera: proizvođači će morati implementirati QR kodove na svoje proizvode, dok će trgovci morati ažurirati skenere na prodajnim mjestima za čitanje ovih novih kodova.
U Ujedinjenom Kraljevstvu gotovo polovica trgovaca na malo već je nadogradila svoju tehnologiju naplate kako bi omogućila više multifunkcionalnih QR kodova, a očekuje se da će većina preostalih to učiniti tijekom sljedeće godine, prema istraživanju GS1 UK.
Povećanje transparentnosti za potrošače
Današnji potrošači zahtijevaju sveobuhvatne pojedinosti o proizvodima koje kupuju.
Recentno istraživanje GS1 UK pokazuje da 77% potrošača informacije o proizvodu smatra ključnima tijekom kupovine, 62% je spremno platiti više za proizvode s detaljnim informacijama, dok 79% preferira artikle sa skeniranim QR kodovima koji nude dodatne detalje.
QR kodovi zadovoljavaju te potrebe pružajući podatke o nutritivnoj vrijednosti, sastojcima, sigurnosti i podrijetlu proizvoda. Osim toga QR kodovi nude uvid u ugljični otisak i emisije iz proizvodnje i transporta. Informacije o radnim standardima i praksama održivosti također su dostupne.
Širi tehnološki pomaci u maloprodaji
Pomak prema QR kodovima dio je šire tehnološke evolucije u maloprodaji.
Gotovo polovica anketiranih poduzeća razvija mogućnosti za QR kodove, a 52% planira ih usvojiti u roku od dvije godine.
Inovacije kao što su sustavi samonaplate, rješenja za mobilno plaćanje i vodiči za kupnju temeljeni na aplikacijama postaju norma.
Ispunjavanje ciljeva održivosti također je ključno za tehnološka ulaganja u maloprodaji, prema mišljenju više od trećine rukovoditelja.
QR kodovi igraju ključnu ulogu u smanjenju ambalažnog otpada, poboljšanju napora u recikliranju i praćenju napretka prema klimatskim ciljevima.
Na primjer Coca-Cola je koristila novu generaciju kodova u dijelovima Latinske Amerike za boce koje se mogu ponovno puniti, s QR kodom koji omogućuje brojanje punjenja tako da se može primijeniti zahtjev od 25 punjenja prije recikliranja. Australski lanac supermarketa Woolworths smanjio je bacanje hrane do 40% u nekim područjima, jer novi kodovi omogućuju trgovinama da bolje uoče proizvode kojima istječe rok trajanja i odobravaju im dinamičnije popuste.
Revolucija QR kodova u supermarketima je u punom jeku. Očekuje se da će barkodovi biti zamijenjeni QR kodovima diljem svijeta do 2027. godine.
Dan socijalnog partnerstva, 21. siječnja, je Hrvatski sabor na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća proglasio nacionalnim danom 2007. godine. Datum je odabran kao spomen na 21. siječnja 1994. godine kada su Vlada RH, poslodavci i sindikati postigli dogovor o institucionalnom socijalnom dijalogu. Tada je „Osnovni tekst Sporazuma o osnivanju, nadležnosti i djelovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća“ stupio na snagu. Taj se dan smatra začetkom tripartitnog socijalnog dijaloga u samostalnoj Republici Hrvatskoj.
Socijalni dijalog i partnerstvo temelj su izgradnje demokratskog društva, a tripartitni socijalni dijalog važan je sastavni dio kulture dijaloga i međusobnog razumijevanja i uvažavanja.
Sam pojam socijalni dijalog odnosi se na rasprave, konzultacije, pregovore i zajedničke akcije koje uključuju organizacije koje predstavljaju dvije strane industrije (poslodavce i radnike). Ima dva glavna oblika:
bipartitni dijalog između poslodavaca i sindikalnih organizacija i
tripartitni dijalog koji dodatno uključuje i javne vlasti.
Neprijeporno je da socijalno partnerstvo može najučinkovitije doprinijeti socijalnoj ravnoteži društvenih interesa, minimalnoj društvenoj polarizaciji, ukidanju većih interesnih suprotnosti i poželjnom konsenzusu kao bitnim pretpostavkama ostvarivanja jasnih ciljeva i općeg napretka.
Za Republiku Hrvatsku je od osobitog značaja razvoj i unapređenje ne samo socijalnog dijaloga, već istinskog socijalnog partnerstva kako bi zajedničkim naporima svih relevantnih čimbenika hrvatskog društva uspješno proveli prilagodbu gospodarskog, socijalnog i pravnog sustava kriterijima Europske unije.
Novim Zakonom o računovodstvu koji je donesen u srpnju 2024. uvedena je obveza izvještavanja o održivosti za sve velike poduzetnike te male i srednje poduzetnike čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište. Time je u hrvatsko zakonodavstvo prenesena Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (tzv. CSRD Direktiva).
Velikim kompanijama (onima koje imaju više od 250 zaposlenih) obveza izrade izvještaja kreće 2026. godine za poslovnu godinu koja počinje 1. siječnja 2025. Kako bi se kompanijama olakšalo snalaženje u tumačenju na koga se obveza izrade izvještaja odnosi, Ministarstvo financija objavilo je listu kompanija koje će morati izraditi izvještaj o održivosti u 2026. za poslovnu godinu 2025. Lista obveznika izvještavanja obuhvaća preko 410 kompanija. Međutim važno je istaknuti i kako će mnogi mikro i mali poduzetnici morati izvještavati o održivosti zbog činjenice da se nalaze u lancu vrijednosti poduzetnika koji je obveznik izvještavanja o održivosti. Stoga je bitno pravovremeno uspostaviti komunikaciju sa svojim lancem vrijednosti odnosno dobavljačima.
Izvještavanje o održivosti jedan je od ključnih alata za transformaciju poslovnih modela prema održivom poslovanju i dugoročnoj otpornosti. Prilika je to za poduzetnike da povećaju svoju konkurentnost i stvore dodatnu vrijednost kroz održive prakse. Kroz transparentno izvještavanje, poduzetnici mogu bolje upravljati rizicima povezanim s održivošću, potaknuti inovacije i poboljšati svoj ugled među dionicima. U konačnici, izvještavanje o održivosti omogućava poduzetnicima da se pripreme za izazove budućnosti i doprinesu globalnim ciljevima održivog razvoja. Stoga je ključno podići svijest na najvišim razinama odlučivanja kako bi se osigurao čvrst strateški angažman u procesu održive transformacije.
Informacije i edukacija za izradu izvještaja o održivosti
Kako bi pomogli poduzetnicima u razumijevanju i provedbi zahtjeva za izvještavanjem o održivosti Ministarstvo financija, u suradnji s članovima Foruma za podršku održivom financiranju, je pripremilo brošuru koja pruža ključne informacije o obvezi izvještavanja o održivosti. Cilj brošure je potaknuti strateško djelovanje i olakšati prelazak na održive poslovne modele. Brošura podržava osiguranje dugoročne otpornosti i usklađenosti s novim regulatornim okvirom.
HR PSOR nudi edukaciju o standardu izrade izvještaja o održivosti (ESRS) koja je za članove besplatna. Edukacija je namjenjena kompanijama koje žele istaknuti vlastite odgovorne prakse. Za one koje ulažu u postizanje Ciljeva održivog razvoja kroz izvještavanje kao što su GRI ili ESRS standardi. HR PSOR svojim članovima također nudi izradu mišljenja stručne komisije HR PSOR-a koje se uvrštava u godišnji izvještaj o održivosti.
Grenland, zemlja bogata resursima, zbog klimatskih promjena dolazi u središte svjetske pozornosti. To je mjesto na kojem se prepliću različiti faktori: klimatske promjene, važni resursi, napeta geopolitika i novi trgovinski obrasci. Pod svjetlo reflektora ponovno ga je stavio Donald Trump svojim nedavnim izjavama.
Grenland je najveći svjetski otok (2,166.086 km2), smješten na Arktiku. Iako Grønland na danskom znači “zelena zemlja” otok je prekriven ledom na oko 80% svog teritorija. Ima samo 56.000 stanovnika, uglavnom autohtonih Inuita. Najviše ljudi živi u blizini glavnog grada Nuuka, na jugozapadu otoka. Kad su Grenland u 10. stoljeću “otkrili” Vikinzi otok je već bio nastanjen Inuitima. Sve do 1953. Grenland je bio danska kolonija. Sada je danski teritorij sa samoupravom, a za pravo da glasanjem osigura svoju nezavisnost izborio se 2009. godine.
Grenland i klimatske promjene
Znanstvenici za klimu opisuju Grenland kao otvorena vrata hladnjaka u svijetu koji se zagrijava. Klimatološki Grenland ima veliku ulogu u svakodnevnom vremenu s kojim se suočavaju milijarde ljudi ali i u klimatskim promjenama koje se oblikuju diljem planeta.
Za klimatologe je na Grenlandu najvažniji upravo led. Grenland ima toliko leda da bi se svjetska mora, ako se sav otopi, podigla za 7,4 metra.
Pod utjecajem klimatskih promjena Arktik se zagrijava dvostruko brže od ostatka planeta. Od 1992. Grenland je svake godine izgubio oko 182 milijarde tona (169 milijardi metričkih tona) leda, a gubici su 2019. dosegnuli 489 milijardi tona godišnje (444 milijarde metričkih tona).
Graf 1: Ukupna promjena mase (Gt) grenlandskog ledenog pokrivača od travnja 2002. do kolovoza 2021. određena iz satelitskih podataka GRACE (2002-17) i GRACE-FO (2018-danas). / NOAA Arctic Report Card
Topljenje leda na Grenlandu ima veliki značaj za ključnu oceansku struju koja determinira globalnu klimu na mnogo načina, uključujući aktivnosti uragana i zimskih oluja. To je Atlantska meridionalna preokretna cirkulacija ili AMOC. Ona trenutno usporava jer se sve više svježe vode uljeva u ocean prvenstveno otapanjem leda na Grenlandu. Gašenje struje AMOC-a klimatska je prijelomna točka od koje klimatolozi strahuju i koja bi mogla gurnuti Europu i dijelove Sjeverne Amerike u novo ledeno doba.
Topljenjem leda Grenland mijenja boju – od bijele boje leda, koja odbija sunčevu svjetlost, toplinu i energiju od planeta, u plavu i zelenu boju oceana i kopna, koje apsorbiraju puno više energije.
Zbog smanjivanja grenlandskih ledenih planina, također se mijenjaju obrasci mlazne struje zraka, koja donosi oluje diljem svijeta i diktira dnevno vrijeme. Često, posebno zimi, blokirajući sustav visokog tlaka kod Grenlanda uzrokuje pad arktičkog zraka prema zapadu i istoku, pogađajući Sjevernu Ameriku i Europu.
Geopolitički značaj Grenlanda
Zbog svog položaja na sjevernom polu, Grenland je važan i Rusiji i SAD-u, ali i Kini. Na Grenlandu su smještene i američke vojne baze, uključujući američku svemirsku bazu Pituffik (bivša zrakoplovna baza Thule), ključnu za obranu SAD-a.
Posljednjih godina interes za prirodne resurse Grenlanda, poput rijetkih minerala, urana i željeza, te nafte i plina dodatno je porastao. Procjenjuje se da Grenland ima neke od najvećih svjetskih rezervi rijetkih minerala koji se koriste za proizvodnju mobilnih telefona i značajni su za prelazak na ekonomiju sa niskom emisijom ugljika. Globalno zagrijavanje uzrokuje topljenje leda, čime se otvaraju nove mogućnosti za rudarsku industriju.
Topljenje leda na Arktiku također otvara novu stratešku, geopolitičku prednost – kraće i učinkovitije pomorske rute. Primjerice, navigacija kroz Arktičko more od zapadne Europe do istočne Azije je oko 40% kraća u usporedbi s plovidbom kroz Sueski kanal. Promet brodova na Arktiku već je porastao za 37% u proteklom desetljeću, prema nedavnom izvješću Arktičkog vijeća. Za novu rutu kroz Arktik značajan interes je pokazala i Kina. U studenom prošle godine su Kina i Rusija dogovorile suradnju na razvoju arktičkih pomorskih ruta.
Sjedinjene Američke Države su otvorile 2020. godine konzulat u glavnom gradu Grenlanda Nuuku, godinu dana nakon što je tadašnji predsjednik Donald Trump ponudio da kupi taj otok, u okviru nastojanja zvaničnog Washingtona da proširi svoje diplomatsko i komercijalno prisustvo na Grenlandu i na Arktiku.
Evropska unija je u ožujku 2024. otvorila svoju kancelariju na Grenlandu u okviru nastojanja da dobije pristup rudnim rezervama kritičnih sirovina potrebnih za prelazak na energiju sa niskim sadržajem ugljika. Kancelarija je otvorena tokom zvanične posjete Ursule von der Leyen i premijerke Danske Mette Frederiksen.
Danska odbacuje mogućnost prodaje ili predaje otoka SAD-u. Stanovnici Grenlanda izražavaju zabrinutost zbog američkih namjera.
Opća skupština UN-a je 2018. godine usvojila Rezoluciju World Blind Union, potvrdivši 4. siječnja, dan rođenja Louisa Braillea, kao Svjetski dan Brailleovog pisma (Brajice). Svjetski dan brajice naglašava važnost brajice kao oblika komunikacije za slabovidne i slijepe osobe.
Što je Brailleovo pismo?
Braillevo pismo je taktilni način pisanja kojim se služe osobe s oštećenjem vida. To je poseban kod sastavljen od šest ispupčenih točaka na mreži. Postoje 63 različite kombinacije ovih točaka, što znači da se brajica može prevesti na različite jezike. Osobe s oštećenjem vida mogu čitati ove točke pomoću vrhova prstiju kako bi opipale uzorke.
Bolesti očiju izuzetno su česte. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da na globalnoj razini najmanje 1 milijarda ljudi ima oštećenje vida na blizinu ili na daljinu koje se moglo spriječiti ili se tek treba riješiti.
Osobe s oštećenjem vida imaju veću vjerojatnost da će doživjeti veće stope siromaštva i nepovoljnog položaja od onih bez njih. Nezadovoljavanje njihovih potreba ili ispunjavanje njihovih prava ima opsežne posljedice: gubitak vida često predstavlja životnu nejednakost, lošije zdravlje i prepreke obrazovanju i zapošljavanju.
Brailleovo pismo ključno je u kontekstu obrazovanja, slobode izražavanja i mišljenja, kao i društvene uključenosti, kao što je navedeno u članku 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
Zašto se obilježava Svjetski dan Brailleovog pisma?
Svjetski dan Brailleovog pisma prilika je za podizanje svijesti o problemima koji pogađaju osobe s oštećenjem vida. Izum brajice promijenio je živote osoba s oštećenjem vida te promiče jednake mogućnosti.
Svjetski dan brajice podsjetnik je na važnost pristupačnosti i neovisnosti za one koji su slijepi ili slabovidni. Stvarnost je takva da mnoge svakodnevne ustanove — restorani, banke, bolnice — nisu opremljene brajevim jelovnicima, izvodima ili računima. To znači da osobe sa sljepoćom ili oštećenjem vida nemaju slobodu birati vlastitu večeru… ili držati svoje financije privatnima. Svjetski dan brajice širi svijest o brajici i drugim dostupnim oblicima komunikacije te je posvećen inkluziji i raznolikosti. Pismenost na brajici važan je čimbenik jednakih mogućnosti za osobe sa sljepoćom te omogućuje njihovu inkluziju.
Zašto se Svjetski dan brajice obilježava 4. siječnja?
Svjetski dan brajice obilježava se 4. siječnja na dan rođenja Louisa Braillea. Louis je rođen u Francuskoj 1809. godine, a oslijepio nakon nesreće u djetinjstvu. Međutim, bio je odlučan u namjeri da prevlada ovaj problem i nastavi obrazovanje. Inspiriran sustavom noćnog čitanja Charlesa Barbiera, izumio je ono što danas poznajemo kao brajicu. Štoviše, sve je to napravio s 15 godina!
Brailleov sustav ušao je u širu upotrebu 1854. godine. U početku je uveden u školi u kojoj je Louis učio, ali su ga brzo prihvatile i druge francuske škole. Na kraju se sustav počeo koristiti u cijelom svijetu!
Brajicu je za potrebe svog prvog učenika, a kasnije i prvog Zavoda za slijepu djecu, uveo u Hrvatsku prvi hrvatski tiflopedagog Vinko Bek. Njegov standard koristio se sve do početka pedesetih godina 20. stoljeća na području čitave bivše Jugoslavije. Tada su, naime, promijenjeni brajevi znakovi za glasove “č” i “dž”.
Država New York će, prema novom zakonu, kompanije koje proizvode fosilna goriva kazniti s ukupno 75 milijardi dolara u sljedećih 25 godina, kako bi platile štetu koje nanose klimi. Ali to nije sve – sigurno će se antifosilna politika s vremenom pojačavati. I ono što je pri tom važno – neke američke države su već sada demokaratskije i zelenije od drugih. Amerika se iznutra užurbano dijeli, što nije dobro ni za nju, ni za svijet, s obzirom na njezinu lidersku poziciju. A Trump nije taj koji će povezivati; što više, njega nije briga za jedinstvo, ozračje pa ni i opće ciljeve u najširem smislu, zbog čega je prije pet godina izašao iz Pariškog sporazuma o klimi. Zna se da je svojom praksom i stavovima prvenstveno zastupnik nekih industrija i slojeva društva.
Namjera je zakona, kojeg je guvernerka te savezne države Kathy Hochul potpisala u krajem 2024. prebaciti dio troškova za oporavak i prilagodbu klimatskim promjenama s pojedinačnih poreznih obveznika na naftne i plinske kompanije te proizvođače uglja, koje zakon drži odgovornima. Prikupljeni novac utrošit će se na ublažavanje utjecaja klimatskih promjena, uključujući prilagodbu cesta, tranzita, vodovodnih i kanalizacijskih sistema, zgrada i druge infrastrukture.
“New York je ispalio metak koji će se čuti u cijelom svijetu: kompanije koje su najodgovornije za klimatsku krizu bit će pozvane na odgovornost”, izjavila je njujorška senatorica Liz Krueger, supredlagačica prijedloga zakona.
Proizvođači fosilnih goriva bit će kažnjeni temeljem količine stakleničkih plinova koje su u atmosferu ispustili između 2000. i 2018. godine, a sredstva će se uplaćivati u ‘klimatski superfond’ od 2028. godine. Primjenjivat će se na sve firme za koje njujorški Odjel za zaštitu okoliša utvrdi odgovornost zbog više od 1 milijarde tona emisija stakleničkih plinova u svijetu.
Prednjače države Vermont i New York
New York postaje druga američka savezna država koja je donijela takav zakon, nakon što je Vermont ovoga ljeta već uveo vlastitu verziju. Zakoni su oblikovani prema postojećim državnim i saveznim zakonima o superfondovima koji traže da zagađivači plaćaju čišćenje toksičnog otpada kojeg stvaraju.
Nadoknata štete i prilagodba ekstremnim vremenskim uvjetima uzrokovanim klimatskim promjenama koštat će New York više od 500 milijardi dolara do 2050. godine, navela je Krueger.
Velike naftne kompanije ostvarile su više od 1 biliona dolara dobiti od siječnja 2021. do sad. Ide im u vis, a svijet tone dolje.
Najkasnije od 1970-ih godina one znaju da vađenje i spaljivanje fosilnih goriva potiče klimatske promjene.
Očekuje se da će energetske firme pokrenuti pravne prigovore na novi zakon, tvrdeći da prednost ima savezni zakon koji regulira energetske firme i zagađivače. Dakle Trumpovo zakonodavstvo, za koje se nadaju da će im ići na ruku.
Netko od velikih je jednom predosjetio i kazao oporo i ovo o našem svijetu:
Prije će velike kompanije i egoistični pojedinci pustiti da svijet propadne, do kraja, nego ispustiti golem profit iz ruku. I kad svijet bude nestajao, ako bi jednom krenulo nestajanje (nadamo se da je ovo samo figura) – i tada bi neki gledali kako da tu i na tome isplaniraju i čine VELIKI BIZNIS.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.