Nauživajmo se skrivenih i lijepih kutaka Hrvatske. Evo Čabra!

Foto: Izvor rijeke Čabranke, povrh grada

Otkrivati sve te lijepe zakutke naše Hrvatske – to se radi baš s namjerom! Na kraju vidiš da se doista isplati! A daleka putovanja i „velike destinacije“ možemo spustiti na zasluženo mjesto „dopunskog programa“. Podastirem jedan jaki dokaz u nastavku – Čabar.

***

U studenom su brda i šarene šume možda najljepši. I u proljeće su najljepši, zelenkastim zakićeni. Kako to: sve stalno najljepše!? Znam … u prirodi je svugdje i uvijek najljepše! 

Poodmakla jesen vrijeme je kad treba obilaziti područja naših nacionalnih parkova i parkova prirode. Prvih je 9, a drugih 12.  Ali, danas je tema šira. Treba doći i do onih posebnih čudesnih kaleidoskopa, mjesta u skrivenim zakucima, u kojima ćete biti sretni i kad ste sami, u tišini i milini okupani, ili, svejedno, u društvu sa 40ak veselih prijatelja, kao što se meni zgodilo.

Na krajnjem sjeverozapadu Gorskog kotara, dosta udaljen od autoceste – Delnica, nalazi se grad Čabar. Zanimljiv i lijep, poseban, svatko će to osjetiti.

Foto: Gerovčica, prava planinska rječica, utiče u planinsku Čabranku, a ova u nizinsku Kupu.

Čabar je  onako planinski jedinstven, smješten unutar razapetih brda. Na maloj udaljenosti, uzbrdicom od središta mjesta, „zaronili“ smo u pravi planinski izvor – onaj rijeke Čabranke, odakle ona u velikim bijelim i bučnim skokovima počinje teći brzo niz strminu da bi već za 300-njak metara napustila grad prema 10-ak kilometara udaljenoj mami Kupi. Tu, s desne strane Čabranke je Čabar, a na lijevoj strani Slovenija. Prvi metri njezina spusta su impresivno lijepi, uokviruje ih poučna staza, mostić, a zatim počinju svetkovine: nailazite na (vjerojatno) jedino naše uzgajalište pastrva smješteno u toku brze rječice. Kako li pastrve takvo što vole. Dalje, nizvodno još živi jedna od najstarijih kovačnica u Hrvatskoj, od kraja 19.stoljeća;  brza rječica pokreće veliko kolo i čekiće što omogućava donekle lakšu ručnu izradu poljskog alata, ograda… Bili smo unutra, sve je isto kao nekad: alati kojima kovač uobičajeno radi, tali, kuje… pa alati koje neki kovač nije dospio završiti, napola iskovana motika… Vlasnik, sijeda glava obitelji Urh, uradi nešto tek povremeno i ovako pokazno za posjetitelje. Pomislili smo: samo da vrijeme neupotrebe ne nagrize to staro zdanje, pouku vjekova. 

Foto: Dvorac Zrinskih u središtu grada, i danas značano zdanje

Petar Zrinski je izabrao Čabar da tu sredinom 16. stoljeća izgradi svoj zamak, prvenstveno zbog gospodarskih interesa – drvne mase ima u izobilju, a tamo su bili i rudnici željeza. I osta taj dvorac uglavnom onakav kakav je bio, ali danas sa zanimljivijom i širom namjenom. Tu, kao i nekad Zrinski, stoluje i radi gradonačelnik i upravne službe Grada Čabra, kojem administrativno pripadaju četiri veća mjesta u okrugu, Gerovo, Prezid, Trešće i Plešce. Inače, čabarsko područje obuhvaća 28.205 hektara površine, od čega je preko 21.000 ha pod šumom, pa time ovaj kraj predstavlja najšumovitije područje u Hrvatskoj. No, po krilima dvokatnog zdanja smješteni su i Gradska knjižnica i Zbirka ruralne baštine te ono što nećete naći nigdje osim u većim gradovima: Čabar ima Muzej sa stalnim postavom slika čuvenog našeg slikara Vilima Svečnjaka, koji je svojih 50-ak vrhunskih slika, kolorom nabitih radova, donirao baš Čabru, iz zahvalnosti i u spomen na djetinjstvo koje je tamo proveo. Svakako vrijedi vidjeti izložbu. Ali polako, kao i sve u i oko Čabra.

Foto: Zimski pejsaž Vilima Svečanjaka

Čabar ima i najmlađeg gradonačelnika u Hrvatskoj. I to ne rođenog tamo, niti ga je porijeklo vezalo. Mladi čovjek je iz Zadra redovito dolazio na hodanje, odmore, više puta u godini, s obitelju… i jednog dana ostao, postao dušom Čabranin. Došli lokalni izbori i njega izabrali za svog gradonačelnika. Čabrani jako vole svoj kraj i to se uvijek osjeti u svakoj priči.  Govor čabarskog kraja (u užem smislu područje današnjega grada Čabra) upisan je 2015. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro, jer je jedan, kako stručnjaci kažu, od najsloženijih, najinteresantnijih i najarhaičnijih govora kajkavskog dijalekta u Hrvatskoj. Nečabrani i mladi današnjice jedva ga razumiju. (Tamo se za gospodina i gospođu govorilo, a nedavno sam i sam to čuo: gaspud i gaspuda. Itd).

I onda odete tragovima Staze sira, nekoliko je tu dobrih sirara ili Stazom trešćanskih rudara. Ili krenete dolje prateći Čabranku u nizinu do Kupe. Sprudovi od glatkog kamena ili pijeska Kupe izgradili su najljepše kupalište koje sam vidio. Tu se nižu mala mjesta , po 20 do 50-ak kuća. Ljudi rade u Sloveniji, mnogi, ili u pilanama i ponekoj tvornici. A na obližnjoj, manjoj planinskoj rječici Gerovčici, u selu Zamost još uvijek postoje četiri stara mlina kakvim su nekad bili. Zašli smo u mlin gazde Žagara, slušali njegovu priču, u kojoj je uživao on kao i mi. Sam je od svoj većeg imanja posložio park, poučnu stazu. Inače do izvora Gerovčice, koji je smješten ispod 100 metara okomite stijene, možete doći samo ljeti, kad voda nije silovita. Silina njezina vodenog toka u jesen bi vas ponijela kao laki luft madrac. Na vrhu spomenute stijene, od koje visine se vrti u glavi, je svetište, poznata crkva Sveta Gora, vidljiva sa desetke kilometara udaljenosti.

Foto: Kovačija obitelji Urh

A kako sam često u nedalekom mjestu Gerovu (20-ak km) , jer volim hodati po Snježniku, Guslici… podno Risnjaka…  sigurno ću opet tamo, u Čabar. Onako polako, da još pomnije razgledam stari dvorac, izložbu slika, sjednem na klupu uz izvor Čabranke. Užitke treba podgrijavati, češće.

***

I na kraju opet o temi koju ovaj članak podržava. Potražite užitke po malim mjestima, u predjelima koji su nešto udaljeni od najbržih cesta. Jednog dana, siguran sam, oni će biti prva liga, centri onog nečeg. … Krasno u Lici, Roč u Istri, i Vižinada, pa Veprinac povrh Opatije, Lonjsko polje, plemenita lokacija Jankovac na Papuku koju se oplemenio grof Janković kao svoje posljednje zemaljsko mjesto, … 

U 2024., izletovao sam po Hrvatskoj 40 i više puta (dana), a u inozemstvu 9. Super. I nauživao se, rekreirao i okrijepio, družio, veselio. Učio i rastao, da bih i ovakvu priču mogao posložiti.

Tragam za novim hrvatskim pričama.


Doživimo Hrvatsku, hodom! Manje Googla, više prirode! 


 

Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2025

Jimmy Carter ostat će zapamćen i kao prvi zeleni predsjednik Amerike

Jimmy Carter
Foto: Carter i2013. godine / Commonwealth Club San Francisco, San Jose, US

I dok se Amerika i svijet oprašta od bivšeg predsjednika SAD-a, koji je umro u dobi od 100 godina, valja se podsjetiti da je Jimmy Carter bio prvi zeleni predsjednik Amerike. Upravo je on postavio solarne panele na krovu Bijele kuće još 1979. godine.

Nakon smrti Jimmyja Cartera, američkog predsjednika od 1977. do 1981., niz osmrtnica istaknulo je ne samo njegovu diplomaciju nagrađenu Nobelovom nagradom, već i njegove eko-kredite.

Za razliku od novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, Carter je podupirao zelene vrijednosti i uveo politike zaštite okoliša desetljećima prije nego što su drugi svjetski čelnici shvatili njihovu važnost i hitnost djelovanja.

Bivši predsjednik je postavio solarne panele na krov Bijele kuće još 1979., a koji su zatim uklonjeni tijekom renoviranja pod Reaganovom administracijom sredinom 1980-ih.

Donio je i mnogo ambicioznije mjere, od svoje politike čiste energije do zakona o očuvanju zemljišta Aljaske.

Evo zašto će Jimmy Carter biti zapamćen kao prvi američki zeleni predsjednik i kako njegova vizija i danas oblikuje rasprave o klimi.

Prva sveobuhvatna državna energetska politika

Kad je Carter došao na vlast 1977. godine, svjetska energetska tržišta još su bila pod utjecajem naftnog embarga arapsko-izraelskog rata iz 1973. godine. Slijedio je novi udarac 1979. tijekom Iranske revolucije koja je uzrokovala nagli kolaps proizvodnje sirove nafte.

Ovaj kaos naveo je Cartera na ideju koju je biograf Jonathan Alter nazvao “prvom sveobuhvatnom nacionalnom energetskom politikom”. Ovaj progresivni plan imao je za cilj da do 2000. godine 20 posto američke energije dolazi iz obnovljivih izvora – ambiciozan cilj koji je tek nedavno postignut.

Energetska kriza također je dovela do Carterovog kultnog obraćanja naciji 1977., tijekom kojeg je obukao kardigan i pozvao Amerikance da smanje grijanje kako bi kolektivno smanjili potrošnju.

Bivši predsjednik također je osnovao Ministarstvo energetike SAD-a, radi provođenja krucijalnih istraživanja o održivim gorivima. Primarna misija jednog od odjela bila je unaprijediti nuklearnu energiju kao resursa koji bi mogao zadovoljiti energetske potrebe Amerike.

Doprinio je očuvanju golemih dijelova Aljaske divljine

Carter je također ostavio trag svojim mjerama za zaštitu Aljaske od prijetnji razvoja nafte i plina. Odredio je 56 milijuna hektara divljine Aljaske kao savezno zaštićena zemljišta – što je više nego udvostručilo količinu zemlje kojom upravlja Nacionalni park, američka agencija koja upravlja svim nacionalnim parkovima i spomenicima prirode u SAD-u.

Carterov Zakon o očuvanju zemljišta u nacionalnom interesu Aljaske (ANILCA) iz 1980. također je zajamčio prava na lov i ribolov za ruralne stanovnike Aljaske. Pokojni predsjednik proglasio je taj akt “jednim od najizuzetnijih zakona o očuvanju koje je donijela naša velika nacija ili bilo koja nacija”.

Foto: Predsjednik Jimmy Carter nakon potpisivanja Zakona o očuvanju zemljišta od nacionalnog interesa Aljaske 2. prosinca 1980. / National Digital Library 1998 – 2011 Collection: Records of the U.S. Fish and Wildlife Service 1868 – 2008 – Public Domain

Zagovarao je solarnu energiju

Tijekom svog vremena u Bijeloj kući, Carter se još uvijek zalagao za korištenje ugljena kao izvora energije, što su neki zeleni kritičari brzo istaknuli nakon njegove nedavne smrti. Međutim, šteta po okoliš fosilnim gorivima još nije bila u potpunosti cijenjena u 1970-ima i 80-ima, a bivši američki čelnik to je vidio kao način da se smanji ovisnost o uvoznoj nafti.

Međutim Carter je također stavio naglasak na širenje proizvodnje solarne energije. Opisao je svoju solarnu strategiju iz 1978. kao “izazov jednako važan kao istraživanje naših prvih granica ili izgradnja najvećeg industrijskog društva na Zemlji”.

Božićna priča: Brojke sustava. Udomljenje. (Dijete koje je uspjelo uhvatiti obalu – život)

Foto: Freepik

Bilo je to jednom, u jednoj zemlji… tako bi obično kretao tekst u pričama koje su nam u djetinjstvu čitale majke i bake. Naravno, bajka bi krenula tužno, iz nekog siromaštva, sirotišta, no na kraju bi imala nekakav lijep, sretan završetak zbog kojeg bismo utonuli u miran i lijepi san, sanjajući princeze u lijepim haljinama, žapce koji se pretvaraju u princa, zločeste vještice koje izgaraju u svojoj zloći. 

Nažalost, ovo nije bajka, ovo je priča o djeci, brojkama sustava, koja na svom putu nisu dobila taj sretan broj, kojima je život lutrija, gdje se kolo sreće rijetko ili nikad nije zaustavilo na dobitku. Neću ih spominjati imenom, radi zaštite njihovog identiteta i njihovih emocija. 

***

Bilo je to moje prvo iskustvo u udomiteljstvu. Dobila sam licencu, obratila se centru, izrazila svoju želju da po mogućnosti udomim dvoje djece i čekala, čekala. No, jednog dana, prolazeći pored nekog dječjeg doma odlučila sam ući i upitati ovako: „Postoji li potreba za smještajem nekog djeteta?“. Ljubazne tete uputile su me pročelnici koja mi je isto tako, ljubazno objasnila da oni ne odlučuju o smještaju već nadležni centri za socijalnu skrb. Zapisala je negdje moj broj telefona, ukoliko za vrijeme ljetnih školskih praznika bude potrebe za smještajem. Na putu prema uredu pročelnice za mnom je krenulo nekoliko mališana, a jedna šestogodišnjakinja, najglasnija, preslatka crna glavica, nekoliko puta je pitala; teta, po koga si ti došla? Pogledala sam ju, te mi je spontano izletjelo: „Po tebe… Sretna se okrenula prema ostatku ekipe govoreći im važno: „Ova teta je došla po mene!“ Tužna i razočarana vratila sam se kući. Nekoliko tjedana poslije, nazva me jedan CZSS sa upitom da li bi primila dvije djevojčice, u dobi od četiri i šest godina, da u našoj obitelji provedu ljeto. Da, naravno! Silno sam to željela. Odmah smo dogovorili i preuzimanje djece iz doma i već za koji dan krenuli po njih. Na moje oduševljenje, bila je to ona curica kojoj sam rekla da nju želim povesti kući i njezina mlađa četverogodišnja sestra. I tako je krenuo život. 

I. ZAJEDNO… ALI TEK PRIVREMENA ŠANSA

Imali smo dvije predivne, lijepo odgojene djevojčice, razvijenih higijenskih navika, samostalnih za svoju dob, bistre i drage – jer su najveći dio svog malog života provele u domu za nezbrinutu djecu. Razmišljala sam da ih u daljnjem tekstu imenujem inicijalima njihovih imena, no ja ću ih nadalje zvati djevojčica Broj 1 (starija) i djevojčica Broj 2 (mlađa). Djevojčica Broj 1 bila je vrlo bistra, recitirala je pjesmice i priče koje su im u domu čitale tete prije spavanja, vrlo nametljiva i brbljiva, no to smo tumačili normalnim – vjerojatno se tako bori za ljubav i pažnju. Broj 2 je jako voljela pjevati, još je dječji loše izgovarala riječi, vrlo često koristeći riječ „kakačopa“ (katastrofa). Uskoro smo se svi u obitelji zvali „kakačope“, dan je počinjao i završavao smijehom. 

Pred kraj ljeta dobili smo ponudu da ostanu kod nas jer su se izvrsno adaptirale. Broj 1 je upisana u najbliži predškolski vrtić, ja ponosna teta prekrasnog djeteta, sve se činilo savršenim. Nakon nekog vremena zove me vrtićka psihologinja na razgovor. Kaže mi; vaša mala Broj 1, dijete je koje ima velikih problema. Treba joj pomoć, treba joj psihoterapija kako bi se izbjegli problemi u budućnosti. Ljubav i pažnja neće biti dovoljni, treba pomoć stručnjaka. Panično sam nazvala centar, no oni nisu imali kadar koji bi to mogao odraditi. Vidjela sam da smo sami u tome i da se sami moramo i snaći. Na moju sreću, psihologinja iz priče dala je cijelu sebe, vozila sam curicu na razgovore, surađivale smo i razgovarale po potrebi i svaki dan. Počele su se nazirati promjene, a psihologinja je to stanje imenovala: tek smo zagrebali u vrh ledenog brijega. Sad smo već imali zajednički staž od četrnaest mjeseci, upisala sam ju u školu, znali smo što činiti, posjećivali smo i dalje našu psihologinju i malim puževim koracima gurali naprijed. Tog ljeta, pred njezin polazak u školu uslijedio je poziv nadležnog centra da me obavijeste kako su za Broj 1 i Broj 2 našli novu obitelj u koju su nedavno smještena i njihova dva starija brata te da će se premještaj obaviti žurno. 

***

Šok i nevjerica! Bol u prsima, suze u očima moga supruga, djece, no stvar je konačna, odluka je donesena. Pokušala sam objasniti da je Broj 1 u procesu psihoterapije, da se jako vezala za nas, no TKO SAM JA DA PROSUĐUJEM? Nakon nekog vremena odvozimo ih na vikend u tu drugu obitelj nadajući se bar da ćemo ih ponekad moći vidjeti, otići na rođendan… Više ih nismo vidjeli. Dramu koja se tih dana odvijala ne želim u ovom tekstu opisivati, predugo bi bilo. Znala sam da su izgubile priliku i da u ovom slučaju ništa nije odrađeno u interesu djece. Različitim kanalima dolazila sam do informacija o njima, o njihovim rezultatima u školi, vidjela sam put o kojem je govorila naša predivna psihologinja, no baš na ništa nisam mogla utjecati. Pojavom društvenih mreža nalazim profil Broj 1, ponekad provirim diveći se u kakvu ljepoticu je izrasla, no i saznajem da živi u dječjem domu, najstariji brat vraćen je u dom prije nje, a mala „kakačopa“, ubrzo nakon nje. Nisam im se javljala, znala sam da je njihov put težak i sumoran. No, društvene mreže su učinile dostupnost informacija, vidjela sam da se Broj 1 nalazi u drugom gradu, u popravnom domu. Uskoro joj ime i sliku ugledam na jednoj stranici gdje se objavljuju nestale osobe i tada po prvi put odlučim javiti se porukom u inbox. 

***

Napisala sam da mi ne mora reći gdje je, ali bih voljela znati da je dobro. Iznenadila me brzim odgovorom i tu počinje naša komunikacija. Javila se iz bolnice iz koje uskoro bježi s dečkom, bolesna i neizlječena. Nakon nekog vremena raskida tu vezu te odlazi majci koja se bori da prehrani mnogobrojnu obitelj. Sve vrijeme sam ju nagovarala da se vrati u dom i nastavi školovanje, nije željela. No, bolest se vratila i jedno nedjeljno jutro me zove i moli da je prevezem do kolodvora, vraća se u dom, temperatura ne pada, a majka nema mogućnosti prevesti je. Trebalo je napraviti stotinjak kilometara u jednom smjeru, rekla sam suprugu – ja idem. Rekao je da razmislim, što ako me zaustavi policija…? Objasnit ću nekako, rekoh, ali kako ću sebi sutra objasniti ako umre, ako to pročitam u tisku? Otišla sam po nju, dala joj novac za kartu, razgovarale smo usput o svemu što se događalo, o pritiscima, prevarama, suzama, no ja sam to ionako osjećala i znala. Obećala je poslati sliku iz autobusa kao dokaz da se vratila, no ujutro mi stiže slika iz bolnice, priključena na infuziju. Nakon liječenja vraća se u dom, školu nije završila, s navršenih 18 godina, odlazi put „bijelog svijeta“ tražiti svoju sreću. Nikada više nismo prekinule kontakt, nekada više, nekada manje, ovisno kroz koje životne faze i situacije je prolazila. Prošla je put pakla, vjerojatno puno puta gladna i smrznuta na ulicama europskih gradova, no to samo ona zna. „Kakačopa“ ili Broj 2 sa 16 je postala majka, školu nije završila, znam da je boravila u dječjem domu na odjelu za majke i djecu, vodi borbe preživljavanja. U mislima se uvijek vratim na rečenice one naše divne psihologinje koja je rekla; puno truda morat ćemo uložiti da ih ne pojede trauma, da ne odu lošim putem. Zajedno smo plakale onoga dana kada su izmještene, pitajući se čiji se interes tu štitio? 

II. BROJKA SUSTAVA!

Jako cijenim rad socijalnih radnika, znam da rade težak i zahtjevan posao jer društvo u kojem živimo proizvodi sve više teških slučajeva zanemarivanja, zlostavljanja, sve više tužne i nesretne djece. Znam da sam u pravu kad tako kažem. Znam i to da se neka djeca te sudbine ne mnogu spasiti posljedica proživljenih trauma, duboke su rane koje nikad ne zacijele. No, boli me: zašto je ovim curicama oduzeta prilika, koja se nazirala u zajedničkom životu s mnom. 

Postale se brojke sustava, KLASA: 482-060… URBROJ: 239-827… ispisivali su se o njima dokumenti, rješenja. I onda dolazi ono najteže za njih – kraj organiziranog smještaja u domu do navršenih 18 godina… Strava pred otvorenim vratima života, bez obitelji, bliskih, smještaja i posla… Snađi se ako imaš dovoljno snage i sreće da se nađeš put spasa. 

Moja Broj 1 našla je tu nevjerojatnu snagu da nakon bezbroj potopa još jednom duboko udahne, zaroni u nepoznato, sakupi snagu da izroni sa dna i proba ponovo. Još jednom… i još jednom. Bilo je tu puno borbe, pogrešaka, loših ljudi na putu, ali i velika snaga i ogromna želja: želim imati ono što većina ljudi ima i uzima zdravo za gotovo – obitelj. 

III. HVATANJE OBALE – POLJSKA

Ovoga ljeta javila se iz Poljske. Nakon godina lutanja, traženja sreće u mnogim europskim gradovima srela je mladića koji ju je poveo kući, s kojim je zasnovala obitelj i dom. Ove godine, Broj 1 po prvi je put okitila božićno drvce u svom domu! Prvi put u 24 godine njezina života. Ovog Božića 2024. Ove godine grije se ljubavlju svoje Naomi, kćerkice koja je stigla poput betlehemske zvijezde da ukloni mrak i tugu iz njezinog života i podari smisao svakom daljnjem koraku. Tek sada, u toplom i mirnom domu, u kojem ljubav vrijedi puno puno više nego drugima, jer se o njoj tako dugo sanjalo, ona spoznaje što je sreća obitelji i pripadanja. 

Svima nama ciljevi su i slični ili različiti, borimo se za njih. Ali, sa koje startne pozicije netko  kreće?! Kad bi barem netko odozgo, bilo otkud, davao ljudima iste šanse! 

Svoj daleki i najveći cilj ona je ostvarila! Ona je junakinja. 

Neka ti je još puno sretnih Božića, Ana!

Zorica Radonić
Slavonija, Bijela Loza kod Našica

DOBRA HRVATSKA
Na Božić, 2024. 

Održiv i sretan Božić i Nova godina

Sretan Božić i Novu godinu
Foto: Dragana Gordic / Freepik

I ovaj Božić i Novu godinu budite odgovorni! Ovo je pravo vrijeme da postanete ili ostanete dio pokreta prema održivijoj budućnosti.

Savjete za održivije blagdane pročitajte u nastavku. Utječite na svoje prijatelje i obitelj da učine isto, jer je smanjenje emisije ugljika tijekom blagdanskog razdoblja odličan način da se otvori put u održiviju novu godinu.

Darovi koji misle na sutra

  • Sve je u kvaliteti umjesto kvantiteti: kvalitetni artikli trajat će dulje od mnogih onih loše kvalitete. Time ćete također izbjeći bacanje darova i smanjiti ukupne troškove. Birajte darove koji misle na sutra.
  • Usredotočite se na iskustva: darujući iskustvo umjesto fizičkog predmeta možete smanjiti svoh ugljični otisak i stvoriti nevjerojatna sjećanja s voljenima.
  • Odaberite održivo pakiranje: kartice i papir za pakiranje kupujte od recikliranog papira ili papira s FSC certifikatom i izbjegavajte plastične vrpce i trake. Smanjite otpad kupujući darove s malo ili bez ambalaže.

Održivi ukrasi i božićno drvce

  • Birajte održive ukrase: Koristite višekratne ukrase, one koji se mogu reciklirati i imaju FSC certifikat, a možete ih i sami napraviti.
  • Postavljanje stola: ponovno upotrijebite svoje stolnjake i salvete od tkanine umjesto da koristite jednokratne.
  • Kakvo božićno drvce izabrati: Ako kupujete plastično božićno drvce, pobrinite se da ćete ga ponovno koristiti najmanje 10 godina. Inače bi bilo bolje kupiti živo iz održive šume. Ako kupujete pravo drvce, provjerite ima li FSC certifikat. Jeste li znali da božićno drvce možete i iznajmiti? Doprinesite zdravom planetu zalijevanjem drvca dok je kod vas, a zatim ga vratite na farmu da raste do sljedeće godine.

Božićne jelke! Ne pokušavajte ih „ostaviti“ iza grma … barem ako živite u Parizu

U Beču svi dobro organizirani – božićna drvca važan su izvor energije!


Hrana, veličanstvena hrana

  • Smanjite bacanje hrane: Odvojite vrijeme za planiranje obroka i budite realni s količinom hrane koja vam je potrebna, jer ćete tako smanjiti bacanje hrane i kasnije emisije ugljika.
  • Kupujte lokalno: kupujte sezonske i lokalne proizvode gdje je to moguće kako biste smanjili potrošnju energije na prijevoz hrane avionom i uzgoj izvansezonskih proizvoda.
  • Manje mesa: Zašto ne biste tijekom blagdana isprobali nešto novo umjesto tradicionalnih jelovnika s puno mesa? Stočarska industrija stvara 14,5% svih emisija stakleničkih plinova koje je uzrokovao čovjek. Zahtijeva ogromne količine prostora, vode i hrane. Smanjite zato konzumaciju mesa. Konzumiranje više obroka biljnog podrijetla dobro je i za vas i za planet. Kupujte organske proizvode i proizvode slobodnog uzgoja kako bi pomogli okolišu.

Želimo Vam sretan Božić i Novu godinu!

DOBRA HRVATSKA

Kako je kad ti ukradu Božić? Povijest milog Božića i povijest komercijaliziranog Adventa. 

Povijest zna tko je sakrio pa ukrao Božić. 

Za današnje ljude božićno doba uglavnom znači raskošno okićene gradove i domove, božićnu glazbu koja se preglasno od svakud čuje, ali i neizostavnu šoping groznicu. Mjesec i pol neprekidnih marketinških poruka i brzinskog kupovanja, čemu je onaj slavni potrošački blagdan – Crni petak – samo gromoglasni uvodnik u priču. I to je to, sve. … Nešto posve drugo od predstave o blagom i milom Božiću, davno narisanom ljudskom čežnjom. 

Božić je mirisao 

Oni malo stariji među vama sigurno se sjećaju djetinjstva i rane mladosti kada je Božić i Novu Godinu obilježavao miris domaćih kolača, obiteljska atmosfera i skromni darovi od srca. Za Svetog Nikolu uz obveznu šibu djeca bi dobila naranče i mandarine (u Dalmaciji je to bilo za Svetu Luciju). Bor se kitio na Badnjak, a glavni poklon za Božić je obično bila pidžama i/ili papuče (koje je ionako trebalo zamijeniti). Novogodišnje poklone djeci, paketiće slatkiša i grickalica, je na prigodnoj sindikalnoj proslavi dijelio Djed Mraz. 

Sve skromno (i praktično), a ipak se svi rado sjećamo tog uzbuđenja i razdraganosti. Blagdani su trajali od Badnjaka do Sveta tri kralja. Nije bilo Adventa ni potrošačke groznice… 

***

U 19. stoljeću nasta u tom duhu i pjesma Tiha noć, jedna od najpoznatijih i najpjevanijih pjesama u ljudskoj povijesti: 

TIHA NOĆ

Tiha noć, sveta noć! /Ponoć je, spava sve, / samo Marija s Josipom bdi, /divno Djetešce pred njima spi, / rajski resi ga mir, / rajski resi ga mir.
Tiha noć, sveta noć! / Pjesmica anđelska / miljem otajnim napunja zrak, / bajna svjetlost rasvjetljuje mrak, / kraj pretvara u raj, / kraj pretvara u raj!
Tiha noć, sveta noć! / Pastiri, amo svi / pjevat Isusu anđela poj, / s Majkom poklon prikazat mu svoj, / srce dat mu na dar, / srce dat mu na dar.

Za nastanak pjesme najvažniji su jedan svećenik i jedan učitelj u Njemačkoj 19. stoljeća. Josef Mohr, svojedobno pomoćni svećenik, tada nove župe Svetoga Nikole u Oberndorfu, napisao je 1816. riječi te pjesme u Mariapfarru u salzburškom okrugu Lungau. Dvije godine poslije, Josef je stihove pokazao učitelju i orguljašu Franzu Xaveru Gruberu te ga zamolio da ih uglazbi za dva glasa i zbor uz pratnju gitare. Na Badnjak 1818. Tiha noć je praizvedena u crkvi Sv. Nikole u Oberndorfu. 

***

Božić nekada u selima, u Malom Grablju na Hvaru

Prije sto godina Božić se na selu slavio srcem, scenskim i moralnim običajima. U zavičaju mog oca, siromašnom selu Malom Grablju na visoravni Hvara, početkom 20. stoljeća svečani duh Božića prekrio bi udolinu sedam dana prije Božića. Nekoliko zadnjih dana uređivala se i čistila kuća i dvor. Tih se dana nije radilo na polju. Do Badnjaka svaki seljanin koji je nešto pozajmio  (vreću brašna, petrolj, alatku…) obišao je susjede da vrati i poravna račune, ako je ikako mogao. Poštenje, čestitost, zajedništvo, radišnost, vjera i nada i drugo sl., činili su najtvrđi temelj koji je osiguravao opstanak maloj zajednici od 70-ak ljudi u škrtom okruženju krša. Na sam dan Badnjak, muška glava obitelji odlazila bi ranim popodnevom u goru da nasječe najljepšu oblicu koja se uvečer unosila u kuću i postavljala na ognjište da polako gori, danima. Peći i štednjaka nije u njih bilo. Glavna prostorija i nadvratnik kitili su se ukrasima donesenim iz prirode. Djeca su se igrala na slami ili lišću  ispod stola ili u kutu. Pjevalo se i pričalo. Zajednički molilo. Onda se svečano otišlo na polnoćku… Drugi dan, na Božić, ljudi bi prije i nakon ručka izašli iz kuća, svečano odjeveni, što je značilo –  čista, malo bolja košulja, ona „druga jaketa“, bolja od stare radne… Ručalo se bolje nego inače, što je značilo kuhanu rižu na ulju i nekad meso. Možda se i tih dana plesalo u komunalnom domu kulture, kako je bilo cijele zime, svake nedjelje popodne. 

Prošavši, Božić bi u sjećanju ljudi kao najljepši doživljaj godine, a već u siječnju počinjala se graditi nada u naredni dobar Božić. Da su svi živi, to prvo. 

***

Kratka povijest milog Božića, od prvih romantičnih slika 

Različite kulture već dugo slave zimski solsticij, koji pada 21. prosinca. Podrijetlo samog Božića može se pratiti unazad do starog Rima, gdje se razvio iz zimskog praznika zvanog Saturnalije. U četvrtom stoljeću oslabile su nekršćanske tradicije, a Saturnalije su smatrane savršenom podlogom za proslavu rođenja Isusa Krista. Uključivalo je razmjenu darova, paljenje svijeća, ukrašavanje, gozbu i pjevanje, što je sve preraslo u božićnu tradiciju.
Praznik se različito razvijao u raznim kulturama da bi dosegao točku koju ima danas. Jedna od njegovih glavnih stvari – Djed Mraz/Božičnjak – inspiriran je Svetim Nikolom.

Rođen je u Turskoj u trećem stoljeću, bio je poznat po dobroti i velikodušnosti prema manje sretnim ljudima. 

Adventski kalendari i vijenci, uz ostalo primjereni svim uobičajenim božićnim slavljima, došli su iz kultura u Njemačkoj i Austriji.
U SAD su te tradicije donijeli imigranti. Nizozemci su donijeli u New York 1600-ih legendu o Svetom Nikoli koji je postao Santa Claus, a Nijemci su npr. donijeli božićna drvca 1700-ih.

Blagdan je počeo dobivati ozbiljnu popularnost u SAD-u kada je Washington Irving, Englez koji se nastanio u New Yorku, objavio niz priča koje opisuju stare božićne tradicije. 

Zamah božićnog blagdana u Americi još je više ubrzan kada je Clement Clark Moore, američki pisac, znanstvenik i poduzetnik za nekretnine, skovao ideju o Djedu Božićnjaku koji se vozi na sanjkama kroz zrak. Priči je dao naziv „Priča o posjetu Djeda Mraza“, sada poznatija kao „Noć prije Božića“.

Prvi koraci ka komercijalizaciji Božića, do punog „uspjeha“ 

U 1840-ima trgovci su počeli vidjeti Božić kao vrhunsku priliku za prodaju robe. Prikazi Djeda Božićnjaka bili su povezani s reklamama u velikim gradovima poput New Yorka i Bostona, a prvi Djed Božićnjak u trgovini pojavio se u Macy’su 1862. godine.

Komercijalne veze praznika odatle su samo rasle. Početkom do sredine 1900-ih, masovne reklamne kampanje pune blagdanskih melodija i šarenih ukrasa ispunjavale su radijske kanale i izloge, a Macy’s je pokušao označiti početak blagdanske (potrošačke) sezone svojom prvom Paradom za Dan zahvalnosti 1924. godine.

Tisuće filmova i pjesama kasnije, Amerikanci troše više novca na Božić nego ikad prije. Godine 2021. na praznik je potrošeno ukupno 886,7 milijardi dolara, što je brojka koja je rasla svake od posljednjih 20 godina osim 2008.

Ne može se poreći da Božić, kao i Advent, nije postao superkomercijalizirani praznik.

***

Odgovor na pitanje: Pa dobro tko je ubio Božić!?

Onaj stari fini Božić su nam prvo sakrili, a onda ukrali – tko? … Mi ljudi… ti… ja… prodajno agresivne strategije i reklamne kampanje kompanija i lakoumni potrošači, a posebno vlade koje podržavaju rast BDP snažno temeljen na povećanoj potrošnji (a što nije nikakav pravi organski rast ekonomije jedne države!).

Advent i Božić su potrošačke svetkovine. Na silu, po diktatu društvenih pravila, moramo nakupovati svašta, pronaći po neki dar za svakog važnijeg, u tako kratkom roku, nauživati se svakojakih događaja. Mnoge kupnje i mnogi darovi su stvarno nepotrebni i u najširoj perspektivi štete čovječanstvu. Isuviše se hrane, energije, rada, sredstava, potroši i baci, mnogo, bez dubljeg smisla. Ako zanemarimo onaj tobože najvažniji smisao – smisao profita u kompanija i potrošački mentalitet kao životnu odliku i stil u ljudi.

Današnji Božić, kakav jest, u svom pretežnom dijelu, štetan je i po Zemlju, ljude, ….kućne i poslovne budžete. Blagdan iza kojeg ostaju goleme hrpe otpada, ambalaže, hrane i svega, pa kakav je to blagdan! Radnici Čistoće rade više no obično uoči i nakon blagdana. Kontejneri i kante nisu podešeni da mogu progutati te mamutska količine otpada iza ljudi. Kud sve to kasnije odlazi, bolje i ne razmišljati. Troši se silna energija, i ona zelena i ona prljava. Fiskalizirani računi govore o rekordima božićne potrošnje, voditelji  TV dnevnika iznose te brojke kao nešto, samo po sebi, neoborivo dobro – bez ikakvih upitnika – pa im je i ton glasa nekako svečan. I neki političari tako rade, hvale se velikom potrošnjom naroda. A zna se da rast BDP zasnovan na potrošnji, osobnoj, poslovnoj, javnoj, svakojakoj, nosi i znatne rizike i negativne posljedice.

Konzumerizam košta čovječanstvo jako puno! 

Nestanak mirisnog i tihog Božića ušao je davno u tu cijenu.

Kako pobjeći od komercijalizma u vrijeme blagdana, i inače

Ako žudite za čišćom, manje komercijaliziranom verzijom Božića, Valentinova, Uskrsa, Nove Godine i dr. slično pokušajte promijeniti sebe. Međutim, budite upozoreni; očistiti komercijalizam iz blagdana moglo bi biti teže nego što mislite.

Neke smjernice i savjete možete naći na sljedećim linkovima ovog portala:

Optimističan završetak

Vjerujemo u Božić pun ljudskosti. Da se nauživamo tog davnog Božića, radosti unutarnjeg djeteta u svih nas ljudi – malih,  mladih, odraslih i starijih. Božića – iskaza mira i sreće, izraslog na dlanu velike ljudske čežnje. Bez šopingiranja i kupovanja, bez darova. U Malom ga Grablju nikad nije bilo.

Ima ljudi koji su u tome dosta odmakli, ali su manjina. Za mnoge – oni baš nisu normalni. Ne kupuju puno, nastoje predmet iznositi i dugo koristiti, prenamijeniti… Na Božić, Novu Godinu, Prvi svibanj, Veliku gospu… biti u miru sa sobom, svojom savješću i svijetom (nevažno jesmo li vjernici ili ateisti, agnostici). No, … evo dobrog aforizma: „Nenormalno postaje normalno, kad ga prihvati većina.“

Naslov ovog zapisa kaže: tko je sakrio pa ukrao Božić, a ne ubio. Dakle, nada živi.

DOBRA HRVATSKA/GT &SL
Prosinac, 2024.

Međunarodni dan migranata

Međunarodni dan migranata
Foto: iom.int

Međunarodni dan migranata, koji se obilježava 18. prosinca, podiže svijest o izazovima migranata i migracija. Migracije igraju ključnu ulogu u globalnom razvoju, obogaćujući kulture, gospodarstva i zajednice. Ovaj dan promiče poštivanje ljudskih prava migranata, ističe njihov doprinos te promiče međunarodnu suradnju u rješavanju fenomena migracija.

Opća skupština UN-a je 4. prosinca 2000. godine, uzimajući u obzir sve veći broj migranata u svijetu, proglasila 18. prosinca Međunarodnim danom migranata (A/RES/55/93). Na taj je dan 1990. godine Skupština usvojila Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (A/RES/45/158).

Agencija UN-a za migracije (IOM) definira migranta kao svaku osobu koja se kreće ili se preselila preko međunarodne granice ili unutar države izvan svog uobičajenog mjesta stanovanja, bez obzira na (1) pravni status osobe; (2) je li kretanje dobrovoljno ili nevoljno; (3) koji su uzroci kretanja; ili (4) koja je duljina boravka.

S procijenjenih 86,7 milijuna međunarodnih migranata od ukupno 281 milijuna u svijetu, otprilike svaki osmi stanovnik u europskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije je izbjeglica ili migrant.

Međunarodni dan migranata prilika je za učenje o složenosti migracija, zagovaranje sigurne migracijske politike i poštivanje migrantskih zajednica.

Migracije

Migracija je moćan pokretač gospodarskog rasta, dinamike i razumijevanja. Omogućuje milijunima ljudi da traže nove prilike, što koristi podjednako zajednicama porijekla i odredištu.

— Glavni tajnik UN-a António Guterres

Migracije su globalni fenomen koji pokreću mnoge sile. One počinju težnjama za dostojanstvom, sigurnošću i mirom. Odluka o odlasku od kuće uvijek je ekstremna, a često i početak opasnog, ponekad i kobnog putovanja.

Kroz ljudsku povijest migracija je bila hrabar izraz volje pojedinca da prevlada nedaće i živi boljim životom. Danas je globalizacija, zajedno s napretkom u komunikacijama i transportu, uvelike povećala broj ljudi koji imaju želju i sposobnost preseliti se na druga mjesta.

Naše novo doba stvorilo je izazove i prilike za društva diljem svijeta. Naglašava jasne veze između migracije i razvoja. Ističe utjecaj migracija na razvoj društava – na usklađeno poboljšanje gospodarskih i društvenih uvjeta i na polazištu i na odredištu.

Migracije danas privlače sve veću pozornost u svijetu. Pomiješani s elementima nepredvidivosti, hitnosti i složenosti, izazovi i poteškoće međunarodne migracije zahtijevaju pojačanu suradnju i zajedničko djelovanje među zemljama i regijama. Ujedinjeni narodi aktivno igraju ulogu katalizatora u ovom području. Cilj je intenziviranje dijaloga i interakcija unutar zemalja i regija. Potiču se razmjene iskustava i mogućnosti suradnje.

Migracije i razvoj

Mamac dobro plaćenog posla u bogatoj zemlji snažan je pokretač međunarodne migracije. Privlačnost se pojačava kako razlike u prihodima među zemljama nastavljaju rasti. To vrijedi ne samo za velike i rastuće razlike između zemalja s visokim i niskim dohotkom, već i za dinamičnije i manje dinamične zemlje u razvoju.

U Njemačkoj oko 60% jednoroga — startupa procijenjenih na najmanje milijardu dolara — ima barem jednog osnivača migranta. Osnivači s migracijskim podrijetlom čine značajnih 21% startupa u Njemačkoj, s 58% rođenim izvan zemlje.

prema studiji “Migrant Founders Monitor 2023” koju su proveli Zaklada Friedrich Naumann i Startup Verband u Njemačkoj

Zemlje odredišta

Mnoga napredna i dinamična gospodarstva trebaju radnike migrante da popune radna mjesta koja se ne mogu prepustiti vanjskim suradnicima i za koja lokalni radnici nisu voljni preuzeti ih uz plaću. Starenje stanovništva također je u pozadini ove rastuće potražnje, jer dovodi do manjka radnika u odnosu na uzdržavane osobe. A kako mlađe generacije postaju bolje obrazovane, sve je manje onih u njihovim redovima koji su zadovoljni slabo plaćenim i fizički zahtjevnim poslovima.

Migranti – bilo da su studenti, radnici, poduzetnici ili članovi obitelji – snažni su pokretači razvoja kako u zemljama porijekla tako i u zemljama odredišta. Međutim, podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM) pokazuju da radnici migranti, koji predstavljaju gotovo dvije trećine (62%) međunarodnih migranata, često imaju privremene, neformalne ili nezaštićene poslove, što ih izlaže većim rizicima od nesigurnosti, otpuštanja, loši radni uvjeti ili izrabljivanje.

Brojna dinamična gospodarstva zahtijevaju od radnika da obavljaju specifične poslove koje lokalni radnici nisu voljni prihvatiti, naglašavajući značajnu strukturnu nejednakost koja pokreće migraciju. Stoga je od presudne važnosti poduzimati radnje koje ne samo da žele obraniti ljudska prava i slobode ljudi u kontekstu mobilnosti, već i promicati njihov razvoj i poticati gospodarski rast koji im omogućuje pristup boljim životnim mogućnostima.

Migracija može smanjiti plaće ili dovesti do veće nezaposlenosti među niskokvalificiranim radnicima u naprednim gospodarstvima, od kojih su mnogi i sami migranti koji su stigli u ranijim valovima. Međutim, većina migranata obavlja poslove koji bi ili ostali neispunjeni ili bi koštali više. Proširujući radnu snagu i krug potrošača te doprinoseći svojim poduzetničkim kapacitetima, migranti potiču gospodarski rast u zemljama primateljicama.

Zemlje porijekla

Sve je više pokazatelja pozitivnog utjecaja međunarodne migracije i za zemlje porijekla i za zemlje odredišta. Potencijalne koristi od migracija veće su od potencijalnih dobitaka od slobodnije međunarodne trgovine, posebice za zemlje u razvoju.

U mjestu podrijetla, dublje siromaštvo ne dovodi automatski do veće migracije. Najsiromašniji ljudi općenito nemaju sredstava za podnošenje troškova i rizika međunarodne migracije. Međunarodni migranti obično dolaze iz kućanstava sa srednjim primanjima. Međutim, kada se migranti nastane u inozemstvu, pomažu prijateljima i rodbini da ih prate i, u tom procesu, troškovi i rizici migracije padaju, što omogućuje siromašnijim ljudima, ali ne i najsiromašnijima, da se pridruže. Migracija niskokvalificiranih radnika ima najveći potencijal za smanjenje dubine i ozbiljnosti siromaštva u zajednicama porijekla.

Procjenjuje se da je 2023. u svijetu primljeno 857 milijardi USD doznaka od migranata. Tokovi doznaka premašili su 2023. tokove izravnih stranih ulaganja u zemlje s niskim i srednjim dohotkom za više od 270 milijardi USD.

Prema sigurnijoj migraciji: Izvješće o implementaciji GCM-a za 2024

Od 2014. gotovo 70.000 migranata poginulo je, umrlo ili nestalo duž kopnenih i pomorskih ruta. Pravi je broj vjerojatno i puno veći. Svaka zabilježena smrt predstavlja osobu čiji gubitak duboko pogađa njihovu obitelj i odjekuje u zajednicama i društvima. Ovo je tiha humanitarna kriza i možemo je riješiti.

Agenda 2030 obećava da se nikoga neće izostaviti: to onda mora uključivati i ​​svakog migranta. Zaštita njihovih prava i dostojanstva je odgovor na humanitarne potrebe, ali i imperativ za održivi razvoj.

Kao što je pozvala Opća skupština UN-a, treće izvješće glavnog tajnika o provedbi GCM-a uvodi ključne preporuke o pružanju humanitarne pomoći migrantima u nevolji i jačanju suradnje u vezi s nestalim migrantima. Uključuje konkretne prijedloge za sprječavanje pogiblje ili nestanka migranata, poboljšanje potrage i napora za identifikaciju, potpora pogođenim obiteljima. Također podrazumijeva pružanje pravde, odgovornosti i obeštećenja. Vrlo je važno i prikupljanje podataka o smrti i nestancima migranata. Kao i dijeljenje podataka o tokovima migracija kako bi se optimizirala humanitarna pomoć.

Ove preporuke su učinkovite samo kroz kolektivnu akciju. Vrijeme ističe, a životi se moraju spašavati sada. Pročitajte cijelo izvješće o Globalnom dogovoru za sigurnu, urednu i regularnu migraciju.

Izvor: UN i IOM

DOBRA HRVATSKA

Klimatske promjene povećavaju troškove osiguranja

Foto: frimufilms / Freepik

Klimatske promjene uzrokovale su više od trećine svih gubitaka osiguranja povezanih s vremenskim prilikama u posljednjih 20 godina, pokazalo je novo izvješće grupe za kampanju Insure Our Future

Ukupno je procijenjeno 600 milijardi dolara (567 milijardi eura) gubitaka od klimatskih promjena – ogromni iznos koji osiguravatelji isplaćuju osiguranicima.

Malo je regija pošteđeno tijekom 2024. godine. Ujedinjeno Kraljevstvo je, na primjer, zabilježilo 190 milijuna dolara (180 milijuna eura) osiguranih gubitaka zbog ekstremne kiše izazvane olujom Henk. Procjenjuje se da je ova kiša bila čak četiri puta veća zbog klimatskih promjena.

Prema procjenama Swiss Re instituta, Europa je ove godine doživjela drugi najveći osigurani gubitak od poplava ikada. Očekuje se da će procijenjeni gubici od prirodnih katastrofa ove godine premašiti 135 milijardi dolara (128 milijardi eura).

Graf: global.insure-our-future.com

Godišnja tabela rezultata za osiguravajuća društva upozorava na potrebu hitnih mjera za rješavanje eskalirajućih klimatskih rizika koji bi ranjive zajednice mogli ostaviti potpuno nezaštićenima.

Rastuće emisije povećavaju gubitke

Tijekom posljednjeg desetljeća gubici koji se pripisuju klimatskim promjenama porasli su s 31 posto svih gubitaka povezanih s vremenom na 38 posto.

Ovaj rast udjela ukupnih vremenskih gubitaka pokazuje da je dekarbonizacija ključna za rješavanje rastućih troškova osiguranja, kaže se u izvješću.

“Osiguravatelji u osnovi krivo shvaćaju klimatski rizik ne prepoznajući kako su emisije stakleničkih plinova dovele do gubitaka tijekom ovog stoljeća”, rekao je profesor Ilan Noy, ekonomist za atribuciju klime na Sveučilištu Te Herenga Waka – Victoria u Wellingtonu i autor najveće recenzirane studije o tome koliko klimatske promjene doprinose vremenskim ekstremima. “Ukoliko ovog desetljeća oštro ne smanjimo emisije, klimatske štete će rasti eksponencijalno i mogle bi preopteretiti i osiguravatelje i gospodarstva.”

Osiguranje se također gura izvan dohvata za mnoge ranjive zajednice, budući da tvrtke upravljaju rastućim troškovima povećanjem premija ili čak potpunim povlačenjem pokrića iz visokorizičnih područja.

“Osiguravatelji iskorištavaju nestabilnu klimu za stvaranje rekordnih profita, na štetu svojih kupaca i dobrobit svojih dioničara,” kaže Ariel Le Bourdonnec, aktivist za osiguranje i reosiguranje u tvrtki Reclaim Finance, koja je provela istraživanje za ovo izvješće. “Doista se čini da se neki igraju sa sustavom, odbijajući osigurati zaštitu od rastućih klimatskih rizika, dok potiču problem osiguravajući ekspanziju fosilnih goriva.”

Poticanje problema osiguranjem ekspanzije fosilnih goriva

Kontinuirana ekspanzija fosilnih goriva, koja uzrokuje daljnji rast emisija, oslanja se na osnovno osiguranje. Međutim, osiguranje fosilnih goriva postaje ekonomski dvojbeno za osiguravajuće tvrtke.

Analiza izvješća o 28 najboljih svjetskih osiguravatelja imovine i nezgoda pokazala je da je njihov procijenjeni udio u gubicima pripisanim klimi na 10,6 milijardi USD (10 milijardi EUR) u usporedbi s 11,3 milijarde USD (10,7 milijardi EUR) izravnih premija koje su uplatili za komercijalne klijente na fosilna goriva 2023.

Za sedam kompanija u Europi, uključujući Allianz, AXA, Aviva i Zurich, gubici od 3,23 milijarde dolara (3,1 milijarda eura) premašili su premije za ugljen, naftu i plin, koje su ukupno iznosile 2,20 milijardi dolara (2,1 milijarda eura).

U prosjeku, premije za fosilna goriva također čine manje od 2 posto ukupnih premija, što je minijaturni udio na tržištu. Postavlja se pitanje zašto osiguravatelji ne koriste svoj veliki utjecaj na sektor fosilnih goriva kako bi zaštitili ostalih 98 posto svog poslovanja od spiralnih klimatskih rizika.

Kako se upotreba fosilnih goriva smanjuje, klimatski gubici i dalje rastu. Insure Our Future postavlja pitanje zašto osiguravajuća društva “odabiru put uništavanja klime koji šteti njihovoj dobiti kao i društvu u cjelini”.

U isto vrijeme, tržište osiguranja obnovljive energije još uvijek je bilo ispod 30 posto veličine tržišta osiguranja fosilnih goriva 2023., prijeteći da postane usko grlo za ulaganja u čistu energiju.

Dobrovoljne akcije daleko su od onoga što je potrebno

Insure Our Future kaže da je industrija osiguranja u cjelini zastala u djelotvornim klimatskim mjerama dok je zajednice diljem svijeta prepustila suočavanju s rastućim rizicima bez zaštite.

“Dokazi su nepobitni – klimatske promjene predstavljaju egzistencijalni rizik za industriju osiguranja”, pišu bivši kalifornijski povjerenik za osiguranje Dave Jones i viša britanska aktuarka dr. Louise Pryor u zajedničkom predgovoru za izvješće. “Industrija osiguranja kroz povijest je pomogla da društva postanu otpornija. Sada mora prihvatiti svoju moć i ubrzati prijelaz na čistu energiju, prestati jamčiti nove projekte fosilnih goriva i brzo se uskladiti s vjerodostojnim prijelaznim putevima od 1,5°C.”

Ali dobrovoljni napori daleko su od onoga što je potrebno s obzirom da se broj osiguravatelja koji stavljaju ograničenja na fosilna goriva jedva povećava u odnosu na posljednju verziju izvješća.

Neki, poput talijanskog osiguravatelja Generalija, čine mnogo više od drugih. U listopadu je usvojio prvu politiku ograničenja fosilnih goriva koja pokriva cijeli lanac vrijednosti nafte i plina i uključuje u svoj opseg nove LNG projekte metana koji ugrožavaju klimatske ciljeve.

Grupa za kampanju Insure Our Future upozorava da vrijeme za dobrovoljno korporativno djelovanje istječe. Regulatori, dodaje se, sada moraju mijenjati način na koji osiguravatelji upravljaju klimatskim rizicima.

Preuzeto: euronews.green – autor: Rosie Frost

Matija Hlebar: Ja – odgovoran građanin u 2024. Osobna EKO-izjava o godišnjem napretku.

Matija Hlebar
Foto: Autor i užitci vidika na Prenju

Prvu svoju godišnju osobnu eko-izjavu objavio sam 2019/20., zajedno s Goranom i Mislavom Antom, javno za svijet i svog unutarnjeg bića radi. I od tada svake godine doista „mjerim“ svoj napredak.

Ova godina je za mene godina posvećenosti održivom načinu života, dubokom promišljanju o svom odnosu prema okolišu, društvu i samom sebi. Smatram da je osobna i poslovna odgovornost svakog pojedinca, od najviših razina upravljanja do razine svakog radnika u organizacijama svih vrsta (npr. u poduzeću), ključna u borbi za očuvanje prirodnih resursa i zaštitu planete. Kroz svakodnevne promjene u svojim navikama, nastojim smanjiti svoj okolišni otisak, podupirati održivost i doprinijeti stvaranju boljeg svijeta za buduće generacije.

Planinarenje

Nakon mnogo godina tinjajuće želje za organiziranim planinarenjem, tijekom kojih sam napravio tisuće kilometara hodajući samo po krajolicima u okolici mog grada, posebno obroncima obližnje Bilogore, naposljetku sam 2. dana 2024. godine postao član Hrvatskog planinarskog društva „Bilo“ u Koprivnici. Time sam otvorio novo poglavlje u daljnjem zbližavanju sa samim sobom, s prirodom i s ljudima s kojima dijelim zajedničke vrijednosti. Sreće planinarenja je mnogostruka i neiscrpna. Zdravlje i okrijepa, druženje s ljudima koji rade isto, upoznavanje svih krajeva, ljudi i kultura naše domovine i šire regije, sve sam to dobivao obilato – privilegiju svih planinara. Pomakao sam se iz Koprivnice i vidio i činio novo, a dobro. Planinarenjem zasigurno pridonosimo boljem i održivom svijetu.

Foto: Drava ubrzava tok, zadivljuje / Matija Hlebar

Tako sam u nekoliko proteklih mjeseci upoznao nove prirodne ljepote Hrvatske i Bosne i Hercegovine, među ostalim: Koprivnički planinarski put – tradicionalni zimski pohod na Stankov vrh (Bilogora), 26. Vincekov pohod u Međimurju, Hrvatsko zagorje – Stazama Gupčevih putara, Samoborsko gorje – Tuščak gradina, Hrvatsko zagorje – Kunagora, Uspon na Klek i 150. obljetnica planinarstva u Hrvatskoj, Gorski kotar – Grobničke Alpe, Srednji Velebit – Kiza i Ljubičko brdo, planinski vrhovi Opservatorij, Pločno, Zelena glava, Leotar, Maglić i Bregoč.

Za održivost – i privatno i profesionalno

Djelujem u javnosti, moje zalaganje za održivi svijet je poznato. Boriti se za održivost može se na mnogo načina. Svatko neka doprinosi najviše što može, u onom što zna. Kako bi moj doprinos održivom razvoju bio još učinkovitiji, kontinuirano informiram i poučavam javnost o temama održivosti i zaštite okoliša; objavljujem zapise na portalima, a gotovo svakog tjedna obratim se okružnicom-pismom većem krugu ljudi, Kroz te, moglo bi se reći, tjedne objave, članke, priče, uvide, razmišljanja, slike iz prirode, dijelim svoja saznanja i iskustva s drugima, potičući zajednicu i građane na odgovorno ponašanje prema okolišu. Smatram da je edukacija ključna u stvaranju svijesti o važnosti održivog razvoja, a kao odgovoran građanin želim biti aktivan sudionik u tom procesu. Pa i ova osobna eko-izjava, dio je toga.

Oduvijek nastojim promatrati svijet oko sebe svojim, ali i očima drugih. Tako vidim i prepoznajem različite okolišne, društvene i ekonomske probleme koje želim riješiti na održivi način. Zato sam se osobno i poslovno prihvatio održivog razvoja odavno (kad su ga svi u mojem poslovnom okruženju „gurali od sebe“) i već prije 15 godina zajedno s prijateljima entuzijastima osnovao Udrugu za održivi razvoj Hrvatske, o čijim se aktivnostima više informacija može pronaći na www.uzorhrvatske.hr

Odmah da kažem za 2024.: potvrdio sam se u onom što sam dosad radio djelomično ili možda nesustavno, ali i u onom što usvojih davno. Uveo sam i neke novine. Moj unutarnji svijet, život, obogatio sam. Učvrstio održivost kao jednu od najvažnijih vrijednosti. To su sad moje navike, sveta  dužnost – kako bi se kazalo, dio mog identiteta. 

Foto: Zeleno i plavo, zagrljeni na Dravi. / Matija Hlebar

Razborito korištenje energije i prirodnih resursa

Jedan od ključnih aspekata mog napretka u 2024. je razborito korištenje energije i prirodnih resursa. U mom domu, svjetla gasim svaki put kad napustim prostoriju, što možda djeluje kao sitan korak, ali dugoročno ima veliki utjecaj na smanjenje potrošnje energije. Osim toga, sve rasvjetne instalacije zamijenio sam štednim žaruljama koje troše znatno manje energije, čime ne samo da smanjujem potrošnju nego i dugoročno štitim okoliš. Na isti način biram i kućanske uređaje pa se tako uvijek odlučujem za energetski učinkovite modele koji smanjuju moj okolišni otisak.

Zimi, kada grijanje postaje neizbježno, postavljam termostat na optimalnih 21°C, što je prema stručnjacima preporučena temperatura za udoban boravak u zatvorenom. Također, svaki put kad provjetravam stan, činim to kratko i učinkovito, kako bih sačuvao energiju i izbjegao nepotrebnu potrošnju. Na taj način nastojim ne samo održavati ugodan životni prostor, nego i smanjiti emisije CO2 koje nastaju uslijed prekomjernog grijanja.

Doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova

Nadalje, vjerujem u važnost malih, ali značajnih koraka prema smanjenju emisija CO2 u svakodnevnom životu. Umjesto korištenja dizala, koje troši energiju i povećava emisije ugljičnog dioksida, redovito koristim stepenice, što mi također donosi i zdravstvene benefite. Svjestan sam da svaka ušteda energije doprinosi smanjenju opterećenja na okoliš, pa tako čak i odlazak na posao biciklom ili pješice predstavlja moj mali doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova. Na taj način ne samo da smanjujem svoju osobnu potrošnju fosilnih goriva, već također doprinosim očuvanju zdravlja i održivosti zajednice.

U svim slučajevima javni prijevoz ili vlak postali su moji preferirani načini kretanja, jer su energetski učinkovitiji i manje štetni za okoliš. A pogotovo putujem vlakom na sva poslovna događanja u Hrvatskoj, što smatram važnim korakom prema održivosti. Moglo bi se kazati da je odlazak automobilom na udaljenosti od 100-tinjak km na konferenciju o održivosti na neki način licemjerje. Kad koristim automobil, biram ga isključivo za veće udaljenosti ili kada imam potrebu za transportom većih stvari. 

Razvrstavanje i smanjenje količine otpada

S obzirom na to da je otpad jedan od najvećih problema današnjeg društva, veliku pažnju posvećujem razvrstavanju i smanjenju količine otpada koji proizvedem. Svaki otpad razvrstavam na mjestu nastanka i koristim kutije od recikliranog kartona za odvajanje različitih vrsta otpada, što omogućuje pravilnu reciklažu i smanjenje opterećenja na deponije. Duboko sam osviješten o problemu plastike pa je stoga moj cilj potpuno izbjegavanje korištenja plastičnih vrećica i svega plastičnog, kad god se može. Pomislim često, koliko plastike proizvedu svi proizvođači mlijeka i prerađevina, svaki dan. Milijune komada i – kud to ide. Uvijek nosim platnenu vrećicu u džepu kad idem u nabavku, a kad treba ponesem dodatno još jednu veliku, ponekad i dvije.

Razumijevanje važnosti recikliranja i ponovne upotrebe postalo je dio mog svakodnevnog života. Ambalažu, koja se sastoji od različitih materijala, pažljivo rastavljam i odlažem u odgovarajuće spremnike. Ovakav pristup omogućava učinkovitiju reciklažu i smanjuje količinu otpada koji završava na deponijama. Veseli me podatak da su neki gradovi u Hrvatskoj višestruko povećali količinu odvojeno sakupljenog plastičnog otpada, papira i bio otpada, u samo nekoliko godina.

Odgoj djece za održivost

U svojoj obitelji također ulažem puno truda u odgoj djece, jer vjerujem da je najvažniji korak u održivosti obrazovanje budućih generacija. Djecu podučavam o važnosti ekološkog ponašanja, kao o nečem veoma važnom. Sve znaju o razvrstavanja otpada, štednji energije i vode te zaštite okoliša. I žalost me uhvati kad vidim kako su neki odrasli u tome potpuno nemarni, kao da nemaju pojma, da život i sudbinu svoju i tuđu troše u 21. stoljeću. Kroz zajedničke aktivnosti poput sadnje drveća, nastojim djeci primjerom pokazati koliko je važno čuvati i obnavljati prirodu. 

Foto: Ušće Mure u Dravu – zajedništvo velikih voda. / Matija Hlebar

Za održivu poljoprivredu

Na razini prehrambenih navika, sve više se okrećem lokalnim proizvođačima i lokalno proizvedenoj hrani, podržavajući tako održivu poljoprivredu i smanjujući potrebu za transportom hrane na velike udaljenosti. Kupujem voće i povrće od lokalnih poljoprivrednika, čime smanjujem okolišni otisak svog života i podržavam domaće proizvođače. Ujedno pazim na štednju vode, pri čemu ne ostavljam slavinu otvorenom i uvijek odmjerim potrebnu količinu vode, bilo za kuhanje, bilo za pripremu toplih napitaka (čaja, kave, kapučina).

Osobni doprinos kao dio zajedničkog cilja

Smatram da svaka mala promjena ostvaruje utjecaj. Moje osobne odluke i navike postale su 100% usmjerene prema zaštiti prirode i održivosti.  Svjestan sam da svaki primjer – pa i moj – može inspirirati druge da prepoznaju važnost odgovornog ponašanja i da tako doprinijeti očuvanju planete za buduće generacije. Vjerujem da samo kroz zajednički napor, ali i djela svakog pojedinca, možemo napraviti stvarnu promjenu.

Zadovoljan sam napretkom koji sam postigao u 2024. godini, ali sam također svjestan da uvijek postoji prostor za daljnje poboljšanje. Moje će osobne eko-navike i dalje evoluirati; smatram da održivost nije jednokratna odluka, već stalni proces koji zahtijeva promjene, unapređenja i prilagodbe, onako kako je u čitav ljudski život prilagodba, traženje najboljeg, unutarnji rast. 

U Koprivnici, 10. prosinca 2024.

Matija Hlebar, stručnjak za održivi razvoj

DOBRA HRVATSKA
Prosinac, 2024.
www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Nova pravila EU-a o kvaliteti zraka: Onečišćenje zraka i dalje je najveći rizik za zdravlje Europljana

Onečišćenje zraka
Foto: frimufilms / Freepik

Najnovija procjena Europske agencije za okoliš (EEA), objavljena 10. prosinca 2024., ističe kako je onečišćenje zraka i dalje najveći rizik za zdravlje Europljana.

Skoro 240.000 smrtnih slučajeva godišnje u Europskoj uniji se može pripisati izloženosti finim česticama, ključnom onečišćivaču zraka. Alarmantan je to nalaz procjene utjecaja na zdravlje EEA objavljene isti dan kada i nova pravila EU-a o kvaliteti zraka stupaju na snagu.

Najnoviji podaci EEA potvrđuju da su Europljani i dalje izloženi koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku znatno iznad preporučenih razina Svjetske zdravstvene organizacije. Odvojena procjena također je pokazala da je gotovo tri četvrtine europskih ekosustava izloženo štetnim razinama onečišćenja zraka.

Značajan dio europskog stanovništva živi u gradovima u kojima se redovito premašuju EU standardi kvalitete zraka za zaštitu ljudskog zdravlja. Stoga onečišćenje zraka i dalje ima značajan utjecaj na zdravlje Europljana, osobito u urbanim područjima. Ovi utjecaji na zdravlje uzrokuju ekonomske troškove. Skraćuju živote, povećavaju medicinske troškove i smanjuju produktivnost zbog izgubljenih radnih dana. Zagađivači s najozbiljnijim utjecajem na ljudsko zdravlje su čestice, dušikov dioksid i prizemni ozon.

Trend smanjenja izloženosti onečišćenja zraka

Ohrabruje da je posljednjih godina uočen trend smanjenja izloženosti onečišćenja zraka. Između 2005. i 2022. broj smrtnih slučajeva u EU- u koji se mogu pripisati finim česticama ili PM 2,5 pao je za 45%, ostajući na pravom putu za postizanje cilja smanjenja od 55% navedenog u akcijskom planu EU za nulto zagađenje za 2030. godinu.

No, iako se izloženosti Europljana trima ključnim zagađivačima zraka (fine čestice, dušikov dioksid i ozon) smanjuje, onečišćenje zraka i dalje je najveći rizik za zdravlje. Slijede ga drugi čimbenici kao što su izloženost buci, kemikalijama i toplinskim valovima, uzrokujući kronične bolesti i pripisive smrti, osobito u gradovima i urbanim sredinama.

Prema najnovijim procjenama EEA-e:
  • najmanje 239.000 smrtnih slučajeva u EU 2022. može se pripisati izloženosti onečišćenju finim česticama (PM 2,5) iznad preporučene koncentracije WHO-a od 5 µg/m3.
  • 70.000 smrtnih slučajeva može se pripisati izloženosti onečišćenju ozonom (O3), a
  • 48.000 smrtnih slučajeva izloženosti onečišćenju dušikovim dioksidom (NO2).
Ovi smrtni slučajevi mogli su se izbjeći ispunjavanjem smjernica WHO-a u 2022.

Osim preuranjene smrti, značajni su i učinci življenja s bolestima povezanim sa zagađenjem zraka. Od vitalne je važnosti da se ovi utjecaji uzmu u obzir pri procjeni ukupnog zdravstvenog opterećenja onečišćenja zraka, kao i koristi koje bi proizašle iz čišćeg zraka u Europi, kaže se u brifingu EEA.

Onečišćenje zraka u Hrvatskoj

Za Hrvatsku se procjenjuje da je stopa smrti koje se mogu pripisati dugotrajnoj izloženosti finim česticama (broj preuranjenih smrti na 100.000 stanovnika tijekom 30 godina) smanjena za 40 % između 2005. i 2022. (s 235 na 141), što je rezultiralo s 3800 (95% CI: 2900-4200) smrtnih slučajeva koji se mogu pripisati 2022.

Osim toga gubici prinosa usjeva zbog izloženosti ozonu na nacionalnoj razini 2022. procijenjeni su na 1,49% gubitka prinosa pšenice i 4,96% gubitka prinosa krumpira. To predstavlja ekonomski gubitak od približno 2,9 milijuna eura za pšenicu i 1,1 milijun eura za krumpir.

Onečišćenje zraka u Hrvatskoj 2013.-2022.

Onečišćenje zraka u Hrvatskoj 2013.-2022.
Graf: Trend prosječne godišnje koncentracije onečišćujuće tvari u Hrvatskoj po tipu postaje i prosjek za sve postaje u odnosu na standard EU

Provjerite i informacije za druge EU zemlje, uključujući informacije o utjecajima na zdravlje i ekosustav na nacionalnoj razini.

Utjecaj onečišćenja zraka na prirodu

Zagađenje zraka također negativno utječe na našu prirodu. Zasebni EEA brifing Utjecaj onečišćenja zraka na ekosustave u Europi, razmatra kako je vegetacija izložena ključnim zagađivačima zraka i kako se to prevodi u prinose usjeva i ekonomske gubitke.

U brifingu EEA navodi se da dušik u zraku, koji se taloži u ekosustavima, povećava opterećenje hranjivim tvarima (eutrofikacija) što dovodi do promjena u strukturi i funkciji ekosustava (promjene u biljnim vrstama koje mogu rasti na nekom području). Naime, 73% ekosustava u EU bilo je iznad kritičnih opterećenja za eutrofikaciju 2022.

Akcijski plan nultog onečišćenja uključuje cilj smanjenja područja ekosustava u kojima taloženje dušika premašuje kritična opterećenja za 25% do 2030. u usporedbi s razinama iz 2005. Trenutačno je malo vjerojatno da će taj cilj biti ispunjen jer je pao za 13% između 2005. i 2022.

Također, otprilike jedna trećina europskog poljoprivrednog zemljišta bila je izložena koncentracijama prizemnog ozona iznad granične vrijednosti postavljene za zaštitu vegetacije prema pravilima EU-a. To je rezultiralo oštećenjem usjeva, smanjenim prinosima i procijenjenim ekonomskim gubicima od najmanje 2 milijarde eura. Ozon oštećuje šume i biljke smanjujući stope rasta, smanjujući prinose i utječući na biološku raznolikost. Godine 2022. 62% ukupne površine šuma u 32 zemlje članice EGP-a premašilo je kritične razine postavljene za zaštitu šuma od ozona. Značajno smanjenje emisija sumpornog dioksida (SO2) tijekom posljednjih desetljeća uglavnom je riješilo problem zakiseljavanja.

Na snazi ​​su nova pravila EU o kvaliteti zraka

Revidirana Direktiva o kvaliteti zraka u okolišuDirektiva (EU) 2024/2881, stupila je na snagu 10. prosinca 2024., nakon usvajanja 23. listopada 2024. Direktiva uvodi nove standarde kvalitete zraka koje treba postići do 2030., a koji su bliže preporukama SZO-a i obvezu praćenja dodatnih zagađivača kao što su ultrafine čestice, crni ugljik i amonijak. Time Direktiva podupire daljnja smanjenja utjecaja onečišćenja zraka na zdravlje u narednim godinama:

  • smanjuje dopuštenu godišnju graničnu vrijednost za  glavni onečišćivač zraka  – fine čestice (PM2,5) – za više od polovice;
  • smanjuje dopuštene razine za dvanaest onečišćivača zraka- čestice (PM2,5 i PM10), dušikov dioksid (NO2) i dušikovi oksidi (NOx), sumporov dioksid (SO2), ozon (O3), ugljikov monoksid, benzen, benzo(a)piren, arsen, kadmij, nikal i olovo.

Redovita revizija standarda kvalitete zraka, u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima te društvenim i tehnološkim razvojem, pomoći će da se EU postavi na putanju prema postizanju cilja nultog onečišćenja zraka do 2050. Te će revizije osigurati da kvaliteta zraka unutar Europska unija postupno se poboljšava do razina koje se više ne smatraju štetnima, u skladu s naporima za klimatsku neutralnost.

Nadalje, revidirano zakonodavstvo osigurat će da osobe koje pate od oštećenja zdravlja zbog onečišćenja zraka imaju pravo na naknadu u slučaju kršenja pravila EU-a o kvaliteti zraka. Također će unijeti više jasnoće u pristup pravdi, učinkovite kazne i bolje informiranje javnosti o kvaliteti zraka i njezinim učincima na ljudsko zdravlje.

Provedba revidirane Direktive o kvaliteti zraka u okolišu

Revidirana Direktiva također će osigurati  rano djelovanje za postizanje čišćeg zraka. Ako razine onečišćenja zraka budu više od novih standarda iz 2030. tijekom sljedećih godina, države članice će morati analizirati jesu li na pravom putu da se na vrijeme usklade sa zakonodavstvom i, ako je potrebno, poduzeti mjere kako bi osigurale usklađenost do 2030.

Također će podržati lokalne vlasti jačanjem odredbi o praćenju i modeliranju kvalitete zraka  te pomoći u poboljšanju  planova kvalitete zraka. Poboljšana pravila o praćenju i modeliranju kvalitete zraka omogućit će temeljitiju procjenu usklađenosti sa standardima i podržati učinkovitije i djelotvornije mjere za sprječavanje i rješavanje kršenja standarda.

Nacionalne i lokalne vlasti odredit će specifične mjere potrebne za ispunjavanje ovih standarda. Istodobno, postojeće i nove politike EU-a u okolišu, energetici, prometu, poljoprivredi, istraživanju i inovacijama i drugim područjima dat će značajan doprinos.

Stupanje na snagu direktive prekretnica je za  ambiciju Europskog zelenog dogovora o nultom zagađenju okoliša do 2050. godine.

Izvor: EEA, vijesti Europske komisije

DOBRA HRVATSKA

Međunarodni dan univerzalne zdravstvene pokrivenosti 2024: Zdravlje je na vladi

Međunarodni dan univerzalne zdravstvene pokrivenosti 2024.

Međunarodni dan univerzalne zdravstvene pokrivenosti ili dan općeg zdravstvenog osiguranja, 12. prosinca, godišnja je točka okupljanja globalnog pokreta zdravlje za sve. Datum obilježava godišnjicu povijesnog i jednoglasnog prihvaćanja univerzalne zdravstvene zaštite od strane Ujedinjenih naroda 2012. godine.

Univerzalna zdravstvena pokrivenost znači da svi ljudi imaju pristup punom rasponu kvalitetnih zdravstvenih usluga koje su im potrebne, kada i gdje su im potrebne, bez financijskih poteškoća.

Dan univerzalne zdravstvene pokrivenosti ima za cilj podići svijest o potrebi za jakim i otpornim zdravstvenim sustavima i univerzalnom zdravstvenom pokrivenošću. Svake godine 12.12., zagovornici općeg zdravstvenog osiguranja podižu svoj glas kako bi podijelili priče o milijunima ljudi diljem svijeta koji još uvijek čekaju na zdravlje, kako bi pozvali čelnike na veća i pametnija ulaganja u zdravlje i kako bi podsjetili svijet da je Zdravlje za sve ljudsko pravo i imperativ stvaranja pravednih i otpornih društava.

Zdravije stanovništvo gradi zajednice koje su otpornije, produktivnije, mirnije i naprednije. Zdravlje za sve je preduvjet za postizanje ciljeva održivog razvoja (SDGs). Unatoč brojnim političkim obvezama na visokoj razini za postizanje univerzalne zdravstvene pokrivenosti do 2030., više od polovice svjetskog stanovništva još uvijek nema pristup osnovnim zdravstvenim uslugama.

Usvajanjem Agende održivog razvoja 2015. godine, šefovi država i vlada svih zemalja svijeta obvezali su se osigurati zdrav život i promicati dobrobit za sve. Ponovili su te obveze u političkim deklaracijama usvojenim tijekom sastanaka na visokoj razini 2019. i 2023. o univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti.

Tema 2024: Zdravlje je na vladi

Ove godine je Dan univerzalne zdravstvene pokrivenosti usredotočen na ulogu financijske zaštite u ubrzavanju napretka prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti. Financijska zaštita osigurava da ljudi ne padnu u siromaštvo zbog plaćanja zdravstvenih troškova iz svog džepa. Tijekom posljednjih 20 godina financijska se zaštita postupno pogoršavala. 2 milijarde ljudi doživjelo je  financijske poteškoće, a 1,3 milijarde ljudi gurnuto je u siromaštvo zbog potrošnje na zdravstvo. To znači da majke mogu propustiti intervenciju koja može spasiti život njima ili njihovoj djeci. Da ljudi nisu dijagnosticirani i liječeni od nezaraznih bolesti na vrijeme. Da kašnjenje u pravovremenom liječenju dovodi do teških, neizlječivih ili po život opasnih bolesti.

Ulaganje u univerzalnu zdravstvenu pokrivenost poboljšava pravednost i društvenu koheziju. Također koristi nacionalnom gospodarstvu poboljšanjem zdravlja i dobrobiti, povećanjem sudjelovanja radne snage i produktivnosti te izgradnjom otpornosti pojedinaca, obitelji i zajednica.

Zato je ovogodišnja tema usmjerena na donositelje odluka diljem svijeta. S porukom da zaštite ljude od financijskih poteškoća prilikom pristupa zdravstvenim uslugama.

Odgovornost je na vladi da osigura zdravstvena skrb koja je uvijek dostupna ili besplatna. Osobito za najsiromašnije i najugroženije među nama.

Provjerite podatke o univerzalnoj zdravstvenoj pokrivnosti po zemljama.

DOBRA HRVATSKA

NAJČITANIJE