Svake godine sve više zaposlenika HEP Opskrbe sudjeluje u društveno odgovornim aktivnostima koje pridonose boljitku zajednice. Svjesni smo da svatko može svojim doprinosom, ma koliko god bio mali, učiniti svijet ljepšim i boljim mjestom. Kroz sve to i nama će biti bolje.
Ekipa prelazi kilometre i pomaže djeci i mladima
Zaposlenici HEP Opskrbe sudjeluju u humanitarnoj UNICEF-ovoj utrci Mliječna staza / Foto: HEP Opskrba
Već tradicionalno, zaposlenici HEP Opskrbe sudjeluju u humanitarnoj UNICEF-ovoj utrci Mliječna staza. Ove, godine prikupljeno je više od 44.000 zelenih vrpci, kao poruka podrške za 44.000 djece i mladih koji se bore s problemima mentalnog zdravlja. Trčanjem, hodanjem i vožnjom bicikla naša ekipa prikupila je 1.572 kilometra i odradila „avanturu za pamćenje“, čime smo još jednom potvrdili da timski duh kod nas nije tek slovo na papiru.
Sveukupno, UNICEF je kroz kotizacije, donacije građana i podršku tvrtki ovom akcijom prikupio oko 1,1 milijun kuna.
Doprinosimo zaštiti okoliša i brizi za ljude, okrenuti budućnosti.
HEP Opskrba – “Zajedno HEPI” u Nuštru / Foto: HEP Opskrba
U ovogodišnjoj akciji „Zajedno Hepi“ zaposlenici HEP Opskrbe uljepšali su svakodnevicu štićenicima Doma za odrasle osobe u Nuštru, javnoj ustanovi čija je osnovna djelatnost – socijalna skrb dugotrajnog smještaja odraslim osobama s mentalnim oštećenjima – za naše društvo veoma značajna. Volonterskom akcijom uređivali smo vanjski prostor na kojem štićenici ustanove provode najviše vremena.
Tijekom višesatnog rada uspjeli smo postaviti sjenicu, montirati stol i klupe, izraditi puteljak i zasaditi začinsko bilje, kako bi se štićenici bolje osjećali u svojem domskom krugu. Mi iz HEP Opskrbe uvijek rado iskazujemo svoju brigu za druge na konkretan način; veseli nas pomagati socijalno najosjetljivijim skupinama društva – odnosno onima koji najviše trebaju našu pomoć.
Naša ZelEn priča
Projekt „Naša ZelEn priča“ ove godine odvijao se u u srcu Gorskog kotara, na lokaciji jedne od najljepših HEP-ovih hidroelektrana – Zelenom viru, a koja upravo ove godine slavi 100 godina od puštanja u pogon. Taj vitalni stogodišnjak omogućuje jedinstven doživljaj svojim brojnim posjetiteljima, atrakciju u vidu spoja prirodnih ljepota, industrijske baštine i proizvodnje električne energije. Područje u kojem se nalazi HE Zeleni vir zaštićeno je i proglašeno posebnim geomorfološkim rezervatom. Uz odobrenje Ministarstva kulture i medija, lokalni izvođači su, zajedno s nama, očistili i uredili okoliš te postavili klupe i stolove uzduž šetnice hidroelektrane.
I ova akcija na neki način zorno ilustrira misiju našeg proizvoda ZelEn – društveno odgovorno poslovanje cijelog društva. Iznimno je vrijedno, i za nas zaposlenike, sudjelovati u projektima očuvanja objekata za proizvodnju energije iz isključivo obnovljivih izvora.
Kao zaposlenici HEP Opskrbe veselimo se svakom društveno vrijednom projektu, bilo da je riječ o sadnji stabala, čišćenju obale, bojanju dječjih domova ili prikupljanju pomoći za socijalno osjetljive društvene skupine.HEP Opskrba pridonosi i promjeni svijest ljudi, kako nas zaposlenika, tako i građana, o važnosti odgovornog ponašanja čovjeka prema prirodi, okolišu i društvu, u konačnici i sebi.
Podržavajući zajedništvo, poštujući Zemlju, podržavajući društvene ciljeve, osjećamo se dobro i znamo da iz dana u dan rastemo.
Tina Barbarić, Sektor za operativni marketing, HEP Opskrba
Težnja profitu i pohlepa je prvenstveni uzrok rastu cijena najvažnijih svjetskih sirovina, proizvoda i usluga te mnogih regionalnih i lokalnih. Nezajažljivost za novcem se javno kesi svijetu. Prije nekoliko godina jedan je iskreni kapitalist izgovorio: „Dolaze krizna vremena, sram me koliko ću zaraditi.“ No, zaradio je.
Šakali rata najbrže jure u vremenima velikih i masovnih nevolja čovječanstva. No, taj nesretni rat, ruska agresija, i epidemije, i sve slično, predstavlja tek ambijent, okolnosti, zapravo pozornicu na kojoj se sve odigrava. Gdje pohlepa pleše svoj grozni ples. Ne događa se cjenovni rast uvis prigodno i slučajno, dakle, zbog rata u Ukrajini i Covida, kako to često spomene premijer Plenković i ministri, i svjetske im kolege. Prava adresa leži drugdje, zamagljena u zgusnutoj mješavini „legalno/polulegalno/amoralno“. U (dijelu) naravi čovjeka je i u sustavima koje je on, takav, izgradio.
Što li je: da li se političari ne usude, ili ne umiju ili je nešto treće: razlučiti i javno imenovati prave uzroke (pohlepu, bezosjećajnost, društvenu neodgovornost) i okolnosti (rat) ovog golemog rasta svjetskih cijena? O posljedicama rasta cijena po svjetsko stanovništvo nećemo ni govoriti. Političarima i vođama je zapravo ovako ponašanje – ne opisivati istinu – vjerojatno puno komotnije, nego ulaziti u verbalnu ili stvarnu konfrontaciju s najjačima. Uostalom, politika i moćni često idu i ruku pod ruku.
Rast cijena – dogovorena strategija najmoćnijih te prilagodba s(p)retnih…
Svjetski okidač za nezapamćeni rast cijena su odluke najmoćnijih svjetskih kompanija – dogovorena trustovska strategija (vidite dolje i zašto). U ovo nevoljno vrijeme postoji i druga kategorija „dobrostojećih“ kompanija– ne, one nisu izazivači početnog cjenovnog tsunami vala, ali su se dobro prilagodile – okolnosti im idu na ruku. Takve se pojavljuju u drugom ili tek u trećem, četvrtom „koljenu“ poskupljenja; može im biti da mogu dići cijene koliko hoće (vladaju tržišnom nišom, vodeći su, monopolisti). Ne možete izbjeći koristiti njihove proizvode /usluge kao dnevno potrebne. I na kraju dolaze oni koji ništa ne mogu napraviti – pa osiromašuju i propadaju (građani, tvrtke, ustanove.. opći standard)
Eto, knjige, na primjer! Koliko god se činilo da ih trebamo i bez kojih skoro da ne možemo, jer ih svijet nužno treba (obrazovanje) ili nose čovjeku užitak (čitanja), nije ipak tako. Troškovi papira&tiskanja u fazi proizvodnje porasli su u Hrvatskoj najmanje 50 posto, ali se takvo što ni u „ludilu“ ne smije pokušati preliti na knjižare i krajnje kupce jer bi ih tek mali broj bio spreman podnijeti. Pa će očekivano prve žrtve „povijesnog rasta“ ulaznih cijena biti nakladnici i knjižari (u uvjetima poslovnih gubitaka), a domovina će doživjeti tek upola manju godišnju produkciju novih naslova, što je tragičan uzmak/pomor kulture ovog doba. I mnogi drugi sektori će nastradati, posebno tercijarne djelatnosti, čega će se konačne posljedice brojati u srednjoročnom razdoblju.
Evo brojki:
ZARADE STOLJEĆA – GOLEMI NOVAC NAVIRE NAJVEĆIMA U 2021. I 2022.
Svjetski naftni oligarsi
U drugom tromjesečju 2022., od travnja do kraja lipnja, najvećim američkim naftnim kompanijama Exxon i Chevron profit je skočio više od tri puta u odnosu na isto razdoblje 2021.. Exxon se pohvalio da mu je tromjesečna zarada iznosila 17,9 milijardi dolara, dok je Chevron imao dobit od 11,6 milijardi. Vrtoglave zarade u drugom kvartalu objavile su i europske kompanije. Britansko-nizozemski Shell imao je 18 milijardi dolara profita, British Petroleum 8,5 milijardi, a francuski TotalEnergies 9,8 milijardi, također nekoliko puta više nego lani. Kada se sve zbroji, spomenutih pet najvećih zapadnih kompanija je u samo tri mjeseca zaradilo više od 65 milijardi dolara – koliko iznosi i hrvatski bruto domaći proizvod u godinu dana. (Novi list)
A Saudi Aramco, najveća svjetska naftna kompanija u vlasništvu vlade Saudijske Arabije, objavila je kako je u 2021. imala neto dobit od 110 milijardi dolara – dvostruko više nego 2020. Iznos približno jednak kao zajednički BDP Hrvatske i Srbije u 2020. – hrvatski BDP iznosio je 55,97 milijardi dolara, a onaj Srbije 52,96 milijardi.
Enormne zarade posljedica su nekontroliranog rasta cijena nafte koja je s prosječnih 60 dolara po barelu skočila na 120 dolara pa barelu. (Telegram)
Cijene plina su porasle desetak puta. Sve odluke o rastu donosile su uprave i vlasnici korporacija.
Svjetski proizvođači žitarica
Četiri najveća svjetska trgovca žitaricama, koji su desetljećima dominirali globalnim tržištem, bilježe rekordnu dobit. Četiri kompanije: Archer-Daniels-Midland Company, Bunge, Cargill te Louis Dreyfus, poznati pod zajedničkim imenom ABCD – kontroliraju procijenjenih 70-90 posto svjetske trgovine žitaricama.
Od velikih trgovaca hranom, Cargill je izvijestio o povećanju prihoda od 23 posto, na rekordnih 165 milijardi dolara, dok je Archer-Daniels-Midland u drugom kvartalu ostvario najveću dobit u povijesti. Prodaja kompanije Bunge porasla je 17 posto na godišnjoj razini u drugom tromjesečju, a Louis Dreyfus izvijestio je da je dobit za 2021. porasla više od 80 posto, a prihodi su im porasli gotovo za četvrtinu, na 1,62 milijarde dolara.
Olivier De Schutter, posebni izvjestitelj UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava, o tome iznosi: „Cijene žitarica u svijetu rastu u nebo, unatoč postojanju svjetskih zaliha…“Predviđa se da će potražnja žitarica i dalje donekle premašivati ponudu, barem do 2024., i eto novih okolnosti za velike dobiti u sljedeće dvije godine. (Jutarnji list)
Liderska grupa IT Tehnologija
Amazon, Apple, Facebook, Microsoft i drugi iz grupe najvećih, povećavali su dnevno svoja bogatstva tijekom 2020. i 2021.. Dvadeset, pedeset, stotine milijardi dolara. S njihovog popisa regrutiraju se lideri na listi najbogatijih korporacija na svijetu. Nažalost, u njihovoj je navici i ono – ne plaćati nikome nikakav porez, ni u zemlji sjedištu ni u zemljama u kojima ostvaruju zarade. Ne žele i izbjegavaju to svim silama i pravnim smicalicama. I zato s navijačkom strašću gledamo na napore Europske unije i pojedinih zemalja ovih godina (Australija, Francuska..) da konačno oporezuju njihov golemi profit i bogatstva.
Svjetski čelik
Najveći vlasnik zaliha čelika je Kina, koja je pred nekoliko godina počela s otkupom svih raspoloživih količina čelika kod svjetskih proizvođača, nekoliko godina unaprijed. Zato Kina može ugovarati najveće poslove, kao što je Pelješki most. Zato Kina ima zalihe po starim cijenama. I zato Kina diktira nove cijene.
Papir, drvo, od kojeg se rade knjige, tisak, ogrijevni peleti, namještaj… – sve isto!
Hrana i napitci – isto.
Sve što se danas događa, događa se u stilu one poznate narodne poslovice: „Kad nekome svane, drugom omrkne.“
Vrijedi zato na kraju ove objave još jednom citirati i onu izjavu s početka: „Dolaze krizna vremena, sram me koliko ću zaraditi.“
***
Što reći? Možda bi najtočnije bilo ono – da je moć sjela u ruke krivih ljudi.
Projekt Tjedan održivih impulsa je upečatljiv primjer kako i koliko cjelovito dm ulaže u edukaciju svojih djelatnika s ciljem da ih potakne da donosu dobre odluke za sebe, ali i za svoju okolinu – društvo i Zemlju.
dm je već dugi niz godina u Hrvatskoj prepoznat kao tvrtka koja daje značajan doprinos zajednici u kojoj posluje, kako podrškom socijalno osjetljivim skupinama u društvu, tako i brojnim održivim aktivnostima koje obuhvaćaju sve od ekološki prihvatljivih proizvoda i rješenja do podrške ekološkim projektima diljem Hrvatske. Kako ističu, održivost za dm počinje s djelatnicima, u prodavaonicama i Upravno-distributivnom centru.
Nataša Odak, menadžerica Razvoja ljudskih resursa dm-a / Foto: dm
„U dm-u vjerujemo da vlastitim primjerom moramo pokazati da možemo djelovati održivo i odgovorno. To je najbolji način da potaknemo naše partnere, kupce i širu zajednicu da se i sami odvaže na promjene koje će nam omogućiti da stvorimo bolju budućnost”, istaknula je Nataša Odak, menadžerica Razvoja ljudskih resursa dm-a.
Kontinuirane edukacije i sudjelovanje u aktivnostima koje podupiru razvoj održivih navika, djelatnicama i djelatnicima dm-a omogućuju da briga o zajednici i o okolišu postane dio njihovih života – na poslu i kod kuće. Projekt Tjedan održivih impulsa je upečatljiv primjer kako i koliko cjelovito dm ulaže u edukaciju svojih djelatnika s ciljem da ih potakne da donosu dobre odluke za sebe, ali i za svoju okolinu – društvo i Zemlju.
Tekstil nije otpad / Foto: dm
Tijekom pet dana Tjedan održivih impulsa djelatnicima je omogućio da saznaju kako održivost učiniti dijelom svakodnevice te koja je uloga pojedinaca u kružnom gospodarstvu. Djelatnici su dobili praktične i primjenjive savjete o zbrinjavanju otpada i upravljanju energijom te su se upoznali procesima koji se provode u prodavaonicama u sklopu održivog djelovanja.
Posljednji dan Tjedna održivih impulsa bio je posvećen društvenoj održivosti.dm je potaknuo djelatnike Upravno-distributivnog centra da donesu staru odjeću za reciklažu, a u sklopu radionice Tekstil nije otpad djelatnici su od stare odjeće izrađivali ukrase i tako saznali da kreativnost i održivost idu ruku pod ruku.
dm alverde četkica za zube / Foto: dm
Inspiraciju za male promjene uz prave proizvode pripremio je kolega Dejan Murić, menadžer dm marke. Predstavio je održiva rješenja za svakodnevni život kao što su drvena četkica za zube alverde koja se može odlagati u biootpad te Profissimo kožna krpa za prozore uz koju se ne moraju koristiti dodatna sredstva za čišćenje.
Tjedan posvećen održivosti zaokružili smo akcijom pošumljavanja u koju se volonterski uključilo gotovo 50 djelatnica i djelatnika dm-a. U sklopu projekta Co2mpensating by planting u Draganiću su sudjelovali u sadnji više od 4000 sadnica hrasta, čime se omogućuje nadoknada proizvedenih emisija CO2 i neutralizacija ugljičnog otiska.
„Ponosni smo što su se kolegice i kolege još jednom spremno odazvali i dali dodatan doprinos zaštiti okoliša. Želim im zahvaliti što su svojim volonterskim angažmanom pokazali da smo uvijek spremni napraviti korak više kako bi održivost postala način života i rada,“ zaključila je Nataša Odak.
Svatko od nas može dati svoj skromni doprinos boljoj budućnosti, a sve što nam je potrebno jest malo inspiracije i pravi poticaj. Upravo zato Tjedan održivih impulsa postat će dio dm-ovih godišnjih aktivnosti usmjerenih na razvoj održive svijesti i održivih navika među djelatnicima i djelatnicama.
Dolazak Feruča Lazarića i Sergia Ostovića na Rt Kamenjak u Premanturi / Foto: Dejan Štifanić
„Oni koji vide gledaju malo važne stvari, kako je tko odjeven, je li lijep ili ružan… Meni su svi lijepi, elegantni, veseli, a priroda… Nju sada doživljavam puno intenzivnije nego kada sam vidio. Svojim bogatstvom i mene jako obogaćuje.“
„Većina ljudi misli da mi slijepi ljudi možemo tek malo ili ništa. Sljepoća jest veliki hendikep, ali unatoč tome možemo urediti život i živjeti ga punim plućima. Mene sljepoća nije zakočila, nego mi je dala poticaj za dalje.“
***
Neki ljudi zadivljuju vrlinama, snagom, optimizmom, ciljevima i stazom života. Jedan je od njih slijepi istarski planinar Feručo Lazarić iz Svetvinčenta. Nakon što je vid izgubio u četrdesetoj, okrenuo se planinarenju, razvio silnu vjeru u sebe i životnu radost. Postignuća ovoga neumornog i uvijek vedrog planinara privlače kao svjetionik. Kad je u društvu, drži atmosferu, pjeva i svira gitaru. I gazi stalno, već 25 godina, sad u 68-oj.
Iako slijep, Feručo Lazarić prohodao je prije dvije godine u komadu put uzduž cijele hrvatske obale. Ne može se puno ljudi pohvaliti da su prohodali našu najdužu prugu – Viu Adriaticu, dulju od čuvenog puta Santiago de Camino – a među malobrojnima je bio i Feručo. Ispenjao je i više vrhova od 2900 metara, a onih od 1000 ili 2000 matera, pregršt. Jedan ga je prijatelj jednom ohrabrio da se i on popne uz okomitu stijenu visine 20-ak metara na penjalištu u Rovinju. Poslije izvedenog Feručova podviga i njegov je pratitelj stavio povez preko očiju: okušao se i sam u „penjanju na slijepo“. Bili su veseli nakon.
Feručovi planinarski pothvati postali su širom poznati, uz njega je mnoštvo on-line pratitelja kao i čitatelja njegove dvije knjige. Često se pojavljuje u javnosti. Zbog svega, sačinili smo poseban kolaž-izbor Feručovih izjava danih medijima u razno vrijeme.
INTERVJU – INSPIRIRACIJA
PRIČA PRVA
O svladavanju Via Adriatice, planinarske rute duge 1100 km
Možda najveći planinarski izazov za Feruča Lazarića bila je ruta Via Adriatica. Na taj se pohod tada 65-godišnji slijepi planinar uputio krajem rujna 2020. godine sa svojim prijateljem i vršnjakom Sergiom Ostovićem. Njih dvojica prešli su 14 planina, 12 rijeka, dva jezera, sedam županija, ukupno 1100 kilometara. Krenuli su s juga, a do Rta Kamenjak u Istri trebalo im je gotovo dva mjeseca. Svakog su dana prelazili od 15 do 20 kilometara, što je „norma“ za spremne i zdrave hodače. Kako Feručo rado ističe u svim prilikama, najljepše što im se dogodilo bili su brojni susreti s planinarima i drugim ljudima koji su im bili lokalni vodiči, pružali konačište i okrijepu.
Nakon svega, Feručo Lazarić izjavio je da ni u jednom trenutku nije niti pomišljao odustati.
– Toliko sam se naslušao o žuljevima. Čuo sam da su neki i odustajali zbog njih. Ja sam ih dobio odmah prvi dan. Stavio sam flastere, a ujutro bih se tijekom prvih pedesetak koraka osjećao kao da hodam po žeravici. No, onda bi bol nestala i nakon nekoliko dana prestao sam koristiti flastere. Tijelo se jednostavno prilagodi, tabani su mi hrapavi kao šmirgl-papir. I na koncu, smršavio sam 12 kilograma. Niti jedne sekunde nisam pomislio odustati ili se pitao što mi to treba. Naprotiv, uživao sam u svem tom hodanju i upoznavanju ljudi. Naravno, bilo mi je teško. Prvih sam se nekoliko dana mučio s tim žuljevima, a bila je i jesen, pa nije falilo ni lošeg vremena. Po zvizdanu, usred podneva hodati po Pelješcu… Htio sam vidjeti kako ću funkcionirati bez žene i njezine kuhinje, bez kreveta, bez kupaonice i tople vode i mogu reći da sam se odlično snašao. Čovjek može funkcionirati bez svega toga, naravno, samo tijekom nekog perioda – govori Lazarić.
Feručo se pridržava za ruksak prijatelja i vodiča Sergia / Foto Stipe Dulibić
Via Adriaticu Lazarić je prohodao držeći lijevom rukom ruksak svoga prijatelja vodiča, a desnom svoj dvadeset godina stari štap koji je nekad koristio za skijanje. Tridesetak vodiča, ljudi koji vole planinariti sami su im se javljali i nudili im pomoć. Jedan ih je lokalni mladić znalački proveo kroz Dinaru, a prijateljica planinarka Davorka Prusić preuzela je koordinaciju vodiča.
– Ljudi su nam pomagali, davali nam hranu i smještaj. Bilo je trenutaka kad bi ljudi javili da su me vidjeli na televiziji i pitali bi mogu li mene i prijatelje počastiti pivom ili ručkom – priča Lazarić.
– To što doživljavamo na putu prava je bajka! Samo lijepe stvari nam se događaju. I težinu od 20-25 kilograma koliko teži ruksak zaboravim, kao i zvizdan kad upekne i kišu koja nas iznenadi… sve to zaboravimo kada nas dočekaju predivni ljudi na stazi – izjavio je tom prilikom Lazarić.
U izjavi tijekom hodačkog pothvata, Feručo kaže:
– Kad sam krenuo, znao sam – nema stajanja. Sljepoća nije nikakva prepreka za put. Osjećam vjetar, mirišem prirodu, čujem šum lišća i koračam dalje. Zaplešem, zapjevam katkad i jednostavno hodam. Društvo mi pravi prijatelj Sergio Ostović, koji me je i pozvao na putovanje. Trenutačno prolazim južni dio Velebita, što mi je dosad najkompliciraniji dio. Teško je slijepom čovjeku paziti na svaku škrapu, a uz to na leđima nositi 25 kilograma stvari.
– Većina ljudi misli da mi slijepi ljudi možemo tek malo ili ništa. Sljepoća jest veliki hendikep, ali unatoč tome možemo urediti život i živjeti ga punim plućima. Mene sljepoća nije zakočila, nego mi je dala poticaj za dalje – poručio je Feručo.
ODNOS S PRIRODOM, POSEBAN JE!
Otkako je slijep, Feručo Lazarić ima poseban i puniji odnos s prirodom, o čemu kaže:
– Oni koji vide gledaju malo važne stvari, kako je tko odjeven, je li lijep ili ružan… Meni su svi lijepi, elegantni, veseli, a priroda… Nju sada doživljavam puno intenzivnije nego kada sam vidio. Svojim bogatstvom i mene obogaćuje.
– U prirodi dobivamo skromnost, toleranciju, sve postaje puno jednostavnije. Nema kave? Pit ćemo vodu. Nema jutarnje krafne? Veselje je ako se pronađe koja feta pancete, sardina ili konzerva nečega. Nisam nijednom osjetio da mi zbog planinarske, nekad i oskudne, prehrane fali energije. Bitno je kretanje, shvatio sam da tijelu gode napori i dugotrajno hodanje. Preko noći regeneracija i već sljedećeg dana opet je sve spremno za nove napore – objašnjava Feručo.
O knjigama, tehnikama tjelovježbe i hodanja, usponu na vrhove planina i života: „Koliko je teško, toliko je čovjek na kraju sretan.“
Rodom iz gradića Svetvinčenat u Istri, Feručo Lazarić počeo se planinarenjem baviti prije dvadesetak godina kada je zbog ablacije mrežnice izgubio vid i bio primoran odustati od drugih sportskih aktivnosti, osobito skijanja. Godine 2020. u vlastitoj je nakladi objavio svoju prvu knjigu „Planinarenje na slijepo“, u koju je pretočio iskustva s raznih planinarskih pothvata. U knjizi je opisao doživljaj velikih i malih planina koje je propješačio, ali i svoj pristup životu u kojem uživa punim plućima unatoč invalidnosti. Autor opisuje kako je bilo popeti se na planinske vrhunce vrlo opasne i za ljude s vidom kao što su Olimp (Grčka, 2918 m n.v.), Musala (Bugarska, 2925 m n.v.) i Triglav (Slovenija, 2864m n.v.).
Počeo je pisati članke nakon što je pročitao tekstove Željka Brdala, također slijepog planinara.
– Brdal mi je rekao da je vrlo važno da mi slijepi planinari ljudima prenesemo naše doživljaje. I tako sam počeo pisati. To mi je postao užitak. Pišem o tome kako putovanje može biti lijepo, makar i na slijepo. Sljepoća je veliki invaliditet. Nemam iluzija, ali i u tim okvirima život može biti ispunjen, može se živjeti punim plućima. Zaista puno putujem, planinarim, družim se s mnogima. I o tome pišem. Tako sam došao do 210 stranica svoje prve knjige – kaže Feručo.
Godinu dana nakon prve, Feručo Lazarić objavio je i svoju drugu knjigu – „Na drugi način lijepo“, koja je također nadahnuta iskustvima s planinarenja iz pozicije čovjeka koji ne vidi, ali i te kako osjeća. I u njoj ističe: „Putovanje je lijepo, makar i na slijepo“.
Stipe Božić, Mladen Kuka i Feručo Lazarić
Uz ostale planinare, Feručo je planinario i s doajenom planinarenja, Stipom Božićem s kojim se po snijegu i hladnoći popeo na Kozjak. Feručo ima posebnu tehniku hodanja: prilikom hoda pridržava se za ruksak vodiča.
– Slijepi ljudi obično imaju štap kojim se povezuju s vodičem ili uže, a ja sam od prvog dana stavio lijevu ruku lagano na ruksak pratitelja-prijatelja, a desnom rukom držim svoj stari skijaški štap koji je dosta čvrst. Kako se držim za ruksak pratitelja točno znam treba li ići lijevo, desno, gore ili dolje.
– Puno je kod mene i onog običnog planinarenja, ali pojavi se prilika i za ono teže, izazovnije, kao kada sam bio na Triglavu. Koliko je teško, toliko je čovjek na kraju sretan. Tako me raduju brda i volim o tome poslije pisati. Imam na računalu program za čitač ekrana i govornu jedinicu – pojasnio je tehniku pisanja.
VOZIM I BICIKL, TANDEM. NARAVNO, ZA VOLANOM JE PARTNER!
– Redovito vježbam, održavam kondiciju. Dvadesetak godina svako jutro vježbam. Za nas slijepe osobe jako je važno brzo reagirati na razne situacije, recimo kada naiđemo na rupu ili kamen. Ako zapnem, brzo reagiram i ne gubim ravnotežu. Zbog toga slijepi planinar mora biti u dobroj formi i mora puno toga znati. Osim toga, moram imati jake noge i ruke, pa sam napravio improviziranu teretanu gdje također vježbam s utegom od pet kilograma. Osjećaj da imaš snagu u rukama i nogama čini čovjeka pokretljivijim. Uza sve to vozim i bicikl – tandem, što je odlično za kondiciju. Naravno, za volanom je partner – priča Lazarić.
– Jednostavno uživam u planinarenju. Nije da težim nekim uspjesima. Ne, to dođe spontano. Kada sam bio na Olimpu s voditeljima Radmilom Marićem i Kristinom Marjanović, on mi je rekao da sam druga slijepa osoba na Olimpu – nakon Homera – dodaje uz smijeh.
Iako je od ranih dana patio od slabovidnosti, Feručo Lazarić imao je već 40-ak godina kada je posve izgubio vid. Uvijek je živio sto na sat, bavio se različitim sportovima, trčanjem i biciklizmom, a osobito je volio skijanje. Od mladosti je svirao gitaru i pjevao (nekad je svirao na plesnjacima), volio se družiti, praviti vino. Najprije je radio u pulskom Uljaniku, a potom je s obitelji u rodnom Svetvinčentu otvorio pizzeriju. A onda se iznenada spustio mrak…
– Nakon male depresije zbog prijašnjeg punog života, a potom prisilno biti u kući, dobro sam sve razmotrio te sam odlučio naviknuti se na novu situaciju. Počeo sam otkrivati nove vrijednosti života, koje ljudi, oni vidjevši ne vide, ne primjećuju. Među tim novim stvarima otkrio sam ljepotu prirode, a zatim i planinarenja.
DOŽIVLJAVAM SVE INTENZIVNIJE, POTPUNO DRUGAČIJE I NEOPISIVO VAMA KOJI VIDITE!
– Razmišljao sam o svome životu i o vremenu dok sam vidio, i usudim se reći da me ova moja sljepoća na neki način ispunila. Usudim se reći čak i to da ne bih bio tako sretan i ispunjen čovjek da sada opet vidim, a smatram se sretnim, život mi je ispunjen. U svojoj sljepoći našao sam nešto što treba istraživati i što istražujem svakodnevno. U tim okvirima sam si organizirao život i živim, kako se to kaže, punim plućima. Nekada bih jednostavno sjeo u auto i negdje otišao, volio sam voziti bicikl, skijati, a to su načini kako brže prolaziš kroz krajolike. U planinarstvu je sve sporije. Pošto ne vidim, prisiljen sam ići sporije i pažljivije. Ali tako imam više vremena, okrenem se sebi, tokom hoda intenzivno koristim sva svoja druga osjetila – njuh, sluh, stopalima opipavam teren i u tome uživam. Ranije nikada nisam zaista čuo žubor potoka koji teče niz brdo, huk vjetra, zvuk grana koje se na vjetru njišu, lišće koje pada, pjev ptica. Sve to i još puno toga sada doživljavam puno intenzivnije, potpuno drugačije i neopisivo vama koji vidite. Znam, jer imam oba iskustva – priča Feručo.
Kada je počeo intenzivno planinariti s prijateljima/pratiteljima, nije bilo lako. Prisjeća se:
– Neki su se bojali voditi me. Pa šta ću ja u brdima? Onda sam odlučio napraviti neki podvig, ovako na slijepo. Kako sam se koristio računalom… imam onaj program za slijepe… vidio sam… utipkao sam Olimp. I vidim tamo neke iz Beograda (planinarsko društvo Željezničar, op.a.), kako organiziraju, zajedno s klubom iz Zaprešića, pohod na Olimp. Odmah sam im poslao e-mail.
– Možda je malo neobično, ali planinariti sam počeo tek kada sam izgubio vid u četrdesetim godinama. Prije toga sam skijao i amaterski se bavio drugim sportovima. Najprije sam sa suprugom ljeti obilazio mjesta na kojima smo nekad zimi skijali. Od 2000. godine moja supruga i ja počeli smo pohoditi brda, uglavnom sami, manje s prijateljima. Obišli smo mnoga brda u tih 15 godina, a ja, iako sam potpuno slijep, nisam se niti okrznuo – napisao je Feručo Lazarić. Međutim, nakon nekog vremena moja supruga više nije mogla planinariti zbog problema s kralježnicom. Okrenuo sam se oko sebe… i povezao s planinarskim društvima i u planine otada idem uvijek s pratiteljem, zapravo, mnogi mi ljudi daju podršku – kaže Lazarić.
I tako, Feručo se s planinarima koji vide ravnopravno penjao i svladao gotovo 3000 metara visok vrh Olimpa Mitikas. Bilo je to u rujnu 2018. godine. Kiša i vjetar usporavali su uspon, koji je trajao 16 sati.
– Da, bilo je baš teško, 2918 metara visine. I ima pravog penjanja na tri točke. No imao sam osjećaj za stijenu, jer sam se i ranije penjao. Nakon Olimpa otvorila su mi se vrata i za druge uspone – priča Feručo.
Iduće godine, 2019. Feručo je osvojio i bugarski vrh Musalu na 2925 m n.v. i slovenski Triglav na 2864 m n.v., koji je bio tehnički puno zahtjevniji. Slijedili su drugi, veći i manji planinarski pothvati među kojima se ističe dvomjesečna tura rutom Via Adriatica 2020. godine.
***
Poruka iz knjige „Planinarenje na slijepo“, Feruča Lazarića
– Bila mi je velika želja razbiti predrasude o sljepoći, kako osobne tako i cijele zajednice, uvjerenje da slijepe osobe imaju vrlo ograničene sposobnosti i mogućnosti djelovanja. Cilj mi je dokazati da i osobe oštećenog vida, uz pomoć videće pratnje mogu, kao i videći planinari, hodati planinskim predjelima i osvajati vrhove. Nadalje, želio bih slabovidnim i slijepim osobama otvoriti vrata u čudesan svijet planina. Planinareći, kao i putujući, upoznajemo sebe i svoju predivnu domovinu. Naša brda spadaju u niže planine, ali svojom raznolikošću pobuđuju interes i utažuju glad za osvajanjem i najstrastvenijim planinarima. Ima ih po svim dijelovima Hrvatske i pružaju nezaboravne doživljaje i vidike. Želim istaknuti da, kao slijepi ili slabovidni, možemo sasvim dobro funkcionirati u grupi s videćim planinarima, pa čak doprinijeti dobrom raspoloženju optimizmom i pozitivnom energijom koju smo izgradili upravo zahvaljujući svom hendikepu i uvjetima života na slijepo. Dokazati da se tu silnu ljepotu može osjetiti i drugim osjetilima, ne samo vidom, i u njoj u potpunosti uživati.
***
Neće baš svaka nevolja čovjeku spremno otvarati nova vrata, vrata iza kojih će biti dobar život. Ali, to nije ni rijetko. Feručo Lazarić – veliki planinar, junak ove priče, zatim mladi Slaven Škrobot – svjetski putnik, invalid od vrata na niže, pa Helen Keller – slavna američka književnica, koja je slijepa i nijema doživjela 98 godina, prvi su primjeri kojih sam se sjetila. Njihove priče znaju biti tako velike da bi nama zdravima, onima bez većih ograničenja uslijed bolesti ili nečeg drugog, mogle, ili bolje kazano – trebale – biti putokaz za priču:
Krize koje su posljednjih nekoliko godina pogodile Hrvatsku, Europu i svijet, pokazale su koliko je za svaku državu važno da nositelji nacionalnog energetskog sektora budu financijski snažne i poslovno otporne tvrtke. Samo takve tvrtke mogu od najtežih posljedica krize zaštititi građane i gospodarstvo.
Krajem veljače 2020. pandemija koronavirusa proširila se i na Hrvatsku. HEP je odmah nakon izbijanja krize pokazao da vodi računa o građanima. Obustavljena su isključenja zbog dugovanja, a onim kućanstvima kojima je bila isključena struja, opskrba je vraćena. Privremeno je obustavljeno slanje opomena i provođenje ovrha. Također, kao jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj, HEP je radi stabilnosti hrvatskog gospodarstva i očuvanja zaposlenosti nastavio s ulaganjima u kojima je snažno zastupljena domaća komponenta. K tome, uz strogo pridržavanje protuepidemijskih mjera, bilo je nužno obavljati i primarnu zadaću: omogućiti nesmetano funkcioniranje gospodarstva i svakodnevnog života građana osiguravajući stabilnu i sigurnu opskrbu električnom energijom, plinom i ogrjevnom toplinom.
Iste su godine Hrvatsku pogodila dva katastrofalna potresa. U potresu na Banovini uništeno je 238 trafostanica, a bez opskrbe je ostalo 136 tisuća korisnika. Već u roku od 48 sati nakon potresa na mrežu su priključeni svi objekti u kojima je bilo tehnički moguće uspostaviti opskrbu, a radovi na potpunoj obnovi mreže još uvijek traju. Do sredine ožujka 2021. HEP-ovi su radnici uveli struju u oko dvije tisuće kontejnera. Odmah nakon potresa HEP je obustavio ovrhe i iskapčanja električne energije. Zatim je na temelju zaključaka Vlade počeo provoditi mjeru otpisa potraživanja za električnu i toplinsku energiju, koja još uvijek traje. Samo do sredine 2022. iznos otpisa dosegao je 100 milijuna kuna.
Na te dvije krize nadovezala se aktualna energetska kriza. Globalne cijene energije u naglom su porastu još od druge polovine 2021. Vojna agresija Rusije na Ukrajinu dodatno je poremetila energetska tržišta i povećala pritisak na cijene. Problem proizvodnje električne energije nastao je i zbog povijesne suše koja je u ljeto 2022. pogodila cijelu Europu pa tako i Hrvatsku. U razdoblju od dvije godine na europskim je burzama cijena plina porasla 3000 posto, a električne energije više od 1500 posto. Da bi ublažila cjenovni udar na građane i tvrtke, hrvatska je Vlada donijela dva paketa mjera, čiji je najveći teret preuzeo HEP. Osim cijena energije, ratno stanje u Ukrajini i nastojanje EU da dokine ovisnost o ruskom plinu, u fokus su stavili i pitanje sigurnosti opskrbe. I tu je u Hrvatskoj na nalog Vlade uskočio HEP, napunivši prije zime centralno hrvatsko skladište plina.
Sve je to HEP bio u stanju provesti zahvaljujući odgovornom upravljanju i dobrom poslovanju u posljednjih nekoliko godina. Pritom obavljanje kriznih zadaća nije utjecalo na realizaciju investicija. Nastavljeni su ili su započeti radovi na brojnim projektima, od izgradnje hidroelektrana, kogeneracija, sunčanih i vjetroelektrana, preko uvođenja naprednih mreža, rekonstrukcije toplinskih sustava, projekata energetske učinkovitosti do razvoja infrastrukture za električna vozila. Svi ti projekti potvrđuju jasan smjer razvoja HEP-a u skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a, Europskog zelenog plana te nacionalnih energetsko-klimatskih strategija i planova. U ovom slučaju riječ je o ulaganjima koja će tvrtku i državu učiniti još otpornijom zaeventualne buduće krize.
Darko Alfirev, pomoćnik direktora Sektora za korporativne komunikacije HEP d.d.
Hrvatska u Novoj 2023. dobiva još jedan eko-model koristan za ljude i Zemlju, uvođenjem novih pravila koje donosi najavljeni novi Pravilnik o ambalaži, 2023. Zna se da je Hrvatska odavna čista od otpadnih staklenih boca i neke plastične ambalaže, koje bi bilo posvuda u vidu „smeća“, da, davno već, nije uveden model povratne ambalaže („0,5 kn“), usprkos organiziranom i orkestriranom otporu, u kojem su sudjelovala i pojedina vodeća lica HTV (…). Krenuo je prijedlog da se slično primijeni i na najmasovniji plastični otpad – flaše za mlijeko i jogurt, ali lobiji su bili moćniji. No vrijeme ide: razborit razvoj koji donosi bolji život ljudima (nije to svaki razvoj!) moguće je tek zakočiti ili odložiti, ali se isti ne da zaustaviti. Tzv. logična ljudska povijest – pravi progres – odvija se bez prestanka, kao i ona nelogična, štetna, naravno, kao smetnja i muka čovjekova. Eto, sad opet rastu šanse da Hrvatska bude još čišća, sa puno više sakupljenog raciklabilnog materijala. Možda sustav „povratne naknade“ nije idealan, ali je najbolji koji imamo. Neka se smišlja bolji, izvodljiviji, sa sličnim ili boljim učincima i troškovima, a dotle u 2023. idemo s ovime.
Razlozi i ciljevi novog modela
U Ministarstvu gospodarstva, koje predlaže novi „Pravilnik o ambalaži“, kažu da se isti donosi zbog obveze Hrvatske da u nacionalno zakonodavstvo prenese odredbe EU-ovih direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu te o smanjenju utjecaja plastičnih proizvoda na okoliš. Osim toga, postojeći sustav gospodarenja otpadnom ambalažom treba uskladiti sa Zakonom o gospodarenju otpadom iz srpnja 2021.
Pravilnikom se predlažu mjere za smanjenje potrošnje plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu te mjere vezane za proširenu odgovornost proizvođača plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu i ribolovni alat koji sadrži plastiku.
Također se predlažu mjere za podizanje svijesti o štetnosti odbacivanja plastičnih proizvoda i dostupnosti alternativa koje se mogu višekratno koristiti
Proširenje sustava povratne naknade na ambalažu volumena manjeg od 0,20 litre
Novim pravilnikom o ambalaži, koji bi na snagu trebao stupiti iduće godine, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja uvest će povratnu naknadu i za ambalažu volumena manjeg od 0,20 litre, za tetrapak i koja nije od PET-a, a vrlo lagane plastične vrećice trgovci će naplaćivati.
Pravilnikom se predlaže proširenje postojećeg sustava povratne naknade s ambalažom volumena manjeg od 0,20 litre, s višeslojnom (kompozitnom) ambalažom s pretežno papir-kartonskom komponentom, primjerice tetrapak, te s plastičnom ambalažom koja nije od PET-a, primjerice HDPE (polietilen visoke gustoće, kruta plastika), rekli su Hini u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
U sustavu povratne naknade sva ambalaža proizvoda pod definicijom “piće” ili koja…
Vezano za proizvode u HDPE plastičnoj ambalaži, u Ministarstvu kažu da u sustav povratne naknade ulaze svi proizvodi koji potpadaju pod definiciju “piće”. To su alkoholna i bezalkoholna pića, stolna, prirodna mineralna voda i izvorska voda, voćni sirupi, voćni sokovi i nektari, mlijeko i tekući mliječni proizvodi i ostali tekući proizvodi na voćnoj i drugoj bazi, te bilo koji drugi dodatak koji pakiran zajedno s tekućom bazom čini cjelovitu jedinicu primarne ambalaže.
To znači da boce za ulja i deterdžente, kao i svi ostali proizvodi koji nisu “piće” ne ulaze (zasad) u sustav povratne naknade.
Staklene bočice za alkoholna i bezalkoholna pića volumena od 0,1 litre ulaze u sustav povratne naknade. Ulaze i sve takve bočice u ambalaži od plastike, ako su volumena jednakog i manjeg od tri litre.
Uredbom o naknadi gospodarenja otpadom i povratnoj naknadi propisati će način izračuna i iznose naknada.
Vrlo lagane plastične vrećice morat će se naplaćivati potrošačima
Pravilnikom se također predlaže da se sve vrlo lagane plastične vrećice, tanje od 15 mikrona, koje se koriste za voće i povrće i drugu rasutu hranu, a trenutno se ne naplaćuju, ubuduće moraju naplaćivati potrošačima te da se ne smiju izlagati i prodavati na blagajnama.
Također na mjestima gdje potrošač u njih stavlja robu mora biti istaknuta njihova cijena, koju će odrediti prodavatelj, kažu u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.
Cilj uvođenja naplate laganih plastičnih vrećica je sprječavanje njihova nekontroliranog besplatnog dijeljenja i prekomjernog uzimanja, što često završava bacanjem takvih vrećica u okoliš. Osim toga, želi se potaknuti korištenje debljih plastičnih vrećica, onih s debljinom stjenke 50 i više mikrona, jer one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe završavaju odbačene.
Dodatno, želi se potaknuti korištenje vrećica od alternativnih materijala.
Savjetovanje o pravilniku do 10. prosinca 2022, razdoblje prilagodbe…
Pravilnik je objavljen na Središnjem portalu za savjetovanja s javnošću, a savjetovanje je otvoreno do 10. prosinca. Nakon toga, najavljuju u Ministarstvu, pristupit će njegovoj finalnoj izradi.
Početak primjene bit će određen u konačnoj verziji pravilnika tako da će biti ostavljeno razdoblje za prilagodbu, a o točnim datumima primjene Ministarstvo će obavijestiti javnost.
U dugu tradiciju godišnje edicije UM /Znanje i vrijednosti ulazi novi broj – UM 2023. Od 1995. 29 puta slično, s novim popularno-stručnim, književnim, likovnim, poetskim i drugim sadržajima na 172 ukupno stranice.
Linkajteako želite naručiti UM 2023 za partnere, zaposlenike, sebe, prijatelje (od 1 do 700 kom)
Očekuje se da će UM-a 2022 listati oko 10.000 osoba. UM ide od ruke do ruke, u krugu ureda i obitelji, među prijateljima i partnerima. UM je dar sebi i drugima. UM se istekom godine ne baca – istrošeni UM na police sa knjigama, kao kolekcionarski predmet.
Na 172 stranica tim s više od 30 članova i niza organizacija i ustanova (Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn, Knjižnice grada Zagreba, Osnovna škola K.Š. Đalski iz Donje Zeline i drugi) priredio je UM 2023 sa 50 tjednih eseja + 3 tematske crtice + 8 DOP primjera + 72 aforizma + 4 fotografije predjela Najljepše naše + 4 izabrana likovna rada + poezija za dušu (12 pjesama – svaki mjesec po jedna), poslovne karikature (6x), preporučeni popis knjiga knjiga s preporukama.
UM 2023 – tjedni eseji za cjeloživotno učenje
Sadržaj 2023.
USPJEŠNI LJUDI, LJUDI VRLINA …………………………… 14 – 30
O dva junaka Vukovara, hrabrosti i otporu; Neil Amstrong i let na Mjesec; Pogled junaka s Dinare; Gershwin – koji životni put?; Andrija Štampar postavlja zdravstvo u Kini; Jalta, Jalta, 50 godina u Komediji; Doktorica Kelsey spašava svijet; Lincoln – pismo učitelju prvog sina; Bistra i hrabra pčelica Maja, 110 godina; Sorge. Mogu li pojedinci mijenjati povijest?
MENADŽERI I POSLOVI, ZAPOSLENICI I VJEŠTINE … 32 – 76
Kralj keksa, Petar Tutavac; Zašto su krize korisne?; Dvije priče: kako se stvara poslovni uspjeh?; Proizvođačima patenata; Obrnuta metodologija: obrasci lošeg vodstva!; Kako se Toyota ušuljala u Ameriku; Nakon izvrsnog očekujte prosječno; Zašto se morate čuvati snažnog IT utjecaja?;
Što s darovitim zaposlenikom, i kako mu je?; Koje su vaše granice?; Ličnosti vas i vaše tvrtke ; Jeste li e-mail ovisnik?; Želite ostvariti namjeru?; 10 HR zapovijedi iskusnog kadrovika.
PSIHOLOGIJA ZA ŽIVOT …………………………………… 82 – 98
Zamke lošeg slušanja; Prihvati sebe jer tako počinje razvoj; Kako u vrtiću učiti ne misliti; Usamljenost – tihi ubojica (i tehnologija pomaže); Vuk može promijeniti ćud i kralj biti bolji; Da li ljepota doprinosi uspjehu? DA.
UPRAVLJANJE DOBRIM ŽIOTOM – …………………… 102 – 140
Zagreb je najopjevaniji grad; Hajdemo u planine jer tamo nema zime; Što je blago? Dragulji, vrijeme…?; Kako je Churchill „punio baterije“; Njegovo veličanstvo KNJIGA; Genij pogađanja brojeva; Uživajmo u sretnom vremenu (orkestar); Zamislite da nestaje nešto vama važno; Tko je zabranio kavu?; Nađimo vrijeme za priče djeci; Trebaš, trebaš…
ODRŽIVO I DRUŠTVENO ODGOVORNO ………………. 142 – 146 Zelena arhitektura Franka Lloyda Wrighta; Trebamo li nositi ogrlice od koralja? Klimatske promjene potaknuta informacijskom tehnologijom
POVEZANE PRIČE – NASTAVCI ………………………….. 148 – 155
Neil Armstrong, junak epohe svemirskih letova; Dr. Andrija Štampar – nezamislivo u Kini; Da je Staljin poslušao Sorgea; „Thalidomide-šok“ koji je promijenio pravila; zašto su krize korisne?; Moja ličnost i „ličnost“ tvrtke?; O Zagrebu najdraža pjesma; Crveni koralj – dar Zemlje.
DOBRA HRVATSKA …………………………………………. 156 – 164
Najbolje društveno odgovorno poslovanje -– primjeri
Filozofija i misija UM-a
UM miri ono naizgled suprostavljeno – posao i privatni život, procese i ljude, kratkoročne uspjehe i dugoročnu stabilnost i sreću. Riječ je o popularnoj knjizi koja poučava, inspirira, raspoložuje, prenosi vedrinu, s kojom se i planira dobro.
Tijekom dugog razdoblja izlaženja UM se stalno usavršava u interakciji čitatelji – nakladnik – autori. U broju UM za 2023 svoje članke, priče ili pjesme izlaže 15 čitateljica/čitatelj.
Misija UM-a uključuje afirmaciju civilizacijskih vrednota i vrlina
Edicija UM je prepoznata po zalaganju za suvremena znanja, ali i univerzalne ljudske vrijednosti. Svaki broj UM-a dosljedno – u svim svojim člancima, crticama, slikama, pjesmama, aforizmima… afirmira civilizacijske vrednote, kakve su: humanost, tolerancija, razumijevanje i solidarnost, učenje i čitanje, sloboda i pravednost, DOP, održivost i ekologija, podrška mladima, obitelji i specifičnim skupinama, jednakost i sloboda, osobna sreća, stvaralaštvo, osobni i poslovni razvoj i drugo. Dosad je na svojim stranicama UM biografski iznio puno o ličnostima, životima i djelima preko 200 znamenitih-dobrih ljudi. O njima govorimo kao o „uzor-osobama“, „ljudima vrlina“.
PROLJEĆE – hrvatska orhideja na Kamenjaku, 2021., foto Goran Tudor
UM od 2013. – 131 primjera zalaganja za DOP-a i održivost
I u ovom broju ugledne hrvatske tvrtke objavile su svoje DOP-priče, sve ono na što su ponosne, one koje su na dobrobit zajednice, prirode, zapsolenika ili kupaca.
UM je prepoznat kao jedan najagilnijih – sustavnih promicatelja prakse i napretka DOP u Hrvatskoj, što je u duhu njegova podnaslova: Znanje i vrijendosti.
U 11 godina rubrike “DOBRA HRVATSKA – Najbolje društveno odgovorno poslovanje – primjeri”, prezentirano je 131 DOP primjera.
U broju UM 2023, svoje su DOP primjere javnosti predstavili: Bernarda, Dm, HEP, HEP, HP Zaklada Vaša pošta, Opskrba, Montmontaža, Schrack Tahnik, Tehnix.
DOP-priče u UM-u pridonose snaženju viljivosti prakse DOP u Hrvatskoj i svrstavaju se u 4 kategorije „korisnika“ dobrobiti:
dobrobiti za tvrtku: širenje ugleda, rast samopoštovanja, edukacija zaposlenih!
dobrobit za gospodarstvo: dobri primjeri kao poticaj drugima!
dobrobit za 10.000 čitatelja: poučni, zanimljivi, iznenađujući i uzbudljivi sadržaj!
dobrobit za društvo i pokret DOP-a: svaki novi primjer objavljen u javnosti znači veću vidljivost DOP-a u Hrvatskoj
LJETO – Zalet maestrala na Rovinj, 2021., foto Goran Tudor
UM – Nagrade i priznanja
Edicija UM i nakladnik M.E.P. d.o.o. dobili su priznanja:
Godišnja nagrada za praksu društvenog odgovornog poslovanja, 2016., Hrvatska udruga poslodavaca.
Povelja za edukaciju i doprinos razvoju kvalitete, 2008., Hrvatsko društvo za kvalitetu
Posebno priznanje Županijska komora Rijeka HGK, 2018., u povodu 25. obljetnice izlaženja.
Hrvatsko udruženje menadžera CROMA, 2018., u povodu 25. obljetnice izlaženja.
I ono najveće priznanje – prihvaćanje UM-a od 10.000 čitatelja, brojnih trvtki i ustanova, tijekom dugih 29 godina zajedništva
JESEN NA PLITVIČKIM JEZERIMA, uljni pastel, 2022., Goran Tudor
Neke recenzije čitatelja
Čestitam Vam na dobivenoj nagradi za DOP. Napori koje ulažete u promoviranje načela DOP-a u svakodnevnom poslovanju su vrijedni hvale i drago mi je da postaje sve prisutnija tema. A.Š.
Hvala Vam na lijepom planeru, kojeg ću (unatoč njegovoj težini, pored svega ostalog :-)) držati u torbici kao svog vjernog pratitelja. I hvala na pozitivnoj i dobroj energiji koja se kroz tekstove i ljude skupila u ovogodišnjem UM-u! L.P.B.
Dakle M.E.P. je zaista pokazao da je institucija. 20 godina UM-a izlaženja je velika stvar, na ovim prostorima jedva da i države traju duže. Ponosan sam što sam imao čast „svirati sa vama“. Sve dosadašnje Managere čuvam, često koristim/kopiram, dijelim, maltretiram pogotovo svoju djecu: „Vidi šta ovdje piše – vidi kako je to lijepo rečeno…!“ Šta se mene tiče ne postoji ništa bolje. Svaka čast. S.M.
***
Izjava o jedinstvenosti u Europi (za potrebe javnih natječaja nekih tvrtki)
Edicija UM/ Znanje i vrijednosti je jedinstvena po konceptu i sadržaju u Hrvatskoj i Europi. Inovativan multifunkcionalan proizvod – i knjiga i planer (dnevnik), UM je bez uzora i sličnosti s drugim proizvodima u kategoriji planera, rokovnika ili almanaha. UM ima svoj uzor djelomice u povijesnom, slavnom svjetskom almanahu – “Poor Richard’s Almanack” iz XVIII. stoljeća, kojeg je 25 godina izdavao i tiskao slavni Benjamin Franklin, fizičar-izmutelj, političar, književnik, čovjek-dobrotvor koji je zadužio Philadelphiju, Pensilvaniju i Sjevernu Ameriku (SAD).
***
UM želi činiti svijet boljim i dijeliti svijet sa dobrima. UM okuplja dobre ideje, ljude, organizacije, projekte.
U Zagrebu, 14. 11. 2022. (na dan dolaska UM 2023 iz tiska)
Drago Britvić za radnim stolom
/ Foto: Kulturni centar Drago Britvić
Pokušajte si predočiti bilo kojeg čovjeka kroz naslove i tekstove njegovih skladbi. Samo kroz to! Pokušajte percipirati autora tekstova ovakvih slavnih skladbi: Mirno teku rijeke, Oko jedne hiže navek tići lete, Zalij to cvijeće suzama sreće, Bit ćemo dobri jednog dana, Proplakat će zora, Kad se male ruke slože, Maslina je neobrana… Kakav može biti taj čovjek koji ih potpisuje? Dakle, on je Drago Britvić!
Britvić je bio rijetko sjedinjenje tolikih vrlina: plemenitosti, skromnosti, stvaralaštva, poduzetnosti. Jednostavan, okrenut čovjeku i ljepoti prirode, human, dobar onako kako ispravan čovjek može biti. Britvićeva misija bila je – o, zar sve to istovremeno može s jednakim uspjehom živjeti:
PJESNIK, NOVINAR, UREDNIK, MENADŽER!
Mogao je to – Drago Britvić! Bio je jedan od utemeljitelja, novinar i urednik Drugog programa Radio Zagreba, čijem uspjehu su puno pridonijele i po Britviću potpisane emisije „Pod starim i novim krovovima“, „Ulice i trgovi“, pa i „Sunčani sat“, koji se i danas toliko “vrti“. Slično je bilo sa Festivalom kajkavske popevke u Krapini, čiji je bio utemeljitelj i prvi direktor.
Sa riječima i Britvićem skladbe dobivaju dušu
Britvić je neumorno ispisivao poeziju (tekstove) mnogim skladbama kojima su ondašnji najpopularniji pjevači obilježili jedno dugo razdoblje. Prijateljevao je sa Špišićem, Dedićem, Hegedušićem, Kovačom, Jusićem. Jedno stotinjak puta dobivao je nagrade i priznanja za pjesme o Zagorju, Dalmaciji, Zagrebu, Slavoniji, mladima i starima, fijakeru, zvonima i dvorištima. A kako i ne bi, kad je pisao „na tisuće“ tekstova za hrvatske skladbe. Njegovi se stihovi toliko često pjevaju, kao, mimo onih koje smo spomenuli:
Bože, čuvaj Hrvatsku,
Kockar,
Svirci moji,
Potraži me u predgrađu,
Bijeli Božić,
Pusti da ti leut svira,
Zadnji fijaker...
U jedinstvenom duhu vedrine i životnog optimizma piše stihove za vječne pjesme Milioner i Kad se male ruke slože (naslovna skladba u dječjem filmu Vlak u snijegu, prema knjizi Mate Lovraka).
Pjesnik dvorišta
Britvić je imao sreću da se nauživa i napjeva dvorišta, koja se danas skoro i ne spominju u dječjem rječniku (nisu djeca za to kriva). Zgrade i kuće danas nemaju dvorišta, djeca ne znaju koliko je prave sreće i igara vidjelo svako ondašnje malo dvorište. Gajio je ljubav prema dvorištima u Pitomači, zagrebačkim kvartovima, a osobito prema dvorištima posve malih kuća na ondašnjoj periferiji. Po riječima svjedoka, Britvić ta dvorišta nije tek i samo opjevavao, nego je ona zagrebačka toliko i sam znao i prošao, da je tajnim prolazima kroz njih mogao doći od Trešnjevke sve do Tkalčićeve u najstrožem centru grada. Tko pozna Zagreb, neka zamisli taj put.
Tekstopisac je postao pjesnik
Na odluku da Dragi Britviću posvetim ovakvu priču u godišnjaku UM / Znanje i vrijednosti, potaknuo me jedan doživljaj i jedan događaj.
Prvo događaj
U veljači 2008. nakladnička kuća VBZ objavila je Zbirku pjesama Drage Britvića. Britvić je tada percipiran kao pjesnik. Tekstopisac je postao pjesnik.
Drugi povod – osobni doživljaj
Na godišnjoj svečanosti VŠPU Adam Baltazar Krčalić u Zaprešiću, mali je zbor otpjevao pjesmu Mirno teku rijeke, toliko zanosno da smo drugu strofu pjevali svi zajedno, ma svi u dvorani. Netko je poslije nadodao: „A kako je to tek otpjevao Vice Vukov, prije više od 50 godina, 1955.“
Britvić iznutra
Uz sve to, zapisano, ostaje mi odgovoriti na jedno ljudsko pitanje, koje se obavezno u slučaju Britvića nameće samo u prvi plan: kako je Britvić mogao biti toliko velik, a tako skroman, samozatajan i jednostavan, čak toliko da mu se nije „dalo“ otići na dva rasprodana koncerta u Lisinskom, kad je elita jugoslavenskih pjevača izvodila koncert pod nazivom „Britvićeve pjesme Britviću u čast“.
Drago Britvić je živio od 1935. do 2005.
Mislim si, koji stih iz Britvićeve ostavštine treba svakako izdvojiti za kraj? Možda ovaj iz pjesme Mirno teku rijeke:
Tko je vedar, nikad nije sam!
***
Istražujući Britvićevu biografiju i i čitajući nadahnuti tekst o njemu u Jutarnjem listu, iz majstorskog pera Branimira Pofuka, a još više stihove njegovih pjesama, i osjećajući koliko mora biti veliko sve to što je Britvić u 50 godina učinio za hrvatski radio, poeziju, glazbenu scenu, za društvo i nas stiholjupce i glazboljupce, osjećam neku sjetu, koja izbija i iz mudrog aforizma:
Uvijek osjetim nekakvu gorčinu kad umre veliki čovjek. Talenti su, naime, potrebniji Zemlji nego nebu.
Britvićeva zavičajna Pitomača proglasila ga je svojim prvim počasnim građaninom, a Republika Hrvatska odlikovala ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
***
Skromnost, običnost, profesionalnost, intelektualna širina… gdje su takvi ljudi danas? Dolaze li opet (sigurno – da). Pravi ljudi.
Ulaganje u mlade ulaganje je u budućnost Hrvatske. Ovim programom HEP želi pomoći stvaranju baze stručnjaka koji će imati priliku zaposliti se i ostati u Hrvatskoj i uključiti se u razvoj hrvatskog gospodarstva.
U sjedištu Hrvatske elektroprivrede održana je ovogodišnja, 28. po redu, dodjela Nagrade učenicima IMAM ŽICU! Dobitnici nagrade za školsku godinu 2021./2022. su svi učenici koji su osvojili prvu nagradu na državnim natjecanjima znanja iz matematike i fizike, javnog izlaganja eksperimentalnih radova iz fizike te osvajači prvih triju mjesta na natjecanjima učenika strukovnih škola u kategorijama računalstva – Izrada programskih rješenja, Električne instalacije i Administracija IT sustava. Nagradu u iznosu od 3.000 kuna svaki ove su godine dobila 34 učenika.
Nagrade se dodjeljuju svake godine učenicima osnovnih i srednjih škola koji su se iskazali posebnim dostignućima na državnim natjecanjima u područjima MATEMATIKA i FIZIKA, a od 2005. godine i učenicima strukovnih srednjih škola u području ELEKTROTEHNIKA I RAČUNARSTVO.
Od 1995. godine do danas HEP je dodijelio ukupno 893 nagrade. Među školama čiji su učenici ove godine osvojili najviše nagrada IMAM ŽICU! ističe se XV. gimnazija iz Zagreba sa šest nagrađenih učenika, dok po tri nagrađena učenika imaju Osnovna škola Bartola Kašića iz Zagreba te Srednja škola Zlatar.
Imam žicu! / Foto: HEP
Uz predsjednika Uprave HEP-a Frane Barbarića, nagrade su dobitnicima uručili ravnatelj Uprave za znanost i tehnologiju Ministarstva znanosti i obrazovanja Hrvoje Meštrić, ravnateljica Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Kristina Čelić, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać te pomoćnik ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Nino Buić.
„Hrvatska elektroprivreda se i u ovim kriznim okolnostima pokazala kao snažan i pouzdan poslovni sustav te čvrst oslonac hrvatskoj vladi u osiguranju stabilne opskrbe energijom po cijenama višestruko nižim od tržišnih. Naš udjel u mjerama Vlade iznosi oko 6 milijardi kuna. Unatoč tome, mi s našom nagradom najboljim učenicima idemo dalje. Prvi je i najvažniji razlog taj što ste ovu nagradu itekako zaslužili svojim talentom, trudom i zalaganjem. A drugi je i ne manje važan razlog to što novčani iznos nagrade vidimo kao ulaganje u vlastiti razvoj i u budućnost naše domovine“, poručio je nagrađenim učenicima Frane Barbarić, predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede d.d.
Imam žicu! / Foto: HEP
Nagrada IMAM ŽICU! najdugovječniji je društveno odgovoran projekt u Hrvatskoj koji spaja gospodarstvo s obrazovnim sustavom.
Ove godine prijavljenih je bilo 800, nominiranih u uži izbor 10, a nagrade su osvojila 3 radnika s najvećom podrškom on-glasača.
Mali svjetionik je projekt koji već petu godinu nagrađuje najbolje radnike Hrvatske te uz pomoć brojnih donatora, podrške pojedinih organizacija i volontera, promiče više optimizma i više svijesti o vrijednim zaposlenicima.
Nagrada “Mali svjetionik” / Foto: SašaĆetković
„Kao što je svrha svjetionika pokazati put i pružiti optimizam, tako je svrha ove nagrade pokazati Hrvatskoj one ljude čija osobnost inspirira i ulijeva nadu, ne samo u budućnost već i u sadašnjost“, ističu osnivači Kristijan Cinotti i Ivan Topčić.
Nagrada je pokrenuta 2018. godine u spomen pokojnom Dr. Draženu Glavašu. Osnivači projekta vjeruju da se svijet može mijenjati i da naše društvo treba tu promjenu. No, promjene su lakše kada se možemo na nekoga ugledati. Dražen Glavaš je bio među takvima jer je tijekom svoga života promicao i čvrsto se držao vrijednosti koje promiče i projekt Mali svjetionik, kako u svom poslovnom, tako i u privatnom životu. Zbog toga nagrada koju će već peti put dobiti pobjednik projekta Mali svjetionik nosi ime ‘Dr. Dražen Glavaš’.
Do kraja rujna pristiglo je skoro 800 prijava iz svih krajeva Hrvatske, a priče 10 „onih posebnih“ dirnule su i osvojile srca 22 člana komisije. Kao i prethodnih godina, javnost je imala priliku dati svoj glas za svog favorita čime je pristiglo više od 12 tisuća glasova.
***
NAGRADE SU OSVOJILI GLASOVIMA 12.000 OSOBA:
Mali Svjetionik – top 10 kandidata / Foto: Saša Ćetković
Titula najbolje radnice i 100.000 kuna otišla je u Đakovo, profesorici Nataši Šantić iz Ekonomske škole Braća Radić.
Mali Svjetionik – Nataša Šantić / Foto: Saša Ćetković
„Velika mi je čast biti dio projekta koji stavlja naglasak na dostojanstvo ljudskoga rada, poštenje i velike stvari koje čovjek svakodnevo radi. Radim u srednjoj školi s mladim ljudima i često im naglašavam kako nije važno samo znanje, već i vještine i ljudski pristup radu kako bi danas sutra bili pošteni i vrijedni radnici. Ovom nagradom sam dobila novu i još jaču motivaciju da nastavim predano raditi.“ – kazala je pobjednica Malog svjetionika, Nataša Šantić nakon dodjele nagrade.
Drugo mjesto i 10.000 kuna osvojio je Marin Ivančević, medicinski tehničar u kolima hitne pomoći iz Splita, dok je teta Ana Madžar iz Osnovne škole Ljubljanica u Zagrebu osvojila treće mjesto i 5.000 kuna. Svaku čestitku zaslužuju i ostali finalisti koji su činili Top 10 ove godine i koji svakodnevno čine naše društvo boljim mjestom.
Mali Svjetionik – Top 3: Marin Ivančević, Nataša Šantić i Ana Madžar / Foto: Saša Ćetković
S obzirom na neprofitni karakter, zahvaljujući organizatorima – društvu Mazars, udruzi Partner, udruzi Rhema i Tim Kabel, partnerima Bit Promet, Profil Klett, Bauwerk Grupi i TECE te prijateljima projekta U4HR, HUP, CROMA, DM i Jamnici te medijskoj podršci projekt je ponovno ispunio svoju misiju i dodijelio nagradu kandidatima koji su osvojili srca javnosti. Više o Malom svjetioniku na web stranici.
Organizatori projekta:
Mazars Udruga Partner Tim Kabel Zaklada Rhema
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.