Prosječna potrošnja vode u hrvatskim kućanstvima po pojedincu iznosi oko 130-150 litara na dan. Možemo lako uštedjeti 20%, a maksimalno posvećeni i 50%.Na Svjetski dan voda krenimo s prvih 30 litara!
Voda kojom se čovječanstvo svakodnevno koristi iznosi samo 0,01 posto od ukupne količine vode na Zemlji? Ako bi se vodom koristili razumno, ta bi količina bila čak triput dovoljna za cjelokupno svjetsko stanovništvo. No, ipak, milijarde ljudi pati danas bez odgovarajuće opskrbljenosti vodom!
KAKO OSOBNO POMOĆI ZEMLJI, ODRŽIVOM DRUŠTVU I UŠTEDJETI NA RAČUNIMA?
Procjenjuje se da se može uštedjeti oko 30 litara po osobi dnevno, a ugradnjom štednih regulatora (senzora) potrošnja se može smanjiti i više od 50 posto. U slučaju zagrebačke obitelji s tri člana, koja mjesečno troši na vodu oko 300 kuna, to bi moglo donijeti 1800 kuna uštede godišnje.
Mjere koje je moguće uvijek poduzeti su: sprečavanje curenja, kapanja, smanjivanje snage mlaza u slavini kao i svakog neracionalnog korištenja vode.
Prvo provjerite nepropusnost cijevi
Nevezano da li potrošnja značajno odstupa od nekog očekivanog prosjeka ili ne, otkrijte curi li vam negdje voda zbog poroznih cijevi.
Očitajte vodomjer, dva sata nemojte koristiti vodu i nakon toga ponovno očitajte stanje. Ako vodomjer pokazuje veću potrošnju, negdje postoji pukotina ili je cijev nagrižena hrđom. nekad se događa da probušimo cijev bušeći rupu u zidu za postaviti sliku ili element u kuhinji.
Zamijenite dotrajale brtve
Ako slavina kapa brzinom od jedne kapi u sekundi, dnevno se izgubi oko 17 litara vode (osam kuna po slavini).
Među potezima koje trebate poduzeti kako biste zaustavili nepotrebnu potrošnju je i zamjena dotrajalih ventila (brtvi) zbog kojih često curi voda na slavinama. Svakako treba pažljivo utvrditi i spriječiti svako daljnje sitno curenje vode u WC školjci (sitni curak se jedna i vidi, ali on donosi puno više gubitaka nego curenje kap po kap.
Koristite perilicu umjesto ručnog pranja posuđa uvijek kad je suđa više
Možda vam zvuči nelogično, ali perilica posuđa u pravilu je bolje rješenje nego pranje posuđa na ruke, osobito u kućanstvima s dvije i više osoba. Kod ručnog pranja suđa troši se i do 80 posto više vode nego kod strojnog.
4. Nabavite štedljivi vodokotlić
Ugradnjom štednih vodokotlića i racionalnim korištenjem mogu se uštedjeti velike količine vode. Klasični vodokotlić ispušta devet litara po ispiranju. U slučaju jedne obitelji događa to se i 10 puta dnevno, što opet znači da ćete u 30 dana potrošiti 2700 litara pitke vode.
Ugradnjom vodokotlića s dvojnim ispustom vode potrošnju možete smanjiti za 30 posto i uštedjeti oko 15 kuna mjesečno
Ručno pranje posuđa u sudoperu u nekom slučaju je preporučljivije
Da li je potrebno u perilici detaljno prati šalicu nakon svake upotrebe. Popili ste čaj, napili se vode i slično, u krugu svoje obitelji – u takvom slučaju ekonomičnije je na brzini isplahnuti takvu čaši ili šalicu, nego je gurati u perilicu.
Kada perete suđe u sudoperu, ne perite ga pod tekućim mlazom. Prvo napunite vodom neku veću posudu pa u njoj operite posuđe, a tek potom isperite ga pod tekućim mlazom.
Dok ispirete posudu ili čašu, možete ostaviti ispod u sudoperu pribor za jelo da voda po njemu pada (tako su radili otočani prije kad nije bilo vode iz vodovoda)
Razumno, ne preveliko korištenje deterdženta pri ručnom pranju
Obratite pažnju i na štedljivo korištenje sredstava za pranje suđa – deterđenta. Što ga više nanesete i koristite, u količini većoj nego je mjera, bit će potrebno više vode za ispiranje.
Ako perete suđe u perilici, važno je da skupite dovoljno suđa da popuni perilicu.
Kupanje ili tuširanje?
Najviše vode potroši se prilikom kupanja i tuširanja. Nastojite što više prakticirati tuširanje jer ćete potrošiti i do 50 posto manje vode nego kupanjem u kadi.
Pritom vodite računa o dužini tuširanja jer svaka dodatna minuta odnosi 20 do 40 litara vode. Optimalno vrijeme je pet do sedam minuta.
Jutarnja higijena zubi
Kada perete ruke ili zube, nastojite zatvoriti vodu prije ispiranja. Na taj način možete uštedjeti i do pet litara vode po osobi dnevno. Poanta je izbjeći situacije u kojima će voda iz slavine nekontrolirano teći.
NEKOLIKO VAŽNIH ČINJENICA
Oblici vode na Zemlji
97,5 posto zaliha vode na Zemlji nalazi se u obliku morske vode. Voda kojom se svakodnevno koristi čovječanstvo iznosi samo 0,01 posto zaliha vode na Zemlji. Preostali dio vode nalazi se u vidu snijega i leda.
Foto: Pexels.com
Raspored slatke vode u svijetu
Zalihe slatke vode nisu ravnomjerno raspodijeljene – Azija je ima najviše, a Australija najmanje. U 20. stoljeću potrošnja vode povećala se deseterostruko, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 1,1 milijarda ljudi nema pitku vodu, dok 2,4 milijarde nemaju dovoljno vode za održavanje osnovnih higijenskih potreba.
Što radimo i što jedemo utječe na potrošnju vode
Za uzgoj samo jednog kilograma rajčice potrebno je 1.000 litara vode, a riže 3.450 litara.
Za kilogram piletine potroši se 4.600 litara vode, a za kilogram govedine čak 42.500 litara!
Koliko je vode dostatno za dnevni život čovjeka?
Smatra se da je 50 litara po osobi dnevno dovoljno za zadovoljavanje potreba, no i 30 litara bilo bi zadovoljavajuće – pet litara za piće i kuhanje te 25 litara za higijenu.
U razvijenim zemljama je potrošnja vode dvostruko i trostruko veća. Prosječni američki građanin potroši i 500 litara dnevno. Istovremeno u nekim državama jedna osoba dnevno potroši manje od 10 litara na dan (Azija i Afrika).
Nakon prve Nacionalne studije koja je 2019. godine dala analizu stanja nefinancijskog izvješćivanja u Hrvatskoj za prvo dvogodišnje razdoblje obuhvativši izvješća iz 2017. i 2018. godine, sačinjena je druga studija, za godine 2019. i 2020.
Institut za društveno odgovorno poslovanje (IDOP) ponovno je okupio partnere na Studiji, Ministarstvo financija, Hrvatsku udrugu poslodavaca, Ekonomski fakultet i PWC kako bi determinirali napredak tijekom sljedećeg dvogodišnjeg razdoblja, tj. za 2019. i 2020. godinu. Događaju će prisustvovati uvaženi gosti poput ministra financija dr. sc. Zdravka Marića, guvernera HNB-a Borisa Vujčića, predsjednika EFRAG-a Patricka de Cambourga i mnogi drugi.
Pozdravni govori dr.sc. Damir Zorić, glavni direktor HUP-a John Gašparac, Country Managing Partner, PWC dr.sc. Zdravko Marić, ministar financija RH
9:40 – 10:00
Najava budućih obveza u području nefinancijskog izvješćivanja Ivana Ravlić Ivanović, Ministarstvo financija
10:00 – 10:20
Predstavljanje Druge nacionalne studije o stanju nefinancijskog izvješćivanja u Republici Hrvatskoj dr.sc. Nikolina Markota Vukić, Institut za društveno odgovorno poslovanje (IDOP)
10:20-10:40
Development of European sustainability reporting standards (ESRS) tbc Patrick de Cambourg, European Financial Reporting Advisory Group (EFRAG)
10:40 – 11:40
Panel: Održivost kao preduvjet za financiranje Moderator: prof.dr.sc. Mislav Ante Omazić, Ekonomski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu Panelisti: Tomislav Ridzak (HANFA), Boris Vujčić (HNB), Tamara Perko (HBOR), Antonija Zorić (ATSolucije), Fiona Stewart (Svjetska banka)
Projekt „Za odgovorno odrastanje mladih“ ulazi ove 2022. u svoje deseto izdanje, kojem je cilj osposobiti čim više odraslih da dobrom komunikacijom pomognu adolescentima u njihovu veoma izazovnom životnom razdoblju.
U ovogodišnji ciklus uključilo se čak 58 škola, što je rast od 31 posto.
Prošle 2021. godine u aktivnostima su sudjelovale 44 škole, 1300 roditelja i stručnih suradnika.
U 10 godina ovog projekta održano je 160 predavanja za gotovo 4.000 roditelja, a programom usavršavanja za stručne suradnike obuhvaćeno je više od 60 škola iz svih dijelova Hrvatske.
Interes za sudjelovanjem u projektu „Za odgovorno odrastanje mladih“ raste sa svakim godišnjem ciklusom; za 2022. godinu stigle su prijave iz 58 škola diljem Hrvatske. I ove godine psiholozi iz Psihološkog centra TESA, zahvaljujući inicijativi kompanije HEINEKEN Hrvatska, s roditeljima i stručnim suradnicima dijeliti svoja znanja, savjete i najbolje prakse za uspješnu komunikaciju s adolescentima. Cilj je pružiti im podršku da pozitivno utječu na zdravo odrastanje mladih, kao i na prevenciju maloljetničke konzumacije alkohola.
„Okruženje u kojemu djeca odrastaju mijenja se iz dana u dan i važno je pristup temama kojima se bavimo održavati aktualnim; treba stalno imati na umu dinamiku promjene koje utječu ili mogu utjecati na njihovo odrastanje. Ono što uvelike obilježava period adolescencije jest traganje za identitetom, a pri čemu dolazi do ispitivanja granica i problema s autoritetom. To su sve izazovi s kojima se, uz djecu, na ovom putu susreću i njihovi roditelji, a mi im na ovaj način želimo dati potrebnu podršku“, izjavila je u povodu lansiranja najnovijeg izdanja ovog, već tradicionalnog, projekta Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra TESA.
„U kompaniji HEINEKEN Hrvatska ponosni smo na dugogodišnju suradnju sa Psihološkim centrom TESA i na sve aktivnosti koje provodimo s ciljem prevencije maloljetničke konzumacije alkohola“, istaknula je Ljudmila Bratko Gašpić, menadžerica za korporativne poslove HEINEKENA Hrvatska. I dodala:„Društveno-odgovorno poslovanje u samoj je srži našeg poslovanja i smatram kako su jubilarno deseto izdanje ovog našeg projekta, kao i sve povratne informacije koje zaprimamo iz godine u godinu, snažni pokazatelji kako na pozitivan način možemo utjecati na one najviše uključene u odgoj srednjoškolaca, a samim time i na čitavu zajednicu u kojoj djeluju.“
Dobra iskustva iz 2021. – novi poticaj
U program su se protekle godine uključile 44 škole diljem Hrvatske, njih čak dvostruko više nego u godini prije. Čak 1.300 roditelja srednjoškolaca prisustvovalo je interaktivnim predavanjima.
Ovakav pristup podrške u odgoju u 2021. roditelji su ocijenili s prosječnom ocjenom 4,5.
Gotovo polovica tvrdi kako su na predavanjima saznali nešto novo.
Čak ih je 85 posto iskazalo zadovoljstvo predavanjima, ocijenilo ih izvrsnim ili vrlo dobrim te korisnim načinom u suočavanju s izazovima u odgoju.
Sukladno tome, pozitivne povratne informacije očekivano nisu izostale niti od strane stručnih suradnika iz uključenih škola koji su sudjelovali u programu dodatnog usavršavanja:
„Ovaj je projekt velika podrška nama kao stručnom osoblju u uspješnom savladavanju izazova do kojih dolazi u našoj svakodnevnoj interakciji s učenicima. Radionica sa psiholozima iz TESE prošle je godine bila iznimno korisna – dijeljenje načina na koje se nosimo s izazovima te savjeti psihologa rezultirali su time da smo našu školu u sve aktivnosti prijavili i ove godine“, zaključila je Nikolina Smrečki iz Srednje strukovne škole Varaždin.
Jubilarnih deset godina uspjeha – mnogo je zadovoljnih
Edukativni program „Za odgovorno odrastanje mladih“ održava se od 2013. godine. Od 2016. godine psiholozi iz TESE u sklopu programa održavaju i interaktivna predavanja za roditelje te program usavršavanja za stručne suradnike. Do danas, održali su više od 160 predavanja za gotovo 4.000 roditelja te program usavršavanja za stručne suradnike u više od 60 škola iz svih dijelova Hrvatske. Kako su se aktivnosti redovitim istraživanjima pokazale korisnima i stručnim suradnicima i roditeljima, program se kao takav zadržao sve do ovogodišnjeg izdanja.
***
O kompaniji HEINEKEN Hrvatska
HEINEKEN Hrvatska jedan je od najvećih proizvođača piva na hrvatskom tržištu. Naša tradicija proizvodnje piva u pivovari u Karlovcu seže u davnu 1854. godinu. U svom portfelju imamo vrhunske proizvode. Svi proizvodi napravljeni su od sastojaka vrhunske kvalitete.
Ljudmila Bratko Gašpić Odjel korporativnih poslova HEINEKEN Hrvatska e-mail: Ljudmila.BratkoGaspic@heineken.com mob: 098 246 500
Zaposleni u socijalnoj zadruzi Humana Nova dobivaju mnogo više no što su radno mjesto i plaća. Sa Humanom Novom dobivaju novi smisao, grade identitet korisne i aktivne osobe na dobrobit sebi i društvu. Humana Nova – to je njihova dobra kuća!
Neprofitna organizacija koja vlasnicima stvara profit i radnicima egzistenciju te štiti okoliš
Socijalna zadruga Humana Nova s 50 zaposlenih neprofitno je društveno poduzeće koje zapošljava u prvom redu osobe s invaliditetom i druge društveno isključene osobe te tako ima jak utjecaj na stvaranje humanijeg i boljeg društva. Istovremeno, ta organizacija gradi zeleni svijet, baveći se oporabom odjeće i tekstilnog otpada pa se, uz radnike i društvo, njoj veseli i naš veliki dom – Zemlja.
Danas je u zadruzi zaposleno 44 radnica i radnika, od čega su njih 23 osobe s invaliditetom. Najviše je osoba s intelektualnim poteškoćama, ali ima i gluhih osoba, osoba s tjelesnim invaliditetom, osoba oboljelih od multiple skleroze, slabovidnih osoba te osoba oboljelih od cerebralne paralize. Tu je još i 13 radnica i radnika iz kategorije marginaliziranih skupina poput dugotrajno nezaposlenih starijih osoba, samohranih majki, pripadnika nacionalnih manjina, osoba s niskim stupnjem ili bez obrazovanja, osoba kojima je to prvi posao.
Radnici su vlasnici
Kao neprofitna organizacija, sav profit koji ostvare reinvestiraju u kupnju nove opreme i stvaranje novih radnih mjesta (upisani su i u registar neprofitnih organizacija). Ponosni su što su plaće njihovih radnika iznad prosjeka u tekstilnoj industriji.
Tajna uspjeha možda leži i u činjenici da radnici rade sami za same sebe, jer vlasnici zadruge su sami radnici.
Kada govore o svom poduzeću, i upravitelj i radnici ističu prijateljsku, gotovo obiteljsku atmosferu. Svi se poznaju, pomažu jedni drugima i podupiru se. Upravitelj Humane Nove Ivan Božić ističe da kod njih nema prisile, a riječ „morati“ je zabranjena.
Radnici ne rade na normu, što osobito cijene radnice koje su ranije radile u drugim tekstilnim tvrtkama na normu, koja im je stvarala veliki pritisak, „ubijala“ im volju za posao i svaku kreativnost.
„Prije Humane sam postojao, sada živim.“
– U Humani Novoj kao osoba s invaliditetom radim više od osam godina. Zadovoljna sam svojim poslom. Mala smo firma, svi se poznajemo i dobri smo si. Radim u miru, nema žurbe i nervoze, što mi odgovara s obzirom na poteškoće sa sluhom, a i drugi su mi uvijek spremni pomoći – kaže Anita Vidović.
I Dino Višnjić, koji u zadruzi radi kao web administrator već dvije godine, zadovoljan je poslom. Prije toga bio je nezaposlen pet godina.
– Zaposlenje mi je pružilo puno životnih prilika. Krenuo sam na vozački ispit, stekao samopouzdanje i polako počeo preuzimati život u svoje ruke. U radnom okruženju sam dobro prihvaćen, a posao koji radim je zanimljiv i dinamičan. Činjenica da sam dobio priliku raditi i zarađivati čini me slobodnijim i ispunjenijim. Prije Humane sam postojao, a sada živim. Tu sam prvo Dino, a tek onda osoba s invaliditetom – kaže Dino.
Jedinstven model zapošljavanja
Humana Nova razvila je sustav kako nove zaposlenike uključiti u rad poduzeća i pomoći im da daju maksimum od sebe. Radnicima je na raspolaganju i socijalna radnica, koja je i sama zaposlena u Humani Novoj.
– Imamo model zapošljavanja i uvođenja u radni proces kroz osposobljavanje tijekom kojeg najprije radimo na samopouzdanju svake osobe te na stvaranju i širenju radnih navika. Tolerancija, poštovanje, povjerenje i odgovornost naša su svakodnevna mantra. Većina radnica i radnika, njih 24-ero, su i vlasnici zadruge te ravnopravno sudjeluju na Skupštinama zadruge kod donošenja odluka. To, dakako, doprinosi podizanju razine samopouzdanja i pristupa poslu, a utječe i na nove radnike koji dolaze. Upravo zato i nemamo normu u našim radnim procesima jer svaka radnica i radnik daju svoj maksimum svaki dan – kaže upravitelj Ivan Božić.
Upitali smo ga kakav je osjećaj voditi poduzeće u kojemu rade radnici koje nitko ranije nije htio zaposliti.
– Danas, nakon 10 godina rada, muke, ali i strpljenja i vjere, osjećaj je odličan. A to nas motivira za daljnji rast i razvoj. Da nema Humane Nove, većina naših radnica i radnika ne bi radili nigdje; zbog premalo samopouzdanja bili bi nekonkurentni – kaže upravitelj Božić.
Uspjeh Humane Nove u radnoj integraciji prepoznat je i u Europskoj uniji, gdje su navedeni kao jedan od 15 najboljih primjera u EU.
– Ironija je da smo jedini od sličnih europskih poduzeća bez sustavne nacionalne podrške, tj. naša socijalna zadruga tretira se kao i svako drugo privatno poduzeće – kaže Božić, koji je dobitnik nagrade za drugog najboljeg menadžera u poduzećima za radnu integraciju u EU (ENSIE mreža).
Toliko o Humani Novoj.
Mala priča, koju, uz ČESTITKE I ZAHVALNOST HRVATSKOG DRUŠTVA, s radošću promičemo.
DOBRA HRVATSKA Mirela Drkulec Miletić Ožujak, 2022.
Recikliraju, kreiraju nove proizvode, investiraju, izvoze… i uključuju u rad isključene osobe.
Iako socijalna zadruga Humana Nova ima manje od 50 zaposlenika, pravo je malo čudo. Toliko dobroga čine sebi, društvu i Zemlji! To malo poduzeće sa sjedištem na sjeveru Hrvatske, u Čakovcu višestruko je zanimljivo – društveno, okolišno i ekonomski.
Humana Nova, naime, prikuplja, prodaje dalje upotrebljivu odjeću te reciklira otpadni tekstil. Stvara nove kvalitetne proizvode, produljuje vijek korištenja stvari i otpada, zapošljava ljude koji teško pronalaze posao i pri svemu posluje vrlo uspješno i izvozi velik dio svoje proizvodnje.
S radom su počeli prije 11 godina, kada im ni najoptimističniji ekonomski analitičari nisu davali više od šest mjeseci. No, oni ne samo da su preživjeli nego su se i razvijali te se danas mogu pohvaliti poslovnom suradnjom s poznatim svjetskim i domaćim brendovima kao što su IKEA, Carlsberg, Erste Bank, Zagrebačka banka, Infobip, Dechatlon i drugi.
Upravitelj Humane Nove, Ivan Božić
A kako im je to uspjelo?
Upravitelj Humane Nove, Ivan Božić, ne krije da je bilo poteškoća, nesnalaženja i pogrešnih koraka u njihovu rastu. „Bilo je mukotrpno doći do današnjeg stanja, ali utoliko je sada slađe“, kazao nam je Božić. No, tajna se vjerojatno krije u organizaciji i atmosferi Humane Nove. Nazivom „zadruga“ podsjeća na neka prošla vremena, no zapravo je riječ o suvremeno koncipiranom, tržišno orijentiranom, a mimo toga, i prije svega, humanom poslovnom subjektu.
Godišnje prerade od 350 do 400 t tekstilnog otpada
Humana Nova – sortirnica
U zadnjih pet godina u Humani Novoj u prosjeku godišnje prerade između 350 i 400 tona tekstilnog otpada. Vjerni su konceptu održive proizvodnje i pri proizvodnji proizvoda od novih tkanina u šivaoni. Nema kod njih tekstila iz Kine, već koriste pamučni materijal lokalnih i ekoloških proizvođača. Tako platnene torbe izrađuju od pamuka tvrtke Čateks Čakovec, zastave od materijala iz tvrtke Vis Promotex Varaždin, a za ostale proizvode koriste materijale turskih proizvođača te manjim dijelom grčkih, ali isključivo od organskog, certificiranog pamuka. Od toga novog tekstila prošle su godine izradili 40.000 proizvoda. Proces je potpuno zaokružen, pa i otpad iz šivaone ponovno koriste u proizvodnji filca.
Njihova se uspješnost može mjeriti i izvozom. Sav filc koji proizvedu izvoze u zemlje EU, ali izvoze i nove proizvode koje sašiju, oko 10%. Najznačajniji im je poslovni partner tvrtka Regeneracija Zabok. Surađuju i s drugim tvrtkama, kao što su lokalne tvrtke Sobočan, Tehnix, Centrometal, zatim Erste banka, Zagrebačka banka, A1, PWC i PWC savjetovanje, IKEA, Decathlon, Carlsberg, Belupo, Elfs… Od suradnje sa stotinjak privatnih poduzeća, dobar dio otpada na kvotno zapošljavanje i oslobađanje penala za nezapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Možda niste znali da čak 1500 „teta“ u vrtićima nose pregače sašivene u Humani Novoj, a majice i drugi suveniri benda iz BiH Dubioza kolektiv sašivene su također u njihovim pogonima.
Imaju second hand trgovinu, šivaonicu odjeće, proizvodnju krpa, pripremu za daljnju reciklažu onog neupotrebljivog…
U Humani Novoj ističu da su društveni, ekološki i ekonomski ciljevi podjednako zastupljeni u njihovu poslovanju.
– Ekološki imamo zaokružen model gospodarenja tekstilnim otpadom u partnerstvu s Regeneracijom Zabok kroz proizvodnju filca. Od prikupljenog tekstila, nakon sortiranja, dio ponovno upotrijebimo kroz donacije ili prodaju u našem second hand dućanu. Dio koristimo kao osnovu u našoj šivaonici u proizvodnji novih predmeta kao što su papuče Bibike, pregače, kute za odgojiteljice, razne platnene torbe, ruksaci… Sortirani pamuk režemo u industrijske krpe koje plasiramo natrag na tržište, prvenstveno u metaloprerađivačku industriju, dok preostali tekstil ide u proizvodnju filca. Takav je model jedinstven i jedan od najboljih u EU (analiza RREUSE mreže). U tim procesima imamo uveden certifikat upravljanja okolišem ISO 14001, a imamo uveden i ISO 26000, certifikat društvene odgovornosti – objašnjava upravitelj Božić složeni proces proizvodnje.
Ni pandemija nije usporila rast izvoza, zaposlenih, investicija…
Čak ni pandemija Covid-19 nije usporila njihov rast. Nakon početnog kaosa, Humana Nova brzo je ponovno stala na noge te nastavila uzlaznim trendovima. U zadnje dvije godine izvoz se povećao za više od 150%, a stalan rast od lipnja 2020. bilježe i na domaćem tržištu. K tome, od početka pandemije broj zaposlenih narastao je sa 28 na 44 zaposlenika. U jeku pandemije uložili su i više od 1.000.000 kuna u adaptaciju prostorija u koje su se preselili početkom lipnja 2020. i u kojima imaju bolje uvjete rada i optimiziran proces proizvodnje.
Ambiciozni poslovni planovi, proširiti se po cijeloj Hrvatskoj
Poslovnih ideja u zadruzi nikada ne manjka, pa o poslovnim planovima upravitelj Božić kaže:
Humana Nova – jedan od proizvoda
– Danas je model sakupljanja i sortiranja tekstila te radne integracije spreman za preslikavanje u druge krajeve Hrvatske. Ali, za to očekujemo podršku lokalnih zajednica (osiguranje prostora za rad) te uspostavu nacionalnog sustava podrške u društvenom poduzetništvu. Jer, svaku takvu pomoć mi ćemo vratiti kroz zapošljavanja marginaliziranih skupina. Ukoliko se proširimo po cijeloj Hrvatskoj, tada bi moglo biti zaposleno čak deset puta više takvih ljudi nego danas. Lani smo otvorili podružnicu u Dugoj Resi s ciljem da u budućnosti spaja Dalmaciju, Slavoniju i Istru te na taj način optimizira skupe transportne troškove. U planu nam je i uspostava centra za radnu integraciju te centra za ponovnu uporabu, a oba projekta ušla su u novu strategiju Međimurske županije – na kraju će Ivan Božić.
I regionalna medijska kuća “Al Jazeera Balkans”, zapazila je uspjehe i posebnosti Humane Nove pa je u emisiji iz siječnju 2022. “Šira slika”, prikazan presjek dosadašnjih postignuća Humane Nove. Autorica je Azra Hadžić, snimatelj Mirsad Bukvić, a montažer Sanin Džafo.
***
Nazovite ih, odnesite u njihove prostore ili im pošaljite stari neupotrebljivi tekstilni otpad ili dobro uščuvanu i novu odjeću na punktove -trgovine:
Humana Nova, 40 000 Čakovec, Ulica Žrtava Fašizma 3, tel: 040 500 765
ili u odgovarajuća raciklažna dvorišta koja prikupljaju tekstil, posebno ona uz IKEU, Zagreb
[…] Vijeće može u okviru nadležnosti koje su Ugovorima dodijeljene Uniji, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, poduzeti odgovarajuće radnje radi suzbijanja diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Članak 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU od eng. Treaty on the Functioning of the European Union)
Europska unija usvaja zakonodavne odredbe, daje preporuke, izmjenjuje dobre prakse i osigurava financiranje kako bi podržala aktivnosti država članica. Presude Suda Europske unije oblikovale su koncept politike rodne ravnopravnosti EU-a. Europski parlament redovito usvaja izvješća o vlastitoj inicijativi o pitanjima roda i trudi se poboljšati njihovu ravnopravnost.
Europski parlament uvijek je bio vrlo aktivan u promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena i ima stalni odbor o pravima žena i rodnoj ravnopravnosti. Svake godine obilježava Međunarodni dan žena (8. ožujka) i podiže svijest o ovom pitanju organiziranjem raznih događaja.
U prosincu 2020. zastupnici su zatražili uspostavu novog formata Vijeća na kojem bi se sastajali ministri i državni tajnici zaduženi za rodnu ravnopravnost. Zastupnici se nadaju da bi takav novi format pomogao unaprijediti važne inicijative za ravnopravnost, poput ratifikacije Istanbulske konvencije o borbi protiv nasilja nad ženama.
Parlament je u veljači 2021. usvojio rezoluciju kojom ocjenjuje napredak postignut u području prava žena u proteklih 25 godina i brojne preostale izazove. Zastupnici su izrazili zabrinutost zbog reakcija nekih država EU-a i rizika da bi rodna ravnopravnost mogla postati manje važna tema dnevnog reda država članica. Parlament je pozvao Komisiju da osigura da se ženska prava uzimaju u obzir u svim njezinim prijedlozima, da razvije konkretne planove za smanjenje stope siromaštva žena i da ojača napore kako bi se smanjila razlika u plaćama među spolovima.
U lipnju 2021. Parlament je usvojio izvješće kojim poziva zemlje EU-a na zaštitu i poboljšanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena. Zastupnici žele osigurati univerzalni pristup sigurnom i legalnom pobačaju, visokokvalitetnoj kontracepciji i spolnom odgoju u osnovnim i srednjim školama. Također smatraju da se na higijenske proizvode za menstruaciju ne treba naplaćivati PDV.
Pogledajte našu vremensku crtu o borbi EU-a za prava žena
Rodna ravnopravnost na poslu
U 2019. EU je odobrio nova pravila o roditeljskom i skrbničkom dopustu i prilagodljivijim radnim uvjetima, kako bi potaknuo očeve na korištenje roditeljskog dopusta i time povećao stopu zaposlenosti među ženama.
Zakonodavstvo EU-a o rodnoj ravnopravnosti na poslu:
pravila o zapošljavanju (uključujući jednaku plaću, socijalno osiguranje, radne uvjete i uznemiravanje)
pravila o samozapošljavanju
prava na rodiljni, očinski i roditeljski dopust
Parlament traži izričite mjere kojima se smanjuje razlika u plaćama između žena i muškaraca koja je u EU u prosjeku iznosila 14,1 posto u 2019. godini i razlika u mirovinama, koja je 2018. godine iznosila 29,5 posto. Također traži donošenje i provođenje mjera za borbu protiv siromaštva žena, koje su u većem riziku od života u siromaštvu nego muškarci.
U Europi postoji velika razlika u zastupljenosti spolova u digitalnom sektoru, jer žene rjeđe studiraju ovo područje i podzastupljene su na tržištu rada. U rezoluciji usvojenoj u 2018. godini Parlament traži zemlje članice EU-a uvođenje mjera za bolju integraciju žena u sektor informatičkih i komunikacijskih djelatnosti, poticanje obrazovanja i osposobljavanja u području informatičkih i komunikacijskih djelatnosti, kao i znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM).
U rezoluciji usvojenoj u veljači 2021. Parlament je pozvao na postizanje napretka o predloženim pravilima kojima bi se osiguralo da najmanje 40 posto neizvršnih članova u odborima budu žene. Komisija je dala svoj prijedlog 2012. godine, ali države članice u Vijeću nisu uspjele postići dogovor.
Svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.
Članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU od eng. Treaty on the Functioning of the European Union)
Sprječavanje nasilja nad ženama
Nasilje nad ženama česta je tema EU-a. Parlament je istaknuo važnost borbe protiv mnogih oblika nasilja, uključujući seksualno uznemiravanje, trgovinu ljudima, prisilnu prostituciju, žensko obrezivanje, uhođenje putem tehnologije i online nasilje.
U rezoluciji usvojenoj 2016. godine Parlament je zatražio uzimanje u obzir niza rodno vezanih pitanja kao dijela šire reforme migracija i politike azila.
Svi trgovinski sporazumi EU-a moraju uključiti obvezujuće i provedive odredbe o poštivanju ljudskih prava, uključujući rodnu ravnopravnost, prema rezoluciji usvojenoj u 2018. godini.
U izvještaju usvojenom u siječnju 2019. Parlament je pozvao europske političke stranke na imenovanje i žena i muškaraca u tijela koja upravljaju Europskim parlamentom u devetom sazivu. U novom sazivu Parlamentu iz srpnja 2019. broj žena veći je no ikada prije i one čine 41 posto zastupnika, u odnosu na 36,5 posto krajem prethodnog saziva.
Nacionalna zastupljenost žena u Europskom parlamentu, od nule do 100 posto.
Do kuda se stiglo?Od skoro ništa do 40 % , za 70 godina! Dobro je, a ima još prostora! Žene trebaju imati istaknutu primjerenu ulogu u politici, a kakva je njihova zastupljenost pa dakle i utjecaj u Europskom parlamentu, čitajte u nastavku članka.
U usporedbi sa svjetskim prosjekom i prosjekom u nacionalnim parlamentima država članica, zastupljenost žena u EP-u je iznad prosjeka – 40,2. Postotak zastupnica u Europskom parlamentu raste stalno tijekom desetljeća. Do 1979. bila je zanemariva; za danas smijemo reći – dobro je, ali udjel nije dovoljan. Zalaganje u tom smjeru se, dakle, nastavlja.
Zaključno: Europski Parlament se bori za ravnopravnost spolova, ali su žene i dalje nedovoljno zastupljene u politici i javnom životu, kako na europskoj razini, tako još i više na lokalnoj i nacionalnoj.
Nekoliko podataka oslikavaju našu europsku povijest po tom društvenom obilježju:
Od 1952. do prvih izravnih izbora 1979., dakle u razdoblju 27 godina, među zastupnicima u Parlamentu bile su samo 31 žene.
Na prvim izravnim izborima, 1979., zastupljenost žena u Europskom parlamentu iznosila je 15,2 %, a u svakim sljedećim izborima rasla.
Trenutno je na najvećoj razini ikad i iznosi 40,4 posto.
Sastav delegacija u EU parlamentu: po zemljama stanje apsolutno različito!
Od ukupno 11 zastupnika iz Hrvatske, u zadnjem sazivu 2019., u Parlamentu su četiri žene, što čini 36 posto.
Na apsolutnom vrhu su sjeverne zemlje, sa 100% ženskih članova u sastavu nacionalne ekipe: Nizozemska, Švedska, Finska, Latvija. U tu skupinu ulaze i srednjoeuropske države, kao: Luxemburg, Austrija i Slovenija. Tu je i Malta. Na dnu su, smije li se kazati „očekivano“: Cipar, Grčka, Rumunjska Grčka sa po 20 do 30%.
Ukupan broj žena na vodećim pozicijama u EU Parlamentu 2019.
Broj žena na vodećim pozicijama u Parlamentu također je u porastu. U trenutnom devetom sazivu imamo osam potpredsjednica (od ukupno 14) te 12 predsjednica parlamentarnih odbora (od ukupno 22). Zabilježen je porast u odnosu na prošli saziv kada je bilo pet potpredsjednica i 11 predsjednica odbora (od ukupno 23).
Žene osobno na vodećim pozicijama u EP-u
Po prvi puta, čelna osoba Europske komisije je žena. Ursula von der Leyen izjavila je da želi rodno ujednačen Kolegij povjerenika uoči glasanja u Europskom parlamentu o njezinom imenovanju. Ispunila je svoje obećanje i 9. rujna predstavila kandidate za povjerenike – 12 žena i 14 muškaraca.
Svakog 5. ožujka, od 1998. godine, obilježava se Svjetski dan energetske učinkovitosti. Ovaj dan ima za cilj podići svijest o velikoj važnosti racionalnog i održivog korištenja energije i razmisliti o posljedicama koje bi njeno rasipanje moglo donijeti.
Obilježavanje ovog dana inicirano je 1998. u Austriji, gdje se na međunarodnoj konferenciji raspravljalo o energetskim alternativama zbog očekivanog budućeg iscrpljivanja fosilnih goriva.
Energetska učinkovitost
Energetska učinkovitost znači uporaba manje količine energije (energenata) za obavljanje istog posla (grijanje ili hlađenje prostora, rasvjetu, proizvodnju raznih proizvoda, pogon vozila, i dr.). Pod pojmom energetska učinkovitost podrazumijevamo učinkovitu uporabu energije u svim sektorima krajnje potrošnje energije: industriji, prometu, uslužnim djelatnostima, poljoprivredi i u kućanstvima.
Ovaj izraz je posljednjih godina postao sve popularniji iz nekoliko razloga. Kao potrošači zainteresirani smo maksimalno iskoristiti naše ulaganje u energiju, koristeći što je moguće manje resursa i ostvariti značajne uštede. Valja napomenuti da energetska učinkovitost ne podrazumijeva odricanje od kvalitete života.
Na općenitijoj razini, to je najučinkovitije sredstvo za smanjenje emisija stakleničkih plinova i pokušaj suzbijanja klimatskih promjena. Osim toga, on predstavlja jedan od temeljnih čimbenika za konkurentnost sektora jedne zemlje. Neke od prednosti na globalnoj razini su veća energetska sigurnost, manji pritisak na nacionalne i kućne proračune, veća pouzdanost elektroenergetskih sustava, veća konkurentnost i poboljšano poslovanje u ključnim sektorima, poput obrazovanja i zdravstva.
Energetska učinkovitost već je godinama prepoznata kao svojevrsni novi izvor energije, a pokrenute investicije i inovacije na tom području ujedno su i novi zamašnjak gospodarstva, koje sve više postaje odgovorno i „zeleno“. U idućih 30 godina očekuje se još više izazova i brzih promjena u našoj svakodnevici i poslovanju, kako bismo dosegli okolišne i energetske ciljeve. Naravno, pretpostavka za sve to je informiranost i educiranost građana, koji također sve više prepoznaju važnost energetske učinkovitosti te prepoznaju koristi od projekata energetske obnove, korištenja obnovljivih izvora energije ili, primjerice, e-mobilnosti.
Energetska učinkovitost u okviru Europske unije
Smanjenje potrošnje energije i stvaranja otpada sve je važnije za EU. Čelnici EU-a postavili su 2007. godine cilj smanjenja godišnje potrošnje energije u Uniji za 20 % do 2020. godine. U okviru paketa „Čista energija za sve Europljane” 2018. godine postavljen je novi cilj smanjenja potrošnje energije za najmanje 32,5 % do 2030. godine.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu i nastale energetske krize, Unija je postigla dogovor o brzom smanjenju svoje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima znatno prije 2030. ubrzanom štednjom energije. Mjere energetske učinkovitosti sve se češće prepoznaju kao instrument za postizanje održive opskrbe energijom, smanjenje emisija stakleničkih plinova, poboljšanje sigurnosti opskrbe i smanjenje troškova uvoza, ali i za promicanje konkurentnosti EU-a. Stoga je energetska učinkovitost strateški prioritet energetske unije te EU promiče načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu. Trenutačno se raspravlja o budućem okviru politike za 2030. godinu i razdoblje nakon toga.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u RH
Jedna od ključnih institucija u provedbi politika energetske učinkovitosti, zaštite okoliša i prilagodbe klimatskim promjenama u Hrvatskoj je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji već skoro 20 godina financira i provodi projekte diljem zemlje.
Kako se većina nepotrebne potrošnje energije događa u zgradama, u posljednjih par godina Fond je značajnim sredstvima podupirao programe energetske obnove neučinkovitih zgrada, ali i projekte korištenja obnovljivih izvora energije, za koje se kontinuirano osiguravaju bespovratna sredstava. To je obuhvaćalo i projekte mikrosolara na kućama i apartmanima, koji su povećali energetsku neovisnost građana i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Posebni su programi sufinanciranja nastavljeni i u sektoru prometa, koji je također odgovoran za četvrtinu emisija stakleničkih plinova. Također je sufinancirana nabava električnih vozila građanima i tvrtkama, ali i gradnja punionica. Kako bi se osiguralo i bolje lokalno planiranje usluga za građane, sufinancirani su i brojni projekati „pametnih gradova“.
Kada bi se tržišta, zakoni, porezi regulirali tako da poduzeća zbog prijelaza na održivi razvoj mogu postići poslovni uspjeh, tada bi svi to radili. Promijenili bi se još jučer, zaključila je Mirjana Matešić
Klimatske promjene se ubrzavaju, vremenske su nepogode sve češće, a štete od njih se povećavaju. Državama, poduzećima, svima, ne ostaje drugo nego mijenjati svoje ponašanje i poslovnu kulturu kako bi smanjila negativan utjecaj na okoliš i na vlastito poslovanje.
Svaka peta velika svjetska kompanija već se uključila u kampanju »Utrka prema nuli«, koju Ujedinjeni narodi vode s namjerom da se emisija stakleničkih plinova do 2030. godine prepolovi.
(Napomena: Preuzet članak s portala NOVI LIST. Razgovor vodio: Branko Podgornik)
2021. je u mnogome bila godina preokreta u svijesti korporacija
Primjerice, gotovo 40 posto najvećih proizvođača automobila – poput Forda, Volva, BMW-a i Nissana – obvezali su se na smanjivanje emisije stakleničkih plinova iz svojih vozila na nulu do 2040., a neki i do 2030. godine.
Gotovo trećina najvećih proizvođača hrane u svijetu obećala je da će do 2030. prestati surađivati s isporučiteljima koji za proizvodnju prehrambenih sirovina krče šume. U »Utrku prema nuli« – za nulte emisije stakleničkih plinova – uključila se i svaka druga globalna tekstilna kompanija, poput tvrtki Burberry i H&M, prema podacima Ujedinjenih naroda.
Na svoj način kampanji su se pridružile trgovačke kuće Walmart i Tesco, farmaceutske kompanije GSK, AstraZeneca i mnoštvo drugih tvrtki. Neke odnajvećih globalnih banaka obvezale su se da će postupno zatvarati kreditne slavine za projekte koji koriste fosilna goriva. Prošla je godina, naime, bila prekretnica u jačanju svijesti gospodarstva o tome da se mora prilagoditi novih okolnostima. Iz istraživanja konzultantske kuće Deloitte, provedenom među 2.000 direktora iz 21 gospodarski najutjecajnije države, saznajemo:
broj poduzeća koja smatraju da je svijet zbog klimatskih promjena došao na prekretnicu, popeo se za petinu, na njih 79 posto.
čak 97 posto ispitanih poduzeća je iskusilo veće ili manje štete zbog klimatskih promjena, primjerice prekide u poslovnim modelima i opskrbnim lancima diljem svijeta,
Direktori posvuda shvaćaju da brzo moraju nešto napraviti.
Europa daleko prednjači u novoj osviještenosti i akcijama
Svijest o hitnosti promjena osobito je jaka u Europi, i to zbog novih i opsežnih regulacija koje Europska unija svake godine donosi kako bi provela svoj ambiciozni Zeleni plan. EU želi emisije ugljikova dioksida do 2030. godine smanjiti za 55 posto u odnosu na 1990. godinu. Ove se godine najviše govori:
o paketu europske regulacije za održivo financiranje,
i cilju da se investicije preusmjeri u održive projekte.
Jasna poruka: ako se ne prilagodiš, nećeš se uklapati…
– Time je EU poslao vrlo jasnu poruku gospodarstvenicima. Ako se nećeš razvijati u smjeru održivosti, uskoro nećeš moći na raspolaganje dobiti ni novac, kaže dr. sc. Mirjana Matešić, direktorica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR).
Mirjana Matešić / Foto Davor Kovačević
Primjerice, na temelju uredbe o europskoj taksonomiji, koja određuje što je održivo, korištenje fosilnih goriva ne može se staviti u kategoriju održivosti. Pritisak na poduzeća da se pokrenu u smjeru obnovljivog, održivog i cirkularnog gospodarstva naglo se povećao nakon snažnih poruka koje su prošle godine svijetu uputili Ujedinjeni narodi te državnici okupljeni na UN-ovoj klimatskoj konferenciji u Glasgowu.
Svi smatraju da je krajnji trenutak za pokretanje opsežne kolektivne akcije za ublažavanje klimatskih promjena, to više što su neke od njih već otišle nepovratno daleko.
Raskorak između svijesti o ozbiljnosti situacije i snage konkretnih mjera
Istraživanje Deloittea, međutim, pokazuje velik raskorak između svijesti poduzeća o klimatskim promjenama i onoga što stvarno čine kako bi svoje poslovanje prilagodila novim okolnostima.
Tvrtke mijenjaju ponašanje, ali se većina njih još nije opredijelila za velike iskorake. U ovoj fazi kompanije se drže se koraka (mjera) koji nisu previše zahtjevni, ne traže veći trud, odricanja i promjene. Dvije trećine izvršnih direktora izjavile su kako njihove organizacije upotrebljavaju sve više održivih materijala i povećavaju energetsku učinkovitost, objavio je Deloitte. Više od polovine razvilo je energetski učinkovite ili klimatski prihvatljive uređaje, tehnologije i opremu.
Većina svjesno smanjuje broj putovanja zrakoplovom i osposobljava zaposlenike u pogledu klimatskih politika i učinka, kaže se u istraživanju.
Prepoznavanje predvodnika koji mijenjaju poslovnu kulturi i strateški smjer (kriteriji po Deloitteu)
Istodobno, nema puno poduzeća koja su klimatske promjene odlučile uključiti u svoje poslovne modele te promijeniti svoju poslovnu kulturu.
U kojoj mjeri poduzeća razumiju poslovne koristi od prilagodbe klimatskim promjenama, može se vidjeti kroz Pet indikatora razumijevanja, prema Deloitteu, i to:
Prvo, poduzećima za prilagodbu treba razvoj novih ekološki prihvatljivih proizvoda i usluga. Da li to čine?
Drugo, trebaju definirati kriterije održivosti i za svoje opskrbljivače te poslovne partnere. Da li su to učinili?
Treće, trebaju otvoriti mogućnost unapređenja ili preseljenja objekata kako bi postali otporniji na klimatske učinke.
Četvrto, poduzeća bi trebala klimatska pitanja uključiti u lobiranje i političke donacije. Da li su to učinili?
Peto, povećanje nagrada vodstvima poduzeća valjalo bi uvjetovati kriterijem uspješnosti održivog poslovanja
Istraživanje je pokazalo da postoji grupa predvodnika – 19 posto poduzeća – koja su primijenila barem četiri zahtjeva i postala ogledni primjer prelaska na održivo poslovanje, zbog svoje učinkovitosti i djelotvornosti te koristi koje ostvaruju. To je lijep podatak o akcijama nekih. Ali ostaje i drugi dojam: kod goleme većine poduzeća prilagodba novim okolnostima škripi. Tako je, od navedenih pet zahtjeva, čak 35 posto ispitanih poduzeća izjavilo da ispunjava samo jedan ili nijedan kriterij., – Stvari su složene. Puno ovisi o tome čime se pojedina tvrtka bavi, komentira Mirjana Matešić. Nije isto, kaže, ako je riječ o proizvođaču softvera koji u pravilu ne troši puno prirodnih resursa, a vrijednost koju stvara uglavnom je intelektualna. Takvim je tvrtkama lakše provoditi promjene. Ako se tvrtka bavi proizvodnjom građevinskog materijala ili energenata, izazovi su neusporedivo veći. Osim toga, u sektorima koji stvaraju najveći dio štetnih utjecaja na klimu promjene su silno skupe. U brojnim slučajevima ne postoje još ni prikladna rješenja za njihovu tranziciju. – Da bi se tvrtke koje troše puno prirodnih resursa i fosilnih goriva mijenjale, moraju dobiti jasnu informaciju da za desetak godina više neće postojati, kaže Matešić. – Istovremeno, države i društva moraju tim tvrtkama ponuditi svu moguću potporu, financijsku i razvojnu, kako bi im pomogli u prilagodbi. Jer, ako su promjene za stanovito poduzeće teško ostvarive, ono se neće mijenjati.
Stoga je važno da su očekivanja realistična i da ključni gospodarski sektori koji utječu na klimatske promjene imaju stalnu podršku, ističe Matešić. – Lideri su uvijek u manjini! Naglasila bih, ipak, da ne treba zanemariti podatak da je petina poduzeća usvojila gotovo sve elemente potrebne za održivi razvoj,što jeohrabrujuće., kaže Matešić
Uvijek postoje predvodnici promjena, većina koja ih slijedi i manjina koja oklijeva s promjenama i koju regulator mora prisiljavati da počnu zadovoljavati barem minimalne standarde ponašanja.
Održiv lanac – od pojedinca, poduzeća do države
– To istraživanje vrlo jasno pokazuje da ne može jedan poslovni subjekt ili sektor isključivo sam promijeniti neodržive prakse u održive. Da bismo se mijenjali, moramo to raditi društvo, mnogi ako ne svi. To znači da bi održiv trebao biti cijeli lanac vrijednosti, od dobavljača do potrošača. Očito, moramo se mijenjati u dogovoru i suradnji, naglašava direktorica HR PSOR-a, Matešić Mirjana. Teško je jednom proizvođaču pića donijeti odluku da će sutra prestati prodavati piće u pet-ambalaži. Potrošači vjerojatno neće prepoznati tvrtkin proizvod i ona će imati financijske štete. Da bismo izbacili plastiku za jednokratnu upotrebu, na tome uz gospodarstvo moraju surađivati potrošači, kao i dobavljači koji pomažu proizvođaču pića u stvaranju proizvoda.
– Iznimno važnu ulogu ipak ima regulator, javni sektor, koji mora različitim modelima poduprijeti one koji idu u smjeru održivosti, ističe Matešić. – Tu snažnu poruku izrekli su i predstavnici gospodarstva u Glasgowu, iako su oni na klimatskoj konferenciji ostali u sjeni predstavnika vlada i njihovih poruka. Poruka gospodarstva iz Glasgowa bila je jasna: moramo dobiti poticaje i podršku regulatora da bi tržište moglo nagraditi naše napore, naglašava Matešić. Primjerice, da bi proizvođač obuće promijenio praksu i postao održiv, mora uložiti znatan novac. Države moraju podupirati napore takvih proizvođača smanjivanjem poreza ili davanjem poticaja, a na kraju moraju ih prihvatiti i potrošači.
Ako tržište ne nagradi nove održive proizvode, napori pojedinih tvrtki otići će u vjetar i one će propasti. Ne može se očekivati, da troškove tranzicije snose same tvrtke, naglašava Matešić, Države mogu pomoći poduzećima na različite načine. Na primjer, vlade mogu proizvođače usmjeriti prema zelenom, odnosno održivom gospodarstvu, putem javne nabave. Europa nas potiče da primjenjujemo zelenu javnu nabavu, podsjeća Matešić.
Odlučan primjer je Finska, opet vodeća – koja je izvijestila da se čak 80 posto finske kupovine putem javne nabave odnosi na tzv. zelene proizvode i usluge.
Nema tu zarade, treba izdržati; ali treba se osjetiti podrška
– Nikome od nas nije lako mijenjati navike. Kada poduzeće stvori novi, ekološki prihvatljiv proizvod, treba proći puno vremena da bi dobio povjerenje kupaca, upozorava Matešić.Država bi u javnoj nabavi trebala davati podršku poduzećima kupujući njihove inovativne proizvode. Tako će im pomoći da premoste osjetljivo razdoblje od nastanka novog proizvoda do njegovog šireg prihvaćanja na tržištu. Ukratko, pod pritiskom klimatskih promjena mijenjaju se sva poduzeća kojima usvajanje novih pravila ponašanja i proizvodnje predstavlja prihvatljiv financijski teret. To ne čine oni koji nemaju alternativna rješenja i kojima su promjene preskupe. Istraživanje Deloittea, štoviše, potvrdilo je da poduzeća od prelaska na održivi razvoj – na što su dugoročno prisiljena – nemaju zarade. -Pretežna većina predvodnika u prilagodbi novim okolnostima kaže: predvodnici od toga nemaju značajne financijske koristi ni podršku tržišta, primjećuje Matešić. Tim promjenama uglavnom stječu bolju reputaciju u javnosti i podršku svojih vlasnika. Mjere za održiv razvoj ne pridonose poslovnom uspjehu poduzeća i zato nisu široko prihvaćene. – Kada bi se tržišta, zakoni, porezi regulirali tako da poduzeća zbog prijelaza na održivi razvoj mogu postići poslovni uspjeh, tada bi svi to radili. Promijenili bi se još jučer, zaključuje Mirjana Matešić.
Zakazao (i) obrazovni sustav – nemamo potreban tempo
Ne treba posebno naglašavati, dodaje naša sugovornica Mirjana Matešić, da veliku ulogu u tranziciji prema održivoj proizvodnji i proizvodima ima edukacija potrošača, ali i naših budućih stručnjaka, menadžera koji će voditi poduzeća i gospodarstvo.
Nažalost, sadašnji obrazovni sustav u Hrvatskoj ne sudjeluje u ovome potrebnim tempom – pridaje dovoljnu važnost temama održivosti i budući menadžeri često nemaju dovoljno znanja o tome.
Opaska: dopunska obrada članka – naslov, podnaslovi, boldiranje… – provedeno od strane uredništva portala odgovorno.hr, s ciljem preglednosti i naglašavanja važnih poruka
Rijetko je tko bio tako kreativan, uporan, vrijedan i plemenit kao Vladimir Horvat. Iza njega je ostalo “500 Horvatovih stuba”, koje je punih sedam godina (od 1946. do 1953.) klesao na sjevernoj strani planine Medvednice. Njegov je pothvat Ive Mihovilović – Spectator, njegov zadnji novinarski šef, ovako ocijenio: “Horvatove su stube najveličenstveniji spomenik koji čovjek može podići sam sebi”. Horvat je umro 1963. u 72. godini.
Vladimir Horvat, graditelj u planini
Kao vojnik u Prvome svjetskom ratu Horvat se napatio po europskim vrletima i gudurama, ali je osjetio i istinsku ljepotu planinskih lanaca Karpata, Visokih Tatri, Dolomita i Julijskih Alpa. Po povratku u Zagreb, iscrpljen vojničkim životom i bolestima, pomislio je da bi njegovu zdravlju najbolje moglo pomoći planinarenje. Postao je speleolog i planinar, a u poslu – novinar, urednik, fotograf (s mnogim nagradama za snimke prirode). Najradije se šetao njemu najmilijom planinom Medvednicom, tik povrh Zagreba.
Kraški krajolik na planini povrh Zagreba
Jednom se prigodom jače zainteresirao za njezin nepristupačni sjeverni dio, po svemu nalik na kraška bespuća Velebita. Oštro vapnenačko stijenje, šikare, povaljena stabla, predjel tako različit od ostale pitome Medvednice! Kad je Horvat od lokalnih ugljenara čuo da se tu nalazi i prava hajdučka pećina, odlučio se spustiti dolje i istražiti područje. Pun dojmova, poželi tu divlju ljepotu približiti svojim prijateljima i sugrađanima. “Velika želja uvijek nađe način ostvarenja” – kaže se. Tako je po svršetku Drugoga svjetskog rata Horvat ishodio sve dozvole i u lipnju 1946. otklesao prvu stepenicu.
Lopatom i krampom, čekićima, raznim polugama i dlijetima, u živom kamenu, povrh vrtača, kroz prodore, nizao je stepenicu po stepenicu, radeći posve sam tri i pol godine. U zadnjoj etapi, 1950., u pomoć mu dođe nekolicina prijatelja i mladi pa je lakše mogao prenositi veliko kamenje, uklanjati oborena stabla, među kojima još jedna osoba važna za veliku povijest 500 stuba – Tomislav Jutrović. Poželio je Horvat svoju stazu učiniti još atraktivnijom pa je uz nju uredio i sagradio niz “objekata”.
Horvatove stube – plan
Na početku staze je Patuljkova špiljica (toliko mala da se jedva možete uvući) pa Vidikovac prema Hrvatskom zagorju, za kojima slijede kamena gromada Moj naklon i Tisin ponor. Pri kraju čeka 3 metra dug prolaz kroz špilju Medvednicu. Na kraju, prezadovoljan, ispod 500. stube na obali potočića Horvat je uredio i pravo izletište – Srnec, s terasama, klupama, nadstrešnicom za slučaj kiše.
Spomen-ploče: Vladimir Horvat i Tomislav Jutrović
Evo i lijepog nastavka priče: nakon Horvata došao je još jedan “horvat” – Tomislav Jutrović, koji je od 1963. do 2001. nastavio sam održavati stube, do svoje smrti. U tom prelijepom otočiću krša na Medvednici danas uživaju mnogi, itekako zahvalni dvojici entuzijasta. Vidjet ćete tu i spomen-ploče njima – dvojici prijatelja, ljudima vrlina.
Na forumu je Lorein 2019. napisala, pa neka to bude i naš kraj:
Vladimir Horvat! Kad imaš viziju i uneseš ljbavi i truda – rezultat je ovakva ljepota. Svaka čast majstore!
PS: ako poželite obići znamenitih 500 stuba, pročitajte upute i savjete na portalima i forumu. Možda će vam se učiniti strmim…
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Nevezano da li potrošnja značajno odstupa od nekog očekivanog prosjeka ili ne, otkrijte curi li vam negdje voda zbog poroznih cijevi.
Da li je potrebno u perilici detaljno prati šalicu nakon svake upotrebe. Popili ste čaj, napili se vode i slično, u krugu svoje obitelji – u takvom slučaju ekonomičnije je na brzini isplahnuti takvu čaši ili šalicu, nego je gurati u perilicu.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.