Ako ste ikada jeli tortellone ili neki drugi proizvod brenda Aurelia, vjerojatno ste na poleđini pakiranja pročitali i zanimljivu priču o „zelenoj kući“ njihova proizvođača, tvrtke Naše klasje. Tako su, naime, u toj maloj privatnoj tvrtki s 38 zaposlenih nazvali svoje proizvodne pogone, i to ne samo zbog toga što su smješteni u zelenoj zgradi (a uistinu jest zelene boje), već i zbog „zelenog“ načina proizvodnje. Na pakiranju svojih proizvoda potanko navode koliko i kako brinu o okolišu, a potiču i kupce da ambalažu proizvoda odlože u odgovarajuće spremnike. Potez za svaku pohvalu, iako u našim uvjetima pomalo neobičan.
Zbog toga nismo izdržali a da ne zavirimo u „zelenu kuću“ tvrtke Naše klasje. U razgovoru s direktorom tvrtke, Zoranom Šimunićem, pomalo smo se iznenadili kada je razgovor o društveno odgovorom poslovanju tvrtke i održivosti g. Šimunić započeo tvrdnjom da svojom misijom smatra ne samo zalaganje za proizvodnju sa što manjim utjecajem na okoliš, nego i promoviranje poduzetništva u javnosti.
Promocija poduzetništva kao DOP praksa
– Mislim da je anti-poduzetnička klima jedna od rak rana našeg društva, pa djelovati na nju vrijedi jednako kao i nezagađivanje prirode. Kada bih djelovao u Njemačkoj ili Švicarskoj, vjerojatno bih razmišljao drugačije, ali u Hrvatskoj i to smatram dijelom DOP-a. Jer, ako nakon 20 godina poduzetničkog staža naš dobar primjer može nekoga motivirati, puno smo napravili – kaže Šimunić.
Njegov je put u poduzetništvo osebujan, baš kao i njegova tvrtka Naše klasje, čiji se proizvodi danas izvoze u desetak zemalja. S netom dobivenom diplomom agronoma očekivao je posao u poljoprivrednoj zadruzi u okolici Vinkovaca. Bilo je to u jesen 1991. i Zorana Šimunića zatekla je sudbina prisilnog iseljavanja u vihoru rata. U Zagrebu je najprije počeo raditi kao radnik u skladištu, zatim je napredovao prema prodaji, a onda s kolegom osnovao poduzeće po principu „kupi – prodaj“. Ali, htio je više. Takav ga posao nije ispunjavao i odlučio se za proizvodnju. Svjestan svoga nedovoljnog ekonomskog znanja, upisao je MBA u Poslovnoj školi Bled što je, kako danas govori, bila prekretnica u njegovu životu, poslovnom i privatnom. Početkom 2001. Naše klasje bilo je u povojima, a tvrtku osnovanu obiteljskim i osobnim novcem Zoran Šimunić razvijao je korak po korak.
Suživot s prirodom ugrađen u proizvodnju i proizvode
Odlučio se za proizvodnju svježe tjestenine. Bio je to, kaže, iskaz otpora jer ga je „silno nervirao“ veliki uvoz hrane. Puno je učio i pripremao se dok nije odabrao tehnologiju, okupio i educirao tim, te osmislio proizvode. Pitamo ga je li od početka vodio računa o zelenim principima proizvodnje.
– Ovako male tvrtke uvijek nose jak pečat svoga pokretača. Tvrtku sam osnovao jer me ovaj posao ispunjava, čini me zadovoljnim i daje smisao mom životu. Neke stvari koje su dio mene, moga karaktera i moga načina razmišljanja pretačem u proizvode, u odnose s ljudima, kako u tvrtki tako i izvan nje. Potekao sam i odrastao u slavonskom selu i vjerojatno u sebi oduvijek nosim osjećaj važnosti pripadnosti prirodi, nečemu daleko većem od nas samih. Takvo je moje razmišljanje ugrađeno u proizvode i način njihove proizvodnje. Pa kad već radimo nešto dobro, zašto to ne reći. Možda potaknemo i druge na promjenu razmišljanja i djelovanja – objašnjava Zoran Šimunić zašto je o svojoj „zelenoj kući“ progovorio i na pakiranju proizvoda.
Naime, na omot proizvoda nisu otisnuti uobičajeni piktogrami poput čovječuljka koji baca ambalažu u koš za smeće ili simbol Der Grüne Punkt, koji su uostalom mnogima i nerazumljivi. U Našem klasju su jasno, u sažetim rečenicama na omotu proizvoda pobrojali svoja postignuća, što su kupci sjajno prihvatili, sudeći po porukama koje šalju tvornici.
– Primamo pisma, mailove i Facebook poruke s pohvalama potrošača. K tome, naše proizvode potrošači svrstavaju u klasu zdravih proizvoda čemu su najviše pridonijele upravo ove jasno komunicirane poruke – kaže Šimunić.
Proizvodnja durum pšenice krenula. Što je s mlinom?
Iako je tvrtku osnovao kao otpor uvozu hrane, i Zoran Šimunić za svoju tvrtku uvozi osnovnu sirovinu – krupicu tvrde, durum pšenice. I to jednostavno stoga što se ona u Hrvatskoj ne proizvodi. Odnosno, tako je bilo donedavno. Upravo je Zoran Šimunić organizirao neke baranjske farmere da počnu proizvoditi durum pšenicu, koja se kod nas nikada ranije nije uzgajala. Ipak, i sada durum pšenicu koja se proizvede za njegove pogone mora izvesti na preradu, jer u Hrvatskoj nema mlina koji može samljeti durum pšenicu u krupicu.
– U pilot-projekt uzgoja durum pšenice krenuli smo s 50-ak tona, a prošle smo godine uzgojili 3200 tona durum pšenice. Iako se ona u krupicu melje u Austriji, mogu slobodno reći da je naša tjestenina prva i jedina proizvedena od durum pšenice iz Hrvatske. U sljedećem koraku trebalo bi podići sušaru, silos i mlin kako bi se proizvodni ciklus zatvorio – kaže Zoran Šimunić te dodaje: – Što god da radimo, nastojimo maksimalno skratiti proizvodni proces kako bismo što manje utjecali na prirodne odlike sirovine. To je naš temeljni princip kod izbora tehnologija, a rezultat su ukusniji proizvodi koje konzumenti doživljavaju prirodnijima.
Što to u Našem klasju rade na održiv način?
Otpad nastoje što više smanjiti. Rade na boljoj motivaciji i koncentraciji ljudi, pa je i pogrešaka u proizvodnji manje. Osim toga, svake godine postave novi cilj u smanjenju otpada, a tehnolozi razrađuju načine da se cilj ostvari. Efekti su dvostruki: smanjuje se negativni učinak na okoliš i ostvaruju ekonomske uštede.
Koriste materijale koji se mogu reciklirati te zbrinjavaju otpad po kategorijama i daju ga na recikliranje. U pogonima koriste isključivo električnu energiju i plin, te paru kao čist izvor energije.Koriste deterdžente i sredstva za čišćenje koja se nakon primjene, u kontaktu s vodom ili zrakom brzo raspadaju i ne djeluju štetno na okoliš, a zbog halal i košer standarda ne sadrže ni alkohol.
Svoju „zelenu kuću“ sagradili su od materijala visokih izolacijskih svojstava.
Trude se da ostvare ured bez papira. Štedljivu naviku da printaju na papiru s obje strane već su odavna usvojili. Cjelokupnu arhivu posljednjih sedam-osam godina su digitalizirali pa su registratori u njihovu uredu nepotrebni. Od početka godine i sve njihove izlazne fakture su digitalne. Ogromna je to ušteda – nema printanja papira, kuverti, poštarina, goriva za odlazak na poštu, goriva potrebnog poštarima koji razvoze pošiljke…
U svibnju Naše klasje započet će s izgradnjom novog proizvodnog pogona u Kupljenovu. Dok su dosad za hlađenje tjestenine koristili plinove, u novoj će tvornici koristiti naprednu tehnologiju hlađenja amonijakom i CO2 kao medijima koji u zatvorenom krugu cirkuliraju i imaju velik kapacitet hlađenja. Koristit će i rekuperaciju, odnosno toplinu koja se oslobađa tijekom postupka hlađenja koristit će za pripremu tople vode i pare.
U novom pogonu investirat će i u silose pa će sirovina stizati u cisternama čime će se uštedjeti na tisućama i tisućama papirnatih vreća.
Mirela Drkulec Miletić
Ožujak 2018.
Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera Dobre Hrvatske
Fotografije: Robinson Zagreb
Zamjenica urednika – novinarka
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.