Kolumna Nada Podnar: „… Ali, poželjela sam se ekipe.“

Jutros me probudi neobično jako svjetlo u sobi…  i shvatim kako sam prespavala pravi tren za ustajanje. Zaboravila sam uključiti alarm i kasnim na posao. U trenu skačem iz kreveta. Jurim u kupaonu. U kuhinji brzinski cijedim limun i grijem vodu. Ma ne! Ne pijem limun zbog ovog virusa, nego zbog jetre. Kako ću inače oprati savjest o masnoj jetri … pored tolikog slatkoga kojeg jedem, što zbog stresa, što zbog, valjda i, ovisnosti. Uostalom, ima li išta bolje od čokolade za izliječiti stres, nezadovoljstvo, tugu?! OK, svi koji su imaju neki drugi vid slabosti, sjetit će se i drugih opcija, ali meni je – čokolada ipak čokolada!

I dok tako jurim s jednog kraja stana na drugi, usput skupljajući stvari ostavljene na fotelji, trosjedu, po stolu, zastanem za trenutak.

Ja zapravo uopće ne shvaćam – što ja to jutros radim? Zato što valjda to radim i inače svako jutro. Ovo je uobičajen radni dan.

Nada Podnar

Nada Podnar *
Autorski članak

Ali ne i jutros! Ne i sutra, prekosutra… Pandemija. Radimo u novom radnom režimu, od doma. Ej super!!! Upalit ću računalo, ulogirat se, skuhati svoju jutarnju kavu i u miru je ispijati. Ne moram u ured! Čini se, imam vremena napretek. Najprije ću odraditi svoje profesionalne obveze, kojih ima … A onda – napokon ću odraditi i sve one male i velike stvari koje već danima i mjesecima odgađam. Odgledat ću navačer filmove koje sam planirala, a nisam stigla, pročitat ću i najnovija dva romana za koje sam čula sjajne kritike, otići ću….! Dok vrtim tako sjajan plan u glavi, stavljam svoju kavu na omiljeno mjesto, otvaram računalo i … gledam…

Ali što ja to zapravo radim?

Gledam slike, stare….

Svoju jutarnju kavu pijem u sobi broj osam u našem uredu. S mojim curama. U sobi je već Andreja. Ona nam svako jutro pripremi dozu zdravih savjeta za ljepše jutro i zdraviji život. Martina je razvezla svoje djevojčice u školu i vrtić pa sad može u miru s nama popiti kavu. Tadeja je poslala virtualnu poruku. Iako je na porodiljnom dopustu želi biti informirana o svemu iz ureda. Evo i Ive! Priča nam kako Tibor, koji je prvašić, postavlja ozbiljna pitanja i kako prijateljici Lari, koja ima samo četiri godine, objašnjava što je to robotika. S njom se slaže i Kristina jer Mihael, s tri godine, raspravlja o prehladama i virusima i ljut je što zbog njih ne može sa svojim prijateljima u vrtić. Na sve se smije Tina, jer nju ne muče dječje brige. Nju muče pločice. One koje je naručila iz Italije sigurno neće biti isporučene, a i on-line pošiljka s novom haljinom, zapela je negdje u dostavi, u Njemačkoj. Ulazi Zrinka. Dobri duh našeg ureda. Vesela, nasmijana, sjajno izgleda, nosi svoj kolač. Jest da je kremu radila nekoliko puta dok nije uspjela, ali kolač je super.

Smijemo se. Doza pozitivne energije širi se uredom. Rad može početi jer nakon toliko dobre energije u samo jednoj prostoriji, teško da nam išta može ovaj dan pokvarit.

Ili ipak može?!

Mijenjam sve mirne kave ovog svijeta, sve slobodne dane i rad od kuće, za radno jutro u svom uredu s mojim odličnim, predivnim suradnicama.

Nada Podnar
Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba; Promotorica održivog razvoja i eko-Neretve

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Osvrt Priča: O globalnom zagrijavanju, povijesna crtica iz 1912.

Ako ste mislili da je svijest o opasnosti od izgaranja fosilnih goriva i stvaranja efekta staklenika novijeg datuma, varate se! Sredinom 2016. pozornost ekologa i medija privukao je isječak iz davnih novozelandskih novina Rodney and Otamatea Times, koji je prenio i britanski Daily Mail. U članku iz 1912. nepoznati autor upozorava da “izgaranje dvije milijarde tona ugljena godišnje stvara sedam milijardi tona ugljičnog dioksida” koji ide u atmosferu. Autor spominje zrak kao “ogrtač oko Zemlje” i učinak zagrijavanja te članak završava rečenicom: “Taj će efekt biti razmatran za nekoliko stoljeća”.  Ne znamo mu ni ime, jer potpisnik članka nije naveden, ni život, ni struku, ni naobrazbu.

Ne bi nam to upozorenje bilo toliko zanimljivo da članak nije objavljen davno – 12. kolovoza 1912. godine!

Novinski isječak, bez potpisa, dug tek desetak redaka vjerojatno je služio za “popunu” prostora u lokalnim novinama.

Nama danas iznimno je zanimljiv jer dokazuje da su ljudi toga doba razumjeli efekt staklenika prije nego što smo mislili i da su pretpostavljali da će čovječanstvo platiti visoku cijenu industrijskog razvoja.

Prljava industrija – čeličane, kemija, strojogradnja, prerada kože, bile su tada u naponu snage.

Fenomen “efekta staklenika” , 1824.

Inače, znanstveno određenje “efekta staklenika” pripisuje se francuskome matematičaru i fizičaru Josephu Fourieru. On je 1824. matematičkim izračunima dokazao da bi, u odnosu na veličinu Sunca i Zemlje te udaljenost između njih, Zemlja trebala biti hladnija nego što jest da je grijana samo solarnim zračenjem. Fourier je ispitivao različite moguće izvore dodatne topline te zaključio da Zemljina atmosfera može djelovati kao izolator. Upravo je ta tvrdnja prepoznata kao otkriće efekta staklenika, iako Fourier zapravo nikada nije upotrijebio taj izraz.

Danas se zna da osim ozloglašenoga ugljičnog dioksida, čija je koncentracija u atmosferi povećana zbog izgaranja fosilnih goriva, na zagrijavanje utječu i metan, klorofluorougljici (CFC), troposferski ozon te vrlo sitne čestice čađe i prašine (aerosoli).

Prema podacima Međuvladine skupine o klimatskim promjenama (IPCC), koncentracije ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida u atmosferi su na najvišoj razini u zadnjih 800.000 godina.

Kako je izvijestila Svjetska organizacija za zaštitu prirode – WWF (World Wide Fund for Nature), godina 2016. potvrđena je kao najtoplija godina na globalnoj razini otkako se mjere temperature, od 1880. godine.

Četrnaest od šesnaest najtoplijih godina zabilježeno je od 2000. godine. Nešto se ipak događa! Godina 2016. treća je godina zaredom u kojoj se bilježe rekordno najviše temperature. Ako nekom poslovnom lideru ili političaru ovo nije jasno, ništa mu nije jasno.

Mirela Drkulec Miletić
Preneseno iz edicije UM 2018

DOBRA HRVATSKA
travanj, 2020.

Razgovor s liderima DOP-a Romana Lekić: „Turizam sutra. Prolazimo kroz veliku promjenu, svi smo suočeni s neznanim.“

Upućujem poziv da gledamo svijet na nove načine… prebacimo svijest iz ega u eko, da se povežemo s najvećim mogućnostima u budućnosti i ojačamo sposobnost za realizaciju tih mogućnosti.

Pogodit će nas veliki gubitci u ekonomskom smislu jer je ugrožena egzistencija, a znamo da su turističke potrebe tek potrebe koje su višeg reda i dolaze na red kada se zadovolje osnovne potrebe. Imamo ograničavanje kretanja i zatvaranje granica i potpunu kontrolu na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Sve to upućuje da će doći do promjene paradigme na globalnoj razini – kaže prof. dr. sc. Romana Lekić, pročelnica Odjela za turizam na Edward Bernaysu, predana promotorica održive i humane prakse i pogleda na svijet.

Kad se sagleda šira slika stanja, kakve su globalne i lokalne posljedice moguće?

– Budući da je Europa među najpogođenijim dijelovima naše Majke Zemlje, dobro je zapitati se što cijela ova kriza znači i zašto je upravo pogođen segment putovanja i mobilnosti. Kao antropolog u turizmu ne mogu davati ekonomske prognoze, ali iz prošlosti možemo puno naučiti. Uvijek kada su bile velike krize i ratovi, nakon toga je uslijedila ekspanzija i promjena u vrijednosnom sustavu i na kolektivnoj razini svijesti, što je dovelo i do promjene u načinu života. Ne trebamo ići u daleku povijest, npr. nakon Prvog svjetskog rata odnosno između dva svjetska rata imamo velike promjene u ponašanju i načinu života. To je razdoblje kada se događa i promjena u modi – žene skraćuju suknje, novi plesovi i oslobađanje, pokretanje filmske industrije i masovne proizvodnje, pa tako i želja za putovanjima. Tada opet dolazi kriza u vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon toga opet veliki zamah i početak tzv. masovnog turizma, tu su i nove generacije od kojih je i potekla i tzv. baby boom generacija koja je još uvijek aktualna. To su danas oni seniori koji u turističkoj segmentaciji putuju izvan sezone i ako su iz bogatih zemalja putuju često.

Velika kriza koja je pogodila turizam i industriju putovanja bila je i nakon 09./11., ali i nakon terorističkog napada u Londonu koji je ozbiljno prodrmao sektor turizma jer je djelovao na sigurnost, no kako vidimo i to se relativno brzo resetiralo jer nije bio toliko veliki geografski obuhvat kao danas.

Turizam će se opet pokrenuti, ali će u većoj mjeri krenuti u drugom smjeru i više poštovati održivi razvoj, partnerstvo s prirodom, a očekujem da će se i sama ponuda turističkih destinacija trebati transformirati jer će tržište tražiti drugačije proizvode. Turisti će postati putnici-istraživači koji traže drugačije vrijednosti i odmor gdje destinacija postaje mjesto razvoja i interkulturalne komunikacije. Prolazimo kroz veliku promjenu jer svi sada dršću pred neznanim. Strah je zapravo ujedinio ljude na jednoj drugačijoj razini kada je ego morao odstupiti. Nije više važno imati Gucci torbicu ili Chanellov kostim – sada je bitno imati svoj komad vrta i dobre susjede, obitelj i prijatelje koji se povezuju virtualno. Usudim se reći s jednog arhetipskog pogleda da je možda korona na neki način pokrenula puno više toga od onog što se na prvi pogled vidi. Kažu da se napokon vidi nebo nad industrijski zagađenim gradovima u Italiji, i u ovoj groznoj situaciji Talijani se druže, plešu i pjevaju na balkonima… snaga duha očito je jača od materije. Sada više nego ikada ona Frommova misao “imati ili biti” konačno postaje aktualna.

SPAŠAVANJE SEZONE

Ministar Cappelli najavio je da je za pomoć turizmu pripremljen velik broj mjera… Koliko je stanje ozbiljno?

– Stanje je jako ozbiljno i sveobuhvatno tako da zadire u sve segmente fenomena turizma a, naravno, i šire: turističke agencije, prijevoz, hoteli, ugostiteljstvo, privatni smještaj, uslužna djelatnost, kultura… svi su u velikoj krizi. Tu je na pomolu i problem koji je vezan za naše građane koji su otišli raditi u druge zemlje i sada su prvi na popisu za otkaze kao stranci i novodošli. Svi oni su u egzistencijalnim problemima i to još više pojačava napetost. I resorna ministarstva i Vlada čine velike napore i poduzimaju sve što mogu i pitanje je samo koliko će ovo stanje trajati. Od toga zavisi i koliko će se, pogotovo oni “mali”, moći održati i izdržati. Kontaktirajući kolege s terena i iz strukovnih udruga u turizmu panika i strah su veliki. Uloga države kao socijalne države sada stupa na snagu i mjere koje su najavljene trebale bi bar malo pomoći. Ako se situacija smiri do lipnja, imamo šansu da se spasi dio glavne sezone i podsezona uz određene akcije, popuste i konačno domaći gost opet će biti dobrodošao. Ako se pokriju gubitci i ako se približimo pozitivnoj nuli, bit će već puno bolje.

Vratimo se još malo na turizam – tko će najviše stradati, Italija sigurno…?

– Tržišta koja su nam najvjernija su pogođena kao i mi svi. Kriza je globalna jer smo literarno rečeno svi sada u “istom brodu”, a “kuda plovi ovaj brod”, e to je nepoznanica! Sada se vode spekulacije tko će biti jače pogođen, ali cijeli Mediteran je sada istinski gubitnik jer se uglavnom stavljalo sve “na istu kartu” – na očekivane i zamišljene prihode iz turizma. Na račun toga dizali su se krediti, radili planovi i proračuni, ulazilo se u investicije, kupovali apartmani, i to ponekad vrlo brzopleto ne gledajući “širu sliku” i ne razmišljajući sistemski. Pojedinci i firme upuštali su se u velike rizike računajući na buduće prihode od turizma. Metoda satelitske bilance jasno pokazuje da je turizam fenomen i koliko je sveobuhvatan i u koje sve segmente prodire – evo, vidimo sada koliko je krhak! Korona je “skinula veo”, možemo bolno uzviknuti – car je gol!

GEA UZVRAĆA

S polazišta vaše struke, kako objasniti sve što se događa, uzvraća li priroda udarac i s ovim virusom?

– Moj segment istraživanja i specijalizacije je i arhetipska psihologija i arhetipska mitologija pa iz tog konteksta mogu reći da se sada vidi najmračnija strana ženskog arhetipa – onog iskonskog arhetipa Majke Zemlje, naša Gea nam uzvraća udarac. Jer mnogi su potezi bili pogrešni i sada se vidi kako ponekad pohlepa i želja za stjecanjem materijalnih bogatstava može biti uznemirujuće razorna i narušiti ravnotežu biosfere. Najljepši dijelovi prirode i staništa životinja uništavali su se da bi se sagradile “brze ceste” i novi turistički resorti (ovo govorim globalno), zbog turizma mijenjala se kulturna tradicija, pa čak i izmišljala da bi se “zabavili” turisti, olako se žrtvovalo ono što je nekada našim predcima bilo “sveto”.

Ono što je bilo posebno uznemirujuće u našoj zemlji, bila je neadekvatna skrb i poštovanje prema starijim osobama – postali su izopćenici, nepoželjni – za razliku od onih “primitivnih plemenskih” društava i zajednica gdje su stare osobe bile tretirane kao mudre i duboko uključene u razvoj zajednice. Eto, starija populacija nam je najugroženija i korona kao da govori: “Imate sada na djelu ono kako ste se ponašali prema njima, dopustili ste da kopaju po smeću i da žive na rubu egzistencije, pa je sada došlo vrijeme da se borite i trudite da oni prežive jer su najranjiviji!”

Poštovanje prema znanju sada također dolazi u fokus jer sada nam trebaju stručni liječnici i medicinsko osoblje, farmaceuti, biokemičari i s njima povezane struke. Oni sada “zlata vrijede”, a to pokazuje koliko se treba mijenjati sustav vrijednosti i odnos prema znanju, profesionalnom ponašanju pa ulaganje u znanje i etičnost postaju imperativ.

OTVARANJE UMA

Uz koronavirus, događa se i migrantska kriza, koja također prijeti eskalirati u širim razmjerima. Uzimajući sve u obzir, što iz svega čovjek treba i mora naučiti, gdje je rješenje ne samo ove već i svih budućih kriza? I kakva je uloga, da se tako izrazim, Hrvatske u cijelom tom kontekstu?

– Hrvatska je i u povijesti imala veliku ulogu. Podsjetimo se samo Hrvatsko-slavonske Vojna krajine koja je tvorila najzapadniji i najstariji dio veće, posve militarizirane regije, koja se protezala od Jadranskog mora do Karpata. U europskoj povijesti poznata je ne samo kao zaseban politički nego i kao vojnički, gospodarski i društveni fenomen. To područje štitilo je središnji dio Europe od prodora Osmanlija, ali je bilo ujedno i sanitarni koridor i sprječavalo bolesti, epidemije, pljačke i prodore “nepoželjnih” od ulaska u Europu. Samo treba pogledati unatrag i vidjeti dobre i loše strane. Sada zaista treba primijeniti odmak od egosustava k ekosustavu, od sustava upućenog isključivo na dobrobit pojedinca odnosno pojedine zemlje na sustav koji svjesno radi za dobrobit cjeline – jer svi smo međusobno povezani, što vidimo i iz ove pandemije.

Stoga upućujem poziv da gledamo svijet na nove načine i na taj način otkrijemo revolucionarni pristup vođenju koji održava inspirativne inovatore i zajednice lidera. Osnove “Teorije U” (autor dr. sc. Otto Scharmer, profesor na Massachusetts Institute of Technology – MIT i predavač programa Tisuću talenata na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu) omogućuju liderima i organizacijama u svim industrijama i sektorima da prebace svijest iz ega u eko, da se povežu s najvećim mogućnostima u budućnosti i ojačaju sposobnost za realizaciju tih mogućnosti.

Rješenje na nacionalnoj, ali i globalnoj razini zahtijeva podešavanje triju instrumenata: otvorenog uma, otvorenog srca i otvorene volje. Moram naglasiti da ovaj proces otvaranja nije pasivan, već aktivan “osjećaj”, koji se onda širi na globalnu zajednicu i sve nas koji smo dio te zajednice. Dok nam otvoreno srce dopušta vidjeti situaciju iz cjeline, otvorena volja omogućuje nam da počnemo djelovati iz nove cjeline. Sposobnost povezivanja s najdubljim izvorom sebe i volje omogućuje da se budućnost pojavi iz cjeline, a ne iz manjeg dijela ili posebne interesne skupine. To dovodi do kristalizacije – kada se mala skupina ključnih osoba obvezuje na svrhu i ishode rješavanja problema, moć njihove namjere stvara energetsko polje koje funkcionira kao sredstvo za manifestiranje cjeline. Jednostavno rečeno, to je prelazak s debatiranja na kokreiranje. (D.J.)

Darko Jerković

Izvor: preneseno iz Glasa Slavonije – ovdje

(Obrada naslova i uvodnika – uredništvo portala odgovorno.hr)

U povodu Dana planete Zemlje: Iskoristimo novi duh i pokažimo zahvalnost Zemlji

Foto: Freepik

Budimo zahvalni Zemlji na svemu što nam pruža i čuvajmo je, jer ona je jedini planet koji imamo. Ova, treća svemirska stijena od Sunca, promjera nešto više od 12 tisuća kilometara, u svemirskim relacijama tek (mikroskopsko) zrnce prašine, najljepši je mogući raj. Zemlja Raj! A mi smo na Zemlji Raju već dugo i želimo tu i ostati. Nije to laka zadaća, ako ne promijenimo svoje djelovanje.

Trebala je ovo biti super godina za spas planeta Zemlje. Snažan pritisak javnosti i zahtjevi za hitnim akcijama, svjesnost o povezanosti između prirode, klime i društva te održivog razvoja, najava važnih i operativnih međunarodnih konferencija i planova pružali su nadu da ćemo napokon prestati uzimati svoj planet zdravo za gotovo. Godina se činila obećavajućom.

A onda se dogodila pandemija korona virusa. I to baš kada smo obilježavali jubilarni 50. Dan planeta Zemlje – 22.4.2020.

Planet Zemlja uzvraća udarac

Ne podsjeća li to na Titanic? Predugo smo čekali, prečesto zanemarivali probleme na Zemlji, poduzimali premalo, dopuštali smo kapitalu i masovnoj nezainteresiranosti stanovništva da razara prirodu i uništava biološku raznolikost. Možda je strast za bogaćenjem elita najveći razlog lošem. Naš je planet uzvratio i prisilio nas da prvi put osjetimo zajedničku sudbinu kao vrsta, da se ujedinimo u borbi protiv pandemije koja ne poznaje granice niti razlikuje bogate od siromašnih, krivce od nevinih. Zdravlje ljudi i zdravlje prirode nikada nije bilo bitnije i tako očito povezano.

Više od milijardu ljudi u 192 zemlje svijeta 22. travnja 2020. u takvom je katastrofičnom ozračju obilježilo Dan planeta Zemlje iz svojih domova. Poruke su dramatične, upozorenja ozbiljna, uključili su se aktivisti, poznate osobe, Papa, političari, obični ljudi, ali poruke su odaslane – online.

Buntovna vremena 70-ih pokrenula su povijesnu bitku. 

Daleko je to od masovnih demonstracija koje su prije pedeset godina na ulice Sjedinjenih Država izvele 20-ak milijuna ljudi koji su tražili zaštitu okoliša i dovele do službenog obilježavanja dana našeg planeta. U ta je buntovna vremena rasla zabrinutost za budućnost, a neposredan povod bila je još jedna demonstracija strašnog nemara moćnih korporacija u utrci za bogaćenjem što je dovelo do izlijevanja nafte uz obalu Kalifornije. Prethodne, 1969. godine, na konferenciji UNESCO-a aktivist John McConnell prvi je put predstavio ideju obilježavanja dana posvećenog našem planetu. Eto, to je tih 50 godina, kojih se prisjećamo. Organizirano, Dan planeta Zemlje u svijetu i Hrvatskoj  ljudi obilježavaju od 1990.

Na prijedlog bolivijske vlade 2009. godine Opća skupština UN-a službeno je proglasila 22. travanj međunarodnim Danom planeta Zemlje.

Pola stoljeća kasnije, ovaj nas dan snažnije nego ikad potiče da razmislimo o našem odnosu prema planetu, jasno nam pokazujući da nas priroda u svakom trenutku može iznenaditi i izazvati pogubne posljedice po cijelo čovječanstvo.

Bljesak ljudi u svemiru

Gledajući ukupnu povijest zemaljske kugle od njezina postanka i iskazujući je jednim satom, homo sapiens je prisutan samo posljednju minutu. I u toj, za svemir nebitnoj, a nama tako dugoj povijesti, Zemlja je nekako odolijevala utjecaju čovjeka sve do posljednjih stotinjak godina. Od tada nam je, u tako kratkom vremenu, uspjelo narušiti ravnotežu u prirodi, onečistiti vodu, zrak i zemlju, oštetiti ozonski omotač, dovesti do klimatskih promjena, stvoriti golemo zagađenje mikroplastikom koja pluta oceanima, iskrčiti milijune hektara šume, ugroziti opstanak drugih vrsta, a nemali broj i trajno uništiti… te, u konačnici, ugroziti izgleda i vlastitu vrstu. Znanstvenici već tvrde da smo uništavanjem ekosustava sami isprovocirali prijenos virusa i drugih patogena sa životinja na čovjeka.

Život na čekanju, ekološka nastojanja također…

Globalna zdravstvena kriza s Covidom-19 stavila je uobičajen život na čekanje. Dovela je i do zastoja u ispunjavanju ciljeva postavljenih Pariškim sporazumom o klimi. Za narednu 2021. godinu prebačena je važna međunarodna konferencija Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) COP26, u Glasgowu. Sve nas to nipošto ne smije usporiti u postizanju dugoročnog cilja – klimatske neutralnosti do 2050. godine i smanjenju emisije stakleničkih plinova za 55% do 2030. Ne možemo si dopustiti da izgubimo tempo ili fokus u borbi za očuvanje prirodnog kapitala Zemlje, a time i za održivi razvoj i dobrobit čovjeka.

Optimizam iz crnila

U ovom trenutku možda je teško ne osjećati se očajno, ali iz crnila se ukazuje optimizam. Nakon što smo osjetili zabranu kretanja i uobičajenog života možda ćemo biti skloniji poštovanju prirode, možda ćemo početi pokazivati zahvalnost Zemlji, i to svakodnevno, a ne samo prigodno. Od Kine do Španjolske i SAD-a ljudima svih dobnih skupina nedostaje ono za što nikada nisu ni pretpostavljali da bismo mogli izgubiti, ono što se uzimalo zdravo za gotovo – kretanje otvorenim prostorima, uživanje u proljeću i rascvjetalim stablima, putovanja u daleke krajeve, odlazak na posao i u školu…

Da nije sve izgubljeno Zemlja nam je sâma pokazala. Čim su se ljudi povukli i prestali s razornim razmjerima proizvodnje, priroda se vratila, oporavila, zagađenje se drastično smanjilo, rijekama su opet zaplivale ribe, a životinje su počele osvajati prostore koje smo im oteli.
Hoćemo li uspjeti uravnotežiti našu potrebu za povratkom na staro, za novim ekonomskim uzletom gospodarstva temeljenog na industrijama na fosilna goriva i za iskorištavanjem prirodnih resursa? Uvelike se govori da nakon Covida-19 više ništa neće biti kao prije. Možemo li iskoristiti taj novi duh kako bismo učinili stvarni pomak prema zaštiti planeta?

Raj već imamo – Zemlju

Plitvička jezera / Foto: Michael Rehm – Pixabay

Plakat za prvi Dan planeta Zemlje 1969. sadržavao je citat: „Upoznali smo neprijatelja, i on nas.“ Pedeset je godina prošlo.

  • Hoće li ovo biti godine kada ćemo kolektivno promijeniti svoj stav prema planetu, kada ćemo prestati degradirati i bezobzirno iskorištavati njegove resurse?
  • Hoćemo li napokon shvatiti koliko smo zapravo ranjiva vrsta?
  • Ljepši i izdašniji raj za život čovjeka ne možemo ni zamisliti. A i pakao je blizu.

Mirela Drkulec Miletić
Zamjenica urednika portala odgovorno.hr

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

odgovorno@odgovorno.hr

Ako vam se članak svidi, dijelite ga: podržite osvješćivanje društva za sutrašnji održivi svijet.

Kolumna Andreja Pavlović: OTPORNOST za donositelje odluka

Foto: Wolfgang Eckert / Pixabay

Isti način razmišljanja, sve po starom. Drugačiji način razmišljanja, umijeće boljeg.

U prošloj kolumni o održivosti za donositelje odluka istaknula sam da je održivost složena i da je to jedan od ključnih problema (visokopozicioniranih) donositelja odluka današnjice, jer ako je svijet složen, rješavanje složenih problema ne može biti brzopotezno jednostavno kao izrada instant juhe iz vrećice. Svijet prije korona virusa bio je već dovoljno složen, a s korona virusom složenost eksponencijalno raste. Tako se u javni prostor, skoro na prstima, ušuljala još jedna riječ: resilience, otpornost, riječima Madeleine Albright kao „najbolji odgovor na katastrofu“.

Prema tumačenju hrvatske rječničke baze, otpornost je sposobnost pojedinca, organizacije ili čega drugoga da se nečemu odupre, a ako je riječ o vrsti, sposobnosti neke vrste da se suoči s različitim uvjetima preživljavanja. Ali, što točno znači suočiti se, oduprijeti se? Govorimo li o cjelini nekog sustava, otporan je onaj sustav koji je sposoban opstati, prilagoditi se i napredovati unatoč turbulentnim promjenama i neizvjesnosti. Ako je riječ o organizaciji, otporna je ona koja je u stanju predvidjeti, pripremiti se za postupne promjene, ali i nagle poremećaje kako bi preživjela i brzo opet uspješno profunkcionirala nakon teškog razdoblja. Kad je riječ o pojedincima, otpornost podrazumijeva sposobnost dobre prilagodbe na poteškoće, traume, tragedije, prijetnje ili neke druge značajne izvore stresa, ali i osoban rast.

andreja pavlovic

Andreja Pavlović*
Autorski članak

Međutim, instinkt koji svi prirodno osjećamo u vremenima iznenadnih, a s korona virusom i dramatično dalekosežnih poremećaja, da se čim prije želimo vratiti u naše stare živote, u ovom i svakom sljedećem slučaju nije više dovoljno dobar vodič. Naime, taj nas instinkt potiče da se čim prije želimo vratiti u prostor ugode, zaboraviti na poteškoće, zanemariti bolne lekcije i nastaviti sve po starom (kao da se ništa nije ni bilo dogodilo).

Sve je jasnije, ipak, da povratak na „normalno staro stanje“ više neće biti moguć i da jedino što možemo jest prilagoditi se – najviše što možemo na „normalno novo stanje“. Da bismo to mogli, moramo moći povezati dva naoko nepoveziva koncepta: otpornosti i održivosti, jer svaki od njih pričajući svoju priču zaokružuje cjelinu.

Koncepti održivosti i otpornosti u uskom su uzajamnom odnosu. Razvoj otpornosti sustava omogućuje njegovo kontinuirano funkcioniranje, kao i ostvarivanje održivosti. Održivost sustava s druge strane povratno utječe na njegovo usklađivanje s novonastalim okolnostima, čime se jača i njegova otpornost.  Kroz ovaj suodnos oblikuju se otporna i održiva društva i gospodarstva koja šokove, poremećaje, katastrofe (ljudske i prirodne), a sad i pandemiju koriste za poticanje obnove, inovativnog razmišljanja te prije svega, transformaciju dosadašnjeg načina razmišljanja i djelovanja s pogledom na ciljeve održivog razvoja. Zašto baš na ciljeve održivog razvoja? Pandemija koronavirusa pokazala je svu ranjivost pojedinaca, organizacija, sustava, gradova, država i svijeta. Povremene katastrofe, poremećaji i šokovi, svaka za sebe i sve zajedno nisu mogle ni približno tako dramatično pokazati koliko je malo potrebno da se u pitanje dovedu godine napretka i poprime sasvim drugačiji smjer ili da se preispita dosadašnji smjer razvoja koji je onemogućavao postizanje ciljeva održivog razvoja.

Donositelji odluka su kao nikad prije suočeni sa svakodnevnim paradoksima u kojima pomiruju (skoro pa) nepomirljivo. Pri tome na raspolaganju imaju nekoliko vrsta ponašanja:

  1. obrambeno (tako sprječavaju da se dogode loše stvari i štite postignuto)
  2. progresivno (tako omogućuju da se dogode dobre stvari i postižu rezultate)
  3. dosljedno (ciljevi, procesi, rutine)
  4. fleksibilno (ideje, novi pogledi, akcije)

Neminovne tenzije između dosljednog i fleksibilnog, obrambenog i progresivnog tjerat će ih na delikatnu potragu za novom matricom razmišljanja, jer sa starom koja nije funkcionirala ni u svijetu prije korone neće se moći suočiti i/ili riješiti ni jedan problem. Morat će prevladati način razmišljanja u kojem je nešto crno ili bijelo i početi misliti povezivanjem. Tako će lakše uočiti da neće moći razmrsiti današnje probleme nastave li ‘misliti analiziranjem’ i nastave li se ponašati na način zar ne znaš tko sam ja. Donositelji odluka morat će (pre)usmjeriti svoje organizacije i na usvajanje vještina prilagodbe, odnosno:

  1. kapaciteta za prilagodbu na višestruke i dugoročne buduće rizike te učenje (čemu uopće služi The Global Risks Report 2020?)
  2. kapaciteta za predviđanje i preveniranje budućih sličnih mogućih događaja (zašto nas epidemija SARSA nije ničemu naučila i jesmo li mogli unaprijediti sanitarne uvjete i zabraniti „mokre tržnice“?)
  3. kapaciteta za uspješnu apsorpciju šoka i oporavak korištenjem dostupnih i vještina i resursa i razvojem novih sposobnosti

Svakako, zahtjevno je kad su društvo i gospodarstvo skoro pa zamrznuti, razmišljati o bilo čemu drugome osim o preživljavanju. Međutim, povjerenje u donositelje odluka sve će više ovisiti o procjeni svakog od nas koliko su sposobni imati dobre procjene i hoće li njihove odluke dovesti do dobrih ili loših rezultata.

Ali u ovom slučaju dobri ili loši rezultati odlučuju o sudbini svih nas 7,8 milijardi stanovnika koliko nas trenutno ima na planetu koji se zove Zemlja.

Andreja Pavlović
*   Hauska & Partner, članica Uprave, partner i stariji savjetnik
Predsjednica Zajednice za društveno odgovorno poslovanje HGK
Promotorica društvene odgovornosti i održivosti

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

Pomozite djeci: i Vi se priključite online kampanji #citajdoma + pomozite donacijom djeci u SOS dječjim selima

Pošaljite SMS poruku sa sadržaja ‘10’ na broj 705103.

SOS Dječje selo Hrvatska pokrenulo je online kampanju #citajdoma čiji je cilj svoj djeci u Hrvatskoj, koja su u svojim domovima, uljepšati dan čitanjem priča te potaknuti građane da donacijom od 10 HRK pomognu  u stvaranju sigurnog doma za svako dijete.

Poziv svim ljubiteljima dječjih priča, koji maštom žele pomoći djeci prikratiti i obogatiti vrijeme u ovim teškim trenucima, uputila je i SOS mama iz SOS Dječjeg sela Lekenik. I naša djeca u Selima, kao i sva djeca svijeta, trenutno zbog suzbijanja širenja koronovirusa vrijeme provode u SOS kućama gdje, pored svakodnevnih obveza i raznih aktivnosti, često čitaju knjige. Svatko može snimiti svoju omiljenu priču, objaviti ju na društvenim mrežama koristeći #citajdoma i priključiti se akciji.

Tijekom četiri tjedna kampanje želja nam je pozitivnom energijom i dječjim pričama ispuniti društvene mreže te razveseliti baš svako dijete i obitelj u Hrvatskoj, a i šire.

https://www.instagram.com/p/B_PNqInpUE4/?igshid=pibrbgthlo18

Na čitanje priča i bajki pozvane su i brojne poznate osobe iz javnog života, a svoje omiljene priče već su snimili Nevena Rendelli, Vanda Winter, Ecija Ojdanić, Pamela Ramljak, Domagoj  Jakobović Ribafish, Mirna Maras, Renata Belc Krog, Ivana Pevec i Jelena Veljača.

Počevši od srijede, 22. travnja 2020, SOS Dječje selo Hrvatska snimke s pričama poznatih osoba objavljivat će svakoga dana u 18 sati (osim nedjelje) na svojim Instagram, Facebook i YouTube kanalima kako bi ih sva djeca mogla poslušati.

Stoga pozivamo roditelje da nas prate i pronađu priče koje će razveseliti njihove najmilije.

Zahvaljujući suradnji s tvrtkom Trilix, korisnici Hrvatskog Telekoma moći će dati svoj doprinos putem SMS donacija. Zahvaljujući Hrvatskom Telekomu, korisnici su oslobođeni naknade za obavljenu transakciju, a uvjete korištenja plaćanja usluge mPlati mogu pronaći na www.mplati.hr 

Kontakt za medije:
Dean Šarčević, koordinator za donose s javnošću SOS DSH;
dean.sarcevic@sos-dsh.hr; 095 412 5642 01/461066

INA donira više od 1,5 milijun kuna zdravstvenim ustanovama, institucijama i udrugama

Svjesna teških okolnosti u kojima zdravstveni sustav, institucije, ali i civilno društvo ulažu napore u suzbijanje širenja koronavirusa, a što je u Zagrebu dodatno otežao i snažan potres, INA želi olakšati nabavu materijala i opreme te pomoći u sanaciji štete.

INA već godinama ulaže u unapređenje zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, a nakon situacije bez presedana u kojem se društvo ovih dana istovremeno suočava s dvije izvanredne okolnosti – pandemijom koronavirusa i posljedicama snažnog potresa u Zagrebu, kompanija osjeća još veću potrebu i odgovornost pružiti pomoć.

  • INA je donacijom obuhvatila zdravstvene ustanove u Zagrebu, Sisku, Rijeci i Puli
  • Financijska sredstva dobivaju i Crveni križ, udruga Kamensko i Tehnička škola R. Boškovića koji su se istaknuli nesebičnim pomaganjem potrebitima
  • INA se odazvala i pozivu Vlade RH te podržala akciju „Zajedno za Zagreb“ kojom se prikupljaju sredstva za sanaciju oštećenja nastalih nakon potresa

Kako bi pomogla iznimne napore zdravstvenih djelatnika INA je donirala po 250.000 kn Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i Domu zdravlja Primorsko-goranske županije. Općoj bolnici dr. Ivo Pedišić Sisak i Crvenom križu donirano je po 100.000 kuna.

Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra te Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu donirano je po 50.000 kuna. Donacije će biti iskorištene za nabavu zaštitne zdravstvene opreme, medicinskog materijala, uređaja i sredstava za dezinfekciju te medicinsku opremu i uređaja potrebnih za skrb o bolesnicima te za lakšu organizaciju rada hitnih službi.

Zakladi dječje onkologije Rebro donirano je 200.000 kn za izgradnju i opremanje dječje hematologije i onkologije, a Općoj bolnici Pula 100.000 kn za Odjel pedijatrije.

Također, INA je donirala i 50.000 kuna udruzi Kamensko koja šiva pamučne maske za Udrugu slijepih osoba, DVD Selce, domove za beskućnike, korisnike pučkih kuhinja i domove za starije i nemoćne, dok je Tehničkoj školi Ruđera Boškovića iz Vinkovaca donirano 10.000 kn za izradu vizira na 3D printerima koje će ta škola donirati hrvatskim bolnicama.

Kako bi pomogla u sanaciji štete nastale u potresu koji je pogodio Zagreb INA je donirala 250.000 kn akciji „Zajedno za Zagreb“ te još 100.000 kn Klinici za dječje bolesti Zagreb.

„Okolnosti s kojima se susrećemo zaista su bez presedana. Ovo je trenutak kada trebamo biti svi zajedno jer samo zajedničkim snagama možemo nadvladati izazove s kojima se nosimo ovih dana. INA već godinama kontinuirano pruža potporu hrvatskom zdravstvenom sustavu kroz brojne donacije bolnicama. Sada smo opet uz naš zdravstveni sustav i sve one koji mogu pomoći u sprečavanju širenja pandemije koronavirusa te sanaciji posljedica potresa u Zagrebu. Kao i uvijek do sada, želimo pomoći onima kojima je to najpotrebnije, pridružiti im se, dati im podršku i zahvaliti na svemu što čine“, rekao je predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon.

INA je pomogla i u opskrbi Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske deficitarnim dezinficijensom za površine donirajući mu 720 litara INA Denizola, novog proizvoda koji su prošloga tjedna počela proizvoditi INA MAZIVA. Na iznimnoj predanosti u radu INA zahvaljuje zdravstvenim djelatnicima i besplatnom kavom na odabranim maloprodajnim mjestima u okviru akcije „Kava za heroje“.

INA društvu u ovoj teškoj situaciji pomaže i kroz osiguravanje neometane opskrbe tržišta gorivima. Pridržavajući se svih uputa i mjera za suzbijanje širenja koronavirusa kontinuitet poslovanja je osiguran na čemu posebna zahvala ide svim radnicima Ine u proizvodnji, preradi, opskrbi, maloprodaji te drugim lokacijama, kao i onima koji rade od kuće.

 

HEP i ove godine veliki oslonac mladima – stipendira novih 67 učenika i studenata

Hrvatska elektroprivreda planira u ovoj godini sklopiti 67 stipendijskih ugovora, i to 36 s učenicima završnih razreda srednjih škola te 31 s redovnim studentima diplomskih studija. Prilog je to stvaranju prilika za zaposlenje i ostanak mladih u HrvatskojDodatno na to, od 1995. godine do danas više od 780 učenika osnovnih i srednjih škola je dobilo je HEP-ovu nagradu Imam žicu za pobjednike državnih natjecanja znanja iz matematike, fizike i elektrotehnike.  Mladi su dobrodošli među stručnjake HEP-a čim dovrše školovanje.

Ugovor stipendistima osigurava financijsku potporu tijekom studiranja, odnosno školovanja te zaposlenje u HEP-u nakon stjecanja diplome, odnosno završetka srednjoškolskog obrazovanja, uz obvezu ostanka na radu u društvu koje ih je stipendiralo – HEP-u d.d., HEP-Operatoru distribucijskog sustava, HEP Trgovini, HEP Plinu, HEP Proizvodnji ili HEP Toplinarstvu. Stipendiranjem učenika i studenata osigurat će se stručni kadrovi na radnim mjestima ključnim za funkcioniranje elektroenergetskog sustava i energetske infrastrukture.

Neto iznos stipendije za prvu godinu diplomskog studija iznosi 1.400 kuna, a za drugu godinu 1.600 kuna. Ovisno o postignutim rezultatima u prethodnoj godini studija, stipendistu s prosjekom ocjena od 4,6 do 5,0 na drugoj godini studija isplaćuje se i poseban dodatak od 200 kuna. Neto iznos stipendije za redovne učenike iznosi 1.000 kuna, a učenicima koji su postigli izvrsne rezultate u prethodnoj školskoj godini isplaćivat će se mjesečni dodatak od 200 kuna za prosjek ocjena od 4,6 do 5,0.

„HEP, kao jedan od najvećih poslodavaca u Hrvatskoj, u stalnoj je potrazi za novim kvalitetnim radnicima, posebno mladima koji mogu donijeti nova znanja i inovativnost. I u aktualnim nepovoljnim okolnostima, mi moramo dugoročno razmišljati o zapošljavanjima na pojedinim radnim mjestima. S tim ciljem, uz ostale aktivnosti, i ove ćemo godine dodijeliti stipendije učenicima strukovnih škola i studentima, prvenstveno tehničkih fakulteta. Zadovoljni smo dobrim odzivom na ovogodišnjem natječaju i unaprijed se radujemo dolasku novih mladih kolega na kojima će počivati budućnost Hrvatske elektroprivrede. Projektom stipendiranja ujedno želimo dati doprinos stvaranju baze stručnjaka koji će imati priliku da se zaposle i ostanu u Hrvatskoj i na taj način se uključe u razvoj hrvatskog gospodarstva“, izjavio je Frane Barbarić, predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede d.d.

Osim stipendiranjem učenika i studenata, HEP i projektima u partnerstvu s obrazovnim institucijama promovira suradnju gospodarstva s obrazovnim sustavom.

Kroz takve aktivnosti šaljemo poruku našim budućim radnicima da će ih u Hrvatskoj elektroprivredi dočekati stabilna i snažna organizacija koja i u ovim kriznim trenutcima osigurava nesmetano funkcioniranje ključne državne infrastrukture, ali i zdravo i solidarno radno okruženje hepovih radnika, koji su u nepogodama i kriznim situacijama uvijek spremni pomoći građanima.

Rezultati natječaja objavljeni su na internetskim stranicama HEP-a.

Kontakt:  Sektor za korporativne komunikacije (odnosisjavnoscu@hep.hr)

Pismo iz Zaklade: Mladi bez odgovarajuće obiteljske skrbi u svijetu pandemijskog kaosa. Kako se snalaze i što možemo naučiti od njih?

Posljednjih dana, uslijed globalne pandemijske krize, živimo u karanteni suočavajući se  svakodnevno  s nizom  informacija o gospodarskoj krizi koja će neminovno uslijediti nakon  krize uzrokovane korona virusom. Upravo ta kombinacija zdravstvene i gospodarske krize dovela je do situacije u kojoj nema uobičajenih povlaštenih statusa među ljudima već je jednako obuhvaćeno cijelo čovječanstvo. U veoma kratkom vremenu budućnost nam je postala neizvjesna, a sadašnjost ispunjena osjećajem  straha, nelagode i nesigurnosti.

Posao koji godinama radim usmjeren je na djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i oduvijek je ispunjen željom da razumijem djecu i mlade posebice kada razgovaramo o njihovoj budućnosti pred  izlazak iz doma. Zaklada Vaša pošta koju vodim dulji niz godina djeluje na nacionalnom nivou i skrbi o djeci iz 20 dječjih domova na cijelom području Hrvatske. Uz podršku velikog broja donatora za ovu djecu i mlade ugovaramo police životnog osiguranja kako bi nakon izlaska iz doma imali financijsku potporu u iznosu od 2000 kn mjesečno tijekom prve dvije godine samostalnog života. Godinama pažljivo slušam njihove priče o raznim strahovima, a najčešće spominjan od svih ovih dana je dodatni strah od neizvjesne budućnosti s kojim se ovih dana suočio cijeli svijet. Poput ove hrabre djece koja se sa životnim nedaćama dugo ili stalno nose na različite načine, naprosto smo i mi ostali morali  prihvatiti  neizvjesnost  kao dio trenutka. Strah, nelagodu i nesigurnost kao njezine prirodne pratioce.

U ovim posebnim vremenima rada od kuće, ostala sam u kontaktu sa svim svojim poslovnim suradnicima, posebice sa djecom i ravnateljima dječjih domova te sam se usmjerila na jedino moguće u ovom trenutku – sređivanje arhive i stvaranje nove strategije poslovanja zaklade za vrijeme koje dolazi. No, umjesto očekivanog zatišja uslijedili su telefonski pozivi, najprije ravnatelja, a kasnije i mladih koji su do nedavno bili štićenici  domova. Vijesti su bile loše, pandemija je u rekordnom roku ugrozila gospodarstvo te ih je većina naši bivših mladih štićenika dobila otkaze na poslu. Kako su se poslovni procesi zaustavljali, tako je prestala i potreba za radnom snagom, pogotovu njihovog tipa.  Sve je stalo. Ali,  vrijeme i život ne – mora se nešto jesti, negdje se mora čovjek skloniti i nekako preživjeti dok pošast ne prođe. Nakon brojnih telefonskih razgovora sa njima pokušavam resetirati misli, pravim planove i u potpunoj tišini i dalje tražim odgovor na pitanje – što i kako dalje? U pravilu ovi mladi odrastaju bez adekvatne socijalne mreže i bez podrške obitelji, a sada su ostali i bez posla i, dodatno, potpore dobrih poslovnih ljudi koji su se i sami našli u nevoljama. Jedino što preostaje je živjeti – dan po dan, bez planova za bližu ili dalju budućnost te strpljivo čekati da se život ponovo koliko – toliko normalizira.

Gotovo nikada ne prihvaćam činjenicu da neki problem nema rješenje. Uvijek se vodim mišlju: ako ja ne vidim rješenje, ne znači da ono ne postoji. I tako, unatoč razumu koji kaže da stanje općenito nije dobro, odlučila sam nazvati neke od svojih poslovnih suradnika da čujem kakvo je stanje kod njih i da vidimo možemo li kako pomoći donedavnim štićenicima dječjih domova u ovoj kriznoj situaciji. Nažalost, sve redom su me zatekli isti odgovori  – svi su zabrinuti za vlastito tekuće poslovanje i žive u  neizvjesnosti  koja opterećuje i sputava i nitko ne nalazi načina da se odgovori adekvatnim rješenjem za situaciju u kojoj su se ovi mladi ljudi našli.

Po prvi put sam se i sama našla pred zidom koji mi je zatvarao pogled, nisam više pokušavala tražiti rješenje uz pomoć ljudi. Htjela sam sačuvati svoje misli od razočarenja, jer ovaj put doista ne nalazim načina da se nešto učini, da se pomogne. Ne zovem nikoga od tih mladih ljudi koji su se našli u potrebi, jer im nemam što reći, čekam nešto – ni sama ne znam što. A onda zazvoni moj mobitel; javljaju mi se ti moji mladi i kažu neka ne brinem jer su se ipak nekako snašli, imaju krov nad glavom i dovoljno hrane u hladnjaku i da je sve u redu. Kažu da su se udružili, za sada dvoje, a uskoro stiže i treći član, da su se smjestili u mali stan na periferiji grada, da zajednički stan plaćaju s jednom rentom police osiguranja koju su dobili prilikom napuštanja doma. Shvatila sam da pojedinačno ne bi mogli opstati, ali ovako udruženi nekako mogu. Od mjesečnih renti druge dvojice kupuju hranu i osnovne higijenske potrepštine, ne izlaze van, peku palačinke, igraju na karte i čekaju da pandemija prođe. Tako kažu. I baš ništa ružno ne spominju. Navikli su jedni na druge jer pod istim su krovom proveli djetinjstvo i tinjdžerske dane. I sada ih je nesretna korona okupila opet za istim stolom.

Možda će  zvučati čudno, ali ja znam da je ovo priča, unatoč teškom vremenu kroz koje cijelo čovječanstvo prolazi –  priča sa sretnim završetkom !

Stoga koristim ovu priliku zahvaliti se još jednom svim donatorima koji su kroz vrijeme od kada Zaklada djeluje donirali police životnog osiguranja za 427 djece bez obiteljske skrbi. One su im danas sigurnost koju im obitelj nije dala. Danas su im od neprocjenjive vrijednosti, od životnog značaja u punom smislu te riječi.

Hvala i partneru zaklade – Croatia osiguranju na profesionalnosti, doniranim policama i redovitim isplatama na račune naših štićenika, čime ta tvrtka u proteklih deset godina   živi ulogu – iskrenog i pouzdanog prijatelja djece !

Senka Klarić
Upraviteljica Zaklade Vaša pošta

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020

Osvrt Priča: Usporimo brzu modu! Livia Firth obilježila 10 godina bloga „Izazov Zelenog Tepiha“ (The Green Carpet Challenge)

Foto: Pexels / Pixabay

Tekstilna industrija je, nakon naftne, najveći globalni zagađivač okoliša – da li ste to znali? I u njoj sudjelujemo svi mi. Srećom, postoje pojedinci i inicijative koji nastoje povećati svijest o tom problemu. Koristeći svoje ime, ali i snagu interneta, danas ima više brendova koji istražuju nov, održiv pristup, uz poruku:

Usporimo MODU!

Onu brzu, sezonsku. Angažirani dokumentarni film iz 2015. pod nazivom “Prava cijena” (True price) jedan je od najvažnijih filmova o ovoj temi u zadnjem desetljeću. U samo 90 minuta progovara o nemjerljivim posljedicama koje tekstilna industrija ostavlja na okoliš i ljude. Jeftina odjeća uopće nije jeftina kad joj dodamo troškove zagađenja i ugroze resursa te kršenja ljudskih prava radnika.

Iako se ova tema propituje kroz misli intelektualaca različitih vokacija, glas koji ostaje posebno zapažen u filmu jest onaj Livije Firth, jedne od najistaknutijih aktivistica u području održivog razvoja i društvene pravde, Oxfamove ambasadorice (OXFAM – internacionalna udruga posvećena borbi protiv siromaštva) te UN-ove ambasadorice. Kao supruga poznatoga glumca Colina Firtha, pripada “višem društvu” u kojem se strasno zalaže za prihvaćanje održive mode.

Livia je, naime, 2007. pokrenula Eco Age, konzultantsku kuću u području održivosti, specijaliziranu za savjetovanje u tekstilnoj industriji, za mjerenje njezina utjecaja na društvo i okoliš. Krajnja joj je želja utjecati, u suradnji s klijentima, na stvaranje globalno odgovornih proizvođača, ali i potrošača te investitora koji će pažljivije ulagati u projekte i brendove. Tvrtka educira i pomaže modnim kućama da prihvate obnovljive izvore energije, ekološki prihvatljiva vlakna te sustave recikliranja. Apelira na uklanjanje štetnih kemikalija, smanjenje otpada te pravedno plaćanje radnika. Zapravo, nastoji upoznati modne kuće s održivošću kao strategijom budućnosti. Njihovi klijenti su neki od najvećih brendova poput Guccija, Marks&Spencera, Sergio Rossija te Stelle McCartney.

Razumijevajući koliki utjecaj na svijest javnosti imaju slavne osobe, godine 2009. pokrenula je akciju i platformu pod nazivom The Green Carpet Challenge.

Ideja je jednostavna: globalno popularne zvijezde odijevat će isključivo odjeću od ekoloških ili recikliranih materijala te pronositi viđenje o održivoj modi. Ono popularno pitanje voditelja s crvenog tepiha: “A što Vi danas nosite?” ona rado i provokativno postavlja uglednima na panelima i događajima za pokretanje šireg razgovora o održivosti. Brendovi, pak, koji zadovolje sve kriterije društvene i korporativne odgovornosti te zaštite okoliša, natječu se za priznanje The Green Carpet Fashion Awards. No nagradu dobivaju i krojačice, bez kojih te industrije nema.

Livija teži promjeni svijesti javnosti, što znači i navika potrošača da kupuju ekološko i manje, plaćaju fer cijenu i koriste dulje.

“Svijet je pun stvari”, poručuje Livija. “Održivost je kada radimo s onim što već imamo.”

***

Preko 250 istaknutih članova svjetske modne zajednice koristi danas savjete i usluge Livije Firth (2020).

Ako poželite znati više o izuzetnoj ženi koja je mnogo prije drugih krenula u „ozelenjavanje“ vrhunske modne industije, Liviji Firth, linkajte na njezin intervju povodom 10 godina bloga The Green Carpet, Vogue, 20.1.2020.  ovdje

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2020.

NAJČITANIJE