Zalaganje za veću sigurnost djece na internetu projektom „(O)siguran online“ Wiener Osiguranja VIG

Svako treće dijete bilo je žrtva elektroničkog nasilja, a tek svaki sedmi roditelj toga je svjestan. Mnogi roditelji nikada ne razgovaraju sa svojom djecom o sigurnosti na internetu, uglavnom jer ni sami nisu svjesni opasnosti ili nemaju dovoljno informacija. Upravo je potreba za informiranjem i edukacijom roditelja kako bi sami mogli pomoći svojoj djeci bio povod Wiener osiguranju za pokretanje projekta (O)siguran online, koji se provodi treću godinu zaredom.

Projekt (O)siguran online pokrenut je 2017. godine u suradnji s partnerima Hrvatskom akademskom i istraživačkom mrežom – CARNET, Nacionalnim CERT-om te Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu, koji su pomogli u ostvarivanju ciljeva projekta. Od prvog dana u provedbu projekta uključili su se i zaposlenici Wiener osiguranja, prije svega sudjelovanjem u edukativnim radionicama te aktivnim sudjelovanjem – prijedlozima, volontiranjem i promocijom.

Kao jedno od vodećih osigurateljnih društava na hrvatskom tržištu, Wiener osiguranje VIG prepoznaje važnost svog utjecaja na društvo, okoliš i gospodarstvo. Njihova posvećenost prepoznata je i unutar Wienerove matične grupacije pa je tako Wiener Osiguranje osvojilo Günter Geyer nagradu za društvenu osviještenost u iznosu od 50.000 eura za svoj projekt (O)siguran online u konkurenciji 50 društava Vienna Insurance Grupe iz 25 zemalja.

Edukacija i informiranje ciljanih skupina

Kako bi se podigla razina medijske pismenosti i preveniralo online nasilje, u suradnji sa stručnjacima i poznatim osobama kreirani su alati koji roditeljima mogu poslužiti za bolju komunikaciju s djecom, uočavanje potencijalnih opasnosti i u prevenciji neželjenih situacija.

Prve godine projekta u suradnji s Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu doprinos većoj sigurnosti djece na internetu ostvarena je:

  • održavanjem edukacija u 12 škola diljem Hrvatske za 670 roditelja i profesora,
  • podjelom 20.000 tiskanih brošura o online sigurnosti djece.

Brošure su još uvijek dostupne u digitalnom obliku. Također, kao dio projekta organiziran je i okrugli stol na temu sigurnosti djece na internetu, gdje su svoja znanja i iskustva razmijenili hrvatski stručnjaci na području komunikacije, medija i sigurnosti te direktorica švedske vladine organizacije Swedish Media Council, Ewa Thorslund.

Online kampanja

Prošle je godine nastavljena suradnja sa stručnjacima koji su prenijeli svoja znanja na online kanale, gdje su edukativnim YouTube videozapisima savjetovali roditelje o uključivanju u online aktivnosti djece. Uz edukativni video sadržaj, kreiran je i upitnik za roditelje koji pomaže u osvještavanju potencijalnih opasnosti u online svijetu te ilustrirani vodič sa znakovima za prepoznavanje opasnosti, kojeg roditelji kroz igru mogu koristiti za edukaciju djece. U svrhu podizanja svijesti o sigurnosti i zaštiti djece u online svijetu, u projekt (O)siguran online uključile su se i javne osobe (Ida Prester, Tarik Filipović, Bruno Šimleša i Lana Pavić) koje su iz vlastitog iskustva opisale kako se nose s izazovima interneta te kako štite vlastitu djecu.

Nastavak projekta u 2019. godini

Mnogi društveno odgovorni projekti odnose se na poboljšanje medijske pismenosti djece, stoga je projekt (O)siguran online jedinstven primjer usmjerenosti prvenstveno na roditelje. Upravo je Wiener Osiguranje VIG prepoznalo potrebu roditelja koji se žele informirati i educirati te samostalno pomoći svojoj djeci.

Ove godine napravljen je presjek provedbe projekta te su održane fokus grupe s roditeljima kako bi se saznalo što ih najviše zabrinjava te odredio smjer projekta temeljem njihovih potreba. Potpomognut novčanim sredstvima Günter Geyer nagrade,  projekt (O)siguran online nastavlja se u 2019. godini s ciljem prevencije elektroničkog nasilja te podizanjem svijesti o temi, ali prije svega edukacije roditelja o zaštiti djece u online svijetu.

Wiener osiguranje VIG i u 2018. godini ostvarilo je snažan rast te se pozicioniralo na 4. mjesto liste vodećih društava na hrvatskom tržištu osiguranja po premijskom prihodu, što je značajno pridonijelo rastu cjelokupnog tržišta. Prošle godine Wiener osiguranje zabilježilo je zaračunatu bruto premiju od 891,5 milijuna kuna* na tržištu Republike Hrvatske bez EU premije, što potvrđuje značajan rast od 15 posto u odnosu na 2017. godinu, kao i ostvareni ukupni udio na hrvatskom tržištu od 9,1 posto.

*Odnosi se na pribrojene rezultate Wiener osiguranja VIG i Erste osiguranja koje je pripojeno Društvu u svibnju 2018.

Alina Radusin, Služba marketinga i korporativnih komunikacija, Wiener osiguranje VIG

Kristina Gotovac, PR Senior, Komunikacijski laboratorij

 

DOP primjer oblikovan sukladno metodologiji Dobra Hrvatska

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2019.

 

Senka Klarić, upraviteljica Zaklade „Vaša pošta“: „Hrvatska pošta postala je sinonim snažne i sustavne podrške mladima iz dječjih domova. Pružajući snagu drugima i mi postajemo jači…“

Hrvatska pošta kao osnivač „Zaklade Vaša pošta“ primjer je uspješnog, modernog  i osviještenog poslodavca koji prati svjetske razvojne trendove ističući društveno odgovorno poslovanje kao važan strateški cilj i temelj kompanijske kulture.
Zaklada Vaša pošta danas je prepoznatljivo ime u svijetu DOP-a o čemu svjedoči činjenica da su ostvarena postignuća redovito nagrađivana na državnoj i međunarodnoj razini te su povezana kroz zajedničke ciljeve  i programe sa svjetskim organizacijama Ujedinjenih Naroda i UNICEF-a.

U velikom broju različitih humanitarnih akcija koje pune novinske stupce, nekih uspješnih, nekih ne, provedba ove  humanitarne priče traje i opstaje već punih deset godina. Nastala je i počela se razvijati na inicijativu gđe. Senke Klarić, a pune razmjere dobila je uključivanjem kompanije u kojoj radi – Hrvatske pošte. Riječ je o projektu „Dobri ljudi – djeci Hrvatske“ i Zakladi „Vaša pošta“, osnovanoj s ciljem njegove provedbe. Glavna zadaća je olakšati početak samostalnog života mladim ljudima koji nakon punoljetnosti i završetka školovanja moraju napustiti dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi te se unatoč nizu egzistencijalnih problema prilagoditi društvenim normama i profunkcionirati kao samostalni članovi društva.

Ideja je jednostavna i učinkovita: sponzori koje Zaklada Hrvatske pošte  nalazi za djecu, uplaćuju policu životnog osiguranja na ime djeteta. Polica se ugovara  s partnerom Croatia osiguranjem u iznosu od 6000 eura, a djetetu se isplaćuje rentno po izlasku iz doma, po 1850 kuna (250 eura) mjesečno tijekom dvije godine kako bi mladi čovjek mogao podmiriti osnovne životne troškove stanovanja, režija i slično. Donatori uplaćuju police ovisno o svojim financijskim mogućnostima i htijenju, a svaku desetu policu donira Croatia osiguranje. Donatori nisu samo poduzeća, gradovi i općine, nego i pojedinci, a među njima ima čak i umirovljenika i studenata. Zato često ističemo kako je ovaj projekt pravi dokaz kako dobrota doista ne poznaje granice.

Rezultati projekta su impresivni: suradnja s 20 domova iz cijele zemlje, 410 zbrinutih mladih ljudi i uplaćene police u vrijednosti od 18 milijuna i 450 tisuća kuna. Originalno i precizno osmišljen projekt koji je i u najsitnijem detalju potpuno transparentan te njegov dugogodišnji uspjeh privukli su pozornost stručne, ali i šire javnosti. Projekt je više puta nagrađivan, a za njega je Hrvatska pošta krajem 2018. po drugi put primila  nagradu Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) za društveno odgovorno poslovanje. O projektu razgovaramo s upraviteljicom Zaklade „Vaša pošta“, Senkom Klarić.

Pitanje možda zvuči banalno, ali zaista me zanima kako je sve počelo. Kako ste iz udobnosti svog mirnog i sređenog života zagazili na nepoznat teren i počeli se baviti problemima nepoznate djece? A mogli ste poput većine samo okrenuti glavu i pustiti sustav da radi svoj posao..

Zapravo je sve počelo posve slučajno. U proljeće 2003.godine našla sam se na dječjoj modnoj reviji u sklopu koje je u plesačkoj skupini nastupala i moja kćer, tada prvašić. Revija je imala humanitarni karakter, a modele splitskih butika nosila su djeca iz Dječjeg doma „Maestral“, kojoj je ta odjeća potom i darovana. Da stvar bude još čudnija, ravnateljica toga doma bila je gđa. Edita Maretić, moja školska prijateljica s kojom sam bila izgubila kontakt, a onda je vidjela na reviji nakon toliko godina. Tom prigodom po prvi put mi je skrenuta pažnja na dječji dom Maestral  i općenito na problematiku skrbi o djeci koja odrastaju bez podrške svojih obitelji. Vidljiva trema i nesigurnost te djece na nastupu  su me duboko dirnuli kao i pomisao kako mora biti uistinu teško odrastati  izvan topline obiteljskog doma koja  je svakom mladom biću tijekom odrastanja  nužno potrebna.  Na kraju svečanog eventa,  izmijenila sam kontakt sa ravnateljicom doma bez očekivanja nekog skorijeg susreta. No, na moje iznenađenje već nakon petnaestak dana ravnateljica doma, me je  nazvala  i pozvala da dođem u dječji dom. Predložila je  da u slobodno vrijeme pomažem djeci u učenju. Ni ne sluteći što me tamo čeka, rado sam se odazvala  i otišla u dom.

Danas, sa ove vremenske distance, mogu reći da je to bio početak jedne nova etape moga života, novih interesa, novih pogleda na život i općenito drugačijeg vrednovanja života u svim njegovim segmentima.

U dječjem domu ste otkrili jedan potpuno novi svijet.

Malo po malo tijekom rada i neobveznog druženja  djeca su mi se počela povjeravati, a njihove su priče često bile tako mučne i teške da sam u prvo vrijeme pomišljala da možda i izmišljaju kako bi privukli pažnju na sebe. Ali, onda sam shvatila da su te priče doista stvarne. Vrlo brzo sam uvidjela da je to ozbiljan rad koji zahtijeva puno vremena i strpljenja. Kako je vrijeme prolazilo djeca su mi se sve više otvarala, vjerojatno zato što su osjetila da ih zaista pozorno slušam i zajedno s njima proživljavam njihove situacije. Uskoro sam se počela pribojavati  svakog slijedećeg odlaska u dom i u  jednom trenutku pomislila da bi se zbog vlastitog mira trebala distancirati od svega. I pokušala sam,  neko vrijeme nisam odlazila u dom, ali time nisam vratila mir. Desilo se upravo suprotno, odabir vlastite ugode kao prioriteta za sebe,  postao mi je teret veći od tereta koji nosi rad sa ovom djecom, pogotovo kada sam vidjela da imam utjecaja na njihove živote i ono najvažnije –  da ih mogu mijenjati na bolje, barem u segmentu koji je meni bio dostupan. Vratila sam se u dom i nastavila sa radom. Sa djecom sam puno  razgovarala i postajalo mi je sve teže uvjeravati ih kako moraju biti optimisti i vjerovati da njihova životna iskustva ne moraju biti samo loša, da postoje bolje opcije, da moraju gledati naprijed i slično.  Mučilo me pitanje imam li uopće pravo uvjeravati ih u neku novu, svjetliju budućnost kada je ni sama nisam vidjela, jer prema važećim zakonskim propisima najčešće sa 18 godina izlaskom iz doma ostaju potpuno sami bez ikakve financijske potpore, sigurnog zaposlenja, bez razvijene socijalne mreže i još k tomu sa stigmom domskog djeteta. Pomisao na budućnost njima i meni budila je osjećaj neizvjesnosti i straha.. – tu počinje druga etapa mog djelovanja koje je vodilo traženju rješenja za ovu naizgled bezizlaznu situaciju.

U ključnom trenutku pojavljuje se Hrvatska pošta sa svojim snažnim potencijalom…

Da, sretna sam i zadovoljna da Zaklada „Vaša pošta“ od početka do danas ima podršku Uprave. U vrijeme početka na čelu Hrvatske pošte bio je g. Robert Jukić, čovjek koji je nakon prvog posjeta dječjem domu shvatio o čemu se radi i dao svesrdnu podršku s prijedlogom šireg uključivanja HP-a u ovaj projekt. Danas podršku imamo i od predsjednika Uprave, g. Ivana Čule, ali za samu Zakladu je nadležan direktno g. Mate Mišetić, član Uprave. Naravno da bez takve podrške, rad Zaklade ne bi bio moguć. Upravo podrška Uprave je važna da se netko na mom mjestu može predano posvetiti ciljevima koje Zaklada ima, a mene osobno su  entuzijazam i emocije odvele još i puno dalje. Mislim da su iskrene i čiste emocije, kao i u svakoj vrsti posla, veliki pokretač i najbolji motivator, izvor snage i svega onoga što ljudima otvara nove vizije, želje, namjere i pokreće ih u novom smjeru.  Na tim temeljima osnovana je Zaklada Vaša pošta  krajem prosinca 2010., a s aktivnostima je nastavila u 2011. kada smo u vrlo kratkom roku dobili podršku svih, relevantnih državnih institucija poput tadašnjeg Ministarstva zdravlja i soc. skrbi, Ministarstva financija, Ureda predsjednika RH, Ureda dječje pravobraniteljice.. itd.

Kao ključni problem, dakle, detektirali ste to što djeca s punoljetnošću gube institucionalnu podršku?

Da, shvatila sam da nije najteži period njihovo odrastanje u domu ili trenutak kada su se roditelji distancirali od njih nego taj strah od odlaska iz doma i početak samostalnog života. S vremenom, djeca prihvate činjenicu da nemaju podršku obitelji, ali to nije kraj njihove traume. Ona tek počinje kada izgube pravo na ostanak u domu, a taj dan sa strahom iščekuju godinama unaprijed shvaćajući ga kao još jednu životnu  kaznu koju ne mogu izbjeći. Kada sam to uočila, bilo mi je jasno da se na tom tragu mora tražiti rješenje. Puno sam razgovarala s ravnateljicom, pretresle smo sve zakonske odredbe da vidimo može li se nešto učiniti kroz sustav, ali ovaj problem kao da je ostao u nekakvom procijepu svih aktualnih zakona i propisa. Shvatila sam da moram pokrenuti posve novu inicijativu. Znala sam od početka da ona mora biti jasna, održiva i da se ne može graditi projekt koji će iziskivati novčana sredstva kao milodare. Iznos koji je bio potreban djeci nije bio mali, procijenila sam da je to 6000 eura. Trebalo je osmisliti koncept koji će biti transparentan i održiv, u kojemu će dijete biti zbrinuto i svi sudionici zadovoljni.

U projekt ste uklopili veoma visoke zahtjeve kao održivost, transparentnost i zadovoljstvo svih dionika. Je li vam pri tome pomoglo iskustvo ekonomistice?

Mislim da pri osmišljavanju ovakvog projekta morate prije svega biti kreativni i inovativni. Imala sam, naravno, odgovarajuće obrazovanje  ekonomskog fakulteta, ali za kreaciju ovakvog, potpuno novog projekta uz sistematičnost  trebala mi je i kombinatorika te spremnost na  pomno proučavanje svih detalja   problematike koja za mene dolazi iz potpuno novog resora, a to je bio svijet socijale. Pravi izazov ovoga posla je u tome što je svaki slučaj individualan i nema šprance po kojoj se radi, pa mogu reći da mi je i danas teško balansirati između dvije osobnosti – menadžera koji razborito upravlja poslovnim procesom i žene koju su u ovu priču dovele emocije prema  djeci. Morate istovremeno imati hladnu glavu i toplo srce – što nije nimalo lako. Obzirom da sam po prirodi detaljista i u svakom poslu težim izvrsnosti, odlučila sam projektu pristupiti na način da najprije sebe stavim u ulogu donatora, što se kasnije pokazalo ispravno. Znala sam da ako ugodim sebi kao donatoru – da ću ugoditi cijelom svijetu J. Pripremila sam odgovore na sva moguća pitanja i uzela u obzir sve moguće situacije te iznašla rješenja koja su vodila istom cilju – stvoriti lanac dionika u kojem će svi biti zadovoljni. Pri tom mislim na djecu , donatore, nositelje projekta  i na kraju i državne institucije koje se bave ovom problematikom. Broj potpomognute djece i ugovorenih polica govori o tome da sam u toj namjeri i uspjela.

Kvalitetni odnosi sa donatorima – ključ su svega. Oni imaju različite okolnosti i preferencije i potreban je različit pristup. O čemu se sve vodilo računa?

Naravno , ponosna sam na veliki broj donatora sa kojima uspješno surađujemo i mislim da smo dobar primjer kako se jednim rafiniranim pristupom stvara odnos povjerenja i uzajamnog poštovanja kao najboljeg temelja svake poslovne suradnje.

Shvatila sam da donatori očekuju da projekt bude transparentan, da znaju imenom i prezimenom kojem djetetu pomažu, u kojem domu to dijete živi i kako živi. Isto tako, jasno mi je bilo da donator mora znati protok novca koji donira. Zato nisam htjela da novac stoji na bankovnom računu zaklade, već sam se odlučila za policu životnog osiguranja, koju će dijete početi koristiti kada izađe iz doma. Vrlo važno mi je uvijek osvijestiti donatora da je on, cijelo vrijeme trajanja osiguranja, vlasnik uplaćenih sredstava te da ih u svakom trenutku može povući ukoliko posumnja na bilo koju rizičnu situaciju u našem poslovanju. Procijenila sam da je taj oblik najtransparentniji i najsigurniji za sve. Ostalo je pitanje provizije, koju smo mi, kao pribavitelji police, dobivali od osiguravajuće kuće. Krenula sam u projekt humanitarno i željela sam da on bude humanitaran u svim segmentima kako se ne bi dogodilo da bilo tko od dionika ovog projekta ostvaruje zaradu na tužnoj sudbini domske djece. Uvidjela sam da mi je potreban neki zakonski okvir i odlučila sam se za osnutak zaklade, za što sam dobila potporu svoje kompanije, Hrvatske pošte. Tako  je provizija od svake police ostajala na računu Zaklade a, kada se skupi dovoljno novca, njime se uplaćuje nova polica za još jedno dijete. Moram također istaknuti izuzetno korektan i human angažman   osiguravajuće kuće Croatia osiguranja koja je odlučila  sponzorirati svaku desetu policu za dijecu.

Jasno je da ne možete pomoći svoj djeci. Na koji način odabirete djecu kojoj ćete pribaviti donatore? Kako donosite tu tešku odluku?

Ne donosim je. Donose je relevantni ljudi u dječjim domovima, u koje imam veliko povjerenje. Unutar domova postoje stručni timovi koje čine psiholozi, pedagozi, odgajatelji i ravnatelj – oni opserviraju svako dijete ponaosob i procjenjuju kojoj je djeci u kojem obliku i kada potrebna pomoć. Moram reći da u domovima ima i djece koja nisu sposobna samostalno upravljati novcem (dijagnoza LMR), te najčešće nakon punoljetnosti nastave boraviti u nekoj ustanovi, pa takvu djecu ne uključujemo u projekt. Isto tako, nažalost, u projekt ne mogu biti uključena ni djeca koja tijekom odrastanja, razviju poremećaje u ponašanju (npr. konzumacija alkohola, narkotika i sl.). U tom slučaju, uz suglasnost donatora, pravo na  policu osiguranja se prebacuje na neko drugo dijete, a problematičnu djecu obično premjeste u druge odgojne institucije. Dakle, odluka koje dijete treba policu osiguranja je vrlo kompleksna i mislim da je nitko ne može donijeti preciznije i kvalitetnije nego stručni tim unutar doma, odnosno ljudi koji jako dobro poznaju svako dijete i s njima provode svaki dan.

Jeste li pokrili sve domove u zemlji?

Projekt je započet u Dječjem domu „Maestral“ u Splitu, čiji je osnivač Republika Hrvatska, pa sam potražila i druge državne domove kojih ima po svim većim gradovima i regijama u zemlji. Dvadesetak ih je. Kada je Hrvatska pošta postala nositelj projekta, počela sam i fizički odlaziti u svaki od tih domova kako bih upoznala ravnatelje i stručne timove kojima bih prezentirala projekt, a potom smo zajedno radili planove za pridobivanje donatora, počevši od lokalne zajednice do najjačih lokalnih gospodarskih subjekata sa njihovog područja. Nešto kasnije, kada se putem medija pročulo za projekt „Dobri ljudi-djeci Hrvatske“ i Zakladu Vaša pošta, javili su nam se i dječji domovi kojima nije osnivač RH, pa tako danas surađujemo i s domovima koji djeluju kao udruge i onima čiji je osnivač Crkva.

Kako uspostavljate kontakt s potencijalnim dobrotvorima Kontaktirate li donatore osobno ili vam netko u tome pomaže?

Prva mreža donatora, prije osnutka Zaklade, stvorena je mojim privatnim poznanstvima, povezivanjem  sposobnih i  socijalno osviještenih ljudi sa kojima i danas imam izuzetno dobar i kvalitetan odnos. Ti ljudi su od početka djelovali dvojako – kroz donaciju i kroz preporuku kod nekog novog donatora. Jasno vam je da je ključ svega povjerenje. Koliko god projekt izgledao jednostavan, na kraju se pokaže da to baš i nije tako. Od domova dobivam zamolbe za pojedinu djecu, a onda tražim donatora za jedno po jedno dijete. Moram reći da nikada nisam dobila donaciju na neviđeno. U ovom svijetu u kojem, nažalost, povremeno svjedočimo i  malverzacijama s prikupljanjem humanitarne pomoći, vlada velika doza nepovjerenja, što mi je posve razumljivo. Zato potencijalnog donatora zamolim za sastanak, sve mu objasnim i pokažem koliko je naš princip rada u potpunosti jasan i transparentan, a nakon toga priča u većini slučajeva bez problema ide dalje.

Nisu svi donatori u istim situacijama i ne doniraju svi cijeli iznos od 6000 eura, zar ne?

To je također specifičnost ovog projekta, svi mogu sudjelovati, i oni koji žele pomoći, a sami nemaju dovoljno novca da bi zbrinuli jedno dijete. Što je dijete manje, i mjesečne su donacije manje. Recimo, ako se uplati polica za trogodišnjaka, mjesečna uplata iznosi oko 250 kuna te se za 15 godina nakupi 6000 eura. Ljudi koji imaju manju platežnu moć, a imaju želju biti donatori, izaberu manje dijete. U posljednje vrijeme primjećujem da se udružuje nekoliko prijatelja ili više obitelji te zajedno uplaćuju policu za određeno dijete.

Traže li donatori da se upoznaju s djetetom ?

Ponudim im tu mogućnost, a dalje ovisi o njima. Ima ljudi koji se ne osjećaju dobro kada dođu u dom, a ima i onih koji nakon posjete domu, osjete i veću obvezu prema djeci od samog darivanja novca. Djeci, pogotovo onoj manjoj, više znači samo pojavljivanje donatora koji u njegovu životu postaje kao neka vrsta oslonca, nego novac koji će jednog dana dobiti. Sama činjenica da netko brine o njima, da im pomaže, da misli o njima, znači im jako puno. U početku o toj dimenziji projekta nisam ni razmišljala, ali to se s vremenom pokazalo jako važnim, pa je projekt tako uz financijsku dobio i onu još vrjedniju toplu ljudsku vrijednost.

Puno ste puta rekli da su djeca iz doma promijenila vaš život.

Život je čudo. On je svakome od nas dat na određeno vrijeme u ovom svijetu, pod određenim okolnostima i svatko od nas ima u svojim rukama dobar dio na koji može utjecati, nešto što može mijenjati, što može učiniti boljim, nešto što nam daje moć – moć u smislu djelovanja. Ja sam tu moć iskoristila da ne sažalijevam djecu zbog njihovih sudbina, nego da im pomognem da se te sudbine promijene na bolje. Svako to dijete, a pratim ih većinu i nakon što iziđu iz doma, za mene je bogatstvo. Neki su upisali fakultet, mnogi su se zaposlili, a neki su već osnovali vlastitu obitelj.. i svaka ta pozitivna promjena u njihovim životima meni je doista dar. Imam neku svoju „banku lijepih uspomena“, dobrih događaja i pozitivnih promjena koji mi služe kao motivacija u životu, ali i pokazatelj da se vrijedi potruditi  za drugoga, a osobito za onoga kojemu je život od početka okrenuo leđa. Kada vidim neko otuđeno dijete i čujem njegovu priču uvijek pomislim:  E, sad baš Tebe želim postaviti na noge, baš Tebi želim dati na važnosti..

Održavate li kontakt s djecom kojoj ste pomogli?

Da. Život ide dalje, oni su mladi ljudi i naravno da se ne čujemo svakodnevno. Ali, javljaju mi o svim važnijim događajima u svom životu, kad diplomiraju, kad se vjenčaju, kad im se rode djeca, a jave mi se i kada im se dogode neka razočaranja u životu. I tada, naravno, nastojim pomoći koliko mogu.

Jeste li postavili određene granice djeci u trošenju novca kada ga dobiju s 18 godina i nadzirete li da ga troše namjenski?

Da, novac djeci isplaćujemo rentno, dakle u mjesečnim obrocima tijekom dvije godine. Novac smo prvenstveno namijenili pokrivanju troškova stanovanja i režijskih troškova, a ciljano smo ograničili iznos na 250 eura mjesečno kako bismo ove mlade ljude stimulirali da se zaposle i preuzmu odgovornost za svoj život. Namjerno smo išli na ovaj minimalni iznos, za koji smatram da je dovoljan da se mlada osoba makne s ceste, zaposli  i počne samostalno funkcionirati u društvu kao vrijedan član zajednice u kojoj živi.

Pomažete li im i u traženju posla?

Da. Svi donatori komuniciraju i dobro surađuju po tom pitanju, rado daju preporuke za zaposlenje tih mladih ljudi. Upravo zato dopustili smo i određena odstupanja u trošenju novca, pa im dopuštamo da policom  plate prekvalifikaciju kako bi lakše našli posao, a plaćamo im po potrebi i polaganje vozačkog ispita. Svakom mladiću ili djevojci pristupamo individualno, poslušamo njegovu životnu priču, njegove ambicije, želje, mogućnosti i kombiniramo najbolje od toga. Ovaj se posao ne radi ‘po špranci’.

U knjizi „Dobra Hrvatska/Društveno odgovorno poslovanje – najbolji“, koja je izašla potkraj 2018., rad Zaklade iznesen je kao primjer DOP-a i zalaganja za održivi svijet. Jeste li osvijestili da svojim malim, ali kompleksnim djelovanjem podržavate i tzv. Agendu 2030. Ujedinjenih naroda, tj. ostvarenje velikih Globalnih ciljeva kao što su „Svijet bez siromaštva“, „Smanjenje nejednakosti“, „Partnerstvom do cilja“?

U projekt sam ušla s idejom da tim mladim ljudima damo krov nad glavom nakon punoljetnosti kako ne bi krenuli putem kriminala i loših  životnih odabira te da po izlasku iz doma zauvijek prestanu biti korisnici socijalnih usluga. Zapravo, gasili smo gorući društveni problem, a tek kasnije smo se pronašli u globalnim ciljevima na što smo danas izuzetno  ponosni jer smo dio te humane globalne priče. Nedavno je i UNICEF radio istraživanje pod nazivom  „Utjecaj poslovnog sektora na dječja prava u Republici Hrvatskoj“ , što će nadam se i drugima  biti poticaj  da se uključe i daju svoj doprinos.

Sa Zakladom ste pokrenuli još jedan hvalevrijedan projekt „Sačuvajmo njihov zagrljaj“ kako biste mladim majkama i njihovoj djeci  stvorili uvjete za koliko toliko siguran početak života nakon odlaska iz dječjih domova. Recite nam nešto više.

Riječ je o istom načelu pomaganja putem polica životnog osiguranja na isti iznos i u istom periodu. Ali, ovdje nije riječ samo o odjeci već o samohranim majkama, uglavnom maloljetnim, koje nemaju podršku svojih obitelji i koje su po izlasku iz rodilišta smještene u dječje domove. No, sustav im dopušta da ondje s djetetom ostanu samo godinu dana. Stoga smo osmislili projekt kojim se pomaže tim mladim majkama da ukoliko žele brinuti o svom djetetu, dobiju pomoć u prve dvije krizne godine po izlasku iz doma. Dakle, nakon izlaska iz doma,  financiraju im se osnovni životni troškovi (smještaja i režija), a majci se pronalazi i posao. Tijekom dana, dok radi, majka odvodi dijete u dječji dom koji preuzima ulogu vrtića, ali istodobno i zadržava kontrolu nad  kvalitetom skrbi koja je evidentna kroz praćenje stanja djeteta. Nakon povratka s posla, majka uzima dijete i odlazi u svoj stan.

Kakvi su rezultati projekta Zagrljaj?

Izvrsni. To je emocionalno teška priča, ali ispunjava me zadovoljstvom jer spašavamo dva života, a ne samo jedan. Samu ideju i važan  doprinos projektu dala je gđa. Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica zagrebačkog Dječjeg doma u Nazorovoj u sklopu kojega djeluje i tzv. majčinski dom. Prema njezinoj tvrdnji, ovo je najkorisniji način pomoći koji ostavlja dubok trag i na majci i na djetetu. Dosad smo uspješno odgovorili na sve zahtjeve koje smo dobili i pomogli petnaestak majki s djecom. Opravdali smo  naziv projekta, spriječili odvajanje majke od djeteta i sačuvali njihove zagrljaje..

Vaš model pomoći je uspješan. Hoćete li nešto mijenjati, dopunjavati?

Model je uspješan i samoodrživ. Mislim da bismo u budućnosti trebali poraditi na vidljivosti našeg projekta, jer kroz različite medijske kanale i  objave, ljudi dobivaju informacije o projektima koje provodimo, doznaju kako mogu donijeti pozitivnu promjenu u  nečiji život, a time i svoj. Naravno, to će iziskivati dodatni posao kojem je krajnji cilj još veća transparentnost i bolje umrežavanje s donatorima i dječjim domovima te ostalim akterima ove priče kako bi svima koji to žele ova priča bila dostupna.

Kako gledate na dobivene nagrade koje od početka prate rad Zaklade Vaša pošta i možete li ih navesti ?

Zaklada Vaša pošta svojim predanim radom ostvarila je zapažene rezultate rada te je višestruko je nagrađivana :

2011. World mail award – Projekt  „Dobri ljudi – djeci Hrvatske“ nagrađen je u  Bruxellesu drugim  mjestom u kategoriji društveno odgovornog poslovanja.

– 2011. Mreža za razvoj i kreativnost” Hrvatska  pošta d.d. nagrađena je 1. mjestom u kategoriji „Kreativni i inovativni projekt održivog razvoja” za Zakladu Vaša pošta.

2013. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva (osnivač Hrvatski sabor) dodijelila je priznanje Senki Klarić za osmišljavanje i provedbu projekta Dobri ljudi – djeci Hrvatske.

2016. Hrvatska udruga poslodavaca dodijelila je Hrvatskoj  pošti prvu nagradu iz područja društveno odgovornog poslovanja  u kategoriji velikih korporacija za  projekt  „Sačuvajmo njihov zagrljaj.”

– 2018. Hrvatska udruga poslodavaca dodijelila je  Hrvatskoj  pošti prvu nagradu iz područja društveno odgovornog poslovanja  u kategoriji velikih korporacija za  projekt   „Dobri ljudi – djeci Hrvatske.”

Naravno, raduje me svaka dodijeljena nagrada jer iza nje stoje rezultati koji su mjerljivi i egzaktni, a samim tim i zasluženi. No, moram reći da je za mene prava nagrada nešto sasvim drugo – to su situacije kada nam se donatori, po završetku isplate police za osigurano dijete, vraćaju i traže nastavak suradnje!  Svaki takav slučaj govori o kvaliteti našega rada i doživim ga kao nagradu koja donosi posebnu radost i zadovoljstvo .

Za vođenje tako kompleksnog projekta treba biti i super-menadžerica. Je li ovo vaš „projekt života“? Poslanje?

Moram reći da je najveća zabluda, uspjeh ovog projekta vezivati  za moju silnu upornost i mišljenje da svih ovih godina kucam na bezbroj adresa kako bih pronašla donatore –  jer to nije istina! Dokaz tomu je tek dvjestotinjak donatora u 10 godina rada.

Naime, priča je puno suptilnija i iziskuje sasvim druge mehanizme djelovanja, poput osluškivanja situacija i različitih okolnosti, ljudskih potreba, stanja u društvu..itd. Sve ove komponente su iz dana u dan promjenjive, a rezultat je pozitivan samo kada se nakon dobre procjene postigne balans. Ponekad tijekom samog sastanka procijenim da unatoč dobroj volji donatora i izglednoj suradnji ipak nije pravi trenutak za ugovaranje police te donatoru predložim poček, odnosno neko drugo vrijeme uključivanja u ovaj projekt. Tim činom donatoru šaljem jasnu poruku da nam je i njegovo poslovanje važno i da njegovu dobrotu ni u jednom trenutku ne želimo iskorištavati. Svaka fizička ili pravna osoba koja donira novac mora osjetiti našu brigu i zahvalnost, mora biti poštovana i uvažena.  Stoga uvijek napominjem da kada netko ugovori policu za neko dijete nije potpisao doživotnu obvezu. Ako se donatorove životne okolnosti promijene, on uvijek može odustati od doniranja, a mi pronalazimo novog donatora koji će nastaviti gdje je on stao. Ljudi moraju imati osjećaj zadovoljstva, lakoće i posvemašnje otvorenosti. Na kraju iz takvog ophođenja s ljudima stvara se ključna riječ – povjerenje. Dakle, suptilnost u ophođenju, međusobno povjerenje i transparentnost u poslovanju – to drži projekt, a ne upornost.

Kako je vaš humanitarni rad utjecao na vaš osobni život? Koliko vam je cijelo to iskustvo promijenilo, ili utvrdilo, viđenje svijeta? Kako se vaša obitelj nosi sa svime time?

Moja obitelj od početka do danas živi s ovim projektom i gledajući unatrag sve mi se to čini tako precizno posloženo i sinhronizirano. Kada sam počela , moja je kćer imala dvanaest godina, a projekt je bio manji i manje zahtjevan. Kako je rasla moja kćer, rastao je i projekt, rasle su obveze, ali sve je išlo tečno i sve je bilo usklađeno. Cijela moja obitelj svjedok je divnih promjena i mislim da je ovo i na njih ostavilo traga te i oni sada sa zahvalnošću gledaju na neke naše zajedničke trenutke, koje možda ne bismo znali toliko cijeniti da nismo vidjeli kako je onima koji ih nikada nisu doživjeli. Kao osobe smo posve različiti, ali to nam samo širi vidike jer se bavimo različitim poslovima i iz različitih kutova promatramo svijet. To je bogatstvo koje se ne može mjeriti novcem.  Podrška smo jedni drugima, a zdrave ambicije i entuzijazam su temelj našeg uspješnog djelovanja na različitim područjima života. Ukratko, mi smo ljudi koji vjeruju u dobro. Ne kažem da i kod nas nema oblačnih dana, ali kada oblak naiđe, znamo da je on prolazan i čekamo sunce. Osobno sam svjedočila tolikim transformacijama i pozitivnim promjenama – iz  mraka u svjetlo, iz  tuge u osmijeh…i to je ono što mi ostaje zauvijek,  nešto što mi nitko ne može oduzeti, trajni izvor snage i poticaj za dalje. Razmišljala sam i o tome da se dogode neke nepredviđene okolnosti i da prestanem raditi ovaj posao, ostaje mi prekrasan pogled u natrag i zahvalnost da sam imala priliku sudjelovati u nečem ovakvom. Uloženo je puno truda, rada i emocija, ali kako god da okrenem uvijek imam dojam da je dobitak puno veći od uloga !

Koja je uloga i utjecaj menadžmenta Hrvatske pošte na rad Zaklade Vaša pošta?

Hrvatska pošta svjesna je svoje uloge u društvu i zato svakodnevno, kroz niz aktivnosti, prihvaća tu odgovornost. Društveno odgovorno poslovanje jedna je od filozofija razvoja istaknuta u Strategiji Pošta2022., a društvena odgovornost sastavni je dio poslovanja Hrvatske pošte.  Uz to moram reći da je od osnutka Zaklade Vaša pošta ovo peta struktura ljudi koja vodi Hrvatsku poštu, korporaciju koja je po svojoj veličini, strukturi i obimu poslovanja vrlo zahtjevna. To naravno, podrazumijeva veliku odgovornost menadžmenta i potrebu da budu maksimalno posvećeni našoj  domicilnoj poštanskoj djelatnosti koja, ukoliko dobro funkcionira, zapravo osigurava i moje radno mjesto. Važno je da u svojim prezentacijama osjećam Hrvatsku poštu kao svoju matičnu kuću, a Upravu koja je vodi kao trajnu i sustavnu podršku kroz  svo vrijeme poslovanja.  Vjerujem i dalje u njihov doprinos i potporu u nastojanjima da ovaj svijet zajedno učinimo boljim mjestom za život. Kao dobitnici brojnih nagrada mislim da možemo biti   ponosni na činjenicu da je  Hrvatska pošta, kao osnivač  Zaklade Vaša pošta, ostvarila brojne uspjehe na području društveno odgovornog poslovanja, mijenjajući brojne sudbine potrebite djece, a time i sveukupnu sliku društva na bolje.

Dobra Hrvatska
Travanj, 2019.

Hrvatska je u vodećoj skupini zemalja – rekordera u čistoj energiji EU kazuje izvješće za 2017.

Veliki napredak! EU je po održivim izvorima energije u 2017. bolja za duplo nego u 2004.
U EU-u su tako 85 % novoinstaliranih kapaciteta za proizvodnju energije 2017. činili kapaciteti za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, pri čemu su vjetroelektrane i solarni fotonaponski sustavi činili tri četvrtine novih kapaciteta.

Napredak Europe!

Jedanaest od 28 država članica Europske unije već su postigle ili su blizu postizanja ciljeva obnovljive energije za 2020. godinu što pokazuju najnoviji podaci Eurostata. EU je na putu ispunjenja cilja udjela čiste energije unatoč postupnom usporavanju stope korištenja obnovljivih izvora energije

2017. godini udio energije iz obnovljivih izvora u krajnjoj potrošnji energije u EU dosegao je 17,5 %, u odnosu na 17,0 % u 2016. i više nego dvostruko u odnosu na 2004. (8,5 %), prvu godinu za koju su podaci dostupni.

Udio obnovljivih izvora energije u bruto krajnjoj potrošnji energije jedan je od glavnih pokazatelja strategije Europa 2020. čiji je glavni cilj ostvariti 20 % energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine.

Za 2030. godinu je postavljen još ambiciozniji cilj postizanja 32 % energije iz obnovljivih izvora, no postavljanje novih ciljeva vjerodostojno je samo ukoliko zemlje članice ispune svoje trenutne ciljeve.

Unatoč napretku, došlo je do postupnog usporavanja stope korištenja obnovljivih izvora energije diljem EU-a, pa neke zemlje članice tijekom ove godine trebaju puno toga nadoknaditi kako bi dosegle svoj zadani cilj za 2020. godinu.

Najuspješnije države članice EU-a, i Hrvatska među njima: 

Članice EU-a kojima je to već uspjelo su Bugarska (18,7 %), Hrvatska (27,3 %), Češka (14,8 %), Danska (35,8 %), Estonija (29,2 %), Finska (41 %), Italija (18,3 %), Mađarska (13,3 %), Litva (25,8 %), Rumunjska (24,5 %) i Švedska (54,5 %), a još tri zemlje članice koje će to sigurno postići su Austrija (32,6 %), Grčka (procjena 16,3 %) i Latvija (39 %).

Nije iznenađenje da su skandinavske zemlje u društvu najboljih. Švedska je na vrhu s čak 54,5 % energije iz obnovljivih izvora (cilj za 2020. je 49 %), što je daleko ispred drugoplasirane Finske s 41 % (38 %). Slijede ih Latvija s 39 % (40 %) i Danska s 35,8 % (30 %).

Na dnu: Luksemburg, Nizozemska i Malta!

S druge strane, Nizozemska je najudaljenija od svog cilja za 2020. godinu (14 %) i to za 7,4 posto. Sljedeća je Francuska (6,7 posto do cilja 23 %), a potom Irska (5,3 posto do 16 %) i Ujedinjeno Kraljevstvo (4,8 posto do 15 %). Najniži udio energije iz obnovljivih izvora zabilježen je u Luksemburgu (6,4 %), Nizozemskoj (6,6 %) i Malti (7,2 %).

Korišteni izvor:

ekovjesnik.hr

 

HEP dobio nagradu Green Frog Award za najveći napredak u nefinancijskom izvještavanju u 2018.

Hrvatska elektroprivreda (HEP) je prema ocjeni neovisnog stručnog žirija nagrade Green Frog Award, među hrvatskim tvrtkama ostvarila najveći napredak u nefinancijskom izvještavanju u 2018., zabilježeno je na dodjeli nagrade dana 16. travnja 2019.

Nagradu za napredak iskazan u Izvješću o održivosti HEP grupe za 2017. godinu, HEP je dobio na konferenciji Ulaganje u održivost, održanoj danas u Zagrebu, u organizaciji tvrtke Deloitte Hrvatska i u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca i Global Compact mrežom Hrvatske. U sklopu konferencije održana je i dodjela nagrade Green Frog za najbolje nefinancijsko izvješće u srednjoj Europi.

​Izvješće o održivosti HEP grupe za 2017. godinu sastavljeno​ je prema sržnoj opciji smjernica globalno prevladavajućeg GRI Standarda, a u cilju što veće  transparentnosti uključuje i podatke prema  pokazateljima Sektorskog dodatka za energetiku. Na pripremi izvješća radila je radna skupina sastavljena od više od 30 članova iz svih dijelova HEP grupe, a on-line upitnikom uključeni su i dionici HEP grupe, njih 71 različitog profila, od državne uprave i organizacija, kupaca i korisnika, znanstvenih i obrazovnih institucija, dobavljača, medija, lokalne i regionalne samouprave i uprave, nevladinih organizacija, strukovnih udruženja te ovlaštenika u pitanjima zaštite okoliša. Oni su se, kao i članovi HEP-ove radne skupine izjasnili o izboru materijalnim pitanjima te o procjeni potencijala doprinosa HEP grupe ostvarenju pojedinih globalnih ciljeva održivog razvoja, koji su posljednjih nekoliko godina sve više u fokusu politike i poslovnog sektora.

„Naše prvo Izvješće o održivosti prema GRI standardu, za 2013. i 2014. godinu, objavili smo nekoliko godina prije uvođenja zakonske obveze. Veličina i značaj HEP grupe te široki raspon ekonomskih, okolišnih i društvenih utjecaja, učvrstili su nas u odluci da izvještavanju o održivosti pristupimo odgovorno i angažirano, nastojeći pratiti najbolju praksu. Nagrada Green Frog potvrda je da smo na pravom putu kad je riječ o kvalitetnoj, sveobuhvatnoj i transparentnoj komunikaciji s našim dionicima“, izjavio je član Uprave HEP-a Marko Ćosić, preuzimajući nagradu.

Izvješće o održivosti za 2017. godinu sadrži i stručno mišljenje o izvješću koje je izradio Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj. Izvješće je objavljeno u skladu s obvezom iz Zakona o računovodstvu, odnosno EU Direktive o objavljivanju nefinancijskih i drugih informacija za velike tvrtke. Tvrtke na koje se obveza odnosi moraju izvještavati o politikama, rizicima i ishodima u okolišnim i društvenim pitanjima, pitanjima suradnje sa zaposlenicima, poštivanju ljudskih prava, antikorupcijskoj praksi te raznim drugim aspektima poslovanja.

Nacionalnu nagradu za najbolje izvješće o održivosti dobila je INA d.d., a nagrade u regijama srednje Europe i Zajednice neovisnih zemalja (CIS) osvojili su Orange Poljska, Nornickel i Plzensky Prazdroj. Regionalna dodjela nagrade po prvi je puta održana u Hrvatskoj.  Nagradu Green Frog pokrenula je Mađarska 2000. godine, a postupno su je prihvatile i ostale države srednje Europe. Ove je godine organizator zaprimio i ocijenio ukupno 112 izvješća, najviše do sada. Hrvatsko i poljsko tržište imali su najveći broj prijava među državama koje su sudjelovale u natjecanju, istaknuli su u Deloitteu Hrvatska.

Više na kontakt:

Sektor za korporativne komunikacije (odnosisjavnoscu@hep.hr)

 

 

INA nastavlja intenzivan projekt donacija hrvatskim bolnicama – u travnju se Osijeku pomoglo…

17.04.2019., Osijek - Svecano urucenje donacije INA d.d. Klinickom bolnickom centru Osijek. Photo: Davor Javorovic

INA je još jedanput, 17. travnja 2019., na konkretan način i to donacijom Kliničko bolničkom centru Osijek nastavila uspješan projekt pomaganja hrvatskim bolnicama u opremanju i nabavki prijeko potrebnih aparata. Predsjednik Uprave Ine g. Sándor Fasimon uručio je ravnatelju bolnice dr. med. dent. Željku Zubčiću ček od 150.000 kuna, a sredstva će biti iskorištena za uređenje operacijske sale Zavoda za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju. INA će u 2019. godini donirati ukupno 800.000 kuna bolnicama.

Sándor Fasimon, predsjednik Uprave Ine, izjavio je: „Ponosan sam što INA nastavlja kampanju unaprjeđenja i razvoja hrvatskih bolnica te ćemo ove godine donirati ukupno 800.000 kuna. Klinički bolnički centar Osijek naš je dugogodišnji partner te je prva bolnica kojoj ćemo u 2019. uručiti donaciju. Ono što nam omogućava da budemo aktivni član zajednice je i uspješno poslovanje kompanije koje se temelji na načelima profitabilnosti i održivosti, a održavanje konkurentnosti na tržištu donosi korist ne samo Ini, već i cijeloj zajednici i domaćem gospodarstvu.“

Ravnatelj bolnice Željko Zubčić izjavio je: „Zahvaljujmo Ini što je pravovremeno prepoznala trenutak u kojem nam je potrebna pomoć i pomogla nam svojom donacijom. Novčana sredstva iskoristit ćemo za opremanje operacijske sale Zavoda za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju s obzirom na to da dotrajali prostor i oprema u potpunosti ne zadovoljavaju potrebe za pružanjem maksimalne potrebne kvalitete rada. Sigurno je da naši pacijenti zaslužuju svu pažnju, ne samo nas koji tu radimo, nego i cijelog društva, a upravo to i pokazuje Inina donacija.“

INA je i prošle godine provela kampanju donacija hrvatskim bolnicama u Zadru, Šibeniku, Bjelovaru, Rijeci, Gornjoj Bistri, Sisku, zatim Društvu reanimatologa u Zagrebu te Klinici za dječje bolesti Zagreb. U posljednjih 10 godina kompanija je donirala gotovo 5 milijuna kuna zdravstvenom sustavu, a s opremanjem i razvojem bolnica će nastaviti i u ovoj godini.

O INA Grupi

INA Grupa ima vodeću ulogu u naftnom poslovanju u Hrvatskoj te značajnu ulogu u regiji u istraživanju i proizvodnji nafte i plina, preradi nafte te distribuciji nafte i naftnih derivata. INA Grupu čini više ovisnih društava u potpunom ili djelomičnom vlasništvu INA, d.d. Sjedište Grupe nalazi se u Zagrebu, Hrvatska. U području istraživanja i proizvodnje nafte i plina, INA danas posluje, osim u Hrvatskoj, u Angoli i Egiptu. Prerada nafte odvija se u Ininim rafinerijama nafte; RN Rijeka i RN Sisak, dok se regionalna maloprodajna mreža sastoji od 500 maloprodajnih mjesta u Hrvatskoj i u susjednim zemljama. INA Grupa članica je MOL Grupe.

Više info na: pr@ina.hr

 

Dobra Hrvatska,

Travanj 2019

 

Potvrđena vrijedna tradicija – INA osvojila nagradu „Green Frog“ za najbolje izvješće o održivosti u Hrvatskoj

Inina nefinancijska izvješća su još jednom prepoznata – kao primjerna – u stručnoj i općoj javnosti te ponovno nagrađena, po treći put. Tradicija nefinancijskog izvješćivanja INI dulja je od 20 godina. Važnost nefinancijskog izvještavanja u Ini prepoznata je još 1998. godine, kada je izdano prvo nefinancijsko izvješće o zaštiti okoliša „INA u zaštiti okoliša“, za  1996. i 1997. godinu.

U organizaciji Deloittea Hrvatska, Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) i Global Compact Mreže Hrvatska, dana 16. travnja 2019. održana je konferencija „Ulaganje u održivost“ kao i  regionalna dodjela nagrade „Green Frog“ za najbolje nefinancijsko izvješće Srednje Europe. U sklopu dodjele nagrada, INA je nagrađena nacionalnom nagradom „Green Frog Award“, za najbolje izvješće o održivosti u Hrvatskoj za Godišnje izvješće INA Grupe za 2017. godinu.

Ovo je treća nagrada „Green Frog“ koju je INA primila za svoja izvješća o održivosti. Naime, 2015. godine nagrađena je Deloitteovom nagradom za najbolje izvješće o održivosti za 2014. godinu, a izvješće je, osim ove nagrade, dobilo i posebno priznanje na srednjeeuropskom nivou (tzv. Distinction). Za Godišnje izvješće 2015. godine INA je primila još jedno posebno priznanje za zrelost u pogledu točnosti i važnosti prezentiranog sadržaja i isticanje u odnosu na druga izvješća. U tom izvješću prikazana je važnost u lancu opskrbe te napredak u izvještavanju, osobito u području opisa podataka koji su transparentno prikazani.  Godišnje izvješće INA Grupe za 2016. godinu također je dobilo nagradu „Green Frog“, kao najbolje izvješće o održivosti u Hrvatskoj.

Direktorica održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša Ine gđa Angelika Brnada preuzela je današnju nagradu te pritom izjavila: „Ova nagrada predstavlja najbolju potvrdu da su naši napori u ostvarivanju održivog poslovanja prepoznati i ona nam daje vjetar u leđa da i dalje nastavimo s integracijom  održivosti u sve naše poslovne procese. Osiguranje održivog rasta je već dugo sastavni dio poslovanja brojnih kompanija, i iznimno mi je drago što je odgovorno, osviješteno i aktivno upravljanje, dobilo na važnosti ovim posebnim priznanjem.“

Na konferenciji su predstavljeni najnoviji trendovi ulaganja s učinkom, koristi nefinancijskog izvještavanja, kao i dostupna sredstva za financiranje projekata koji se naslanjaju na zaštitu okoliša, izvore obnovljive energije, energetsku učinkovitost i održivi razvoj. Nagrađeno izvješće možete pročitati na Ininoj internetskoj stranici.

INA je članica Poslovne inicijative za afirmaciju DOP i održivosti DOBRA HRVATSKA, s istaknutim ostvarenjima na planu diseminacije održivog razvoja u Hrvatskoj

 

Čestitamo kompaniji, vodstvu i nositeljima poslova DOP i održivosti!

Više informacija: pr@ina.hr

 

Tele2 priključio se programskom djelovanju Poslovne inicijative Dobra Hrvatska

 

U travnju 2019. se programskom djelovanju Poslovne inicijative Dobra Hrvatska pridružio i Tele2 d.o.o.. Kao i druge članice, i ova će kompanija udružiti svoja opredjeljenja, znanja i iskustva, prestiž i utjecaj u jedinstveno skupno zalaganje hrvatskih organizacija na planu afirmacije DOP-a u Republici Hrvatskoj, prvenstveno kroz stalnu dogradnju i promicanje dobre prakse DOP-a.

Tele2 je dobitnik godišnje nagrade SJAJ 2018 koju zajednički dodjeljuju Poslovna inicijativa Dobra Hrvatska, Hrvatska udruga poslodavaca i Global Compact,  za digitalnu komunikacijsku vidljivost DOP-a.

Društvenu odgovornost Tele2 potvrđuje primjenom načela održivosti u svim segmentima svog poslovanja te planskim djelovanjem u projektima za opće dobro kakvi su Reach For Change, Dronacija i Boranka.

„Ponosni smo što je Tele2 prepoznat kao kompanija koja je aktivna u području održivog i društveno odgovornog poslovanja. Posebno nam je drago što smo kao kompanija koja snažno zagovara digitalizaciju društva u svim područjima nagrađeni baš za digitalnu vidljivost prakse društveno odgovornog poslovanja i zalaganja za održivost. Pristupanje Inicijativi Dobra Hrvatska svakako će biti dobra platforma kroz koju ćemo i nadalje promicati vlastita nastojanja i dobru praksu u području DOP-a, ali i pridonositi afirmaciji DOP-a i održivosti općenito“ , rekla je Sonja Miočić, direktorica komunikacija Tele2.

Tele2 je kompanija izgrađena na jasnim korporativnim vrijednostima. Jedna od glavnih vrijednosti Tele2 je neustrašivi izazivački duh koji izaziva status quo. Tele2 sebe ponosno naziva odgovornim izazivačem. To znači da društveno odgovorno poslovanje i održivost predstavljaju temelj poslovne strategije Tele2. Nakon odvažnog ulaska na hrvatsko telekomunikacijsko tržište 2005. godine, Tele2 je stvorio niz revolucionarnih proizvoda i usluga kojima je izašao u susret potrebama korisnika i društva.

Tele2 je prvi omogućio telefoniranje bez ograničenja, potpisivanja ugovorne obveze i naplate uspostave poziva, uz fiksni iznos mjesečne naknade. Kako bi zadovoljio želje i potrebe korisnika za neograničenom slobodom komunikacije, prvi je i jedini teleoperater na tržištu RH koji na mobilnim uređajima omogućuje neograničeni internet, razgovore i SMS poruke, a zahvaljujući pokućnom internetu neograničeni, brz internet postao je dostupan i u područjima sa slabo razvijenom fiksnom telekomunikacijskom infrastrukturom i sporim internetom.

Imajući u vidu kako je društveno odgovorno poslovanje način života i zalaganje za održivost, Poslovna inicijativa Dobra Hrvatska okuplja uspješne i dobre poslovne subjekte koji u svojem djelovanju primjenjuju načela društvene odgovornosti. Krug aktivnih tvrtki u promicanju DOP-a u javnosti povećao se sada i pristupanjem tvrtke Tele2.

U zajednički postavljenom okviru tvrtke članice inicijative potiču se na dosljednost i sustavnost u unapređenju DOP-a u vlastitoj sredini, kontinuirano učenje, pokretanje novih projekata i akcija, horizontalni transfer znanja između poslovnih subjekata – banchmarking te upoznavanje i zbližavanje organizacija  i ljudi – networking, kao i općenito osvješćivanje javnosti o vrijednostima i neminovnosti razvoja društveno odgovornog poslovanja i održivost.

Dodatne informacije o ciljevima Poslovne inicijative čitajte ovdje. 

Ako se i Vi želite uključiti u rad inicijative, kontaktirajte nas na  odgovorno@odgovorno.hr

 

Predviđaju nam povećanu potrošnju vode. Prijete i klimatske promjene! Zašto onda vodu ne poštujemo i ne čuvamo?

Foto: pexels.com

Znate li koliko se izvora pitke vode nalazi u Hrvatskoj? Možete li zamisliti da se jednog dana sa stanovnicima susjednog grada borite za litru pitke vode? Iako na prvu zvuči komično, upravo nas to čeka u budućnosti ako ne poduzmemo prave korake na vrijeme.
Brojna istraživanja upućuju da će se potražnja za vodom globalno povećati za 55% do 2050. godine.

Alarmantni podaci – izvori vode brže se prazne nego pune

Velik dio potražnje za vodom potaknut je upravo poljoprivredom koja čini 70% globalne potrošnje vode, a proizvodnja hrane trebala bi porasti za 69% do 2035. godine kako bi se nahranila čitava populacija. Prema studiji NASA-e, objavljenoj u publikaciji ”AGU 100”, mnogi se svjetski izvori vode troše brže nego što se pune, a očekuje se i novo jače povlačenje vode za energiju, koja se koristi za rashladne elektrane, i to za više od 20%. Drugim riječima, u bliskoj budućnosti doći će do velikog odtoka pitke vode.

Kamo voda odlazi?

Zamislite kako bi bilo živjeti bez vode i je li to uopće moguće? Ona nam služi za proizvodnju hrane, kuhanje, higijenu, hidrataciju… Ako bolje razmislite, za sve stvari od kojih se sastoji vaš prosječan dan. Ona je centar svakog života na Zemlji, svega što hoda, pliva ili leti, a usprkos tome, mi ju tretiramo kao da nam je neprijatelj. Gdje onda tražiti krivca?

Svaki izvor vode, neovisno o tome gdje se nalazi ima svoju priču o tome toga kako se prazni. U nekim područjima, industrija je kriva za veliku odvodnju vode. Primjerice, Canning Basin na zapadnoj obali Australije trenutačno je treći vodonosnik iz kojega se voda najviše crpi. Zanimljivo je i to da je riječ o području u kojem dominira rudarstvo zlata i rude, kao i istraživanje i vađenje plina. Ekstrakcija rudarstva i fosilnih goriva uvelike se oslanja na vodne resurse, što znači da ove industrije crpe vodu iz vodonosnika brže nego što ih može zamijeniti priroda. U Sjedinjenim Američkim Državama 36% naftnih i plinskih bušotina nalazi se u područjima koja su doživjela stres vodopada i iscrpljenost. Dakle, ljudska ruka je odgovorna za svako prekomjerno crpljenje vode iz njenog izvora.

Hrvatska je u boljoj poziciji, ali ništa nije vječno

Što će se dogoditi ako stvari ostanu kakve jesu? Prema istraživanjima UNESCO-a iz 2014. godine, Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodnih izvora na visokom 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu po bogatstvu izvora vodom, što znači da smo trenutno u boljoj poziciji čak i negoli većina američkih zemalja, ali te iste izvore treba znati očuvati. Za razliku od većine drugih zemalja Hrvatska ima kvalitetnu pitku vodu iz slavine pa je kupovanje flaširane vode zaista nepotrebno.

No, ako na vrijeme ne poduzmemo sve što možemo kako bi smanjili potrošnju vode, učinci iscrpljivanja vode bit će katastrofalni i to ne samo zbog nedostatka pitke vode koja je potrebna svima za život, već i borbe tko će dobiti ono malo vode što je ostalo. Godine 1995. potpredsjednik Svjetske banke Ismail Serageldin predvidio je da će se ratovi sljedećeg stoljeća voditi oko vode i nije bio u krivu. I danas imamo puno stvari oko kojih se vode rasprave, politička natezanja, sukobi.., plin, religija, nafta… No, niti jedna od tih stvari ne čini razliku između života i smrti kao što to čini voda. Što vi možete napraviti?

Kako uočiti i podržati tvrtke i sektore koju pokušavaju učiniti nešto

Stoga, ako želite nešto napraviti po tom pitanju, obratite pozornost na tvrtke čije proizvode i usluge konzumirate. Ne mogu istog trena svi kupiti električne automobile, ali probajte istražiti koje tvrtke svojim projektima pomažu očuvanju vode i okoliša, a kojima nije problem otpadne vode iz tvornica puštati u okolne rijeke. Primjerice, Karlovačko u sklopu pivovare HEINEKEN u Karlovcu koristi pročistač otpadnih voda, a kvaliteta otpadnih voda redovno se prati sukladno parametrima okolišne dozvole Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Konkretno, to znači da se tehnološkim postupcima osigurava da je otpadna voda iz proizvodnog pogona prikladno tretirana prije nego što bude puštena u kanalizaciju. Uz to, ova tvrtka je od 2008. godine uspjela smanjiti potrošnju vode za 40%.

Osobna akcija, promjena ponašanja i kod kuće

Osim ovog faktora, trebate paziti i na upotrebu vode u svome domu jer vodu prekomjerno trošimo, a da to i ne primjećujemo. Evo nekoliko primjera kako uštedjeti na vodi, a imajte na umu da time i smanjujete svoje račune za vodoopskrbu!

  • Zatvorite vodu dok perete zube i posuđe.
  • Popravite sve slavine u vašem domu koje kapaju.
  • Kišnicom zalijevajte voće, povrće i ostale biljke.
  • Skratite vrijeme tuširanja na 4 ili nešto više minuta.
  • Dok perete povrće začepite odvod, operite ga više puta u istoj vodi, a kasnije isperite kraćim mlazom.
  • Zato, uzmite stvar u svoje ruke i budite primjer drugima jer svaka promjena negdje mora početi.

Napomena: Naslov i podnaslovi – oprema uredništva portala www.odgovorno.hr

Izvor www.24sata.hr

 

KAKO DALJE? Istina o mesnoj industriji: znate li kakav utjecaj proizvodnja mesa ima na okoliš, ljudsko zdravlje i dobrobit životinja?

Foto: Unsplash

Jedete li meso? Vrlo vjerojatno da. No, znate li da uzgoj i industrija mesa imaju velik utjecaj na okoliš, na ljudsko zdravlje i na dobrobit životinja? Proizvodnja hrane jedan je od najvećih ekonomskih sektora na svijetu, a čak 26% svih radnika, gledajući globalno, radi u poljoprivredi, s napomenom da to ne uključuje radnike koji su povezani s opskrbom mesa, poput mesara, trgovaca, kuhara i drugih. Kako navodi Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), stočarstvo čini oko 40% ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje.

Procjenjuje se da je u 2016. godini svjetska proizvodnja mesa premašila 317 milijuna metričkih tona, a očekuje se da će i dalje rasti. Teško je točno reći koliko se novca vrti godišnje u mesnoj industriji na svjetskoj razini, ali procjene idu od “skromnih” 90 milijardi dolara do 741 milijardu dolara.

KULTURNI I DRUŠTVENI ZNAČAJ KONZUMACIJE MESA

Konzumacija mesa uvelike je utjecala na formiranje čovječanstva kakvo je ono danas, što uključuje i kulturne i društvene utjecaje. Pretpostavlja se da se u Homo sapiensu razvio veliki mozak, što je i osnovna karakteristika naše vrste, djelomično i zbog kuhanja sirovog mesa. Pri kuhanju se, naime, stvaraju kalorije koje se lakše konzumiraju i apsorbiraju nego one koje se nalaze u sirovom mesu, što je djelovalo poticajno na razvoj naše vrste.
A pripitomljavanje životinja, kao i pretvaranje divljih u domaće vrste žitarica i povrća, označilo je početak poljoprivredne povijesti. Kroz povijest, lov i uzgoj mesa postali su dio naših priča i mitologija, pa i dio naših pravnih i vjerskih sustava. No, je li meso i danas ključno za ljudski život? Ako dobijemo sve prehrambene hranjive tvari i proteine ​​koji su nam nužni iz drugih izvora, trebamo li uistinu životinjsko meso?

U našoj zemlji još postoje tradicionalna seoska domaćinstva na kojima seljaci uzgajaju žito te hrane svinje, krave i piliće. Takvih farmi ima čak i u razvijenim zemljama, poput SAD-a. Ipak, 20. stoljeće zauvijek je promijenilo tu idiličnu sliku te su načela industrijske revolucije – minimiziranje troškova i maksimiziranje profita – primijenjena i na uzgoj hrane. Rezultat je toga novog pristupa da su umjesto starinskih domaćinstava nastale prave tvornice za uzgoj pilića, svinja i stoke, u kojima se životinjama pristupa kao “proizvodu”, a ne kao živim bićima. Proizvođači su najprije otkrili da se životinje mogu držati u zatvorenim stajama i halama, da ih se može hraniti zrnjem te da se mogu uzgajati tako da što brže rastu i dobivaju na težini. Od 1925. godine prosječno vrijeme za uzgoj pileta smanjeno je sa 112 na samo 48 dana, dok mu je istodobno težina sa 1,13 kg narasla na 2,8 kg.

Industrijska proizvodnja najprije je iskušana na pilićima, ali vrlo je brzo primijenjena i na svinje i stoku, pa te životinje cijeli svoj život provode u skučenim pregradama sve dok ne budu poslane u klaonice.

KAKAV JE UTJECAJ NA OKOLIŠ INDUSTRIJSKOG MODELA UZGOJA ŽIVOTINJA?

Teško je točno reći kakav je utjecaj na okoliš industrijskog uzgoja životinja, pogotovo stoga što se mnogo puta zbrajaju utjecaji na okoliš poljoprivredne proizvodnje različitih usjeva i stočarstva. Ipak, postoje neki podaci nad kojima se možemo i moramo zamisliti.

Korištenje vode
Utjecajno istraživanje provedeno 2010. godine donosi sljedeće podatke: u ukupnoj potrošnji vode proizvodnja povrća troši oko 322 litre po kilogramu, voća 962 litre, a proizvodnja mesa daleko više – za proizvodnju kilograma piletine potrebno je 4.325 litara, za kilogram svinjetine 5.988 litara, ovčjeg ili kozjeg mesa 8.763 litara, a za kilogram govedine čak 15.415 litara.

Ove brojke treba staviti u kontekst, koji nipošto nije ružičast: naš se planet suočava sa sve većim vodnim ograničenjima jer se slatkovodni rezervoari i vodonosnici suše. Prema nekim procjenama, na poljoprivredu se utroši oko 70% sve vode u svijetu. Studija iz 2013. godine utvrdila je da je ta brojka još poraznija te da se na poljoprivredu utroši čak 92% slatkovodnih resursa, a gotovo trećina se odnosi na proizvodnju mesa i životinjskih proizvoda.

Zagađenje vode
Poljoprivredna gospodarstva onečišćuju vodu na različite načine, s time da je dio povezan s obradom zemlje, a dio sa stočarstvom. Treba znati da se jedna trećina ukupno proizvedenih žitarica na svijetu koristi za prehranu stoke. FAO smatra da stočarstvo ima “ozbiljne posljedice” po kvalitetu vode.
Vrste onečišćenja vode uključuju: hranjive tvari (dušik i fosfor iz gnojiva i životinjskih izlučevina); pesticidi; sediment; organske tvari, patogeni (E. coli i sl.); metali (selen i sl.) i onečišćujuće tvari u nastajanju (ostaci lijekova, hormona i aditiva koji se dodaju stočnoj hrani).
Utjecaji stočarstva na okoliš vrlo su široki. Jedan je od njih i proces starenja vodenih sustava, poznat kao eutrofikacija. U prirodi taj proces traje tisućama godina dok se pod čovjekovim utjecajem zbog velikog unošenja hranjiva, npr. umjetnih gnojiva, skraćuje na samo nekoliko godina. U procesu eutrofikacije vodenih sustava intenzivno rastu alge, smanjuje se količina kisika i postupno izumiru vodene životinjske vrste.

Zagađenje pesticidima može uništiti korov, ali i insekte daleko od poljoprivrednog područja na kojem se primjenjuju te tako uvelike utjecati na hranidbeni lanac. Tome valja pribrojiti i štetan utjecaj antibiotika koji se dodaju hrani za stoku i na ljudsko zdravlje. Iako znanstvenici još ne mogu potpuno dokazati povezanost upotrebe antibiotika kod životinja i porasta razine otpornosti na antibiotike u ljudskoj populaciji, jasno je dokazivo onečišćenje vode antibioticima čije aktivne tvari ne nestaju čak ni nakon prolaska kroz prehrambeni sustav životinje i dolaska u vodu.

Obrada zemljišta i krčenje šuma
Stočarstvo je najveći svjetski korisnik zemljišnih resursa, kaže FAO, a pašnjaci i poljoprivredno zemljište za uzgoj stočne hrane predstavlja gotovo 80% sveg poljoprivrednog zemljišta. Krmno bilje uzgaja se na trećini ukupnog zemljišta.

Klimatske promjene
Teško je utvrditi koliko stakleničkih plinova (GHG) emitira mesna industrija u lancu od farme do tanjura, jer se emisije ugljika ne mjere duž cijelog proizvodnog lanca. Prema međuvladinoj skupini UN-a o klimatskim promjenama, poljoprivreda, šumarstvo i ostalo korištenje zemljišta proizvode 24% svih stakleničkih plinova. Stručnjaci su iz te brojke pokušali izdvojiti utjecaj stočarstva, a on varira od 6 do 32%, ovisno o načinu mjerenja te je li u mjerenje uključeno samo stočarstvo ili i drugi čimbenici. Samo tri najveća svjetska proizvođača mesa (JBS, Cargill i Tyson) emitirala su više stakleničkih plinova 2016. godine nego cijela Francuska.

ŠTO DALJE?
Neki tvrde da je veganizam jedini sigurni put naprijed. Prošlogodišnja studija pokazala je, primjerice, da kada bi svi Amerikanci zamijenili govedinu grahom, zemlja bi bila blizu ispunjavanju ciljeva ograničenja stakleničkih plinova koje je dogovorio predsjednik Barack Obama.

Ali postoje i alternative.

Mnoge ekološke skupine zagovaraju da svatko od nas naprosto smanji količinu mesa koju jede uz poboljšanje njegove kvalitete.

Ali gdje pronaći ekološki uzgojeno meso? Pokret za organski uzgojenu hranu nije još dovoljno proširen: u Europi se tek 5,7% poljoprivrednog zemljišta koristi za organski uzgoj. Postoje i drugi poljoprivredni modeli, kao što su biodinamička poljoprivreda i permakultura.

U posljednje je vrijeme sve više pokušaja da se spoji tehnologija s načelima zaštite okoliša pa nastaju nove metode proizvodnje hrane, poput regenerativne agrikulture i slično, koje emitiraju značajno manje stakleničkih plinova, a istodobno povećavaju biološku raznolikost i pridonose dobrobiti životinja i ljudskom zdravlju.

Mirela Drkulec Miletić
DOBRA HRVATSKA
Ožujak, 2019.

Korišteni izvor: The Guardian

 

HAUSKA & PARTNER: Nefinancijsko izvještavanje, napredak za nas i za druge

U posljednjih dvadesetak godina raste svijest o tome da financijski izvještaji više nisu dovoljni za cjelovit prikaz poslovanja nekog poduzeća. Informacije u financijskim izvještajima ništa ne govore o okolišnim, društvenim i upravljačkim aspektima poslovanja, iako oni imaju sve veći utjecaj na sposobnost poduzeća za suočavanje s izazovima poslovanja i stvaranja vrijednosti. S druge strane, ta pitanja postaju sve važnija za procjenu različitih skupina javnosti o tome u kojoj mjeri organizacija uspješno njima upravlja.

U savjetničkoj tvrtki Hauska & Partner, koja pripada segmentu malih tvrtki, objavili smo 2007. svoj prvi izvještaj o nefinancijskim utjecajima (za godine 2005. i 2006.) i od tada izvještavanje prilagođujemo razvoju potreba poslovnog okruženja – sve više metodologiju usmjeravamo na dobivanje ne samo konkretnijih podataka o utjecaju na okoliš, društvo i gospodarstvo već i na stalno poboljšanje upravljanja tim utjecajima.

U posljednjih desetak godina savjetovali smo, tako, tvrtke različite veličine i tržišne važnosti te time pridonijeli njihovome strateškom razvoju i održivosti. Evolucija nefinancijskog izvještavanja koju pratimo u našem radu naučila nas je vrlo važnu lekciju koju nastojimo prenijeti svima koji su obveznici ili koje zanima ovaj tip izvještavanja – ono nije samo sebi svrha, već je alat upravljanja cjelokupnom održivošću sustava, bilo da se radi o malim tvrtkama poput naše ili kompanijama čije se poslovanje proteže kontinentima. Naša je uloga pomagati svima onima koji žele svojim utjecajima kvalitetno upravljati i time ostvariti svoju dugoročnu održivost.

Prvi naš izvještaj za 2005. i 2006. godinu izrađen je prema tada važećim smjernicama Globalne inicijative za izvještavanje GRI 3.0. U Hauska & Partner Grupi tako smo strateškoj odrednici iz 2004. godine da “želimo raditi drugačije stvari na drugačiji način” 2007. godine pridružili još jednu: da “u praksi provodimo naše dobrovoljno preuzete obveze”. Od tog vremena, kroz izvještaje o održivosti i izvještaje o napretku, naše se izvještavanje mijenjalo i prilagođavalo. Prilagodbe su slijedile ne samo promjenjive tržišne okolnosti već i tehnološki napredak i globalni razvoj, ali i poimanje društvene odgovornosti i održivosti.

Najveći iskorak u promjeni metodologije tijekom godina učinjen je u području prepoznavanja ključnih ili materijalnih pitanja odnosno tema. Unapređenjem procesa identifikacije materijalnih tema i uključivanja različitih skupina dionika u njihovo prepoznavanje, razvijali smo ne samo vlastito upravljanje njima (pa onda i izvještavanje) nego i osvijestili važnost o tome kod brojnih organizacija kojima smo pomogli u raznim aspektima održivosti – od razmatranja strategija, uspostavljanja procesa, optimizacije praćenja i upravljanja utjecajima do samog izvještavanja o njima.

Istaknuta vidljivost doprinosa tvrtke Globalnim ciljevima održivosti

U sadržaju i metodi vlastitog izvještavanja otišli smo korak dalje. Naš zadnji izvještaj, onaj za 2017. godinu, utemeljen je isključivo na promišljanju doprinosa naše tvrtke Ciljevima održivog razvoja UN-a, koje smatramo ključnim okvirom budućega globalnog razvoja. Početkom 2016. cijeli je svijet pozvan pomoći u implementaciji Agende 2030 za održivi razvoj radom na ostvarivanju 17 ciljeva. Temeljeno na našem sadašnjem i potencijalnom utjecaju na gospodarstvo, društvo i okoliš te interesima naših dionika, materijalne teme identificirali smo prema odgovarajućim razvojnim ciljevima.

Kao komunikatorima po zvanju poseban nam je izazov bio kako doseći što veći broj naših dionika izvještajima. Tako smo već 2011. objavili prvi interaktivni online izvještaj u Hrvatskoj (za godine 2009. i 2010.). Internetska platforma koju smo koristili omogućila je našim čitateljima – dionicima – ne samo da jednostavno pronađu sve njima relevantne podatke nego i da ostave svoje komentare pa i započnu s nama razgovor o svim aspektima naše održivosti. Ovakav format izvještaja zadržali smo do danas.

Odluka da dotad korištenu metodologiju GRI-ja zamijenimo promišljanjem naše održivosti isključivo kroz Ciljeve održivog razvoja rezultat je dugogodišnje prakse izvještavanja u kojoj smo dobro upoznali sve prednosti i nedostatke korištenja zadanih međunarodnih izvještajnih smjernica ili standarda. Našim klijentima, posebno onima koji izvještavaju prvi put, preporučujemo korištenje GRI standarda kao dominantnog standarda na svjetskoj razini. Preporučujemo ga zbog toga što daje vrlo dobar i čvrst okvir za prepoznavanje materijalnih pitanja i ispitivanje postojećeg te planiranje novog pristupa upravljanju i rado ćemo im i dalje pomagati u njegovoj primjeni. UZ GRI Standard svakako preporučujemo i ugradnju ciljeva održivog razvoja u upravljačke prakse poduzeća pa samim tim i u nefinancijske izvještaje.

Daria Mateljak

direktorica HAUSKA & PARTNER d.o.o.

 

DOBRA HRVATSKA

Ožujak 2019.

NAJČITANIJE