VRIJEDAN JUBILEJ – 20. obljetnica HR PSOR-a.

Objavio
Odgovorno
-

Dvadeset godina u promicanju društvene odgovornosti i održivog razvoja.

Čestitamo!

Samozatajno i predano, već punih 20 godina Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) izgrađuje nov pristup poslovnom sektoru koji poslovni uspjeh ne mjeri samo opipljivim brojkama, tonama proizvedenih i prodanih proizvoda, porastom izvoza i dobiti i sličnim pokazateljima već i doprinosom neke tvrtke boljitku društvene zajednice i svih dionika. HR PSOR osnovan je 1997. godine sporazumom sa Svjetskim poslovnim savjetom za održivi razvoj (WBCSD), postavši tako članom globalne mreže. Kako kaže njegova ravnateljica, dr.sc. Mirjana Matišić, „HR PSOR je nastao kako bi promovirao primjenu održivog razvoja u gospodarstvu, zagovarao politički i regulatorni okvir za održivi razvoj, jačao kapacitete gospodarstva za razumijevanje održivog razvoja te prenosio i razvijao praksu koja promiče održivi razvoj.“

Trideset i devet članova HR PSOR-a, koji dolaze iz gospodarskog sektora, udružuju svoje znanje, inovativnost i odgovornost u ovoj neprofitnoj ustanovi kako bi u svojim sredinama poticali uravnoteženje poslovnog uspjeha, društvene dobrobiti i zaštite okoliša.

„Kroz godine zastupali smo interese gospodarstva u izradi politika zaštite okoliša i održivog razvoja te u mnogo slučajeva pridonijeli kvaliteti propisa. Razvili smo niz edukativnih modula, proveli mnogo međunarodnih i domaćih projekata koji su za cilj imali upoznati gospodarstvo i širu javnost s alatima i metodologijama koje promiču održivost. Preveli smo na hrvatski jezik pojam CSR (Corporate Social Responsibility) kao društveno odgovorno poslovanje (DOP), promovirali njegovu primjenu, a s HGK i razvili smo vlastitu metodologiju procjene DOP-a u poduzećima, Indeks DOP-a, koji se razvio u najprestižniju nagradu za DOP u Hrvatskoj i koju ove godine dodjeljujemo deseti put.

Prevodimo, tumačimo i pomažemo primijeniti Smjernice za izvještavanje o održivosti Globalne inicijative za izvještavanje, provodimo treninge o izvještavanju te pružamo nezavisnu verifikaciju za izvješća rađena po ovoj metodologiji. Također smo izradili, napisali ili preveli i objavili niz publikacija ove tematike.

Nositelj smo i organizator nacionalnih godišnjih konferencija o DOP-u, koje smo razvili pod brendom dop.hr. Istovremeno provodimo više projekata koji su tematski uvijek vezani uz DOP ili održivi razvoj. Uz mnoge inicijative, trenutačno razvijamo Povelju o raznolikosti koju ćemo objaviti na jesen“, kaže dr. sc. Mirjana Matišić.

Dana 12. travnja HR PSOR će svečanom sjednicom Skupštine i proslavom za uzvanike svečano obilježiti 20. obljetnicu svog postojanja i rada. Čestitamo malom, ali vrijednom timu HR PSOR-a i želimo im da i dalje pomiču granice u području društvene odgovornosti i održivog razvoja!

OSNOVNA ŠKOLA JOSIP BENKOVIĆ dobila hrvatsku titulu NAJ-FILANTROP 2016.

Objavio
Odgovorno
-

Osnovna škola JOSIP BENKOVIĆ iz Dugog Sela u ožujku 2017. osvojila je titulu NAJ -FILANTROP, kao najuspješnija između 40 drugih uspješnih osnovnih škola u Hrvatskoj koje provode najrazličitije filantropske aktivnosti, razvijajući u učenika plemenitu svijest o zajedništvu, humanosti i solidarnosti.

Povijest filantropije u OŠ IVAN BENKOVIĆ – kao i povijest škole, od 2010.

Osnovna škola „Ivan Benković“ je „nova“ škola  u Dugom Selu koja je 2010. godine otvorila vrata svojim učenicima. Jedna od velikih prednosti kolektiva je mladost koje sve radi s mnogo entuzijazma, a  što je pridonijelo realizaciji tako brojnih ideja i projekta kroz ovih sedam godina postojanja škole. Od samog osnivanja učenici i učitelji kontinuirano organiziraju i provode  različite filantropske aktivnosti:

Posjećujemo staračke domove, sakupljamo hranu za pučku kuhinju, sudjelujemo u akcijama UNICEF-a, odazivamo se humanitarnim akcijama u organizaciji Caritasa, organiziramo prodajne izložbe radova naše školske zadruge „Martinovac“. Teško je i nabrojati sve provedene aktivnosti od 2010. godine.

Projekt „Stvaranje filantropske kulture u Hrvatskoj“ i humanitarna akcija škole „Boca sreće“

U šk. god. 2016./2017. uključili smo se u projekt Regionalne zaklade za lokalni razvoj ZAMAH i projektnih partnera Slagalice i udruge Blank „Stvaranje filantropske kulture u Hrvatskoj“ koji je dobio potporu EU programa IPA 2012. Glavni cilj uključivanja naše škole u projekt je bilo stvaranje zajedništva i empatije među našim učenicima te osvještavanje njihovih velikih potencijala za pozitivne promjene u lokalnoj zajednici.

Projekt „Stvaranje filantropske kulture u Hrvatskoj“ sve nas je ujedinio u plemenitom cilju. Odlučili smo sakupljati plastične boce kako bi prikupljenim novčanim sredstvima pomogli korisnicima Dnevnog centra Stančić u Dugom Selu čiji su korisnici osobe s intelektualnim teškoćama, a dio prikupljenih sredstava smo namijenili učenicima slabijeg imovinskog statusa naše škole. Cilj je bio jasan, pomoći ranjivim skupinama u našem društvu te potaknuti lavinu dobrih dijela u našoj lokalnoj zajednici. Uključili su se svi, 754 učenika, svi djelatnici, učitelji, kuharice, domari i roditelji, ujedinjeni u filantropskoj akciji „Boca sreće“. Akcija je trajala od listopada do Božića 2016. godine. Na Međunarodni dan volontera, 5.12. službeno smo osnovali „Klicu sreće“ – naš filantropski klub. Najveća nagrada projekta je zajedništvo koje smo postigli u školi i to što smo potaknuli mlade da osvijeste svoje potencijale za pozitivne promjene u svojoj okolini. Posebno je važno istaknuti doprinos naših učenika koji su bili aktivni kroz cijeli projekt, osmišljavali su aktivnosti, držali predavanja o filantropiji, poticali se međusobno na sudjelovanje, osmišljavali identitet cijele akcije, poticali članove lokalne zajednice da nam se priključe u akciji. U akciji „Boca sreće“ sakupljeno je 14 000 boca. Od prikupljenog novca 3500 kn su donirane korisnicima Dnevnog centra Stančić u Dugom Selu, a 3500 kn nalazi se u fondu za učenike slabijeg imovinskog stanja naše škole.

Imali smo široku podršku zajednice – vjerojatno i to je pomoglo!

Tijekom pripreme i odvijanja projekta javljale su se i nove ideje pa je tako odlučeno, a na poticaj upravitelja Zaklade Zamah Drage Vručinića, tražiti od različitih tvrtki potporu za provođenje projekta. Neki su nas podržali kroz donaciju svojih proizvoda i usluga – PIK Vrbovec, KTC, Podravka, 2i Film, Foto studio Time; donirani proizvodi darovani su u 17 najpotrebitijih obitelji učenika škole. Potpora je uslijedila i od lokalne zajednice, a u akciju su se uključili i Grad Dugo Selo, Turistička zajednica Dugog Sela, Društvo Naša Djeca Dugo Selo. U akciji je prikupljeno ukupno cca 12 600 kn – kroz povrat ambalaže, donacije proizvoda, usluga i novca.

Akciju su podržali i mediji Dugoselska kronika, Narodni radio, Radio Martin, Zagrebačka panorama i Hrvatski radio koji su omogućili da šira javnost bude informirana o akciji i priključi joj se.

Najuspješniji razred u akciji nagrađen je odlaskom u kino, uz pomoć donacije ulaznica 2i Filma.

Osnovna škola Josip Benković preuzela je laskavu titulu NAJ-filantrop škole u Hrvatskoj na završnoj svečanosti projekta „Stvaranje filantropske kulture u Hrvatskoj“ koja se održala 17.ožujka 2017. Posebno priznanje dobilo je tada još 10 škola.

Izjava jedne učenice:

Ponosni smo na ovo priznanje, na naš Filantropski klub – njegovu voditeljicu Nenu i sve članove tima i veselimo se svim novim akcijama u kojima ćemo sudjelovati kako bismo nastavili biti pokretači dobrih promjena u našoj zajednici.
Katarina Kramer, 7. c

U akciju „Boca sreće“ svi zajedno uložili smo puno truda i energije, a puno više smo i dobili. Potaknuli smo pozitivne promjene u našem gradu te dokazali da kroz zajedništvo možemo postići velike ciljeve i djelovati na opće zadovoljstvo svih.

Naša sreća je bila golema! Kao, vjerujemo, i radost onih potrebitih ljudi kojima je sreću u dom donijela naša školska akcija „Boca sreće“, izjavili su za portal odgovorno.hr voditelji i promicatelji projekta – Nena Franić, socijalna pedagoginja i Branko Goleš, ravnatelj škole.

Na uvidnoj fotografiji su, s lijeva na desno:

Franco Enio Todorović i Magdalena Gradečki, učenici, te Branko Goleš, ravnatelj i Nena Franić, socijalna pedagodinja

Dobra Hrvatska, Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera na portalu www.odgovorno.hr, ožujka 2017.

AGENCIJA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE RH potvrdila status u krovnoj europskoj udruzi za osiguravanje kvalitete, u krajnju korist razvoja održivog društva znanja

Objavio
Odgovorno
-

Agencija za znanost i visoko obrazovanje u ožujku 2017. i službeno je položila vrijedan „europski ispit“. Agencija je jedina institucija u Hrvatskoj koja se bavi osiguravanjem kvalitete u ovim, za razvoj države, ključnim područjima. Društvo znanja, održivo društvo, imaju svoj izvor najprije u kvaliteti i razvoju obrazovanja i znanosti.

Povjerenstvo europske krovne udruge za kvalitetu u visokom obrazovanju (ENQA-e) zaključilo da je rad AZVO-a od utemeljenja 2005. godine doveo do velikih poboljšanja u hrvatskom prostoru visokog obrazovanja i znanosti i razvoja svijesti o važnosti unutarnjeg i vanjskog osiguravanja kvalitete.

Ovime je završen zahtjevan postupak međunarodne akreditacije temeljem kojeg je obnovljeno članstvo Agencije u Europskoj udruzi za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA-i) i Europskom registru agencija za osiguravanje kvalitete (EQAR-u).

Važno je to, ne samo za Agenciju, nego i sve građane Hrvatske, kao i strane studente koji se žele obrazovati na hrvatskim visokim učilištima. Naime, da bi akreditacija hrvatskih visokih učilišta bila važeća u Europi, a naše diplome priznate izvan Hrvatske, agencija koja provodi vrednovanje mora biti međunarodno akreditirana.

Sve europske agencije, pa tako i AZVO, dužne su proći međunarodno vrednovanje jednom u pet godina i dokazati da je njihov rad usklađen sa Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja. AZVO je to uspješno dokazao – kroz dokument Samoanalize i posjet međunarodnog stručnog povjerenstva pod predsjedanjem prof. dr. sc. Jürgena Kohlera, profesora prava na Sveučilištu Greifswald i bivšeg predsjednika njemačkog Akreditacijskog savjeta.

Povjerenstvo je Agenciju posjetilo u listopadu 2016. godine i obavilo niz sastanaka – s predstavnicima AZVO-a, Akreditacijskim savjetom, recenzentima, Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Rektorskim zborom, Vijećem veleučilišta i visokih škola i predstavnicima visokih učilišta, predstavnicima studenata, dionicima iz gospodarstva itd.

Posebnu pozornost posvetili su nezavisnosti rada AZVO-a u provođenju operativnih aktivnosti i donošenju odluka o ishodima procesa vrednovanja iz svog djelokruga rada. Provjeravani su i prostorni, financijski te ljudski resursi. Potvrđeno je kako je AZVO priznata i uređena nacionalna agencija u Hrvatskoj.

Prijava za Prvu konferenciju o korporativnom volontiranju

Objavio
Odgovorno
-

Sazvana je Prva nacionalna konferencija o volontiranju i prva izložba volonterskih akcija hrvatskih udruga – Sajam volontiranja. Vidjet će se mnoga – višestruko korisna – djela volonterskih lidera, tvrtki i udruga. Ova će konferencija potaknuti mnoge da se priključe…

Volonterski Centar Zagreb, u suradnji s Volonterskim centrima iz Osijeka i Splita te Mrežom za razvoj korporativnog volontiranja pozivaju Vas na prvu hrvatsku konferenciju i sajam volontiranja „Korporativno volontiranje“, koje organizira kako bi što veći broj tvrtki iz cijele Hrvatske upoznali s konceptom korporativnog volontiranja i potaknuli ih na njegovo uvođenje kao dijela društveno odgovornog poslovanja, čime doprinose izgradnji i povezivanju  tvrtke, zaposlenika i zajednice u kojoj djeluju.

Program konferencije donosi zanimljiv pregled postojeće prakse iz perspektive organizatora volontiranja i tvrtki, iz Hrvatske i inozemstva, prezentaciju istraživanja provedenog u 2016. godini, te brojne zanimljive goste  koji će podijeliti svoja iskustva korporativnog volontiranja.

Tijekom cijelog dana, uz konferencijski dio bit će organiziran i sajam volontiranja na kojem će neprofitne organizacije imati izložene materijale koji prikazuju njihov rad te opise volonterskih aktivnosti u koje se može uključiti poslovni sektor.

Očekujemo dolazak brojnih predstavnika korporativnog sektora te brojne predstavnike neprofitnih organizacija iz svih krajeva Hrvatske.

PRIJAVE I DETALJI PROGRAMA

 

INA IMA FORa-u! Od siječnja 2017. u INI u primjeni fleksibilni oblici rada!

Objavio
Odgovorno
-

INA, d.d. je 1. siječnja 2017. godine za svoje radnike u izvansmjenskom radu uvela mogućnost fleksibilnih oblika rada, tzv. FORa-u koja uključuje sljedeće pogodnosti: Fleksibilno radno vrijeme (FlexiTime) i Fleksibilno mjesto rada (FlexiPlace). Radi se o jednoj od najraširenijih svjetskih praksi u području ljudskih resursa koja doprinosi ostvarenju strategije kompanije, čime se INA svrstala uz bok svjetskih kompanija.

Radnici mogu koristiti dva fleksibilna oblika rada:

  • Fleksibilno radno vrijeme- FlexiTime – radno vrijeme s promjenjivim vremenom početka i završetka rada unutar osnovnih, prethodno definiranih pravila. Flexitime mogu  koristiti svi radnici koji rade puno radno vrijeme u izvansmjenskom radu uz obvezu pridržavanja propisanog mjesečnog fonda sati.
  • Fleksibilno mjesto rada – FlexiPlace – oblik rada koji radnici mogu povremeno koristiti na vlastiti zahtjev, a uključuje obavljanje posla od kuće onda kada to okolnosti i vrsta posla omogućavaju.

Uvođenje fleksibilnih oblika rada u Ini je započelo tijekom srpnja 2016. godine kada je pokrenut pilot projekt u trajanju od pet mjeseci. Visoko zadovoljstvo radnika koji su sudjelovali u pilot projektu značilo je dobru osnovu za širenje dostupnosti projekta na sve radnike kojima vrsta posla i raspored radnog vremena to omogućuju.

Projekt fleksibilnih oblika rada podržan je zanimljivom i interno razvijenom IT aplikacijom FORa, koja uvelike olakšava korištenje ovih pogodnosti, a koja je ujedno i važan dio  beneFIT platforme – jedinstvene platforme na Ininom intranetu koja na jednom mjestu objedinjuje sve informacije o širokoj paleti pogodnosti koje stoje na raspolaganju radnicima INA Grupe.

Fleksibilni oblici rada uvedeni su i u Plavi tim, tvrtku za informatičke usluge, koja je u stopostotnom vlasništvu Ine. Uskoro se očekuje implementacija FORa-e i u  društvima INA Grupe: Top Računovodstvo Servisi d.o.o., STSI d.o.o., INA Maziva d.o.o. i Crosco d.o.o.

Fleksibilnim oblicima rada osigurana je

  • Bolja ravnoteža između privatnog i poslovnog života Ininih radnika
  • Veća produktivnost, motiviranost i zadovoljstvo pa i cjelokupno zdravlje radnika
  • Pozitivna korporativna kultura

Anketa o zadovoljstvu radnika uvedenim FORa pogodnostima, provedena na završetku pilot projekta, dala je odlične rezultate:

  • 94% radnika izrazilo je zadovoljstvo fleksibilnim oblicima rada,
  • 99% radnika potvrdilo je da fleksibilnost povećava ravnotežu između privatnog i poslovnog života,
  • 96% radnika potvrdilo je da fleksibilni oblici rada povećavaju produktivnost i motiviranost.

Izjava jedne zaposlenice

Za kraj, izdvajamo izjavu korisnice FORa pogodnosti, Jelena Kelam iz Ininog Sektora pravnih poslova koja o fleksibilnim oblicima rada kaže:

„Smatram da je projekt FlexiTime i FlexiPlace jedan od najboljih projekata i stvarnih benefita otkada sam u Ini. Naime, ovakvi benefiti omogućili su mi da na bolji način rasporedim svoje vrijeme i ukupne obveze, što mi je kao majci malog djeteta jako važno.“

Vladimira Senčar Perkov, direktorica Sektora upravljanja ljudskim resursima, ožujka 2017.

Sukladno Metodologiji opisa DOP-primjera DOBRA HRVATSKA i portala www.odgovorno.hr

Autor fotografije: Željko Sović

TVRTKE I LJUDSKA PRAVA – ZAJEDNO! Prezentacija s radionice, 2017.

Objavio
Odgovorno
-

U ovom dokumentu donosimo izbor slajdova s radionice “Dubinska provjera ljudskih prava u praksi”, koju je u veljači 2017. u Zagrebu održala Jovana Stopić, pravnica u Beogradskom centru za ljudska prava.

Pogledajte

 

INTERVJU: Jovana Stopić, pravnica u Beogradskom centru za ljudska prava. Tvrtke i ljudska prava – zajedno!?

Objavio
Odgovorno
-

DJEČJI RAD ČEST JE U DALEKIM ZEMLJAMA, A IMA GA I U EUROPSKOJ UNIJI. KRŠE SE MNOGA LJUDSKA PRAVA. ALI, STANJE JE BOLJE, SLIJEDE VEĆE AKTIVNOSTI……

O aktualnoj temi utjecaja kompanija na ljudska prava krajem veljače 2017. održana je radionica pod nazivom  “Dubinska provjera ljudskih prava u praksi” u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR). Vodila ju je Jovana Stopić, pravnica u Beogradskom centru za ljudska prava, s kojom smo tom prilikom razgovarali o tome jesu li tvrtke prepoznale važnost ove teme. Jovana Stopić bavi se integracijom pitanja ljudskih prava u poslovnom sektoru u Srbiji od 2013. godine te ima više od deset godina iskustva u primjeni načela zaštite ljudskih prava, monitoringu i izvještavanju o ljudskim pravima te strateškom parničenju.

Koliko i kako poslovni sektor može afirmirati i pridonijeti razvoju ljudskih prava u društvu?

Utjecaj kompanija na nivo poštovanja ljudskih prava može biti pozitivan, i tada su kompanije pokretači ekonomskog i društvenog razvoja, ali nažalost nerijetko se kompanijama pripisuje naglašeno sudjelovanje u kršenjima ljudskih prava. Mnoge kompanije nastoje svojom politikom CSR (DOP) ili filantropskim aktivnostima pridonijeti unapređenju životne sredine i društva na mjestima gdje posluju. Te su aktivnosti, naravno, više nego dobrodošle i zaslužuju priznanje. Ipak, treba imati na umu da se korporativnom filantropijom ne može „zamijeniti“ primarna obveza kompanija da se suzdržavaju od kršenja ljudskih prava i da otklone kršenja ljudskih prava u koja su same bile uključene. Poštivanje ljudskih prava u srži je svake društvene odgovornosti i izrazito važan aspekt DOP-a.

Na koja ljudska prava kompanije u našoj regiji imaju najveći utjecaj?

Teško je dati takvu generalnu ocjenu jer ljudskih prava je mnogo. Kompanije mogu imati utjecaj na sva ljudska prava kao što su diskriminacija, zdravlje na radu, privatnost, slobodno uživanje imovine, sloboda udruživanja, zabrana prinudnog rada, pravo na zdravu životnu sredinu itd. Utjecaj kompanija na ljudska prava ponekad je direktan – na prava zaposlenih ili potrošača, na primjer, ili  može biti posredan, najčešće kroz lanac dobavljača.

Čime se treba rukovoditi kod procjene vlastitog utjecaja?

Na svakoj kompaniji je da prilikom procjene vlastitog utjecaja, odnosno utjecaja svojih dobavljača ili suugovarača/klijenata na ljudska prava prepozna prioritetna pitanja zaštite ljudskih prava. Pritom bi kompanija trebala respektirati kriterije poput – jačine svog negativnog utjecaja, bilo potencijalnog ili postojećeg, rasprostranjenosti odnosno obima kršenja prava, npr. broj ljudi koji su pogođeni, kao i to je li štetne posljedice koje su nastale kršenjem ljudskih prava moguće otkloniti ili su one trajne.

Što prepoznajete kao najveći problem u odnosu poslovnog sektora prema pitanjima ljudskih prava u Srbiji?

Poštivanje ljudskih prava od strane kompanija još uvijek je tema kojom se izuzetno rijetko bavimo u Srbiji. U Srbiji se, naravno, dosta govori o pojedinim područjima zaštite ljudskih prava u ovom kontekstu, prvenstveno prava vezanih za rad i zapošljavanje, ali se jako malo govori o utjecaju poslovnog sektora na ljudska prava generalno. Smatram da bi pokretanje dijaloga o ovoj temi na nacionalnom i regionalnom nivou bilo veoma značajno, a posebno u smislu usvajanja nacionalnih akcijskih planova za ljudska prava i biznis, kojim bi između ostalog država jasno definirala očekivanja od kompanija. Usvajanje NAP-a je obveza prema UN Guiding Pinciples on Business and Human Rights, koje podržava Europska unija i koja od svojih članica očekuje njihovo usvajanje. Koliko mi je poznato, ni jedna od zemalja u regiji za sada nije inicirala usvajanje NAP-a.

Jeste li radili neko istraživanje o tome koliko domaćih kompanija i tvrtki u Srbiji zapošljava posebnog djelatnika zaduženog za ljudska prava i kakvi su rezultati toga istraživanja, ako ste ga proveli? Možete li to usporediti s velikim kompanijama u razvijenim zemljama?

Nismo, ali bilo bi svakako zanimljivo provesti ovakvo istraživanje u Srbiji i regiji.

Kako izvještavanje o ljudskim pravima može potaknuti kompanije da se bave tim pitanjima, da percipiraju probleme u tom području i da ih povezuju sa svojim poslovanjem?

Izvještaji o stanju ljudskih prava mogu biti korisni kompanijama koje žele procijeniti vlastiti utjecaj na ljudska prava, bilo postojećeg ili potencijalnog, na primjer u sklopu provođenja procesa dubinske provjere utjecaja na ljudska prava (due diligence). Oni mogu biti korisni pri prepoznavanju rizika, koji na prvi pogled ne izgledaju očito povezani uz poslovanje konkretne kompanije i njenih dobavljača ili klijenata, a mogu biti i izvor podataka o zaštiti ljudskih prava koja je kompanija već prepoznala kao prioritetna. Na primjer, izvještaji o ljudskim pravima mogu ponuditi podatke o eventualnim nedostacima nacionalnog okvira za zaštitu ljudskih prava u odnosu na međunarodno prihvaćene standarde, ukazati na društvene grupe koje su posebno izložene kršenjima pojedinih prava ili na primjere kršenja ljudskih prava od strane drugih kompanija koje posluju u istom sektoru.

Ove spoznaje kompanije kasnije mogu koristiti kako bi razvijale vlastite politike i procedure vezane za ljudskih prava, kako bi pridonijele razvojnim inicijativama koje su u skladu s lokalnim razvojnim potrebama i prioritetima, pri uspostavljanju suradnje s lokalnim stanovništvom ili organizacijama itd.

Različiti izvještaji o ljudskim pravima su brojni za Srbiju, Hrvatsku i druge zemlje u regiji. Beogradski centar za ljudska prava je u suradnji s Danskim institutom za ljudska prava objavio izvještaj „Human Rights and Business County Guide: Serbia“, koji sadrži sveobuhvatne informacije o ljudskim pravima u lokalnom kontekstu, koje su potrebne kompanijama kako bi uspješno mogle upravljati svojim utjecajem na ljudska prava.

Kako procedura due diligence može pomoći u poštivanju, odnosno sprečavanju kršenja ljudskih prava? Što ona točno uključuje i kako se provodi?

Due diligence ili dubinska provjera utjecaja na ljudska prava omogućava kompanijama da prepoznaju, spriječe ili ublaže negativne utjecaje na ljudska prava, odnosno da objasne što u tom smislu poduzimaju. Dalje, ovaj postupak kompaniji može pomoći da umanji rizik od sudskih i drugih postupaka koji bi se protiv nje mogli voditi zbog povrede ljudskih prava.

Postupak due diligence provodi tvrtka unutar sebe, a sve počinje procjenom stvarnih i potencijalnih negativnih utjecaja na ljudska prava s kojima kompanija može biti povezana. Rezultate procjene utjecaja treba potom objediniti i integrirati ih u različitim procedurama i funkcijama u okviru kompanije. Trebalo bi osmisliti i poduzeti odgovarajuće mjere za otklanjanje prepoznatih rizika, odnosno ukloniti štetu koja je već nastupila. Situacija je složenija ako prepoznati rizik nije posljedica direktnog djelovanja kompanije, već je u vezi s, primjerice, poslovnim odnosima s drugim subjektima. U sljedećem koraku trebalo bi pratiti provođenje mjera usmjerenih na sprečavanje/otklanjanje kršenja ljudskih prava.

I, što je zadnji korak u tome?

Konačno, kompanija bi trebala javno izvijestiti o načinu na koji je otklonila svoje negativno djelovanje na ljudska prava. Primjerena forma informiranja javnosti ovisit će o mnogo faktora, i može biti različita, od konzultacija s pogođenim stranama do integriranih financijskih i nefinancijskih izvještaja ili godišnjih tematskih izvještaja.

Također, veoma je važno naglasiti da se ovdje ne radi o jednokratnom već o kontinuiranom procesu, koji treba iznova provoditi u redovitim vremenskim intervalima ili kada god za time postoji potreba, na primjer, prije početka poslovanja na novom tržištu.

Zašto je važno uključivanje svih dionika u praćenje odnosa biznisa prema ljudskim pravima? Osobito naglašavate ulogu civilnog sektora. Zašto je važno da civilni sektor prati kompanije i kako on može djelovati kao korektiv?

Uključivanje zainteresiranih stana, osobito pogođenih i ugroženih pojedinaca i zajednica, jako je važno u različitim fazama provođenja dubinske provjere utjecaja i omogućava točniju procjenu negativnih utjecaja kompanije na ljudska prava. Ponekad uključivanje zainteresiranih stana nije moguće, ali onda treba konzultirati predstavnike civilnog sektora koji imaju specifična znanja o ljudskim pravima, položaju manjinskih i ranjivih grupa i slično.

Civilni sektor i branitelji ljudskih prava svojim izvještajima i drugim aktivnostima mogu ukazati i na situacije u kojima kompanije mogu koristiti svoj utjecaj kako bi spriječile kršenja ljudskih prava. Primjera radi, nakon nedavnog objavljivanja izvještaja jedne međunarodne nevladine organizacije za zaštitu životne sredine, određene velike banke u svijetu pristale su pooštriti kriterije za investiranje u poduhvate koji mogu imati razarajuće posljedice na životnu sredinu i uvele su dodatne zahtjeve za svoje postojeće i buduće klijente u tom pogledu.

Svakako posljednjih godine gospodarstveni i civilni sektor daleko više rade zajedno na prevladavanju izazova s kojima se kompanije susreću pri prepoznavanju i otklanjanju negativnog djelovanja na ljudska prava.

Kada je riječ o težim kršenjima ljudskih prava, obično se pomišlja na velike globalne kompanije. No, ista pravila vrijede i za mala i srednja poduzeća.

Mala i srednja poduzeća (MSP) su veoma brojna te je njihov utjecaj na ljudska prava također veoma značajan. MSP se često susreću s posve drugačijim izazovima kada su u pitanju ljudska prava i, naravno, raspolažu neusporedivo manjim resursima od multinacionalnih kompanija. Ipak, njihove obveze da poštuju ljudska prava, odnosno da nastoje prepoznati i spriječiti kršenje ljudskih prava bez sumnje postoje.

Jedno je od dvojbenih pitanja i koliko daleko seže odgovornost kompanija za ljudska prava u lancu dobavljača. Možete li navesti neki pozitivan, odnosno negativan primjer kršenja ljudskih prava u lancu dobavljača za koje je kompanija preuzela (ili nije) odgovornost?

Pitanje odgovornosti kompanija u lancu dobavljača je veoma aktualno i primjeri su zaista brojni. Dosta se govori, na primjer, o problemu upotrebe dječjeg rada u tvornicama tekstila u Aziji ili o masovnom teškom dječjem radu na plantažama na kojima se proizvodi kakao u Africi. Ali, treba napomenuti da dječji rad nije prisutan samo u dalekim zemljama, već se može pronaći i kod dobavljača iz Europske unije, premda daleko rjeđe. U posljednje vrijeme dosta se govori i o suzbijanju radne eksploatacije migranata iz Sirije u lancu dobavljača. Primjeri su, nažalost, u Europi i drugdje brojni i raznovrsni.

Kažete da je pitanje ljudskih prava i biznisa nova, velika tema kojoj se sve više pridaje značenje. Zašto onda nema obvezujućih zakonskih akata koje nameću obvezu kompanijama da izvještavaju o ljudskim pravima?

Pitanje da li kompanije imaju utjecaj na ljudska prava danas je sasvim prevaziđeno, to nije umjesno! Rasprava se sada vodi o pojedinim pitanjima odgovornosti kompanija, odnosno obvezama koje postoje u području ljudskih prava i biznisa, kako za poslovni sektor tako i za države.

Na nivou EU, Direktiva o nefinancijskom izvještavanju, koja je nedavno stupila na snagu, obvezuje određene velike kompanije da objavljuju informacije o politikama, rizicima i rezultatima rada koji se odnose na zaštitu životne sredine, prava zaposlenih,  poštivanje ljudskih prava, antikorupcijske mjere i zastupljenost u upravljačkim tijelima.

Navedite neke zemlje koje prednjače u strožem uvođenju regulative u području povezanosti ljudskih prava i poslovnog sektora.

Posljednjih godina u više država usvojeni su propisi kojima se uvode različite obveze provjere utjecaja na ljudska prava ili objavljivanja informacija o pojedinim pravima, kao što su npr. zabrana ropstva i trgovine ljudima ili dodatni zahtjevi za transparentnost kompanija u ekstraktivnoj industriji. Prošlog mjeseca u Francuskoj je usvojen zakon koji nalaže najvećim francuskim kompanijama izradu godišnjih javno dostupnih planova koji bi se odnosili na procjenu i otklanjanje negativnih utjecaja na društvo i planet, a predviđa i kaznene mjere zbog nepoštivanja ovih obveza. Slične zakonske inicijative postoje i u  drugim državama, na primjer, u Nizozemskoj, Švicarskoj itd. Ovo je područje u kojemu možemo očekivati dinamičan razvoj propisa na nacionalnom i nadnacionalnom nivou.

www.odgovorno.hr

Portal za promicanje i afirmaciju DOP-a i održivog razvoja

Veljača, 2017.

TVRTKE I LJUDSKA PRAVA: Vruća tema u kompanijama i društvu.

Objavio
Odgovorno
-
tvrtke i ljudska prava
Foto: Vecteezy

Zaštita ljudskih prava u poslovnom sektoru jedno je od važnih pitanja današnjice o kojemu se u svijetu vodi sve više računa. Kada se kaže „kršenje ljudskih prava“, obično se pomišlja na najteža kršenja poput dječjeg rada, a to je nešto što se, u percepciji javnosti, događa negdje drugdje. Pogrešno. Kršenje ljudskih prava ne uključuje samo tako drastične primjere već i manje teška kršenja poput kršenja prava na obrazovanje, na dostojanstvene uvjete rada, na privatnost i slično. Nije li očiti primjer kršenja ljudskih prava nama dobro poznata praksa da tvrtke mjesecima ne isplaćuju plaće svojim radnicima. Govori se o slučajevima korupcije prilikom zapošljavanja u našem javnom sektoru. I tu su na djelu kršenja ljudskih prava kao što su principi jednakosti i nediskiriminacije. Okrenemo li se oko sebe, uočit ćemo na svakom koraku različite primjere kršenja ljudskih prava.

Ali, kakva je veza ljudskih prava i kompanija? Ljudska prava krše pojedinci, države, ali i tvrtke. Kompanije utječu na ljudska prava svuda i bez obzira na način poslovanja, na veličinu (mala, srednja i velika poduzeća te multinacionalne korporacije) ili vlasništvo (privatne i državne). Iako kompanije mogu i pozitivno utjecati na ljudska prava, na primjer tako da zapošljavaju stanovništvo, razvijaju infrastrukturu, potiču kulturu poslovanja i pridonose općem društvenom razvoju, čest je i njihov negativan utjecaj na ljudska prava.

O dubinskoj provjeri stanja ljudskih prava u tvrtki (due diligance)

O svemu tome je pred predstavnicima civilnog društva i poslovnog sektora govorila Jovana Stopić, pravnica u Beogradskom centru za ljudska prava, koja je kao gošća organizatora Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR) u Zagrebu krajem veljače 2017. vodila radionicu “Dubinska provjera ljudskih prava u praksi”. Među mnogim primjerima teško vidljive, neizravne veze, biznisa i ljudskih prava, Jovana Stopić navela je primjer kompanija iz IT sektora koje su se našle pred sudskom tužbom za teško kršenje ljudskih prava torturom i nečovječnim postupanjem. Vrlo teška optužba, koja se čini nemogućom dok se ne objasni. Kompanije za proizvodnju softvera i velike internetske kompanije, naime, predavale su podatke o svojim korisnicima državama s diktatorskim režimima, koje su ti režimi iskoristili da uhite borce za demokraciju i podvrgnu ih mučenju.

Kada govorimo o direktnom utjecaju kompanija na ljudska prava, zaposlenici su prvi krug u kojemu je on vidljiv, a slijede dobavljači i ugovarači (za globalne kompanije taj je utjecaj najvidljiviji kroz lanac dobavljača), lokalne zajednice, potrošači, klijenti, korisnici usluga itd. Kada je riječ o kršenju ljudskih prava zaposlenika, Jovana Stopić je na radionici navela primjere iz svoje zemlje. Primijećeno je da su neke tvrtke u Srbiji koristile biometrijske podatke, konkretno otisak prsta, za kontrolu redovitosti dolaska na posao zaposlenika, a da pri tome nisu imale razrađene procedure za zaštitu tih podataka što je dovodilo ili moglo dovesti do zloporabe. Drugi je primjer da su zaposlenicama na rodiljnom dopustu u nekim tvrtkama na kućnu adresu počele stizati promotivne ponude proizvoda za njegu beba i majki, jer su njihovi osobni podaci „iscurili“ iz tvrtki i iskorišteni su za direktni marketing.

Smjernice UN o poslovnom sektoru i ljudskim pravima, 2011. – važan korak prema poboljšanju stanja

Nažalost, kompanije uglavnom nemaju business case (studija slučaja ili protokol za postupanje u određenom poslovnom slučaju) za poštovanje ljudskih prava i ne vide razlog da se njima bave. Doduše, tvrtke prepoznaju ljudska prava kao svoju etičku i moralnu obvezu, ali uglavnom ne vide njihov direktan utjecaj na svoje poslovanje. Ipak, tijekom godina mijenjao se način gledanja javnosti, ali i kompanija prema kršenju ljudskih prava, najviše zbog velikih kampanja nevladinih udruga protiv nekih tvrtki koje su kršile ljudska prava, na primjer kampanja protiv Nikea zbog loših uvjeta proizvodnje njihovih tenisica u Vijetnamu uz primjenu dječjeg rada. Promjeni načina gledanja na ljudska prava pridonijelo je i lakše dokazivanje kršenja ljudskih prava na sudu. Ipak, prijelomni je trenutak bio kada su Ujedinjeni narodi 2011. donijeli UN smjernice o poslovnom sektoru i ljudskim pravima (UNGP) ili UN Guiding Principles on Business and Human Rights. Iako je riječ o neobvezujućem pravnom dokumentu, prihvatile su ga i države i kompanije te je UNGP danas glavni instrument kada su u pitanju ljudska prava i biznis. Smjernice UNGP nedavno je na hrvatski jezik preveo Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj – HR PSOR, te su one dostupne na njihovoj internetskoj stranici (www.hrpsor.hr). UNGP, iako neobvezujući pravni okvir, polako ulazi i u pravne dokumente EU (i nekih drugih zemalja). Nova europska Strategija o DOP-u u velikoj će se mjeri temeljiti na zaštiti ljudskih prava. EU od država članica zahtijeva i da usvoje Nacionalne akcijske planove za zaštitu ljudskih prava, što je već učinilo 12 država, a isto čeka i Hrvatsku. Važan je korak prema poštivanju ljudskih prava i to što je u EU od 1. siječnja ove godine na snazi obveza nefinancijskog izvještavanja za sve kompanije s više od 500 zaposlenika, koje obuhvaća i izvještavanje o utjecaju kompanija na ljudska prava.

Tri stupa zaštite ljudskih prava u smjernicama UN

UN smjernice o poslovnom sektoru i ljudskim pravima (UNGP) propisuju tri stupa:

  • prvi navodi obveze država u zaštiti ljudskih prava
  • drugi razrađuje obveze kompanija,
  • a u trećemu su zajedničke obveze država i kompanija te pravni lijekovi koji moraju biti dostupni žrtvama kršenja ljudskih prava (taj treći stup naziva se i „zaboravljeni stup“).

Dakle, navedeni drugi stup UNGP-a bavi se obvezama korporacija i procedurom due diligence ili dubinskom provjerom ljudskih prava. Prema njemu, polazna, osnovna je obveza kompanija da poštuju ljudska prava, odnosno da se suzdržavaju od njihovog kršenja. Sve više od toga, poput nekih filantropskih aktivnosti, gradnje škola, renoviranja bolnica i slično, dobro je došlo, ali je dobrovoljno i ne potire utjecaj kompanija na ljudska prava. Na primjer, ako kompanija uništi životni prostor neke seoske zajednice, taj svoj štetan utjecaj ne može kompenzirati time što će na drugom mjestu izgraditi školu.

Prema ovom dokumentu  jest  Naredna obveza kompanija obveza da zaštitu ljudskih prava ugrade u svoju politiku. Preporuka je da izjava o zaštiti ljudskih prava dođe iz vrha kompanije kako bi imala veću snagu. Ta izjava treba biti jasno komunicirana i zaposlenicima i javnosti, dobavljačima i drugim poslovnim subjektima te državnim tijelima. Obveza se odnosi na sva međunarodno priznata ljudska prava te na sve tvrtke bez obzira na veličinu, kao i na dobavljače i poslovne partnere te vrijedi i u slučajevima kada država ne ispunjava svoje obaveze u pogledu zaštite ljudskih prava.

I na kraju, treća je obveza kompanija da uklone štetne posljedice kršenja ljudskih prava do kojih je došlo njihovim djelovanjem.

Kako provoditi interni postupak dubinske provjere (due diligence) – neke napomene

Interna provjera može se provoditi kao zasebna procedura, a može biti dijelom nekih drugih procedura; u svakom slučaju podrazumijeva se izvještavanje o ljudskim pravima. Izvještaji kompanija o rizicima kršenja ljudskih prava trebali bi biti iskreni i predložiti kako otkloniti rizike od kršenja ljudskih prava te kako umanjiti štetu od već počinjenih kršenja ljudskih prava. Veoma je važna svijest kompanija da one utječu na kršenje ljudskih prava i njihova otvorenost da o tome govore te da svoje djelovanje korigiraju. Pri tome im puno mogu pomoći organizacije civilnog društva i javnost općenito time što će pratiti njihovo izvještavanje i upozoravati na propuste te poticati kompanije da što više smanje svoj utjecaj na kršenje ljudskih prava.

www.odgovorno.hr

TVRTKE I LJUDSKA PRAVA: Smjernice UN o ljudskom pravima i poslovnom sektoru

Objavio
Odgovorno
-

Ključni dokument koji regulira odnos poslovnog sektora prema ljudskim pravima su UN smjernice o poslovnom sektoru i ljudskim pravima (UN Guiding Principles on Business and Human Rights – UNGP), koje su Ujedinjeni narodi donijeli 2011. godine.

Taj dokument kao svoja temeljna načela jasno proklamira obvezu država da na svom teritoriju i u svojoj nadležnosti moraju osigurati zaštitu od kršenja ljudskih prava, bez obzira tko ih krši, što uključuje i poduzeća. Također, u dokumentu stoji da sva poduzeća u svom poslovanju moraju poštivati ljudska prava, odnosno suzdržavati se od njihova kršenja.

Iako ovaj pravno neobvezujući dokument ne razrješava sve dileme u ovom području, predstavlja solidan temelj za druge pravne dokumente te njegovi principi polako, ali sigurno ulaze u legislativu zemalja Europske unije i nekih drugih zemalja. I nova europska Strategija DOP-a, koja uskoro treba biti usvojena, uvelike će se temeljiti na UNGP-u.

Smjernice UNGP nedavno je na hrvatski jezik preveo Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj – HR PSOR, i one su dostupne na internetskoj stranici.

Više na: http://hrpsor.hr/ljudska-prava-1-116.html

 

HRVATSKA LUTRIJA: Projekt društvenog marketinga TKO ZAPRAVO POBJEĐUJE – afirmacija preventivnog programa kockanja mladih u RH, osvješćenje mladih i cijelog društva za odgovorno igranje na sreću

Objavio
Odgovorno
-

Hrvatska Lutrija d.o.o. priređuje igre na sreću, što uključuju lutrijske i kladioničke igre, igre na automatima, igre u casinu, te igre koje se priređuju putem Interneta. Igre se priređuju tako da budu zabavne igračima, da ih se štiti od razvoja ovisnosti, da su korisne za društvo i da budu, doista – Više od Igre. To nalaže odgovoran pristup poslovanju. Hrvatska lutrija d.o.o. članica je udruženja europskih i svjetskih lutrijskih organizacija i dosljedno primjenjuje standarde odgovornog priređivanja igara na sreću, što potvrđuje europskim i WLA certifikatima odgovornog priređivača igara na sreću.

Ovisnost postoji – mnogi su rizični činitelji tome

Ključni čimbenici koji neku igru na sreću čine opasnom i rizičnom za razvoj ovisnosti su učestalost igranja, brzina događaja i saznavanja rezultata, te subjektivni osjećaj igrača da se znanjem i vještinom može utjecati na ishod, odnosno na dobitak.  Naglašeno rizična igra je sportsko klađenje, najviše za mlade, ali i za odrasle.

„83% hrvatskih srednjoškolaca se prije punoljetnosti bar jednom u životu kladilo, kockalo ili okušalo u nekoj drugoj igri na sreću. Svaki treći srednjoškolac se redovito kladi na sportske rezultate. Na žalost ni mladi, a ni njihovi roditelji ne smatraju da su igre na sreću jako štetne i opasne, a upravo zbog kockanja i klađenja oko 12 posto hrvatskih srednjoškolaca ima ozbiljne, štetne psihosocijalne posljedice.“ – navodi doc.dr.sc. Neven Ricijaš s Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.

Dostupnost igara na sreću naglo je porasla, a tržište je postalo zasićeno legalnim i ilegalnim priređivačima pa ovisnost o kocki kod maloljetnika postao poseban brzorastući problem društva.

Hrvatka lutrija u suradnji s drugima u razvoju preventivnih aktivnosti i odgovornog igranja na sreću – projekt KOCKANJE MLADIH U HRVATSKOJ

Hrvatska Lutrija d.o.o. uvidjela je nedostatke u sustavnom pristupu problemu ovisnosti i započela  akcije  istraživanja i iznalaženja potencijalno zainteresiranih dionika. U izuzetno malom krugu dionika ostvarena je kvalitetna komunikacija i suradnja.

Od 2010. godine Hrvatska Lutrija podupire znanstveno-istraživački projekt „Kockanje mladih u Hrvatskoj“ u okviru kojeg se je razvio i prvi nacionalni preventivni program kockanja mladih pod nazivom „Tko zapravo pobjeđuje?“ realiziran u suradnji s Edukacijsko rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

Ciljevi ovog preventivnog programa su osvijestiti i educirati mlade ljude, prezentirati iskrene i informacije o igrama na sreću  jer često djeca misle da je klađenje lagan način zarade novaca i korisno utrošeno vrijeme – pa eto postaju „vrsni znalci“ sportskih prilika, često potencirani od strane prijatelja koje djeca prihvaćaju da bi se uklopila u željeno društvo, tzv. pritisak okoline. Projekt „Tko zapravo pobjeđuje?“ trenutno je u završnoj fazi i trebao bi u srednjim školama zaživjeti s početkom nastave u rujnu 2017.

Radi bolje integracije mjera društveno odgovornog poslovanja u sveukupno poslovanje, uspostavljeno i Povjerenstvo za DOP, sastavljeno od 9 članova iz različitih organizacijskih jedinica.

U projekt izrade materijala i edukativnih sadržaja za prevenciju od kockanja u mladih (projekt „Tko zapravo pobjeđuje“) ukjučeni su svi strateški dijelovi organizacije, od Uprave do Ureda za strateški razvoj u kojem je pozicionirana služba za DOP.

Osim financijskih sredstava uložena u istraživanja, tu su i sredstva namijenjena edukaciji zaposlenika Hrvatske lutrije i dionika.

Hrvatska Lutrija se iskazala i kao primjer i poticanju komunikacije između znanstvenika i stručnjaka iz područja ovisnosti i državnih regulatora.

Svojim predanim partnerstvom tim sa Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta pod vodstvom doc.dr.sc. Nevena Ricijaša pomaže nam svakodnenovo u tome da dobivena profesionalna znanja uspješno primjenimo u praksi.

Bilo bi izuzetno dobro rješenje kad bi se ovom pristupu odgovornog poslovanja, kakav je u Hrvatskoj lutriji, priključili i drugi priređivači – time bi se pokrenula šira društvena intervencija s ciljem izgradnje sigurnog okruženja za igranje, za dosljednije poštivanje zakonskih normi u vezi sa zabranom kockanja u maloljetnih osoba. I, na koncu, puno bi se više subjekata uključilo u sanaciju velikih posljedičnih problema koje iza sebe ostavlja neodgovorno priređivanje igara.

Zagovaranje projekta unutar poduzeća podrazumijevalo je aktivan rad na poboljšanju postojećih politika i praksi, a zagovaranje izvan poduzeća sastojalo se u osvješćivanju igrača i javnosti o štetnosti uključivanja maloljetnih osoba u igre na sreću.

Upravljanje projektom, troškovi, komunikacija…

na fotografiji su Irena Krklec i doc.dr.sc. Neven Ricijaš.

Nositelj projekta je  Edukacijsko rehabilitacijski fakultet sveučilišta u Zagrebu, a voditelj projekta doc.dr.sc. Neven Ricijaš, član Odsjeka za poremećaje u ponašanju, te tim koji se sastoji od sljedećih suradnika – dr.sc. Dora Dodig, doc.dr.sc. Valentina Kranželić, dr.sc. Aleksandra Huić. Ključne projektne aktivnosti definirane su ugovorom. Od strane Hrvatske Lutrije tim su činili članovi povjerenstva za DOP i voditeljica Irena Krklec, univ.spec.oec. U osmišljavanju i kreiranju edukativnog materijala za prodavače Hrvatske Lutrije koji je razvijan paralelno sa ostalim sadržajem, kako bi se povezalo gradivo za škole i materijali za prodavače na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu organizirane su fokus grupe djelatnika HL-a.

Svi resursi se pomno planiraju, a izvršenje svake faze projekta praćeno je odgovarajućim izvještajima. Trošak prvog djela projektnih aktivnosti iznosio je 75.000,00 kuna. Tu su još i troškovi tiskanja edukativnog materijala – priručnika u nakladi 200 primjeraka kao i radnih bilježnica u nakladi 1500 primjeraka…

Komunikacija je prilagođena različitim ciljanim skupinama. Interno su korišteni svi komunikacijski kanali, primjerice intranet,  interno glasilo Bubamara, a što se tiče komuniciranja eksternoj javnosti korištene su web stranice, godišnja izvješća, nastupi u radio i tv emisijama, stručnim skupovima.

Rezultati istraživanja „Kockanje adolescenata u gradu Zagrebu“ (2010.) te „Navike i obilježja kockanja adolescenata u urbanim sredinama u Republici Hrvatskoj“ (2011.) i „Sportsko klađenje i druga rizična ponašanja hrvatskih srednjoškolaca (2015.)“ prezentirani su i distribuirani među uključenim partnerima te objavljeni na web stranicama Hrvatske Lutrije, www.lutrija.hr

Podcrtavamo društvene i poslovne koristi

Sve navedene aktivnosti usmjerene su ostvarivanju postavljenih projektnih ciljeva koji obuhvaćaju suzbijanje i sprječavanje pojave ovisnosti o kocki među djecom i mladima te rizičnog ponašanja djece i mladih vezano uz eksperimentiranje sa igrama na sreću.

Ukoliko se igre priređuju na odgovoran način one su korisne za društvo – omogućuju zabavu i igru, a generiraju i sredstva koja se vraćaju društvu i dalje za društveno korisne djelatnosti. Kad se igre priređuju na neodgovoran način, dovodi to do razvoja široke i visoke ovisnosti o igrama na sreću, a onda i svih negativnih utjecaja po život ovisnika – trošenja velikih iznosa novca, ulazak u dugove – prodaju imovine, destabilizaciju obitelji i budućnosti svoje djece… Utječe to na posao pa i na gubitak posla te spremnost na rizične radnje (Do novca treba doći na bilo koji način!).

Hrvatska Lutrija d.o.o. i nadalje namjerava podržavati program.

Jednako su važni, ako ne i važniji, neki naši praktični koraci. Naime, iako je Zakonom o igrama na sreću zabranjeno primanje uplata od osoba mlađih od 18 godina, Hrvatska Lutrija d.o.o. je zauzela stav da maloljetnike nikako ne dovodimo u kontakt s igrama na sreću. Nadalje,  maloljetnicima nije dozvoljeno ni biranje ekspres ili instant lutrije u prisutnosti roditelja. Učinili smo to uvažavajući apel stručnjaka na nezrelost mladih do 18 godina da zauzmu ispravan stav prema igrama na sreću.

Plan za 2017.

Plan za 2017. godinu obuhvaća provođenje najvažnije aktivnosti cijelog projekta – izlazak na „teren“, među učenike – izvođenje predavanja i radionica te podjelu info-materijala u 15 zagrebačkih i 15 škola iz ostalih gradova u RH .  I dalje ćemo podržavati rad udruga za liječenje ovisnosti o kocki (KLOK). I dalje ćemo upućivati mlade i građane na odgovorno igranje i smanjivanje rizika od pojave ovisnosti, kako radimo i sad na svim našim prodajnim mjestima i na portalu.

Pristup Hrvatske lutrija uvažava ljudska prava djece i mladih na razvoj do punog potencijala, podiže svijest u roditelja i građana i, nadamo se, razvija odgovorniji pristup igrama na sreću u cijelom društvu, počevši od od priređivača, zakonodavca pa do roditelja i samih maloljetnika na čijim se leđima sve ovo tako žestoko slama.

Igrajmo, zabavimo se, ali uvijek odgovorno.

Irena Krklec
specijalistica za društveno odgovorno poslovanje

Igor Zlatevski
direktor Ureda za strateški ravoj

www.odgovorno.hr

Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera

Ožujka 2017.

1...161162163...182Stranica 162 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z