„Oni rade više od 20 sati tjedno i na taj način ostvaruju najmanje 50 posto prihoda. Još njih 3,5 posto na ovaj način ostvaruje od 20 do 50 posto svojih prihoda i radi od 10 do 19 sati tjedno… To je dvostruko radno vrijeme od zakonskog u RH.“ 

Osam je godina od njihove pojave u RH, a zakonodavac se još nije oglasio o poslovanju i gospodarstvenicima na digitalnim platformama.

U rujnu je sindikalna obitelj dobila novog člana. I ne bi to bila tako važna vijest da nije riječ o Sindikatu radnika digitalnih platformi (SRDP), koji je pridružen Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). Upravo je rad platformskih radnika potpuno izostavljen Zakonom o radu (predstojećim izmjenama Zakona najavljuje se da to više neće biti tako), a radnici su prepušteni (samo)volji platformi i njihovih partnera, posrednika u zapošljavanju (tzv. agregatorima). Ovakvo stanje kod nas i u svijetu je teška nepravda, utemeljena na egoizmu i „spretnosti“, bezobzirnosti, izigravanju propisa. 

Nesigurnost, potplaćenost, obespravljenost stotina tisuća naših sugrađana 

Ne može se osporiti da je rad putem digitalnih platformi mnogima donio mogućnost dodatne (ili osnovne) zarade, pa i onima koji su teško zapošljivi. No, često takav rad podsjeća na rad obespravljenog proletarijata otprije stotinjak i više godina. Tu su duge radne satnice bez zagarantirane minimalne zarade, bez ugovora o obavljanju posla, bez prava na godišnji odmor i bolovanje, bez mogućnosti podizanja kredita… Ako ugovor o radu i postoji, on se često ne poštuje, a radnici plaću primaju na ruke. One koji ne rade dovoljno ili imaju negativne komentare na aplikaciji, platforme putem algoritama za dodjelu poslova „kažnjavaju“ dodjelom težih i lošijih poslova, a nije rijetkost da radnik porukom bude obaviješten o prekidu poslovnog odnosa s platformom. 

Platforme, dakako, peru ruke jer one službeno nikog ne zapošljavaju. Zapošljavanje se provodi na dva špekulantska  načina: 

1. radnike angažiraju preko posrednika „agregatora“ ili 
2. riječ je o samozaposlenoj osobi koja „samo koristi aplikaciju platforme“, a sama plaća sva davanja koja proizlaze iz rada.

Nevoljne priče hrvatskih „platformskih“ radnika

• Dvadesetogodišnji Petar devet mjeseci radio je kao dostavljač na biciklu jedne od popularnih digitalnih platformi. Iako mu je ugovor jamčio uplatu doprinosa, neugodno se iznenadio kada je našao novo zaposlenje i tek pri odjavi sa starog posla shvatio da mu doprinosi nisu uplaćivani. 

• Marija (54) samohrana je majka dvoje djece i posao na jednoj od platformi jedini joj je posao kojim izdržava sebe i djecu. Blokirana je i pod ovrhom, pa joj ovaj posao na crno zapravo odgovara i omogućava joj da preživi. 

• Iako je Mario (42) posredstvom jedne prijevozničke tvrtke prijavljen kao vozač taksija u Uberu na deset sati tjedno, prisiljen je voziti i po desetak sati dnevno da bi zaradio plaću od oko 5000 kuna, nakon što podmiri trošak najma automobila, goriva i doprinosa. 
• U jednoj TV-emisiji u rujnu 2021., o teškom stanju angažiranih za rad u Uberu, Glovu i sl. jedan je taksist kazao: „Nemam pojma ni tko mi je ni gdje je moj najmodavac. Angažman sam dogovarao s posrednikom tzv. agregatorom. Dogodilo se da je ispario, nestao, nije mi isplatio plaću. Koga da tužim? Oni su u magli, djeluju iz „oblaka“. Kako ih dragi Bog ne vidi tako?“ 

Vlast i zakonodavni okvir za prekarni rad u RH 

Brojne su priče cijele vojske ljudi koji rade za različite digitalne platforme, od kojih su najpoznatije u Hrvatskoj Uber i Bolt u djelatnosti prijevoza te Wolt i Glovo u dostavi. Puno se govori o nekorektnostima i špekulacijama platformi prema radnicima, ali i državi-domaćinu.

Koliko radnika radi za platforme ne zna ni Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Kako su medijima objasnili, „obilježja platformskog načina obavljanja ‘rada’ su takva da se dio takvih poslova obavlja putem zasnovanog ugovora o radu, a dio obavljaju samozaposlene osobe ili čak drugi pružatelji usluga (npr. studenti putem ugovora o obavljanju studentskih poslova, građani putem sklopljenih obvezno-pravnih ugovora).“ Sadašnji Zakon o radu ne spominje rad putem internetskih platformi, a zakon ne prepoznaje kao pravni subjekt ni fizičku osobu koja naplatno radi na internetskoj platformi. Da bi netko zakonito mogao obavljati poslove posredstvom platformi, kažu u ministarstvu, trebao bi imati registriran obrt ili trgovačko društvo.

Istraživanje: čak 10,7 posto populacije Hrvatske iskusilo rad na platformama

No, da je riječ o uistinu velikom broju ljudi koji su radili ili rade putem ovih platformi, iščitava se iz istraživanja o novim oblicima zapošljavanja koje je provela Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound). Prema tom istraživanju, 10,7 posto populacije Hrvatske iskusilo je rad na platformama. Dakle, riječ je o oko 440.000 radnika koji su radili ili rade putem platformi. Prije svega ovdje se radi o onima koji rade kao dostavljači za Wolt i Glovo te na taksiste koji rade preko Ubera i Bolta, ali i na samozaposlene u ICT sektoru koji rade na daljinu. 

Isto istraživanje nadalje iznosi činjenice o stanju u RH:

• digitalne su platforme glavni izvor prihoda za 1,1% stanovnika Hrvatske. Oni rade više od 20 sati tjedno i na taj način ostvaruju najmanje 50 posto prihoda. 
• nekima je ovo dodatni izvor prihod, za njih 3,5%. Na ovaj način oni ostvaruju od 20 do 50 posto svojih prihoda i rade od 10 do 19 sati tjedno. 

Zalaganje Sindikata u ozračju masovnog festivala nezakonja i nelegalnih praksi! 

„Cinično nas nazivajući partnerima, digitalne platforme same jednostrano odlučuju o našim plaćama i uvjetima rada, pritom perući ruke od odgovornosti i obveza koje bi trebale imati prema nama. Naš odnos s platformama nije partnerski, već radni jer ima sve najvažnije karakteristike radnog odnosa“, izjavio je predsjednik novoosnovanog Sindikata radnika digitalnih platformi (SRDP) Mile Krivokuća. Istaknuo je da platformski radnici nemaju pravo na plaćeno bolovanje, godišnji odmor, osiguranje od nezgode na radu i ostala prava koja proizlaze iz radno-pravnog statusa radnika te dodao: „Preuzeli smo sav rizik poslovanja; sve troškove rada snose vozači i dostavljači, a platforme, bez kune troška, a kroz visoku proviziju koju im uplaćujemo, ostvaruju golem profit.“

Krivokuća navodi kako bi, nakon svih davanja za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, gorivo, praonice i servise, platformski vozači na cesti trebali provesti i do 12 sati dnevno kako bi zaradili od 4.000 do 5.000 kuna, nakon pokrića troškova automobila i dr.

„Platformski rad u Hrvatskoj trenutno je festival bezakonja, nereda, nelegalnih praksi i, naposljetku, zakinutih radnika, kojem odmah treba stati na kraj – rekao je Krivokuća te pozvao radnike da im se pridruže kako bi se zajedno izborili za dostojanstvene uvjete rada.

„Gotovo osam godina od dolaska digitalnih platformi u Hrvatsku platformski je rad u Hrvatskoj još uvijek u potpunosti zakonski nereguliran, iz čega proizlaze brojne malverzacije, kršenja prava i degradacija radnika koji putem njih rade, bez ikakvih sankcija – izjavila je i  glavna tajnica SRDP-a Iva Filipović. „Tzv „agregatori“, odnosno tvrtke i/ili obrti preko kojih radnici rade te s kojima imaju potpisan ugovor o radu ili neki drugi ugovorni odnos, nelojalna su konkurencija i natječu se u smanjivanju prava radnika“, kaže Filipović te navodi kako su nadzor i stroge sankcije imperativ u osiguravanju boljih uvjeta i prava platformskih radnika.

Bez obzira jesu li registrirani kao obrtnici ili poduzeća, ili rade za „posrednika“, hrvatski radnici na digitalnim platformama, baš kao i u većini drugih zemalja EU, nemaju nikakva prava koja proizlaze iz radnog zakonodavstva. 

U Hrvatskoj još nema radnih sporova povezanih s platformskim radom, dok se u nekim drugim europskim zemljama sudovi itekako bave ovim pitanjem. 

Osnivanje Sindikata svakako je prvi korak u reguliranju ovog pitanja. Ali, dug će biti put do pravde i dostojanstvenog rada, koji je kao težnja i san čovječanstva iskazan u Agendi 2030.  Ujedinjenih naroda.

DOBRA HRVATSKA/MDM
Listopad, 2021. 

Jedan je stručnjak prije 10-ak godina prognozirao da će digitalizacija i globalizacija, 

ujedinjeni u punom zamahu, uvjetovati neviđeno raslojavanje: enorman rast bogatstva manjine i siromašenja mnoštva. Pogodio je. I dodatno, razvio se u to vrijeme i PREKARIJAT* (*vidite kraj članka), poseban radnički sloj bez ikakvih prava i sigurnosti!  

I sve to usprkos zalaganju Organizacije UN i progresivnog svijeta za pravednijim svijetom rada i biznisa, koji je 2015. izražen u cilju COR br. 8 – UN AGENDA 2030. 

Konačno, zainteresirale su se vlade i Europska komisija.

O Hrvatskoj čitajte na uporednom članku OVDJE …

Peterostruki porast EU gospodarstva digitalnih platformi

Kada su prije nekoliko godina digitalne platforme stigle k nama, bio je to pomalo egzotični dodatak na ustaljenom tržištu rada. Najviše je prašine podigao Uber, a dostavljači na biciklima i mopedima Europljanima su postali dragocjeni otkako nas je pandemijska kriza prikovala za vlastite domove. Rezultat je ogroman porast platformskog rada: 

2016.- 2020. – rast 5 PUTA!

Europsko gospodarstvo digitalnih platformi od 2016. godine naraslo je za gotovo pet puta, s procijenjenih 3 milijarde eura na cca 14 milijardi eura 2020. godine.

No, valja znati da je rad putem digitalnih platformi samo jedan u nizu neformalnih oblika rada. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) navodi da se on odnosi na sav rad koji se pruža na internetskim  platformama ili posredstvom internetskih platformi, dakle, obuhvaća puno širi spektar rada kao što je povremeni rad, ekonomski ovisno samozapošljavanje, neformalni rad, rad plaćen po jediničnoj mjeri, rad od kuće i masovni rad (crowdwork) u raznim sektorima. 

Naravno, ni rad putem digitalnih platformi ne može se promatrati jednostrano. Glavni je problem takvog rada nesigurnost radnih uvjeta i neodgovarajući pristup socijalnoj zaštiti, ali ne treba zanemariti ni njegove prednosti: izvor novih radnih mjesta i inovacija, povećana konkurentnost EU-a, ostvarivanje dodatnog dohotka.

Različite sudske prakse, uključila se i Europska komisija. Rađa se nova nada.

Stanje je izmaklo kontroli. Digitalni poduzetnici-poslodavci djeluju ni od kuda, ne znaju im se adrese… pokrenuti su sudski postupci u više zemljama, a sve je više presuda u kojima sudovi staju na stranu platformskih radnika.

Velika Britanija – Povijesna je presuda Vrhovnog suda u Velikoj Britaniji kojom se vozačima Ubera daje status zaposlenika, što znači da imaju barem minimalnu plaću, radno vrijeme, pravo na plaćen dopust i moći će uplaćivati doprinos za mirovinu uz sudjelovanje tvrtke, a ta se prava pridodaju postojećima (zdravstveno osiguranje i naknada za rodiljski dopust). Uber je odmah reagirao govoreći da je time ugrožena suština njihova poslovanja, a to su fleksibilni vozači s fleksibilnim radnim vremenom. 

Nizozemska – Nedavno je i nizozemski sudac odlučio da se vozači Ubera trebaju klasificirati kao zaposlenici koji imaju pravo na beneficije koje dolaze s tim statusom. 

Italija – Presudom iz Milana  u proljeće 2021. talijanski su sudovi naredili četirima velikim tvrtkama za dostavu hrane da zaposle više od 60 tisuća radnika koji rade na dostavi te da plate više od 700 milijuna eura novčane kazne jer im nisu osigurali odgovarajuće uvjete rada. 

Francuska – Francuska je prva u EU zakonom obvezala platformske tvrtke da radnicima plaćaju osiguranje za slučaj nezgode na radu, no njihov radni status nije definirala do kraja. 

Španjolska – U Španjolskoj je na snazi zakon koji štiti zaposlenike digitalnih platformi zbog čega neke tvrtke, na primjer Deliveroo, najavljuju odlazak iz te zemlje. 

Hrvatska – Zakonodavac i vlast nisu primjetni, iako je ovaj oblik rada započet kod nas prije osam godina. Ali, ipak, osnovan je Sindikat radnika digitalnih platformi (SRDP). 

Europska komisija – O svemu su raspravljali i europarlamentarci, uglavnom stajući na stranu platformskih radnika. Europska komisija je, pak, pokrenula savjetovanje sa socijalnim parterima kako bi postavila uravnotežen zakonski okvir koji bi zadovoljio i platforme i radnike koji za njih rade. Njihov prijedlog za rješavanje ovoga gorućeg pitanja s ciljem da poboljšaju uvjete platformskog rada, koji čini više od desetine radne snage u EU, očekuje se do kraja godine. 

Što je prekarijat!

Prekarijat je po jednom određenju teška opstojnost na poslu bez predvidljivosti ili sigurnosti, koji utječe na materijalno i psihičko stanje radnika. To je neologizam nastao kombinacijom latinske riječi „precarius“ što znači nesiguran i završetka -ijat iz pojma proleterijat.

Glavna karakteristika prekarnosti je nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad i niska ili nikakva radna prava i zaštita. Prekarni radnici se najčešće sreću među ovim kategorijama: sezonski radnici, radnici na crno, slobodnjaci koji žive od povremenih honorara, ugovorni radnici, oni koji povremeno rade preko raznih agencija, ali u nekim slučajevima i stručnjaci koji rade na projektima.

DOBRA HRVATSKA/MDM