Strateška orijentacija Podravke na obnovljive izvore energije rezultat je visoke poslovne svijesti o važnosti vlastitog doprinosa ublažavanju klimatskih promjena. U tom je smjeru poduzet prvi korak još 2017., kad je u Industrijskoj zoni Danica puštena u rad nova kotlovnica na biomasu (drvenu sječku); danas nam ona daje svu potrebnu toplinsku energiju za Podravkine tvornice na toj lokaciji, uz veliko smanjenje potrošnje zemnog plina (fosilno gorivo) i emisije stakleničkih plinova – za čak 50%.
Velik je to iskorak Podravke – izgradnja sunčanih elektrana čiji je pozitivan utjecaj na okoliš nedvojben i izniman. Energija iz sunčanih elektrana zamjenjuje energiju iz skupljih i za okoliš najnepovoljnijih izvora.
Kompanija sada stvara velike planove – da se na dobrim iskustvima Tvornice Kalnik u Varaždinu 2019., krene u tri faze izgradnje integriranih sunčanih elektrana na krovovima tvornica i skladišta Podravke i Belupa u Koprivnici i tako dođe do novih 9,9 MWh snage iz obnovljivih izvora energije.
Početak dobre prakse izgradnje sunčanih elektrana – Tvornica Kalnik u Varaždinu 2019.
Izgradnja sunčanih elektrana na krovovima Podravkinih tvornica počela je potkraj 2019. kad je na krovove proizvodnih hala Tvornice Kalnik u Varaždinu instalirana sunčana elektrana ukupne priključne snage od 350 kW. Podravkini stručnjaci izračunali su da će time on osiguravati čak dvije trećine potrebne električne energije za preradu povrća u Podravkine proizvode.
Elektrana je puštena u pogon 13. veljače 2020. s predviđenom godišnjom proizvodnjom od 735 MWh električne energije. Te je godine proizvedeno 730 MWh, što potvrđuje ispravnost odluke, preciznih izračuna i dobrog planiranja.
Nove integrirane sunčane elektrane u Industrijskoj zoni Danica u Koprivnici
Sunčana elektrana Podravka – Danica snage 2,4 MW bit će prva faza izgradnje novih integriranih sunčanih elektrana na krovovima Podravkinih tvornica u Industrijskoj zoni Danica. Elektrana snage fotonaponskih modula od 3059,76 kWh, koji će biti postavljeni na krovove Tvornice dječje hrane i kremnih namaza, Tvornice juha i Vegete te Tvornice Danica – pogon kobasičarnice proizvodit će električnu energiju za vlastitu potrošnju.
Planska godišnja proizvodnja ove sunčane elektrane je 3,2 MWh, a njenim će se puštanjem u pogon znatno uštedjeti na električnoj energiji, uz pozitivan utjecaj na okoliš smanjenjem emisije CO2.
Ukupna vrijednost investicije je 11,7 milijuna kuna, od čega na izgradnju sunčane elektrane otpada 10,3 milijuna kuna. Drugi dio investicije – 1,4 milijuna kuna – odnosi se na uređenje mjernog mjesta, odnosno izgradnju trafostanice u Industrijskoj zoni Danica, što Podravka financira u cijelosti. Očekivano je vrijeme povrata investicije – uz 50% potpore – 3 i pol godine.
Ovom Podravkinom projektu izgradnje sunčane elektrane odobrena je potpora od 5,16 milijuna kuna bespovratnih sredstava, koju sufinanciraju Europska Unija i Republika Hrvatska iz Programa ruralnog razvoja.
Matija Hlebar voditelj održivog razvoja u Podravki d.d.
Slabljenje povezanosti između ljudi i prirode očituje se sve jače i češće! Sve manje smo svjesni svog prirodnog okruženja, koje se zbog djelovanja civilizacije mijenja. Od 1980. do 217. populacija ptica se smanjila za 17 posto!
Naš život u prirodi i sa prirodom je „zagađen“. Sve to potkrepljuje i jedno novo, najveće dosad, istraživanje. Zvuci proljeća se mijenjaju! Pjev ptica diljem Sjeverne Amerike i Europe postaje sve tiši i manje raznolik. Znanstvenim praćenjem ptica na preko 200.000 lokacija kroz punih 25 godina, zaključilo se kao u naslovu.
Zvuci prirode, posebice pjev ptica, ključni su za komunikaciju i normalan život životinja, a puno znače i ljudima.
Ovo bismo trebali svi znati!
„Prednosti našeg kontakta s prirodom su ogromne. Njime poboljšavamo fizičko zdravlje ljudi, ostvarujemo psihološke dobrobiti te povećavamo vjerojatnost podržavanja i sudjelovanja u aktivnostima zaštite okoliša“, tvrdi jedan od autora istraživanja, dr. Simon Butler, sa Škole bioloških znanosti Sveučilišta East Anglia.
„Pjev ptica igra važnu ulogu u definiranju kvalitete doživljaja prirode, no široko rasprostranjeni pad populacija ptica i promjene u distribuciji vrsta kao posljedica klimatskih promjena znače da će se akustična svojstva prirodnih krajolika vjerojatno mijenjati. Međutim, ne raspolažemo povijesnim snimkama pjeva ptica za većinu lokacija obuhvaćenih našim istraživanjem pa smo morali razviti novi pristup kako bismo ih rekonstruirali“, objasnio je dr. Butler.
Komentirajući rezultate istraživanja, objavljenog početkom studenog u časopisu Nature Communications, dr. Butler je rekao kako su otkrili široko rasprostranjeno smanjenje akustične raznolikosti i intenziteta prirodnih zvučnih pejzaža, potaknuto promjenama u sastavu ptičjih zajednica.
„Ovi rezultati sugeriraju da su prirodni zvučni pejzaži u proljeće sve tiši i manje raznoliki, što potencijalno može utjecati na ljudsko zdravlje i dobrobit“, kazao je dr. Butler. „S obzirom na to da ljudi pretežno čuju, a ne vide ptice, zbog smanjenja kvalitete prirodnih zvučnih pejzaža ljudi će najvjerojatnije primijetiti pad njihovih populacija.“
Koju su metodu znanstvenici koristili
Međunarodni tim predvođen istraživačima sa Sveučilišta East Anglia (UEA) je temeljem monitoringa ptica diljem svijeta i snimki pojedinih vrsta u divljini razvio novu tehniku s ciljem otkrivanja njihovog pjeva na više od 200.000 lokacija tijekom posljednjih 25 godina.
Godišnji podaci o broju ptica prikupljeni putem North American Breeding Bird Survey (BBS), kao primarnog izvora za procjenu statusa kontinentalnih vrsta ptica u Sjevernoj Americi, i Paneuropske zajedničke sheme praćenja ptica (Pan-European Common Bird Monitoring Scheme – PECBMS), zajedničke inicijative Europskog vijeća za popis ptica (European Bird Census Council – EBCC) i BirdLife Internationala pokrenute u siječnju 2002. godine, uspoređeni su sa snimkama više od tisuću vrsta iz baze podataka Xeno Canto, u kojoj volonteri postavljaju i bilježe snimke ptičjeg pjeva i glasanja još od 2005. godine. Cilj istraživača bio je rekonstruirati povijesne zvučne pejzaže.
Akustičke karakteristike zvučnih pejzaža u proljeće su kvantificirane pomoću četiri indeksa dizajnirana za mjerenje raspodjele akustične energije po frekvencijama i vremenu. Indeksi su vođeni složenošću i raznolikošću pjeva ptica među promatranim vrstama te su kvantificirali njihovu raznolikost i intenzitet u cjelini.
Istraživači kažu o metodologiji: nije lako predvidjeti odnos između promjena u strukturi ptičjih zajednica i karakteristika zvučnog pejzaža.
Globalno zatopljenje se širi; moramo osvijestiti posljedice, a i ove po ljepotu ptičjeg svijeta
„Globalno zatopljenje širi se planetom te šteti ljudima, flori i fauni. Ptice su također pogođene i to utječe na njihov pjev koji na sve ljude djeluje opuštajuće i ugodno. Općenito, otkrili smo da mjesta koja su doživjela veći pad bilo ukupnog broja ili raznolikosti vrsta također pokazuju veći pad akustične raznolikosti i intenziteta“, kazala je dr. Catriona Morrison, postdoktorska istraživačica na UEA-inoj Školi bioloških znanosti.
„Na primjer, gubitak vrsta, kao što su ševa ili slavuj, vjerojatno će imati veći utjecaj na složenost zvučne kulise nego gubitak određenih vrsta, poput vrana i galebova, čije nam glasanje nije pretjerano ugodno. Međutim, to također ovisi o brojnosti i raznolikosti drugih prisutnih vrsta“, dodaje Morrison.
Nažalost, usred sve izraženije klimatske krize sada znamo za još jedan problem koji može doprinijeti sve manjoj povezanost ljudi s prirodom.
„Kako postajemo manje svjesni svog prirodnog okruženja, također počinjemo manje primjećivati ili brinuti za njegovo propadanje. Istraživanja poput našeg imaju za cilj povećati razinu svijesti o prirodnim gubicima i pokazati njihov potencijalni utjecaj na ljudsku dobrobit“, kazala je dr. Morrison.
Istraživanje „Bird population declines and species turnover are changing the acoustic properties of spring soundscapes“ dostupno je putem sljedeće poveznice.
Netko prijašnji, kojeg više nema, gradio je život čovjeku danas!
100 godina ispred vremena – naš doktor Andrija Štampar! Svjetski zaslužnik i dobročinitelj 20-g stoljeća. Njegovo učenje o narodnom zdravlju, odgovornom življenju, značaju preventive, a ne samo liječenja, utjecalo je davno na smjer razvoja svjetskog zdravstva, a baš danas se vidi koliko je to važno za spas tolikih ljudi, čovječanstva, u dvadesetim godinama 21. stoljeća…
Pandemija virusa COVID-19 ponovno je u nebo lansirala velikana – dr. Andriju Štampara, čije ime danas ponosno nosi (i) Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu. Genijalni liječnički um, vizionar i praktičar, zlatnim je slovima upisan u svjetsku povijest.
Kada je rođen 1888. u skromnoj obitelji, tko je mogao predvidjeti tako ispunjen život?
Dr. Andrija štampar, svjetski lider narodnog zdravlja 20. stoljeća
U to doba u zemlji je vladalo veliko siromaštvo, a stanovništvo, posebno seljaci, bilo je neuko, nastambe bez higijenskih uvjeta. Prosječni je životni vijek bio 40 godina, a smrtnost djece ogromna. Već tada, kao vinkovački gimnazijalac, Andrija je objavljivao uzrečice kojima je promovirao zdrave navike. Nastavno tome, ni za studija u Beču u velegradskom šušuru nije tražio zabavu, već je marljivo učio i pisao edukativne članke.
Foto: arhiva Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar
Nauk dr. Andrije Štampara predstavlja novu filozofiju zdravstvenog sustava 20. stoljeća, čija je aktualnost danas, usred pandemije, iznimna. Umjesto zdravstvenog elitizma, Štamparov temeljni princip glasi: „Zdravlje za sve!“. Zalagao se za narodno zdravstvo. Prednost je davao preventivi ispred kurative, u čemu je glavni smjer bilo prosvjećivanje naroda. Širio je ideju o liječničkoj dužnosti koja nalaže da doktor bude i socijalni radnik i narodni poučavatelj. Njegovo zalaganje za „jednakost i dostupnost liječenja za sve“ i poruka da „liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku“ izazivali su velike otpore interesnih skupina. Kazao je: „Pitanje zdravlja naroda od većeg je ekonomskog nego humanitarnog značaja.“. Svoja je uvjerenja uobličio u slavnih 10 postulata i u definiciju zdravlja, kao „stanja potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustva bolesti“, koja je misao prešla, koje li časti, u preambulu prvog ustava Svjetske zdravstvene organizacije, 1948.
Dr. Štampar imao je znanje i sposobnosti, snagu i hrabrost svoje viđenje provesti u djelo po čitavu svijetu
Išlo mu je na ruku što je kao mlad liječnik postavljen na značajnu dužnost u Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu, odakle je tijekom 11 godina osnovao 250 higijenskih ustanova u zemlji, niz domova narodnog zdravlja i više specijaliziranih ambulanti…
Zahvaljujući velikom ugledu u svijetu te prijateljstvu s onda najbogatijom obitelji svijeta – Rockefellerovima, njihova je zaklada Kraljevini Jugoslaviji donirala velika sredstva, kojima je, uz ostalo, 1927. sagrađena i zagrebačka Škola narodnog zdravlja, kao središnje mjesto za proučavanje socijalnih, zdravstvenih i gospodarskih prilika naroda i provođenje sanitetskih mjera. Neumorno je dr. Štampar obilazio i najzabitija sela i na terenu ljude poučavao brizi za djecu, higijeni, gradnji sanitarnih čvorova, borbi protiv tuberkuloze, susprezanju od alkohola i pušenja. Dao je snimiti mnoštvo zdravstveno-edukativnih filmova koji su lakše dopirali do puka. Zalagao se i za masovnu vakcinaciju te poticao domaće tvornice da proizvode cjepiva. Netko je izračunao da je održao 7.000 predavanja o narodnom zdravlju koje je odslušalo 1,2 milijuna ljudi. Dr Andrija Štampar je postao dobrotvor stotinama i stotinama milijuna „običnih ljudi“ u svijetu, o čemu govori nastavak priče.
Dr. Andrija Štampar: blistava međunarodna karijera, lider svjetskog zdravstva
Kada je 1931. godine prisilno umirovljen po dekretu kralja Aleksandra I. Karađorđevića, jer je odbio biti ministar unutarnjih poslova u Kraljevini Jugoslaviji, dr. Andrija Štampar imao je samo 43 godine i bio je u naponu snage. Nešto ranije Štampara je zadesila i osobna tragedija – umrla mu je supruga Marija te je ostao sam s petero djece.
Dotad je sve bilo postavljeno, sustav je djelovao – dr. Štampar je u zemlji već uspostavio zavidan zdravstveni sustav, kojemu su se divili i strani stručnjaci, pa je uskoro stigao i poziv iz svjetske Lige naroda da Kini pomogne vlastima reformirati javno zdravstvo. Prihvatio ga je, iako teška srca što ostavlja djecu. U svom dnevniku opisuje i dirljivi rastanak: „Ne silazi mi s očiju lik mojega dragog sina koji nemoćno pruža drage ručice spram vagona, kao da hoće zaustaviti cijeli vlak zajedno sa mnom…“
Andrija Štampar u Kini / Foto: Hrvatski državni arhiv
Triput je dr. Štamparišao u Kinu između 1933. i 1936. godine. Svjedočio je strašnim prizorima, ali ta mu je daleka, ogromna zemlja prirasla srcu. Osobito ga je pogodio obilazak rudnika: „Vidio sam male dječake kako iz rudnika dubokog 700 stopa nose rudu tešku 30 kila na nejakim leđima 2000 stepenica na površinu. (…) Zeleni i podbuhli u licu, noge su im otekle, odmaraju se svakog časa i pri tome kašlju i jedva dišu.“
Iako je sve to duboko proživljavao, dr. Štampar srčano se borio da poboljša zdravstvene uvjete u Kini i, na čuđenje kineskih liječnika, često uspijevao. Nakon povratka odatle održao je niz predavanja na najuglednijim europskim i američkim sveučilištima poput Harvarda, Yalea i drugih.
Završivši kinesku misiju, izabran je u Zagrebu 1940. za dekana Medicinskog fakulteta … Ali zakratko. Odmah na početku II. svjetskog rata ustaški režim ga je izručio u nacistički zatvor u Austriji gdje je dočekao oslobođenje. Po povratku u Zagreb, veoma cijenjen, vratio se poslu i prihvatio mnogih dužnosti. Bio je predavač i dekan na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te ravnatelj Škole narodnog zdravlja. Nakon funkcije rektora Sveučilišta u Zagrebu, dugo je vremena bio i predsjednik JAZU (danas HAZU).
Andrija Štampar, 1946., predsjednik Privremene (Interimne) komisije UN / Foto: Hrvatski državni arhiv
I njegova je međunarodna karijera nakon II. Svjetskog rata dobila novi uzlet. Iznimno poštovan diljem svijeta, izabran je 1946. za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je prethodila utemeljenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Godine 1948. izabran je za prvog predsjednika Skupštine WHO na predsjedanju u Ženevi. I u poznim godinama dr. Štampar je nastavio širiti svoju i misiju WHO u zemljama Azije, Afrike…
Štamparovi suradnici kažu da je bio vrlo uporan te strog, ali pravedan šef, radoholičar koji je puno tražio i od njih. I u privatnom životu dr. Štampar bio je principijelan. Na primjer, u njegovoj kući na zagrebačkom Gvozdu nikada se nisu točila alkoholna pića, čak ni gostima, pa je veliki kipar Ivan Meštrović k njima navraćao sa svojom buteljom vina.
Na sreću su i ponos hrvatskog naroda život i djelo dr. Andrije Štampara koje je poklonio svoj domovini i čitavu svijetu.
Životni put dr. Andrije Štampara: od slavonskog sela do svjetske zdravstvene organizacije
Dr. Andrija Štampar rođen je 1. rujna 1888. u slavonskom selu Brodski Drenovac pokraj Pleternice, u obitelji seoskog učitelja Ambroza Štampara i Katarine Štampar. Gimnaziju je 1906. završio u Vinkovcima, a studij medicine 1911. u Beču.
Kao mlad liječnik nakon povratka u domovinu upoznao je Mariju Mešnjak, kojom se uskoro oženio. Imali su petero djece, Slobodana, Ljerku, Borisa, Bosiljku i Zoru.
Diplomiravši, radio je kao liječnik u Karlovcu i Novoj Gradiški, a potom kao savjetnik Povjereništva za socijalnu skrb Narodnoga vijeća u Zagrebu.
Od 1919. do 1930. bio je načelnik Higijenskog odjela pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu i utemeljio zdravstvenu službu u tadašnjoj Kraljevini SHS (potom Kraljevini Jugoslaviji), organiziravši 250 higijenskih ustanova i niz drugih.
Na inicijativu i odlukom dr. Štampara 1927. osnovana je Škola narodnog zdravlja u Zagrebu (danas djeluje u sastavu Medicinskog fakulteta i nosi njegovo ime).
Nakon uvođenja Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra 1930. je smijenjen, a 1931. i umirovljen u dobi od samo 43 godine. No odmah potom bio je angažiran kao stručnjak Higijenske organizacije Lige naroda (preteče Organizacije ujedinjenih naroda) u europskim zemljama i SAD-u.
Izabran je 1931. za profesora socijalne medicine zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Drugi se put oženio 1937. dr. Desankom Ristović, koja je bila njegova suradnica i voditeljica Školske poliklinike.
Od 1933. do 1936. boravio je u Kini, gdje je s velikim uspjehom reorganizirao javnu zdravstvenu službu.
1940. je izabran za dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu i tu je osnovao Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu studenata.
Drugi svjetski rat proveo je u zatočeništvu u Grazu u Austriji.
Nakon II. svjetskog rata 1945. postao je ravnatelj Škole narodnog zdravlja i dekan Medicinskoga fakulteta u Zagrebu te rektor Sveučilišta u Zagrebu. Zaslužan je za osnivanje Više škole za medicinske sestre i Medicinskog fakulteta u Rijeci te Instituta za higijenu rada.
Od 1947. do 1958. bio je predsjednik JAZU-a (danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).
Od 1946. do 1948. bio je prvi potpredsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća Organizacije UN-a i predsjednik Privremene (Interimne) komisije, a budućeg WHO-a.
Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi 1948., a potom kao njen izaslanik proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.
Svjetska zdravstvena organizacija uručila mu je 1957. svoju najveću nagradu – „Leon Bernard“.
Preminuo je u Zagrebu 26. lipnja 1958.
Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, osnovan 1949. kao Higijenski zavod, njegovo ime nosi od 2008. godine.
Morat ćemo pričekati narednu svjetsku konferenciju za više nade!
Od 31. listopada do 12. studenoga 2021. škotski Glasgow bio je centar svijeta, jer tamo se održavala svjetska Konferencija o klimi UN – COP26. „Povijesno važna“, što su svojim dolaskom i prisustvom potvrdili predstavnici iz 200 zemalja, mnoge organizacije i zeleni aktivisti. I, čini se, još jednom, da se Zemljani ukupno nisu iskazali u mjeri i na način koji zahtijeva trenutak, da mnogi još guraju „glavu u pijesak“ i probleme „pomeću pod tepih“. A to sve zajedno izaziva ogorčenje i žalost, i znanstvenika i entuzijasta.
Ipak, možemo biti nečim i zadovoljni: jer održan je jedan od najvećih susreta svijeta ikad, u kontinuitetu dugoročnog i mukotrpnog procesa uspostavljanja zajedničke brige ljudi o Zemlji. Zadovoljni i time što je naša Europa na čelu svih tih zalaganja, zajedno s Organizacijom UN, pa ćemo valjda uspjeti više u sve uvući i druge – SAD, Aziju i Rusiju, najprije i najvažnije.
Goran Tudor Autorski članak
Usvajanjem novog globalnog sporazuma “Klimatski pakt iz Glasgowa” u petak, 12. studenoga, nakon „napete završnice u produžecima“, privedena je kraju velika UN-ova klimatska konferencija COP26, koja je trajala puna dva tjedna, što je već po duljini sastanka samo po sebi neuobičajeno. Bijaše to najvažniji klimatski skup svijeta nakon COP-a21 u Parizu 2015.! Ovaj COP26 doveo je do nekih novih pomaka u borbi s opasnim klimatskim promjenama. Uspjelo se dogovoriti da će razvijeni znatno povećati financijska ulaganja u zaštitu klime, posebno u vidu pomoći zemljama u razvoju i ranjivim zemljama, da će se smanjiti emisije ugljika i metana, zaštititi i unaprijediti korištenje prostora i šuma i dr.
Nažalost, kao i na brojnim dosadašnjim UN-ovim klimatskim skupovima, oko nekih spornih točaka nije postignuta suglasnost, pa se to očitovalo i u posve neodređenoj izjavi o konačnom prestanku korištenja ugljena kao goriva.
Slavna Greta Thunberg – kroničarka i ovoga klimatskog skupa ograničenog dometa
Svjetska ikona klimatskog pokreta mladih, Greta Thunberg, a koja zapravo predstavlja autentični, samonikli glas mnoštva „običnih“ stanovnika svijeta (o Greti smo ovdje s naklonošću dosta pisali), komentirala je klimatski dogovor UN-ove konferencije: „Evo kratkog sažetka: sve je to bla, bla, bla“. Bila je, zapravo, puno oštrija od mnogih koji su završili svoj posjet Glasgowu s diplomatskim izjavama. „COP26 je završen”, tvitala je, dodavši na tom mjestu i ono o bla, bla, bla. „No pravi se posao nastavlja izvan ovih dvorana. I mi nikad nećemo odustati, nikad“, dodala je.
Thunberg i drugi aktivisti osudili su jednako način na koji se odvijao COP26 kao i „skroman domet zaključaka svjetskih lidera“, koji ni ovaj put „nisu uspjeli uskladiti svoje riječi sa stvarnim djelovanjem“.
“Nije tajna da je COP26 neuspjeh”, ustvrdila je švedska aktivistica pred okupljenim istomišljenicima.
Mukotrpno gradnja zajedništva u akciji za spas ovakvog svijeta ogorčilo Gretu
S čime nije zadovoljna Greta kao ni velik dio „običnih ljudi“:
Sjećate li se izjave Grete od prije nekoliko godina kad je s govornice ustvrdila, gledajući u oči političke prvake svijeta, posebice Trumpa: „Ukrali ste budućnost nama mladima!“ Najpoznatija svjetska aktivistica, lani nominirana i za Nobelovu nagradu za mir, zamjera vodstvima država, posebno razvijenih, da se još itekako i još uvijek bave samo deklaracijama, da je konkretnog jako malo. Da je govor donositelja odluka – dakle političara, birokratski, općenit, da ignosriraju veliki zajednički velik problem – ubrzane klimatske promjene, da su zarobljenici interesa vlastite zemlje. Ta je ocjena sada preslikana i na Glasgow, samo s još većom žestinom i jasnoćom. „Ne radite dovoljno! A neki od vas čak rade suprotno ranijim dogovorima …“
Iz svega se vidi da nema učinkovite – jedinstvene globalne volje da se klimatske promjene obuzdaju. Razvidno je zašto ide teško i sporo i zašto se ciljevi „adaptiraju“ situaciji. Proces sklapanja sporazuma, kao osnove za akciju – u svojoj se suštini ovdje svodi na „najobičnije pregovaranje mnogih, u mnoštvu smjerova“, s pozicija različitih interesa najrazličitijih zemalja i skupina. Po svom takvi pregovori spadaju u one tzv. tvrde. A da onda sve mora potrajati, jasno je samo po sebi. I da će rezultirati kompromisima, također. Dotle, klimatska oluja s horizonta nesmiljeno dolazi. (Prije tri godine, 2018., znanstvenici su uzvikivali: „Imamo još 12 godina!“)
Kako stvari sada stoje u praksi, svijet se izgleda pomalo već i miri s rastom temperature atmosfere na Zemlji za preko 2° C, a strepi se i od 2,7 ili 3° do kraja stoljeća (što će mnogim Zemljanima donijeti životnu katastrofu.) Ali, i ova konferencija i drugi skupovi, govore još uvijek o „ultimativnom velikom cilju – 1,5° C“. Kako priznati vlastiti nerad i neuspjeh?! Jer, Pariški sporazum iz 2015., kao najvažniji i najkonkretniji dosadašnji dogovor o klimi (Europa je stvarni lider svjetskih klimatskih napora), postavio je vizionarske ciljeve (konačno ratificirane u svim zemljama 2017.): „Ograničavanje porasta globalne prosječne temperature na „znatno manje“ od 2° C (iliti – 1,5° C) , osiguravanje opskrbe hranom, ali i jačanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatskih promjena, razvoj novih „zelenih“ tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija“. Pariški sporazum, najvažniji međunarodni sporazum dosad koji je prvi naznačio stvarne smjernice za klimatsku prilagodbu, ne ostvaruje se. Njegove se smjernice ne ostvaruju ni dovoljno brzo ni sveobuhvatno. Zato je Greta kazala da je sve to bla-bla-bla.
O „ozbiljnosti“ shvaćanja vlastitih obveza govori i jedna pomalo čudna činjenica: svita važnih sudionika pristigla je na Konferenciju u više od 400 posebnih letova (mimo komercijalnih). A Greta je ne tako davno putovala na samit u New Yorku jedrilicom (istina velikom). Neprimjeren situaciji je i nedolazak ruskog i kineskog predsjednika. Putin se obratio Konferenciji putem video veze, govoreći više „u načelu“. Ali, konkretno je izrekao oporu poruku „da će Rusija stizati akciju Europe s 10 godina kašnjenja“. (Strateški analitičari tvrde kako Rusija već gleda „preko plota“, kako da iz zagrijavanja izvuče ogromne koristi: Beringov tjesnac na sjeveru – između azijske Rusije i SAD, širok samo 12 kilometara, naime, ostat će s rastom temperatura bez leda i time bit otvoriti mogućnosti plovidbe tijekom cijele godine, čime će istočna Azija i SAD biti povezani s Europom novim, najkraćim mogućim morskim putem).
Imperativ rasta koji vodi u sukob Zemljana s prirodom, s majkom Zemljom
Najozbiljnije zamjerke svjetskom projektu, kojeg prati i različito nazivlje podprojekata – „održivi razvoj“, „cirkularna ekonomija“, „zaustavljanje klimatskih promjena“ – odnose se na uzak obuhvat i jednostran smjer akcije – trenutačno dominantno prema ograničavanju emisija ugljika, a sada i metana te prilagodbi klimatskoj krizi. A u osnovi je obuzdavanje Zemljana, u rasipnosti i egoizmu! Rijetko se čuje ono najvažnije, što će se jednom morati dogoditi i što je u osnovi svega: da se reducira nesmiljeno korištenje resursa Zemlje, da čovjek prihvati da je dio prirode, da se pravednije raspodjeljuje bogatstvo iz prirode i ljudskog činjenja, da se smanji posjedovanje tolikih (nepotrebnih) stvari, da se proizvodnja uravnoteži, da se rade stvari s većim vijekom trajanja, da se predmeti daju popraviti ili prepraviti za neku novu namjenu. Da se živi jednostavnije. (Pokušajte zamijeniti neki dio led-lustera – neće ići, morate ga baciti i kupiti novi. Pokušajte popraviti elektronski sklop u automobilu. Neće ići, morate kupiti novi. Oduprite se modnom diktatu da bez stanke dopunjavate svoju garderobu „nečim novim“, i naići ćete na društveni pristisak suprotnog smjera.)
Postoji drugo!Već dolaze, ali još bez izvršne snage, zahtjevi iz nekog drugačijeg svijeta! Da se napusti imperativ rasta. Da se rast ograniči. Rast ovakav kakav je (proizvodnje, potrošnje, konzumerizma, mjeren samo stopom rasta BDP-a…) , koji zahtijeva tolike žrtve mnogih i narušavanje ravnoteže u prirodi, za užitak malobrojnih. Rast koji ide prema sukobu Zemljana s prirodom, s majkom Zemljom, što će Zemlja jednog dana dovesti u red, vratiti stvari na početak, u ravnotežu, po vrhovnom zakonu entropije (nije li i Covid jedna takva podpriča!?).
„Last-minute drama“ u Glasgowu
U Glasgowu se do zadnjeg trenutka odvijala ne jedna drama. Primjerice, Indija je, a podržavale su je Kina i druge ovisne zemlje u razvoju, odbacila klauzulu koja poziva na „postupno ukidanje“ proizvodnje električne energije iz ugljena. Nakon pregovora izaslanika Kine, Indije, Sjedinjenih Država i Europske unije, klauzula je izmijenjena u „postupno smanjenje“. Neočekivano je da je predstavnik Australije, jedne moderne zemlje, izjavio kako će njegova zemlja još dugo proizvoditi ugljen.
Izmjena te jedne riječi u slučaju ugljena naišla je na zaprepaštenje razvijenih (bogatih) europskih zemalja i malih otočnih nacija, ali i drugih zemalja u razvoju.
„Vjerujemo da smo ostavljeni po strani toga netransparentnog i neuključivog procesa“, rekla je razočarano Camila Isabel Zepeda Lizama, izaslanica Meksika. „Svima su nam preostale neke zabrinutosti. Ali rečeno nam je da ne možemo više ni ponovno otvarati zaključni tekst. Dok su drugi tražili razvodnjavanje zaključaka, e da bi pokrili neizvršenja prijašnjih obećanja.“
Nakon drama u Škotskoj, čak i oni koji pozdravljaju postignuti dogovor, kažu da je velik posao za spas planeta tek pred nama.
„Težak posao ispred nas“ – beživotna formulacija?
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres upozorio je na nadolazeću „klimatsku katastrofu“. Po završetku Konferencije, priznao je nedostatke postignutog dogovora u Glasgowu. Inače, Organizacija ujedinjenih naroda i Europska unija predvodnice su svih zajedničkih napora za kontrolom klimatskih promjena i tzv. održivim razvojem, što se i ovom prilikom očitovalo.
„Ishod COP-a26 je kompromis, odražava interese, proturječnosti i stanje političke volje u današnjem svijetu“, tvitao je Guterres. „To je važan korak, ali nije dovoljan.“
„Naš krhak planet visi o niti“, upozorio je. „Još uvijek smo na vratima klimatske katastrofe“, nadodao je.
Šef UN-a je u novom tvitu poslao poruku „mladima, autohtonim zajednicama, ženama lidericama, svima koji predvode klimatsku akciju“. „Znam da ste možda razočarani. No mi smo u borbi za naše živote i tu borbu moramo dobiti.“
„No današnji sporazum je velik korak naprijed i ono što je kritično, imamo prvi međunarodni sporazum o postupnom ukidanju upotrebe ugljena i plan za ograničenje globalnog zatopljenja na 1,5 Celzijeva stupnja.“
Europska komisija diplomatski je objavila kako je ovaj dogovor „održao na životu ciljeve Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. i dao nam šansu da ograničimo globalno zatopljenje na 1,5° C“. (Naravno, treba zadržati verbalni optimizam.). Na, malotko više ozbiljno vjeruje u 1,5°. Posljedice klimatskih promjena već su nastupile.
Šefica EK Ursula von der Leyen rekla je: „Neće biti vremena za opuštanje: pred nama je težak posao.“ I britanski premijer Boris Johnson ostao je relativno optimističan: „Još je puno toga potrebno učiniti u godinama koje dolaze.“
Po Gretinom: „Globalna ekomanipulacija sjevera nad cijelim svijetom!“
„Ovo više nije klimatska konferencija. Ovo je globalna ekomanipulacija sjevera, dvotjedna proslava ‘uobičajenog poslovanja’ i globalna ‘blablabla’ “, rekla je Thunberg.
„I dalje se ne čuju glasovi onih ljudi koji su najteže pogođeni, iz područja koja su najteže pogođena (klimatskim promjenama)“, dodaje.
„Naši čelnici kažu da možemo imati oboje – i sadašnji način života i klimatsku sigurnost, no gorka je istina da u praksi to nije moguće“ rekla je Thunberg.
„Činjenice ne lažu. I sada znamo da su naši carevi goli“, rekla je Greta Thunberg o čelnicima okupljenima na COP26 pa poručila: „Povijest će im strogo suditi“.
Greta izražava brigu i nemir čovječanstva suočenog s velikom pogibelji.
Goran Tudor Poduzetnik, konzultant, autor, filantrop. Utemeljitelj Poslovne inicijative DOBRA HRVATSKA te pokretač i urednik portala www.odgovorno.hr, predsjednik Udruge Mijelom CRO za podršku oboljelima od multiplog mijeloma i članovima obitelji, direktor M.E.P. d.o.o.
Na fotografijama dolje:
Pećinski prolaz Golubinjak, Snježnikom prema Guslici i slapovi Mrežnice
Regeneracija iz Zaboka se posljednjih pet godine šire strateški šire transformira – prostorno, proizvodno i tržišno. Dio toga je i snažno uklapanje u život zajednice.
Obzirom na činjenicu da tvrtka djeluje nadomak samog centra grada, ne možemo ignorirati potrebe lokalne zajednice, odnosno ljudi koji tu žive i želja nam je u tom smislu dati doprinos uređenjem zgrada i zemljišta u vlasništvu te ga, u određenoj mjeri, staviti u javne funkcije i učiniti ga ljepšim i ugodnijim.
Nakon uspješne suradnje s Gradom Zabokom na projektu reGARDEN, na zemljištu tvrtke koje nije bilo u funkciji, stvoreno je jedno novo zeleno mjesto u gradu sa street workout sadržajem, biciklističkom i pješačkom stazom, prostorom za održavanjem kulturnih manifestacija na otvorenom, zasađenim autohtonim biljem i česmom, odnosno dostupnom pitkom vodom. Za lijepa vremena ovdje se održava i nastava srednje škole na otvorenom.
Foto: Regeneracija
Kao svojevrstan nastavak na reGARDEN, u svibnju je završen projekt uređenja i prenamjene jedne od hala u vlasništvu tvrtke te u sklopu toga i svojevrsnog trga. Ideja je da se uz parkirališna mjesta kojih u gradu kronično nedostaje, uredi više toga – zasađeno je bilje, oformljeni zelene pojasevi i postavljene klupe za odmor. Trg se može koristiti i kao otvorena galerija za zainteresirane koji bi željeli na taj način izlagati, ali i kao komunikacijski put koji povezuje dva dijela grada. olakšavajući kretanje učenika, studenata, zaposlenih i ostalih građana. U prilog tome, u rekonstrukciji proizvodne hale, otvoren je i natkriveni prolaz koji povezuje dva dijela grada u čijem ćemo uređenju angažirati neke naše poznate dizajnere. Bojanjem poda tog prolaza u dugine boje, dali smo svoj doprinos u svibnju – Europskom mjesecu raznolikosti. Povodom proslave 60. godine Škole za umjetnost, dizajn i grafičko oblikovanje 27.05.2021. na spomenutom trgu otvorena je izložba učenika te škole, a njihovi radovi izloženi su i danas.
Foto: Regeneracija
Cijeli je projekt od strane angažiranih arhitekata osmišljen na način da ide u korak s viđenjem i strategijom transformacije ovog dijela grada iz industrijskog u moderno mjesto za življenje sa sadržajima koji će povezivati poslovne aktivnosti, kulturu, edukaciju i rekreaciju te služiti na korist svih građana koji u njemu žive i onih koji u grad dolaze.
Regeneracija je tvrtka koja se trudi svoje poslovanje obavljati na načelima društvene odgovornosti pa svako svoje djelovanje promatramo u tom smislu. Uz ostvarivanje poslovnih interesa, što je uvjet da bi tvrtka djelovala i postojala, Regeneracija vodi , i u budućnosti će voditi, računa o svim dionicima društva – u ovom slučaju građana i zajednice u kojoj poslujemo i većinski živimo – uvažavajući njihove potrebe i doprinoseći kvaliteti življenja u gradu, u okviru naših najvećih mogućnosti.
Na godišnjoj Konferenciji o održivom razvoju, upravo održanoj, po četrnaesti su put dodijeljene nagrade Hrvatskog indeksa održivosti – HRIO. Nagrade u organizaciji Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR) i Hrvatske gospodarske komore (HGK) dodjeljuju se hrvatskim kompanijama za najbolja postignuća u društveno odgovornom poslovanju. Poduzeća su nagrađena u deset kategorija, a ove je godine bilo prijavljeno više od sedamdeset kompanija.
HRIO je metoda procjene društvene odgovornosti kompanija u Hrvatskoj koja se temelji na sustavu rangiranja koji omogućuje objektivnu procjenu društveno odgovornih praksi poduzeća i usporedbu s praksama drugih. Sustav rangiranja, prethodno poznat kao Indeks DOP-a, ove je godine dobio novo ruho, usklađujući se s najnovijim europskim direktivama, globalnim rejtinzima i Ciljevima održivog razvoja. Sudjelovanjem u Hrvatskom indeksu održivosti, kompanije imaju mogućnost dobiti objektivnu procjenu održivosti vlastitih poslovnih praksi, osvrt na usklađenost s najnovijim odredbama Europske unije te usporedbu s praksama drugih hrvatskih poduzeća.
Nagrade su dodijeljene u sljedećim kategorijama:
u kategoriji velikih poduzeća dobitnik nagrade je AD Plastik d.d.
u kategoriji srednjih poduzeća dobitnik nagrade: je Messer Croatia Plin d.o.o.
u kategoriji malih poduzeća dobitnik nagrade je Hrvatski kišobran d.o.o.
u kategoriji javnih poduzeća dobitnik nagrade je Hrvatska Lutrija d.d.
Dobitnici nagrada u pojedinim područjima su:
u području održivog korporativnog upravljanja dobitnik nagrade je Heineken Hrvatska d.o.o.
u području upravljanja okolišem dobitnik nagrade je Vetropack Straža d.d.
u području radne okoline dobitnik nagrade je Holcim (Hrvatska) d.o.o.
u području odnosa sa zajednicom dobitnik nagrade je Hrvatski Telekom d.d.
u području ljudskih prava dobitnik nagrade je Končar – Institut za elektrotehniku d.d.
u području dječjih prava dobitnik nagrade je IKEA Hrvatska d.o.o.
„Svi dobitnici nagrade HRIO ističu se ugradnjom društveno odgovornih praksi u svoje poslovanje te integracijom Ciljeva održivog razvoja u svoje poslovne strategije. Svojim izvrsnim primjerima u poslovnoj odgovornosti, izgradnji odnosa s dionicima, razvoju napredne radne okoline, posebnom brigom za okoliš te zalaganjem za ljudska i dječja prava potvrđuju da svaki od Ciljeva održivog razvoja pruža poslovnu priliku privatnom sektoru da, radeći zajedno s nacionalnim i međunarodnim institucijama, vlastima, civilnim sektorom, znanstvenom i akademskom zajednicom, primijeni svoju kreativnost i inovativnost u rješavanju izazova održivog razvoja.” izjavila je Mirjana Matešić, ravnateljica HR PSOR-a.
Svjetski dan turizma, kojeg svake godine obilježavamo krajem rujna, potiče na razvoj svijesti o socijalnoj, kulturnoj, političkoj i ekonomskoj vrijednosti turizma i doprinosu koji taj sektor može dati sustizanju ciljeva održivog razvoja. Podsjećanje na sve mogućnosti turizma baš na Svjetski dana turizma nama je posebno prikladan jer pada na sam kraj glavne sezone na sjevernoj polutki i početak sezone na južnoj.
Pandemija koronavirusa uzdrmala je cijeli svijet i iz tog razloga Svjetska turistička organizacija (UNWTO) odredila je da Svjetski dan turizma 2021. bude usredotočen na turizam za inkluzivni, odnosno uključivi rast. UNWTO zato poziva sve države članice, kao i nečlanice, sestrinske agencije UN-a, tvrtke i pojedince da proslave onu jedinstvenu sposobnost turizma da osigurava da „nitko ne ostane zaboravljen“. Svijet se počinje ponovno otvarati i gledati u budućnost.
TURIZAM – ISCJELJUJUĆA TRANSFORMATIVNA SNAGA ČOVJEKA I DRUŠTVA
Važnost čovjeka i dometa ljudskog potencijala sagledavana je nekad uglavnom kroz materijalistički postmoderni svjetonazor, dok se sada može već afirmirati drugačiji pristup (i) turizmu, gdje turizam može postati iscjeljujuća transformativna snaga temeljena na humanijim vrijednostima, zajedništvu i svijesti – da smo svi dio cjeline. Post-korona kriza, egzistencijalni strahovi i nesigurnost, prava su stvarnost Hrvatske pogođenom potresom, pandemijom i strukturnim problemima. U ovakvoj nezavidnoj situaciji postavlja se pitanje kako se predstaviti kao sigurna i poželjna destinacija i kako ostvariti prihod u periodu koji nas tek očekuje – jer upravo sada živimo u vremenu kada se čovječanstvo usmjerava prema strahu i disbalansu. Duboko smo zašli u eru transhumanizma i sve se više kristalizira podjela na analognog i digitalnog čovjeka.
Humana tehnologija koja može povezati ljude i pomoći im u kvaliteti života uvijek je dobrodošla, ali potrebno je ukazati i na oprez. Turizam kao svojevrsni oblik komunikacije može postati iscjeljujući fenomen i svojevrsnitransformacijski pokret i put ka osobnom razvoju gdje se može kroz kreativnost i umreženost usmjeriti ka drugačijoj humanijoj paradigmi.
TEHNOLOGIJSKI ILI HOLISTIČKI PRISTUP
Globalna koncepcija održivog razvoja i nedostatak svijesti o održivom razvoju važno su područje refleksije i djelovanja u mnogim područjima života, a promjena paradigmatskog svjetonazora posebno je značajna kod odnosa čovjeka i njegova okoliša. Uništavanje prirode radi sve većih potreba za energijom, sirovinama i prostorom za život ide ruku pod ruku sa iskorištavanjem čovjeka. Tehnologija, kakvom se sve više očituje, nije oslobodila čovjeka nego ga je učinila zamjenjivim dijelom stroja. Iz ovih karakteristika možemo vidjeti i uzroke moderne ekološke krize koja je sve dublja.
Sistemski, holistički pogled aktualizira sada onu čuvenu Frommovu „Imati ili biti“. Ona zaboravljena temeljna pitanja o bitku i smislu života i stvarnoj životnoj svrsi pomiču, sada više nego ikada, naš fokus sa umjetno stvorenih potreba koje je nametnulo konzumerističko društvo i mediji sa veličanjem celebritya i masovne kulture na drugačije vrijednosti. U središte svega, sustava, stavlja onog istinskog čovjeka, jedinstvenog u svojoj prirodi i povijesti, dobrog čovjeka, čovjeka-kreatora. Aspekti imanja i bivanja sada se mogu sagledati na još jedan – drugačiji način, kroz prizmu sigurnosti i nesigurnosti.
PUTNIK-ODGOVORAN ČOVJEK, TURIZAM-MOGUĆI POKRETAČ NOVE ENERGIJE!
Postoji veliki broj ljudi u cijelom svijetu koji postepeno mijenjaju običaje, mijenjaju se i institucije i prakse u smjeru partnerstva. Te skupine nisu organizirane od strane posebno školovanih i bogatih ljudi. To su organizacije „običnih“ ljudi – mladih i starih, crnih i bijelih, žena i mušaraca, ponekad cijelih obitelji, naših susjeda i poznanika…. Sve više jača svijest o potrebi razvijanja boljeg turizma, jednake koristi i pristupa te odgovornosti. Putnici su sada motivirani željom da upoznaju kulturu drukčiju od vlastite u mjestu koje se ne može zamijeniti bilo kojom drugom turističkom destinacijom. Važnost autentičnog i drukčijeg doživljaja i iskustva te vrijednost nematerijalne baštine dolaze sada u Hrvatskoj u prvi plan, ako se na turizam gleda kao ne fenomen i oblik interkulturalne komunikacije.
Turizam može pokrenuti ciklično intenziviranje, povremeno ubrizgavanje nove energije u svakodnevno postojanje, koje sada ne funkcionira optimalno, i time ubrizgati društvu novi život – zbog utjecaja ljudi izvan svojih društvenih granica. To uključuje ekstremne pritiske koji se uz pandemijske mjere odnose i na akulturaciju (ili globalizaciju), promjene u okolišu (poplave i odroni, potresi, požari) i velike ekonomske probleme – sve nabrojano prisutno je upravo sada, u ovom trenutku! Putovanje (i turizam općenito) dotiču svakoga i ne ostavljaju nikog indiferentnim jer se svi suočavaju s emocijama, sjećanjima, ukratko – intimnošću. Svatko u sebi nosi emocije koje je proživio tijekom putovanja, one ga obogaćuju i određuju. Većina nastojanja da se turističkim putovanjima:
proširi krug znanja,
upozna priroda, društvo,
način života u drugim krajevima i zemljama,
da se nauči određena tehnika rada ili
osposobi za bavljenje određenim sportom ili vještinom u okviru turističkog programa,
izraz je težnje čovjeka da spozna samog sebe, svoje mogućnosti i granice.
TURISTIČKO MJESTO POSTAJE MJESTOM ZA OSOBAN RAZVOJ
Putovanje ima i snažnu arhetipsku i mitsku osnovu pa možemo zaključiti da je putovanje svojevrsni proces obnove gdje turistička mjesta postaju sve više i mjesta osobnog razvoja. Putovanje osnažuje onaj moment samo-otkrivanja ličnosti koji se javlja kao potreba i nastojanje velikog broja ljudi koji kreću na put, ne samo da bi vidjeli i doživjeli novo i nepoznato, već i da bi shvatili svoju životnu svrhu. Promjena paradigme kako ukazuje i UNWTO je posebno važna da bi se shvatilo da postoji razlika između linearnog i manifestiranog prostora u turističkoj destinaciji. Koncentracijom koja je usmjerena samo na jedan svijet, onaj zatvoreni, tzv. trodimenzionalni prostor, a koji je zapravo jednodimenzionalan, ispuštaju se iz vida (ostaju u „mrtvom kutu“) ostale, nematerijalne dimenzije prostora.
Konkretno ako je svijest menadžera u turizmu i kreatora turističkih politika jednodimenzionalna i materijalistička, automatski se ispuštaju iz vida one ostale, nematerijalne dimenzije prostora. Oni (ti menadžeri) „ne vide“, odnosno „slijepi su“ za cijeli niz novih mogućnosti. Transformacijski turizam nudi mogućnosti i prilike za promjenu, gdje lokalna zajednica postaje važan akter i kreator u oblikovanju drugačijeg održivog turizma, kroz svoju identitetsku resursnu osnovu. Dotle, lokalno i socijalno poduzetništvo, kroz široko umrežavanje i partnerske odnose, postaje potentna sila.
dr.sc. Romana Lekić Edvard Barnays, University College, Zagreb
Fokusiranost na potrebe ljudi i zajednice ugrađena je davne 1973. u temelje dm-a, kad je Götz Werner osnovao tvrtku koja uvijek na visoko mjesto stavlja zadovoljstvo djelatnika, kupaca i zajednice. A iza dm-a u Hrvatskoj je 25 godina uspješnog poslovanja, od kojih je svaka na svoj način obilježena brigom za sve dionike.
Upravo zato dm je 25. obljetnicu posvetio sugrađanima iz Sisačko-moslavačke županije pogođenima razornim potresom. Dio sredstava namijenili smo provedbi natječaja „{ZAJEDNO} za Petrinju, Glinu i Sisak“, u sklopu kojega smo odabrali 32 projekta za obnovu i razvoj potresom pogođenih područja čiju realizaciju podržavamo s više od 4 milijuna kuna.
U okviru tog natječaja poduprli smo i realizaciju projekta „Ljudi za ljude – za Glinu“, tijekom kojeg su naši djelatnici jedan dan volontirali na tom području. Osigurali smo i donaciju higijenskih i sanitarnih potrepština u vrijednosti od 15.000 kuna.
Očuvanje okoliša ključan je aspekt dm-ove društvene odgovornosti i već dugi niz godina intenzivno radimo na unapređenju poslovnih procesa i usavršavanju usluga s ciljem smanjenja utjecaja poslovanja na okoliš. Proizvodi brojnih dm marki pakiraju se u recikliranu ambalažu, a više od 1250 proizvoda dm marke ne sadrži mikroplastiku. Jednokratnu plastiku, koja se nekoć nalazila u proizvodima, dm je zamijenio održivim alternativama. Nakon povlačenja plastičnih vrećica iz prodaje kupcima smo osigurali brojne osviještene zamjenske alternative za održivu kupnju.
Rezultat stalnog razmatranja mogućnosti smanjenja utjecaja na okoliš predstavili smo u travnju 2021. kroz program proizvoda dm marke neutralnih za okoliš koji svi nose oznaku „Pro Climate“. Proizvode Pro Climate dm je razvio uz podršku Tehničkog sveučilišta u Berlinu, pri čemu je značajno da se ne uzima u obzir i ne kompenzira samo emisija CO2, nego i četiri dodatna utjecaja na okoliš: zakiseljavanje, fotokemijski smog, eutrofikacija i oštećenje ozonskog omotača. Utjecaj na okoliš proizvoda osjetno je smanjen optimizacijom proizvodnih procesa, sastojaka i pakiranja koliko god je moguće. Preostale neizbježne utjecaje na okoliš, koji nastaju u fazama proizvodnje i odlaganja, uključujući vađenje sirovina, dm nastoji kompenzirati. Kompenzacija se provodi u suradnji s tvrtkom HeimatERBE GmbH, ulaganjem u obnovu područja s malom ekološkom vrijednošću ili onečišćenih područja.
Ugled dm-a kao društveno odgovorne tvrtke temelji se i na odnosu prema djelatnicima. Trenutačno naša hrvatska obitelj ima više od 1700 članova, koji svoje zadovoljstvo uvjetima rada u dm-u redovito iskazuju i u istraživanjima portala Moj posao. Sretni smo i ponosni jer je naš dm 14 puta uvršten u probrano društvo triju najboljih poslodavaca u kategoriji velikih tvrtki.
Ana Fostač-Krilčić, prokuristica i voditeljica resora Ljudskih resursa u dm-u
Poslovne mogućnosti-iskoraci povezane s klimom odnose se na ponudu proizvoda i usluga kojima poduzeća doprinose ublažavanju klimatskih promjena ili prilagodbi klimatskim promjenama. Ovaj članak odnosi se na izvještavanje – prikaz stanja po tom aspektu u godišnjim izvješćima velikih tvrtki.
Osnovni podaci o sadašnjem izvještavanju velikih poduzeća o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom – rezultati istraživanja
Rezultati istraživanja pokazuju da 19 velikih poduzeća u Hrvatskoj (28 % poduzeća u uzorku istraživanja od 68) izvještava o nekom obliku poslovnih mogućnosti povezanih s klimom. Takav bi rezultat prvotno upućivao na zaključke da u velikim poduzećima u Hrvatskoj ipak postoji:
umjerena razina svijesti na tu temu
sustavno razmatranje klimatskih promjena u poslovanju i
prepoznavanje poslovnih mogućnosti povezanih s klimom koje proizlaze iz prijelaza na niskougljično gospodarstvo otporno na klimatske promjene.
Grafikon 1: Izvještavanje velikih poduzeća u Hrvatskoj o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom (2019.)
Velika poduzeća kod kojih postoji poveznica između izvještavanja o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom i sustavnog razmatranja klimatskih promjena u poslovanju
Detaljnom analizom objavljenih informacija velikih poduzeća u Hrvatskoj o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom dolazi se do spoznaje da tek u 13 velikih poduzeća (19 % poduzeća u uzorku istraživanja) postoji jasna poveznica između izvještavanja o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom i sustavnog razmatranja klimatskih promjena u poslovanju.
Tako postaje očigledno da većina velikih poduzeća u Hrvatskoj pod izvještavanjem o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom prati već općepoznate trendove na tržištu i objavljuje informacije o postojećim ekološki prihvatljivijim proizvodima (s aspekta upotrijebljenih materijala/sirovina ili s aspekta ambalaže), energetskoj učinkovitosti, obnovljivim izvorima energije, punionicama za električna vozila, smanjenju emisija stakleničkih plinova i slično. Kod tih poduzeća ne postoji jasna poveznica sa sustavnim razmatranjem klimatskih promjena u poslovanju.
Grafikon 2: Velika poduzeća u Hrvatskoj kod kojih postoji jasna poveznica između izvještavanja o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom i sustavnog razmatranja klimatskih promjena u poslovanju (2019.)
Pri tome je važno naglasiti da i među tih 13 velikih poduzeća u Hrvatskoj kod kojih postoji jasna poveznica između izvještavanja o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom i sustavnog razmatranja klimatskih promjena u poslovanju, postoje razlike u povodu djelovanja:
Uočena su tek 2 velika poduzeća čiji poslovni modeli nisu pod izravnim utjecajem klimatskih promjena. Izvještavanje ta 2 velika poduzeća (Ericsson Nikola Tesla d.d. i Hrvatski telekom d.d.) može se smatrati primjerima najbolje poslovne prakse izvještavanja o poslovnim mogućnostima povezanim s klimom u Hrvatskoj.
preostalih 11 velikih poduzeća zbog njihovih poslovnih djelatnosti, prirode i opsega rizika te mogućnosti povezanih s klimom, jesu pod izravnim utjecajem klimatskih promjena. Kod tih velikih poduzeća nužne su prilagodbe i promjene postojećih poslovnih modela kako bi se osigurala dugoročna održivost poslovanja. Njihov je krajnji cilj na vrijeme shvatiti i ukloniti rizike klimatskih promjena za poslovanje te iskoristiti poslovne mogućnosti povezane s klimom.
Metodologija istraživanja
Tema poslovnih mogućnosti povezanih s klimom u Hrvatskoj obuhvaćena je istraživanjem autora o izvještavanju velikih poduzeća o klimatskim promjenama. Za potrebe istraživanja, u uzorak je uključeno ukupno 68 velikih trgovačkih društava i financijskih institucija u Hrvatskoj koja su:
subjekti od javnog interesa (dionička društva) i
na posljednji dan 2019. godine (datum bilance) imala više od 500 zaposlenih.
Autorovi razlozi za odabir upravo ovakvog uzorka istraživanja izvještavanja velikih poduzeća u Hrvatskoj o klimatskim promjenama jesu dvojaki:
EU Direktiva o nefinancijskom izvještavanju se primjenjuje na velika poduzeća koja su subjekti od javnog interesa i imaju više od 500 zaposlenika
U Smjernicama za izvještavanje o informacijama povezanima s klimom koje je Europska komisija donijela u lipnju 2019. jasno se ističe da će ključnu ulogu u prelasku na niskougljično gospodarstvo otporno na klimatske promjene imati trgovačka društva i financijske institucije.
Zaključno
Velika poduzeća u Hrvatskoj moraju se u svom poslovanju početi baviti čim prije i čim sustavnije poslovnim mogućnostima povezanim s klimom. Među njihovim glavnim poslovnim prioritetima mora biti osmišljavanje ponude proizvoda i usluga kojima će doprinositi ublažavanju klimatskih promjena ili prilagodbi klimatskim promjenama.
Ponudom takvih proizvoda i usluga velika poduzeća u Hrvatskoj često mogu rizike povezane s klimom pretvoriti u svoje nove poslovne mogućnosti i izvor dugoročne konkurentske prednosti na tržištu.
U Koprivnici, 13. listopada 2021.
Matija Hlebar,
stručnjak za održivi razvoj i izvještavanje o održivosti (ESG)
U Varaždinu održan središnji događaj dodjele HEP-ove nagrade učenicima „Imam žicu“ za ovu godinu. Za školsku godinu 2020./2021. HEP je dodijelio 40 novčanih nagrada u pojedinačnom iznosu od 3.000 kuna.
Nagradu učenicima IMAM ŽICU! Hrvatska elektroprivreda od 1995. godine dodjeljuje nagradu učenicima osnovnih i srednjih škola za područja matematike, fizike i elektrotehnike. Do sada je podijeljeno ukupno 859 nagrada.
Predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede Frane Barbarić uručio je nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola Varaždinske županije.
Čestitajući okupljenim učenicima, ali i svim drugim dobitnicima nagrade i njihovim mentorima, Frane Barbarić je poručio: „HEP je u stalnoj potrazi za novim kvalitetnim radnicima, posebno mladima koji mu mogu donijeti nova znanja i inovativnost. Time želimo pomoći stvaranju baze stručnjaka koji će imati priliku zaposliti se i ostati u Hrvatskoj i tako se uključiti u razvoj hrvatskog gospodarstva. Za to imate puno prilike i ovdje, u svojoj županiji.Bilo bi nam drago da netko od vas izabere HEP za mjesto gdje će započeti i razvijati svoju karijeru, ovdje u svome kraju ili bilo gdje u Hrvatskoj. Nastavite vrijedno učiti i napredovati, a vašim nastavnicima želim da nastave stvarati ovakve izvrsne učenike i kvalitetne mlade osobe“.
Dobitnici su učenici koji su osvojili prvu nagradu na državnim natjecanjima znanja iz matematike, fizike i izlaganja eksperimentalnih radova iz fizike te prvoplasirani učenici na natjecanju srednjih strukovnih škola u disciplini Električne instalacije.
Uvažavajući postojeće epidemiološke mjere i preporuke, ni ove godine, drugi put u četvrt stoljeća dugoj povijesti nagrade, nije održana uobičajena javna svečana dodjela za dobitnike iz čitave Hrvatske; učenici su tijekom ovoga mjeseca pojedinačno u sjedištu HEP-a u Zagrebu preuzimali svoje nagrade. Stoga je središnji događaj dodjele HEP-ove nagrade učenicima IMAM ŽICU! za školsku godinu 2020./2021., s manjim brojem sudionika održan u Varaždinu, koji je izabran za mjesto održavanja svečanosti jer nakon zagrebačkih škola, najviše dobitnika, njih pet, dolazi iz Varaždinske županije.
HEP – Trakoscan Foto: Damir Krajac / CROPIX
HEP-ova nagrada IMAM ŽICU! najdugovječniji je društveno odgovorni projekt koji spaja gospodarstvo s osnovnim i srednjoškolskim obrazovanjem.
HEP je tvrtka koja primarno ovisi o znanjima i vještinama iz područja tehničkih i prirodoslovnih znanosti. Još prije dva-tri desetljeća bio je primjetan pad popularnosti tih predmeta kod učenika, te je HEP stoga odlučio ustanovljenjem nagrade učenicima na simboličan način skrenuti pozornost na taj problem te one najtalentiranije i najvrjednije učenike dodatno potaknuti na napredak u tim područjima.
Doista su veliki zahtjevi koje ptice moraju ispuniti pri gradnji ptičjeg doma: osiguranje topline, sigurnost od ispadanja ptića, zaštita od trećih i „gotovost“ u...
Izgradnja sunčanih elektrana na krovovima Podravkinih tvornica počela je potkraj 2019. kad je na krovove proizvodnih hala Tvornice Kalnik u Varaždinu instalirana sunčana elektrana ukupne priključne snage od 350 kW. Podravkini stručnjaci izračunali su da će time on osiguravati čak dvije trećine potrebne električne energije za preradu povrća u Podravkine proizvode.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.