Možemo odahnuti, nakratko. U budućnosti će teže prolaziti ideje koje su dolazile iz Hrvatskih voda i mađarskih im kolega o „uređenju obala rijeka Drave i Mure“. Ideje betonizacije, promjene toka rijeka… Da nije bilo znanstvenika i udruga, entuzijasta koji su nosili parole, pisali i vikali, prije 10-20 godina, nestalo bi Hrvatske Amazone oko 2010. Čudesni spoj Mure i Drave ostaje tako sačuvan za djecu naše djece. Takvu ljepotu treba uživati, s poštovanjrem posjetiti, čuvati – Hrvatsku Amazonu, s bujnim i raznolikim raslinjem, bezbroj ptica, vidri… dugih sprudova…
OVO SU KOMPLETNE PORUKE IZ WWF:
Znaš li? U rujnu ove godine UNESCO je našu prekrasnu Europsku Amazonu proglasio 5-državnim rezervatom biosfere Mura-Drava-Dunav? Ovo je povijesna odluka koju smo željno čekali preko dva desetljeća.
Rezervat biosfere proteže se Austrijom, Slovenijom, Hrvatskom, Mađarskom i Srbijom na gotovo milijun hektara i 700 kilometara riječnog toka. To je najveće zaštićeno riječno područje u Europi i međunarodni primjer sinergije zaštite prirode, klimatske otpornosti i održivog razvoja.
To područje obiluje rijetkim staništima poput velikih poplavnih šuma, pješčanih i šljunčanih sprudova, strmih obala, rukavaca i mrtvica.
Upravo su ona dom najveće populacije orla štekavca u Europi i gnjezdilište mnogih ugroženih vrsta ptica poput bregunica, male čigre i crne rode, staništa dabra i vidre te riba kao što je kečiga.
Ne samo da brojne vrste ovise o Muri, Dravi i Dunavu, već i gotovo milijun ljudi čije su živote rijeke oblikovale. Netaknute poplavne nizine čuvaju naselja od poplava, rijeke nam pružaju pitku vodu, plodno tlo, ublažavaju posljedice klimatske krize, a isto su tako zone rekreacije i inspiracije te mogu biti pokretač održivog razvoja.
Iako smo proglašenjem 5-državnog rezervata biosfere napravili velik korak za očuvanje tih triju rijeka za sve buduće naraštaje, čeka nas još puno posla. Kako ne bismo imali još jedan ‘papirnati park’, potrebna je veća predanost donositelja odluka, ali i gospodarstvenika s ciljem poticanja održivog razvoja Europske Amazone.Trebamo i tvoju pomoć!Podrži naš rad posvajanjem vidre ili male čigre, a mi ćemo se potruditi da zaštita naše Europske Amazone ne ostane samo na papiru!
Povodom proglašenja područja Mure, Drave i Dunava prvim na svijetu petodržavnim rezervatom biosfere u Newsroomu N1 televizije je gostovala Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije. U nastavku možete pogledati prilog.
INA predvodnica korporativnog volontiranja u Hrvatskoj
Povodom obilježavanja Europske godine volontiranja, INA – Industrija nafte, d.d., pokrenula je 2011. godine projekt korporativnog volontiranja zaposlenika i osnovala INA Klub volontera s ciljem dobrovoljnog ulaganja osobnog vremena, truda, znanja i vještina zaposlenika na opću dobrobit.
U ovoj 2021. godini INA Klub volontera obilježava, dakle, 10. godina djelovanja, u kojem razdoblju je izvedeno preko 340 aktivnosti, u kojima je sudjelovalo više od 4.800 volontera s više od 38.000 odrađenih volonterskih sati.
Strateški plan korporativnog volontiranja
INA smatra održivi razvoj jednim od temeljnih načela svog poslovanja. Suradnja kompanije sa zajednicama u kojima INA posluje neraskidivo je utkana u našu svakodnevnicu od samih početaka kompanije.
U kolektivnom ugovoru kompanije definirane su kvote plaćene odsutnosti za potrebe korporativnog volontiranja. Radnici se samostalno, uz znanje i odobrenje naređenih, prijavljuju na akcije za koje su zainteresirani. U Inine volonterske akcije redovito se uključuju i članovi Uprave, koja pruža snažnu podršku volonterskom programu od njegovih početaka.
Korporativna kultura podržava volonterske aktivnosti
Zaposlenike se dodatno motivira na sudjelovanje u volonterskim akcijama i različitim aktivnostima Kluba volontera tijekom godine, od internih poziva preko objava novosti o aktivnostima Kluba na intranetu, u internom glasilu i na društvenim mrežama pa do proslave obljetnica Kluba i nagrađivanja volontera.
1 od 2
Komunikacijska strategija
Zahvaljujući dugogodišnjem volonterskom djelovanju u zajednici, INA je uspostavila suradnju s brojnim partnerima na lokalnoj i regionalnoj razini. Za informiranje zaposlenika o predstojećim volonterskim akcijama većinom se koriste alati interne komunikacije. Ujedno se i kanalima eksterne komunikacije zaposlenicima i javnosti prenosi snažna poruka o važnosti korporativnog volontiranja. Veseli nas kada naši volonteri preuzimaju ulogu ambasadora Kluba te na svojim privatnim stranicama društvenih mreža izvještavaju o našim aktivnostima.
Povelja o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem
INA je 4. rujna 2015., uz još dvadesetak tvrtki, udruga i obrazovnih institucija, potpisala „Povelju o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem“. Poveljom se potiče poslodavce i obrazovni sektor na priznavanje i vrednovanje kompetencija stečenih volontiranjem. Na taj se način usvajaju standardi i dobre prakse u procesima zapošljavanja, profesionalnog usavršavanja i napredovanja na radnom mjestu.
Prednosti korporativnog volontiranja za sve
Volonterski angažman donosi brojne prednosti za kompaniju po pitanju jačanja reputacije i vrijednosti robne marke. Kompanija kroz volontersko djelovanje ostvaruje povjerenje zajednice te se s njom još jače povezuje. Volonterski angažman zaposlenicima pruža mogućnost stjecanja novih znanja, jačaju se njihove interpersonalne vještine, brže i dublje upoznaju svoje kolege te postaju motiviraniji za rad. Kod zaposlenika se jača timski duh i osjećaj kako kompanija djeluje za dobrobit zajednice.
Inini volonteri glavni su partneri u projektima Zelenog pojasa i Spajalice
Jednom godišnje, uoči Dana planeta Zemlje, INA objavljuje javni natječaj Zeleni pojas, za sufinanciranje ekoloških projekata u lokalnim zajednicama. INA Klub volontera uključuje se u realizaciju određenog dijela projekata Zelenog pojasa koji su odabrani za sufinanciranje, na način da u suradnji s partnerima organizira ekološke volonterske akcije.
1 od 2
Inini volonteri rado se odazivaju i na volonterske akcije koje se organiziraju u sklopu Ininog projekta spajaLICA koji je pokrenut s ciljem da se nekretnine koje su u Ininom vlasništvu, a ne koriste se, ustupe na korištenje odabranim udrugama.
Volonteri dobili svoju himnu
Nastanak himne Ininih volontera je sam po sebi dosta zanimljiv. Godine 2018. u Ini je proveden interni natječaj za izbor teksta za Ininu pjesmu volontera na koju je pristiglo čak 20 radova. Evaluacijom su odabrana tri tekstameđu kojima su zatim zaposlenici Ine mogli birati onaj pobjednički. Glasovima radnika pobijedio je tekst kolege Hrvoja Regvara koji je kao nagradu dobio mogućnost odabrati ustanovu ili udrugu kojoj bi INA donirala 5.000 kuna. Donacija je otišla u OŠ Ante Kovačića u Španskom u Zagrebu. Potom je provedena interna audicija za kolege koji će otpjevati pjesmu, dok se za glazbenu podlogu i pratnju pobrinuo rock-band Opća Opasnost, s kojim INA ima dugogodišnju uspješnu sponzorsku suradnju. Himnu INA volontera poslušajte ovdje.
Riječ vodstva Kluba o proteklih 10 godina
„U našu 10. godinu, koliko djeluje INA Klub volontera, spoznao sam koliko je u ljudi razvijena potreba pomaganja drugome i koliko su ljudi spremni odreći se nečega kako bi pomogli. Kontinuirano težimo biti bolji, predaniji i korisni – sebi, kompaniji i društvu. Zahvalio bih kompaniji koja omogućava ovakav vid društveno odgovornog poslovanja i omogućuje radnicima izbivanje s posla kako bi pomagali društvu. To je u ovoj priči ključ, kao i kolege koji su aktivnim sudjelovanjem u Klubu zaslužni za naše rezultate i uspjehe“, rekao nam je Neven-Pavao Poklepović, predsjednik INA Kluba volontera.
Povodom 10. rođendana INA Kluba volontera, nova epizoda INA Podcasta ugostila je Nevena Pavla Poklepovića, predsjednika INA Kluba volontera, koji se osvrnuo na početke Kluba, brojne rezultate do danas i uspomene s volonterskih akcija. Cijeli razgovor pogledajte na Ininom YouTube Kanalu.
OSVOJENE NAGRADE I PRIZNANJA
2010. i 2012. Nagrada Volonterskog centra Osijek za doprinos poslovnog sektora razvoju volonterstva na području Slavonije i Baranje
2015. potpisnik Povelje o priznavanju kompetencija stečenih volontiranjem
2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. Posebno priznanje Volonterskog centra Osijek za doprinos poslovnog sektora razvoju volonterstva
2017. član Mreže za razvoj korporativnog volontiranja pri Volonterskom centru Zagreb
2018. Nagrada lokalnog volonterskog centra Orkas za najbolju kompaniju koja provodi volonterski program
2019. Priznanje Hrvatskog centra za razvoj volonterstva i Volonterskog centra Zagreb za izniman doprinos u razvoju i promicanju korporativnog volontiranja na području Republike Hrvatske
2019. potpisnik Povelje o volontiranju zaposlenika
jednu samozatajnu, a izuzetno odgovornu suradnicu, drugu brzu i energičnu, jednu vrhunski kreativnu, a drugu predanu, toplu i nasmijanu, pa onda jednu vrijednu i odgovornu i drugu iskričavu, veselu i pozitivnu, TO što u našoj različitosti nalazimo onu dodatnu posebnost, presudnu razliku – zato me vesele sva jutra u tjednu. Eto zato volim ovaj posebni tim mladih, pametnih, motiviranih i predanih, socijalno osjetljivih, društveno odgovornih i osviještenih suradnica.
Kada razgovarate s ljudima o poslu, većina izjavljuje da je teži dio njihovog posla rad s ljudima – bilo da je riječ o – suradnicima ili kupcima i klijentima. Posebno je to izraženo u većim kolektivima gdje radite u jednom odjelu, a surađujete s dosta drugih. U takvim sustavima često se susreće problem tzv. „silosa“. Zaposlenici se zatvore u svoj mali svijet, vide samo svoje probleme ili samo svoj rad, brinu da se ne naruši njihov svijet, a da istovremeno ne razumiju i ne vide širu sliku, rad i doprinos svih drugih za zajedničku dobrobit tvrtke u kojoj rade. Ne vide druge u njihovoj cijelosti, u njihovim jednako tako malim svjetovima, „silosima“.
Nada Podnar Autorski članak
Želim vjerovati da ja ne radim u „silosu“, ali ponekad me nepobitne činjenice vrate u stvarnost i shvatim da, uz sve napore i nastojanja, i moj tim dijeli iste probleme. Usuđujem se reći da takvo što nije naš izbor i da nam je gotovo pa nametnuto; sustavom društva, tvrtki, organizacija… Pitam se, shvaćamo li da možda i mi sami, svojim načinom rada, sebe dovodimo u tu poziciju? Ne tražimo sustavne, dublje razloge, već opravdanja za to gdje jesmo i uklapamo se.
Raznolikost ljudi kao potencijal, kao izazov
Često pomislim i ističem – imam sjajne suradnice i najbolji tim na svijetu, iako ih osobno nisam birala. Neke sam zatekla, druge dobila, treće…, uvijek nekim spletom okolnosti. Ako kažem da je svaka osoba u našem sektoru drugačija i posebna, nisam rekla ništa novo čega nema i drugdje. Ima, dakle, u našem slučaju neki važan kotačić, neka tajna sila koja nas izdiže u ugodnu i produktivnu radnu sredinu.
Ono što se u našem slučaju izdvaja kao očiti preduvjet uspjeha jest jedna bitna odlika našeg sastava – a ta je da sve članice tima rade predano u zajedničkom interesu i da sve žele podijeliti uspjeh, a ne ga prisvojiti. Svjesne smo osobnih posebnosti i vrijednosti, ali i svjesne zajedničke šanse. Uvažavamo se u svim svojim različitostima – a to je uvijek važno imati na početku gradnje dobrog timskog ozračja i uspjeha.
Načelo društveno odgovornog poslovanja – afirmacija raznolikosti i prihvaćanje različitosti kao bogatstva čovjeka – osvijetljeno je dovoljno tek u ovo naše doba, na prijelazu suvremenog svijeta iz 20. u 21. stoljeće. Osvješćivanje različitosti dobilo je istaknuto mjesto u filozofiji društveno odgovornog poslovanja pa je ustanovljena i globalna deklaracija i „Povelja raznolikosti“, kojoj dragovoljno pristupaju tvrtke i institucije. Načelo raznolikosti, u tom smislu, znači prihvaćanje da su svi ljudi LJUDI, da su razlike u boji kože, spolu, naciji, državljanstvu, porijeklu … zapravo bogatstvo, a ne izvor antagonizma. I meni se sve to izvrsno povezuje uz ovu moju naslovnu temu; različitost nas zaposlenika, po karakteru, temperamentu, psihološkom profilu, interesima i sklonostima. To je pravo bogatstvo! I s time se moramo umjeti nositi, da nas ne nerviraju oni koji nisu „nama srodne duše“. Pretvorimo osobe različitih osobnosti u pobjednički tim! Prilike za takvo zalaganje postoje u svakoj organizaciji, tvrtki, ustanovi, klubu.
Kako svakodnevno djelujemo ili – integriranje osobnih vrijednosti i različitosti u timski uspjeh
Funkcioniramo po principu dobre ekipe. Radni dan započinjemo jutarnjom kavom na kojoj prepričamo neobavezne stvari iz osobnog života, medija, javnog prijevoza, vremena, ili što nam se u tom trenutku čini osobno zanimljivo ili zgodno za sve. Kada dan započnete opušteno i u pozitivnom okruženju, budite sigurni da ćete sve daljnje zadatke koje na vas čekaju, s nerijetko i nizom dnevnih problema ili stresnih situacija, puno lakše prihvatiti i odraditi. Samo pozitivan jutarnji start dobar je dnevni start! Ustaljen je dogovor, više prešutan nego verbaliziran, da u međusobnoj komunikaciji ne koristimo riječ „problem“ . Umjesto „problema“, mi imamo „Situaciju“. Koliko god da je situacija teška, ovakvim pristupom postaje lakša. Ili – kad netko nekome u timu predaje zadatak, dogovor je da zahtjev uvijek započne s „Molim te….“. Ta mala kratka riječ definitivno mijenja kontekst zahtjeva u pozitivno. Čak i kad nam se nešto ne da odraditi ili kad mislimo da to nije nešto što bismo mi trebali raditi, takvom zamolbom sve postaje puno lakše i ne dovodi zahtjev u pitanje. Govoriti naglas o našim različitostima, kao potencijalu – svrstavam također među važne načine, rekla bih: alat za homogenizacije tima. Na pozitivne odnose svakako utječe i ono životno povezivanje s drugim odjelima u vidu zajedničkih odlazaka na volonterske akcije – „izlete sa svrhom“ koje organizira tvrtka, proslave rođendana, pa su tu onda i zajednička duženja s ostalim zaposlenicima, organiziranje događanja za kupce u čemu svi prepoznaju neku svoju ulogu. Zajedničko sudjelovanje na konferencijama i edukacijama svakako pridonosi koheziji.
A ono, posebno važno ,za sve nas koji radimo jest pitanje – dolazimo li ujutro na svoje radno mjesto s „grčem u želucu“ ili „knedlom u grlu“?
Taj osjećaj da se veselite svakom radnom danu, da su vam svi suradnici važni – važni prvenstveno kao ljudi, a ne samo zato što ćete pomoću njih ostvariti željeni poslovni rezultat, gradi taj presudni i novi timski potencijal; to je ono što gradi dobre odnose i donosi rezultat.
Životne situacije – i problem i izazov
Naravno da i među nama nekad ima situacija koje nisu idealne i koje od voditelja (jednog ili više nas), zahtijeva uključivanje, pomoć ili moderiranje rješenja za nesporazum ili sukob. Nastojimo stvari čim prije iznijeti „na stol“, umjesto ih “gurnuti pod tepih“. Ako problem verbalizirate i prodiskutirate, lakše ćete ga riješiti nego kada se na njega gleda iz samo jednog kuta.
Za dobro funkcioniranje načela raznolikosti u timu, bez obzira na sastav i broj ljudi, najvažnije je da se članovi međusobno uvažavaju i poštuju, bez obzira na sve njihove ljudske različitosti i vrstu posla kojeg obavljaju.
Primjer
Sjećam se jedne situacije dok sam još radila u modnoj industriji. Imali smo petnaestak prodavačica. Neke su bile manje spretne, neke više. Među njima je bila i Danijela, najbolja prodavačica koju sam ikad vidjela. Spretna, okretna, ljubazna, poznavala je prodajni asortiman do u detalje. Kod nje kupac nikad nije izašao iz dućana, a da nije nešto kupio. I gle čuda, jedan dan Danijela je iz „čista mira“ dobila otkaz. Pitala sam direktora zašto je dao otkaz tako izuzetnoj radnici. Rekao je: „Zato što uz sav svoj dobar rad u dućanu, unosi toliko nemira i bunta među sve druge prodavačice da jednostavno to moram prekinuti.“ Iskreno, u tom trenutku nisam sasvim razumjela takvu poslovnu odluku. Danas, kada i sama upravljam timovima, jako dobro razumijem što to znači. Jedna takva „neprilagođena“ osoba u timu, doista može unositi razdor među ljude i time znatno utjecati na pogoršanje atmosfere u timu, a onda i na zajedničke rezultate rada.
Za kraj, koja je poruka? Možda ipak ona bezvremenska: „Kad se male ruke slože…“?
Kad govorimo o uspjesima nekog projekta ili važnog rezultata, često znamo staviti određene pojedince u prvi plan. Genijalci su nam naravno presudno potrebni, vizionari isto tako, ali – važan je i svaki pojedini član tima. Rezultat je zapravo uvijek zajednički, bez obzira što pojedinačni doprinos valoriziramo sukladno razini udjela u pojedinom zadatku i/ili važnosti pojedine uloge u timu.
I sad, na kraju, vraćam se onom mom „silosu“ s početka priče. Iako se trudimo biti jednako pozitivni i afirmativni prema čitavoj organizaciji, događa se da smo i mi od drugih nekad neshvaćeni i svrstani u vlastiti „silos“. Mislim da nas ponekad naprosto ne razumiju. Za njih je sve što radimo lako i jednostavno. Jest lako i lakše – ali – možda je to upravo stoga što dobro funkcioniramo u timu?! Možda je to nagrada za našu umješnost da se prihvatimo kakve jesmo, da različitosti pretvaramo u potencijal.
Možda u nekoj drugoj organizaciji naš način funkcioniranja definitivno ne bi prošao. Neki imaju drugačije politike od naše. Poznajem neke sustave gdje se zaposlenici koji se previše povežu i druže, rasele u druge timove.
Što god da je točno ili krivo, uzimam si za pravo biti samouvjerena, samopouzdana – i stojeći čvrsto na zemlji želim reći: ja i dalje biram svoj tim i ovaj način rada: zalaganje za timski duh i zagovaranje načela „snaga je u razlikama“. Bez nas, svake ponaosob, i bez ovakvog zajedničkog pristupa, teško da bismo ostvarili puno sjajnih projekata i događanja koja su iza nas.
„Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može,“ kaže pjesma velikog pjesnika Drage Britvića, koju je tako sjajno uglazbio iznimni Arsen Dedić !!!
Nada Podnar Direktorica Sektora za operativni marketing HEP Opskrba; promotorica održivog razvoja i eko-Neretve
Boranka je upravo ušla u četvrtu sezonu. Podsjetimo se, kampanja Boranka u protekle je tri godine okupila 7.300 volontera iz čitave Hrvatske, ali i inozemstva. Na požarištima u okolici Splita, Solina, Makarske i Zadra izviđači i drugi volonteri Boranke ukupno su do sada posadili više do 85.000 novih stabala.
Savez izviđača Hrvatske, Hrvatske šume, Hrvatska gorska služba spašavanja i Splitski skautski zbor, kao glavni organizatori kampanje Boranka, započeli su s novim akcijama pošumljavanja požarišta Dalmacije. Ove jeseni pošumljavat će se opožarena područja u okolici Splita, u splitskim naseljima Žrnovnica i Gornje Sitno.
Prva ovogodišnja akcija pošumljavanja održana je 18. rujna 2021. na području Korešnice u Splitu .
Svim volonterima osiguran je bio besplatan prijevoz do i s lokacije pošumljavanja, sadnice, zaštitna oprema, alat za sadnju, stručni nadzor radnika Hrvatskih šuma, voda, sendviči i voće.
Boranka će se ove godine održavat ukupno 5 subota, zaključno sa subotom 16. listopada. Svi zainteresirani za sudjelovanje mogu se prijaviti na mobitel organizatora 091 3639 942, a prijava za besplatan prijevoz autobusom je obavezna obzirom da je broj mjesta ograničen. Autobusi za besplatan prijevoz volontera kreću svake subote u 9:00 sati s terminala u Sukošanskoj u Splitu.
Boranka – sjajan primjer u Europi
Boranka je već sada postala najveća europska volonterska akcija pošumljavanja požarišta i sjajan primjer kako okupiti brojne volontere, institucije i organizacije u obnovi prirode. Primjer Boranke već su počele primjenjivati i druge europske države, a zbog svoje originalnosti i učinkovitosti, Boranka je već sada postala najnagrađivanija neprofitna kampanja u povijesti Hrvatske. Tako je Boranka, uz brojna domaća i svjetska priznanja, nedavno osvojila i jednu od najznačajnijih europskih nagrada – nagradu Europskog parlamenta „Europski građanin“. Ovu nagradu organizatori Boranke primit će u studenom u Bruxellesu.
Boranka – uz podršku mnogih !!!
Od početka ove sjajne akcije Boranku, kao glavni medijski pokrovitelj, podržava medijska kuća 24sata. U organizaciji Boranke sudjeluju i brojne druge institucije koje pružaju podršku izviđačima i drugim volonterima. Hrvatske šume osiguravaju sadnice i drugi sadni materijal, a njihovi stručnjaci educiraju volontere i rade stručni nadzor same sadnje. HGSS-ovi volonteri glavna su logistička podrška u organizaciji pošumljavanja.
Ravnateljstvo civilne zaštite osigurava alat i opremu za sadnju te ostalu logistiku, a grad Split osigurava besplatan prijevoz volontera autobusima, dok volonteri Crvenog križa stoje na raspolaganju volonterima u slučaju nesretnog slučaja ili nezgode.
Glavni sponzori, simbolično nazvani Glavni PoBORitelji ovogodišnje Boranke su Raiffeisen banka, Radenska Adriatic i Henkel. NeoBORivi pomagači Boranke ove godine su Dacia, E.ON, Germania i AKD, Zeleni PoBORnici su L’Occitane, Glovo, Hemco i Viking Air.
Zaposlenici tvrtki sponzora pridružit će se u ozelenjavanju Dalmacije izviđačima i svim drugim volonterima.
Boranku kao pokrovitelji već godinama podržavaju Europski parlament, Ministarstvo poljoprivrede, Američka gospodarska komora, Veleposlanstvo Kanade, UHDDR, agencija IMAGO te Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora.
Dobitnici nagrade Velebitska degenija Krunoslav Rac, Ana Trcol, Petra Somek i Nikica Klobučar (u ime nagrađene Tajane Petrović Čemeljić); autor: HEP
„Velebitska degenija“ motivira, afirmira, prednjači, krči, osvjetljava one lijepe ljudske putove i zalaganje čovječanstva za boljim nagrada za najbolji novinarski rad s područja zaštite okoliša i prirode u pisanom, radijskom i televizijskom novinarstvu te novinskoj fotografiji u 2020. godini.
Novinari i mediji osnažuju vidljivost DOP-a i održivost dobre naše, održivi razvoj Hrvatske prati politike i ciljeve Europske unije !
Nagrada „Velebitska degenija“ (autor: HEP)
Nagrađeni za 2020. su u svima kategorijama:
U kategoriji radova objavljenih u tisku i na internetu dobitnica novčane nagrade i plakete Velebitske degenije je Petra Somek, za reportažu Zaštićena priroda Međimurja objavljenu u časopisu Meridijani.
U istom je časopisu objavljena i nagrađena fotoreportaža Proljeće na Velebitu – buđenje gorostasa, autora – pisca i fotografa Krunoslava Raca.
Dobitnica nagrade u kategoriji televizijskih radova je Ana Trcol za prilog Podizanje razine mora i klimatske promjene, koji je emitiran u emisiji Potraga na RTL Televiziji.
U kategoriji radijskih priloga nagradu je dobila Tajana Petrović Čemeljić, novinarka HRT-a, Radio Rijeke, za dokumentarnu radio dramu Sakupljač zvukova – Ivo Vičić.
Dobitnici nagrade „Velebitska degenija“ s članovima ocjenjivačkog odbora i visokim uzvanicima
„Termin u kojem se održava ovogodišnja Degenija, Europski tjedan održivog razvoja, ima snažnu simboliku jersve ono što se u Hrvatskoj događa na planu zaštite okoliša, energetske tranzicije i općenito održivog razvoja dio je zajedničkih politika i ciljeva Europske unije u okviru Zelenog plana, u čemu Hrvatska elektroprivreda, kao stožerna nacionalna energetska tvrtka, ima posebnu ulogu i odgovornost“, poručio je prilikom dodjele nagrada Petar Sprčić, član Uprave Hrvatske elektroprivrede, i pozvao okupljene predstavnike medija da nastave pratiti ostvarenja HEP-a u području obnovljivih izvora i niskougljične energetske tranzicije, ukazavši na nedavno objavljeno Izvješće o poslovanju i održivosti HEP grupe za 2020. godinu u kojem je tema okoliša prezentirana vrlo iscrpno i u skladu s europskim propisima.
Osim Petra Sprčića, nagrade su dodijelili izaslanica ministrice kulture i medija Jasna Vaniček-Fila,ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode dr. sc. Aljoša Duplić i Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
Jedna od fotografija iz nagrađene fotoreportaže „Proljeće na Velebitu“ Krunoslava Raca (autor: Krunoslav Rac)
„Velebitska degenija“ utemljena 1998.
O povijesti nagrade, koju su 1998. utemeljili Zbor novinara za okoliš Hrvatskog novinarskog društva i tvrtka APO, koju je 2016. godine naslijedila druga članica HEP grupe – HEP Opskrba, te o tijeku ovogodišnjeg natječaja za najbolje novinarske radove o zaštiti okoliša govorila je Lidija Komes, predsjednica Zbora novinara za okoliš i predsjednica Ocjenjivačkog odbora nagrade Velebitska degenija.
Hodajte više, biciklirajte, koristite javni prijevoz… i nakon Europskog tjedna kretanja, 16. – 22. 9. i Dana bez automobila, 22.9.2021.! Smanjite vožnju automobilom!
Ova europska kampanja potiče građane, male i velike gradove, na uvođenje i promicanje održivih prijevoznih načina i sredstava i poziva stanovnike da iskušaju sve alternative vožnji automobilom. Poticanjem pojedinaca na odabir održivih načina prijevoza, poput pješačenja i bicikliranja, moguće je smanjiti emisije CO2, poboljšati kvalitetu zraka, ali i vlastito zdravlje te urbane prostore učiniti ugodnijim mjestima za život i rad.
Slogan ovogodišnjeg Europskog tjedna mobilnosti:
„KREĆIMO SE ODRŽIVO! OSTANIMO ZDRAVI!“
Tijelo zaduženo za nacionalnu koordinaciju Europskog tjedna mobilnosti u Republici Hrvatskoj je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i kao i svake godine poziva Vas da se uključite u najveću manifestaciju posvećenu održivoj urbanoj mobilnosti, koja se, uz financijsku i političku potporu Europske komisije, održava u razdoblju od 16. do 22. rujna o.g.
JUBILARNI 20-TI EUROPSKI TJEDAN KRETANJA!
Podržimo tradiciju, dajmo akciji novu snagu i sadržaje!
Motivacijski poklič ovogodišnjeg Europskog tjedna mobilnosti “Krećite se s nama!” (“Walk with us!”) potiče na odabir aktivnih načina kretanja ili kombiniranje hodanja i biciklizma s javnim prijevozom.
DAN BEZ AUTOMOBILA – 22. rujna, podsjetnik na velike dobrobiti fizičkog kretanja
Osim prilagodljivosti, hodanje i biciklizam imaju i mnoge druge prednosti, poput društvene i ekonomske pristupačnosti, pouzdanosti, ne proizvode štetne emisijske plinove te imaju pozitivan učinak na ljudsko zdravlje.
Značajna je povezanost između kretanja i prevencije brojnih bolesti te u svjetlu pandemije, koja još uvijek vlada svijetom, ovogodišnji se tjedan kretanja odvija na temu-geslo „Održiva mobilnost za zdraviji život”.
Kretanje je preporučljivo kao prevencija kod brojnih kardiovaskularnih bolesti. Također može doprinijeti i prevenciji lokomotornih oštećenja, dijabetesa, moždanog udara i sličnog. Znamo da kretanje umnogome utječe i na poboljšanje mentalnog zdravlja i samopouzdanja te održavanja tjelesne težine i kondicije.
Cilj najšire kampanje i gesla “Održiva mobilnost za zdraviji život” jest potaknuti mnoge, kako bivše i tako i nove sudionike da se pridruže akciji, posebno jer je riječ 20. godišnjici #EUROPSKOGTJEDNAMOBILNOSTI pod ovogodišnjim sloganom „Krećimo se održivo! Ostanimo zdravi!“. Ljudi su pozvani da održavaju svoju tjelesnu i mentalnu formu tako da istražuju ljepote svog grada, regije ili države te da se brinu o okolišu i zdravlju drugih dok biraju ekološki prihvatljive načine svog prijevoza.
Biciklisti u prosjeku žive dvije godine dulje od ljudi koji ne voze bicikl
Biciklisti izostaju s posla zbog bolesti 15 % dana manje od ostalih
25 minuta žustrog hoda svaki dan produljuje život za sedam godina.
Manifestacija EMW u 2021 se realizira kroz tri glavne komponente:
Tjedne aktivnosti alternativnog kretanja;
Iznalaženje trajnih mjera za uvođenje održive mobilnosti, npr. uvođenje i/ili širenje pješačkih zona, spuštanje rubnjaka, uvođenje sustava javnih bicikala, unaprjeđenje sustava javnoga prijevoza
“Dan bez automobila”, koji se održava 22. rujna, predstavlja centralni događaj Europskog tjedna mobilnosti.
Izvrsna 2021.!!! Sudjelovanje masovno – stigle prijave za skoro 2300 gradova
Na mrežnim stranicama EUROPEAN MOBILITY WEEK može se vidjeti da je svoje sudjelovanje u ovogodišnjim aktivnosti prijavilo 2.289 gradova iz 45 europskih zemalja (stanje 12.09.2021.). Među njima je i šest hrvatskih gradova sa svojim programima obilježavanja 20. Europskog tjedna mobilnosti: Rijeka, Varaždin, Osijek, Koprivnica, Kutina i Drniš.
Postupak prijave grada za sudjelovanje u obilježavanju Europskog tjedna mobilnosti je vrlo jednostavan. Potrebno je samo ispuniti on-line Obrazac za prijavu te poslati ispunjenu i potpisanu Europsku povelju od strane gradonačelnika ili druge ovlaštene osobe Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, tijelu zaduženom za nacionalnu koordinaciju, na adresu Radnička cesta 80, 10 000 Zagreb.
Nagrade Europskog tjedna mobilnosti za najbolja gradove
Lokalne samouprave koje su uložile najznačajnije napore u promicanje održive urbane mobilnosti konkurirat će za Nagradu Europskog tjedna mobilnosti, koja se od 2018. godine dodjeljuje u dvije kategorije – jedna europskim gradovima većim od 50000 stanovnika, a druga manjim od te brojke. Njima je 2012. godine pridodana i nagrada za planiranje održive urbane mobilnosti (SUMP).
Nagrada Europian Mobility Week dodjeljuje se od početka projekta.Od 2017. godine Nagrada Europskog tjedna mobilnosti dodjeljuje se u dvije kategorije – jedna europskim gradovima većim od 100.000 stanovnika, a druga manjima od tog broja.
Najbolji gradovi – dobitnici EMW nagrada. Među njima i naši Zagreb i Koprivnica
U 2020. godini dobitnioci su su njemački gradovi Mönchengladbach i Lilienthal, dok su 2019. nagradu osvojili srpski Kruševac i grčka Karditsa. Raniji dobitnici bili su portugalski Lisabon i njemački Lindau (2018.), Beč i grčki grad Igoumenitsa (2017.), švedski Malmö (2016.), španjolska Murcia (2015.), švedski Östersund (2014.) i Ljubljana (2013. i 2003.).
Nagradu je 2012. osvojio i Zagreb, a Koprivnica još 2007. godine.
A kako se građani mogu pridružiti?
Pratite informacije u planiranim aktivnosti u svojim gradovima.
Priključite se na neki od načina; iznađite alternaciju vožnji automobilom! Hodajte, biciklirajte,… ostavite automobil kod kuće…
Nakon prve EKO-izjave o dobrim ekološkim navikama i osobnom doprinosu održivosti (kraj 2019. ), kojom smo nas trojica – dr. sc. Mislav Ante Omazić, Matija Hlebar i Goran Tudor (autor članka), našoj dopovskoj javnosti predstavili osobne EKO-prakse i zalaganja, preostaje mi, dvije godine poslije, promotriti ono – koliko sam u tome napredovao?
Evo mog raporta. Uz napomenu – život mi je danas jednostavniji i bogatiji. Nema u ovoj temi kompliciranja i „filozofiranja“. Zalaganje za održivost dio je identiteta suvremenog čovjeka.
RAZMIŠLJANJA KAO PLATFORMA
Tijekom zadnjih godina priključio sam se stanovištima stručnjaka i osviještenog dijela javnosti da je klimatska kriza već ozbiljno započela i da civilizacija Zemljana uistinu kasni s globalnom protu-akcijom i prilagodbom. I, dodatno, da pretežito stanovništvo stoji po strani, odvojeno od biti stvari, ni približno dovoljno educirano na ovu temu. A sve što će se dalje sa klimom i svijetom događati, pogoditi će najviše masu „malih ljudi“! Pogledajte eko-navike svojih susjeda, kolega na poslu, posjetitelja javnih događanja, pa ćete sa lako složiti. I mislim još da svatko od nas „naprednih“ treba ponuditi vlastitu praksu okruženju na uvid. To donosi edukativan učinak, a može biti poticajem na priključivanje novih poklonika održivosti. Uočiš pozitivna iskustva drugih i kreneš i ti.
Goran Tudor, u ambijentu zaštićenog krajobraza Savica-Šanci, Zagreb, 2020.
Razvoj mojih novih eko-postupaka temelji se na uvjerenjima. Učvrstio sam se u uvjerenju da ekonomski rast i razvoj koji podrazumijeva stalno veću proizvodnju i potrošnju, makar se trudio za nosi naslov „održivi razvoj“, neminovno vodi ka iscrpljivanju resursa Zemlje i sve većem otpadu, klimatskoj krizi. Intenzivno akcentiranje reciklaže i kružne ekonomije, kako to sada radi najveći broj vlada i EU, nije dovoljno jaka strategija, iako neka korist svakako postoji. Jedini pravi izlaz je u susprezanju. Treba nam pojednostavljenje života, s manje zaliha svega, s manje stvari u korištenju, što znači: manje novog nabavljati, stvari koje imamo – dulje koristiti, stvarima davati novu namjenu, stvari popraviti a ne odmah mijenjati novim, stvar proslijediti drugome na korištenje… Projektirati predmete tako da ostavljaju najmanji mogući eko-otisak. Pa pogledajte današnje bicikle –3 puta su teži od prijašnjih! Pogledajmo džipove i jednovolumenske automobile – zumirajte se samo na njihove gume, veličinu, i znat ćete zašto ostavljaju 40% veći ekološki trag od „običnih“ automobila (kako u kultnoj knjizi „Priručnik za hodače“ kaže Edo Popović). Živjeti jednostavnije! Može li se to u 21. stoljeću? Može li se ispuhati konzumerizam i odustati od mjerenja nacionalne uspješnosti samo rastom BDP. Naime, rast BDP-a ne kazuje ništa o „žrtvi“ – devastaciji prirode, osiromašenju resursa, zagađenju kopna-vode-zraka. Ne kazuje ništa o mukama i iskorištavanju mnogih nesretnih ljudi koji rade u nenormalnim uvjetima uz bijednu nadnicu… (pretežito u Aziji, africi, Latinskoj Americi). Nekritični rast (proizvodnje, potrošnje…) koji se već stoljećima mjeri stopom BDP, neminovno vodi povećanom otpadu i zagađenju i ništa dovoljnog se ne dade tu napraviti da se posljedice spriječe. Ali, postoji alternativa. Nasuprot tomu svijetu BDP-a i održivog rasta (svjesno ne kažem – održivog razvoja) je smjer koji nudi nova filozofija ODRAST (de-growth), koja podrazumijeva odbacivanje iluzije o rastu kao rješenju za prosperitet u budućnosti čovječanstva i poziv je na promišljanje proizvodnje i potrošnje koja će osiguravati čovjeku primjeren život i u granicama ekološke održivosti planeta. (Knjigu „Odrast/ Pojmovnik za novu eru“, možete nabaviti u Hrvatskom centru poslovne knjige, Zagreb, www.knjizaraum.hr)
Autor u zaštićenom krajobrazu „Golubinjak“, Lokve, Gorski kotar, 2021.
***
Uzevši sve to u obzir, stojeći sučelice Zemlji i društvu, nastojim, zapravo, postići da mogu živjeti s manje svega (reduce), produljiti životno trajanje nekom predmetu procesom novog raznovrsnog korištenja (reuse) te vratiti ono potrošeno u novi ciklus upotrebe (recycle).
Svi smo na početku učenja! Ne zaboravimo, prva klimatska konferencija UN-a održana je 1992. u Rio de Janeiru. Nekoliko decenija od tada – što je to prema trajanju čovječanstva!
DRUGA FAZA – NAPREDAK EKO-PRAKSE, NOVE NAVIKE 2020./2021.
Pri zamjeni automobila starog 8 godina drugim, mlađim, u 2020. odlučio sam se za klasu manje auto, za trećinu jeftinije od onog velikog. Manji automobil ostavlja kudikamo manji ekološki otisak. Nimalo me se ne dojme veliki, opremom nakinđureni, skupi automobili. Nije problem samo cijene, već i osjećaja – zašto svojim postojanjem toliko maltretiram majku Zemlju?!
Ovladao sam navikom ekonomične vožnje – držeći se prosječne brzine na autocesti do 130 km/sat, uz ciljanu potrošnju do 4,8 – 5,5, l/100 km
karikatura Ivana Haramije Hansa „Domaće iz uvoza“
Konačno! Ispisao sam i tu listu naših obiteljskih dobavljača – izravnih proizvođača, OPG-a i malih seoskih proizvođača (koji prodaju višak proizvodnje koju ne mogu sami konzumirati). Zadovoljan sam, čak ponosan! Na našoj obiteljskoj listi ima ih 31 (pravne i fizičke osobe). Jedem zdravije, a pripomažem opstanak ruralne Hrvatske!!. Mnogo je takvih namirnica, od ulja i vina, graha, suhog mesa, soli, sira, mlinaca, lanenog i bućinog ulja, raznog mesa, jaja, brašna, krumpira, raznog voća i povrća … Sa mnom su slabe sreće veliki internacionalni trgovinski lanci. I ne mogu sakriti svoje ogorčenje saznanjem da neki uvoze i 90% svoje ponude Hrvatima (i pri tome „peru“ imidž parolama „Zeleni okusi Hrvatske“ i sl. O tome odlično govori karikatura iskričavog Ivana Haramije Hansa „Kupujte domaće iz uvoza“.
Kad god mogu kupujem u malim dućanima, sjedam u mali kafić, lokalnu gostionicu. „… jer veliki će se sami za sebe pobrinuti“, kako pjevaju Prljavci u vječnoj uspješnici, skladbi „Lupi petama“.
U ove dvije ljetne sezone nisam kupio ni komad „robice“ (radi tzv. „obnove garderobe“). Protekle zime jesam nešto, ali trebalo je. Uglavnom, imam odjeće i obuće za mnoge buduće godine i godine. Ne zanimaju me one „nove kolekcije“! Modu definiram kao „pandemiju nekritičnog imitiranja“.
Na Mrežnici, ljepotici rijeka, kolovoza 2021.
Sve one predmete koji mi više ne trebaju, koje ne koristim nekoliko godina, nastojim nekome darovati, da ih netko koristi više i dulje nego ja (alat, odjeća. uređaji…). Tek kad u tome ne uspijem, nosim stvar u reciklažno dvorište.
Nedavno sam povadio svu garderobu iz ormara i položio po krevetima – i opet našao dosta toga čega je previše. Upravo slažem pošiljku ispravne odjeće za „Humanu novu“ ili neku drugu udrugu, koje će predati drugima koji su u potrebi. (Kad imaš puno odjeće i obuće, moraš imati velike ormare. Onda moraš imati velike sobe, pa veliki stan, zeza se s našim navikama čuveni autor izreka Dušan Radović.
Volim otići na sajam starina Hrelić (zagrebački buvljak; uh kako je tamo dobra atmosfera, svi opušteni, vedri). Odnesem tamo i darujem nekom simpatičnom prodavaču ono što mi ne treba. Ponekad kupim nešto posve originalno za sebe i svoje. Doprinesem da se produlji vijek korištenja nekoj stvari, da ne završi na otpadu.
Usavršio sam vještinu „minimalnog trošenja vode za ručno pranje posuđa“ i tuširanje. Shvatio sam da je najveći uzročnik prevelike potrošnje vode – jak mlaz, pa pazim da mlaz bude osrednji ili mali. Perem u lavabou istovremeno više predmeta (čaša, tanjura). Dok mi je gornji predmet u rukama, voda pada po onom donjem. Neke predmete ne treba prati već samo ručno isprati. Na primjer, šalica od čaja – što se može uprljati čajem! U perilicu stavljam samo ono zaprljano, masno, na ekonomični program. Itd. Itd. Tu sam vještinu naučio na sušnim Kornatima, kod kuma Zorana. Tamo vlada pravilo: svaka kap vode ima dvije namjene. Ruke se peru iznad lavora, a ta se voda kasnije koristi za cvijeće ili WC. Itd.
U vlastitom vrtu vikendice u Jablanovcu (neki kažu „botaničkom“ – toliko je velik i bogat!), nastojim kompostirati što više. S tim ciljem ne kosim travu svaki tjedan (kao u zapadnim filmovima), već pustim da trava malo poodraste, da količina za kompostiranje bude veća. Ove godine sam na lijehe vrta prevezao preko 15 kolica komposta starog 3 godine (koje je to gnojivo, i još eko!)
U botaničkom vrtu Zavižan, Velebit, rujna 2021.
Ozbiljno sam odlučio brinuti o svom zdravlju, preventivno, što držim da je društveno odgovorna praksa. A ako se ipak imam razboliti, mogu barem kazati: „Ja sam svoje odradio, a ako me dohvati neka boleština, to je stvar više sile i statistike. Netko se mora razboliti.“ Kod liječnika idem onda kad ne moram, dakle – preventivno, svakih pola godine, godinu, tri godine (kako nalaže koji pregled.) Naravno, time je trošak kojeg činim zdravstvenom sustavu najmanji. A meni moje dobro zdravlje najizglednije! (sve je OK, hvala nebesima)
S istim ciljem u 2021. pojačao sam rekreaciju i vježbanje. Svakodnevna jutarnja vježba (45 -60 min); traje to bez prekida od ranog proljeća. Učestalo brzo hodanje – preko 12.000 koraka, realizirano u 2021. 80-ak puta. U 2021. u planu je 40-ak dana planinarenja (do 10.9. – imam ih 33). Uživamo i zdraviji smo! Bez brige; ne potrošim ja sve svoje vrijeme na rekreaciju; ima ga dosta i za rad i stvaranje, druženje. (moj skromni životni učinak možete očitati i na portalu M.E.P. Hrvatskog centra poslovne knjige kao pokretača M.E.P.-a, menadžera, predavača i autora, te Intervjuu u knjizi „INTERVJUI 100 HRVATSKIH LIDERA“, autorice Jasminke Samardžija)
Kupujem pivo u boci (tek iznimno u met ambalaži). Napomena: Da ne bude zabune, ne pijem baš puno!
Ne kupujem više plastične kutije za spremanje raznih stvari u svom domu. Koristim za tu namjenu raznu staru ambalažu (kutije od cipela, sladoleda, malih uređaja…)
Kad sam na izletu u nekom selu, malom mjestu, nastojim poštivati lokalne ljude, život i običaje, sve ono „njihovo“. Neću se cjenjkati previše, pazit ću na čistoću …
Ne znam da li je ovdje tome mjesto, ali i to ističem – financijski podržavam potrebite ljude, koliko mogu. Uvijek ima neki novčić više, nego mi potrebe zahtijevaju. Spadam u filantrope. Uz to važna je i izravna topla riječ onima u poteškoćama. Imam svoju listu od 10-ak takvih ljudi, kojima se javim svakih 2-3 mjeseca, tek da se prijateljski čujemo. Njima ta pažnja znači puno. Mogu zamisliti sebe u njihovoj situaciji. (Zamislite se u situaciji nekog nevoljnog iz svojeg okruženja.) Mnoge ljude nije uvijek pratila životna sreća kao mene, time se ravnam. No to spominjem, kako vidite, tek na kraju ovog pisanja, nakon obrade svih drugih tema! (Donacijom se ne može kupiti „društvena odgovornost“)
PRVA FAZA – TEMELJCI. PODSJETNIK NA MOJU EKO-IZJAVU, 2019. (zajednički nastup sa dr.sc. Mislavom Omazićem i Matijom Hlebarom)
Goran – REDUCE:
Kao autor i nakladnik nikad više neću tiskati knjige s tvrdim koricama. Zadnji put bilo je to 2009.
Prije nego pojačam grijanje u stanu, radije navučem prsluk, lagani džemper i sl.
Noću snizimo temperaturu u stanu na 18,5. Ujutro se toplina brzo vrati zahvaljujući dobroj ovojnici zgrade.
Kad sam u hotelu ne tražim zamjenu ručnika svakih 1-2-3 dana (pa ni kući to ne činim).
Nosim odjeću i obuću dovoljno dugo, dok je „pristojno“ ne iznosim.
Ne kupujem modnu odjeću, tek da se „ponovim“, ne kupujem ništa što je „fora“,
Prilikom ručnog pranja ili ispiranja suđa i odjeće, skupljam vodu u posudu pa je ponovno koristim. Na kraju još jednom ispirem pod čistom vodom (nastojim istu količinu vode koristiti u više navrata i za više namjena)
Tuširam se samo par minuta, mislim da potrošim do 3 litre vode. Dok se sapunam prekidam dotok vode. A 15 godina se nisam „namakao“ u kadi od sto litara vode.
Barem 20 namirnica kupujem kod lokalnih proizvođača (maslinovo, bučino i laneno ulje, krumpir, luk, mnogo voća, mlijeko, svježe i suho meso, vino, orašaste plodine, sjemenke, jaja…)
Za Božić 2019. darove nisam umatao u ukrasni papir. Dobivene vrećice spremio sam za idući Božić 2020.
Vidio sam kod susjeda ogromnu limuzinu. „Tesla“, na električni pogon. Ali, koliki ekološki otisak ostavlja proizvodnja vaše ogromne limuzine, upitao sam ga.
Uhodavamo se u nabavci namirnica „rinfuza“, a ne u gotovom pakiranju (žitne pahuljice, sir…).
Kad sam na izletu u malom mjestu kupim u trgovini razne potrepštine za naredni mjesec, dva, i tako pomažem selu da opstane.
Goran – REUSE:
Moj sljedeći automobil će biti rabljeni 2-3 godine (reuse), a sigurno i manji (reduce).
Predmetima tražim novu namjenu (plastične i kartonske ambalažne kutije koristim za odlaganje alata, vijaka i šarafa, sitnica, dokumenata).
Određene predmete koje ne koristim (odjeću, namještaj, uređaje…) ne nosim odmah u reciklažno dvorište, već ponudim drugima (prijatelji, rodbina).
Stariju odjeću koristim u vikendici ili za planinarenje.
U vikendici čuvam komade žice, konopa, plastične folije, letvice (jednom kasnije će zatrebati).
Knjige i obrazovne videe koje danas više ne trebam, ili nisu to „oni moji“, darujem lokalnoj knjižnici svake godine.
Često odnosim odjeću u dobrotvorno odlagalište „Otvoreni ormar“ (donesi što ne trebaš – uzmi što trebaš) uz Kvaternikov trg u Zagrebu.
Neke predmete i buduće darove rado nabavim na lokalnom buvljaku (volim tamo otići, uživati mir i vedrinu tih ljudi).
Goran – RECYCLE:
U svom domu otpad razvrstavam u 7 vrsta.
Prije nego odložim kartonsku ambalažu u ulični spremnik rastavim je i stisnem (tako da se manje zauzima mjesta i sporije puni spremnik).
Odnosim kući plastičnu čašu ili tanjur iz kafića, sajma, adventa u gradu… uvijek kad vidim da može završiti u miješanom otpadu, da ih osoblje trpa sve u istu kantu.
Pokupim s trotoara plastičnu kesicu od bombona ili čipsa… i ponesem do prvog spremnika.
I primijenit ću, kazao sam tada u prosincu 2019., sve dobre ideje i navike koje njeguju Matija i Mislav i drugi. Učih sam, učio sam i od njih i svijeta, kao što su vjerojatno i oni nešto pokupili od mene. Pogledajte što sve što su oni činili, i ja s njima u 2019.
Znate li da je Veliki pacifički otok smeća, onajplutajući, velik kao tri Francuske? Da li steosvijestili dasu mora i oceani postali skladišta plastičnog otpada, koja mi Zemljani, uglavnom putem velikih rijeka, punimo baš svakog dana? Na svakog od nas otpada „proizvodnja“ od pola kilograma plastičnog otpada na dan! Brinu li nas, doista, posljedice koje rastu eksponencijalno, a već su sad vidljive i iznimne? Čemu ovo vodi?
Ako ste ovoga ljeta imali sreće i uživali na lijepim jadranskim plažama koje zapljuskuje čisto, plavo more, naravno da niste razmišljali da negdje daleko u oceanima slika nije ni izbliza tako idilična. I s pravom, odmor je odmor. No, ljeto je sada iza nas i valja se vratiti svakodnevici. A nju čine i ona manje idilične slike i problemi današnjeg svijeta. Pa i oceani koji su postali skladišta plastike. Možda vam se čini da se to vas ne tiče. Ali, varate se. Tiče se ama baš svakog pojedinca, a još i više će se ticati generacijâ koje tek dolaze, koje će uz sve drugo, bilo dobro ili lošije, dobiti u naslijeđe i ogromne gomile smeća.
Otoci smeća u oceanima stalno rastu
Količina otpada koje suvremeni ljudi stvaraju toliko je velika da ju je teško predočiti. Kako većina tog smeća završi u morima i oceanima, stvorili su se veliki otoci otpada, uglavnom plastičnog. Najveći među tim otocima nazvan je Veliki pacifički otok smeća. Nalazi se između Havaja i Kalifornije, oko 2.000 kilometara zapadno od Kalifornije. Kada je otkriven 1997. godine, bio je veliko iznenađenje i za znanstvenike. Danas se njegova veličina procjenjuje na 1,6 milijuna km². To je površina koja odgovara površini dva Teksasa ili gotovo tri Francuske. Nove analize otkrivaju da područje sadrži čak 16 puta više plastike nego što se ranije procjenjivalo. Procjenjuje se da taj otok sadrži oko 80.000 tona plastike ili 1800 milijardi komada plastike.
Strašne posljedice
Otok se formirao u pacifičkom suptropskom vrtlogu, a najvećim ga dijelom čini razni plastični otpad, od ribarskih mreža, konopa, dijelova brodske opreme, boca i raznih kontejnera do sićušnih dijelova mikroplastike koji nisu veći od vrška olovke (manji od 5 mm). Oko 46 posto krhotina stara je ribolovna oprema koja je izuzetno opasna, osobito za tuljane i druge sisavce koji se u njih zapliću.
Nošen vjetrovima, morskim strujama, olujama i valovima, plastični otpad putuje oceanima sve dok ne stigne u relativno stabilno područje gdje ostaje zarobljen, te se taloži ne samo na površini već ponire i do 30 metara u morsku dubinu. Budući da takav otok čini uglavnom mikroplastika, tj. mali djelići plastike, koja se raspada pod utjecajem sunca, soli i valova, ogromne nakupine plastičnog smeća često se ne vide iz zraka, ni iz satelita, a ponekad čak ni iz brodova koji im dođu posve blizu. Iako ga se naziva otokom, nije riječ o čvrstoj tvorbi već je, kako objašnjavaju znanstvenici, više nalik na gustu želatinastu juhu pomiješanu s većim predmetima.
U konačnici oko 70 posto morskog otpada tone na dno, a kada jednom prekriju dno, blokiraju dolazak sunčeve svjetlosti do algi i planktona čime onemogućavaju rast i život biljkama i životinjama te iza sebe ostavljaju pustoš. Tragovi takvog zagađenja otkriveni su čak i u Marijanskoj brazdi.
Uz Veliki pacifički otok smeća, koji se još naziva i Istočni otok smeća, drugi po veličini je nešto manji Zapadni pacifički otok smeća, koji je bliže Japanu. Uz njih još su tri slična otoka smeća, a neki znanstvenici im pribrajaju i šesti, koji se nalazi unutar Arktičkog kruga u Barentsovom moru.
Nakupljanje smeća u oceanima godišnje izazove smrt više od 100 tisuća kitova, dupina i tuljana, a svakim je danom i sve više mrtvih morskih ptica i ostalih životinja koje u trbuhu imaju puno malih komada plastike koje su pojele misleći da je to hrana.
Plastični otpad opasno narušava ekosustav oceana i mora, na više načina:
Zaplitanje životinja u plastični otpad: Izgubljene ribarske mreže ili „mreže duhovi“ posebno su opasne jer nastavljaju loviti iako više nisu pod kontrolom ribara. U takve se mreže životinje često zapletu, a mreže ih omotaju. Što se više nastoje osloboditi, životinje se sve više zapliću te ih čeka strašna i polagana smrt. Osloboditi ih mogu samo ljudi, a često ni oni. I plastični otpad s omčama jednako je opasan za morske životinje, na primjer ručke plastičnih vrećica, trake za pakiranje, različiti plastični prstenovi i sl.
Gutanje i ulazak u hranidbeni lanac: Životinje često pogreškom pojedu plastične dijelove i krhotine ili njima hrane mladunčad. Valja znati da su komadići mikroplastike iste veličine kao i planktoni, pa ih ribe svakodnevno gutaju. Osim što oštri plastični dijelovi mogu oštetiti utrobu životinja, truju ih i svojim kemijskim sastavom, ali i zauzimaju mjesto u životinjskom trbuhu čineći je sitom što životinju sprečava da jede pravu hranu. Sve je to izuzetno štetno za zdravlje riba, morskih ptica i drugih morskih životinja, a plastika putem riba ulazi i u ljudski hranidbeni lanac.
Širenje stranih invazivnih vrsta po svijetu: Plastični otpad nošen strujama kruži morima i oceanima. Alge, školjke, rakovi ili druge vrste mogu se pričvrstiti na krhotine plastike i tako prijeći ogromne udaljenosti. Ako je vrsta invazivna, može se naseliti i raširiti u novom okruženju, a često i „pregaziti“ autohtone vrste, narušavajući tako ekosustav.
Plastika, plastika, plastika, od 50-ih godina 20. st.
Plastika se pojavila 50-ih godina prošlog stoljeća i predstavljena je kao revolucionarni izum koji će promijeniti ljudski život. I doista, jeste. Fleksibilna, čvrsta, lagana i otporna, plastika je preplavila svijet. Koristili smo je i koristimo je svugdje, i gdje treba i gdje ne treba. Od 50-ih godina prošloga stoljeća do sada proizvedeno je oko pet milijardi tona plastike. Ta količina dostatna je da se oko cijelog planeta napravi čvrst plašt od plastike.
Prosječna osoba proizvodi pola kilograma plastičnog otpada svaki dan. Treba imati na umu da plastika, iako se lomi i razlaže na manje dijelove, nikada ne nestaje iz okoliša te izaziva trajne štetne posljedice po okoliš i živi svijet, pa tako i po ljude.
Putovi zagađivanja i najveći zagađivači
Iako dio plastičnog otpada potječe s brodova, većina ipak dospijeva s kopna u more putem rijeka i vjetra. Procjenjuje se da se godišnje u oceane iz rijeka izlijeva od 1,15 do 2,41 milijun tona plastike, a neke procjene idu i do 8 milijuna tona plastike. Glavni zagađivači su dvije zemlje – Kina i Indija. Oko 80% oceanskog plastičnog otpada potječe s kopna, a 90% toga otpada donosi do mora 10 velikih rijeka među kojima suJangce, Ind, Žuta rijeka, Ganges, Mekong, Niger i Nil. No, ako mislite da su Europljani savjesni, zamislite se nad podatkom da se oko 46 posto europskog odvojenog plastičnog otpada izvozi izvan zemlje podrijetla. Bogati smo, pa možemo platiti činjenicu da vlastiti otpad ne gledamo u svom dvorištu svaki dan; izvezemo ga i deponiranje platimo drugim zemljama. Prije nego što je zatvorila svoja vrata europskom otpadu 2017. godine, Kina je bila jedini uvoznik plastike za recikliranje. Ulogu Kine preuzele su države jugoistočne Azije, većinom one s lošim praksama gospodarenja otpadom, redom nerazvijene. I ta činjenica će jednom kao bumerang postati „svjetski problem“, kao i mnogošto drugog.
Što učiniti, da se ne dogodi najgore, 2050-te.? Što mogu poduzeti vlade, tvrtke, međunarodne organizacije, UN…?
Oko 71 posto površine Zemlje prekriveno je morima, aoko 60 posto svjetskog stanovništva živi uz more. Već te činjenice upućuju na to kakve sve nesagledive posljedice može donijeti zagađenje svjetskih mora. Zemlju već sada nastanjuje 7,8 milijardi ljudi, a s brzim rastom stanovništva, povećavat će se i količina smeća u oceanima. Znanstvenici predviđaju da će se u sljedećih deset godina otoci smeća udvostručiti. Ako nešto ne promijenimo, do 2050. godine u oceanima i morima bit će više plastike nego ribe.
Zaklada Ocean Cleanup i neke druge neprofitne udruge pokušavaju očistiti oceane, no svi su ti pokušaji ograničeni financijama i resursima. Usto, razvijen je samo sustav za skupljanje većih komada plastike, ne i za mikroplastiku. Ipak, ne treba odustati od pokušaja, a pomak u ponašanju i djelovanju moraju učiniti svjetske organizacije, vlade država, tvrtke, ali i svaki čovjek osobno.
… a što mi kao odgovorni građani?
Ono što možemo učiniti sami, već sada, jest:
Izbjegavajmo korištenje jednokratne plastike, osobito vrećica i boca za piće,
Suzdržimo se od nepotrebne kupnje i impulsivnog šopingiranja (koji nam pomaže tek prividno, u suštini tek kratkotrajnim umanjenjem nagomilane psihološke napetosti). Svaka nova kupnja podrazumijeva budući otpad – kud s njime?
Izbjegavajmo kupnju proizvoda od plastike, ako postoji alternativa,
Birajmo proizvode koji u pakiranju koriste malo ili nimalo plastike te
Potrudimo se pravilno razvrstavati otpad za recikliranje.
„Petorica iz vatrogasne brigade plus dvojica“, bijahu mali instrumentalni sastav izrastao spontano među darovitim zaposlenicima filmske kompanije Walt Disney. Umjetnike, crtače, scenografe, karikaturiste, profesionalce na poslu toliko je zaokupljao dixieland, južnjački jazz s početka 20. stoljeća, da su osnovali bend i svakog dana tijekom podnevne stanke svirali na nekoj od pozornica u kompleksu Disney u Los Angelesu. Kolege su pljeskali, a neki i plesali. (Kakve li sretne stanke tijekom rada!) Uskoro su im počeli stizati i vanjski glazbenici da se pridruže dobroj zabavi pa je jednom svratio i slavni vođa vodećeg orkestra SAD-a Benny Goodman. Postali su toliko popularni da su ih stali svuda zvati pa su počele i gaže. Novi korak bio je snimanje gramofonskih ploča. Tada su neki bliski suradnici gazdi Disneyju zabrinuto rekli: „Zar se ne bojite pustiti ih da to rade? Izgubit ćete ih, sve su poznatiji! Otići će za drugim poslom.“ „O, ne… Ovo je dobro ne samo za njih, nego i za moj studio. Osim toga, svi su oni oženjeni i sumnjam da će njihove supruge dugo trpjeti ono: ‘Draga, večeras ću opet skoknuti u naš klubić’, odgovorio im je Walt. Tako je sve i završilo. „Petorica“ su se umorila od kasnog lijeganja, neuredna života… Svirali su opet samo na pozornici Disneyja, povremeno, za svoj užitak.
Walt Disney ih je dobro razumio. Pogotovu nakon što je u 31-oj i sam prebolio nervni slom uslijed poslovnih briga i napora. „Ne mogu ti pomoći“, rekao mu je liječnik. „Otputuj nekamo na odmor, na dulje. I nađi si neki hobi koji će ti ispunjavati popodneva i večeri, bez ikakve veze s poslom.“
Disney je potom uvijek imao „jak“ hobi. Oduvijek su ga impresionirali vlakovi pa je u svojoj radionici iza kuće počeo izrađivati pravi vlak. Pozvao je u pomoć najbolje poslovođe iz mehaničarske i stolarske radionice kompanije, oni su našli nacrte lokomotive iz 1890., preračunali sve na dimenzije osam puta manje i s njim se upustili u posao. Walt je radio dimnjak, a poslije vrlo zahtjevne kotače, pa i drvene dijelove vagona. Kako je nastajao vlak, Disney je počeo graditi i novu obiteljsku kuću. Zamislio je da će prugu položiti u osmicu dugu 600 metara preko cijelog imanja, što su ukućani, naravno, smatrali suludim, pogotovu supruga kad je doznala da usjek pruge ima proći preko njezina vrta s cvijećem. Walt je našao kompromis: „Dobro, neka pruga ide ispod cvijetnjaka, kroz tunel.“ Uskoro je ta igračka – tri vagona s lokomotivom – prevozila njegove partnere i prijatelje. Sav razdragan, uživao je u ulozi ložača i strojovođe.
Diana Disney, njegova kći, otkrila je tajnu te priče u knjizi „Walt Disney – moj otac“: „Tata je dobro znao da ljudima treba dati oduška da ponekad potpuno izmijene tempo i vrstu života. Podržavao ih je da budu motivirani i izvrsni i na poslu i doma.“
Da, odrasli manipuliraju djecom i umješno ih vode ka svojim ciljevima. Društveno odgovorno poslovanje mnogih ovdje ostaje po strani. I u toj situaciji: dvije trećine mladih ispitanika (61 %) otvara svoj profil na mrežama prije dopuštene starosne granice od 13 godina. Čak 48 % mladih ne zna da postoje plaćeni oglasi koji su smišljeni da ih privuku… Dosta mladih poklanja svoju pažnju rizičnim sadržajima kao – pornografske poruke i eksplicitne fotografije, kao i alkoholna pića, e-cigarete, kockanje i igre na sreću i dr. Nesvjesna mogućih posljedica trećina djece ustupaju broj mobitela i svoje fotografije.
Ipak , recimo da 88% ih izjavljuje da na njihove kupovne odluke ne utječu i influenseri, što ohrabruje. većina od 57% mladih kaže da nije primjetila oglase niti im posvetila pažnju.
Jesu li naša djeca pripremljena za sve to? Naravno ne ili ne u dovoljnoj mjeri, iako se dosta roditelja trudi u tome.
U anketi je sudjelovalo 1092 mladih iz svih hrvatskih županija
Odgovore na dosta pitanja na ovu značajnu temu pružila je anketa o utjecaju digitalnog marketinga na dječja prava na internetu, provedena u sklopu suradnje UNICEF-a i HURA!-e na području odgovornog maketinga i oglašavanja prema djeci i predstavljena javnosti u rujnu 2021 . Većina ih pripada dobnoj skupini od 16 do 19 godina (75 %). Anketa je provedena u sklopu suradnje UNICEF-a i HURA!-e na promociji odgovornog digitalnog marketinga i oglašavanja prema djeci, a rezultati su predstavljeni na nedavno održanom predavanju “Utjecaj digitalnog marketinga i oglašavanja na djecu”.
U kojoj dobi djeca i mladi u Hrvatskoj otvaraju profile na društvenim mrežama?
Jedan od najvažnijih rezultata ankete jest da mladi u Hrvatskoj profil na društvenim mrežama otvaraju u vrlo ranoj dobi. Iako otvaranje profila na društvenim mrežama nije dopušteno djeci mlađoj od 13 godina, dvije trećine ispitanika (61 %) učinilo je to prije te starosne granice. Posebno zabrinjava podatak da je 5 % sudionika otvorilo profil u dobi od 7 ili 8 godina, a njih 16 % s 9 ili 10 godina.
Izloženost djece marketinškim sadržajima na internetu
Kad je riječ o izloženosti djece marketinškim sadržajima na internetu, većina sudionika ankete (69 %) primijetila je da ih katkad prate oglasi s mrežnih stranica koje su posjetili (bihevioralni oglasi ili remarketing),a gotovo svi sudionici (89 %) primijetili su oglase u mobilnim aplikacijama kojima se koriste. Više od polovice djece i mladih (52 %) razlikuje plaćene (sponzorirane) od standardnih tekstova na portalima. Ipak, trećina sudionika (34 %) nije znala da na mrežnim portalima postoje plaćeni tekstovi, a jedna sedmina njih uopće ih ne razlikuje od standardnih tekstova (14 %).Kada je riječ o utjecaju influencera na potrošačke navike djece i mladih, anketa je pokazala dakod većine sudionika (88 %) influenceri koje prate na internetu nisu utjecali na kupnju.
Izloženost djece neprimjerenim marketinškim sadržajima na internetu
U kontekstu neprimjerenih sadržaja kojima su djeca i mladi izloženi, važno je istaknuti one koji utječu na njihovu sliku o sebi te koji ih mogu potaknuti na negativne obrasce ponašanja. Rezultati provedene ankete pokazuju kako većina sudionika (57 %) nije primijetila oglase za odrasle na društvenim mrežama i internetskim stranicama koje posjećuju. No ipak zabrinjava da je čak petina sudionika ankete ipak primijetila neprikladne oglase, među kojima posebno navode pornografski sadržaj i eksplicitne fotografije, kao i alkoholna pića, e-cigarete, kockanje i igre na sreću i dr.
Djeca nerijetko na internetu ustupaju svoj broj mobitela i osobne fotografije
Zabrinjavajući su i podaci o dijeljenju osobnih podataka maloljetnika na internetu, a koji se često koriste za internetsko oglašavanje. Kao najčešće razloge za davanje osobnih podataka anketirana djeca i mladi naveli su besplatan pristup sadržajima – glazbi, videu, filmu, kvizu i igrama. Pritom posebno zabrinjava nalaz da je nemalen broj sudionika ustupio svoj broj mobitela (35 %) i osobnu fotografiju (18 %). Anketa je također pokazala da više od trećine anketirane djece i mladih (37 %) ne zna koja je uloga kolačića na mrežnim stranicama ili ih nije svjesna.
Važnost odgovornog digitalnog marketinga – što stručnjaci u marketingu i oglašavanju mogu učiniti?
Uz rezultate ankete, na predavanju su predstavljene i UNICEF-ove preporuke za odgovoran digitalni marketing i oglašavanje prema djeci, među kojima se ističu:
ograničavanje tehnika bihevioralnog oglašavanja na stranicama koje posjećuju djeca;
prikriveno brendirano oglašavanje (product placement, advergaming) mora biti pravilno označeno kao takvo;
djeca ne smiju biti izložena oglašavanju hrane s mnogo masti, šećera ili soli ili dobno ograničenih proizvoda (alkohol, duhan, igre na sreću, lijekovi, estetske operacije…);
promoviranje proizvoda od strane influencera na digitalnim medijima uvijek treba biti označeno kao oglašavanje na način koji je djeci jasan i prepoznatljiv;
potrebno je voditi računa o zaštiti osobnih podataka djece i mladih;
razvijanje medijske i digitalne pismenosti djece i roditelja.
„Djecasu danas iznimno utjecajna potrošačka skupina, no nemaju potrebna znanja i vještine kako bi na kritičan način mogli promišljati o marketinškim sadržajima kojima su izložena. Digitalni marketing poseban je izazov zbog nedovoljne reguliranosti, suptilnijih tehnika oglašavanja i činjenice da djeca sve ranije ulaze u online svijet, što pokazuju i rezultati ankete koju smo proveli. Nužno je da prakse digitalnog marketinga i oglašavanja vode računa o zaštiti djece od negativnih utjecaja, zaštiti njihovih osobnih podataka, ali i o njihovim pravima na pristup informacijama i da budu aktivni sudionici u digitalnom svijetu. Suradnjom s HURA!-om želimo educirati i osvijestiti marketinške i komunikacijske stručnjake o ovoj iznimno važnoj temi te ponuditi konkretne smjernice i alate koji će im pomoći u podržavanju dječjih prava u industriji tržišnog komuniciranja“, istaknula je Lidija Gamulin, voditeljica Odjela za partnerstva u UNICEF-u.
„Kao vodeća strukovna udruga u sektoru tržišnih komunikacija u Hrvatskoj, svjesni smo kako naša industrija ima velik utjecaj, ali i veliku vrijednost u percipiranju širokog spektra stavova javnosti. Za svoje članice organiziramo brojne edukativne projekte u suradnji s UNICEF-om, osigurali smo predstavništvo u Radnoj skupini za ograničavanje oglašavanja prehrambenih proizvoda djeci pri Službi za promicanje zdravlja HZJZ-a, te objavili novi i aktualni Kodeks oglašavanja i tržišnog komuniciranja, koji služi kao dopuna pravnim dokumentima i standard etike. Okrenuti smo budućnosti i realizaciji novih inicijativa s
ciljem educiranja tržišta te sprječavanja kršenja dječjih prava u industriji tržišnog komuniciranja“, izjavila je Dunja Ivana Ballon, izvršna direktorica HURA-e.
Doista su veliki zahtjevi koje ptice moraju ispuniti pri gradnji ptičjeg doma: osiguranje topline, sigurnost od ispadanja ptića, zaštita od trećih i „gotovost“ u...
To područje obiluje rijetkim staništima poput velikih poplavnih šuma, pješčanih i šljunčanih sprudova, strmih obala, rukavaca i mrtvica.
Boranka – sjajan primjer u Europi
Ravnateljstvo civilne zaštite osigurava alat i opremu za sadnju te ostalu logistiku, a grad Split osigurava besplatan prijevoz volontera autobusima, dok volonteri Crvenog križa stoje na raspolaganju volonterima u slučaju nesretnog slučaja ili nezgode.
Na mrežnim stranicama 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.