„Tko ne ulaže u DOP i održivost, ne razvija se!“
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) jedna je od onih institucija koja među poslodavcima promiče društveno odgovorno poslovanje (DOP) i održivi razvoj. O tome što se do sada napravilo, može li se učiniti više i bolje, razgovaramo s Natašom Novaković, direktoricom za radne odnose i ljudske potencijale HUP-a.
Kao organizacija koja samo u području ljudskih potencijala godišnje održi oko pedesetak edukacija, konferencija i okruglih stolova, značajno je doprinijela razvoju društveno odgovornog poslovanja i transparentnosti u poslovanju, potičući primjere dobrih praksi i njihovu vidljivost u javnosti.
HUP se dugo bavi područjem DOP-a, a od 2012. preuzeo je i koordinaciju mreže Global Compacta UN u Hrvatskoj. Što je osnovna slika toga?
Mreža Global Compacta danas ima između 70 i 80 članica, pa iako je rast broja članica vidljiv, nije riječ o eksplozivnom porastu. Općenito gledajući, članice Global Compacta najčešće su velike kompanije koje imaju dovoljno resursa da se mogu posvetiti ovoj temi. Mali poslodavci imaju pune ruke posla s praćenjem izmjena zakona i administracijom da bi uopće opstali na tržištu,pa im se vjerojatno čini da DOP po važnosti dolazi na kraju. A to ne bi trebalo biti tako, jer sve analize pokazuju da su kompanije koje se brinu za zaposlenike, za okoliš i općenito za održive ciljeve razvoja i koje imaju viziju i višu svrhu, produktivnije i bolje posluju. Činjenica je da se u velikom broju kompanija na DOP još uvijek gleda više kao na trošak nego kao na benefit.
Čak i velike kompanije kada govore o DOP-u ističu svoje humanitarne aktivnosti, a neke druge, poput brige za zaposlenike ili zajednicu, ne ističu. Kako HUP može utjecati na promjenu svijesti rukovodećih ljudi u tvrtkama?
Na svaki se način trudimo približiti ideju DOP-a kroz djelatnosti HUP-a, ali i Global Compacta.Održali smo jako puno edukacija vezanih za DOP kroz mrežu Global Compacta i kroz projekt “DOP za sve”, koji je trajao dvije godine i za vrijeme kojeg smo dodjeljivali nagrade HUP-a za društveno odgovorno poslovanje u nekoliko kategorija. To je vrlo posjećen događaj i izazvao je iznimno veliki interes poslodavaca. Naš je cilj pokazati poslodavcima da DOP nije trošak nego ulaganje u sebe, koje se višestruko vraća. Na području brige o zaposlenicima, čini mi se, najdalje smo napredovali.
Održali smo i jako puno projekata o rodnoj jednakosti, jer su HUP i Global Compact sudjelovali kao partneri u dvogodišnjem projektu čija je nositeljica bila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Imamo i HUP-ovu Bazu poslovnih žena koja je proizašla iz tog projekta. Zatim, provodimo i projekt „Privatni sektor za mlade“ u kojem povezujemo studente, poslodavce i obrazovne institucije s ciljem sustavnog održavanja studentskih praksi. Trenutačno pripremamo projekt u koji bi se trebalo uključiti i SOS selo, ostvarujemo suradnju s UNICEF-om, imali smo niz radionica za naše članove o dječjim prvima… Unutar Global Compacta potičemo i Mamforce standard za obiteljsko društveno odgovorno poslovanje kompanije, a HUP je i sam nositelj Mamforce i Dadforce standarda.
Bavite li se i ljudskim pravima?
Na neki način da, jer dječja prava i rodna jednakost dio su područja ljudskih prava. Doduše, nemamo poseban odjel koji se bavi ljudskim pravima, a teme borbe protiv siromaštva i nejednake raspodjele bogatstva u svijetu kod nas su još na marginama.
Iskazuju li naši poslodavci općenito dovoljno zanimanja za DOP i održivost?
Mislim da svijest o potrebi bavljenja DOP-om treba podići, ljude treba educirati, pa čak i napraviti određeni „pritisak“ da se shvati da je to važna tema i da strategiju održivog razvoja treba uklopiti u strategiju razvoja Hrvatske od 2020. do 2030. Upravo stoga ove godine namjeravamo temu DOP-a što više promovirati i po našim regionalnim uredima. U svakome od njih izabrat ćemo nekoliko ciljeva održivog razvoja koje ćemo obraditi kako bismo svijest o DOP-u proširili i dalje od Zagreba, u kojemu je koncentrirana većina svih aktivnosti.
U kojim se segmentima najviše osjeća usmjerenost tvrtki na društvenu odgovornost? Po čemu i kako se to uopće može izmjeriti?
Ne mogu govoriti o postotku kompanija osviještenih o DOP-u, ali ono što mogu vidjeti kod članova koji su aktivni u Global Compactu je da najviše dobrih praksi ima u području, kako sam već rekla, brige o zaposlenicima.Temama poput zaštite okoliša više se bave kompanije čije poslovanje utječe na okoliš. Zato i organiziramo različite radionice, od onih o nefinancijskom izvještavanju do onih o novim trendovima u DOP-u. Problem je što se oko tih tema uvijek okupljaju isti članovi, isti poslodavci. Zato nastojimo teme o DOP-u uvrstiti u neku poslovnu konferenciju koju posjećuje veći broj poslodavaca.
Možete li navesti neke primjere dobre prakse kompanija o DOP-u?
Ne bih isticala nikog, to je prilično nezahvalno.
Koliko je DOP prisutan u poslovanju tvrtki u Europskoj uniji? Možete li to usporediti s Hrvatskom?
Iz iskustva iz Global Compacta mogu reći da je DOP puno razvijeniji u zemljama poput Velike Britanije, Njemačke, Norveške i drugih država iz sjevernijeg, bogatijeg dijela Europe. Možda je to zbog pritiska zakonodavstva, jer ondje tvrtke imaju ne samo obvezu nefinancijskog izvještavanja nego i izvještavanja o jednakosti spolova i drugim pitanjima. Ili je možda samo riječ o tome da su to bogatije zemlje. Kad je gospodarstvo bogatije, kompanije su manje opterećene preživljavanjem. S druge strane, teme održivog razvoja i društveno odgovornog poslovanja vuku naprijed i potiču razvoj. To je začarani krug, tko ne ulaže u DOP, ne razvija se, a onda se bori za preživljavanje pa nema ni vremena ni novca za DOP. Ipak, odnekud se mora početi. Na stranicama Global Compacta kompanijama su dostupni zanimljivi alati za samoprocjenu, koji omogućavaju da kompanija sama procijeni koliko je napredovala u području DOP-a.
Spomenuli ste specifično HUP-ove projekte za promicanje DOP-a u Hrvatskoj. Možete li reći više o rezultatima nekih od njih?
“DOP za sve” financirala je EU i on je proveden u više država EU. U sklopu projekta bile su organizirane brojne edukativne radionice, a kruna tog projekta je nagrada HUP-a tvrtkama koje su u prošloj godini imale najbolje projekte društveno odgovornog poslovanja na područjima brige za zaposlenike, brige za zajednicu i brige za okoliš te za promicanje društveno odgovornog poslovanja unutar dobavljačkog lanca. Nagradu smo dodjeljivali dvije godine, a imat ćemo je i ove godine, vjerojatno u lipnju.
Naš drugi veliki projekt “Privatni sektor za mlade” obuhvatio je 40 znanstveno-obrazovnih institucija i oko 170 poslodavaca te više od 1000 studenata. Cilj projekta je što bolje povezati tržište rada i studente.
U listopadu ćemo u Dubrovniku imati i veliku konferenciju europske mreže Global Compacta. Dva dana održavat će se radni sastanak svih nacionalnih mreža, a treći će dan biti konferencija o ciljevima održivog razvoja. U fazi smo traženja poticajnih govornika, a za taj smo događaj već dobili i načelnu podršku Vlade RH.
HUP daje i hvale vrijednu podršku inicijativama drugih subjekata na polju održivosti, ljudskih potencijala, radnog prava, digitalnih tehnologija… Uz to, HUP održava konferencije, radionice, edukacije, provodi istraživanja, tiska knjige, sve u svrhu promocije DOP-a. Koliko ste takvih akcija napravili u 2017. godini?
Teško je pobrajati što sve radimo. Samo u području ljudskih potencijala imali smo desetak edukacija, konferencija i okruglih stolova, a ukupno možda i 50-ak na godinu. Radno pravo nam je uvijek zanimljiva tema, osobito fleksibilnije radno vrijeme. Jer, način rada zadnjih desetak godina uvelike se promijenio, sve je digitalizirano i zapravo više nije važno mjesto odakle netko radi. Zahtjevima za fleksibilnijim radnim vremenom, odnosno radom od kuće pridružili su se i sindikati u pojedinim kompanijama i radnici. Uskoro pripremamo i konferenciju o digitalnoj transformaciji. Uz to, ima još jako puno događaja u kojima nismo organizatori, ali sudjelujemo.
Godine 2013. u knjižici DOP za sve ustvrdili ste da „u Hrvatskoj gotovo uopće ne postoje Vladine aktivnosti poticanja DOP-a“. Je li situacija i dalje takva? Da li zakonodavstvo potiče ili koči mjere koje bi trebale omogućiti da zelena ekonomija i održivi razvoj postanu pristupačni gospodarstvu?
Ako netko može utjecati na promjenu zakonodavstva, onda su to sindikati i poslodavci, koji su u socijalnom dijalogu s Vladom. Kad govorimo o radnom zakonodavstvu, tu se ističe suprotstavljenost interesa poslodavaca i sindikata, iako to ne bi trebalo biti tako. Mislim da bismo trebali pronaći zajednički jezik i pritisnuti treću stranu da se zakon o radu promijeni kako bismo svi bili zadovoljni. Kada bi se poslodavce rasteretilo ogromne administracije, vjerojatno bi imali više vremena baviti se drugim pitanjima, pa tako i DOP-om. Ali, što učiniti kada će se kod nas samo ove godine mijenjati 210 zakona. Tvrtkama treba jako veliki pogon samo da prate sve zakone i bave se administracijom. To je veliki problem, posebno za manje tvrtke. Zato se HUP trudi što bolje informirati svoje članove o promjenama zakona, ali i utjecati na državu da se smanje parafiskalni nameti, da se smanji administracija i da se poslodavci mogu baviti razvojnim temama.
Nije riječ samo o radnom pravu, tu su i teme zelene nabave, klimatskih promjena i sličnih, zar ne?
Da. Mi smo uključeni u radne skupine za donošenje svih tih zakona. Problem je i to što se poslodavce često doživljava kao skupinu koja nameće svoje uske interese. Ali, zakonodavci koji zapravo zakone pišu iz ureda vrlo teško mogu zamisliti kako će zakon u praksi izgledati. Zato se događa da je zakonodavac mislio dobro, ali u praksi to uopće ne funkcionira. Kada bi se slušalo poslodavce koji se bave pojedinim područjima i problemima u praksi, mislim da bi zakoni bili kvalitetniji.
HUP je prije svega udruga koja promiče i zastupa interese poslodavaca, pa tako i pri donošenju zakonske regulative. Kako se ta specifična pozicija HUP-a može pomiriti s naizgled suprotstavljenim interesima radnika i zaposlenika, u smislu boljih uvjeta rada, sigurnosti plaće i slično?
Zvuči kao da je uistinu riječ o suprotstavljenim interesima, ali to ne bi trebalo biti tako. Svakom su poslodavcu dobri radnici iznimno važni i želi ih zadržati. Kad su radni odnosu u pitanju, sve što želimo je da zapošljavanje bude što lakše, da radno vrijeme bude što fleksibilnije, da ima manje administrativnih evidencija, ali isto tako ako neki radnik u sustavu više nije potreban ili ne radi dobro da ga poslodavac može lakše otpustiti, dakako uz proceduru i otpremninu.
Prošlo je godinu dana otkako je kao obvezna uvedena Direktiva o nefinancijskom izvještavanju. Kakva su iskustva?
Mislim da je odlično što je ta mjera uvedena, premda i u ograničenom opsegu. Sve više vanjskih investitora i dobavljača traži takvo izvještavanje, jer je to u razvijenim zemljama uobičajeno. Nismo primili nikakve primjedbe kompanija, iako je u početku bilo dosta upita kako se rade ti nefinancijski izvještaji. Kompanije članice mreže Global Compacta, poput velikih kompanija Atlantika, INA-e, HT-a i drugih,kroz tu mrežu već odavna rade nefinancijske izvještaje po sličnoj metodi, pa čak i naprednije od ovih koje traži zakon. Mislim da to nije neka velika dodatna obveza, a služi kao poticaj poslodavcima da razmisle što i kako rade i kako bi mogli bolje te da nešto nauče i iz primjera drugih kompanija.
Koliko je važna međusobna podrška svih promicatelja DOP-a, pa tako i naše Poslovne inicijative za afirmaciju DOP-a i održivosti – DOBRA HRVATSKA?
Mislim da je to jako važno. Potrebno je što više umrežiti sve te inicijative kako bi i odjek u javnosti bio što veći i kako bi se moglo pokazati da Hrvatska može bolje. Inače, jako mi se sviđa vaša inicijativa. Jer, svugdje su apostrofirane negativne vijesti. A o dobrim se projektima malo čuje, iako upravo oni vraćaju ljudima vjeru u sustav.
Na kraju, recite nam nešto i o sebi osobno. Kako uspijevate pomiriti odgovornu i zahtjevnu profesionalnu ulogu s obiteljskim životom?
Teško. Čini mi se da ne postoji ravnoteža nego postoji kaos koji moraš ‘hendlati’. Bez podrške partnera, žena koja želi i karijeru i obitelj ne može uspjeti. Iako je društvo sada otvorenije prema tome da žena želi imati i karijeru i obitelj, potrebna je još veća podrška sustava, pogotovo što se tiče radnog vremena vrtića i tržišta provjerenih dadilja. Volim sport, volim čitati i dan mi definitivno prekratko traje.
Koliko vam vaš poslodavac, HUP, pomaže u usklađivanju privatnog i profesionalnog života?
HUP je fleksibilna organizacija, koja ide na ruku zaposlenicima. Imamo i Mamforce i Dadforce certifikat, s udrugom Roda sudjelovali smo u projektu „Budi tata“, promoviramo korištenje rodiljnog i roditeljskog odmora za očeve, imamo u potpunosti plaćeno bolovanje u slučaju bolesti djeteta,fleksibilan godišnji odmor i slične pogodnosti. Na primjer, ako se kojem zaposleniku dijete razboli ili ima neku obvezu, može je odraditi u toku radnog vremena. Ali, naš je posao jako dinamičan, sastanci se često oduže, a kako svi imamo pametne telefone, stalno smo dostupni. Tu su i česta službena putovanja, pa uvijek ostaje premalo vremena za privatni život. Možda je rješenje u kraćem, ali efikasnijem radnom vremenu.
Mirela Drkulec Miletić
DOBRA HRVATSKA
Zamjenica urednika – novinarka
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.