HEINEKEN Hrvatska čuva pitku vodu

Objavio
Odgovorno
-

Ako se uzme u obzir da je samo 1% vode na svijetu pitko i dostupno, jasno je koliko je važno održivo koristiti i zaštiti pitku vodu, što je HEINEKEN prepoznao i uzeo kao svoju važnu zadaću.

U kompaniji HEINEKEN Hrvatska održivost je dio sastavni dio strategije i jedan od ključnih imperativa. Fokus je na šest prioritetnih područja: zaštita izvora pitke vode, smanjenje emisije CO2, održiva nabava, promicanje odgovorne konzumacije alkohola, zaštita zdravlja i sigurnosti te suradnja s lokalnom zajednicom. U definiranju ključnih prioriteta i aktivnosti u domeni održivosti jedan do glavnih alata je stalan dijalog s dionicima.

Bez vode nema piva

Voda je jedan od glavnih sastojaka piva i sigurno nije pretjerano reći da bez vode ne bi bilo pivarske industrije. Stoga ne čudi da HEINEKEN ulaže značajne napore i sredstva kako bi se smanjila količina vode koja se koristi u proizvodnji piva.

U toj domeni HEINEKEN ima dva cilja: smanjiti potrošnju vode rješavanjem gubitaka koji se mogu izbjeći te smanjiti utjecaj uravnoteženjem iskorištene vode koja ne može biti vraćena u lokalni sliv. Potičući i podržavajući inicijative za zaštitu vodnih resursa kompanija na globalnoj razini pomaže očuvati ili obnoviti sliv.

Prema istraživanjima UNESCO-a iz 2014. godine, Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodnih izvora na visokome 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu po bogatstvu izvorâ vodâ. Odnosno, Hrvatska je zemlja koja pripada u malu grupu zemalja bogatih vodom sigurne za pijenje iz kuhinjskih slavina. Nažalost, još uvijek se nerijetko susrećemo s praksama koje rade protiv prirode, iako takav način poslovanja neizbježno utječe na samo postojanje kompanije u budućnosti. Osobito kada njezin glavni resurs dolazi iz prirode.

Nesigurnosti vezane za očuvanje pitke i čiste vode stalan su rizik. Kao kompanija kojoj je voda izuzetno važna za poslovanje, što čini HEINEKEN Hrvatska?

S obzirom da HEINEKEN Hrvatska koristi vodu za svoje finalne proizvode, ali i kroz cijeli lanac opskrbe, kontinuirana zaštita vodnih resursa predstavlja jedan od glavnih prioriteta kompanije.

Osim aktivnosti vezanih uz smanjenje potrošnje vode, mnogo truda ulaže se i u zaštitu izvora pitke vode. U sklopu pivovare u Karlovcu nalazi se pročistač otpadnih voda, a kvaliteta otpadnih voda redovno se prati sukladno parametrima okolišne dozvole Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Konkretno, to znači da se tehnološkim postupcima osigurava da je otpadna voda iz proizvodnog pogona prikladno tretirana prije nego bude puštena u kanalizaciju.

Konkretni rezultati

Od 2008. godine do 2017. potrošnja vode smanjena je za čak 40% pa se tako za proizvodnju litre piva u 2017. godini koristilo 4,1 litra vode.

Ovaj rezultat postignut je zahvaljujući mnogim inicijativama te višegodišnjim ulaganjima u tehnologiju. Tako je, primjerice, proveden projekt učinkovitijeg korištenja vode u odjelu proizvodnje piva i tijekom procesa pakiranja. Također prije nekoliko godina u pivovari se počelo intenzivno raditi na optimizaciji kotlovnice, a pokrenut je i projekt rekuperacije vruće vode iz varionice koja se ponovno koristi za pranje strojeva u punionici. Time se ujedno doprinijelo uštedama i u potrošnji toplinske energije.

Navedeni primjeri i ostvareni rezultati pokazuju da je kompaniji HEINEKEN Hrvatska odgovorna i održiva uporaba vode izrazito važna. Prostora za poboljšanje još uvijek ima stoga odgovorno korištenje vode kao resursa ostaje jedna od prioriteta kompanije.

O kompaniji

HEINEKEN Hrvatska drži čvrsto drugo mjesto na hrvatskom tržištu piva. Tradicija proizvodnje piva u pivovari u Karlovcu seže u davnu 1854. godinu. U svom portfelju HEINEKEN Hrvatska ima vrhunske proizvode napravljene od kvalitetnih sastojaka. Pored Karlovačkog svijetlog piva i članova Karlovačko obitelji, u portfelju su i međunarodni te regionalni brendovi piva, cidera i jabukovače.

Helena Radić Bosanac, stručnjak za korporativne poslove i brend PR, HEINEKEN Hrvatska

Travanj, 2018.
Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera Dobre Hrvatske

Kolumna: Kako osiromašiti život u zemljama potrošača; aranžmani Googlea i Facebooka s izbjegavanjem poreza stajali Europu milijarde eura

Objavio
Goran Tudor
-
Foto: Gerd Altmann / Pixabay

Mnoge od najvećih svjetskih kompanija, među njima i Google i Facebook, provode stratešku politiku minimalizacije plaćanja poreza u zemljama-domaćinima u kojima ostvaruju svoje prihode. Rade u jednim zemljama, a plaćaju poreze u drugim – u onima gdje su propisane stope najniže. Uže gledano to izgleda kao „poslovno ispravno i zakonito“. Ali, ipak, nepravedno je.

Kontroverznim poslovnim odlukama najviših kompanijskih bordova tim načinom domicilne zemlje potrošača, u ovom slučaju europske, ostaju bez očekivanih poreznih prihoda, slabe se njihovi proračuni za nekoliko milijardi eura i čine siromašnijim životi mnoštva ljudi – potrošača, klijenata tih tvrtki. Mnogi od njih žive u slabije razvijenim društvima gdje je zadovoljavanje zajedničkih i javnih potreba već i tako problem.

I, naravno, odmah nam se nameće pomisao: čime će, kojim novcem te zemlje zadovoljavati prirodne potrebe svog stanovništva, kako će se (i kod nas) razvijati obrazovanje, zdravstvo, socijalna davanja, školstvo, pa i policija i obrana kad bi se svi koji imaju središnjice negdje daleko ili bliže, a rade tu kod nas, tako ponašali, neuplaćivali poreze. Kako bi bilo kad bi svi naši poduzetnici općenito, domaći ili strani, postupali na isti način? Sva opredjeljenja i zaklinjanja tih menadžera i njihovih tvrtka o društvenoj odgovornosti i održivom razvoju svijeta padaju u vodu.

Visoke pozicije koje nekih od tih kompanija dobivaju na svjetskim skalama odgovornog i bilo kojeg poslovanja, tek su, s ovog stajališta gledano, obični „greenwashing“ – marketinško ispiranje nečistog rublja. Na primjer, Facebook. Godine 2016., čuveni časopis Harvard Business Review, proglasio je tu tvrtku „Najempatičnijom kompanijom“ među Top 10 jer  prema zaposlenima pokazuje izrazito razumijevanje, uvažavanje i brigu…, osigurava im najbolje radne uvjete i bonuse. (No, da ne bude zabune, možda je to je tek prirodan poslovni „deal“ poslodavca i djelatnika, kompenzacijski način, kakva-takva potpora zaposlenicima da izdrže velike napore, velik stres i produljena radna vremena.)

Nažalost, nema te empatije i prema krajnjim potrošačima.

Današnja Europa upravo prepoznaje takvu prakse u svom krugu. Uhvatila se posla i izračunala koliko bi nam proračuni bili veći kad bi Google i Facebook, Amazon, Uber…

U nastavku prenosimo nešto kraćenu agencijsku vijest o svemu tome. (dolje).

A uskoro, već u 2018., možemo očekivati i konkretne odluke EU koje će dugoročno značiti ispravak jedne stare prakse neodgovornosti i farizejstva.

Goran Tudor

——————————————-

Izvornik:
Aranžmani Googlea i Facebooka stajali EU do 5,4 milijardi eura poreznih prihoda

Zemlje Europske unije možda su izgubile do 5,4 milijarde eura poreznih prihoda od 2013. do 2015. godine zbog poreznih rupa koje su koristili Google i Facebook, pokazuje izvješće izvjestitelja Europskog parlamenta zaduženog za izradu prijedloga porezne reforme.

Digitalne multinacionalne kompanije “svode na minimum ukupne porezne obveze u Europskoj uniji preusmjeravanjem svih prihoda u zemlje članice s niskim poreznim stopama, poput Irske i Luksemburga”, stoji u izvješću Paula Tanga, člana u Europskom parlamentu.

U fokusu su izvješća društvene mreže Facebook i tražilice Google jer te dvije američke kompanije većinu prihoda ostvarenih u Europskoj uniji knjiže u Irskoj, zemlji s niskom stopom poreza na dobit. Zahvaljujući tome plaćaju daleko manje poreze u EU nego u drugim dijelovima svijeta.

Prema postojećim propisima, internetske kompanije plaćaju poreze samo u onim zemljama u kojima su samo fizički prisutne i registrirane, bez obzira na to gdje ostvaruju dobit.

Izvan Europske unije Google plaća devet posto poreza na ostvarene prihode, a u Uniji samo 0,82 posto, stoji u izvješću.

Zbog toga su zemlje EU – uz izuzetak Irske – od 2013. do 2015. godine izgubile procijenjenih između 5,1 i 5,4 milijarde eura poreznih prihoda, zaključak je izvješća.

Izvjestitelj Tang trebao bi kroz Europski parlament ′progurati′ prijedlog porezne reforme, takozvanu zajedničku korporativnu poreznu osnovicu koja bi trebala uskladiti porezne olakšice na dobit kompanija među zemljama EU. Prema njegovom pripremljenom amandmanu, multinacionalne kompanije plaćale bi porez u zemljama EU u kojima njihove digitalne platforme generiraju godišnje prihode od namanje pet milijuna eura

Da su zemlje članice odlučile umjesto dobiti oporezivati prihode digitalnih kompanija, kao što sada predlaže Francuska uz podršku Njemačke, Italije i Španjolske, to bi im u razdoblju od 2013. do 2015. uz poreznu stopu od pet posto bilo donijelo prihode od četiri milijarde eura samo u slučaju Googlea i Facebooka, procjenjuje se u izvješću. Amazon bi također prema tom prijedlogu morao plaćati poreze. Trenutno je njegovo europsko sjedište u Luksemburgu, što znači da je u razdoblju od 2013. do 2015. uglavnom bio oslobođen obveze plaćanja poreza jer nije poslovao s dobiti, stoji u izvješću.

Izvor: Hrportfolio / Hina

Više informacija pronađite ovdje.

Budite dio velike priče: Traže se nove SOS mame i SOS tate!

Objavio
Odgovorno
-

Unatoč brojnim naporima raznih organizacija, još uvijek neka djeca žive u nepovoljnim uvjetima, teškim okolnostima i okruženju u kojemu nemaju priliku za bezbrižno i sretno djetinjstvo puno ljubavi i pažnje. No, svatko zaslužuje novu, drugu priliku jer nijedno dijete ne bi smjelo odrastati samo. Upravo zato postoje SOS Dječja sela koja se brinu za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, neovisno o njihovoj rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.

Jedno od najsnažnijih, temeljnih sastavnica Udruge SOS Dječje selo Hrvatska, jest SOS mama/SOS tata, osoba koja je spremna svoj život posvetiti misiji stvaranja obiteljskog ozračja za djecu bez odgovarajuće izvorne roditeljske skrbi. Osigurati djeci brižan dom u obiteljskom okruženju, te im omogućiti da odrastaju u poštovanju, ljubavi i sigurnosti.

Upravo za takvim osobama sada traga ova Udruga! Ako ste se i vi prepoznali u tekstu, u novoj, plemenitoj životnoj ulozi, prijavite se na natječaj. Zapravo, ovo je natječaj za hrabre ljude velikog srca koji su spremni doći i živjeti u SOS Dječjim selima Lekenik ili Ladimirevci, te skrbiti za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Postati i biti nekome mama ili tata!

Ovaj posao zapravo nikako nije to – klasični posao, već životni poziv kroz koji se djeci rođenoj u teškim okolnosti nastoji osigurati bezbrižno, mirno i sretno djetinjstvo. SOS sela upravo se to trude promijeniti, ali im je pritom potrebna i vaša pomoć.

Znate li – tko su SOS mame i SOS tate i što točno rade?

Vedre, predane, komunikativne, odgovorne i prilagodljive osobe velikog srca koje će djeci u potrebi moći pružiti sigurnu obitelj!

  • oni su zaposlenici SOS dječjih sela u kojima u SOS obiteljima žive djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi bioloških roditelja
  • oni žive i rade u SOS Dječjem selu te su okosnica SOS obitelji
  • SOS obitelj čine SOS mama/SOS tata te djeca za koju skrbe unutar zajedničkog kućanstva
  • oni odgajaju djecu primjenjujući stručna znanja i vještine, a svojom ljubavi, brigom i ustrajnošću, nježnošću, odgovornošću pružaju podršku i čine oslonac u djetetovom životu
  • oni također prolaze temeljitu teoretsku i praktičnu obuku prije nego preuzmu brigu za SOS obitelj
  • vedra, komunikativna, topla, brižna, otvorena, suosjećajna, susretljiva
  • visoke tolerancije neizvjesnosti, dobrog nošenje sa stresom, strpljiva i blaga
  • zrela, svjesna pravila, odgovorna, poštena, pravedna, prilagodljiva
  • ljubazna, puna povjerenja, dobroćudna, pomirljiva, zainteresirana
  • samostalna, organizirana, savjesna, temeljita, vrijedna, snalažljiva
  • energična, živahna, aktivna
  • spremna učiti i raditi na sebi, fleksibilna i motivirana

Ukratko, ako ste se pronašli u opisima i osjetili se potrebu prijaviti na ovo radno mjesto, onda ovdje možete pročitati više o samom natječaju te vidjeti kako prijave točno funkcioniraju.

Naše društvo duguje velike čestitke i potporu ovim ljudima.

DOBRA HRVATSKA
Ožujak, 2018.

„Zelena kuća“ za zelenu proizvodnju: Čemu nas može podučiti primjer male privatne tvrtke Naše klasje?

Objavio
Mirela Drkulec Miletić
-

Ako ste ikada jeli tortellone ili neki drugi proizvod brenda Aurelia, vjerojatno ste na poleđini pakiranja pročitali i zanimljivu priču o „zelenoj kući“ njihova proizvođača, tvrtke Naše klasje. Tako su, naime, u toj maloj privatnoj tvrtki s 38 zaposlenih nazvali svoje proizvodne pogone, i to ne samo zbog toga što su smješteni u zelenoj zgradi (a uistinu jest zelene boje), već i zbog „zelenog“ načina proizvodnje. Na pakiranju svojih proizvoda potanko navode koliko i kako brinu o okolišu, a potiču i kupce da ambalažu proizvoda odlože u odgovarajuće spremnike. Potez za svaku pohvalu, iako u našim uvjetima pomalo neobičan.

Zbog toga nismo izdržali a da ne zavirimo u „zelenu kuću“ tvrtke Naše klasje. U razgovoru s direktorom tvrtke, Zoranom Šimunićem, pomalo smo se iznenadili kada je razgovor o društveno odgovorom poslovanju tvrtke i održivosti g. Šimunić započeo tvrdnjom da svojom misijom smatra ne samo zalaganje za proizvodnju sa što manjim utjecajem na okoliš, nego i promoviranje poduzetništva u javnosti.

Promocija poduzetništva kao DOP praksa

– Mislim da je anti-poduzetnička klima jedna od rak rana našeg društva, pa djelovati na nju vrijedi jednako kao i nezagađivanje prirode. Kada bih djelovao u Njemačkoj ili Švicarskoj, vjerojatno bih razmišljao drugačije, ali u Hrvatskoj i to smatram dijelom DOP-a. Jer, ako nakon 20 godina poduzetničkog staža naš dobar primjer može nekoga motivirati, puno smo napravili – kaže Šimunić.

Njegov je put u poduzetništvo osebujan, baš kao i njegova tvrtka Naše klasje, čiji se proizvodi danas izvoze u desetak zemalja. S netom dobivenom diplomom agronoma očekivao je posao u poljoprivrednoj zadruzi u okolici Vinkovaca. Bilo je to u jesen 1991. i Zorana Šimunića zatekla je sudbina prisilnog iseljavanja u vihoru rata. U Zagrebu je najprije počeo raditi kao radnik u skladištu, zatim je napredovao prema prodaji, a onda s kolegom osnovao poduzeće po principu „kupi – prodaj“. Ali, htio je više. Takav ga posao nije ispunjavao i odlučio se za proizvodnju. Svjestan svoga nedovoljnog ekonomskog znanja, upisao je MBA u Poslovnoj školi Bled što je, kako danas govori, bila prekretnica u njegovu životu, poslovnom i privatnom. Početkom 2001. Naše klasje bilo je u povojima, a tvrtku osnovanu obiteljskim i osobnim novcem Zoran Šimunić razvijao je korak po korak.

Suživot s prirodom ugrađen u proizvodnju i proizvode

Odlučio se za proizvodnju svježe tjestenine. Bio je to, kaže, iskaz otpora jer ga je „silno nervirao“ veliki uvoz hrane. Puno je učio i pripremao se dok nije odabrao tehnologiju, okupio i educirao tim, te osmislio proizvode. Pitamo ga je li od početka vodio računa o zelenim principima proizvodnje.

– Ovako male tvrtke uvijek nose jak pečat svoga pokretača. Tvrtku sam osnovao jer me ovaj posao ispunjava, čini me zadovoljnim i daje smisao mom životu. Neke stvari koje su dio mene, moga karaktera i moga načina razmišljanja pretačem u proizvode, u odnose s ljudima, kako u tvrtki tako i izvan nje. Potekao sam i odrastao u slavonskom selu i vjerojatno u sebi oduvijek nosim osjećaj važnosti pripadnosti prirodi, nečemu daleko većem od nas samih. Takvo je moje razmišljanje ugrađeno u proizvode i način njihove proizvodnje. Pa kad već radimo nešto dobro, zašto to ne reći. Možda potaknemo i druge na promjenu razmišljanja i djelovanja – objašnjava Zoran Šimunić zašto je o svojoj „zelenoj kući“ progovorio i na pakiranju proizvoda.

Naime, na omot proizvoda nisu otisnuti uobičajeni piktogrami poput čovječuljka koji baca ambalažu u koš za smeće ili simbol Der Grüne Punkt, koji su uostalom mnogima i nerazumljivi. U Našem klasju su jasno, u sažetim rečenicama na omotu proizvoda pobrojali svoja postignuća, što su kupci sjajno prihvatili, sudeći po porukama koje šalju tvornici.

– Primamo pisma, mailove i Facebook poruke s pohvalama potrošača. K tome, naše proizvode potrošači svrstavaju u klasu zdravih proizvoda čemu su najviše pridonijele upravo ove jasno komunicirane poruke – kaže Šimunić.

Proizvodnja durum pšenice krenula. Što je s mlinom?

Iako je tvrtku osnovao kao otpor uvozu hrane, i Zoran Šimunić za svoju tvrtku  uvozi osnovnu sirovinu – krupicu tvrde, durum pšenice. I to jednostavno stoga što se ona u Hrvatskoj ne proizvodi. Odnosno, tako je bilo donedavno. Upravo je Zoran Šimunić organizirao neke baranjske farmere da počnu proizvoditi durum pšenicu, koja se kod nas nikada ranije nije uzgajala. Ipak, i sada durum pšenicu koja se proizvede za njegove pogone mora izvesti na preradu, jer u Hrvatskoj nema mlina koji može samljeti durum pšenicu u krupicu.

– U pilot-projekt uzgoja durum pšenice krenuli smo s 50-ak tona, a prošle smo godine uzgojili 3200 tona durum pšenice. Iako se ona u krupicu melje u Austriji, mogu slobodno reći da je naša tjestenina prva i jedina proizvedena od durum pšenice iz Hrvatske. U sljedećem koraku trebalo bi podići sušaru, silos i mlin kako bi se proizvodni ciklus zatvorio – kaže Zoran Šimunić te dodaje: – Što god da radimo, nastojimo maksimalno skratiti proizvodni proces kako bismo što manje utjecali na prirodne odlike sirovine. To je naš temeljni princip kod izbora tehnologija, a rezultat su ukusniji proizvodi koje konzumenti doživljavaju prirodnijima.

Što to u Našem klasju rade na održiv način?

Otpad nastoje što više smanjiti. Rade na boljoj motivaciji i koncentraciji ljudi, pa je i pogrešaka u proizvodnji manje. Osim toga, svake godine postave novi cilj u smanjenju otpada, a tehnolozi razrađuju načine da se cilj ostvari. Efekti su dvostruki: smanjuje se negativni učinak na okoliš i ostvaruju ekonomske uštede.

Koriste materijale koji se mogu reciklirati te zbrinjavaju otpad po kategorijama i daju ga na recikliranje. U pogonima koriste isključivo električnu energiju i plin, te paru kao čist izvor energije.Koriste deterdžente i sredstva za čišćenje koja se nakon primjene, u kontaktu s vodom ili zrakom brzo raspadaju i ne djeluju štetno na okoliš, a zbog halal i košer standarda ne sadrže ni alkohol.

Svoju „zelenu kuću“ sagradili su od materijala visokih izolacijskih svojstava.

Trude se da ostvare ured bez papira. Štedljivu naviku da printaju na papiru s obje strane već su odavna usvojili. Cjelokupnu arhivu posljednjih sedam-osam godina su digitalizirali pa su registratori u njihovu uredu nepotrebni. Od početka godine i sve njihove izlazne fakture su digitalne. Ogromna je to ušteda – nema printanja papira, kuverti, poštarina, goriva za odlazak na poštu, goriva potrebnog poštarima koji razvoze pošiljke…

U svibnju Naše klasje započet će s izgradnjom novog proizvodnog pogona u Kupljenovu. Dok su dosad za hlađenje tjestenine koristili plinove, u novoj će tvornici koristiti naprednu tehnologiju hlađenja amonijakom i CO2 kao medijima koji u zatvorenom krugu cirkuliraju i imaju velik kapacitet hlađenja. Koristit će i rekuperaciju, odnosno toplinu koja se oslobađa tijekom postupka hlađenja koristit će za pripremu tople vode i pare.

U novom pogonu investirat će i u silose pa će sirovina stizati u cisternama čime će se uštedjeti na tisućama i tisućama papirnatih vreća.

Mirela Drkulec Miletić

Ožujak 2018.
Sukladno Metodologiji oblikovanja DOP primjera Dobre Hrvatske

Fotografije: Robinson Zagreb

Mihovil Bogoslav Matković: Etika i estetika društveno odgovornog življenja

Objavio
Mihovil Matković
-

Živimo u vremenu koje sebe voli nazivati društveno odgovornim vremenom, s društveno odgovornim poslovanjem. Da bi to postalo, da bi moglo postati univerzalno. Potpuno dosljedno, društveno odgovorno poslovanje (DOP) bih nužno i odmah povezao, za što se ovime javno zalažem, s njegovim širim kontekstom i zahtjevom koji najprikladnije određuje sintagma – društveno odgovorno življenje.

Zašto? Jednostavno stoga što društvo u kojem živimo, po svom civilizacijskom iskustvu, ne postoji tek kao poslovna praksa. Biti u društvu, prije svega znači u društvu živjeti! Stoga i govorimo o odgovornom življenju.

Ovako shvaćena društvena odgovornost, nužno u sebi uključuje odrednicu etičkog i estetskog. Jer etičko i estetsko čine životno okruženje mekšim, socijalnijim, spontanijim, inkluzivnijim, humanijim. Prikladno je ovdje parafrazirati Nietzschea po kojem estetsko služi kao zaštita od istine koja nam prijeti.

Bez ikakve dvojbe, i porecivosti, etički i estetski učinak društveno odgovornog življenja je važan i nepobitan.

On objedinjuje sve diverzificirane skupine da se, u svom šarenilu, osjećaju u svom društvenom okruženju kao kod svoje kuće.

Društvo koje ne živi odgovornost, stvara društveni autizam i suvišne ljude, one koji su društveno isčašeni i uvijek negdje u tuđoj zemlji.

Istinski estetsko društvo je altruistično, a ne društvo gole društvene, animalne tolerancije.

Etičko i estetsko, i životno odgovorno društvo je i empatijsko društvo koje ne segregira ljude prema njihovim tipološkim odrednicama. Primjerice po razini društvene afirmacije, mentalnoj i obrazovnoj  superiornosti… Estetsko, i društvo odgovornog poslovanja i odgovornog življenja, ne kažnjava ljude koji su već društveno inferiorni, pa onda time i kažnjeni.

Rado povlačim paralelu DOP-a i društveno odgovornog življenja i pješačkog prijelaza. Da bi istinski služio svrsi, mirnom i sigurnom kretanju ljudi i prometa, pješački se prijelaz projektira na prikladnu mjestu i prikladno označava. Jednako tako, mora ga se uvažavati, pratiti, premjestiti kad treba na vidljivije mjesto. Sve da bi se konkretni ljudi osjećali dobro i sigurno, da bi bili dobro. Ne potvrđuje se slučajno čovjekov profil i njegova društvena slika na stvarnom, a u našoj priči, metaforičkom pješačkom prijelazu kao odgovornog sudionika-vozača ili pješaka u inače  nesigurnom i tako masovnom mediju kao što je današnji promet.

Doista, društvo je, kao posebna vrsta prometa, poput pješačkog prijelaza, postalo opasan i nesiguran medij.

Morali bismo se, konačno, bez licemjerja i laži, odlučiti biti njegovi vjerodostojni moderatori  i graditelji.

Upravo, odgovornim življenjem kao nultim preduvjetom svakog pa i odgovornog poslovanja.

Ali, bitno je znati da odgovorno ne živi samo onaj koji odgovorno posluje. I akademija može i mora živjeti i poslovati odgovorno, i politika, sveučilište, mediji, zdravstvo, šport… pa i estrada.

To je njihov, naravno i naš, moralni imperativ kao asocijacija ljudskih bića, da se podsjetimo na velikog Kanta.

Zaključno, biti odgovorna vrsta, civilizacija, društvo, naraštaj, znači, prije i iznad svega, odgovorno živjeti u najširem smislu. Tada je, odgovorno poslovanje samo jedan usputni razumljividio našeg moralnog atributa, našeg djelovanja, svijesti  i integriteta.

Živeći, radeći i poslujući činim to na odgovoran način – prema sebi, drugima, svima, svijetu. I našoj planeti koja nas, još uvijek, barem prividno, ugošćuje.

 

Možemo li kao vrsta koja očekuje i koja želi biti plodna i sretna, pristati na išta manje?

Mihovil Bogoslav Matković

Ulaganja u znanja mladih HEP prepoznaje kao vrijedan poticaj i doprinos njihovu razvoju i stručnom uspjehu

Objavio
Odgovorno
-

HEP-ov projekt Za naše male genijalce prva je potvrda toga.

Što neki projekt doista čini društveno odgovornim i kako taj projekt, a time i tvrtka kao cjelina, može pridonijeti ostvarenju općih – globalnih ciljeva održivog razvoja? Jedan od 17 ciljeva koje je UN postavio u sklopu Programa održivog razvoja do 2030. je i kvalitetnije obrazovanje. Praktična potpora tom cilju je i HEP-ov projekt opremanja osnovnih škola novim računalima pod nazivom Za naše male genijalce.

HEP-ov društveno odgovorni karakter vidljiv je i iz činjenice da je on, HEP – u vrijeme izrade podloga za provedbu cjelovite kurikularne reforme, prije više od dvije godine – prepoznao izgradnju boljega obrazovnog sustava kao jedan od najvažnijih društvenih prioriteta u Hrvatskoj. U sklopu te inicijative, Ministarstvo znanosti i obrazovanja pokrenulo je uoči školske godine 2017./2018. pilot projekt „e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola“, čija je provedba zahtijevala osiguranje odgovarajuće opreme. To je ujedno postalo i okosnicom ovog HEP-ovog projekta. Naime, kad je HEP 2015. godine, u suradnji s Narodnim radijem, osmislio nacionalni projekt „Za naše male genijalce”, u Hrvatskoj je, prema podacima Međunarodnog udruženja za vrednovanje obrazovnih postignuća (ICILS), jedno računalo dolazilo na čak 26 učenika, a većina je škola zadnji put bila znatnije opremljena računalnom opremom pred više od deset godina. Potaknut takvim stanjem, HEP je pokrenuo spomenutu akciju opremanja osnovnih škola novim računalima, želeći osigurati bolje uvjete informatičkog obrazovanja za što veći broj učenika, ali i senzibilizirati javnost za nepovoljno stanje školske informatičke opreme.

U prve dvije godine akcije – 2015. i 2016. – HEP je darovao 105 novih računala u 27 osnovnih škola, dok je u 2017. godini 50 računala dobilo novih 15 osnovnih škola – u Dardi, Osijeku, Dalju, Čemincu, Stankovcima, Kninu, Drnišu, Drinovcima, Lozovcu, Omišu, Dubrovniku, Slatinama, Slivnu, Banovoj Jarugi i Torčecu.

U okviru projekta Za naše male genijalce od početka do danas HEP je donirao učenicima 42 osnovne škole ukupno 155 novih računala u vrijednosti 750.000 kuna!

Akcija „Za naše male genijalce“ dio je šire suradnje HEP-a s obrazovnim sustavom. Kao velik poslodavac i nositelj energetskih djelatnosti (što zahtijeva znatna i stalna ulaganja u stručnost i znanje) te kao tvrtka od strateške važnosti za Hrvatsku, HEP je ulaganja u razvoj znanja mladih prepoznao kao vrijedan poticaj njihovu razvoju i budućim stručnim uspjesima. Nagradom Imam žicu! već dulje od dvadeset godina HEP uočava i nagrađuje najbolje mlade matematičare, fizičare i elektrotehničare i do sada je njome nagradio više od 700 učenika osnovnih i srednjih škola.

HEP je preuzeo važnu ulogu i u visokoškolskom obrazovanju te na temelju sporazuma o suradnji na znanstvenoistraživačkim, razvojnim i obrazovnim projektima surađuje s više hrvatskih institucija. Također, u nastojanju da potiče izvrsnost, HEP je svojim trajnim Programom stipendiranja u zadnjih desetak godina stipendirao više od stotinu redovitih studenata.

Nadamo se da će darovana računalna oprema pomoći malim genijalcima u njihovu razvoju sve do upisa na fakultet te da će neki od njih postati i novi HEP-ovi stipendisti i stručnjaci.

Darko Alfirev

Dobra Hrvatska
Ožujak, 2018.

Projekt Ericsson Nikole Tesle, WaterQ, u službi je zaštite okoliša i zdravlja ljudi

Objavio
Odgovorno
-

Na Svjetski dan voda, 22. ožujka, i službeno je završena prva faza projekta WaterQ čiji je primarni cilj istražiti primjenjivost informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) i koncepta javnog prikupljanja podataka u procjeni rizika te utjecaja vode na zdravlje ljudi.

Voda je prirodni, ograničeni resurs bez kojeg život na Zemlji nije održiv. Prema poražavajućim procjenama stručnjaka, više od milijardu ljudi diljem svijeta nema pristup dovoljnoj količini pitke vode. Niz društvenih i industrijskih čimbenika, kao što su neprimjerena poljoprivredna praksa, neregulirana industrijska ispuštanja te nedovoljno učinkoviti sustavi sanitarne infrastrukture u urbanim i ruralnim područjima, zajedno s očekivanim negativnim utjecajima klimatskih promjena, imaju snažan utjecaj na dostupnost vode sigurne za ljudsku upotrebu. To svakako postavlja  dodatni izazov za javnozdravstveni sustav te učinkovitost postojećih procesa i alata za procjenu utjecaja na zdravlje.

Osiguranje dugoročne učinkovitosti i troškovne održivosti procesa procjene rizika, temeljeno na aktivnoj suradnji građanstva i znanstvene zajednice te suvremenim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (5G i IoT), teme su kojima se bavi konzorcij WaterQ. Upravo je stoga glavna zadaća konzorcija  istražiti mogućnosti i utjecaje novih tehnologija na podizanje razine sigurnosti voda u Republici Hrvatskoj te poticati uključivanje zajednice u prikupljanje podataka, uz istodobno jačanje i podizanje svijesti državljana Republike Hrvatske o važnosti kvalitete i sigurnosti voda. Konzorcij čine Ericsson Nikola Tesla d.d., Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu te start-up poduzeće Freewa.

Ericsson Nikola Tesla, kao regionalni ICT lider i najveći hrvatski izvoznik znanja, u ovom projektu omogućuje automatizirano prikupljanje i prijenos ključnih parametara kvalitete i sigurnosti vode, napredni pristup u poredbenim analizama automatskih mjerenja provedenih u laboratoriju te jednostavnu vizualizaciju rezultata analize. Prikupljanje, obrada, analiza i prezentacija podataka za potrebe javno zdravstvenih djelatnika, obavljat će se na inovativnoj ICT platformi ”eOkoliš” koju su razvili stručnjaci kompanije Ericsson Nikola Tesla.

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, kao predstavnik preventivnog dijela javnozdravstvenog sustava, osigurava domensko znanje i duboko poznavanje izazova u području zdravstvene ekologije, u procjeni te novim pristupima u upravljanju rizicima. Uloga zavoda u WaterQ konzorciju odnosi se na definiranje parametara koje je potrebno pratiti, na korelaciju automatski prikupljanih podataka i službenih laboratorijskih mjerenja te analizu, tumačenje i informiranje svih zainteresiranih strana o rezultatima procjene rizika i mogućim utjecajima na zdravlje ljudi.

Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, sudjeluje kao partner u području izrade prototipa prijenosnog senzora za automatsko praćenje parametara vode. Senzor će pratiti Ph vrijednost, elektro vodljivost, temperaturu i zamućenost vode, a izmjereni podaci će putem mobilne mreže stizati u platformu eOkoliš na daljnju analizu.

Start-up projekt FreeWa se bavi aktivnostima mapiranja lokacija s besplatnom pitkom vodom u cijelome svijetu. Freewa aplikacija i web mapa pokazuju korisniku lokaciju najbliže besplatne pitke vode (česma ili prirodni izvor). U WaterQ projektu FreeWa predstavlja korisničko sučelje za prijenos informacija svim zainteresiranim građanima.

Dodatne informacije o projektu možete pronaći na web stranici www.waterq.info.

Projekt ‘Tisuću dana na Jadranskom moru’ Valamar Riviere dobitnik nagrade HUOJ-a

Objavio
Odgovorno
-

Valamar Riviera dobitnik je nagrade Hrvatske udruge za odnose s javnošću Grand Prix za komunikaciju donacijskog programa Tisuću dana na Jadranskom moru.

Riječ je o donacijskom programu koji Valamar Riviera provodi u okviru jednog od svojih devet programa društveno odgovornog poslovanja „Veliko srce Valamara“. Kroz ovaj donacijski  program Valamar osigurava ljetovanje za djecu bez roditeljske skrbi, djecu iz obitelji slabijeg imovinskog stanja te djecu s posebnim potrebama i zdravstvenim poteškoćama. Valamar Riviera je prepoznala potencijal svojih resursa te kroz ovakav projekt ostvarila iskorak u društveno odgovornom poslovanju. Samo u 2017. godini donirano je više od 1000 noćenja za više od 300 djece i voditelja, a u protekle četiri godine trajanja projekta u Valamarovim objektima ljetovalo je više od 1500 djece i voditelja iz svih krajeva Hrvatske.

I hrvatski građani su prepoznali vrijednost ovog projekta pa je tako Valamar Riviera jedina kompanija u Hrvatskoj koja je za ovaj program prošle godine dobila nagradu „Ponos Hrvatske“. „Tisuću dana na Jadranskom moru“ služi i kao krovna platforma za provođenje niza humanitarnih i edukativnih radionica, aktivnosti i programa koje promiču važnost tolerancije i prihvaćanja različitosti koje provode same udruge i škole čija djeca većinom po prvi put ljetuju na moru.

„Osnovna ideja projekta Tisuću dana na Jadranskom moru bila je da kao turistička kompanija iskoristimo postojeće resurse i svoj osnovni proizvod za dobrobit društva.Velika nam je čast i zadovoljstvo što je ova nagrada stigla ususret petom izdanju Tisuću dana na Jadranskom moru. S veseljem najavljujem da uskoro raspisujemo i novi natječaj te da ćemo i ove godine osigurati nova noćenja. Želja nam je da svoj potrebitoj djeci pružimo iskustvo ljetovanja, jer u bi Hrvatskoj, koja je turistička zemlja, sva djeca trebala moći doživjeti more“, istaknula je Deana Stipanović, voditeljica korporativnih poslova Valamar Riviere.

Nagrada Hrvatske udruge za odnose s javnošću za Valamar Rivieru je iznimno vrijedno priznanje struke.

U finale za nagradu Grand Prixa ušao je trideset i jedan projekt, a nagrađeno ih je deset.

Prve ekološke Lego kocke: Je li moguće zamijeniti cjelokupnu proizvodnju biljnom plastikom?

Objavio
Odgovorno
-
Lego bricks sit on a table in the cafeteria at the Naver Corp. headquarters in Seongnam, South Korea, on Tuesday, April 28, 2015. Naver, the parent company of Line Corp., operator of Japan's most popular instant-messaging platform, is scheduled to report first-quarter results on April 30. Photographer: SeongJoon Cho/Bloomberg via Getty Images

Najpoznatiji danski proizvođač igračaka, LEGO grupa, odlučio je poduzeti korak prema manjem korištenju plastike dobivene od fosilnih goriva. Ove godine u prodaju će pustiti prve kockice načinjene od biljne plastike dobivene iz šećerne trske.

Elementi od biljne plastike zasad će činiti tek jedan do dva posto njihove proizvodnje Lego kockica, i to uglavnom botaničke elemente poput lišća, drveća i grmlja. Međutim, planovi  kompanije da zamijene cjelokupnu proizvodnju biljnom plastikom vrlo su ambiciozni. Kompanija LEGO obvezala se da će do 2030. koristiti više održivih materijala u svojim osnovnim proizvodima i pakiranjima te da će postići proizvodnju bez otpada u proizvodnim operacijama.

Novi Lego elementi izrađuju se od polietilena, meke, izdržljive i fleksibine plastike koja se izrađuje od etanola ekstrahiranog iz šećerne trske, a navodno je taj materijal izdržljiv kao i klasična plastika. Budući da je riječ o bioplastici, može se reciklirati više puta premda nije 100 posto biorazgradiva.

LEGO grupa udružila se sa Svjetskim fondom za prirodu (WWF) kako bi podržala i potaknula potražnju za održivom plastikom te se pridružila Bioplastic Feedstock Alliance (BFA), inicijativi WWF-a, da bi osigurala održiv izvoz sirovina za industriju bioplastike.

Dodatne informacije pronađite ovdje.

Plutajuće solarne elektrane promijenit će korištenje energije u Nizozemskoj

Objavio
Odgovorno
-
Floating Solar Plant u Europi | Photo: Multiconsult

Dok su u davna vremena Nizozemci bili poznati po tome što su nasipanjem mora dobili novi životni prostor, sada su osmislili nov način iskorištavanja mora. Naime, objavili su nizozemski mediji, a prenosi Hina.

Očekuje se da morska solarna energija bude jeftinija od morske vjetroenergije i kopnenih izvora zbog nižih troškova izgradnje. Pilot-projekt vrijedan 1,2 milijuna eura državnog novca bit će pušten u pogon ovog ljeta sa 30 četvornih metara panela. Sveučilište u Utrechtu istražit će proizvodnju energije u prototipu, smještenom 15 kilometara od obale kod Den Haaga.

Na moru je više sunca, a u obzir treba uzeti i dodatnu korist od sustava hlađenja panela, koji povećavaju proizvodnju i do 15 posto. Nakon testne iduće godine, konzorcij koji se sastoji od energetskih tvrtki, znanstvenika i istraživača, planira instaliranje 2.500 četvornih metara plutajućih solarnih panela, koji bi trebali biti u punoj funkciji od 2021. godine, rekao je Allard van Hoeken, koji je osmislio projekt.

Inače, plutajuće solarne elektrane već postoje u Indiji, Kini, Japanu i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Foto: inhabitat.com

1...143144145...182Stranica 144 od 182

NAJČITANIJE

Međunarodni dan muzeja

Međunarodni dan muzeja 2026.: Izgradnja mostova kroz kulturu

Odgovorno -
Međunarodni dan muzeja obilježava se globalno 18. svibnja u koordinaciji ICOM-a. Cilj obilježavanja je istaknuti kulturni značaj muzeja.  Muzeji više nisu tiha spremišta prašnjavih relikvija;...
Svjetski dan pčela 2026.: zajedno za ljude i planet

Svjetski dan pčela 2026.: Zajedno za ljude i planet

Međunarodni dan obitelji 2026.: Obitelji, nejednakosti i dobrobit djece

Međunarodni dan obitelji 2026.: Obitelji, nejednakosti i dobrobit djece

Svjetski dan pčela

Svjetski dan pčela 2025.: Pčele inspirirane prirodom kako bi nas sve...

17 ciljeva održivog razvoja – AGENDA UN 2030.

Ptice, ptići, vrijeme gniježdenja. A gnijezdo – to veliko malo ispleteno...

Promotori DOP-a od A-Z