UDRUGA UZOR HRVATSKE: Važan partner Koprivnici u održivom životu grada, poslodavac za 5 produktivnih radnika, promicatelj teretnih bicikala – a u 2016.-oj ponovno uspješnija…

U 2016. godini UZOR-ova društvena inovacija „Teretnim biciklom do održive zajednice“ opet je zabilježila pozitivan trend razvoja, i to već sedmu godinu zaredom. Protekle su godine količine na ovaj način sakupljenog starog papira sedmerostruko veće nego u početnoj, 2010. godini. Ponovno je dokazano da se teretnim biciklima može još i više doprinositi održivom razvoju i životu grada Koprivnice.

Opravdanost i široku prihvaćenost teretnih trocikla u prikupljanju starog papira potvrđuju odlični rezultati u čitavom razdoblju od 2010. do 2016. godine, u kojem je teretnim biciklima dosad sakupljeno ukupno više od 1.800 tona starog papira!

Ova društvena inovacija temelji se na inovativnom sustavu za odvojeno sakupljanje staroga papira potpuno ekološkim vozilima (teretnim biciklima) u kućanstvima, „od vrata do vrata“.

Teretni bicikli imaju transportni kapacitet do 100 kg staroga papira, a koriste se za besplatnu dostavu i pražnjenje eko kutija u koje sugrađani u kućanstvima odvojeno sakupljaju stari papir. Zbog činjenice da sakupljaju stari papir iz kojeg se proizvodi novi papir, teretni bicikli su iznimno vrijedni čuvari naših šuma i jedinog nam planeta Zemlje. Tako su svojim predanim radom u razdoblju od 2010. do 2016. godine sačuvali život ukupno čak više od 36.000 stabala, koja bi inače trebalo posjeći za proizvodnju novog papira!

Osim toga, teretni bicikli za svoj rad ne troše nikakva fosilna goriva već se pokreću isključivo energijom čovjeka/vozača teretnog bicikla, a samim time su i njihove emisije stakleničkih plinova jednake nuli. Dakle, teretni bicikli su i veliki prijatelji naše klime jer su svojim radom u razdoblju od 2010. do 2016. godine spriječili ukupno više od 7.300 tona emisija stakleničkih plinova koji bi inače nastali u procesu sakupljanja starog i proizvodnje novog papira na „business as usual“ način!

Povrh svega, društvena inovacija je u razdoblju od 2010. do 2016. godine stvorila pet novih, ranije nepoznatih, održivih radnih mjesta vozača teretnih bicikala u gradu Koprivnici te omogućila barem privremeni posao još trinaestero osoba iz dugotrajno nezaposlenih i marginaliziranih društvenih skupina putem programa „Radom za zajednicu i sebe“ koji provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje!

Društvenom inovacijom se ostvaruju značajni ekološki, društveni i ekonomski rezultati, a inovacija je skalabilna odnosno primjenjiva i u drugim naseljima u Hrvatskoj, Europi i svijetu.

A kako se uopće dogodio taj sretni teretni bicikl?

U jednom se srcu pojavila strast za rješavanjem društvenog problema nepotrebnog bacanja starog papira u smeće, a u istoj vizionarskoj glavi ideja za njegovim rješavanjem na potpuno drugačiji, održivi način. I tako je započeo još jedan put s bezbroj izazova, skrivenih podsmijeha i pogleda ispod oka, jer se netko usudio krenuti putem kojim još nitko nije išao.  Ali – mnogošta je i dosad u ljudskoj povijesti postalo normalno onda kad je većina shvatila i prihvatila manjinu. Entuzijaste, pionire.

Udruga za održivi razvoj Hrvatske:

Matija Hlebar, predsjednik

Kolodvorska 7, HR-48000 Koprivnica, www.uzorhrvatske.hr, uzorhrvatske@gmail.com
tel. ++385 48 222 694, MB: 2568292, OIB: 23040021931, ŽR HR2925000091101310184 Addiko bank

 

HEP: SUSTAVNA BRIGA ZA MLADE! Sklopljena nova 27 ugovora o stipendiranju, a u zadnjih 10-ak godina njih preko stotinu. Uz to ide i poznati program IMAM ŽICU.

????????????????????????????????????

U posljednjih desetak godina Hrvatska elektroprivreda (HEP) je stipendirala više od stotinu redovnih studenata visokih učilišta – primarno tehničkih struka iz znanstvenih polja elektrotehnike, strojarstva, građevinarstva, računarstva i geodezije, ali i iz polja društvenih znanosti. Time je omogućio darovitim, a nerijetko i socijalno potrebitim mladim osobama, da zađu u akademsku zajednicu, steknu visoka stručna znanja i zacrtaju ambiciozno svoj radni i životni put.

Zalog za budućnost

HEP je tako ove godine za potrebe svojih tvrtki HEP-Proizvodnja i HEP-Operator distribucijskog sustava potpisao stipendijske ugovore s novih 26 studenata prve ili druge godine diplomskih studija. Studenti su ostvarili pravo na stipendiju na temelju provedenog Natječaja za dodjelu stipendija za akademsku godinu 2016./2017.

Jedan od strateških ciljeva HEP-a je da postane tvrtka znanja, centar izvrsnosti i točka u kojoj će se ogledati konkurentnost hrvatske energetike. U budućnosti HEP svoju konkurentnost može graditi jedino na znanju i stručnosti. Jedan od načina koji nam to može osigurati je i stipendiranje studenata. Želimo privući najbolje mlade stručnjake u Hrvatskoj i time možda zaustaviti njihov odlazak u druge sredine i druge države.“, izjavio je Saša Dujmić, član Uprave Hrvatske elektroprivrede d.d.

Ugovore o stipendiranju potpisali su redoviti studenti 1. ili 2. godine diplomskih studija s direktorima organizacijskih jedinica HEP grupe koje su potencijalno buduće mjesto rada stipendista unutar HEP Proizvodnje i HEP-Operatora distribucijskog sustava. Po završetku studija, stipendirani studenti će zasnovati radni odnos u organizacijskoj jedinici koja ih je stipendirala u svojstvu pripravnika na neodređeno vrijeme.

Na temelju ugovora o stipendiranju, studentima se kontinuirano mjesečno isplaćuje novčana potpora do završetka redovnog studiranja. Neto iznos stipendije za prvu godinu diplomskog studija iznosi 1.400 kuna, a za drugu godinu 1.600 kuna. Ovisno o postignutim rezultatima u prethodnoj godini studija (prosjek ocjena od 4,6 do 5,0), stipendist može ostvariti pravo na dodatak od 200 kuna mjesečno.

Životna povezanost dva dugovječna HEP-ova programa

Svakako da bi HEP-ov program stipendiranja trebalo promatrati u određenoj međuvezi i sa jednim drugim programom, onim poznatim i vrijednim, simboličnog naslova: IMAM ŽICU. Još od 1995. godine Hrvatska elektroprivreda, naime, dodjeljuje nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola za uspjehe na državnim natjecanjima u području matematike i fizike, a od 2005. godine i najboljim mladim elektrotehničarima.

Nagrada IMAM ŽICU! najdugovječniji je društveno odgovorni projekt u Hrvatskoj koji tako dobro spaja gospodarstvo s osnovnim i srednjoškolskim obrazovanjem. U 2016.-oj  godini, po 22. put od početka, novčanu nagradu (2500 kuna) dobilo je 37 učenika iz cijele Hrvatske. Sveukupno, HEP je od 1995. do 2016. dodijelio ukupno 681 nagrada IMAM ŽICU!.

Program Stipendiranja i Program Imam žicu! izraz su jedinstvenog viđenja vlastite odgovornosti i vrihe HEP-a za mlade i u širem smislu za društvenu zajednicu, kao i suvremenog vođenja poslovne politike.

Naš intervju s prof. dr. sc. Jasminom Havranek, ravnateljicom Agencije za znanost i visoko obrazovanje

Agencija koja posjeduje certifikat Mamforce  – prva u javnom sektoru Hrvatske –  promiče rodne i obiteljske politike,  ponosi se kolegijalnim i timskim ozračjem, rezultatima …

Hrvatska Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) dobila je 2016. godine certifikat Mamforce Company (osnovni stupanj). Čestitamo zaposlenima i vodstvu. Imati takav certifikat svojevrsna je potvrda suvremene politike upravljanja ljudskim potencijalima.

Moram priznati da od osnutka Agencije radimo na način kao da se stalno pripremamo za Mamforce. Zadovoljstvo radnim uvjetima, ravnotežom privatnog i poslovnog života, mogućnostima profesionalnog usavršavanja, napredovanja, rodnom ravnotežom i slično – od samih početaka vrlo su nam važni. Već u definiranju ciljeva i vizije Agencije kvalitetno upravljanje ljudskim resursima bilo je visoko postavljeno na “listi” planova Agencije, osobito kada je riječ o unutarnjem životu i organizaciji naše institucije.

Upoznajte nas s dostignućima te politike kroz proteklo razdoblje.

Svake godine provodimo interno istraživanje zadovoljstva zaposlenika u kojem oni otvoreno izražavaju svoje stavove, prijedloge i primjedbe. Tako Uprava dobiva jasne i nedvosmislene povratne informacije koje se onda koriste za daljnje unapređenje upravljanja ljudskim potencijalima. Nastojimo održavati okruženje koje će biti poticaj zaposlenicima za poslovni, ali i osobni napredak. U tom smislu osmišljavamo i provodimo programe profesionalnog usavršavanja te cjeloživotnog učenja.

Poštivanje privatnog vremena, kao i skrb o zdravlju vrlo su nam važni, zbog čega, između ostalog, i organiziramo sistematske preglede. Nadalje, toliko koliko nam dopušta zakonski okvir, omogućili smo korištenje plaćenog dopusta za akademske, obiteljske i privatne potrebe, pružili mogućnost korištenja neplaćenog dopusta, primjerice, za njegu člana uže obitelji i slično te mogućnost djelomičnog korištenja fleksibilnih radnih aranžmana u skladu s propisima. Posebno smo ponosni na visoko razvijenu kolegijalnu podršku, što i sami zaposlenici uvijek ističu kao prednost AZVO-a.

A gdje vidite novi prostor za napredak?

Upravljanje ljudskim potencijalima je kontinuirani proces – ne možemo napraviti nešto i reći – to je to, sad smo gotovi. Uvijek ima prostora za napredak. Iznimno važno u tome  jest –  da slušamo jedni druge. I to je jedan od razloga za naše uključenje u program Mamforce – da čujemo razna mišljenja, dobijemo nove poticaje.

S obzirom na to da smo dio javnog sektora, u uvođenju dodatne fleksibilnosti ograničeni smo propisima. Nadamo da će naš primjer potaknuti i druge institucije da se uključe te da u partnerstvu s kolegicama iz Mamforcea pokrenemo nove inicijative i moguće promjene na korist svih djelatnika u javnom sektoru. Jasno je da prostora za napredak ima i u samoj Agenciji. U idućem ćemo razdoblju aktivno raditi na promociji različitih pogodnosti koje su na raspolaganju zaposlenicima, dodatno ćemo unaprijediti kanale unutarnje komunikacije, aktivno promovirati roditeljski dopust za očeve te uvesti i neke druge novitete.

Čeka nas još dosta posla; trebamo ostvariti planirane aktivnosti iz našeg Akcijskog plana, proći re-audit i, vjerujemo, ostvariti pravo na višu razinu Mamforce certifikata.

Kaže se: “Žena nosi tri ugla kuće”(Slažemo se s tim.). Što je najvažnije jednoj majci, obiteljskoj ženi – koja vrsta organizacijske brige, razumijevanja i izlaženja u susret?

Daleko najvažnije je, rekla bih, da se i muškarci i žene jednako bave ovom temom. Nije to tek „žensko pitanje”, to je pitanje kojim se društvo treba baviti. I same žene moraju osvijestiti da im pripadaju jednaka prava kao i muškarcima.

Ravnoteža poslovnog i privatnog, je li to moguće? Zašto organizacije češće ne pokazuju takvo zalaganje? Ovisi li to o vrsti djelatnosti, poslovanja i tipu organizacije, pa se nekad to može a nekad ne; ili je za sve to presudan onaj osobni pečat, „boja” koju korporativnoj kulturi daje čelna osoba?

Iznimno je važno kakav primjer daje čelna osoba. Navest ću primjer Marisse Mayer iz Yahoo-a. Radi se o iznimno uspješnoj ženi u tehnološkom svijetu, u kojem većinu čine muškarci. Na čelo Yahoo-a došla je kada je ta tvrtka bila u nepovoljnoj situaciji, a sada je prodana drugom telekomunikacijskom divu. Međutim, neki kritičari kažu kako je njezin propust zapravo nešto drugo – propustila je biti dobar vođa, uzor zaposlenicima i ženama diljem svijeta. Nerijetko je isticala kako radi puno, čak i previše, čime zapravo neizravno poručuje svojim zaposlenicima da i od njih očekuje isto. Dobar vođa mora biti dobar uzor.

Human odnos, skladni odnosi između vodstva i radnika i među ljudima općenito, preduvjet i prvi korak su izgradnji timskog duha. S te točke, također, počinje borba za veću učinkovitost zaposlenika. Zadovoljni ste radom ljudi i učincima ustanove?

Mi se doista trudimo da svim osobama u našem radnom timu bude dobro i da naša organizacija dobro funkcionira, da izvršavamo dobro svoju odgovornu društvenu zadaću. Postoje slučajevi kada se to teže ostvaruje i kada neki modeli baš ne funkcioniraju. Ali zadatak nam je da se nađemo u onoj točki koja većini odgovara. Zadovoljni zaposlenici prenose svoje raspoloženje na radnu sredinu u kojoj onda ostvaruju i visoke poslovne rezultate.

Na tragu toga, spomenut ću i jedan projekt čiji je AZVO nositelj, a financiran je iz Erasumus + programa Europske unije. Riječ je o dvogodišnjem projektu HRMinHEI (Modernizacija visokih učilišta putem unapređenja funkcije upravljanja ljudskim potencijalima), čiji su glavni ciljevi poticanje izvrsnosti akademskog osoblja, jačanje organizacijske učinkovitosti visokih učilišta i njihove konkurentnosti.

Što je Agenciju potaklo na priključenje u program evaluacije i promocije obiteljski orijentiranih organizacija? Inozemni primjer, literatura, neka inicijativa s treće strane? Koliko vam je trebalo za odluku?

Izvrsno da ste me to pitali jer je inicijativa došla odozdo – od naše zaposlenice. Uprava je brzo prihvatila prijedlog. Dobili smo priliku za svojevrsno brendiranje naše organizacijske kulture, a na inicijativu samih zaposlenika.

AZVO je sada postao primjer! Znate li da još netko u društvenoj “nadgradnji” radi slično? Što preporučate drugima?

Želimo da naš primjer potakne i druge organizacije, a posebno institucije iz javnog sektora da se uključe u ovaj projekt te da skrbe o rodnoj i obiteljskoj politici. U svakodnevnom radu, koji može biti prožet različitim izazovima, nekad i problemima, dogodi se da organizacije stave posao ispred čovjeka. To ne bi smjelo potrajati, to treba prepoznati. Stoga naša Agencija želi poručiti da briga o zaposlenicima treba biti jedan od prioritetnih zadataka svake organizacije jer se jedino tako mogu graditi učinkoviti i uspješni radni timovi.

U kojoj je mjeri moguće to primijeniti na širu akademsku zajednicu – osobno je dobro poznajete? Biste li isto pokušali provesti da sada dođete na drugu poziciju, u drugu organizaciju?

Ako mislite na sama visoka učilišta, metodologija Mamforcea može se primijeniti, uz određene prilagodbe, i tom tipu organizacije. Kako sam i sama bila na čelu jednog visokog učilišta – Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, iskustvo mi govori kako je upravljanje ljudskim potencijalima, s naglaskom na rodne i obiteljske politike, jednako važno svugdje, u svakoj organizaciji.

Nedostaje li vam muškaraca u radnoj okolini? Je li možda previše „ženskog činitelja” u ustanovi s preko 80 % zaposlenica?

Činjenica je da smo ženski kolektiv, i činjenica je da ne možemo utjecati na to hoće li se na natječaje javljati žene ili muškarci. Žene su, moglo bi se reći, „osobe s više paralelnih zadataka, odnosno uloga” i to podržava njihov svestran razvoj. Naime, briga o djeci i obitelji te mnogobrojnim dnevnim obavezama, nauči ih da moraju istovremeno, a kvalitetno i učinkovito obavljati mnogo zadaća, što se onda i u radnom okruženju pojavljuje kao dodatna kvaliteta. Na našem primjeru pokazalo se da su žene itekako sklone kvaliteti i procesima povezanima s unapređenjem kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti i da to dobro rade.

Ravnoteža „muškog“ i „ženskog“ zasigurno je nešto čemu težimo. No, ipak najvažnije je, kakva god struktura bila, da se i jedni i drugi osjećamo dobro u svojoj sredini. Izuzetno, i jednako, cijenimo sve naše kolegice i kolege.

Na čelu ste Agencije više godina, stoga ste u sve ovo osobno i duboko involvirani.

Na neki način sam osnivač Agencije zajedno s predstavnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja, prvo kao privremena ravnateljica, a nakon odluke Europske komisije te stupanjem Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju – kada su jasno definirani svi postupci – krenuli smo „punom parom”. Svega nekoliko nas krenulo je graditi ovu organizaciju. Danas smo prepoznatljivi u akademskoj zajednici i šire, u Hrvatskoj i izvan njenih granica, članica smo najvažnijih europskih organizacija iz područja osiguravanja kvalitete obrazovanja – Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Association for Quality Assurance in Higher Education – ENQA) i Europskoga registra agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Quality Assurance Register for Higher Education – EQAR) te drugih međunarodnih udruženja.

Zapošljavamo stručni i kvalitetan kadar, zajedno rastemo i razvijamo se. Izuzetno je dobar osjećaj imati povjerenje u svoje suradnike, biti siguran da sve što čine, zaista čine sa znanjem i velikom željom za stalnom edukacijom koja je nužna u ovom načinu rada. Prelijepo je svakodnevno susretati ljude koji vole svoje radno okruženje i koji ne dolaze samo po plaću, već ugrađuju sve veću i veću kvalitetu rada, što je prepoznato i u akademskoj zajednici na moje veliko zadovoljstvo. Sve su to stvari zbog kojih sam profesionalno i osobno ponosna.

Što će Vam ostati kao trajna uspomena na sve ovo?

Naš je zadatak odlaziti na visoka učilišta, tražiti od njih razne dokumente, razgovarati s nastavnicima i studentima, provjeravati i vrednovati. Sada smo se našli u obrnutoj situaciji, gdje smo imali priliku reći što i kako radimo u određenom segmentu upravljanja ljudskim potencijalima. Izdvajam to kao posebnost ovog projekta.

Kao trajna i lijepa uspomena, pored ugodnog ozračja u Agenciji, ostat će mi zasigurno i oni vidljivi pozitivni pomaci u institucijama visokog obrazovanja, promjene koje potvrđuju i sami čelnici institucija. A tome smo i mi pridonijeli. Svakako ću pamtiti svoje ambiciozne i marljive djelatnike pune entuzijazma.

FAKULTET RAČUNARSTVA ZAGREB – prvi zaslužio certifikat “Prijatelj bicikliranja” u okviru projekta „Biciklom na posao“

Fakultet računarstva (FER) u Zagrebu prva je javna ustanova u Hrvatskoj kojoj je dodijeljen certifikat “Prijatelj bicikliranja”. Pomalo neobičan certifikat, nov na našim prostorima, ali oni koji bolje poznaju FER-ovce, ne čude se da ga je dobio upravo FER. Fakultet ima veliko parkiralište za bicikle u neposrednoj blizini glavnog ulaza, i to ograđeno i pod videonadzorom. Na njemu stane više od 200 bicikala, što je dovoljno za djelatnike koji povremeno ili stalno na posao dolaze biciklom, ali i za studente koji na Fakultet stižu na dva kotača. Na FER-u je aktivna biciklistička zajednica, koja djeluje kroz Biciklističku sekciju FER-a i Biciklističku sekciju Kluba studenata elektrotehnike (KSET) te u okviru sezonskih kampanja “Biciklom na posao”.

O svemu tome – za odgovorno.hr –  prof. dr. sc. Mislav Grgić, dekan FER-a  kazao je:

„ Na unapređenju infrastrukture i podršci biciklistima radimo sustavno već nekoliko godina. Sagradili smo prostrano i sigurno parkiralište, a svoje bicikliste potičemo i na razne druge načine, kao: organiziranje prigodnih druženja u KSET-u, na kojima volonteri KSET-a besplatno rade manja servisiranja bicikala te sezonske popuste na dodatnu biciklističku opremu u skriptarnici, koja djeluje u prostorima FER-a.“

Na FER-u su itekako svjesni važnosti bicikliranja pa iako su zadovoljni što su prvi dobili certifikat, nastavljaju dalje.

„U vrlo skoro vrijeme namjeravamo implementirati sustav kontrole pristupa parkiralištu za bicikle, a razmotrit ćemo i natkrivanje dijela parkirališnih mjesta. Pokušat ćemo ostvariti i suradnju s Gradskom upravom Grada Zagreba kako bismo unaprijedili pristupnu infrastrukturu – završava dekan Grgić.

„Tijekom 2015. i 2016. godine provodili smo projekt Love to Ride u kojemu smo prikupljali podatke iz tvrtki o tome kako potiču zaposlenike na bicikliranje na posao te smo proveli i natjecanje među njima. FER je dva puta pobijedio među tvrtkama s više od 500 zaposlenika. Certificiranje tvrtki nastavak je toga projekta, a FER je prvi zaslužio da dobije certifikat “Prijatelj bicikliranja” te predstavlja pozitivan i poželjan primjer u društvu za očuvanje okoliša, zdravlja i javnog prostora putem povećanja održivog oblika kretanja – bicikliranja. Očekujemo da će ove godine biti još tvrtki koje će zaslužiti certifikat“, za odgovorno.hr kazala jeTena Šarić iz Sindikata biciklista.

Europski projekt i pokret „biciklom na posao“ odlično napreduje!

Odlazak na posao biciklom mnogo je više od stila života; pokazuje ekološku osviještenost, brigu o okolišu i o štednji energije. Spoj je to  ugodne i za zdravlje korisne aktivnosti te uštede u kućnom budžetu. U Europi se razvio cijeli pokret koji zagovara bicikliranje na posao – Bike2Work ili “Biciklom na posao” (www.bike2work-project.eu), koji ima milijune poklonika koji svakoga dana bicikliraju do svog radnog mjesta i natrag. Riječ je o projektu Europske unije, a provodi ga Europska biciklistička federacija. Uz 13 organizacija iz 11 europskih zemalja tom se projektu priključio i hrvatski Sindikat biciklista.

Kriteriji za dobivanje certifikata jasno su razrađeni i tvrtki donose bodove, pa se lako može utvrditi koliko je tvrtka uistinu prijatelj bicikliranja. Promatra se niz mjera koje poduzima poslodavac, od izgradnje infrastrukture do “mekih” mjera, kao što su druženja zaposlenika biciklista. U nekim manjim tvrtkama, kaže Tena Šarić, čak su posegnuli i za novčanom nagradom zaposlenicima koji na posao stižu biciklom, što je primjerice u Francuskoj uobičajena mjera.

Postoje i prepreke razvoju bicikliranja na posao, a još više je uspjeha

Mnogi zaposlenici odustaju od ideje o bicikliranju na posao jer nemaju gdje ostaviti bicikle, a redovito se nemaju ni gdje osvježiti nakon vožnje  koje im itekako treba jer se u prosjeku do posla biciklira oko pet kilometara. Ipak, ima poslodavaca – a raduje da ih je sve više – koji svoje zaposlenike potiču na bicikliranje na posao te im osiguravaju infrastrukturu koja im to olakšava.

Fakultet računarstva (FER) u Zagrebu vrlo je uspješan u tome, što je prepoznato i potvrđeno certifikatom  “Prijatelj bicikliranja”. Certifikat je FER-u dodijelio Sindikat biciklista, koji ima licencu za izdavanje certifikata koji je osmislio i razvio europski projekt Bike2Work.

DH

(Sukladno Metodologiji oblikovanja teksta Dobra Hrvatska & Učinkoviti menadžer)

HRVATSKA I UNDP: Projekt ruralne elektrifikacije osigurava nastavak života u našim udaljenim selima!

Solarni sustavi donose svjetlo u izolirana seoska hrvatska domaćinstva! Projekt „Solarna energija za kućanstva u ruralnim krajevima“ kojeg je UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj) pokrenuo u Hrvatskoj prije dvije i pol godine – ide uspješno dalje.

Čini se nevjerojatnim, ali u Hrvatskoj još ima zaselaka udaljenih od glavnih puteva u kojima se ljudi uvečer okupljaju oko svijeće. Jer, električne energije nemaju. Mogu li se uopće riječima opisati emocije koje preplave mještane kada im napokon u kući zasvijetli prava pravcata žarulja. I upali se hladnjak, televizor, grijalica… Doduše, električna energija koja ih pokreće nije došla „sa žice“, ti su zaselci i dalje izvan elektroenergetske mreže, ali na krovove njihovih skromnih kuća postavljeni su solarni sustavi koji su im darovali toliko željenu „struju“. Samo suza u kutku oka govori kolika je to sreća.
Poticaj je to i svima koji rade na projektu „Solarna energija za kućanstva u ruralnim krajevima“, koji je Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj pokrenuo prije dvije i pol godine.

Sreća je zasjala u 46 udaljenih seoskih kućanstava

Trajno nastanjenim kućanstvima bez električne energije projektom je osiguran nezavisni solarni sustav, koji uključuje solarne panele te bateriju u koju se proizvedena struja može pohraniti i koristiti kada je magla ili jaka naoblaka pa solarni sustav ne može proizvoditi električnu energiju. Predviđena je pohrana energije dovoljna za tri dana. Sustav je dopunjen i pomoćnim benzinskim agregatom za dane slabog ili nikakvog osunčanja. Svakom domaćinstvu darovan je i visoko energetski učinkovit hladnjak i LED žarulje.

Program elektrifikacije ruralnih krajeva dosad je električnu energiju doveo u 46 kućanstava u Požeško-slavonskoj, Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji, omogućivši 70-ak žitelja život dostojan 21. stoljeća. Najviše sustava, njih 22, instalirano je u Zadarskoj županiji.  Projekt je trajao 25 mjeseci, sve do kraja prosinca 2016. godine, a neočekivano se produljio jer u Hrvatskoj ima još kućanstava bez električne energije.

„UNDP je razvio preciznu metodologiju za odabir kućanstava i optimizaciju sustava, pa prema tom modelu potrošnja za jednu osobu iznosi oko 489 kWh godišnje. Osmišljena su tri tipska solarana sustava, ovisno o broju domaćinstava – za jednog, za dva te za tri i više članova kućanstva. Tako prvi tipski sustav ima četiri fotonaponska modula, a sustav za tri i više članova domaćinstva i do 12 modula – kaže Mislav Kirac.

Ovisno o kojem je tipskom modelu riječ, ovisi i cijena sustava, koja se kreće od 35.000 do 60.000 kuna.

Projekt je namijenjen prije svega trajno nastanjenim kućanstvima koja su daleko od električne mreže. Mnoga od njih prije Domovinskog rata bila su priključena na električnu mrežu koja, međutim, u njihovim zaselcima nije obnovljena. UNDP-u su se javljali i mnogi koji su htjeli solarni sustav za svoje vikendice ili napuštena obiteljska imanja, ali takvim zahtjevima nije udovoljeno.

Nastavak projekta, ali bez Ureda UNDP u Hrvatskoj

Budući da je UNDP s početkom 2017. godine nakon 20 godina zatvorio svoj ured u Hrvatskoj, svrstavajući našu zemlju u razvijene zemlje koje više ne trebaju njihovu pomoć, projekt je nastavila Zelena energetska zadruga (ZEZ).

„ Ured UNDP-a u Hrvatskoj je zatvoren te će još samo djelovati kroz preostali projekt PARCS uz blisku suradnju s resornim ministarstvima. Nove projekte će provoditi novoosnovana udruga Terra Hub i navedena Zelena energetska zadruga čiji su osnivači bivši zaposlenici UNDP-a,“ kaže Mislav Kirac, voditelj projekta ruralne elektrifikacije dok je bio u okrilju UNDP-a.

„Projekt nastavljamo, a u pripremi je instalacija sustava u tri kućanstava u Sisačko-moslavačkoj županiji. Imamo i dojavu o još četiri obitelji koje udovoljavaju kriterijima u selu Blaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Dosad je projekt sa 80 posto financirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a sa 10 posto UNDP i županija na čijem se području nalazi doamćinstvo. Budući da će sada izostati financijska podrška UNDP-a, još tražimo pravi model financiranja – kaže Melani Furlan.

Budući da se projekt nastavlja, svi koji smatraju da udovoljavaju uvjetima, mogu se obratiti Zelenoj energetskoj zadruzi (www.zez.coop).

Načinjen je i registar kućanstava u koja su ugrađeni solarni sustavi, a u suradnji s Visokom školom za informacijske tehnologije u Zagrebu razvijen je program kojim je moguće pratiti svaki instalirani sustav putem interneta.

„Sklopili smo ugovor s dvije županije o održavanju sustava, a nadamo se da ćemo uskoro takav ugovor sklopiti i s ostalim žuapnijama. Inače, na sve komponente sustava dajemo dvogodišnje jamstvo. Osobito smo ponosni što je cjelokupni sustav, uključujući i solarne panele, hrvatski proizvod, tvrtki Solvis i Infoton,“ objašnjava Melani Furlan.

„Bilo je i mnogo upita kućanstava koja imaju priključak na mrežu, ali su zbog teških socijalnih prilika i neplaćanja usluge  isključeni s mreže. Nažalost, projekt nije namijenjen takvim socijalnim pitanjima,“ objašnjava Melani Furlan, koja je za projekt zadužena u Zelenoj energetskoj zadruzi.

Razne ljudske sudbine – s najsretnijim događajem, konačno: „Došla struja!“

„U dvije i pol godine ljudi koji provode projekt obišli su dvjestotinjak lokacija, naslušali se tužnih priča i svjedočili ozarenim licima. „Svaka obitelj ima svoju priču. Bilo je tu i smijeha i suza“, kaže Melani Furlan.

„Nikada u životu nisam radio tako nešto lijepo“, dodaje Mislav Kirac. „Stoga vjerujemo da će ovaj vrijedan projekt i dalje donositi svjetlost u zabačena, izolirana mjesta i uljepšavati težak život mještana udaljenih zaselaka, jer njihove suze radosnice to zaslužuju.“

DH

HEP: Portal www.elen.hep.hr – interaktivna karta lokacija ELEN punionica u RH

Kako bi kupcima i svim vlasnicima električnih vozila olakšali pronalaženje ELEN-ovih punionica za električna vozila, na adresi elen.hep.hr. dostupna je svima interaktivna karta  s lokacijama e-punionica.

Intenzivan rad na uspostavi nacionalne infrastrukture punionica HEP-ovog branda ELEN se nastavlja te će se interaktivna karta kontinuirano ažurirati, sukladno stvarnom stanju i dinamici puštanja u pogon novih punionica.

Razvojni projekt HEP grupe e-Mobilnost temelji se na zamisli da se električna energija iz prvenstveno obnovljivih izvora koristi kao pogonska gorivo za električna vozila.

Hrvatska elektroprivreda zbog toga u idućih nekoliko godina planira izgraditi mrežu ELEN punionica na području cijele Hrvatske te uspostaviti sustav njihovog daljinskog upravljanja i nadzora. Da bi se upotpunila mreža ELEN punionica u gradovima, planira se uspostaviti i mrežu punionica duž najvažnijih hrvatskih prometnica, primjerice, duž benzinskih postaja i odmorišta na autocestama, sufinanciranjem iz fondova Europske unije.

HEP je prvi u Hrvatskoj prepoznao europski trend uvođenja odrednica održivog razvoja u sektore energetike i transporta. Radi toga projekt elektromobilnosti razvija u partnerstvu sa zainteresiranim gradovima, lokalnim samoupravama te svim stranama koje imaju interes i želju modernizirati javni i privatni transport te doprinijeti smanjenju emisija CO2 i očuvanju okoliša.

Cilj je u sljedećih godinu dana udvostručiti postojeći broj javnih ELEN punionica – na više od 50.

EKO TVORNICA TEHNIX – lider, 25 godina uspjeha!

U Hrvatskoj i u svijetu kompanija TEHNIX iz Donjeg Kraljevca sinonim je za zaštitu okoliša što je sigurno i velika nagrada jednoj tvrtci i njezinom utemeljitelju i direktoru Đuri Horvatu u povodu značajne obljetnice – 25 godina poslovanja.

Razdoblje od 1991. do 2016-e jedinstvene su godine rasta i razvoja  industrije Tehnix, ali, paralelno s time i stvaranja nove svijesti u RH o nužnosti ekološkog načina života. Filozofija i opredjeljenja utemeljitelja i direktora tvornice Đure Horvata – ideja o održivom životu, brizi ljudi za planet Zemlju, utkane su u sve strateške odrednice poslovanja tvrtke. Njegov poduzetnički, inovatorski i menadžerski rad zapažen je naširoko , svugdje te je dobitnik niza nagrada i priznanja, medalja u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Pa i u ovoj slavljeničkoj godini opet.

U ožujku Horvat je proglašen hrvatskim Poduzetnikom 2016. u ocjenjivačkoj akciji globalne kompanije Ernest Young. Nedugo iza toga direktor Tehnixa nominiran je za svjetskog poduzetnika godine – EY ENTREPRENEUR OF THE YEAR  – čije je finale održano 7.-12. lipnja 2016. u Monte Carlu. Sjajan je to uspjeh: ulazak vođe jedne hrvatske tvrtke u završni krug natjecanja, među četiri najbolje plasirana, zajedno s predstavnicima Njemačke, Australije i SAD, i to u konkurenciji koja je stigla iz pedeset zemalja.To mu je donijelo statuu  Poduzetničkog Oskara! Na tom uglednom svjetskom susretu gospodarstvenika, Horvat – poduzetnički velikan, kako ga je počastila jedna tiskovina, uspješno je promovirao Hrvatsku i svoje Međimurje – zlatno gospodarsko područje. Među svim nominiranim tvrtkama samo je Tehnix bio iz sektora zaštite okoliša.

U rujnu 2016. Đuro Horvat je uz još četvoricu najuglednijih hrvatskih menadžera nominiran je za Gospodarstvenika godine, u natjecanju i organizaciji Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika.

„Ekologija je znanost o globalnoj medicini za planet Zemlju“.

Tehnix je inovativna tvrtka što je značajka rijetkih tvrtki.  Svaka od proteklih Tehnixovih 25 godina obilježena je inovacijama. U srcu Tehnixove inovatorske snage nalazi se Đuro Horvat i 50-ak VSS stručnjaka te iskusni majstori svih struka. Na Horvatov poticaj stvorene su u Tehnixu mnoge inovacije vezano za zaštitu okoliša – vode, otpada, energije. Tehnix se danas ustabilio kao predvodnik proizvodnje eko postrojenja i opreme u nas, što je dovelo do osjetnog smanjenja uvoza pa i cijena! S druge strane, preko 75% proizvodnje Tehnix izvozi. Golem je to doprinos i dobitak za Hrvatsku, možda nedovoljno valoriziran do sada.

 

Tehnix je danas, s 25 godina staža, nesporni inovativni i tržišni lider!

Uz jubilej, Đuro Horvat s ponosom ističe: „Snaga i uspjeh naše kompanije, to je naših petstotina zaposlenika!“ Stabilna radna mjesta i plaće od 6000 – 7000 kuna izviru iz toga. Radnici su temelj Tehnixova razvoja i poslovanja.“

Tehnix danas proizvodi gotovo svu opremu, uređaje i postrojenja za odgovorno postupanje s krutim otpadom kao resursom, prema specifičnim zahtjevima kupca – od vozila za prikupljanje sortiranog ili miješanog komunalnog otpada, preko ručno-automatskih sortirnica, uređaja za baliranje, kompostiranje te obradu ostatka u gorivi otpad … pa do kompletnog postrojenja – MBO-T tvornice. Jednako uspješno razvija se i tehnlogija održivog gospodarenja otpadnim komunalnim vodama“.

 

Goran Tudor, intervju s Đurom Horvatom, predsjednikom Uprave Tehnixa d.o.o.

 

KINA ZAGAĐENA OTROVNIM SMOGOM! Ljudi pod maskama hodaju ulicama. Početkom 2017. proglašene uzbune u gradovima i naređeno ograničenje rada i zatvaranje 1200 tvornica.

Foto: Photoholgic / Unsplash

Nakon višekratnog ponavljanja ozbiljnoga zagađenja zraka u Kini potkraj prošle godine, ta je zemlja i u 2017. godinu ušla s rekordnim zagađenjem. Peking i deseci drugih gradova sjeverne i središnje Kine zarobljeni su gustim, otrovnim smogom, u kojemu se čak i impresivni neboderi modernih kineskih poslovnih centara jedva naziru.

Vlasti su u Pekingu proglasile „narančastu“, a u 25 drugih gradova i „crvenu“ razinu opasnosti od zagađenja. Naređeno je zatvaranje ili ograničenje rada 1200 tvornica.

Ništa tu ne pomaže, ni propaganda za korištenjem javnog prijevoza umjesto osobnih automobila, ni zatvaranje autoputeva, ni obvezno nošenje maske na licu pri svakom izlasku…

Zbog guste magle odgođeno je na stotine avionskih letova. Inače, „crvena“ razina zagađenja druga je po jačini od ukupno četiri stupnja opasnosti od zagađenja, a uključuje i zatvaranje škola, tvornica i gradilišta.

Smrtne opasnosti

O kolikom je zagađenju riječ, vidljivo je iz podatka da je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila sigurnosnu granicu od 25 mikrograma finih čestica zagađenja po kubičnom metru (te su čestice poznate i pod nazivom čestice PM 2.5), dok se u kineskim gradovima mjeri i do 400 mikrograma tih čestica po kubičnom metru. Čestice PM 2.5 vrlo su sitne, ali toksične, a nalaze se u ispušnim plinovima automobila i industrijskih pogona. Veoma su opasne jer oštećuju plućno tkivo, pogoršavaju bolesti srca i povećavaju rizik od moždanog udara. Istraživači s njemačkog Max Planck instituta procjenjuju da zagađenje zraka u Kini godišnje izazove prijevremenu smrt čak 1,4 milijuna ljudi, dok su prognoze neprofitne udruge Berkeley Earth iz Kalifornije još pesimističnije te govore o prijevremenoj smrti 1,6 milijuna ljudi.

Kina se već jako dugo bori s najgorim zagađenjem zraka u svijetu. Ova zemlja, koja je i najveći svjetski zagađivač zraka, plaća danak svojoj ekspanzivnoj industrijalizaciji i nebrizi za zaštitu okoliša. U Kini je i dalje glavni energent za brojne industrijske pogone ugljen, a povećanje standarda dovelo je i do ogromnog porasta broja automobila, i to uglavnom onih starijih koji ispuštaju više štetnih plinova.

Neizbježno je pitanje: Dokad tako? Kada se već kineske vlasti ne iskazuju uspješnima u brizi za okoliš i za ljude, možda ih na promjene natjeraju veliki gubici koje gomilaju zbog zagađenja. Naime, investicije u saniranje štete od zagađenja šest su puta povećane u deset godina, a samo 2012. iznosile su više od 800 milijardi juana.

Kineski pogled na 2020.

Očekuje se da Kina do 2020. godine zatvori i 60 svojih industrijskih giganata kako bi izgradila pogone s modernijom tehnologijom te da se istodobno sve više okreće obnovljivim izvorima energije i nuklearnim termoelektranama.

DH/MDM

LONDONSKA MAGLA 1952.: Od negacije do borbe protiv zagađenja zraka

Zapadne razvijene zemlje prošle su dug put od početne negacije pojave zagađenja zraka do borbe da se ono što više smanji. Jedan je događaj bio prekretnica u pristupu ovom problemu. Tzv. Londonska magla 1952.

London 1952.

U prosincu 1952. u Londonu je došlo do velikog zagađenja, uglavnom zbog uporabe ugljena za grijanje stanova i industrijske pogone. No, u isto se vrijeme dogodila i prirodna pojava niskog tlaka bez vjetra koji nije dopuštao smogu da se vine u zrak, već ga je poput poklopca pritiskao uz tlo. A u dodiru s hladnim, vlažnim zrakom na dnu smog se pretvarao u otrovni sumporni dioksid. Posljedice su bile kobne – u samo nekoliko dana 4000 ljudi umrlo je od posljedica zagađenja, a neke procjene govore i o 12.000 umrlih. Još 100.000 ljudi oboljelo je od plućnih bolesti. Iako je i ranije bilo zagađenja, vlasti su ga prikrivale ili, u najboljem slučaju, ignorirale. No, 1952. godine zagađenje u Londonu bilo je tako jako, a posljedice toliko tragične da vlasti više nisu mogle ne činiti ništa.

Londonska magla 1952. bio je događaj koji je potaknuo donošenje prvih zakonskih propisa o ograničavanju zagađenja i pojavu prvih pokreta za zaštitu okoliša.

Svijet 2016. – 2017.

Naš svijet je tek u 2016. uspio sklopiti obećavajući sporazum o ograničenju emisije, kao i sporazum o ograničenju rasta temperature zraka na najviše 2 stupnja naspram predindustrijskog vremena

No, najveći svjetski zagađivač – Kina – izgleda još nije dosegnula svoju nultu točku. Što nas sve mora zabrinjavati i uznemiravati! Koje će biti posljedice? Koja će godina postati „kineska 1952.“?

Čak ni smrt milijun i pol ljudi zbog zagađenja na godinu (a to je svakoga dana više nego u Londonu za velikoga smoga! – vidite drugi članak na ovu temu: Londonska magla za otrežnjenje) nisu potaknule kineske vlasti da učine nešto vjerodostojno i učinkovito za zaštitu okoliša, svih stanovnika i planeta Zemlje!

Upravo Kina prednjači na svim top-ljestvicama najvećih zagađivača na svijetu.

U globalnoj emisiji stakleničkih plinova udjeli najvećih zemalja zagađivača su:

  • Kina sa 25,36 posto.
  • SAD sa 14,4 posto,
  • EU-28 sa 10,16 posto,
  • Indija sa 6,96 posto i
  • Rusija sa 5,36 posto
  • Ostali , svi – 37, 76 posto.

Među top-10 zagađivača, koji su zajedno odgovorni za ukupno 72 posto globalne emisije stakleničkih plinova, su i Japan, Brazil, Indonezija, Meksiko i Iran.

Hrvatska ima zanemariv učinak na globalno zagađenje. Prema posljednjem raspoloživom podatku iz 2014. godine, emisija svih stakleničkih plinova Hrvatske iznosi 22.898,88 kt CO2 ekvivalent. U Europskoj uniji najveći je zagađivač Njemačka na koju otpada preko 22 posto emisije stakleničkih plinova u EU.

Za učenje lekcija o životu u Svemiru, na Zemlji, tih 65 godina od Londona do danas nije neko dugo vrijeme u povijesnim razmjerima.  I tek smo, mi Zemljani ušli u klupe prvašića. Dotle, naš Svemir postoji milijardama godina. No, nevjerojatno je čovjek uspio napraviti svom domu, koliko štete napraviti, ugroziti i sebe sama u šansi za opstanak, i to u samo 300-injak godina industrijskog, „suvremenog“ života.

Ipak, nešto veseli. Brzina i odlučnost kojom je Svijet prihvatio sporazum iz Pariza 2016.! Možda taj događaj predstavlja i prvi nagovještaj neke bolje prakse i stvarne promjene ponašanja od nas Zemljana.

Prethodni sporazum iz Kyota 1997., a koji je stupio na snagu 2005., jedva je značio nešto više od neiskrenih obećanja.

DMH&GT

Odgovoran građanin: Održivim načinom smanjiti bacanje hrane kod kuće

Dok europski političari smišljaju kako će do 2030. prepoloviti bacanje hrane, svatko od nas može učiniti barem mali pomak u svome domaćinstvu. Prisjetite se: koliko ste hrane bacili u smeće u zadnjih tjedan dana. Stari kruh, nagnjilo povrće i voće, sir zaboravljen u hladnjaku… U svakoj našoj kanti za smeće nađe se barem nešto od toga. Praćenje kaže da na taj način u Hrvatskoj u smeću godišnje završi oko 380 – 400 tisuća tona hrane ili od 70 do 90 kilograma po osobi.

Postupci kod kupnje hrane, pripreme u domu, uporabe trenutačnog ili konačnog viška…

Prisjetimo se nekoliko jednostavnih koraka koje možemo poduzeti tijekom svih faza – od planiranja obroka do odlaganja stvarnog viška u otpad:

  1. planiranje tjednih obroka
  2. planiranje kupnje namirnica
  3. kupnja namirnica
  4. priprema i konzumacija
  5. iskorištavanje ostatka hrane sutradan i kasnije
  6. doniranje viškova hrane,
  7. odvojeno odlaganje neupotrebljivog dijela.

Dakle, unaprijed odredite tjedni jelovnik i sačinite popis namirnica koje su vam za to potrebne. Prije kupnje pregledajte ormariće i hladnjak da ne biste kupovali ono što već imate kod kuće. Osobito budite pažljivi s kvarljivom hranom poput mesa, mlijeka, ribe, jaja, svježeg povrća i voća. Provjeravajte oznake valjanosti namirnica i redovito preslagujte hranu u ormarićima i hladnjaku tako da u prednji dio stavite onu hranu koja ima kraći rok trajanja.

Kupujte planski, uz popis, a ne stihijski. Ne gomilajte veće zalihe, osobito onih namirnica koje ne mogu dugo stajati. Stručnjaci koji se bave ponašanjem potrošača ustvrdili su kako bacanju hrane potpomažu i marketinški trikovi u cilju povećanja prodaje. Primjerice, akcija „2+1 gratis“ vabi na kupnju više hrane nego što je potrebno i često se taj gratis ne utroši. Ne bacajte mahinalno robu u košaricu (Kupite li previše, bacili ste novac!)

Pri kupnji vodite računa o datumu upotrebljivosti namirnica. Pazeći na oznake na ambalaži, smanjuje se bacanje hrane. Nažalost, jedno istraživanje je pokazalo: polovica Europljana ne razlikuje najvažnije oznake o tome! Oznaka „upotrijebiti do“ označava minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo kvarljiva, a nakon označenog datuma smatra se nesigurnom za konzumiranje. Oznake „najbolje upotrijebiti do“ ili „najbolje upotrijebiti do kraja“ označava datum do kojeg hrana zadržava svoja najbolja svojstva kod pravilnog čuvanja, ali ju je moguće sigurno konzumirati i nakon navedenog roka.

  • “upotrijebiti do 15. 6. 2017.“ u slučaju hrane koja je podložna većoj kvarljivosti predstavlja zadnji datum sigurnosti hrane; nakon toga hrana se ne smatra sigurnom.
  • A „najbolje upotrijebiti do 15. 6. 2017.“ znači kako hrana do tog datuma zadržava svoja posebna svojstva (ako se čuva na pravilan način). To je zadnji dan kvalitete, ali je i iza toga hranu moguće konzumirati, uz očekivano slabljenje nekih svojstava.

Servirajte na tanjur manje količine hrane, uvijek možete uzeti još! Trenutačno preostalu količinu nakon obroka nemojte odmah baciti. Uvijek ju možete pojesti uz naredni obrok ili sutradan, uz malo dorade i maštovitosti. Ako je voće/povrće počelo venuti, možete ga još iskoristiti za povrtne pasirane juhe ili voćne smoothije. Neku količinu možete i zamrznuti -dobro dođe imati pričuvu.

Kruh je namirnica koja najčešće završi u smeću. Ne kupujte ga previše, a ako ga ne pojedete, višak zamrznite ili sasušite i sameljite u krušne mrvice.

Višak hrane možete donirati socijalnim udrugama ili osobi za koju znate da je u potrebi.

Dio hrane koji doista preostane kao neupotrebljivi višak nastojte odložiti u odgovarajuću posudu za komunalni otpad ili kompostanu u vlastitom vrtu.

Neizbježan je dopronos građana zajedničkom cilju EU 2030.!

Održivim ponašanjem prema hrani možemo i moramo i sami pridonijeti da se ostvari zajednički cilj Europe: do 2030. smanjiti bacanje hrane na pola. Jer domaćinstva bacaju 53 posto od sveukupne godišnje bačene količine. Ne radi se ovdje samo o štednji – iako je, naravno, i to važno – već o građanskoj svijesti prema očuvanju Zemlje i solidarnosti s onima koji nemaju. O reafirmaciji one narodne, kojoj bi i djecu trebalo učiti:

„Bacanje hrane je grijeh.“

Mirela Drkulec Miletić i Milna Tudor Kalit

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

NAJČITANIJE