Zaštita Europe jačom otpornošću na klimatske promjene

Zaštita Europe jačom otpornošću na klimatske promjene
Foto: creativeart / Magnific

Europska komisija je krajem listopada predstavila Okvir EU-a za otpornost na klimatske promjene kako bi ojačala sposobnost Europe da predvidi, pripremi se i upravlja klimatskim rizicima.

Od šumskih požara do suša, ljeto 2026. pokazalo nam je razoran utjecaj klimatskih promjena na naše domove, zajednice i prirodu. Također nam je pokazalo zašto Europa mora ići dalje od pukog reagiranja na katastrofe, kako bi preduhitrila klimatske utjecaje i izbjegla štete.

75% Europljana živi u gradovima i urbanim područjima. Oni iz prve ruke osjećaju posljedice klimatskih promjena. Izgradnja otpornosti na klimatske promjene stoga je strateško ulaganje u konkurentnost, sigurnost, zdravlje i prosperitet Europe. Ekonomski argumenti za djelovanje su uvjerljivi. Procijenjeni ekonomski gubici od klimatskih šteta od 2022. do 2025. iznosili su približno 200 milijardi eura. To je oko 50 milijardi eura godišnje. Novi okvir EU-a za otpornost na klimatske promjene zauzima se za proaktivi i sustavan pristup upravljanju rizicima kako bi zaštitio Europljane i gospodarstvo EU-a.

Alati za zajednički pristup

Zajednički pristup procjeni i reagiranju na klimatske rizike te podršci širim sistemskim promjenama pomoći će u boljoj zaštiti ljudi, bitnih usluga i infrastrukture kada se dogode katastrofe povezane s klimom.

Alati koji podržavaju ovaj zajednički pristup su:

  • Europski preglednik klime, kako bi se razumjelo što zajednička putanja zagrijavanja znači za različite dijelove Europe.       
  • Navigator alata za klimatsku otpornost koji pomaže korisnicima da pronađu relevantne alate za klimatsku otpornost na temelju svoje lokacije, sektora i specifičnih rizika s kojima se suočavaju.
  • Istraživač rješenja misije predstavlja  rješenja za prilagodbu razvijena u okviru Misije EU o prilagodbi klimatskim promjenama. Ovi će primjeri pomoći drugima da prilagode, repliciraju i prošire provjerene pristupe.

EU je i dalje predana postizanju klimatske neutralnosti do 2050. Ovaj novi okvir priprema nas za klimatske utjecaje koji su već neizbježni. Pomoći će u zaštiti radnih mjesta i sredstava za život te stvoriti nove prilike za europske inovacije i ulaganja.

U budućnosti će Komisija dodatno ojačati kapacitet Europe za pripremu i odgovor na klimatske ekstreme europskim planom za toplinske valove, savezom za klimatsko osiguranje i europskom inicijativom za vodu. Također će pokrenuti savjetodavnu skupinu PreparEU za pripravnost na katastrofe i inicijativu za identifikaciju 100 klimatski najosjetljivijih područja u Europi.

Izvor: Europska komisija

Kina predvodi u utrci čiste industrije. Može li Europa sustići?

Kina predvodi industriju čiste energije
Foto: jcomp / Magnific

Prema novom izvješću Mission Possible Partnership (MPP) – neprofitne organizacije koja radi na dekarbonizaciji energetski intenzivnih industrija – Kina i sve veći broj zemalja u razvoju financiraju više projekata čiste industrije nego zapadne zemlje, uključujući EU i SAD.

Kineska dominacija proteže se i dalje od novih ulaganja. Kina je dom 49 posto svih čistih industrijskih postrojenja koja već rade ili su u izgradnji diljem svijeta.

Ta ulaganja mogla bi utjecati na više od samih emisija. Mogla bi odrediti kamo idu tvornice i radna mjesta, tko proizvodi i opskrbljuje gorivom, pa čak i preokrenuti ravnotežu globalne moći.

Kina dominira ulaganjima u čistu industriju

Prema MPP-u, tijekom protekle godine, rekordnih 36 velikih projekata čiste industrije diljem svijeta osiguralo je financiranje potrebno za napredak. Kina je bila zaslužna za 23 od tih projekata, ukupne vrijednosti veće od 40 milijardi eura.

MPP pripisuje brzi rast čistih industrija u Kini godinama potporne politike, infrastrukturi obnovljivih izvora energije i rastućoj potražnji za alternativnim gorivima.

Danas, na primjer, Kina čini više od 90 posto svjetskog kapaciteta za proizvodnju metanola s nižim emisijama, goriva koje se može proizvesti iz biomase ili obnovljivog vodika umjesto fosilnih goriva.

Također čini više od 40 posto globalnog kapaciteta za proizvodnju čišćeg aluminija, koja za energiju koristi električnu energiju s niskim udjelom ugljika umjesto fosilnih goriva .

Kineski otisak se pojavljuje i izvan njezinih granica.

U kolovozu 2025. godine, u Laosu je započela s radom najveća vjetroelektrana u jugoistočnoj Aziji. Projekt Monsoon Wind, u vlasništvu konzorcija predvođenog Tajlandom, koristi 133 turbine kineske proizvodnje za opskrbu električnom energijom vijetnamskog proizvodnog sektora.

Kako sve više zemalja nastoji smanjiti uvoz fosilnih goriva, Kina postaje važan dobavljač čiste tehnologije , kaže Belinda Schäpe iz Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA).

„To stvara značajne ekonomske prilike za Kinu i moglo bi ojačati njezin geopolitički utjecaj, posebno u zemljama u razvoju.“

‘Industrijski sunčani pojas’ brzo raste

Kina nije jedino gospodarstvo koje napreduje u čistoj industriji. Diljem Afrike , Azije i Latinske Amerike, zemlje u onome što MPP naziva “industrijskim sunčanim pojasom” privlače ulaganja zahvaljujući svojim obilnim obnovljivim resursima.

Tijekom prošle godine, još šest projekata u zemljama u razvoju osiguralo je 4,7 milijardi eura ulaganja – više od 4,3 milijarde eura vrijednih poslova sklopljenih u razvijenim gospodarstvima.

Kenija, na primjer, razvija prvu afričku tvornicu zelenih gnojiva na geotermalni pogon. Smještena u dolini Rift, tvornica ima za cilj proizvoditi između 200.000 i 300.000 tona gnojiva godišnje, većinom za domaće poljoprivrednike. Paragvaj je također osigurao financiranje za tvornicu čistijih gnojiva.

U međuvremenu, u Južnoj Africi investitori su podržali drugi komercijalni projekt na svijetu koji proizvodi sintetičko održivo zrakoplovno gorivo (SAF) iz uhvaćenog ugljikovog dioksida i obnovljive električne energije. I još 281 projekt je u razvoju u zemljama u razvoju, dodaje se u izvješću MPP-a.

„Ove godine, novi industrijski sunčani pojas prvi je put nadmašio Europu, pretvarajući čiste industrijske planove u financirane pogone“, kaže Faustine Delasalle, izvršna direktorica MPP-a. „Od gnojiva na geotermalni pogon u Keniji do održivih zrakoplovnih goriva u Brazilu, zemlje bogate obnovljivim izvorima energije pretvaraju svoja prirodna bogatstva u tvornice, radna mjesta i prihode.“

Može li Europa sustići utrku za čistom industrijom?

Iako zaostaje, EU pokušava održati korak. U veljači 2025. blok je pokrenuo svoj Sporazum o čistoj industriji, obećavajući mobilizirati više od 100 milijardi eura za podršku europskoj čistoj proizvodnji, smanjenje troškova energije i pomoć industrijama poput čelika i kemikalija u smanjenju emisija stakleničkih plinova.

Zastupnici EU sada raspravljaju o Zakonu o industrijskom akceleratoru, koji bi ubrzao odobrenja za nove tvornice i povećao potražnju za europskim proizvodima s niskim udjelom ugljika.

Europska politika također je pomogla u poticanju ulaganja u SAF, koji je činio jedno od tri ulaganja u čistu industriju diljem svijeta u protekloj godini. Od 2025. godine dobavljači goriva na zračnim lukama EU moraju osigurati najmanje dva posto SAF-a u zrakoplovnom gorivu koje isporučuju.

„Europa i SAD još uvijek imaju značajne industrijske i tehnološke snage“, kaže Schäpe. Europa već može proizvesti otprilike dvostruko više električnih vozila i vjetroturbina nego što joj je potrebno svake godine, te gotovo tri puta više toplinskih pumpi, kaže ona, pozivajući se na nedavno izvješće Embera. I dok Kina ukupno izvozi više električnih vozila, ukupna vrijednost izvoza iz drugih zemalja – posebno Njemačke – porasla je puno više od one iz Kine, prema najnovijem istraživanju CREA-e .

Ipak, ulaganje u proizvode i projekte poput ovih ostaje glavna prepreka diljem svijeta.

MPP prati više od 800 predloženih projekata čiste industrije – oko 4,3 bilijuna eura potencijalnih ulaganja – koji još nisu osigurali financiranje, često zbog nejasnih politika ili kupaca koji nisu spremni potpisati dugoročnije ugovore o kupnji.

„Izazov je sada opseg i tempo“, kaže Delasalle. „U posljednjih 12 mjeseci vidjeli smo rekordan broj konačnih investicijskih odluka, ali moramo se pomaknuti s desetaka na stotine financiranih proizvodnih pogona svake godine.“

Izvor: Euronews/earth i MPP

Nakon solarnih balkona stižu solarni prilazi i terase

solarni prilazi i terase
Foto: Javna staza u Nizozemskoj napravljena od solarnih panela. PLATIO

Europljani pretvaraju svoje prilaze i terase u mini solarne farme, približavajući kontinent „jeftinijem i sigurnijem“ energetskom sustavu. 

Rat protiv Irana i naknadna kontrola nad Hormuškim tjesnacem, vitalnom brodskom rutom kojom se obično prevozi oko petina globalnih zaliha nafte, doveli su do naglog porasta cijena nafte i plina.

Solarna energija uskočila je kako bi ublažila šok cijena fosilnih goriva, uštedivši EU 40 milijardi eura na izbjegnutom uvozu plina od početka sukoba – prema najnovijoj analizi Solar Power Europe. No računi za struju i plin diljem kontinenta ostaju visoki – što je, prema riječima stručnjaka, potaknulo kućanstva da “preuzmu kontrolu” nad vlastitom energijom.

U Njemačkoj je tvrtka za obnovljivu energiju Enpal BV zabilježila porast upita za solarne panele od 30 posto nakon prvih tjedana američko-izraelskog rata protiv Irana. U Velikoj Britaniji, energetska tvrtka EON zabilježila je porast interesa za solarnu energiju od 23 posto između 23. veljače i 1. ožujka, prije nego što je porasla za dodatnih 63 posto između 2. i 8. ožujka.

Više se ne koriste samo krovovi za snagu sunčeve svjetlosti, jer sve više tvrtki postaje kreativno s načinima na koje se solarni paneli mogu integrirati u dom.

Europski prilazi i terase dobivaju solarni preobražaj

Nakon solarnih balkona stižu solarni prilazi i terase. PLATIO je jedan od brojnih startupova koji prodaju solarne panele posebno dizajnirane za prilaze i terase nakon što su predstavili svoje prve prototipove 2016. godine.

Tvrtka, koja sada pokriva 13 zemalja diljem Europe, ima za cilj zamijeniti popločane ploče i asfalt u urbanim prostorima, parkovima i domovima solarnom tehnologijom.

SolarPave, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, također se specijalizirao za transformaciju vanjskih prostora održivim energetskim rješenjima. Na svojoj web stranici tvrtka ima tri već završena projekta u regiji Yorkshire, uključujući stambeni solarni prilaz i pod stambenog balkona.

Kako funkcioniraju solarni prilazi i terase?

Za solarne prilaze i terase koristi se kaljeno, protuklizno staklo za zaštitu solarnih panela – što znači da možete hodati po njemu ili čak parkirati automobil na njemu.

Čišćenje panela radi uklanjanja prljavštine pomoći će maksimizirati količinu energije koju paneli mogu stvoriti, ali npr. PLATIO kaže da je gubitak performansi zbog prašnjavih panela samo tri posto, ovisno o specifičnoj instalaciji.

Naravno, solarni paneli postavljeni vodoravno na pod, za razliku od onih postavljenih pod kutom na krovu, generirat će manje električne energije. To je zato što veći dio dana propuštaju izravne sunčeve zrake, dok nakupljena prljavština smanjuje njihovu učinkovitost.

Međutim, ovisno o njihovoj lokaciji, možda će i dalje moći generirati dovoljno električne energije kako bi vam pomogli smanjiti račune za energiju. Stoga je teško točno reći koliko bi godina trebalo da se takav sustav isplati.

‘Svaka sunčana površina’ stavlja se u pogon

„Ljudi biraju solarnu energiju jer im vraća kontrolu“, kaže Sonia Dunlop, izvršna direktorica Globalnog solarnog vijeća, za Euronews Earth.

„Nakon godina nestabilnih računa za energiju, kućanstva u Europi i diljem svijeta žele preuzeti energiju u svoje ruke, a solarna energija jedan je od najpristupačnijih načina za to.“

Iako tradicionalni krovni solarni paneli mogu ostati okosnica domaće solarne energije, nemaju svi prikladan krov.

Na primjer, jako zasjenjeni krovovi mogu generirati malo energije – što povećava vrijeme povrata ulaganja i čini ugradnju neizvedivom. Krovovi izrađeni od materijala poput slame također nisu prikladni za tradicionalne solarne panele.

„Kako su cijene pale, a dizajni postali svestraniji – prilazi, terase, ograde i parkirališta postaju dio slike“, kaže Dunlop. „Svaka sunčana površina koju pustimo u rad približava Europu energetskom sustavu koji je jeftiniji, sigurniji i u vlasništvu ljudi kojima služi.“

I ne samo privatne nego i javne površine.

Solarni paneli između tračnica – inovativni sustav pokrenut u Švicarskoj

U Švicarskoj je u pogonu prva svjetska uklonjiva solarna elektrana postavljena između tračnica željezničke pruge. U travnju 2025. godine, Sun-Ways je instalirao solarne module na dionici željezničke pruge dugoj 100 metara u Buttesu, selu u kantonu Neuchâtel u zapadnoj Švicarskoj. Fotonaponske ćelije postavljene su između tračnica, na pragovima. Posebnost je da se mogu lako ukloniti radi održavanja željezničke infrastrukture. Ovo je prva instalacija takve vrste u svijetu.

Nešto više od godinu dana nakon početka pilot projekta, njegov osnivač izvijestio je o pozitivnim rezultatima. Prema Sun-Waysu, otprilike 5.320 kilometara švicarske željezničke mreže – isključujući tunele ili slabo osunčane dijelove – moglo bi generirati do milijardu kWh solarne energije godišnje. To odgovara potrošnji 300.000 kućanstava ili oko 2% električne energije koja se koristi u Švicarskoj. Ova švicarska inovacija privlači interes u Italiji, Francuskoj i Aziji.

Izvor: euronews/earth

Svjetski tjedan kvalitete i Svjetski dan kvalitete 2026.: Poboljšanje performansi

Svjetski tjedan kvalitete i Svjetski dan kvalitete 2026
Foto: quality.org

Svjetski dan kvalitete godišnja je prilika da se upravljanje kvalitetom vrati u središte poslovne strategije. Obilježava se svakog drugog četvrtka u studenom, a organizira ga Chartered Quality Institute (CQI), dio je Svjetskog tjedna kvalitete. Organizacije diljem svijeta koriste ga kako bi ojačale kulturu kvalitete, timskog angažmana i kontinuiranog poboljšanja.

Obilježavanje predstavlja više je od komemorativnog datuma, služi kao spoj strategije, kulture i izvršenja. Okuplja stručnjake za kvalitetu, organizacije i zajednice kako bi istaknuli kako upravljanje kvalitetom potiče performanse, inovacije i održivi rast. Logika je jednostavna: kada se kvaliteta više ne tretira isključivo kao usklađenost, već počne voditi odluke, procese i prioritete, organizacija dobiva veću dosljednost, predvidljivost i sposobnost pružanja vrijednosti kupcima.

Ovogodišnja tema, Kvaliteta: Poboljšanje performansi, poziva na razmatranje kako upravljanje i poboljšanje kvalitete mogu pomoći u postizanju vrhunskih performansi. Od poticanja korisničkog iskustva do pružanja pouzdanih inovacija, do uklanjanja pogrešaka, ovo je prilika za prepoznavanje mogućnosti, dijeljenje uvida i obvezivanje na promjene u vašoj organizaciji.

Kvaliteta: Poboljšanje performansi

Dobro upravljanje kvalitetom odnosi se na planiranje, isporuku i poboljšanje učinka u smislu vrijednosti koju organizacija pruža i koliko dobro je pruža, minimizirajući loše i maksimizirajući dobro.

Mogu se istaknuti četiri stupa koja definiraju kako kvaliteta pokreće performanse:

  • Inovacije i tehnologija – Iskorištavanje digitalne transformacije i novih tehnologija za podizanje standarda kvalitete u svim industrijama.
  • Ljudi i kultura – Izgradnja kulture usmjerene na kvalitetu koja osnažuje ljude i potiče kontinuirano poboljšanje na svakoj razini.
  • Upravljanje i usklađenost – Jačanje okvira upravljanja i osiguravanje usklađenosti s propisima radi održavanja povjerenja i učinkovitosti.
  • Održivost i utjecaj – Integriranje kvalitete s ciljevima održivosti kako bi se stvorio trajan pozitivan utjecaj na organizacije i društvo.

Za organizacije je prioritet izgradnja sustava koji povezuju standarde, ljude, upravljanje rizicima i mjerljive rezultate. Za stručnjake za kvalitetu, najjači pristup je kontinuirano razvijanje znanja i vještina potrebnih za prepoznavanje rizika, poboljšanje procesa i podršku boljim poslovnim rezultatima.

Izvor: quality.org

Novo izvješće Oxfama: Superbogati potiču klimatsku krizu i profitiraju od nje

Podjela uslijed katastrofa: Kako klimatski kaos produbljuje nejednakost i obogaćuje nekolicinu
Podjela uslijed katastrofa: Kako klimatski kaos produbljuje nejednakost i obogaćuje nekolicinu / Oxfam

Oxfamovo novo izvješće, Disaster Divide (Podjela zbog katastrofa), otkriva kako superbogati potiču klimatsku krizu svojim prekomjernim emisijama, dok se istovremeno štite od posljedica i sve više profitiraju od uništenja. U međuvremenu, milijuni ljudi bore se za oporavak od poplava, požara i rastućih cijena hrane.

Najbogatijih 0,1 posto na svijetu, skupina od samo 8 milijuna ljudi, emitira više ugljika od najsiromašnijih 44 posto svjetske populacije, odnosno 3,5 milijardi ljudi zajedno, prema izvješću Oxfama, međunarodne neprofitne organizacije usmjerene na borbu protiv siromaštva i nejednakosti.

Osoba u najbogatijih 0,1 posto odgovorna je za 125 puta više emisija povezanih s ekstremnim vrućinama od prosječne osobe, i gotovo 400 puta više od nekoga u najsiromašnijoj polovici svjetske populacije, navodi se u izvješću „Podjela uslijed katastrofa: Kako klimatski kaos produbljuje nejednakost i obogaćuje nekolicinu“. Ova mala skupina također proizvodi više od tri puta više onečišćenja ugljikom od cijelog stanovništva subsaharske Afrike, koje broji oko 1,3 milijarde ljudi.

  • Najbogatijih 1 posto odgovorno je za 20 posto globalnog zagrijavanja od 1990. – 100 puta više po osobi nego netko u najsiromašnijoj polovici čovječanstva.
  • Samo jedna godina emisija najbogatijih 1 posto uzrokovat će 1,9 milijuna smrtnih slučajeva povezanih s prekomjernom toplinom. 78 posto tih smrtnih slučajeva dogodit će se u zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom, unatoč tome što su te zemlje odgovorne za samo 8 posto globalnih emisija.
  • Emisije najbogatijeg 1 posto uzrokovat će gotovo 53 bilijuna dolara štete do 2050. godine.
  • Samo privatni mlažnjaci zajedno emitiraju više ugljičnog zagađenja u dvije sekunde nego što netko u najsiromašnijoj polovici čovječanstva emitira u godinu dana.

Objavljeno uoči summita UN-a o klimi, COP31, u Turskoj, izvješće ističe kako najbogatiji nesrazmjerno doprinose emisijama stakleničkih plinova, dok siromašnije zajednice snose najveći teret klimatskih katastrofa.

Klimatske promjene produbljuju nejednakost i povećavaju broj smrtnih slučajeva u katastrofama

Klimatske katastrofe ne pogađaju sve podjednako. Postojeće nejednakosti čine siromašnije zajednice ranjivijima na ekstremne vremenske uvjete, dok gubitak domova, sredstava za život i osnovnih usluga koji to uzrokuje može produbiti siromaštvo. Broj smrtnih slučajeva od poplava sedam je puta veći u zemljama s većom nejednakošću, navodi Oxfam.

Emisije najbogatijih također imaju posljedice koje se protežu daleko izvan njihove neposredne okoline. Izvješće procjenjuje da će godišnje emisije pojedinca u najbogatijih 0,1 posto s vremenom uzrokovati oko 1,9 milijuna dodatnih smrtnih slučajeva povezanih s toplinom.

Životni standardi i sigurnost hrane u opasnosti na globalnom jugu

Oxfam upozorava da bi čak milijarda ljudi, ili svaki deseti u svijetu, mogao biti raseljen zbog klimatske krize do 2050. Očekuje se da će većina biti na globalnom jugu.

Raseljavanje je samo jedan dio problema. Milijuni drugih mogli bi izgubiti sredstva za život, vidjeti raspad svojih zajednica i suočiti se s većim poteškoćama u ponovnoj izgradnji sigurnog života.

Klimatske promjene također potkopavaju proizvodnju hrane i povećavaju cijene. Promjenjivi obrasci oborina, porast temperature i propadanje tla čine poljoprivredu sve ranjivijom. U mnogim zemljama s niskim prihodima ljudi ovise o poljoprivredi i prirodnim resursima i za svoje prihode i za opskrbu hranom.

Izvješće opisuje kako klimatske promjene mogu narušiti sigurnost hrane čak i kada ne izazovu veliku katastrofu: kiše stižu kasno, potpuno izostanu ili padaju preobilno, postupno smanjujući urod. U međuvremenu, rastuće cijene hrane troše sve veći udio prihoda kućanstava.

Oko 2,3 milijarde ljudi, od kojih većina živi na globalnom jugu, suočilo se s umjerenom ili teškom nesigurnošću opskrbe hranom u 2024. godini. Šokovi povezani s klimom dodatno opterećuju proizvodnju i potrošnju hrane, posebno među kućanstvima s niskim prihodima.

Siromašnija kućanstva posebno su osjetljiva na porast cijena hrane jer veći dio svojih prihoda troše na hranu. Čak i u SAD-u, najsiromašnija petina stanovništva troši 33 posto svojih prihoda na hranu, u usporedbi s 8 posto za najbogatiju petinu. U zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom, udio dohotka koji se troši na hranu je 2,74 puta veći nego u zemljama s visokim dohotkom, navodi se u izvješću.

Ove razlike znače da porast cijena hrane može imati daleko veći utjecaj na siromašnija kućanstva, ostavljajući manje novca za stanovanje, zdravstvenu skrb, obrazovanje i druge osnovne potrepštine.

Kako superbogati profitiraju od klimatskih katastrofa

Oxfam tvrdi da neke tvrtke i investitori profitiraju i od aktivnosti koje potiču klimatske promjene i od katastrofa i napora za obnovu koji slijede.

Njihov novi indeks „Uništi i obnovi“ identificira 217 korporacija koje navodno imaju koristi od industrija koje doprinose klimatskom slomu, kao i od pripremljenosti za katastrofe, oporavka i obnove.

U izvješću se navodi da bogati investitori koji podupiru fosilna goriva i druge industrije koje zagađuju također mogu profitirati od rastućeg tržišta za odgovor na katastrofe i obnovu. Dok pogođene zajednice mogu godinama boreći se s dugom i gubitkom domova i sredstava za život, investitori mogu pronaći nove prilike u obnovi.

Prema izvješću, predviđa se da će globalno tržište oporavka od katastrofa porasti sa 70 milijardi američkih dolara na 92 ​​milijarde dolara godišnje do 2029. godine, a sve više će ga potaknuti ekstremni vremenski uvjeti povezani s klimom.

Oxfam navodi da je 217 tvrtki u indeksu u 2025. godini generiralo prosječno 1,8 milijardi dolara i isplatilo dioničarima prosječno više od milijardu dolara.

Šest glavnih upravitelja imovinom, uključujući Vanguard, BlackRock i State Street, čine više od četvrtine korporacija uvrštenih u indeks. BlackRock i Vanguard imaju ulaganja u 92 posto obuhvaćenih tvrtki, a njihova kombinirana ulaganja premašuju bilijun dolara, prema izvješću.

Poziv na akciju za COP31: Drugačija budućnost je i dalje moguća

Uoči COP31 i nakon njega, Oxfam se zalaže za usklađeno djelovanje kako bi se prekinuo ovaj začarani krug. Možemo smanjiti štetu koju klimatski poremećaji za ljude smanjenjem emisija najbogatijih ljudi, radikalnim smanjenjem nejednakosti i osiguravanjem da mjere prilagodbe klimatskim promjenama imaju jednakost u središtu.

Druga budućnost ostaje moguća. Klimatska jednakost sada mora postati temelj klimatskog djelovanja. Oxfam je identificirao pet koraka za izgradnju jednake i održive budućnosti:

  1. Smanjite emisije ugljika koje uzrokuju superbogati. Pozabavite se i njihovom potrošnjom i emisijama koje proizlaze iz vlasništva.
  2. Dajte puno više novca kako biste pomogli zemljama da se prilagode. Bogate zemlje koje su uzrokovale klimatsku krizu moraju dati novac potreban ostatku svijeta kako bi im se pomoglo da se prilagode i nose s njom.
  3. Postavite vremenski ograničene nacionalne planove za smanjenje ekonomske nejednakosti na nisku razinu. Dokazano je da su ekonomski ravnopravnije zemlje sigurnije, zelenije i daleko bolje u suočavanju s klimatskim šokovima poput požara, poplava ili suša.
  4. Minimizirajte izloženost, smanjite ranjivost i ujednačite prilagodbu ekstremnim vremenskim događajima kako biste izgradili ravnopravnije i otpornije prehrambene sustave. Prilagodba klimatskim promjenama mora smanjiti nejednakost, a ne pojačati je.
  5. Kraj katastrofalnog kapitalizma i profitiranja od klimatskog sloma. Vlade moraju obuzdati prekomjernu korporativnu moć i osigurati da odgovor na klimu daje prioritet ljudskim potrebama, a ne profitu dioničara.

Dakle štetu koju klimatski poremećaji nanose ljudima još uvijek možemo smanjiti: ograničavanjem emisija najbogatijih ljudi, radikalnim smanjenjem nejednakosti i osiguravanjem da mjere prilagodbe klimatskim promjenama imaju jednakost u središtu.

Izvor: oxfam.org

Zdravstvena zajednica poziva države članice SZO-a da prepoznaju dezinformacije o klimi kao prijetnju javnom zdravlju

Glavna uprava za klimatske akcije Europske komisije nedavno je pokrenula kampanju pod nazivom #ClimateFactsMatter
Glavna uprava za klimatske akcije Europske komisije nedavno je pokrenula kampanju pod nazivom #ClimateFactsMatter

Zdravstvene i organizacije civilnog društva pozvale su države članice SZO-a da prepoznaju dezinformacije o klimi kao prijetnju javnom zdravlju te da integritet informacija učine ključnim dijelom politike, pripravnosti i odgovora na klimu i zdravlje.

Poziv dolazi u trenutku kada zabrinutost zbog integriteta globalnog informacijskog okruženja brzo postaje sve važnija tema na međunarodnoj agendi. Ujedinjeni narodi uspostavili su Globalna načela za integritet informacija; Brazil, UN i UNESCO pokrenuli su Globalnu inicijativu za integritet informacija o klimatskim promjenama; a na COP30 u Belému 2025. godine integritet informacija formalno je prepoznat kao ključan za učinkovito djelovanje u području klime.

Zdravstvena zajednica sada poziva na proširenje tog priznanja na javno zdravstvo. Novo izvješće, Zaštita zdravlja u doba klimatskih dezinformacija, koje je izradila Radna skupina civilnog društva za klimu i zdravlje SZO-a, ističe da „zdravije informacijsko okruženje nije komunikacijski luksuz. To je uvjet za klimatsku pravdu, javno zdravlje i pravo na zdravu budućnost.“

Izvješće je prvi primjer u kojem se zdravstvena zajednica bavi time kako dezinformacije o klimi izravno i neizravno štete ljudskom zdravlju diljem svijeta, od potkopavanja upozorenja o hitnim slučajevima i smjernica javnog zdravstva do odgađanja politika o onečišćenju zraka, čistoj energiji i fosilnim gorivima.

Zaštita zdravlja u doba klimatskih dezinformacija: Očuvanje integriteta informacija u kontekstu klimatskih promjena i zdravlja (2026.)
Zaštita zdravlja u doba klimatskih dezinformacija: Očuvanje integriteta informacija u kontekstu klimatskih promjena i zdravlja (2026.)

Ključne poruke

  • Lažne i obmanjujuće informacije mogu uzrokovati neposrednu štetu. Tijekom toplinskih valova, poplava, šumskih požara i izbijanja bolesti, zbunjujuće informacije mogu spriječiti ljude u evakuaciji, traženju pomoći, smanjenju izloženosti ili pristupu skrbi.
  • Odgađanje ima cijenu za zdravlje. Narativi koji minimiziraju klimatske rizike ili krivo predstavljaju rješenja odgađaju čisti zrak, obnovljivu energiju, zaštitu od topline, prilagodbu i otporne zdravstvene sustave.
  • Dezinformacije o klimi često su organizirane. One nisu samo rezultat pogrešnog shvaćanja znanosti od strane pojedinaca. Komercijalni i politički akteri mogu koristiti oglašavanje, frontovske skupine, lobiranje, selektivne dokaze i napade na stručnjake kako bi očuvali štetne sustave.
  • Zdravlje se i prije suočavalo s umjetno stvorenom sumnjom. Kontrola duhana, infodemija COVID-19, povjerenje u cjepivo i komunikacija o rizicima u hitnim slučajevima nude praktične lekcije za reagiranje.
  • Sama istina nije dovoljna; povjerenje je važno. Točne informacije moraju biti pravovremene, dostupne, empatične, lokalno relevantne i komunicirane od strane pouzdanih ljudi i institucija.
  • Pravedna i poštena politika dio je dobre komunikacije. Moraju se riješiti legitimne zabrinutosti oko radnih mjesta, cijena energije, prijevoza, sredstava za život i pristupa. Nepoštene i nepravedne politike stvaraju ranjivosti koje dezinformacije mogu iskoristiti.
  • Zaštita integriteta informacija preventivna je zdravstvena akcija. Praćenje narativa, priprema poruka, zaštita zdravstvenih glasnika i rješavanje sukoba interesa trebali bi postati dio klimatsko-zdravstvene spremnosti.
  • Zdravstveni odgovor mora biti kolektivan i globalno reprezentativan. Klimatske dezinformacije poprimaju različite oblike u različitim zemljama i zajednicama. Odgovori se moraju oslanjati na znanje zdravstvenih organizacija, radnika i zajednica u različitim regijama, posebno na globalnom jugu i u zajednicama koje doživljavaju štete uzrokovane klimom i fosilnim gorivima.

Što je klimatska dezinformacija?

Klimatske dezinformacije odnose se na namjerno širenje lažnih ili obmanjujućih informacija o klimatskim promjenama i klimatskim akcijama. To uključuje potpuno poricanje globalnog zatopljenja, kao i teorije zavjere.

Razlikuje se od klimatskih krivih informacija (ili dezinformacija iz nehaja), koje se definiraju kao lažne ili informacije izvan konteksta koje netko predstavlja kao činjenice. Iako nemaju istu razinu namjere kao dezinformacije, mogu rezultirati jednako opasnim posljedicama.

Kako dezinformacije o klimi utječu na javno zdravlje

Dezinformacije o klimi odgađaju djelovanje, potkopavaju povjerenje u znanost, slabe politiku zaštite zdravlja i mogu dovesti ljude u opasnost tijekom klimatskih kriza. Izvješće ističe nekoliko studija slučaja u kojima su klimatske dezinformacije djelovale na postojeće nejednakosti i strukture moći.

Studije slučaja istaknute u izvješću pokazuju da dezinformacije o klimi djeluju na postojeće nejednakosti i strukture moći. Studije slučaja uključuju dezinformacije o šumskim požarima u Kanadi i na Mauiju, negativne reakcije na londonsku Zonu ultra niskih emisija, kaskadne klimatske i informacijske rizike tijekom poplava u Južnom Sudanu, greenwashing fosilnih goriva, narative o razvoju koji utječu na autohtone narode u Indoneziji te napade na znanstvenike, novinare i branitelje okoliša. Oni koji pokušavaju pružiti dokaze također mogu postati mete.

Na primjer, nakon požara na Mauiju 2023. godine, internetom su kružile lažne tvrdnje da bi stanovnicima koji su podnijeli zahtjev za pomoć u katastrofi Federalna agencija za upravljanje u hitnim situacijama mogla oduzeti zemljište ili imovinu. Provjera činjenica utvrdila je da je to lažno, ali glasina je mogla odvratiti preživjele od traženja pomoći upravo u trenutku kada im je bila potrebna stambena podrška, financijska pomoć, medicinska skrb i usluge oporavka.

„U uvjetima katastrofe, dezinformacije nisu samo zbunjujuće“, stoji u izvješću . „One mogu izravno ometati pristup podršci koja spašava živote i stabilizira situaciju.“

U Europi su politike čistog zraka poput zona s niskim emisijama – osmišljene kako bi se smanjila izloženost ljudi štetnom onečišćenju povezanom s prometom – često meta obmanjujućih narativa.

Rasprava o londonskoj Zoni ultra niskih emisija (ULEZ), koja naplaćuje naknadu za vozila koja ne zadovoljavaju standarde emisija, uključivala je zabrinutost oko pristupačnosti i provedbe, posebno za kućanstva s niskim prihodima, radnike, mala poduzeća i ljude koji ovise o starijim vozilima. No, u izvješću se navodi da su te zabrinutosti također „pojačane i iskrivljene“ dezinformacijama, politiziranim napadima na dokaze o kvaliteti zraka, lažnim tvrdnjama na društvenim mrežama, a u nekim slučajevima čak i nasilnim reakcijama na infrastrukturu ULEZ-a.

Kako prepoznati klimatske dezinformacije

Usred epidemije lažnih vijesti i nerazumljivih informacija generiranih umjetnom inteligencijom Europska unija nedavno je podržala značajnu deklaraciju o suzbijanju dezinformacija o klimi. Kao dio napora za rješavanje problema lažnih vijesti, Glavna uprava za klimatske akcije Europske komisije nedavno je pokrenula kampanju pod nazivom #ClimateFactsMatter. Cilj je „osnažiti ljude“ da prozru klimatske dezinformacije i otkriti glavne tehnike koje se koriste za obmanjivanje javnosti.

Kampanja potiče javnost da uvijek provjeri izvor članka koji čita, provjeri činjenice u „stručnim“ komentarima, pripazi na opterećen, emotivan jezik i priče koje tvrde da imaju „brzo rješenje“ za klimatske promjene.

Izvješće tvrdi da klimatska kriza sada zahtijeva istu razinu institucionalne ozbiljnosti koju je javno zdravstvo donijelo drugim velikim informacijskim prijetnjama. Poziva na ugradnju integriteta informacija u klimatsku i zdravstvenu politiku, umjesto da se tretira isključivo kao odgovornost komunikacijskih timova. Također potiče jače obrazovanje o klimi i zdravlju koje jasno povezuje izgaranje fosilnih goriva, onečišćenje zraka, štetne izloženosti, bolesti i klimatske promjene, kako bi zdravstveni djelatnici bili opremljeni za komuniciranje ne samo o zdravstvenim posljedicama klimatske krize, već i o njezinim temeljnim pokretačima.

Izvor: Priopćenje za medije Global Climate and Health Alliance

Svjetski dan gradova 2026. – Obnova grada: Odgovarajući smještaj za sve

Svjetski dan gradova 2026. - Obnova grada: Odgovarajući smještaj za sve
Fuzhou, Kina, grad domaćin globalnog obilježavanja Svjetskog dana gradova 2026. © grad Fuzhou.

Svjetski dan gradova obilježava se svake godine 31. listopada, od 2014. kada je prvi put obilježen. Njime se završava Urbani listopad. Cilj mu je podići međunarodnu svijest o trendovima urbanizacije, izazovima i vizijama održivog urbanog razvoja, promovirati međunarodnu suradnju. U konačnici time doprinijeti globalnim naporima za izgradnju pravednih, prosperitetnih, održivih i uključivih gradova koji svojim zajednicama pružaju bolje životno okruženje i kvalitetu života.

Globalna proslava održava se svake godine u drugom gradu, a dan je usmjeren na određenu temu. Ove godine, 31. listopada, u Fuzhouu u Kini Globalno obilježavanje Svjetskog dana gradova održava se pod temom „Obnova grada: Odgovarajuće stanovanje za sve“. Obilježavanje je usredotočeno na urbanu obnovu kao katalizator za postizanje odgovarajućeg stanovanja za sve te na to kako regeneracija temeljena na području, u kombinaciji sa strategijama stanovanja i neformalnih naselja, može stvoriti uključivija i otpornija naselja na klimatske promjene.

Svjetski dan gradova 2026.Obnova grada: Odgovarajuće stanovanje za sve

Gradovi diljem svijeta suočavaju se s međusobno povezanim pritiscima, uključujući izazove pristupačnosti stanovanja, starenje naselja i infrastrukture, nedovoljno iskorišteno urbano zemljište, rizike povezane s klimom i sve veće društvene nejednakosti. Prema Konceptualnoj bilješci Svjetskog dana gradova 2026., do 3,4 milijarde ljudi nema pristup odgovarajućem stanovanju, sigurnom vlasništvu, osnovnim uslugama ili pristupačnim uvjetima života. Urbana regeneracija nudi priliku za rješavanje ovih izazova poboljšanjem postojećih urbanih područja, uz istovremeno proširenje pristupa odgovarajućem stanovanju i osiguravanje da nitko ne bude zapostavljen. 

Tema za 2026. godinu naglašava integrirane pristupe koji povezuju pristupačno stanovanje s poboljšanjima javnog prostora, infrastrukture, povezanosti i otpornosti na klimatske promjene. Također stavlja posebnu važnost na participativno i zajedničkom vođenu obnovu, zajedno sa zaštitnim mjerama koje mogu spriječiti raseljavanje i osigurati da postojeći stanovnici imaju koristi od poboljšanja svojih domova i susjedstava. 

Svjetski dan gradova 2026. pružit će platformu nacionalnim i lokalnim vlastima, tijelima Ujedinjenih naroda, međunarodnim organizacijama, akademskoj zajednici, privatnom sektoru i zajednicama za razmjenu iskustava, predstavljanje inovativnih praksi i pronalaženje praktičnih rješenja. Službeni programski okvir za 2026. traje od 31. listopada do 2. studenog 2026. u Međunarodnom konferencijskom i izložbenom centru Fuzhou Strait i uključuje svečano otvorenje, tematske forume, popratne događaje, izložbe i obilaske grada. 

Globalno obilježavanje zajednički organiziraju Ministarstvo stanovanja i urbano-ruralnog razvoja Narodne Republike Kine, Narodna vlada provincije Fujian i UN-Habitat, a domaćin je Narodna vlada općine Fuzhou.

Saznajte više o Svjetskom danu gradova 2026. na UN-Habitatu.

Dvogodišnja publikacija: Izvješće o svjetskim gradovima 2026.Dvogodišnja publikacija: Izvješće o svjetskim gradovima 2026.

Izvješće UN-Habitata o svjetskim gradovima za 2026. godinu ispituje globalnu stambenu krizu i putove prema odgovarajućem, sigurnom i pristupačnom stanovanju.

Trenutna globalna stambena kriza posljedica je desetljeća nedovoljnih ulaganja, brze urbanizacije, ekonomske nestabilnosti i raseljavanja uzrokovanog sukobima i katastrofama. Nedavne globalne procjene pokazuju da do 3,4 milijarde ljudi nema pristup sigurnom, bezbjednom i odgovarajućem stanovanju, uključujući više od milijardu ljudi koji žive u neformalnim naseljima i sirotinjskim četvrtima u uvjetima koje karakteriziraju nesigurno vlasništvo, prenapučenost, izloženost okolišnim opasnostima i ograničen pristup osnovnim uslugama. Unatoč univerzalnom priznavanju stanovanja kao ljudskog prava, napredak je i dalje nedovoljan.

Globalni deficit stambenog prostora povećao se s 251 milijuna jedinica u 2010. na 288 milijuna u 2023., dok prisilno raseljavanje nastavlja rasti zbog sukoba, nasilja, kršenja ljudskih prava i katastrofa povezanih s klimatskim promjenama. Istraživanje koje je proveo UN-Habitat procjenjuje da je između 2003. i 2023. godine globalno deložirano otprilike 64 milijuna ljudi, s teškim posljedicama za egzistenciju, sigurnost i društvenu dobrobit.

Izvješće o svjetskim gradovima za 2026. ističe odgovarajuće stanovanje kao temeljni stup održivog urbanog razvoja i ljudske dobrobiti, koji se proteže daleko izvan pružanja smještaja. Stambeno zbrinjavanje utječe na pristup zapošljavanju, javnim uslugama, zdravstvu i ekonomskim prilikama, što ga čini ključnim za postizanje Ciljeva održivog razvoja (SDG). Izvješće naglašava važnost sigurnog, pristupačnog i dobro lociranog stanovanja u smanjenju siromaštva, poboljšanju kvalitete života i transformaciji neformalnih naselja i sirotinjskih četvrti.

Izvješće također pozicionira stanovanje kao ključni pokretač klimatskih akcija i urbane otpornosti, napominjući potrebu za energetski učinkovitim, niskougljičnim stambenim rješenjima i otpornom urbanom infrastrukturom. Poziva na uključive i participativne pristupe koji podržavaju inicijative za modernizaciju koje vodi zajednica i prepoznaju neformalna naselja kao sastavne dijelove gradova. Konačno, izvješće potiče vlade i dionike da se ponovno posvete stanovanju kao ljudskom pravu i temelju za zeleniju, pravedniju i otporniju urbanu budućnost.

Izvor: UN

UNEP predstavio put za ograničavanje globalnog zagrijavanja

Nedavno objavljeno Izvješće UNEP-a o jazu u emisijama razmatra scenarij ‘najnižeg mogućeg’ prekoračenja od 1,5 °C, u kojem je vrhunac globalnog zagrijavanja otprilike do sredine stoljeća ograničen na 1,7-1,8 °C, a globalni porast temperature vraća se na ili ispod 1,5 °C do 2100. godine, s vjerojatnošću od oko 50 posto. Da bi se krenulo tim putem, globalne emisije stakleničkih plinova (GHG) morale bi se smanjiti za 18 posto do 2030., 45 posto do 2035. i 69 posto do 2040., sve u odnosu na razine iz 2025.

Šansa za zadržavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 °C iznad predindustrijskih razina bez ili s ograničenim prekoračenjem – ključni cilj Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama – sada je nestala. Međutim, prema Izvješću o jazu u emisijama 2026.: Točka povratka, koje je 21. listopada 2026. objavio Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), ovo prekoračenje ne mora biti trajno.  

Dramatičnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova i uklanjanjem ugljikovog dioksida iz atmosfere, čovječanstvo može smanjiti vršne temperature i zacrtati put natrag na 1,5 °C do kraja stoljeća. Ovo je najbolja preostala opcija za ograničavanje utjecaja klimatskih promjena, navodi se u izvješću. 

„Desetljećima smo odgađali smanjenje emisija, a sada se suočavamo s posljedicama“, kaže Anne Olhoff, direktorica Klimatskog centra UNEP-a u Kopenhagenu. „Svijet još uvijek može postići ciljeve Pariškog sporazuma, ali moramo naporno raditi ne samo da bismo ispunili, već i nadmašili naše najambicioznije klimatske ciljeve. Što dulje čekamo, veći je rizik da ugrozimo cilj smanjenja temperature.“ 

Evo detaljnijeg pregleda glavnih nalaza Izvješća o jazu u emisijama za 2026. godinu. 

Preći ćemo granicu zagrijavanja od 1,5°C, što je najambiciozniji cilj Pariškog sporazuma. Koji je najbolji mogući scenarij u ovom trenutku?

Globalne emisije stakleničkih plinova neprestano rastu od 1990. godine, ugrožavajući cilj Pariškog sporazuma o ograničavanju globalnog zagrijavanja na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. / graf: UNEP

Izvješće razmatra scenarij „najnižeg mogućeg“ prekoračenja temperature od 1,5 °C. U ovom scenariju, čovječanstvo ograničava vrhunac zagrijavanja na 1,7-1,8 °C do otprilike sredine stoljeća i vraća temperature na ili ispod 1,5 °C. To bi zahtijevalo održivo smanjenje emisija plus uklanjanje ugljičnog dioksida. 

Emisije stakleničkih plinova po stanovniku za šest najvećih emitera (tCO2e/po stanovniku/u godini) / graf: UNEP

Što trebamo učiniti da se do kraja stoljeća vratimo na zagrijavanje od 1,5 °C?

Postizanje tog cilja neće biti lako. To znači trenutno i agresivno smanjenje emisija stakleničkih plinova, smanjenjem za 18 posto do 2030., 45 posto do 2035. i 69 posto do 2040.  

To znači godišnje stope smanjenja od gotovo 6 posto od 2025. do 2035. – što su strožija smanjenja od onih utvrđenih u najnovijem izvješću o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama . 

Ali ako zemlje krenu ove godine i slijede ovu putanju, postoji 50 posto šanse da se vrate na 1,5°C do 2100. godine, navodi se u izvješću.  

Hitna akcija je ključna; emisije ugljikovog dioksida na sadašnjim razinama svakih pet godina povećat će zagrijavanje za oko 0,1 °C. 

Bi li nas ograničavanje prekoračenja cilja od 1,5°C poštedjelo učinaka klimatskih promjena?

Ne. Postizanje ovoga ne znači da izbjegavamo negativne utjecaje klimatskih promjena, koji mogu uključivati ​​sve od suša do poplava i češćih superoluja. Ali pomoglo bi ih smanjiti. Osim toga, svaka dodatna godina zagrijavanja iznad 1,5 °C povećava rizik od teških i nepovratnih promjena, s katastrofalnim implikacijama za čovječanstvo. To uključuje promjene u ledenim pokrovima, ugljiku permafrosta, cirkulaciji oceana i koraljima. 

Što se mora dogoditi da bi svijet dosegao scenarij s najmanjim mogućim prekoračenjem?

Postizanje gore navedenih globalnih smanjenja emisija zahtijevalo bi proširenje već ambicioznih sektorskih ciljeva utvrđenih u prvom Globalnom pregledu stanja u okviru Pariškog sporazuma.  

Do 2035. godine, kapacitet obnovljive električne energije trebao bi se utrostručiti, a udio ugljena u našoj opskrbi energijom trebao bi se smanjiti za više od polovice. Emisije metana – snažnog stakleničkog plina – morale bi se smanjiti za 25 posto, sve u usporedbi s razinama iz 2025. godine.  

Koliko smo daleko od ciljeva Pariškog sporazuma?

Ako nastavimo s uobičajenim poslovanjem, nemamo nade da ćemo postići cilj od 1,5 °C. Prema trenutnim vladinim politikama, zagrijavanje bi do kraja stoljeća doseglo 2,8 °C, brojka koja se općenito smatra katastrofalnom. I porast temperature se tu ne bi zaustavio.  

Ako bi zemlje ispunile sve svoje obveze prema Pariškom sporazumu, to bi malo potaknulo zagrijavanje, na još uvijek sparnih 2,6 °C. Ako bi, osim toga, zemlje ispunile svoje takozvane neto nulte ciljeve , zagrijavanje bi se moglo ograničiti na 2,1 °C. Ali čak je i ova niža temperatura znatno iznad one na koju su se zemlje dogovorile u Pariškom sporazumu. 

Kako uklanjanje ugljikovog dioksida može pomoći u snižavanju temperature?

Da bi imao ikakve šanse za povratak na 1,5 °C ili ispod toga, svijet se više ne može oslanjati samo na smanjenje emisija. Zemlje također moraju aktivno uklanjati i trajno skladištiti ugljikov dioksid – oko 320 gigatona do kraja stoljeća. 

Međutim, ova je opcija puna neizvjesnosti. Uklanjanje ugljikovog dioksida dolazi s nizom socioekonomskih i tehnoloških izazova, uključujući korištenje skupe i neprovjerene tehnologije.  

I premda je uklanjanje ugljikovog dioksida važan alat, nikada se ne bi smjelo smatrati zamjenom za smanjenje emisija, navodi se u izvješću. Postoje ograničenja u pogledu količine ugljika koja se može pohraniti, što ponovno ukazuje na hitnu potrebu za brzim i dubokim smanjenjem emisija kako bi se smanjile vršne temperature. 

Kakav smo napredak postigli u području obnovljivih izvora energije od Pariškog sporazuma?

Obnovljivi izvori energije postali su sve popularniji od usvajanja Pariškog sporazuma 2015. godine.  

Posebno je zapanjujuća upotreba solarnih fotonaponskih panela koji pretvaraju sunčevu svjetlost u električnu energiju, rastući čak sedam puta brže od očekivanog. Osim toga, širenje vjetroelektrana nadmašilo je čak i najoptimističnija predviđanja.  

Sve je to znak da se ovaj sektor, barem, kreće u pravom smjeru. Ako se uvedu dodatne politike koje će podržati ovaj trend, mogli bismo utrostručiti kapacitete obnovljivih izvora energije do 2030. godine, čime bismo solarnu i energiju vjetra doveli u sklad s najnižim mogućim scenarijem prekoračenja. 

Kako napredujemo u smanjenju emisija iz drugih sektora?

Iako je napredak u području obnovljivih izvora energije obećavajući, izvješće pokazuje da drugi sektori zaostaju. 

Globalne emisije su u prosjeku rasle 0,8 posto godišnje tijekom posljednjeg desetljeća. Iako su 2025. bile otprilike iste kao i 2024., prerano je reći da su dosegle vrhunac. 

U 2025. godini porasle su emisije ugljikovog dioksida iz fosilnih goriva (ugljikov dioksid je daleko najčešći staklenički plin). Emisije metana ostale su iste.  

Koliko su naše trenutne klimatske politike bile učinkovite u smanjenju emisija?

Unatoč tim trendovima, postoje dokazi da su klimatske politike diljem svijeta imale stvaran utjecaj na smanjenje emisija.  

Izvješće identificira 63 strukturne promjene – od ulaganja u obnovljive izvore energije do uvođenja poreza na ugljik – koje su značajno pomogle u smanjenju emisija.  

Slijeđenje scenarija s najmanjim mogućim prekoračenjem zahtijeva repliciranje politika poput ovih globalno i u svim sektorima gospodarstva, kaže Olhoff iz UNEP-a.  

„Svaka godina provedena u toplijem svijetu povećava rizik od nepovratne štete za planetarne sustave koji nas održavaju“, rekla je. „Ako brzo ne smanjimo emisije stakleničkih plinova, naša najbolja šansa za izbjegavanje potpune klimatske katastrofe nestat će u retrovizoru.“ 

Izvor: UNEP

Otvoren COP17 o biološkoj raznolikosti

COP17
Foto: CBD COP17

Od 19. do 30. listopada 2026. Republika Armenija je domaćin 17. sastanka Konferencije stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (CBD COP17). Konferencija će u Erevanu okupiti predstavnike vlada iz cijelog svijeta, međunarodnih organizacija, znanstvene zajednice, civilnog društva, autohtonih naroda, mladih i privatnog sektora.

Konferencija se održava u ključnoj fazi provedbe Globalnog okvira za bioraznolikost Kunming-Montreal (KMGBF). Od usvajanja Okvira 2022. godine, zemlje će prvi put zajednički procijeniti napredak prema njegovih 23 cilja – prebacujući fokus s obveza na opipljive rezultate i procjenjujući koje su dogovorene akcije učinkovito provedene. COP17 Armenija predstavlja povijesnu priliku za procjenu kolektivnog napretka, jačanje suradnje i ubrzanje djelovanja prema postizanju globalnih ciljeva bioraznolikosti do 2030. godine.

Kao zemlja domaćin, Armenija će u Erevanu dočekati predstavnike međunarodne zajednice, pružajući platformu za smislen dijalog, suradnju i kolektivno djelovanje, istovremeno povezujući globalne prioritete bioraznolikosti s bogatom prirodnom baštinom zemlje.

EU je predan provedbi Okvira Kunming-Montreal

Priroda je u središtu našeg gospodarstva i naše otpornosti. EU provodi ambiciozne politike za zaštitu i obnovu prirode te je glavni podupiratelj zaštite bioraznolikosti diljem svijeta. Moramo zajednički ubrzati provedbu Globalnog okvira za bioraznolikost Kunming-Montreal kako bismo osigurali budućnost koja je održiva i otporna za sve.

Jessika Roswall, povjerenica za okoliš, otpornost na vode i konkurentno kružno gospodarstvo EU

Europska komisija pridružit će se globalnim partnerima kako bi ubrzala djelovanje u okviru Globalnog okvira za bioraznolikost Kunming-Montreal. Pri tom je naglasak na ubrzanju provedbe, mobilizaciji financiranja te pozicioniranju autohtonih naroda i lokalnih zajednica u središte zaštite prirode.

EU je i dalje u potpunosti predan mobilizaciji sredstava iz javnih i privatnih izvora za bioraznolikost do 2030. Nadalje, EU je na putu da ispuni obećanje predsjednice von der Leyen iz 2021. o udvostručenju međunarodnog financiranja bioraznolikosti s 3,5 milijardi eura na 7 milijardi eura – s posebnim naglaskom na najranjivije zemlje u razvoju.

Gledajući unaprijed za razdoblje 2028. – 2034., Komisija je predložila da se 35 % ukupnog proračuna EU-a i 30 % međunarodnog financiranja u okviru instrumenta Globalna Europa namijeni za djelovanje u području klime i okoliša.

Izvor: CBD COP17 i  Europska komisija

WWF – Izvještaj o stanju planeta 2026.

Izvještaj o stanju planeta ili Izvješće o živom planetu sveobuhvatna je studija trendova u globalnoj bioraznolikosti i zdravlju planeta. Izvješće pruža znanstveno utemeljen pregled stanja prirodnog svijeta i uključuje Indeks živog planeta (LPI), koji prati kako se populacije vrsta snalaze diljem svijeta.

Tri desetljeća, Izvještaja o stanju planeta WWF-a dokumentira dramatično stanje našeg prirodnog svijeta. Najnovije izdanje pokazuje da populacije divljih životinja nastavljaju opadati alarmantnom brzinom. Istovremeno, nudi i nadu: ako djelujemo zajedno, priroda se može oporaviti. A promjene se mogu dogoditi brže nego što mislimo.

Izvještaj WWF-a za 2026.WWF Izvještaj o stanju planeta 2026. otkriva razoran gubitak bioraznolikosti tijekom razdoblja od 52 godine: u prosjeku je došlo do smanjenja prosječne veličine praćenih populacija divljih životinja za 73%. Istovremeno, dokazi ukazuju na to da se divlje životinje mogu oporaviti ako se pozabavimo uzrocima gubitka prirode u energetskim, prehrambenim i financijskim sustavima.

Iako ukupna postotna promjena odgovara Izvješću o stanju planeta iz 2024., nova procjena koristi dodatne podatke o populaciji i dulji vremenski okvir praćenja, ističući kontinuirani gubitak bioraznolikosti.

Populacije divljih životinja diljem svijeta se smanjuju. Prema Indeksu živog planeta, prosječna veličina populacija divljih vrsta smanjila se za 73 posto između 1970. i 2022. godine. Ovo otkriće temelji se na znanstvenim podacima praćenja 35.803 populacije i 5.790 vrsta vodozemaca, ptica, riba, sisavaca i gmazova. Slatkovodne vrste su najviše pogođene: njihove populacije su se smanjile u prosjeku za 85 posto. Regionalno gledano, najveći padovi od 1970. zabilježeni su u Latinskoj Americi i Karibima (-95%), Africi (-80%) te Aziji i Pacifiku (-49%).

Priroda je u krizi – ali postoji i razlog za nadu. Iako naslovi prikazuju sumornu sliku, nisu sve vrste u opadanju. Zapravo, oko polovica populacija zabilježenih u Indeksu živog planeta ostaje stabilna ili čak raste.

Moguće je zaustaviti i preokrenuti gubitak vrsta.

Obnova prirode

U svijetu postoje impresivni primjeri kako se priroda može oporaviti. Očuvanje prirode funkcionira – i lokalno i globalno. Zahvaljujući ambicioznim zajedničkim naporima, populacije ikoničnih vrsta poput tigrova, atlantske plavoperajne tune i zelenih morskih kornjača oporavile su se posljednjih godina.

Ovi uspjesi daju nadu. Ali nisu dovoljni. Ako želimo vratiti zdravlje našeg planeta, moramo se pozabaviti uzrocima gubitka prirode: izgaranjem fosilnih goriva, prenamjenom prirodnih staništa za proizvodnju hrane i financijskim sustavom koji omogućuje profit na štetu okoliša.

Na prvi pogled, potrebne promjene u tim sustavima čine se gotovo nemogućima za provedbu. Ali promjene se mogu provesti iznenađujuće brzo:

  • U energetskom sektoru već smo dosegli pozitivnu prekretnicu: solarna i energija vjetra rastu eksponencijalno, a prelazak na električna vozila se ubrzava.
  • Također postoje velike mogućnosti za brze promjene u prehrambenom sustavu. Način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu mogao bi se razviti od jednog od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti do ključnog pokretača oporavka prirode.
  • U financijskom sektoru, promijenjeni okvirni uvjeti mogli bi preusmjeriti stotine milijardi dolara iz industrija i aktivnosti štetnih za okoliš u održiva rješenja.

Izvještaj o stanju planeta 2026. pokazuje razmjere izazova, ali služi i kao stvarni zamah i istinski poticaj za promjene. Znamo što uzrokuje propadanje prirode i znamo koje ga aktivnosti mogu preokrenuti. Ono što će se dogoditi dalje u budućnosti ovisi o odlukama koje donosimo danas, a svi imamo svoju ulogu.

Izvor: WWF Adria

NAJČITANIJE