Već dulje vrijeme širinom naših digitalija putuje kontroverzan fake – dezinformacija, namijenjena podgrijavanju nacionalnih i religijskih strasti hrvatskih masa, pozivom na tobožnju praksu jedne razvijene zapadne zemlje – Australije. Sve zasnovano na izmišljenim i lažnim postavkama! Taj fake, kao i svi drugi, ostavlja trag i čini štetu društvenom i političkom prostoru zemlje; jeftini populizam ovdje ipak dobro živi!
Do mene je taj fake došao ljetos.
AUSTRALIJA CIJELOM ZAPADU ČITA LEKCIJU IZ CIVILIZACIJE!
Muslimanima koji žele živjeti po islamskom šerijatskom zakonu nedavno (op.a.:!?) je rečeno da napuste Australiju kako bi spriječili i izbjegli moguće terorističke napade.
Premijer John Howard (?) šokirao je neke australske muslimane izjavom:
Imigranti koji nisu iz Australije moraju se prilagoditi! (?)
“Uzmi ili ostavi, umoran sam od toga da ova nacija mora brinuti o tome vrijeđamo li određene ljude ili njihovu kulturu. Naša se kultura razvila kroz borbe, pobjede i osvajanja milijuna muškaraca i žena koji su tražili slobodu.
Naš službeni jezik je engleski, a ne španjolski, libanonski, arapski, kineski, japanski ili bilo koji drugi jezik.
Dakle, ako želite biti dio našeg društva, naučite jezik!
Većina Australaca vjeruje u Boga. Ovdje nije riječ o kršćanskoj obvezi, desničarskom utjecaju ili političkom pritisku, već o činjenici, jer su muškarci i žene osnovali ovu naciju na kršćanskim načelima i to se službeno uči. Stoga je primjereno da se to vidi na zidovima naših škola. Ako vas Bog vrijeđa, predlažem vam da smatrate drugi dio svijeta svojom zemljom domaćinom jer je Bog dio naše kulture. Prihvatit ćemo vaša uvjerenja bez pitanja. Sve što tražimo je da prihvatite naše i živite s nama u skladu i miru.
OVO JE NAŠA ZEMLJA; NAŠA ZEMLJA I NAŠ NAČIN ŽIVOTA. A mi vam nudimo priliku da sve to iskoristite. Ali ako se samo žalite, krivite našu zastavu, našu predanost, našu kršćansku vjeru ili naš način života, onda vas snažno potičem da iskoristite još jednu veliku australsku slobodu: PRAVO NA IZLAZAK. Ako nisi sretan ovdje, ONDA OTIĐI.
Nismo te prisilili da dođeš ovdje, tražio si da budeš ovdje. Onda poštuj zemlju koja te je primila.”
*Molimo slobodno podijelite!*
ČINJENICE STOJE DRUGAČIJE, MILJAMA DALEKO OD IZNIJETIH NEISTINA:
Navod o tome kako je izjava premijera data nedavno, nije istinita, kako piše u početku, jer je John Howard bio premijer Australije 1996. do 2007.
***
Ovakva politika (izjave netrpeljivosti u fakeu), naprosto u Australiji više nisu moguće još od 70-ih godina 20. st., kad se država zvanično deklarirala kao multinacionalna i multikulturalna. Takvo što, te rečenice, bile su doista moguće u prvih sedam australijskih desetljeća prošlog stoljeća. Ali… to razdoblja se današnja Australija stidi i ispričava. Australija još vida otvorene „rane“ svoje agresivne „bijele“ prošlosti.
***
Nakon što je James Cook, istraživač, moreplovac i izaslanik kraljevske Britanije, kolonijalne supersile, „otkrio“ Australiju 1770. (Kome ju je otkrio?! Narod Aboridžina tamo živi i za nju zna 40.000 godina.), proglasivši odmah istočnu polovicu kontinenta – britanskom, njegovim tragom tamo je uskoro doplovila prva velika skupina bijelih ljudi. Naime, britanske vlasti, mučene prenapučenošću svojih zatvora, donijele su 1788. odluku o „izvozu“ 759 zatvorenika sa tri jedrenjaka, da u novoj zemlji okušaju novu sreću, uspostave naseobinu i novi život. Uz veliki rizik – ako prežive prežive. Podignuto je prvo naselje, a kasnije i druga. Nakon doista teškog početka, zajednica je uspjela opstati, množila se, da bi se stanovništvo povećavalo, naročito 1850-ih, kad je u kontinent nagrnulo na stotine tisuća ljudi opijenih snovima „zlatne groznice“. Prijevoz zatvorenika trajao i dalje, da bio okončan 1868..
Uz rast brojnosti i snage doseljeničke zajednice događao se usporedno i sumrak života i perspektive domorodačkog naroda – „divljaka“ Aboridžina. Toliko su brzo propadali, da više nisu mogli osigurati ni osnovnu skrb djeci – na što se tadašnja rasistička država dosjetila zakona po kojem može oduzeti djecu iz takvih obitelji i predati je drugima, što je i učinjeno bezbroj puta. Iz te epohe ostao je gadan ožiljak na licu bijele Australije: preko 100.000 takve djece je odvedeno iz domova, a Aboridžini kao narod su nestajali. Tih 100.000 malenih danas se u povijesnoj struci spominju kao „izgubljena generacija“
Zvanična Australija javno se ispričala aboridžanskom narodu zbog počinjenog: premijer Kevin Rudd je 2008. godine, tijekom službene isprike takozvanoj “ukradenoj generaciji”, proglasio takvu povijest “velikom mrljom na duši našeg naroda narod”. Svakom još živom Aboriđinu od onih 100.000 nudi se odšteta od 50 do 70.000 dolara.
Gruba vladavina u korist britanskih imigranata, a protiv svih drugih, azijata i afrikanaca posebno, uspostavljena 1901. da bi trajala do 1970-ih nazviva se „Bijela Australija“ . Zakoni u korist samo Britanaca množili su se, kao i sredstva prisile i progona svih „drugačijih“. Konačni krah te politike dogodio se godine 1973 kada je premijer Edward Gough Whitlam sa svojom vladom donio zakon koji je rasu proglasio nebitnim kriterijem za imigraciju u Australiju. Whitlamova vlada je 1975. izglasala i Zakon o rasnoj diskriminaciji kojim je svaki oblik selekcije temeljem rase proglašen ilegalnim. U sljedećim desetljećima, Australija uspjela izgraditi kompleksno multietničko društvo. Pa je rečenica iz hrvatskog fakea: „Imigranti koji nisu iz Australije moraju se prilagoditi!“, doista tragična.
***
Aktualna australska politika migracije dozvoljava svakome, neovisno o kriterijima poput rase, narodnosti ili religije, da se prijavi za ulazak u Australiju ukoliko zadovoljava zakonski zadane kriterije.
***
Rečenica u predmetnom fakeu koja glasi: „ Naša se kultura razvila kroz borbe, pobjede i osvajanja milijuna muškaraca i žena koji su tražili slobodu“, nikako ne stoji, jer toga jednostavno nije bilo. Taj dio navodne Howardove izjave svojim stilom i sadržajem nepogrešivo vodi do hrvatskih radionica pod pokroviteljstvom eksponiranih političkih skupina. Ovih dana čitamo kako neki od njih predlažu da se početak nastave u školama označava sviranjem državne himne. (Usput, s time je Jugoslavija raskrstila i ranije od 1960., ni 15 godina iza rata.)
Australija se tijekom 19. i 20. stoljeća razvijala „krivudavim putem“. Na mnogo što je ponosna, zbog nečeg se i stidi. Istina, nisu svi građani u tome jednakih mišljenja, zbog čega je nedavno, ljeti 2024., i neuspio referendum kojim se predlagalo da se Aboridžini kao prastanovnici stave u ustav, u njegov početak.
Ali, sve u svemu, ta država snažno danas nastoji ostvariti sklad vrijednosti i načela primjeren suvremenom humanom čovječanstvu. Australija je zato skroz krivi primjer kojeg su se naši domaći „književni radnici“ dosjetili, spravljajući fake new koji je već nekoliko puta proputovao našu zamorenu Hrvatsku. A ona se, nadam se, neće njemu dati.
Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Rujna 2024.
Ključne teme Climate Week-a
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.