Biootpad se od 1. siječnja ponovno počinje odvoziti po redovnom rasporedu, kao i sve druge frakcije otpada, nakon što je odron otpada zatrpao kompostanu na Jakuševcu. što je posljedično usporilo odvoz, izvijestili su iz Grada Zagreba.
Problematika odlaganja i odvoza otpada dodatno je narasla u blagdansko vrijeme, kad građani tradicionalno iza sebe ostavljaju najviše otpada.
Iz zagrebačke gradske uprave najavili su i kako će 15. siječnja biti dovršena izgradnja proširene rampe za istovar otpada, što će također pomoći u normalizaciji odvoza, uz poštovanje sigurnosnog protokola za radnike.
Ujedno su se zahvalili radnicima Čistoće na ogromnim naporima koje ulažu zadnjih tjedana kako bi Zagreb bio što „uredniji i čistiji“, i to unatoč znatno smanjenim kapacitetima za odlaganje na Jakuševcu.
Uprava Zagrebačkog holdinga građanima je uoči Božića poželjela da im „blagdani proteknu u radosti, miru i obiteljskom zajedništvu“ te istaknula kako će „u narednoj godini nastaviti s unaprjeđenjem usluga“.
Gradonačelnik Tomašević više je puta istaknuo kako centar Zagreba „nikad nije bio čistiji“, o čemu se itekako može raspravljati, no što je s preostalim, znatno većim dijelom grada? Godinu dana nakon početka primjene novog modela odvoza otpada i uvođenja plavih ZG vrećica, Grad Zagreb je u listopadu ove godine predstavio sedam novih mjera za unaprjeđenje gospodarenja otpadom, ali do najavljenog velikog „sređivanja unaprjeđenja“ očito još nije došlo.
Pregled rezultata koje je kompanija ostvarila u 2022. i nastavlja u 2023., uključuju napore u područjima smanjenja utjecaja na okoliš, ubrzanja društvene održivosti te promocije odgovorne konzumacije. Sve to u skladu s HEINEKENOVOM strategijom održivog poslovanja – STVARAMO BOLJI SVIJET. Usprkos izazovnim okolnostima u svijetu, kompanija nastavlja sa zalaganjem za bolji svijet za svoje zaposlenike, okoliš i zajednicu u kojoj posluju.
Neki od upečatljivih uspjeha na tom planu su:
U 2022. godini smanjena je emisija CO2 iz Opsega 1 i 2 za 6,7% po hektolitru proizvedenog piva u odnosu na 2021. te 60,67% u odnosu na 2008.
i dalje se koristi 100% električne energije dobivene iz obnovljivih izvora
99,9% otpada i ostataka iz proizvodnog procesa u 2022. godini je reciklirano ili ponovno iskorišteno
za proizvodnju jedne litre piva potrebno čak 37,49% manje vode nego prije 15 godina.
U menadžment timu HEINEKENA Hrvatska u 2022. bilo je 66% žena, a na menadžerskoj razini ispod njih 48%.
projekt KAkvart koji sedmu godinu zaredom provodi u suradnji s Gradom Karlovcem.
Na radionicama u okviru programa „Za odgovorno odrastanje mladih“ u 2022. sudjelovalo je 1.285 roditelja učenika iz 49 srednjih škole
Pivovara u Karlovcu ostvarila je nove rezultate u području smanjenja svog utjecaja na okoliš. U 2022. godini smanjena je emisija CO2 iz Opsega 1 i 2 za 6,7% po hektolitru proizvedenog piva u odnosu na 2021. te 60,67% u odnosu na 2008. kada su započeli svoj put prema održivijem poslovanju.
U radu pivovare i koristi se i dalje 100% električne energije dobivene iz obnovljivih izvora, uključujući onu nastalu radom solarnih panela postavljenih na krov skladišta u Karlovcu te energiju ZelEn iz mreže HEP Opskrbe.
U 2022. godini nastavili su prema ostvarenju svoje misije – pronalaženju rješenja kojima će smanjiti stvaranje otpada i onečišćenja, zadržati proizvode i materijale u upotrebi te obnoviti prirodne sustave. Čak 99,9% otpada i ostataka iz proizvodnog procesa u 2022. godini je reciklirano ili ponovno iskorišteno uključujući svih 11.289 tona tropa te 64% proizvedene količine kvasca koji su iskorišteni za stočnu hranu.
Modernizacija pogona, unaprjeđenje procesa i kontinuiran rad na temama održivosti dovele su do toga da je danas u pivovari u Karlovcu za proizvodnju jedne litre piva potrebno čak 37,49% manje vode nego prije petnaest godina. Potrošnja vode u 2022. godini bila 4,27 litara po litri proizvedenog piva, što je 10% više u odnosu na 2021. godinu, ali se napori na planu smanjenja nastavljaju.
Foto: Heineken
Doprinos uključivijem i pravednijem društvu u kompaniji i šire
Segmenti održivog poslovanja – uključivost i raznolikost – bili su u posebnom fokusu u HEINEKENU Hrvatska tijekom 2022. godine. Pod vodstvom ambasadorice za uključivost i raznolikost te uz snažnu podršku menadžment tima kompanije i zaposlenika, provedene su brojne inicijative poput online radionica „9 uključivih praksi HEINEKENA“, „Slušaonica“ i „Svoji među svojima“. Također, u kompaniji je i dalje visoka zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama. U menadžment timu, najvišem upravljačkom tijelu HEINEKENA Hrvatska u 2022. bilo je 66% žena, a na menadžerskoj razini ispod njih 48%.
Sigurnost, zdravlje i dobrobit zaposlenika također su ostali visoko na listi prioriteta. U 2022. godini na pješačkim stazama na lokaciji Pivovare ugrađene su elektroničke i mehaničke naprava koje osiguravaju sigurno kretanje zaposlenika i posjetitelja.
Također, za zaposlenike je organizirano cijepljenje protiv gripe, bolovanja povezana s COVID-om nastavila su se plaćati u cijelosti tijekom 2022, a reguliran je i rad s izdvojenog radnog mjesta. S obzirom na prepoznatu važnost očuvanja zdravlja, posebice mentalnog, svi zaposlenici imaju mogućnost besplatnog i anonimnog psihološkog savjetovanja. Uz to, na za njih organiziranim predavanjima mogli su dobiti savjete o očuvanju mentalnog zdravlja, zdravoj prehrani te komunikaciji s tinejdžerima.
HEINEKEN Hrvatska je i u 2022. godini podržao brojna sportska, glazbena i turistička događanja, ali i projekt KAkvart koji sedmu godinu zaredom provodi u suradnji s Gradom Karlovcem. Realizacija trinaest društvenih i komunalnih projekata Karlovac je učinilo još boljim mjestom za život i rad.
Umjerenost i odgovorna konzumacija i dalje jedan od prioriteta
Kompanija je dosljedno komunicirala i zagovarala odgovornu te umjerenu konzumaciju svojih piva i cidera unutar sponzoriranih događaja, projekata te oglašivačkih kampanja provedenih tijekom 2022. godine. Dodatno, 10% ukupnog oglašivačkog budžeta brenda Heineken® uloženo je u promicanje odgovorne konzumacije, a potrošačima u Hrvatskoj ponudili su izbor, odnosno bezalkoholne varijante svojih najpoznatijih piva – Heineken 0.0 i Karlovačko 0.0.
Održano je i novo izdanje edukativnog programa „Za odgovorno odrastanje mladih“ koji je HEINEKEN Hrvatska pokrenuo još 2013. u suradnji sa Psihološkim centrom Tesa. Cilj programa, namijenjenog roditeljima srednjoškolaca, je sprečavanje maloljetničke konzumacije alkohola te pružanje podrške u uspostavljanju dobre komunikacije između njih i djece. Na radionicama u okviru programa „Za odgovorno odrastanje mladih“ u 2022. sudjelovalo je 1.285 roditelja učenika iz 49 srednjih škole diljem Hrvatske, što je 11% više nego lani.
„Unatoč izazovnim okolnostima trudili smo se stvarati bolji svijet za svoje zaposlenike, okoliš i zajednicu u kojoj poslujemo. Uvjerena sam da ćemo jednako uspješno navigirati i kroz buduće izazove i promjene na tržištu uz stalne inovacije i prilagodbe preferencijama potrošača. Zahvalna sam na doprinosu te podršci naših dionika da među svojima nastavimo strastveno raditi na onom što je dobro te odgovorno za održivu poslovnu i društvenu budućnost“, poručila je Marta Bułhak, predsjednica Uprave HEINEKENA Hrvatska.
Ljudmila Bratko Gašpić HEINEKEN Hrvatska, Odjel korporativnih poslova
Hrvati su u 2019. plaćali 40% nižu cijenu električne energije od ostatka stanovnika Europske unije, no u bližoj budućnosti očekuje se suprotno. U Hrvatskoj cijena električne energije na godišnjoj razini kontinuirano raste do 2%. Tome se trebamo i možemo suprotstaviti – pravodobnom prilagodnom.
Pokrivanjem vlastitih potreba iz lokalno dostupnih izvora energije, kao što je sunčeva, i to ona na krovu ili u vlastitom polju, građani povećavaju svoju energetsku sigurnost te značajno štede – smanjenje troškova na računu za struju vidljivo je odmah nakon ugradnje. To je i veliki cilj projekta NA SUNČANOJ STRANI.
Uključiti se može svatko!
PROJEKT
Svi zainteresirani građani pozvani su uključiti se u prvu zajedničku nabavu malih sunčanih elektrana u Hrvatskoj. Projekt nasuncanojstrani.hr pokrenula je Zelena energetska zadruga i na njemu okupila provjerene domaće proizvođače opreme te lokalne instalatere i projektante, u suradnji s kojima građanima nudi i stručnu podršku na svakom koraku do realizacije male sunčane elektrane.
Projekt je nastao uz podršku EIT Climate-KIC-a, najveće europske zajednice znanja i inovacija za klimu koju je osnovao Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT – European Institute of Innovation and Technology), tijelo Europske unije, te Raiffeisen banke u Hrvatskoj.
-Vjerujemo u ovaj projekt zbog vrlo konkretnih ciljeva kojima doprinosi cjelokupnom djelovanju EIT Climate-KIC-a, a kojima se gradi inovativan ekosustav za dosezanje energetskih i klimatskih ciljeva Hrvatske. Uključivanje lokalne zajednice u prelazak na solarnu energiju u tome ima ključnu ulogu, a Na sunčanoj strani sjajan je alat za realizaciju tog cilja. – izjavila je Annalisa Spalazzi, regionalna programska menadžerica EIT Climate-KIC-a.
UKLJUČIVANJE GRAĐANA
Uključivanje u prvu zajedničku nabavu malih sunčanih elektrana u Hrvatskoj zamišljeno je tako da zainteresirani građanin na web stranici nasuncanojstrani.hr ostavi svoj kontakt, a da stručni tim Zelene energetske zadruge u roku 24 sata kontaktira svaku zainteresiranu osobu radi provjere uvjeta i isplativosti ugradnje na željeni objekt te uputia u daljnju proceduru pristupa zajedničkoj nabavi i stručnoj podršci u realizaciji.
Podrška Zelene energetske zadruge uključuje kompletnu koordinaciju prikupljanja potrebne dokumentacije, izrade projektnog rješenja, ishođenja dozvola, nabave kvalitetne opreme i instalacije, i to u suradnji s provjerenim izvođačima sustava.
– Želimo maksimalno olakšati prelazak na čišći i isplativiji izvor električne energije. Naš stručni tim građane vodi kroz prikupljanje potrebne dokumentacije, izradu projektnog rješenja, ishođenje dozvola, nabavu kvalitetne opreme i instalaciju. U suradnji s provjerenim izvođačima sustava, svakom zainteresiranom građaninu pomažemo doći do rješenja koje će najbolje odgovarati njegovim potrebama, i to po pristupačnijoj cijeni – objasnila je Melani Furlan, voditeljica projekta Na sunčanoj strani iz Zelene energetske zadruge.
Na Badnju večer, 24. prosinca 1914., u rovovima na francusko-njemačkoj granici.
S jedne strane bodljikavih žica, ukopane savezničke snage Englezi i Francuzi, na drugoj Nijemci.
Mraz, bjelina snijega pod mjesečinom. Mir. Neka svečana atmosfera. Zvjezdana noć sjaji odozgo.
Nijemci su počeli pjevati. Okitili su svoj bor kuglicama i šarenim vrpcama i zapjevali svečanu pjesmu svijeta – „Stille Nacht“. (U tom se trenutku „Tiha noć“ pjevala na 300 jezika svijeta.)
Nijemci su pjevali jače. Na kraju se jedan od njemačkih vojnika izdignuo i počeo mahati bijelom zastavom. Netko od njegovih je viknuo na engleskom: „Happy Christmas!“. Engleski vojnici su odmah dobili naredbu… oprez… poletjeli na grudobrane rovova … Da to nije neka varka … uvod u napad? Iako je prethodno tog jutra njihov zapovjednik, feldmaršal Douglas Haig, naredio se na taj dan, Badnjak, ne puca …
Za onim njemačkim vojnikom digla se nekolicina njegovih drugova, i pjevajući krenula prema Englezima, koji su se tada opustili.
„Hy, English! Come here, Happy Christmas!“.
Božić su vojnici proveli zajedno. Polnoćka na ničijoj zemlji, između redova rovova. Pjesma „Tiha noć“. Pjevalo se na desetke jezika i dijalekata; nikome to nije smetalo. Svi su pjevali o istome: mir, obitelj, dobrota, čovjek, Bog!
Riječi čežnje srca.
Jer svi su snovi ljudski isti!
Susret britanskih i njemačkih trupa na ničijoj zemlji tijekom neslužbenog primirja, 1914. / Wikimedia Commons
Veselje je potrajalo. Cijelu noć i dan. Svečani Božić ljudske obitelji. Sutradan je odigrana i nogometna utakmica: 3 : 1 za Nijemce.
Tako je bilo dan, dva. Potom su se ljudi razdvojili i krenuli svi na „svoje strane“. Neki vojnici su se rukovali za rastanak.
Krenule su nove naredbe u ime viših ciljeva, odozgo. Narednih dana počelo je pucanje. Nošeno nečijom dalekom političkom željom za pobjedom, moći, imperijalnim kolonijama, bogatstvima i novcem.
Jedinstveni doživljaj – možda najljepši i zadnji u životu mnogih. Bila je to pobjeda malog čovjeka, jednostavnih dobrih ljudi.
***
A stoji li teza da smo, mi iz civilizacije homo sapiensa, uistinu zli, kako nekad sami sebe oštro kvalificiramo? Što misli o tome svjetski poznati mislilac Rutger Bregman? Osvrt o svemu tome priložio je za odgovorno.hr ugledni hrvatski znanstvenik dr.sc. Predrag Zarevski.
Unatoč zdravim očima ljudi ne vide. Zato se u svakoj sljepoći tolike spoznaje nižu jedna za drugom. Što biste učinili da se ujutro probudite potpuno slijepi? Upravo se to meni dogodilo, prvi put u 20-oj, prije pet godina, pa još nekoliko puta. Sada traje dulje. Podvrgnula sam se i kompliciranoj operaciji. Moja vjera da ću opet savršeno vidjeti nikad nije nestala. Svoju sljepoću zovem privremenom. Otkako je nestalo onog vanjskoga, započelo je uređenje moga unutarnjega svijeta. Misli, uvjerenja, akcije i reakcije, i moje i drugih, pozornije promatram i mijenjam. Isposnici su nekoć odlazili u gore i pustinje, ili se zatvarali u sobice, i mjesecima promišljali. Ono što su očima vidjeli bilo je malo, gotovo ništa, uvijek isto. I ja gledam u „ništa“, ali vidim mnogo, i lijepog i tužnog, raznolikog, i krajolike i ljude.
Stalo mi je, eto stalo mi je.
Stalo mi je do razvoja mog uma i duha. Upisala sam nekoliko tečaja, reiki, meditacije… Čitati ne mogu, ali svemir će naći rješenje. Čitaju mi drugi! Napisala sam lani i knjigu (…).
Onda jednom, u meni se probudila svijest o važnosti čovjekova okoliša i potrebe da recikliramo otpad. Možda će netko reći – pa što se nje tiče vanjski svijet! Eto, tiče me se, važna mi je Zemlja na kojoj stojim. Na jednom mjestu piše: „Već probuđeni, probudite one koji još spavaju.“ Najednom shvatih što sve ljudi čine ovom planetu… I mali koraci sad su važni.
Pokažite tko ste vi!
Pojedinac čini razliku. Sve što bacite mora nekamo otići… Šokantno je koliko ljudi mogu negativno reagirati na poziv da razviju nove pozitivne navike. „Nije to za mene.“ „Nemam vremena i za to.“ Apsolutno je nedovoljno edukacije o tome. U lijepom zagrebačkom Cat Caffeu, pušenje je strogo zabranjeno zbog mnogih mačaka koje ondje žive, dok će neki bez imalo dvojbe drugdje zapaliti cigaretu u blizini djece i nepušača.
Mnogo razgovaram s ljudima. Slušam ih umom, što zapravo i jest pravo slušanje. A tada ih i jasno vidim.
Kad biste se vi riješili svoga tijela, stvari, statusa – hajde, pokažite tko ste vi!
***
Svoju prvu knjigu pisala sam kratko; s druge strane pogledam li, možda i dugo. Neki dijelovi nastali su iz četvrtog pokušaja, kakav je bio i ovaj: stavim snop papira i kemijsku na stol i krenem. Nažalost, olovka je prestala pisati čim sam počela, a da ništa ne zapisujem, saznala sam tek nakon desetak „ispisanih“ stranica, kad je moj dragi, Marko, zavirio da vidi kako napredujem, i vidio – ništa. Vrlo dobro znam o čemu pišem, ali tijek rečenica brzo zaboravim. One izgubljene rečenice nismo mogli vratiti, ali nisam se jako uznemirila. Kad je već tako, očito to i ne treba biti u mojoj knjizi. Prazne stranice ispisala sa ipak, kasnije, ali to sigurno više nije bilo isto kao prije. Kad sam prepričavala zgodu, prijatelj Stanec se našalio: „Ne pravdaj se olovkom. Jednostavno je prestala pisati.“ On tvrdi da se o meni treba snimiti humoristička emisija. Stanec se stalno zafrkava, a meni je to tako dobro. U situaciji kojom ne mogu vladati ja prakticiram humor i pozitivu. Prakticirajte i vi.
***
Ove je misli – lutajući po svojim stranicama posložila za vas jedna knjiga. Moja knjiga: „UNA MATINA. Sljepoća u 25-oj“ …
Pisala sam je u 26-oj. Uspjela. Jer mi je stalo!
Tko hoće, nešto uvijek može!
Ana Karalić
(PRE)PORUKA UREDNIŠTVA ODGOVORNO.HR
Knjiga UNA MATINA posebna je, i sadržajem i stilom i načinom kako je napisana. Doista, lijepa knjiga, od onih „knjiga prave vrste“, koje se mogu mnogo puta čitati.
I zato ju je lako preporučiti. Autorica joj je Ana, koja za sebe kaže da je „privremeno slijepa“.
Možda nijedan papa dosad, od njih 266, nije tako uzburkao duhove u Crkvi, ali i izvan nje, kao što to čini nakon svog izbora 2013. papa Franjo. Već odabirom svoga papinskog imena, Jorge Mario Bergoglio najavio je da će biti drukčiji od drugih. Svoje duhovno ime uzeo je prema Franji Asiškom, zaštitnikom siromaha, simbolično odredivši smjer svog pontifikata.
Od prvog sata
Uz oko milijun vjernika i mnoštvo šefova država, vlada i delegacija iz više od 150 zemalja, koji su prisustvovali svečanoj inauguraciji u Rimu, u svojoj propovijedi novi papa pozvao je „gospodarske, političke i društvene čelnike da ne dopuste da znakovi uništenja i smrti prate kretanje našeg svijeta“ i naglasio da „svi moraju poštovati sva Božja stvorenja i prirodnu sredinu“. Zamolio je svjetske lidere i narod da zaštite milijarde siromašnih i slabih.
Njegovo će se ustoličenje pamtiti i po povijesnom događaju: prvi put nakon crkvenog raskola 1054. godine, ustoličenju nekog pape prisustvovao je i carigradski patrijarh, Bartolomej, kao i predstavnici drugih crkava. Dapače, skroman i neposredan, papa Franjo tom je prilikom Bartolomeja i srdačno zagrlio.
Široj je javnosti novi papa isprva bio potpuna nepoznat, no Argentinac Bergoglio svojim je djelovanjem ubrzo počeo osvajati simpatije i poklonike, i unutar Crkve i u svijetu. Da je riječ o iznimnom papi jasno je već iz ovih nekoliko podataka: papa Franjo prvi je papa iz Latinske Amerike, prvi s južne polutke, prvi papa isusovac i prvi papa koji je uzeo novo papinsko ime, nakon 1100 godina. Papa Franjo prvi je papa od 8. stoljeća koji dolazi izvan Europe, pa mu je kao ne-Europljaninu strano eurocentrističko razmišljanje Katoličke crkve. Uostalom, on zastupa 1,378 milijardi katolkinja i katolika, koliko ih po najnovijim podacima iz ožujka 2023. ima na svijetu.Ne čudi stoga da je i većina od 40 putovanja u inozemstvo „globalnog pape“, kako ga nazivaju, bila u udaljene, zapostavljene i siromašne zemlje.
***
Papa Franjo rođen je u Buenos Airesu u šesteročlanoj obitelji iseljenika iz Italije. Jesu li odgoj, karakter i(li) uvjeti života potaknuli njegovu osjetljivost i suosjećajnost za probleme običnih, slabih, siromašnih i odbačenih, ne znamo, ali da se papa često rukovodi srcem, dokazao je mnogo puta. Njegova se misija očituje u idealu sunčeve blistavosti: „Najveća sreća za najveći broj ljudi.“
Povratak iskonskoj skromnosti i jednostavnosti skromni papa nameće stalno, još od one često spominjane noći svoga izbora, kada je, umjesto papinskom limuzinom, s kardinalima koji su ga izabrali putovao autobusom. Sljedećeg dana vratio se u hotel u kojem je odsjeo prije konklave i sâm je platio račun. Nakon ustoličenja odbio je živjeti u Apostolskoj palači, odabravši skromniji dom. Snažnu poruku, ali i jednako snažne kontroverzne reakcije svećenstva izazvao je odlukom da zlatni križ oko vrata zamijeni običnim željeznim, što je preporučio i drugim svećenicima. „Čemu to zlato na našim prsima“, govorio je.
***
Papa Franjo približio je Crkvu ljudima i stvarnom životu više od svojih prethodnika. Rekao je: „Želim da Crkva izađe na ulice, među ljude“.
Vrijeme pape Franje prate i velike globalne promjene i krize – politička, zdravstvena (korona), ekonomska i moralna, a osobito razarajući ratovi. Pri tome, Papa jako dobro osjeća egzistencijalne i duhovne potrebe ljudi i gotovo nikad „ne promaši“ temu.Tim više što je za poglavara katolika izabran u vrijeme kada su Crkvu počeli potresati različiti skandali – od pedofilskih do curenja povjerljivih informacija iz Vatikana. Prema svim tim pitanjima papa Franjo jasno se odredio, kao papa za stvaran život, teme izazova. Primjerice, o velikom broju pedofilskih skandala unutar Crkve izjasnio se odlučnije nego njegovi prethodnici, bezrezervno osudivši te gnjusne zločine i izražavajući golemu tugu i suosjećanje sa žrtvama.Kao rezultat njegova stava razotkriva se sve više takvih skandala u svijetu.
Papa Franjo obračunava se i s nemoralnim životom klera, kritizirajući financijske makinacije, birokratizam, utrku za materijalnim umjesto za duhovnim bogatstvom. Poznat je po zalaganju da se u Crkvi proširi svjetonazor koji prihvaća različitost i milosrđe marginaliziranih, siromašnih, ranjivih, ljudi drugačijih svjetonazora, vjere, kulture, seksualne orijentacije i dr.Neosjetljivost prema strašnim sudbinama migranata duboko ga je potresla, pa se 2013. uputio na otok Lampedusu. Nehumanost i ravnodušnost europske i svjetske javnosti prema tim napaćenim ljudima nazvao je „sramotom“, a 2022. kazao je da se „Kraljevstvo Božje izgrađuje zajedno s migrantima“.
Papa Franjo usudio se napraviti iskorak i u stavovima Crkve prema LGBT osobama. Kritizirao je zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost i označio ih kao „nepravedne“, rekavši da Bog voli svu djecu takvu kakva jesu te je pozvao katoličke biskupe da LGBTQ osobe prime u Crkvu.
Franjo otvara teme dotad nezamislive u Crkvi i traži o njima otvorenu raspravu. Jedna od crkvenih tabu-tema je i pitanje položaja žena unutar Katoličke crkve. Omogućio je da žene mogu pristupati u neke od službi koje su im dotad bile zabranjene, poput lektorata. Ustanovio je i povjerenstva da sagledaju ulogu đakonica, dok redovnicama poručuje da njihov poziv nije da budu domaćice svećenicima. Načeo je i temu celibata.Iako je rekao da ne kani ukinuti celibat, njegovi su stavovi o tom pitanju ublaženi i: liberalniji nego stavovi njegovih prethodnika.
Od tri enciklike, koliko ih je objavio u svojem pontifikatu, najjače je odjeknula ona iz 2015. godine, Laudato si, u kojoj se „zeleni“ papa, promotor održivosti, bavi zaštitom okoliša i u kojoj izražava svoju zabrinutost za planet Zemlju zbog klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti. Sve to negativno utječe i na život ljudi, a najviše pate, ustvrdio je, siromašni. Planet nam je darovan, ne kako bismo ga uništavali, već kako bismo ga sačuvali za sljedeće generacije, kazao je i pozvao na mijenjanje praksi, od razvijenih zemalja do svih nas na osobnoj razini.
Papa Franjo u svojim je obraćanjima vjernicima uvijek bio i papa zaokupljen važnim aktualnim događajima. U vrijeme pandemije isticao je potrebu da se siromašnim zemljama donira cjepivo. Nikad se neće umoriti pozivajući na okončanje sukoba u Ukrajini, izražavajući ponekad i radikalnije stavove od onih koje ističu političari, a njegovo je mišljenje jasno – trebamo težiti miru i nenasilnom rješavanju sukoba.
***
Papini stavovi o pitanjima vjere i svijeta u kojem živimo za konzervativni dio klera suviše su liberalni, dok su za one koji teže bržim i obuhvatnijim reformama još uvijek nedovoljni reformski i suviše umjereni. Ili, kako je to izrazio naš poznati novinar Inoslav Bešker, „Frane nije papa revolucionar. On je to manje od sv. Ivana Pavla II. On je papa reformator“. Nije tajna da ima ne-poklonike unutar svećenstva te da je bilo i poziva na opoziv.
Obični papa
Jednako kao što fasciniraju njegovi stavovi i zalaganja, papa Franjo fascinira i kao karizmatična osoba, čuvena po svojoj „običnosti“. U skladu sa svojim vjerskim načelima, on će kleknuti i oprati noge zatvorenicima ili voziti se u malom osobnom automobilu. Sluša Edith Piaf, uživa u Mozartu i voli Baudelaireove Cvjetove zla. Od 80-ih ne gleda televiziju, mobitele na misi zabranjuje, a nogomet obožava. I vjernike i one koji su od vjere daleko oduševljavaju njegov smisao za humor, neposrednost i spontanost.
***
Sa svojih 86 godina, papa Franjo je jedan od starijih papa – stariji nego Benedikt kada je odstupio s dužnosti i stariji nego Ivan Pavao II. kad je umro. Danas, kad se zbog bolova u koljenima sve češće kreće u invalidskim kolicima, poručuje: „Crkvom se ne upravlja koljenima, nego glavom!“ I dok god je tako, papa Franjo može učiniti još mnogo, iako je već sada, nakon deset godina njegova pontifikata, jasno da Katolička crkva od njegova imenovanja nije ista kao prije.
Papa je pokrenuo reafirmaciju vrijednosti i vrlina, promjenu starih paradigmi i bavljenje stvarnim životom ljudi kad je svijetu to bilo najpotrebnije.
Papa Franjo došao je 2013. kao znamen promjena i probuđene nade.
Međunarodni dan pripravnosti na epidemije prepoznaje važnost pripravnosti i odgovora na javnozdravstvene hitne situacije. Dan potiče zemlje da poduzmu mjere za sprječavanje, otkrivanje i odgovor na epidemije te da ojačaju svoje kapacitete za to.
Temeljem rezolucije UN-a, 27. prosinca 2020. u svijetu je prvi put obilježen Međunarodni dan pripravnosti na epidemije. Od tada je taj dan dobio na važnosti, prepoznajući potrebu za globalnom pripravnošću za javnozdravstvene hitne situacije. Ti hitni slučajevi mogu varirati od pandemije gripe do širenja infekcija otpornih na antibiotike.
Međunarodni dan pripravnosti na epidemije pada na datum rođenja Louisa Pasteura, francuskog kemičara i mikrobiologa, zaslužnog za revolucionarni rad na cijepljenju. Ovime Opća skupština UN-a naglašava ulogu sustava UN-a, posebice WHO-a, u koordinaciji odgovora na epidemije i podržavanju napora za sprječavanje, ublažavanje i rješavanje utjecaja zaraznih bolesti.
Nakon pandemije COVID-19, važnost pripravnosti za epidemije postala je još hitnija. Virus je istaknuo potrebu za snažnom globalnom suradnjom kako bi se učinkovito odgovorilo na takve hitne situacije. Učinkovita pripravnost zahtijeva razmjenu informacija, resursa i stručnosti između zemalja i lokalnih zajednica.
Svijet mora biti spreman na sljedeću pandemiju
“Ako sami budemo spremni, tada možemo spasiti živote i zaustaviti da se epidemije pretvore u pandemije… COVID-19 mora biti naše posljednje upozorenje… Ne možemo si priuštiti samozadovoljstvo i moramo učiti iz svojih grešaka.”
Volkan Bozkir, predsjednik 75. zasjedanja Opće skupštine UN (od rujna 2020. do rujna 2021.)
I dok se još analizira odgovor na pandemiju COVID-19, svijet mora biti spreman na sljedeću pandemiju. Kako bi se pripremile na epidemije, zemlje moraju ojačati svoje javnozdravstvene sustave i kapacitete. To uključuje jačanje sustava nadzora, laboratorija i zdravstvene radne snage. Također uključuje razvoj strategija za rano otkrivanje, brzi odgovor i obuzdavanje izbijanja. Osim toga, zemlje moraju osigurati potrebne resurse i kapacitete za odgovor na epidemije.
Međunarodni dan pripravnosti na epidemije dan je kada se prepoznaje potreba za jakim sustavima javnog zdravstva, razmjenom informacija i resursa te potreba za globalnim partnerstvima. Naposljetku, to je dan obilježavanja napredka postignutog u pripremi za epidemije i odgovoru na njih te predanosti daljnjem jačanju globalnih napora u sprječavanju, otkrivanju i odgovoru na buduće epidemije.
Kao što popularna knjiga-planer UM slavi 30. rođendan, tako i SCHRACK TECHNIK d.o.o. bilježi 30-u godišnjicu rada u Hrvatskoj! Pred 30 godina gospodin Emil Stern hrabro je krenuo u osnivanje i razvoj nove tvrtke – hrvatske podružnice austrijske kompanije Schrack. Od nule! Bilo je to u teško doba raspada velikih sustava, ratnog okruženja… Danas okupljamo više od 70 ljudi, a naša poslovnica djeluje u četiri velika hrvatska grada.
Vrlo si često postavljam pitanje što je bilo ono najvažnije na našem putu, da li je to i dalje jednako važno i je li upravo to ono bez čega se ne može u budućnosti? Dobro bi bilo odrediti se u tome što preciznije – prepoznati, jer sve ono što nije u kategoriji bitnog, može nestati, bez toga se mora moći i u budućnosti; danas kad svi želimo veći auto, novi mobitel, kuću na moru, dobru plaću, ugodnu atmosferu na poslu, slobodan petak… po mogućnosti bez trunke stresa. Svatko će umjeti dopisati svoje ideje i dopuniti ovu rečenicu za sebe, a ako zapne tu je danas i umjetna inteligencija da svesrdno pomogne. Da li su stvarno ti faktori doprinijeli stvaranju današnjeg SCHRACK-a? Bili su važni, naravno, promatrajući ih u korelaciji s nečim važn(ij)im, presudnim.
Nekad nismo imali aute kao danas, nismo imali mobitele kao danas, plaća je bila i u ono vrijeme pripasana okolini, petkom se dobrano radilo, stresa je možda bilo nešto manje nego danas… Ne mislim da nam i danas mora biti tako – da vozimo bicikl (iako je možda zdravije!)…, ne mislim također da moramo imati najnoviji model mobitela (za koji će se tek nakon godina upotrebe utvrditi da zrači više od dopuštenog), ne mislim niti da se može bez plaće u doba kad inflacija divlja, niti da je petkom baš nužno ostajati do kasno uvečer na poslu… Može to nekad biti važno, ali nisu to one presudne vrijednosti koje bi nas mogle odvesti dalje!
Menadžer kao primjer i uzor, drugačije ne može!
Foto: Dr.sc. Josip Zdenković dipl.ing., direktor Schrack Technik d.o.o. za promet elektrotehničkih uređaja
Smatram da je iskren trud i predanje svakog našeg pojedinog djelatnika i rukovoditelja u zbijenom napadačkom redu inteligentnog savladavanja svakodnevnih malih zadataka upravo ona ključna vrijednost koja nas je održala i koja nas može povući naprijed. Inteligentno – ponizno, ali ne i pasivno prihvaćanje svoje uloge u trgovačkoj organizaciji stvara spremnost za brzo prilagođavanje poremećajima na putu razvoja tvrtke.
Ako očekujem bezrezervno zalaganje od ljudi, kakav ja moram biti? Polazeći od povjerenja koje mi je vlasnik dao za upravljanje poslovanjem i razvojem tvrtke kroz neki period, svjestan sam da sam postavljen tu kako bih uvećavao vrijednost, a ne je tek sačuvao. I također, moram biti svjestan da zaposlenici svakodnevno promatraju moj stav i moj odnos prema poslu. Ako im nisam primjer zalaganja, kakav ja uopće mogu biti! Mogu li očekivati njihovo zalaganje? Moram opravdati njihovo povjerenje i očekivanja da je plaća korektna iznosom, pravodobna i redovita, a radni uvjeti poticajni.
Ako se spoji ponizno, odgovorno i iskreno predanje poslu s obje strane – i poslodavca i radnika – naša tvrtka i dalje ima svijetlu budućnost. Obostrano služenje, kako međusobno, tako i prema kupcima te prema društvu, jednostavno nema alternativu.
Foto: Inoslav Bešker (Zagreb, 30. siječnja 1950. – Rim, 29. lipnja 2023.) bio je hrvatski novinar, filolog i sveučilišni profesor. Živio je i radio u Rimu.
Kada sam kao mlada novinarka radila u vanjskopolitičkoj rubrici Večernjeg lista, u redakciji smo svakodnevno telefonski razgovarali s dopisnicima iz stranih zemalja, no poseban je gušt bio razgovarati s Inoslavom Beškerom, dopisnikom iz Rima. On nikada ne bi samo šturo najavio temu svoga teksta već bi u tih nekoliko minuta razgovora ispričao brojne novosti, obvezno ih začinivši šalama, anegdotama, vicevima. Znao bi se i ljutiti, a ponajviše su ga, kao najvećeg znalca i erudita, smetali ograničenost i neznanje, koje je uvijek nastojao ispraviti.
***
Beškerovi mladi danizarana sunagovijestili velikog novinara, znanstvenika i intelektualca. Rođen u Zagrebu 1950. godine, školovao se u Splitu i Zagrebu, ponosio se obiteljskim podrijetlom iz Dicma. Kao izuzetno nadaren preskakao je razrede te maturirao sa samo 16 godina. Zatim je upisao studij novinarstva u Zagrebu, a već sa 17 godina počeo je i raditi kao novinar, što je, uz paralelno bavljenje znanošću, bio do kraja života u 74-toj, 2023… Kako navodi njegov prijatelj Željko Trkanjec, „znao mi je reći kako se Bog s njime lijepo našalio jer za život zarađuje pišući, a u školi nikad nije volio pisati školske zadaće“.
Počeo je, dakako, od novina za mlade – Omladinskog tjednika, Poleta i Studentskog lista, a potom je radio ili surađivao u brojnim dnevnim i tjednim novinama i medijskim kućama – Start, Danas, Slobodna Dalmacija, Telegram, BBC, Radio 101, HRT. Od 1989. bio je dopisnik iz Rima Vjesnika i Večernjeg lista, a od 2000. godine Jutarnjeg lista.
***
Inoslav Bešker bio je apsolutni velikan novinarstva kakav se neće tako brzo ponoviti na ovim prostorima, osebujan i omiljen autor brojnih čitatelja te uzor kolegama novinarima, nezaboravni učitelj i mentor kojemu su se divili.
„Bijaše Bešker, dakle, čaroban zanatlija, pisac ne jedino novinski koji je upravo u svakome tekstu prosvjećivao čitatelja te mu štedio vrijeme opskrbljujući ga vješto poredanim činjenicama i čudima… Bijaše, dakle, Bešker jedna neponovljiva ljudska mašina za proizvodnju najkvalitetnijeg ljudskog teksta“, kaže Tomislav Čadež.
***
Bešker je bio odličan poznavatelj političkih prilika u Europi i svijetu, a talijansku je političku scenu poznavao kao svoj džep. Kao dopisnik iz Rima pratio je pratio je, dakako, i sva zbivanja u Svetoj Stolici. Ubrzo se specijalizirao za pitanja vjere, napose rimokatoličke, postavši jedan od najuglednijih svjetskih vatikanista. Kažu da su njegovo mišljenje uvažavali i pape, a on ih nije štedio kritike i ukazivanja na pogreške. O njima je objavljivao i knjige: Tko je bio Ivan Pavao II. (2005.), Iza vatikanskih zidina“ (2013.), ‘O kako bih želio crkvu siromašnu’: deset godina pontifikata pape Frane (2023.).
Što je sve (još) Bešker odradio izvanserijski – čitajte na stranici ….
***
Bešker – profesor, autor i zaljubljenik u sve
Bio je veliki poklonik opere i književnosti. Još kao dječak zavolio je operu, a one njemu najdraže opere znao je napamet. Često ih je i pjevao, ili onako iz štosa ili da nekoga razvedri ili sebi za dušu. Volio je i razumio se i u film, ali i povijest, često iznenađujući prijatelje (i čitatelje) obiljem anegdota i crtica o povijesnim događajima i ličnostima. Odlično je poznavao i druge umjetnosti, osobito književnost. Ante Tomić svjedoči kako mu je jednom prilikom u razgovoru „naizust izdeklamirao čitavu My Heart’s in the Highlands (Roberta Burnsa) u čak dva hrvatska prijevoda, pamtim da je jedan bio Ivana Gorana Kovačića“.
***
Nisu to bile samo usputne Beškerove zanimacije – postao je znanstvenik, sveučilišni profesor, filolog, autor desetaka knjiga. Na Sveučilištu u Milanu doktorirao je poredbenu slavistiku disertacijom o Morlacima u europskoj književnosti. Bio je znanstvenik i redoviti profesor kroatistike na Sveučilištu u Splitu, zatim profesor slavistike napuljskom Orijentalnom sveučilištu, na Sveučilištu La Sapienza u Rimu te na Sveučilištu u Bologni. Predavao je i istraživačko novinarstvo na u Zagrebu, a na Sveučilištu u Dubrovniku od 2013. bio je profesor novinarstva i komunikologije. Surađivao je i na hrvatskoj Wikipediji, obračunavajući se s faktografskim netočnostima. Napisao je na tisuće stranica novinskih tekstova te znanstvenih radova na hrvatskom i na talijanskom jeziku, poput Filološke dvoumice, studije i eseji, 2007., Riječi dana, 2011., Riječ po riječ, 2019. K tome je uredio više knjiga te je prevodio s talijanskoga, španjolskoga i portugalskoga. Postao je i prevoditelj.
***
Mediteransko podrijetlo Inoslava Beškera oblikovalo je i njegov karakter i spisateljski stil pa i toliko široke intelektualne interese. I u privatnom životu i u pisanju Bešker je zadržao razigranost i vrckavost specifičnu za južnjake. Njegovo ogromno znanje uvelike je premašivalo teme o kojima je pisao i mnoge poslove kojima se trenutačno bavio.
***
Bešker je dobio mnogo nagrada, a među njima ističe se nagrada za životno djelo „Otokar Keršovani“ Hrvatskog novinarskog društva, 2008.
Sve je stizao u malo vremena i prije roka, pa je i otišao prije vremena, 2023.
Umjesto zaključka ovom tekstu, navodim nadahnuti citat Miljenka Jergovića, kojim je opisao ovoga velikog čovjeka: „Sveznalac, stilist, koji je one najsitnije novinske forme ispisivao kao da piše leksikografske natuknice. Opasan cinik, lajavac, nije mu mrsko ni prepričavanje i ogovaranje, pa je i u tome bio maestralan. Ljubitelj opere, a i sam pomalo operni lik. Veliki književni znalac, sjajan usmeni i novinski pripovjedač, potencijalni romanopisac bez napisanog ijednog romana. Uvjereni kršćanin, ali ateist. (…) Čudovišno raznolik i raznovrstan čovjek. Paradoksalan, apsurdan, nepodnošljiv, drag i genijalan. Majstor psovke. Portretist svetih i prokletih, živ vazda i u svemu.
Foto: Poduzetnički inkubator KASPI je poduzetnička infrastruktura ključna u provedbi ciljeva digitalne i zelene tranzicije grada Kastva.
Grad Kastav već godinama podupire svoje poduzetnike putem raznovrsnih sustava potpore, iskazivanjem brige za postojeće, ali i za one koji tek planiraju ući u svijet poduzetništva. S tim ciljem 2017. usvajena je strategija razvoja pod nazivom „Kastav – pametni grad“, koja je integrirala i usmjerila gradsku upravu na fokusirano djelovanje na osiguranje svih uvjeta za digitalnu i zelenu tranziciju društva. Iz tog „Kastav Smart Start“ pristupa rodio se i poduzetnički inkubator KASPI, sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Potporna poduzetnička infrastruktura, a pogotovo poduzetnički inkubatori, ključan su resurs u provedbi ciljeva digitalne i zelene tranzicije grada.
U dvije godine uspješno su dovršeni programi edukacije za tri generacije poduzetnika-početnika, a u tijeku je realizacija četvrte generacije. Upisom programa korisnici ostvaruju pravo na tri mjeseca besplatnog edukacijskog programa na teme poslovanja, financiranja, razvoja proizvoda i usluga, marketinga, novih tehnologija i drugog. Dodatno, na raspolaganju su im radni prostori u inkubatoru do 100 sati mjesečno, savjetovanja stručnjaka i iskusnih poduzetnika o razvoju poslovne ideje te pristup mentorskoj mreži za individualne konzultacije, promociju poslovne ideje i druge pogodnosti. Prijaviti se mogu sve fizičke i pravne osobe, a prednost imaju mladi, žene i nezaposleni, kao i poslovne ideje u sektoru zelenog područja (zelene tehnologije, zelena proizvodnja, zelena logistika i sl.), digitalnog područja (pametna tehnologija, informacijske i komunikacijske tehnologije, razvoj IT usluga i proizvoda), kao i kreativne industrije (multimedija, arhitektura, dizajn, fotografija i sl.), koja je gradu Kastvu posebno važna zbog značajne kulturne baštine i tradicije.
Foto: KASPI
Putem inkubacijskog programa i nastavak kontinuirane podrške po završetku programa, koja se sastoji od financijske potpore, novih edukacija i drugih oblika podrške, poduzetnici i građani dobivaju opća znanja o efikasnom poslovanju, ali i iznimno vrijedno praktično znanje o digitalnoj i zelenoj tranziciji. Uz stručno savjetovanje, sve je to ključno za unapređenje postojećih i razvoj novih proizvoda i usluga u gradu, čime lokalna ekonomija postaje spremnija za održivo poslovanje i otpornija na sve izazove, uz imperativ razvoja i rasta u narednom razdoblju, što je u interesu čitavog društva.
„Bez impulsa pojedinca zajednica stagnira. Zamah umire bez suosjećanja zajednice.“
William James
***
Kaspijeva mentorica – taj netko
Ako život (a i biznis) nije brzopotrošna pojava, a nije, po toj analogiji najvažnije je napraviti dovoljno ukusan recept za naš koktel života. Zapravo treba mu dati smisao. No, smisao ponekad izgubiš putem, ponekad možda samo trebaš nekoga tko će probuditi nadu u tebi da radiš sve što i možeš, tko će ti ponuditi udicu umjesto ribe i uvjeriti te da je sve moguće, jer – jest! Taj netko može biti mentor. Kada ga pronađeš, znat ćeš da je pravi. Mentor je kao , „komadić pancete (slanine) u tvojoj životnoj salati“ ili „kao dobar grudnjak: podupire i podiže“ (da ne koristim već viđene citate). Omogućuje ti da razviješ svoje sposobnosti.
Foto: Linda s mentee-ima / KASPI
Tako sam i ja prošlo ljeto preuzela ulogu mentora u poduzetničkom inkubatoru KASPI u gradu Kastvu. I već na prvi pogled taj inkubator je poseban, savršeno se uklapajući u šarmatnu jezgru grada, izrastao u rekonstruiranoj staroj ruševnoj zgradi, kojoj je trebala „samo“ nova svrha i dostatna pomoć da zablista novim sjajem.
U ugodnoj atmosferi starog grada na uzvisini povrh Opatije, započeli smo naše „putovanje“, Ivan, Jelena, Sara, Irena, Gordana – moji menteei i ja. Oni s novim ciljem, snovima i željama, a ja sa svojim iskustvom i duhom, ali i ja s velikim željama. Tolika različitost, a sličnost.
Toliko uloga, snage, slabosti, a sva je vrijednost u tome da naše zajedničke trenutke ne uzimamo zdravo za gotovo, samo kao „neke sate“, već kao dragocjenu priliku da u inkubatoru otkrijemo sjemenke novih sjajnih poslovnih i životnih priča,…, da u inkubatoru, u kojem smo i lice naspram lica i rame do ramena, udarimo temelje budućem poslovnom i osobnom rastu. Inkubator nikad nije samo ono maleno, rađanje, već i sazrijevanje, usavršavanje, rast…
Foto: KASPI
Oni – kandidati za bolje sutra, ljudi s petljom, smjelošću, odlukom da krenu svojim novim putem i ja da ih u tome podržim i iskustvom pokažem da je baš moć duha onaj razlog bez kojeg je mnogo tog u životu preteško i prestrmo… Da je baš ta odsutnost straha od neuspjeha i spremnost na učenje na greškama (pobjednici se ne boje izgubiti) bila poticaj da ideji kažu DA. Skopili su važan ugovor s KASPI-jem i sami sa sobom o početku „putovanja“. I nekako znam da će svjedočiti čudu.
Puno je puteva koji vode kroz život, i „staze budu strme, nepredvidive, vrijeme bude loše, promjenjivo, olujno pa sparno, pa hrpa pitanja, nepoznanica. Ima i ponora i padova i ogrebotina i lomova, drama i srama, grešaka i suza, razočarenja. Puno je svega. Voljeli bismo reći da je lako. Nije. Ali nije ni teško. Uvijek je taj dan, dan savršen za let, usprkos svemu i svačemu. Korak po korak, želja po želja. I uvijek uz igru, da ne promašimo život.I nek’ te ne preplaši taj dan. Taj „strašni“ i čudesni dan za odluku. Čini se nemogućim, teškim,… Ali, nije. Idi, sretno!“ *
Linda Poščić Borovac
* Dio neslužbene „himne“ ispisane da inspirira, motivira i daje jaki „vjetar u leđa“ (Crazydonian Passport, Crocon d.o.o., 2023.)
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.