Đuro Horvat: „Naš Tehnix je dobar primjer – sudionik svih suvremenih zalaganja za dobar život ljudi i Zemlje i poželjan partner čitavu svijetu.“

Objavio
Goran Tudor
-

Tehnix d.o.o. utemeljen je 1991., godinu dana ranije nego se održala povijesna konferencija o klimatskim promjenama Riu de Janeiru. I samo to sve govori – o pionirskom pothvatu, viziji koju je imao utemeljitelj Đuro Horvat. Uskoro će 30 godina puta od onih prvih iskustava do današnjeg lidera u proizvodnji sofisticirane ekološke opreme, čak 360 proizvoda. Današnji Tehnix s pet stotina zaposlenika vlasnik je i 50 patenata, surađuje sa znanstvenicima i vlastima širom svijeta.

Horvat je menadžer s priznanjima, do onog visokog ranga – „Drugi menadžer svijeta u EY izboru“ prije dvije godine.

I sve nas je to ponukalo na ovaj veliki intervju, prvi ususret velikoj 30. Tehnixovoj obljetnici.

Tehnix je u svijetu prepoznat kao zagovaratelj i realizator ekoloških zalaganja? Kako je počeo vaš veliki put.

Bilo je to prijelomno doba; kao i mnogi drugi našao sam se sam na tržištu rada. No, moja je odluka bila – napravit ću nešto novo, svoje, Tehnix d.o.o. Od tog prvoga dana odlučio sam baviti se proizvodnjom opreme za zaštitu voda i gospodarenje komunalnim otpadom. Znao sam da je to područje bilo nedovoljno pokriveno dobrim tehničkim i tehnološkim rješenjima što je nosilo veliki rizik za okoliš. Na primjer, jedan litra otpadnog motornog ulja bačena u prirodu može zagaditi milijune litara pitke vode. Prvi naši proizvodi bili su specijalne posude – kontejneri za sakupljanje otpadnog motornog ulja. Obilazio sam hotelska naselja, marine, komunalna poduzeća…, nudili smo i uvjeravali. Ali,. kucali smo na otvorena vrata jer mnogi su to već trebali. Danas su takve posude standard u cijeloj Europi. Drugi naši proizvodi su bili separatori za pročišćavanje površinskih zauljenih voda. Razvili smo vlastiti asortiman – 12 tipova opreme koja se također sada koristi u većem dijelu europskih zemalja. Ugrađeni su i u sustave autocesta u Republici Hrvatskoj i svim susjednim zemljama. I osobno, imali smo na umu onaj najviši motiv – zaštititi prirodu, naše zajedničko blago. Tehnix je uspio, a priroda ne, po naletom naše brzoplete civilizacije.

 

Odgovorni ljudi se sada pitaju: možemo li zaustaviti daljnju klimatsko, i drugo, devastiranje planeta Zemlje? I na koji način gospodarstvo, tvrtka poput Tehnix-a, može utjecati na to?

Ja sam gotovo siguran da su građani Republike Hrvatske svjesni kako moramo, zajedno i svatko ponaosob, čim više činiti u zaštiti zajedničkog doma, a to su Lijepa naša i svijet u kojem živimo. Uzmimo samo turističku industriju koja nas u cijelom svijetu čini prepoznatljivim. Primjer Donjeg Međimurja, Preloga, Čakovca, Murskog Središća, pa dalje otoka Krka na Jadranu, pokazuje da se može mnogo. Grad Prelog je prvak Hrvatske  u tome – odvojeno uspijeva sakupiti 62,7 posto otpada s čime ulazi u evropski gornji razred. Ali – s našom opremom! Sa Tehnixovom tehnologijom bitno unapređujemo zaštitu prirode, kopna i mora, pitkih voda. Svi naši vrtići, škole, građani, komunalna poduzeća, svaki dan, svaku godinu bilježe napredak.

Kako ocjenjujete stanje i inicijative u nas, pogotovu djelovanje vlasti, na planu ulaganja u održivost? Da li se Hrvatske planski pokreće ka održivom sustavu?

Ovo što se sada događa u Republici Hrvatskoj je nacionalna sramota koju plaćaju građani.

Što za Tehnix znači nova europska politika „Zeleni plan“, cilj „Europa 2050. – prvi klimatski neutralan kontinent“. Ekologija je u prosincu proglašena jednim od prvih prioriteta, planira se u to dodatno ulagati po 260 milijardi eura na godinu? Vama se otvaraju velika vrata.

Mi smo u Europu ušli prije 25 godina, u Europi odavna nalazimo tržište za dio svojih proizvoda, ušli smo u strateško partnerstvo s Mercedesom, na konferencijama smo i u razgovorima diljem Europe. Baš zato nam najnovija strateška orijentacija Europe na zaštitu okoliša znači mnogo. Isto je početkom 2020. najavio i Putin za Rusiju. Znači da ovakve kompanije kaka je naša ulaze u samo središte najvažnijih gospodarskih pa čak i društvenih djelovanja.

Danas je kompanija Tehnix putem svojih promotora pridonosi oblikovanju najboljih politika. Naše odlične reference i prepoznate sposobnosti razvijaju nadu i povjerenje. Glasni smo – ne samo zbog svojih poslovnih interesa, već i kao odgovorni građani i odgovorno vodstvo – stalo nam je do ozdravljenja i spasa planeta Zemlje. Ponosni smo na činjenice – doprinosimo uspješnoj provedbi politike zaštite okoliša u Europskoj uniji i u svijetu.

Nudili ste rješenje za čisto more od smeća. Poseban hrvatski problem je smeće koje dolazi morskim strujama na našu obalu iz susjednih zemalja. Kako ide ta inicijativa ?

Nudili smo i nudimo sve više prava rješenja za čista mora, ne samo našeg, nego sva mora na svijetu. Bio sam u Gani, Gvineji pa tamo su zatrpani svi potoci smećem, najljepše oceanske plaže, more uz obalu zatrpano je gotovo 500 m smećem. Strašno! Oni nemaju ni pitku vodu, nemaju gdje loviti ribu. Mole nas da im pomognemo svojim tehnološkim rješenjima. Bili smo u Egiptu, drevnoj civilizaciji koja je postala eko žrtvom vlastitim smećem zatrpali su sve što pripada prirodi. Rijeka Nil je zagađena.

Održali smo prvu eko-konferenciju o zaštiti Jadranskog mora u ožujku 2019., u najljepšem gradu na svijetu, Dubrovniku. Pokrovitelj konferencije bila je predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović. Pozvali smo sve stručnjake iz Albanije, Crne Gore, BiH. Našoj konferenciji odazvali su se i stručnjaci iz EU. Prepoznali smo i dogovorili potrebu korištenja najboljih Tehnix tehnologija koje mogu značajno i brzo doprinijeti zaštiti kako Jadranskog mora, tako i rijeka i pritoka koje se slijevaju u Jadransko more.  

 

Koliko su Vaša rješenja prihvaćena na stranim tržištima?

 Kažemo za sebe i to ne čini nam se to neskromnim: „Mi možemo sve: savjetujemo, projektiramo, proizvodimo, održavamo, servisiramo. Iniciramo i predvodimo promjene u svijesti ljudi i strategijama razvoja ekonomije i društva.“ Prihvaćanost naše tvrtke na svjetskom tržištu to najbolje potvrđuje – izvozimo u preko 40 zemalja svijeta. Hrvatska je malo tržište za rad jedne ovakve kompanije.

Stalno pratimo što se događa na europskom i svjetskom tržištu. Sa svojim suradnicima prošao sam gotovo cijeli svijet. Naša tehnološka rješenja danas trebaju cijelome svijetu, ona se koriste od Sankt Petersburga, Moskve, Sibira, gotovo cijela Europa, Egipat, Izrael, Azija, mnogi nas kopiraju, a mi smo zbog toga sretni i ponosni i razvijamo dalje, nove i bolje, još bolje, najsloženije proizvode za zaštitu prirode. Nekadašnji svijet je išao u samo dva pravca – razvoj sirovina i razvoj proizvoda, a što i kuda s proizvodom nakon njegova isluženja to je pitanje bilo zanemareno. Skroz. Nitko se nije bavio razvojem industrijske reciklaže uporabljenih proizvoda.

Tvornica TEHNIX proizvodi čitave tvornice! Kakve su to tvornice?

Uloživši velika vlastita sredstva, razvili smo naš najsloženiji proizvod: tvornicu pod nazivom MO-BO-TO za potpunu reciklažu prikupljenog i dopremljenog – predsortiranog ili miješanog – komunalnog otpada, Sposobni smo svaku takvu tvornicu prilagoditi kupcu, mjereno potrebnim kapacitetom prema broju stanovnika u mjestu  (1 stanovnik – 1 kg otpada – 1 dan). O izuzetnoj složenosti proizvoda zorno govori podatak da MO-BO-TO objedinjuje 100 proizvodnih operacija.

Prvo takvo postrojenje postavljeno je u državi Rumunjskoj, a zadnje u Srbiji. Do danas imamo u funkciji 35 postrojenja. Imamo i očekivanja jako puno.

Vaša nova strateška suradnja je ona s Mercedesom? Što Hrvatskoj, ali i vama, znače komunalna vozila Ekomunal, proizvedena u proizvodnoj kooperaciji Mercedesa i Tehnixa?

Ugovor i suradnja s kompanijom Mercedes datira od 2016. i Tehnix je obogatila na mnogo načina. Tržištu nudimo 9 tipova specijalnih komunalnih vozilla za prikupljanje, sabijanje i istovar komunalnog brenda „Ekomunal“. Podcrtao bih ono najvažnije u tome – ono što se do sada uvozilo 100%, sada se proizvodi u Hrvatskoj. Sve je to rezultiralo rastom konkurentnosti – nudimo devet tipova kamionskog vozila s funkcijama koje znače nov doprinos cirkularnoj ekonomiji i to po znatno nižim cijenama od nekadašnjih uvoznih i domaćih. Naši su ciljevi visoki pa ove godine planiramo proizvesti  … vozila, a krenuli smo i u izvoz. Naša prednost je i naš imidž stečen u svijetu, posebno s tvornicama za kompletnu reciklažu MO-BO-TE. 

U određenom broju zemalja imate svoje tvornice, razvijenu mrežu predstavništava. Kako oni posluju?

Da, imamo tvornicu u Srbiji s 50 zaposlenih, predstavništva u Makedoniji, Luxembourgu i Njemačkoj koja jako uspješno posluju.

Kako se očituje cirkularna ekonomija na primjeru vašeg asortimana? Da li ste preuzeli suodgovornost za vozila i svoje drugi proizvode kad ih jednom kupci izluže? Zna li se gdje će završiti – ide li u oporabu, reciklažu?

Jedna smo od rijetkih tvrtki koja se brine gdje i kako završava njezin proizvod nakon vijeka trajanja. Evo vam dobrog i najnovijeg primjera –  korisnicima vozila Ekomunala pružamo novu dodanu vrijednost osiguravši za njih servis i održavanje. Ali, ne samo to – preuzimamo natrag vozila po modelu „staro za novo“. Stara vozila otpremamo u partnerska tvrtku osposobljenu u ovom kraju da iz onog starog izvuče nešto korisno, sirovinu, dijelove. Krenulo se u izvoz, šire od regije, u Ukrajinu, Rusiju, Bangladeš…

Tvornica u Donjem Kraljevcu se prostorno širi pa je prošle godine sagrađena hala za proizvodnju eko-vozila. Imate planove i za 2020., zar ne?

Tako je. Godine 2019., nakon samo 90 dana gradnje završena je nova tvornica za komunalna vozila, s kapacitetom 500 vozila na godinu. U 2020. gradimo dalje – novu halu za proizvodnju eko opreme, koju puštamo u pogon ove godine do ljeta.

Kad je počela šira međunarodna suradnja Tehnixa i znanstvene zajednice?

Republika Hrvatska nije imala propise i norme za zaštitu okoliša, tako da se otpad kompletno odlagao na deponije i smetlišta koja su svaku godinu zauzimala sve veći prostor. Već 1995. godine izlagali smo svoje proizvode na sajmu IFAT u Münhenu, gdje smo bili iznenađeni interesom za naše proizvode, patente koje smo već tada sami razvili. Na tom sajmu upoznali smo svjetskog stručnjaka za okoliš, g. dr. Heriberta Gischa, direktora eko instituta u Saarbrückenu. Upoznao nas je s njemačkim normama za okoliš što nas je još više ohrabrilo u razvoju novih proizvoda. Kopiju njemačkih normi dostavili smo našem resornom Ministarstvu koje je upravo radilo radilo prve pravilnike za zaštitu okoliša.

Povezani ste i s mnogim našim ekspertima i znanstvenicima. 

Imao stalne kontakte. Jako nam puno znače i donose vrijedne rezultate, ali i mi vrijedimo njima. Pomažu našim projektnim timovima, koristimo rezultate  njihova rada. Prije nekoliko godina imao sam i zapaženo predavanje u HAZU na temu primjene suvremenih tehnologija za gospodarenje komunalnim otpadom.

Mnoge ovo muči  pa ćemo pitati i Vas: osjećate li problem radne snage, hoće li vam zatrebati uvoz iz trećih zemalja? Hrvatski ljudi su otišli u inozemstvo. Hoće li se neki vratiti, zašto bi se uopće vraćali, čime ih vi možete motivrati?

Naši djelatnici su naša vrijednost, naš ponos u koji ćemo i dalje ulagati kroz dobre plaće. Pa mi smo prošle godine isplatili 14 plaća. Računamo na povratak naših ljudi iz inozemstva i zapošljavanje kod nas.

Poznat je Tehnixov ponos na akumulirano znanje, iskusne i predane zaposlenike. Koje godine je bio vaš prvi patent, koliko ih je ukupno? Pomaže li vam imidž inovatora u poslovanju po svijetu?

Svoje znanje i vještine ulažemo u naše proizvode, a time činimo proizvode konkurentnima i trajno funkcionalnima. Imamo  preko 50 vlastitih patenata, prvi su iz ranih 90-ih. Naši kupci vjeruju u Tehnix-ovu kvalitetu, to nam je na ponos.

Dobili ste, Vi osobno i Tehnix, mnoga stručna i društvena priznanja koja su sva posložena kod vas u posebnoj povećoj prostoriji.

Dobili smo stotine hrvatskih, europskih i svjetskih priznanja. Nagrada je to koja nas još više obvezuje da činimo sve što možemo ova planeta bude i ostane naš trajni zajednički dom, lijep za nas i generacije koje dolaze. Pa, nismo mi ljudi sami na svijetu! A kome to ptice pjevaju ujutro rano i navečer prije spavanja, a koje to ribe mašu repom kad nas vide?

Jako sam sretan i ponosan na činjenicu da smo u proizvodnji ekološke opreme najbolji u Republici Hrvatskoj i regiji – i svim našim zaposlenicima na tome čestitam, i zahvaljujem na doprinosu. Stvorili smo vlastitu, zajedničku kulturu rada i življenja. Naša kompanija je ugodno mjesto za življenje, što je veoma važno jer u njoj provodimo veći dio svojih života, u njoj smo ostvarili zadovoljstvo i sreću naših obitelji.

Kako biste Vi sami sebe opisali, u kojim ste životnim ulogama?

Mnogo je toga. Vidite i sami – uvijek sam entuzijastičan, vedar. Konstruktivan u kritici, otvoren i optimističan prema promjenama. Kaže se „Nebo je granica“, a mi dodajemo „Svijet nam je granica“. Kad otkrijem probleme, vidim izazov i osmijeh naših kupaca.

U svemu tome ja sam mnogo –  poslovni čovjek, poduzetnik, stručnjak, inovator i izumitelj, promotor održivosti, humani kapitalist. Partner i prijatelj mnogima. Obiteljski čovjek, otac i ponosan na svoje Međimurje i Hrvatsku u kojoj je život najljepši.

Razgovor vodio: Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA/ GT

Veljača, 2020.

Osječka bajkoterapija krenula u Hrvatsku. Plemenita dr. Brana Kandić Splavski.

Objavio
Odgovorno
-
bajkoterapija
Branka Kandić-Splavski - bajkoterapija

Tko još ima vremena za bajku? Vremena, i za što? Vremena uopće za življenje u ovozemaljskom životu? Tko mari za Tri praščića, Zlatokosu, Malu sirenu? Kad je takva recesija, depresija, suša, kamate… i sve! Tko onda da mari za „Bilo jednom davno…“, „Živjeli su sretni…“? 

Pa, marim ja! Radeći od 2004. s bajkama i kroz bajke razvila sam svoj način liječničke pomoći teško oboljelima, s imenom – bajkoterapija. 

Bajke i bajkoterapija, sreća i zdravlje

Iz mojega dnevnika:

Po zanimanju sam liječniica, specijalist obiteljske medicine, a „po duši“ bajkopisačica. Godine 2004. napisala sam prvu knjigu bajki Andreina školjka, i tada su se moj osobni i profesionalni život sasvim promijenili… Jedna moja pacijentica umirala je od posljedica karcinoma mozga. Nije se više mogla micati ni govoriti, tek je nepomično ležala komunicirajući očima. Bila sam joj u kućnom posjetu. Što reći ljudskom biću u takvoj patnji? Gledale smo se dugo, dugo, a onda sam se sjetila svoje upravo objavljene knjige koju sam slučajno imala pri ruci. 

Otvorila sam prvu od četrnaest bajki i počela čitati. I dolazila sam dan za danom s novom pričom. Nismo došle do kraja… stigle smo tek do desete, a ja nikada neću zaboraviti zahvalnost, ljubav i, čak, sreću u očima te žene dok su je riječi barem na kratko nosile u jedan ljepši svijet. Neću zaboraviti ni suze na njezinim obrazima, te najljepše točke na kraju čitanja. Poslije su mi članovi obitelji drugih teških bolesnika došli sa željom da se i njima čita i tako je nastao projekt Lijekovi od lijepih riječi. 

***

Moje prijateljice, educirani volonteri (a među njima i puno osoba s invaliditetom) i ja odlazili smo bolesnima te im uz uzglavlja, u kućama ili u bolnicama, čitali priče. Kao nekada kako su to činile bake, majke i očevi.

***

Branka Kandić-Splavski

Potaknuta od mnogih i ohrabrena učinjenim, 2009. osnovala sam udrugu Palia-Centar koja se bavi promicanjem medicinskih, socijalnih i humanih prava teških bolesnika i onih koji su blizu kraja, svih uzrasta (nažalost, u Hrvatskoj u sustavu zdravstva nemamo nijednu ustanovu za palijativnu skrb). Držali smo predavanja, radionice, s ciljem edukacije građana o potrebi i pravu na dostojanstvenu njegu teško bolesnih osoba. I onda, 2010., naša je Udruga posegnula opet za bajkom – pretočili smo moju bajku Ogledalo, iz knjige Andreina školjka, u kazališnu predstavu. Željela sam da se u pripremama i izvedbi nađu baš „svi“; sudjelovali su bolesnici, djeca i odrasli, iz cijeloga grada, sudjelovali su i volonteri i medicinari i profesionalni glumci. U našim art-radionicama onkološke bolesnice šile su, krojile i izrađivale kostime za plesače u predstavi, a plesači su bili i djeca s Downovim sindromom. Djeca liječena od leukemije i malignoma izradila su stabla i kulise od slame, glazbu su pisali amateri, tehničku potporu dali su mladi liječeni od ovisnosti o drogi. (Koliko se svih njih tad osjećalo potrebnima, a bili su tako sami!) Sudjelovala su i djeca iz vrtića, osnovnih škola, studenti, umirovljenici, a cjelinu su na scenu postavili režiser, scenograf i glumci Glumačke akademije. Nakon sedam mjeseci druženja i pripreme, u prepunom Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku izveli smo predstavu „za pamćenje“. Najmlađa od 300 sudionika, samo tri godine stara, rekla je da „pleše za svog bolesnog djeda, da mu bude bolje“. Predstava je izvedena još jedanput, snimljena je i kao film o volontiranju dobila je nagradu u Bruxellesu. Moja bajkoterapija mora ići dalje…  B.K.S.

***

Arsen Dedić Branki: … O ovim neo-bajkama moglo bi se govoriti samo njihovim jezikom. To nije jezik svakodnevnice, jezik televizora… politički rječnik, pa ni jezik književnosti na kakav su nas navikavali. To je jezik sna.

Brana Kandić Splavski

RIJEČ UREDNIŠTVA: 
Brana je neobična, iznimna osoba, uz koju učimo i punimo se zahvalnosti, spoznaja i poleta. Mi bliži joj zovemo je skraćeno – Brana, inače je Branka, 
Kao liječnica u Osijeku, obilazeći starije osobe, oboljele i potrebite, osjetila je što im (još, posebnno) treba. Toplina, pažnja, nešto lijepo da čuju, pobude ono najsvečanije u sebi dok je još svjetla. Njezini palijativni projekti podrške bili su prvi i jedinstveni u Hrvatskoj. Osijek je odavno ponio prvenstvo, luč. 
Brana se pamti, i sad je pokretač prekrasnih kreativnih programa, uljepšala je mjesece i godine, živote svojim sugrađanima, svojim idejama i zalaganjem potakla i čitavu Hrvatsku na razvoj te zanemarene dimenzije u životima starijih i bolesnih. Naime, kvaliteta življenja može biti poboljšana uvijek, a kad je teško onda i naročito; kad ležiš u krevetu mjesecima, slabo se krećeš, boli, čini ti se da si ostao sam, teku stalne misli – što će biti. I tada se netko od nekuda pojavi. Dođe Čovjek.
U tom traganju izmislila je Brana čitanje priča i bajki, poezije… kao terapiju – bajkoterapiju.
I ne samo to, Brana je i književnica i pjesnikinja. Napisala je više knjiga bajki, poezije i pjesme u prozi.  Kad sam to čitao – rekoh si – otkrila nam je kako zajedno mogu biti , tako dobro, lijepa riječ i liječnička skrb. Hodaju kao nešto iznimno, čudesno. 
Mnogi znaju da je doktorica Branka Kandić Splavski već obavilo ono o čemu se govori obično na kraju – svakim danom ostavlja iza sebe ovaj svijet ljepšim.
Sretan sam za darove našeg prijateljstva. 
Brana je pred neko vrijeme prešla raditi u Zagreb, s istim naumom kako je razmišljala i onda u Osijeku na svom početku, da podrži razvoj palijative.
Na kraju ove objave – pročitajte još jednom što je napisao onaj veliki, recenziju Arsena Dedića. 
Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA
Srpanj, 2023.

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Volimo krstarenja, naravno. A znamo li koliki su kruzeri zagađivači, da otežu s promjenama…? Kako ih prisiliti?

Objavio
Odgovorno
-

Volimo krstarenja, naravno. A znamo li koliki su kruzeri zagađivači, da otežu s promjenama…? Kako ih prisiliti? 

Jedva snošljivi turizam! Ekološke bombe! Ploveći nosači zagađivanja! Nakon lockdowna u 2020., kruzeri opet plove Jadranom i morima svijeta. Uz koju ekološku cijenu? Po jednom  izračunu, šteta od dolaska kruzera u naše Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar… kudikamo je veća od koristi. Zemlje i gradovi, domaćini kruzerima, već desetljećima trpe dugoročnu financijsku, ekološku i zdravstvenu štetu.

Kruzeri su, također i doslovce, simbol prometne i turističke invazije na kulturnu i prirodnu baštinu i domicilni život. 

Autor proslavljenog rada (2010.) o trošku i zaradi od pristajanja kruzera u Hrvatskoj, Hrvoje Carić, otvorio nam je oči. Njegova je analiza važna u stručnim krugovima i izvan Hrvatske. Veoma je značajan i jedan ovodobni istraživački novinarski rad (2021.), podržan s desetak tablica i grafikona i „morem“ prepručenih linkova. Onaj od autorice Ane Benačić, objavljen ljetos na stranicama portala www.faktograf.hr. (Ako nije svima znano, riječ je relevantnom i ozbiljnom portalu koji do najvećih dubina propituje istinitost važnih društvenih tema i stavova, i u tome naročito istinitost argumenata tzv. teorija zavjere.)

Zahvalni smo Ani na trudu, na stručnoj obradi i elaboraciji koja ostaje zapisana i trajno dostupna javnosti. Njezin sam rad uzeo kao osnovu za ovaj članak.

***

Kruzeri-krizeri? DA! Kruzing kompanije su veliki zagađivači. Ali ono što smeta, je njihova politika: uvijek su „korak ispred“, dosjete se…, izvrdavaju, vrludaju, „kupuju vrijeme“, samo da se ne mijenjaju. Postoji i stručni termin, koji se ne vezuje samo uz kruzere,  „willingness to pollute“, tj. spremnost na zagađivanje, što u ovom slučaju znači: SKLONOST KRŠENJU ZAKONA. Kruzeri su na visokom mjestu te ljestvice.

Mogu li i putnici učiniti nešto? Pored zelenih aktivista, međunarodnih agencija, Ujedinjenih naroda… Ali. što… gdje? Samo bi to vlasnike kruzera zaboljelo.  

POVRATAK KRUZERA, UZ OBEĆANJE DA ĆE ZAGAĐIVATI! DA LI JE TO MOGUĆE? 

Ploveći gradovi su iznimno veliki zagađivači, najveći. Slijevanje velikog broja turista u obalna mjesta ljeti ima svoju cijenu, a krhki morski i priobalni ekosustavi imaju svoje granice.

Godina 2020. bila je teška za – brzorastuću i sve intenzivnije kritiziranu – kruzing industriju. Međutim, 2020. je gotova i krenula je nova-stara 2020. Vratili su se! „Plutajući gradovi” su ponovo u Dubrovniku i drugim hrvatskim atraktivnim obalnim punktovima, kao uostalom i po čitavu svijetu, što u fokus vraća neke stare, poznate i velike probleme.

Kruzeri su doslovce simbol prometne i turističke invazije na kulturnu i prirodnu baštinu i domicilni život. U pojedinačnim kategorijama zagađenja možda i postoje prljaviji oblici transporta turista, ali ni jedan nije tako upadljiv i zapanjujući kao plutajući neboderi

čija sjena zamračuje obale najljepših pomorskih gradova svijeta i stvara pritisak na njihovu toliko često napregnutu infrastrukturu.

OTPAD S KRUZERA STIŽE SVUGDJE – U ATMOSFERU I MORE, NA OBALU, U DRUŠTVO…

Svijet, a posebno domaćini kruzera, već desetljećima od industrije kruzinga trpe dugoročnu financijsku, ekološku i zdravstvenu štetu. Konkretno:

  • U more ispuštaju fekalije, čađ i opasna kaljuža od svega. Deponije na obali pune se smećem nastalim još u međunarodnim vodama. 
  • Mimo toga, uvijek postoji mogućnost i da kruzeri spale brodsko smeće, odnosno “lansiraju” ga u zajednički zrak negdje na pučini (jadranskoj, atlanskoj…), iza čega ostaje iznimno toksični i kancerogeni trag koji teško šteti svijetu, a naročito prvoj, najbližoj, obali. 
  • Zna se već prilično dugo da samo par kruzera koja pristanu, primjerice u Dubrovniku, može ispustiti više mikroskopskih čestica nego što to čine svi automobili u Hrvatskoj skupa (24express, Transport & Environment). Te su čestice odgovorne za nastanak raka, astme i drugih kroničnih bolesti dišnog sustava. 
  • Posljedice emisija su i kisele kiše, koje uništavaju drveće i ostalu vegetaciju te morske organizme. Kulturna baština – građevine, njihovi ornamenti i statue – također erodira zbog nagrizajućih tvari (EPA). 
  • Tome treba dodati i druge pritiske na morski svijet. Onečišćenje bukom i svjetlom unosi kaos u podmorsku komunikaciju među živim bićima. Biocidni premazi vanjske oplate broda oštećuju nježne morske organizme poput rakova i školjki. Upravo taloženjem bakra u moru kod luke Gruž u Dubrovniku tumače se mutacije zabilježene kod nekih životinja. 
  • Tu su i sudari velikih riba i morskih sisavaca s brodovima.
  • Grupa turista koje napučuju male prostore gradova ostavljaju vel ekološki trag i posve malu zaradu domaćinima.

VISOKA UKUPNA CIJENA! SEDAM PUTA VEĆA OD PRIHODA! (studija 2010.)

Izuzetni utjecaj kruzera na okoliš 2010. godine procijenio je Hrvoje Carić s Instituta za turizam u svom nadaleko poznatom radu. Primanjem oko 700.000 putnika s kruzera koji su u prosjeku proveli dan i pol u Hrvatskoj, zarada je bila oko 50 milijuna eura. Trošak je bio oko sedam puta veći, dakle 350 milijuna eura

Carić je, naime, izračunao količinu negativnog traga kojeg brod proizvede po jednom putniku na dan – krutog i opasnog otpada, crnih i sivih voda, odnosno fekalija i otpadnih voda od pranja, zatim zauljenih voda, odnosno kaljuže te onečišćujućih plinova. Zatim je uzeo prosječne cijene zbrinjavanja tih vrsta otpada u obalnim gradovima. Kod zagađenja zraka vodio se izvješćem Odbora Europskog parlamenta za promet i turizam “Vanjski troškovi pomorskog prometa”.  

Važno je znati i OVO NEŠTO  što se tiče nas putnika:

Po tim izračunima, šteta uzrokovana emisijama u zrak s putničkih i kruzera košta 0,2413 eura (1,74 HRK) po osobi po kilometru.

Zagađenje zraka je najveći trošak. Iz brodskih dimnjaka na otvorenom moru, ali i u lukama, kuljaju spojevi dušika, sumpora te policiklički aromatski ugljikovodici, tzv. PAH-ovi, karakteristični za spaljivanje fosilnih goriva.

USPJEH ODGOVORNOG SVIJETA 2020.: ZABRANA UPOTREBE VISOKOSUMPORNIH GORIVA (KRUZERIMA DOPUŠTENA EMISIJA U ZRAK NAJVIŠE 0,5% SUMPORA)

Smrtnost u svijetu pripisana prljavim brodskim gorivima procijenjena je na oko 400.000 ljudi godišnje, a broj slučajeva astme dijagnosticirane kod djece na 14 milijuna (Nature).

Tijekom pauze u kruzing turizmu uzrokovane koronakrizom 2020./2021. finalizirani su – hvala nebesima, s uspjehom – veliki međunarodni napori da se ograniči spaljivanje jeftinog, prljavog, visokosumpornog goriva na brodovima, odavno zabranjenog na kopnu (što je, naravno, samo jedan dio šteta od kruzera). 

Od 2020. godine svi brodovi koji plove međunarodnim vodama ili teritorijalnim vodama članica UN-a moraju se povinovati dugo najavljivanim strožim pravilima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Ova agencija Ujedinjenih naroda odgovorna za regulaciju brodarstva, zaslužna je za najvažniju globalnu povelju o zaštiti od brodskog zagađenja MARPOL, čiji je dio i pravilo o smanjenju udjela sumpora IMO 2020.

Cilj izmjena je smanjiti emisije sumporovih spojeva za 75% te prepoloviti crne brojke koje su vezane za ispušne plinove brodova. 

Prema novim pravilima, kruzeri smiju koristiti goriva s najviše 0,5% sumpora, tokom cijelog putovanja, kakva su pravila ranije vrijedila samo za pristajanje u lukama. (Do sada je udio sumpornih spojeva varirao između 0,1, češće 0,5 na vezu pa do čak 3,5 posto na otvorenom moru. Najniže od spomenutih vrijednosti odnosile su se, naravno, na pristajanje u lukama na sjeveru Europe, Amerike te Kariba.)

I EU je donijela odluku da od 1. siječnja 2020. sadržaj sumpora u brodskim gorivima može biti najviše 0,5% za sve članice. 

 „KRUZERSKI TRIKOVI“ TIJEKOM PLOVIDBE PO OTVORENOM MORU

 Ali, kruzing kompanije su uvijek korak ispred, dosjete se…  Brodovi ispuštaju razni otpad u more tijekom plovidbe podalje od obala, spaljuje smeće, obavlja se i pročišćavanje ispušnih plinova morskom vodom; sve kad nitko ne vidi, jer – sve se događa iza morskog horizonta.

Ako brodovi žele nastaviti koristiti najotrovnija i najjeftinija goriva, ostavljena im je mogućnost čišćenja ispušnih plinova velikim količinama morske vode, koja se s filtriranjem ili bez njega otpušta nazad u more. Kako su takvi čistači zraka relativno novi, još uvijek se ne znaju posljedice ispuštanja otpadnih spojeva za stanovnike svjetskih mora i oceana. Pripisuje im se pomor morskih rakova, iznimno važne karike morskog hranidbenog lanca, kao i riblje mlađi.  Međunarodna pomorska organizacija, IMO, 2020. propisuje da sumporna kiselina koja nastaje čišćenjem dimnjaka broda ne smije imati pH vrijednost manju od 6.5.

Organizacija objavljuje i listu brodova koji koriste pročistače (scrubbers) na svojim pogonima ili njihove ekvivalente. Svaki kruzer ima svoj IMO broj, kojeg je jednostavno pronaći na internetu. U tražilici se može vidjeti koji mehanizam čišćenja koristi. Primjerice, MSC Splendida, dug 333 metra, koji je ove godine uplovio u Split, nije na toj listi, ali jesu norveški “Viking Venus” i “Celebrity Apex“, koji su ljetos posjetili Šibenik, odnosno Dubrovnik.

KRUZERI U EUROPSKIM LUKAMA. Nova europska pravila nalažu (skupi) priključak kruzera na lokalnu električnu mrežu

Nadalje, Europska komisija zagovara da morske luke osiguraju priključak brodovima na lokalnu elektrodistribucijsku mrežu. Cilj je da se stanovništvo ne truje proizvodnjom „prljave“ električne energije za hladni pogon kruzera, iz toksičnih, premda nešto čišćih goriva.

Međutim, ovo je rješenje tehnološki relativno zahtjevno i skupo.  Zasad je pošlo za rukom malom broju luka na bogatom sjeveru Europe. Istovremeno, samo je mali dio uglavnom teretnih brodova prilagodio vlastite instalacije prikapčanju na kopnenu struju. U 2019. godini bilo ih je manje od 600. 

U luci Dubrovnik Gruž ne postoje tehnički uvjeti za spajanje velikih brodova na kružnim putovanjima na lokalnu električnu mrežu tijekom njihova boravka u luci, navodi za Faktograf Hrvoje Kulušić, pomoćnik ravnatelja za operativu, razvoj i održavanje Lučke uprave Dubrovnik.

“Lučka uprava Dubrovnik napravila je Studiju predizvodljivosti projekta napajanja brodova na kružnim putovanjima električnom energijom s kopna tijekom njihova boravka u luci, međutim realizacija takvog projekta zahtjeva niz predradnji u cilju osiguranja dostatnog kapaciteta lokalne mreže za ovako velike potrošače”, pojašnjava Kulušić.

EU je obuhvatio brodove i novim pravilima vezanim za ograničenje emisija stakleničkih plinova. IMO je u lipnju 2021. donio kratkoročne mjere za smanjenje emisija svih brodova za 40% do 2030. u odnosu na 2008. godinu.

TALOŽENJE SUMPORA U SREDIŠNJEM KORIDORU JADRANA (KOMIŽA)

No, znače li ovi podaci iz 2017. da su se brodovi konačno počeli pridržavati ograničenja u lukama? Carić smatra da pri odgovaranju na to pitanje moramo u obzir uzeti tri parametra. Prvo je pitanje gdje je najveći intenzitet emisija; zatim gdje je najveći rizik nekontroliranja vrste korištenog goriva te kolika je sklonost zagađivača da krši zakon (willingness to pollute).

“Sredinom Jadrana je koridor koji u normalnim vremenima ima tisuće tankera godišnje, koji prevoze 70 milijuna tona nafte i naftnih derivata godišnje, ali i drugih velikih plovila. Na tom potezu nema nikakvog direktnog nadzora i može se očekivati da će koristiti najprljavije gorivo”, ističe on.

Tome svjedoče službeni podaci u kojima Komiža bilježi rast udjela kiselih kiša i najbliža je tom koridoru. Dok s druge strane lučki gradovi Rijeka i Dubrovnik bilježe visoka taloženja sumpora, što je sigurno uzrokovano intenzitetom morske plovidbe prilikom ulaska, manevriranja i boravka na vezu ili sidru. Dakle, brodovi onečišćuju zrak u puno širem opsegu nego što se percipira – od otvorenih mora do samih luka.*

Ipak, Komiža, koja je najbliža tom koridoru, i dalje ima upola manje taloženje sumpora od Dubrovnika.

Odgovarajući na treće pitanje, o sklonosti kruzera da krše pravila i zakone, Carić napominje da dosadašnja literatura svjedoči kako je ona prilično visoka. Organizacija Friends of the Earth (FoE) je, primjerice, i ove godine ocijenila većinu od 18 velikih kruzing kompanija koje uvrštavaju u svoje godišnje izvještaje – jedinicom. Mahom su to kompanije koje su imale i zabilježeno kršenje zakona poput ispuštanja opasnih voda zagađenih naftom u more, onečišćenje zraka i slično.

KVALITETA MORA UZ GRADOVE, NEKA OPASNA MJESTAZA KUPANJE…

Prema tvrdnjama aktivista protiv kruzera u Veneciji, dvije sezone izostanka tih plovila zbog Covid krize poboljšalo je kvalitetu mora u lagunama. Izostanak kruzera u Dubrovniku je ipak prošao nezapaženo – što se tiče Zavoda za javno zdravstvo dubrovačko-neretvanske županije.

U njihovom izvještaju o kakvoći mora za prošlu godinu ponovo se opasnim za kupanje označava more u industrijskoj luci Ploče te su primijećena kratkotrajna onečišćenja uglavnom zbog izlijevanja kanalizacije. Carić smatra da je period od godine dana ipak prekratak za značajnije raščišćavanje mora, osim kada je u pitanju buka, koja je uz ostale navedene polutante također veliki problem.

Zagađenje se, dakle, nastavlja, s nešto smanjenim intenzitetom. Zato ne čudi što niz europskih gradova protjeruje višak kruzera ili im naplaćuje prilaz po broju putnika.

FEKALIJE, IMPOZANTE KOLIČINE

Nadalje, iako proizvode impozantne količine fekalija, prevoženjem tisuća putnika i osoblja, za iskrcavanje spremnika s tzv. crnim vodama vrijedi isto pravilo koje je donedavno vrijedilo za najotrovnije ispušne plinove – nema iskrcavanja neobrađenih crnih voda u obalnom pojasu širokom 12 nautičkih milja, odnosno oko 24 kilometra. Tretirana crna voda smije se ispustiti na udaljenosti od tri nautičke milje.

Pročelnik Pomorskog odjela sveučilišta u Dubrovniku Žarko Koboević tijekom godine dana dva puta mjesečno na istim je lokacijama prikupljao uzorke mora, uz brojanje plovila po vrstama. Mikroorganizme karakteristične za ispiranje toaleta nije pronašao u najvećim količinama u blizini kruzera. U svom radu o crnim vodama to tumači činjenicom da jahte i manje brodice, pogotovo u domaćem prometu, nisu obuhvaćene prilogom IV. MARPOL-a o ispustu fekalija. Zato će se češće u njihovoj blizini, istovremeno i blizu obale te kupača, pojaviti fekalije.

Uz opasnost za javno zdravlje, Koboević opisuje i kako ljudski napori da kemijski ubiju patogene u crnim vodama često ponovo dovode do – pomora pod morem.

“Ispumpavanje tanka otpadnih voda treba biti uključeno u cijenu pristojbe pristajanja u marine i luke. Kad je to uključeno u cijenu, mnogi će to napraviti”, kazao je za Dubrovnik.net, misleći na sve vrste plovila.

NADZOR NAD PRISTAJANJEM 70-AK KRUZERA U HRVATSKOJ NA GODINU 

Kruzer u Zadru

Izuzev krizne 2020. godine, Hrvatsku prosječno godišnje posjeti 70-ak kruzera registriranih u inozemstvu. Upitali smo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture koliko su često kažnjavani zbog kršenja propisa o čistoći zraka.

“Vezano uz nadzor brodova na kružnim putovanjima, u posljednjih pet godina, od strane inspektora sigurnosti plovidbe, obavljeno je ukupno 127 uzorkovanja goriva te utvrđeno 8 povreda propisa, pri čemu je izrečeno kazni u iznosu od 1.505.700,00 kuna”, odgovorili su nam.

Dodaju da se uzorkovanje goriva ne provodi na svim brodovima na kružnom putovanju, već se provodi temeljem Provedbene Odluke Komisije (EU) 2015/253 оd 16. veljače 2015. o utvrđivanju pravila uzorkovanja i izvješćivanja u skladu s Direktivom Vijeća 1999/32/EZ za sadržaj sumpora u brodskim gorivima.

Autor proslavljenog rada o trošku pristajanja kruzera u Hrvatskoj, Hrvoje Carić, napominje da mimo provjera samih goriva koja se koriste na brodovima, ne postoji mehanizam nadzora ispušnih plinova.

“Lučke kapetanije su zadužene za to i one rade maksimalno s minimalnim resursima. Njihovi djelatnici jako dobro razumiju problem, ali im nedostaje resursa za nadzor. Bez nadzora prekršitelji su ohrabreni”, skeptičan je Carić.

Kompanije tvrde da njihovi brodovi ne zagađuju kao prije. I podaci s mjernih stanica u Dubrovniku pokazuju da je toksično taloženje sumpora s nevjerojatnih 31,13 kilograma po hektaru u 2013. godini smanjeno u 2017. na oko 5,13 kilograma. To je malo iznad dozvoljene granice od 5 kilograma.

ZELENIM KURSOM DO ZELENOG – KRUŽNOG GOSPODARSTVA! TO ZNAČI ODUSTAJANJE OD IMPERATIVA NEOGRANIČENOG RASTA! 

Turizam ovisi o kvaliteti okoliša i resursima destinacije – a istovremeno ga opterećuje zagađenjem, eksploatacijom resursa, izmjenom prostora i njegovom degradacijom, navodi Hrvoje Carić u svom radu o zagađenju koje dolazi s kruzerima. To je po njemu primjer davno opisanog fenomena tragedije zajedničkog dobra (Tragedy of Commons). Većina zemalja u razvoju to ne prepoznaje pa se u skladu s tim ni ne zna zaštititi od pojava poput kruzing industrije.

Carić zato poziva na zauzimanje jasnog zelenog kursa i strateškog razvoja turizma, koji će biti baziran na zaštiti prirodnih i kulturnih bogatstava, uz dobrobit koja bi nužno trebala biti vidljiva lokalnom stanovništvu. Među prijedlozima istaknutim u njegovom radu o ozelenjivanju turizma je promocija ekološke, odnosno “zelene” ponude, kao i njeno certificiranje, koje bi trebalo poslužiti kao poticaj pozitivnoj konkurenciji. Ističe da je prijelaz na zeleno i kružno gospodarstvo nužan, kao i ulaganje u infrastrukturu, koja uključuje i onu za razumijevanje prirodne baštine – centre za posjetitelje, obrazovne staze, informacijske i interpretacijske platforme, uspostavljene u sklopu postavljanja mreže Natura 2000.

Preduvjet je i osnaživanje nadzora te odustajanje od imperativa neograničenog rasta. Rast, smatra on, najviše zagovara građevinski lobi, a njihov sadašnji uspjeh vidi se najviše i upravo u apartmanizaciji obale.

SVIJEST O SLIJEVANJU PREVELIKOG BROJA PUTNIKA NA OBALU – PRVI KORAK!

No, prvi korak u poduzimanju akcije da se spriječi degradacija po Cariću je razvoj i  postojanje svijesti o činjenici da slijevanje velikog broja ljudi ljeti ima cijenu, kao i da krhki ekosustav hrvatskog Jadrana ima svoje granice. To je ono što u Hrvatskoj nedostaje, po sociologu turizma, Mauru Dujmoviću.

“U Veneciji i Barceloni to malo drugačije funkcionira, jer manje je ljudi ovisno o tim kruzerima. Zato su ih lokalci gađali bocama, zapriječili ulaz brodicama, pokazivali legitiman građanski otpor. Kod nas toga nema, imperativ zarade jači je od interesa stanovništva lokalne zajednice”, smatra Dujmović.

Zato je moguća turistička distopija opisana u kolumnama Borisa Dežulovića. U njoj Split ostaje bez knjižara, trgovina, antikvarijata i stanara u svom centru, umjesto kojih niču boutique hoteli i hipsterski barovi [1], a lokalci spremaju ljetnicu zimi, kako bi izbjegli pumpanje cijena ljeti, kada pričaju jezovite priče o turistima [2].

ZAKLJUČEK O SRAZU PROFITA I ODRŽIVOSTI 

Veliki kruzeri predstavljaju “neposrednu prijetnju našim lokalnim zajednicama”, ističu domaći ljudi, kritizirajući vlasti zbog lošeg neupravljanja ovom vrstom masovnog turizma.

Hrvoje Carić sažima mnogo toga u jednu rečenicu: “Plutajući hoteli transformirali se u plutajuće resorte, koji ostaju kratko u luci kako ne bi trošili.” No za sobom ostavljaju mnogo toga.  I opet su kruzer-kompanije pobjegle korak ispred društvene regulative. U nečemu bliže, a u drugom dalje od održivog društva i planeta. 

Opora je činjenica da je glad za profitom tolika. Da je neosjetljivost za druge – za domaćine i cio svijet, Planet, takva. Pa me podsjeća na jednu scenu koju smo vidjeli na TV, prije 20-ak godina. I danas se nje sjećam – kako jedan član uprave jedne multinacionalke iz duhanske industrije u prolazu, brzinski, odgovara novinarima, koji ga uznemiruju „suvišnim pitanjima o odgovornosti“: „Moje je da stvaram profit, a vaše da brinete o svijetu i društvu!“ I zna se o kojoj je kompaniji riječ!

Iako izgleda da tom naganjanju nema kraja, stvari će doći na svoje, kao i sve. Znamo da će zalaganjem progresivnog i održivog dijela društva, i kruzere – krizere jednog dana sustići obveza poštivanja društvenih pravila ponašanja. Ali, kolike će žrtva dotad pasti. 

Izvor- referenca: www.faktograf.hr , „Povratak kruzera uz obećanje da će nas manje trovati“, autorica Ana Benačić

Cjelovitu studiju možete pročitati ovdje: https://faktograf.hr/2021/08/31/povratak-kruzera-uz-obecanje-da-ce-nas-manje-trovati/

Opaska uredništva:
Prilagodba, djelomična obrada teksta, naslova i podnaslova te uvodnika – naši su.

Priredio Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Studeni, 2021. 

 

Međunarodni dan bez plastičnih vrećica

Objavio
Odgovorno
-
bez plastičnih vrećica
Foto: Freepik

Svoj jedini planet zagađujemo s pet trilijuna plastičnih vrećica godišnje. Čini se da je plastični otpad posvuda, visi na drveću, zakopan u pijesku na plaži, puše nam oko nogu dok hodamo ulicom…

Od invencije do zabrane, povijest plastičnih vrećica utjecala je na naš svijet. Godine 1933. polietilen, najčešće korištena plastika, nastao je slučajno u kemijskoj tvornici u Northwichu u Engleskoj. Dok se polietilen prije stvarao u malim serijama, ovo je bila prva sinteza materijala koja je bila industrijski praktična. Inicijalno ga je u tajnosti koristila britanska vojska tijekom Drugog svjetskog rata.

Kako su nas preplavile jednokratne plastične vrećice

Jednokratnu polietilensku vrećicu za kupovinu patentirala je 1965. godine švedska tvrtka Celloplast. Dizajnirana od strane inženjera Stena Gustafa Thulina, tanka plastična vrećica brzo počinje zamjenjivati ​​tkaninu i raniju plastiku u Europi. Nakon osvojenih 80% tržišta u Europi, plastične vrećice su 1979. godine uvedene u SAD. Agresivnim kampanjama jednokratne plastične vrećice su plasirane kao superiornije u odnosu na papirnate i višekratne vrećice.

Tek je 1997. moreplovac i istraživač Charles Moore otkrio Veliki pacifički otok smeća. To je najveća od nekoliko golemih nakupina plastičnog otpada u oceanima što ozbiljno prijeti morskom životu. Otkriveno je i da su prvenstveno plastične vrećice odgovorne za ugibanje morskih kornjača, koje pogrešno misle da su to meduze i jedu ih.

Osvrt: Vrijeme je da odbacimo bacanje. Treba nam korijenita promjena filozofije života na Zemlji.

Zabrana jednokratnih plastičnih vrećica

Bangladeš je postao prva zemlja u svijetu koja je 2002. godine uvela zabranu tankih plastičnih vrećica nakon što je otkriveno da su plastične vrećice odigrale ključnu ulogu u začepljenju odvodnih sustava tijekom katastrofalnih poplava. Druge su zemlje brzo slijedile primjer, poput Južne Afrike, Ruande, Kine, Australije i Italije.

U svim zemljama članicama Europske unije proizvodnja i prodaja jednokratnih plastičnih proizvoda poput plastičnih tanjura, pribora za jelo, slamki, štapića za balone, štapića za uši itd. zabranjena je od 3. srpnja 2021. godine.

Međunarodni dan bez plastičnih vrećica obilježava se 3. srpnja od 2008. godine. Inicirala ga je Rezero organizacija, članica Zero Waste Eruope (ZWE). U početku je obilježavan samo u Kataloniji, a postepeno ga je prepoznala Europska unija. Danas se obilježava globalno u velikom broju zemalja diljem svijeta. Cilj obilježavanja je potaknuti ljude diljem svijeta da osvjeste štetnost jednokratnih plastičnih vrećica te prihvate i promoviraju ekološke alternative kako bi se pokazalo da je svijet bez upotrebe toliko plastike moguć. Dio je Break Free from Plastic pokreta koji je započeo u rujnu 2016., a pridružilo mu se gotovo 1500 različitih organizacija. Pokret traži rješenja za krizu plastičnog onečišćenja kako bi planet učinio sigurnijim za ljude, okoliš i divlje životinje.

DOBRA HRVATSKA

Korda – autor slavne fotografije Che Guevare

Objavio
Goran Tudor
-
Ernesto Che Guevara
Foto: Guerrillero heroico - Guevara na pogrebu poginulih u eksploziji broda La Coubre 1960. godine

Che i Korda ikone su bunta, slobodarstva, borbe za ideale života.

Ernesto Che Guevara, kubanski revolucionar, ušao je 1. siječnja 1959. na čelu narodne pobjedničke vojske u Havanu iz koje je upravo pobjegao svrgnuti diktator Fulgencio Batista. Postao je ministar i veleposlanik u vladi Fidela Castra. Njegov lik nije silazio s naslovnica svjetskih novina, časopisa i tabloida. Netipičan život, karizma, jedinstvena pojava, „slavni osmijeh“ i ležerno, ali ipak „muško“ držanje, samo su pojačavali cijelu sliku. Bio je svjetska ikona mladima 60-ih, inspiracija milijuna. Napustivši političke fotelje ministra, jer „nije to za mene“, vratio se gerilskoj borbi protiv nenarodnih režima, ratovao u Kongu i Boliviji, gdje je u studenom 1967. i ubijen. Istog je dana jedna fotografija počela život najprimjenjivanije i najprodavanije fotografije u povijesti. Krenuo je golem biznis u kojem samo autora fotografije, Korde, nije bilo! 

***

Alberto Dijas, zvani Korda, imao je status „službenog fotografa“ revolucionarne Kube 60-ih; snimao je događaje i kubanske vođe, ratne kolone, državničke susrete, službenike i visoke goste na Kubi, pa i Hemingwaya i Jeana Paula Sartrea. Tako je i u ožujku 1960. na jednom državnom skupu u Kubi snimao vođe pa onda i Che Guevaru, onaj čuveni portret s beretkom, podulje nemirne kose, čvrsta pogleda. Uskoro je te godine Kubom prolazio poznati talijanski izdavač G. Fertrinelli, skupljajući fotografije ljudi i života u Kubi radi objavljivanja knjige o Fidelu Castru. Od kubanskih vlasti dobio je na dar i spomenuti portret. Sedam godina kasnije, kad je planetom pojurila velika vijest o smrti Chea, a mladi su izašli na sve trgove svijeta, Fertrinelli se sjeti kako u svojoj arhivi ima Cheove fotografije. Izabrao je „portret“ i otisnuo ga na 100 000 postera. U tri dana prodao je sve, kao i dva i pol novootisnutih milijuna primjeraka u sljedećih osam mjeseci. Otad slika Chea ne silazi sa zastavica, postera, majica, olovaka, korica knjiga i još koječega, sve do danas.

Ali majstor fotografije, autor Alberto Korda nije od tog svjetskog biznisa dobio ni pola dolara naknade. Naime, tadašnja Kuba nije potpisala Bernsku konvenciju o zaštiti umjetničkog rada. Korda je kasnije krenuo u samostalnu karijeru u čemu mu je pomogla i činjenica da je bio autor „fotografije“. Od 1968. bavi se podvodnom fotografijom, da bi međunarodni ugled stekao na japanskoj izložbi 1978. Javno se kao poštovatelj Chea protivio komercijalizaciji njegova lika (ali, što je mogao, pa i Uskrs, Majčin dan i mnogi drugi su slično prošli!). Zaradivši, donirao je 50 000 dolara kubanskom zdravstvu, rekavši: „I Che bi učinio tako.“ Ostalo mu je zadovoljstvo da pod stare dane šeta trgovima Havane i proda nekomu poznatu fotografiju sa svojim potpisom. Umro je sa 72 godine, u Parizu 2001., radeći na novoj izložbi. Ostao je zapamćen kao fotograf gerilskog heroja – Guerrillero Heroico, i kao čovjek integriteta. 

Ona romantična fotografija živi, živjet će dok je vrlina u čovjeka.

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023.

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Zadruge: partneri za ubrzani održivi razvoj – Međunarodni dan zadruga

Objavio
Odgovorno
-
Međunarodni dan zadruga
Foto: ©International Cooperative Alliance

Djelujući diljem svijeta, u mnogim različitim sektorima gospodarstva, zadruge su se pokazale otpornijima na krize od prosjeka. Potiču ekonomsko sudjelovanje, bore se protiv degradacije okoliša i klimatskih promjena, stvaraju dobra radna mjesta, doprinose sigurnosti hrane, održavaju financijski kapital unutar lokalnih zajednica, grade etičke vrijednosne lance i, poboljšavajući materijalne uvjete i sigurnost ljudi, doprinose pozitivnom miru.

Zadružni pokret

Zadruge su priznate kao udruge i poduzeća putem kojih građani mogu učinkovito poboljšati svoje živote dok pridonose gospodarskom, društvenom, kulturnom i političkom napretku svoje zajednice i nacije. Zadružni pokret također je prepoznat kao poseban i glavni dionik u nacionalnim i međunarodnim poslovima. Zadružna načela su:

  • Dobrovoljno i otvoreno članstvo
  • Demokratska kontrola članova
  • Gospodarsko sudjelovanje članova
  • Autonomija i neovisnost
  • Obrazovanje, obuka i informiranje
  • Suradnja među zadrugama
  • Briga za zajednicu

Najraniji zapis o zadruzi dolazi iz Škotske 14. ožujka 1761. Godine 1844. grupa od 28 obrtnika koji su radili u tvornicama pamuka u sjevernoj Engleskoj osnovala je prvu modernu zadrugu.

Međunarodni zadružni savez ujedinjuje, predstavlja i služi zadrugama diljem svijeta. Osnovan 1895. godine, jedna je od najstarijih nevladinih organizacija i jedna od najvećih mjereno brojem zastupljenosti: 1,2 milijarde zadrugara na planetu. Savez radi s globalnim i regionalnim vladama i organizacijama na stvaranju zakonodavnog okruženja koje omogućuje osnivanje i rast zadruga.

O Međunarodnom danu zadrugarstva #CoopsDay

Obilježavan u cijelom svijetu više od jednog stoljeća i službeno proglašen od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda na stotu obljetnicu ICA-e 1995. godine, Međunarodni dan zadruga obilježava se svake godine prve subote u srpnju.

Cilj #CoopsDay je povećati svijest o zadrugarstvu. Naglašava doprinose zadružnog pokreta rješavanju glavnih problema kojima se bave Ujedinjeni narodi te jačanju i proširenju partnerstva između međunarodnog zadružnog pokreta i drugih aktera. Od 1995. ICA i Ujedinjeni narodi, preko Odbora za promicanje i unapređenje zadrugarstva (COPAC), zajednički određuju temu za obilježavanje #CoopsDay.

Međunarodni dan zadruga 2024

Ovogodišnja tema je “Zadruge grade bolju budućnost za sve”. Istovremeno će se obilježiti i 30. Međunarodni dan zadruga priznat od Ujedinjenih naroda i 102. Međunarodni dan zadrugarstva. Zadruge će imati priliku prikazati svoje sadašnje i povijesne doprinose izgradnji održive budućnosti, ubrzavajući napore za provedbu ciljeva održivog razvoja (SDG) do 2030. Ovaj dan dat će zamah prema Međunarodnoj godini zadruga 2025., koju je UN proglasio prošle godine.

Kroz #CoopsDay lokalni, nacionalni i međunarodni kreatori politika, organizacije civilnog društva i javnost općenito mogu naučiti o doprinosu zadruga pravednoj i održivoj budućnosti za sve.

Zadruge pomažu u promicanju Agende UN-a 2030. i pretvaranju ciljeva održivog razvoja u stvarnost.

Budući da je jedna od najstarijih i najvećih svjetskih poslovnih mreža, zadružni pokret je bio prva grupa poduzeća širom svijeta koja je podržala SDG ciljeve i bila prepoznata kao partner u postizanju tih ciljeva.

Kao prirodna sredstva suradničkog partnerstva i prosperiteta za sve, zadruge doprinose ekonomskoj, društvenoj i ekološkoj održivosti u regijama i gospodarskim sektorima. Njima je svojstveno čuvanje odnosa u zajednici, povećanje lokalnih resursa, zagovaranje društvene odgovornosti i usvajanje održive i dugoročne poslovne prakse.

„Na sredini puta do ciljeva Agende 2030. potrebno je produbiti napore, a to se može učiniti samo uz veću suradnju. Poduzeća koja su odgovorna za organizaciju proizvodnje i distribucije dobara i usluga moraju se usredotočiti na ljude i planet. Zadruge imaju model za to i pokazuju ga već gotovo 200 godina”, kaže predsjednik Međunarodnog zadružnog saveza (ICA), Ariel Guarco.”

ICA poziva kooperante diljem svijeta da proslave Međunarodni dan zadrugarstva i pokažu svijetu što se može postići snagom suradnje. Akcijski paket za 2024. #CoopsDay koji uključuje logotip, ključne poruke i druge digitalne resurse dostupan je na web stranici CoopsDay.

DOBRA HRVATSKA

IKEA – politika i zalaganje za ravnopravnost, raznolikost i uključivost doprinosi boljoj zajednici.

Objavio
Odgovorno
-
IKEA Hrvatska
Foto: IKEA Hrvatska

Što kompanije mogu poduzeti da bi cijelo društvo bilo bolje, može se pogledati na primjeru tvrtke IKEA. Čovjek može napredovati samo ako se osjeća sigurno i ako može biti ono što jest – kod kuće, na poslu i svugdje drugdje. Zato se zalažemo i za ravnopravnost u široj zajednici – objašnjava Aldo Lele, regionalni menadžer za održivost, IKEA Jugoistočna Europa

Briga o rodnoj ravnopravnosti u tvrtkama diljem svijeta postala je standard. Sve više poslodavaca brine o ženama i njihovim pravima. No, zalaganje za rodnu ravnopravnost nije jedina nužnost u poslovnom svijetu. Zbog raznih okolnosti, sve je više izbjeglica koje je potrebno integrirati u radno okruženje. Također, pripadnici LGBT+ zajednice, osim što se nose s poteškoćama u svojim domovima, često budu diskriminirani i u poslovnom okruženju.

IKEA je pokazala da se želi suočiti s tim poteškoćama, ali i ponuditi kvalitetna rješenja za njih.

Istraživanje, koje je IKEA provela, otkriva da je u Zagrebu 40 posto LGBT+ osoba doživjelo verbalnu ili fizičku agresiju od svojih članova obitelji, a 66 posto mladih LGBT+ osoba ne osjeća se potpuno prihvaćeno u obitelji nakon što obznani svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Njih 46 posto to skriva od članova obitelji, a čak 13 posto je bilo prisiljeno napustiti svoj dom nakon što su otkrili svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

Aldo Lele IKEA
Foto: Aldo Lele, regionalni menadžer za održivost, IKEA Jugoistočna Europa / Nera Šimić – Cropix

IKEA Hrvatska svojim djelovanjem iznova pokazuje koji je najbolji put do smanjenja ovih brojki. Već tri godine zaredom u Hrvatskoj obilježavaju 17. svibnja, Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije. Povodom toga IKEA je ove godina pokrenula kampanju „Prihvaćanje počinje kod kuće“. Glavni cilj je stvoriti okruženje u kojem će se prihvaćati razlike, s posebnim naglaskom na prihvaćanje u vlastitim domovima. Podignuli su i zastavu duginih boja ispred robne kuće IKEA Zagreb i tako jasno dali znak podrške LGBT+ zajednici i pokazali da su u tvrtki IKEA svi dobrodošli. O svemu što čine kako bi društvo učinili boljim mjestom za sve, razgovarali smo s Aldom Leleom, regionalnim menadžerom za održivost, IKEA Jugoistočna Europa.

– Uvijek smo se zauzimali za „što više ljudi“, ideju koja ne diskriminira te prema kojoj bismo svi trebali biti tretirani jednako, bez obzira na razlike u našim identitetima. Napredovati možete samo ako se osjećate sigurno i ako možete biti ono što jeste – kod kuće, na poslu i svugdje drugdje. Zato se zalažemo i za ravnopravnost u široj zajednici – objašnjava Lele.

Biti saveznik LGBT+ osoba dio je njihove agende ravnopravnosti, raznolikosti i uključivosti kojom doprinose i boljoj zajednici.

– U posljednje tri godine surađivali smo s nekoliko udruga, uključujući Zagreb Pride, Iskorak i LGBT Centar Split, koje se zalažu za prava LGBT+ osoba. Pružili smo im podršku u vidu donacija kako bismo im omogućili da svoja radna mjesta i savjetovališta učine što ugodnijima za rad. Naučili smo i puno o problemima s kojima se susreću njihovi članovi, a ove smo godine organizirali i radionicu „Žive knjižnice“ u suradnji s LORI, nevladinom organizacijom iz Rijeke, kako bismo podržali svoje djelatnike u suočavanju s nesvjesnim predrasudama – govori Lele.

Rodna ravnopravnost na svim pozicijama

Tvrtka je predana i postizanju istinske rodne ravnopravnosti. To znači osigurati jednake mogućnosti za žene i muškarce i postići rodnu ravnotežu 50/50 u svim zemljama, na svim razinama i pozicijama u tvrtki.

– Riječ je o procesu pa tako u organizaciji IKEA Jugoistočna Europa imamo sustavan pristup rodnoj ravnopravnosti koji prilagođavamo svakoj zemlji i njezinim posebnostima. Prvi korak u tome je postizanje jednake zastupljenosti žena i muškaraca u cijeloj tvrtki, na svim razinama i funkcijama. Primjerice, danas u Hrvatskoj imamo 40 posto žena na vodećim pozicijama. Također, posvećeni smo tome da na poslovima koji se percipiraju kao muški imamo više žena, kao i više muškaraca na poslovima koji se tradicionalno percipiraju kao ženski – objašnjava nam Aldo Lele.

Politika tvrtke ne bi imala smisla da je se svi zaposlenici ne pridržavaju. Aldo navodi da neprestano osluškuju svoje kolegice i kolege i njihovo mišljenje o ovakvoj politici.

Istraživanje je pokazalo da njih 95 posto pozitivno reagira na aktivnosti kojima promiču ravnopravnost, raznolikost i uključivost.

Ikea - ravnopravnost
Foto: IKEA Hrvatska

Ljudska podrška izbjeglicama

No IKEA djeluje i šire od toga te pruža podršku i izbjeglicama. Takve osobe često imaju višu razinu nezaposlenosti, čak i kada posjeduju znanja i vještine, jer im se nije lako prilagoditi novoj okolini. IKEA je upravo zbog toga, u suradnji s UNHCR-om, pokrenula program „Vještine za zapošljavanje“, koji uključuje i tromjesečnu plaćenu praksu u odgovarajućem odjelu tvrtke, odabranom na temelju prethodnog iskustva svake osobe.

– Doista se ponosimo postignutim rezultatima. Naime, u dvije godine program su završila 73 polaznika, a čak 44 njih je našlo novi posao u regiji IKEA Jugoistočna Europa, od čega 16 u Hrvatskoj. Do sada smo imali izbjeglice iz Kameruna, Sirije, Somalije, Turske, Pakistana, Egipta, Iraka, Irana, Ukrajine, Sudana, Afganistana, uglavnom muškarce, ali i značajan broj žena – pojašnjava Lele.

Uz mogućnost tromjesečne plaćene prakse, program nudi pristup i drugim oblicima izobrazbe.

– Znamo da integracija u novo društvo može biti izazovna, posebno imajući u vidu da izbjeglice često dolaze iz područja pogođenih sukobima, nemirima i ratom. Tako u suradnji s našim partnerima i stručnjacima pružamo psihološku podršku, ali i različite izobrazbe poput interkulturalnog treninga, pisanja životopisa i pripreme za razgovor za posao. Također, svaki polaznik programa ima na raspolaganju buddyja, iskusnijeg zaposlenika koji mu pomaže u prilagodbi na novu sredinu – navodi Lele.

Reakcije 

IKEA 2023 IDAHOT Društveno odgovorno poslovanje i danas zna izazvati reakcije društva, no IKEA se s njima itekako dobro nosi. Pogotovo su intenzivne reakcije bile na kampanju povodom IDAHOT-a.

– Reakcije su brojne, posebice na našim društvenim mrežama gdje smo potaknuli raspravu. Ponekad naiđemo na negativne reakcije, ali vjerujemo da kao velika kompanija imamo i veliku odgovornost biti pokretač pozitivnih promjena u društvu. Ono što nas ohrabruje je činjenica da zajednica prepoznaje naš trud pa je IKEA dobila posebno priznanje udruge K-zona za doprinos ravnopravnosti LGBT+ osoba na radnom mjestu u Hrvatskoj – zaključuje Aldo Lele, ujedno nadodajući da je briga za ljudska prava u tvrtki IKEA stalan proces s ciljem da se svi osjećaju dobrodošlo i poštovano.

(Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke IKEA.)
Preuzeto: Jutarnji list

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023.

Društvena rasprava: Umjetna inteligencija, mnogo velikih opasnosti, dosta koristi! Dolazak u živo Orwellova “Velikog brata”?

Objavio
Odgovorno
-
Umjetna inteligencija
Foto: WangXiNa / Freepik

Distopijski roman 1984. Georgea Orwella iz 1949. godine ukazao je na opasnosti od totalitarizma zbog represivnog načina reguliranja ljudskog ponašanja i gubitka individualne slobode. Da li se puno više ljudi boji „na brzinu“ dovedene umjetne inteligencije, nego li ima pobornika? UI se ne bi smio razmnožavati i širiti kao obična „tržišna roba“, što znači – bez regulative i dogovora čovječanstva, pogotovu ako se akcpetira da možda UI iznimno snažno gura u stranu značaj i uzvišenost ove mudre civilizacije (homo sapiens). Uostalom, što će tijekom svog života raditi milijarde ljudi kojima UI prijeti zamjenom!? Sad treba govoriti o svemu.

Značajni rizici uslijed neprovjerene i neregulirane umjetne inteligencije:

  • gubitak radnih mjesta uzrokovan automatizacijom
  • kršenje privatnosti
  • stvaranje uvjerljivog krivotvorenog sadržaja (deep fakes)
  • algoritamska pristranost zbog nekvalitetnih podataka
  • socio-ekonomska nejednakost
  • nepredvidljivost tržišta
  • automatizacija oružja.

Danas sveprisutne nadzorne kamere s ugrađenom umjetnom inteligencijom prate naše kretanje u gotovo svim svjetskim gradovima.1 Doživljava li svijet povratak Orwellova “Velikog brata”? Što je umjetna inteligencija (AI – Artificial Intelligence) u odnosu na strojno učenje (Machine Learning)2 ? Koje su prednosti umjetne inteligencije i jesu li njezine prednosti sporne zbog opasnosti njezina monopola nad velikim bazama podataka (Big Data) i očiglednog nedostatka međunarodnih i državnih propisa i kontrola?

Što je “umjetna inteligencija” (AI)?

Umjetna inteligencija je računalna znanost koja stvara sustave koji oponašaju ljudsku inteligenciju. Sastoji se od dvije riječi: “umjetna” i “inteligencija”. Stoga je to tehnologija koja kreira i simulira “ljudsku inteligenciju”. Sustavi umjetne inteligencije nisu nužno una­prijed programirani, već su zasnovani na inteligentnim algoritmima (npr. a + b/y = c). Umjetna inteligencija se trenutačno koristi u mnogobrojnim aplikacijama poput “Siri” (asistent na Apple uređajima), Googleovog programa AlphaGo3, kao i u igri Go4 ili šahu (sjetimo se da je IBM-ovo računalo “Deep Blue” pobijedilo Garija Kasparova 1997. godine).

Strojno učenje (ML) u odnosu na umjetnu inteligenciju (AI)

Strojno učenje je podskup umjetne inteligencije koji stroju omogućuje učenje iz postojećih podataka bez dodatnog programiranja. Cilj je da strojevi “uče” iz podataka kako bi dali točne rezultate. Strojno učenje ima ograničen opseg i obavlja samo određene programirane zadatke.

Aplikacije strojnog učenja uključuju online sustave preporuka, kao npr. Google pretraživač.

Aktualne aplikacije umjetne inteligencije uključuju, osim gore navedenih, pozivne sustave korisničke podrške, ekspertne sustave (koji oponašaju ljude iz struke) i inteligentnu humanoidnu robotiku5.

Ukratko, umjetna inteligencija je grana računalne znanosti koja stvara inteligentne strojeve koji se ponašaju, misle i donose odluke nalik ljudskima. Umjetna inteligencija je prisutna kad god stroj “stekne” ljudske vještine, uključujući učenje, rezoniranje i rješavanje problema.

Prednosti umjetne inteligencije

Glavne prednosti su rasterećenje zaposlenika od mnogih jednostavnih, ali i složenih “ponavljajućih radnji” koje obično dovode do opadanja pažnje, zamora i pogrešaka. Umjetna inteligencija povećava učinkovitost zaposlenika, poboljšava radni proces, podiže produktivnost, smanjuje ljudske pogreške, povećava profitabilnost rutinskih poslova i štiti zdravlje radnika pri opasnim radovima.

Umjetna inteligencija također poboljšava donošenje odluka korištenjem kvalitetnih i raznovrsnih podataka. Očito je da to može dovesti do gašenja radnih mjesta, ali i stvaranja novih – što zahtijeva nove radne vještine i obuke. Kako pronaći ravnotežu između zatvaranja i otvaranja radnih mjesta, otvoreno je pitanje.

umjetna inteligencija
Foto: rawpixel.com / Freepik

Rizici koje nosi umjetna inteligencija

Brojne su prednosti umjetne inteligencije – iako one blijede u usporedbi s rizicima invazije na individualnu privatnost i slobodu mišljenja.

Stephen Hawking, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, izjavio je da bi utjecaj umjetne inteligencije mogao biti kataklizmičan ako ne bude etički strogo kontroliran i da bi “umjetna inteligencija mogla biti najgori događaj u povijesti naše civilizacije”6.

Tajvanski računalni znanstvenik Kai-Fu Lee tvrdi da će umjetna inteligencija zamijeniti gotovo sve aktivnosti koje zahtijevaju više od pet sekundi razmišljanja − što bi moglo dovesti do golemog ukidanja rutinskih poslova, ali i istovremeno stvoriti snažnu potražnju za visokokvalificiranom radnom snagom. To bi moglo pogoršati već ionako velike nejednakosti u dohotku, unutar i između zemalja, podići socijalne tenzije, jer bi rastući udio dobiti nacionalnog dohotka bio koncentriraniji na jednom mjestu.

Umjetna inteligencija u sudnicama i svakodnevnom životu

Umjetna inteligencija se sve više koristi u procjeni ponavljajućih kaznenih djela, budući da je manji postotak stanovništva obično odgovoran za većinu kaznenih djela. Međutim, korišteni pravosudni algoritmi često se ne ispituju na specifičnim podskupinama, a manjine se tretiraju kao zaseban entitet; stoga se njihova točnost ne provjerava u odnosu na relevantnu populaciju. Ova pristranost može dovesti do kontinuirane diskriminacije manjina, održavajući tako njihov drugorazredni status. U Francuskoj postoji slična bojazan od uvođenja algoritma “DataJust” u sudnice 2020. godine. Dapače, ista bojazan zbog diskriminirajućih algoritama vrijedi i za niz drugih aktivnosti.

Stoga su zahtjevi za bankovne zajmove, životno i zdravstveno osiguranje te hipoteke sustavno predmet algoritamske provjere s nepravednim ishodom. S obzirom na ove nedosljednosti, sve se više koriste “anonimni životopisi” i audicije za orkestre iza zastora itd. – kako bi se osigurala objektivnost.

Ukratko, gore navedena pitanja koja se tiču umjetne inteligencije relevantna su ne samo za pravosudni sustav, društvene medije, zdravstvenu skrb, obrazovanje i korporativno upravljanje već i za niz drugih područja, kao što su rizici od “sustava automatiziranog oružja” i dominacije algoritamskog trgovanja na burzama. Zaključno, kao što je rekao Eric Schmidt, bivši glavni izvršni direktor Googlea: “Trebamo kontrolirati umjetnu inteligenciju prije nego što ona počne kontrolirati nas.” Trebamo raspravljati o korištenju umjetne inteligencije u svakodnevnom životu prije nego što tehnologija postane toliko brza i pametna da može odlučivati o stvarima koje utječu na sve nas – prije nego što uopće shvatimo da smo imali izbora!

1 London je imao najviše nadzornih kamera sa 68.4 kamera na tisuću stanovnika u 2019. godini; Pariz je bio 9. u Europi s 3.1 kamera na tisuću stanovnika. Pogledajte “10 najviše nadziranih europskih gradova”
2 Strojno učenje je grana računalne znanosti i tehnologije koja se bavi automatskim izvođenjem zaključaka iz podataka bez eksplicitne instrukcije. Cilj strojnog učenja je stvaranje modela koji je u stanju naučiti iz primjera i koristiti ta znanja za predviđanje ishoda u novom skupu podataka. Više…
3 AlphaGo je računalni program za igranje društvene igre Go. To je prvi računalni program koji je pobijedio profesionalnog Go igrača.
4 Go je kompleksna misaona igra na ploči za dva igrača, porijeklom iz Kine.
5 Humanoidni roboti su dizajnirani da izgledaju poput ljudi i da intuitivno surađuju, više o tome
6 Pogledajte Mike Douglas: “7 opasnih rizika od umjetne inteligencije; AI je hvaljena kao revolucionarna i ona koja mijenja svijet, ali također ima svoja ograničenja” 28/7/21.

Autor: James Chan-Lee
S engleskog prevela: Danijela Popović Šušić

Izvor: Umjetna inteligencija ili povratak Orwellova “Velikog brata” – Nova Akropola

Što ćete kao odgovoran kupac učiniti u vezi s sramotnim dječjim radom (Biti odgovoran građanin)

Objavio
Odgovorno
-
dječji rad
Socijalna pravda za sve. Zaustavite dječji rad!

Pohlepa menadžera je razlog mukama 170 milijuna djece u svijetu – i vi to možete u malom dijelu zaustaviti. Dječja radna snaga, većinski sa tri kontinenta  – Afrika, Azija i Južna Amerika,  koristi se jer je jeftina i povećava profitne marže svjetskih i lokalnih kompanija. 

Jedno od desetero djece u dobi od 5 i više godina bilo je početkom 2020. uključeno u dječji rad u cijelom svijetu.

Potrošači danas imaju vrlo snažan glas. Kompanije ulažu velike napore i novac kako bi izbjegle negativne recenzije potrošača i loš publicitet. 

Proizvodi i sektori u kojima je dječji rad najčešći: 
  • mobiteli, lap-topi, električni auti,
  • majice, rublje, cipele i tenisice, 
  • kava, čokolada, duhan, čaj i drugi poljoprivredni proizvodi (71% dječjeg rada odvija se u poljoprivredi)

Jednostavno, prestanite kupovati takve proizvode! 

Ne ovisimo o jednoj marki, jednoj svojoj navici, možemo bez nekih, donesite odluku, nanesite kompanijama štetu – tako što će imati manji prihod , makar i za svega 1, 2 ili 10 vaših eura. Veliko je to, vaš glas i vaša nova odluka ! 

  1. Educirajte se i podijelite drugima svoje znanje. Prije čitanja nekog članka o tom problemu, niste znali koji sve proizvodi u sebi sadrže dječji rad. Biti svjestan toga već je odličan prvi korak!
  2. Potražite preporuke i certifikate trećih strana kao što su Fair Trade International, Better Cotton Initiative ili Fair Wear Association…
  3. Bojkotirajte! Zaobiđite te police… Mars, Nestlé i Hershey obećali su prije gotovo dva desetljeća da će prestati koristiti kakao koji beru djeca. Ipak, velik dio čokolade koju kupujete još uvijek uključuje dječji rad.
  4. Zapamtite ovo: ako je odjevni predmet toliko jeftin da zvuči predobro da bi bio istinit, obično krije užasnu cijenu. 
  5. Povodom Svjetskog dana borbe protiv dječjeg rada pridružite se na gradskom trgu prosvjedu i javnom izražavanju podrške toj djeci
  6. Napišite članak, crticu na face, u društvu kažite nešto i o tome …  – uostalom podijelite ovu objavu.
  7. Uložite osobni napor prije kupnje, pokušajte saznati više o dječjem radu, koje kompanije i koje djelatnosti prednjače u toj raboti.
  8. Ako možete, razmislite o doniranju organizacijama koje aktivno rade na borbi protiv dječjeg rada.
  9. Zahtijevajte transparentnost i izbjegavajte modne marke koje vam neće javno objasniti tko je za njih napravio odjeću..
  10. Podržite samo etičke i transparentne proizvode i proizvođače.
  11. Odaberite proizvode koji transparentno garantiraju da dječji rad nije uključen u njihovu proizvodnju.
  12. Zamislite bijedu i tugu te djece, a zamislite i darove, komfor, obrazovanje, luksuz kojom bogati obasipaju svoje najbliže. Hodači crvenim tepisima nakon svake osvojene nagrade, Oscara, trofeja, upućuju riječi zahvale svojoj obitelji: „zahvaljujem mojoj supruzi i djeci što su me toliko čekala, dok sam radio…“. Cinično! 

ZAUSTAVITE DJEČJI RAD! SOCIJALNA PRAVDA ZA SVE!

Međunarodna organizacija rada (ILO) pokrenula je Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada 2002. godine kako bi usmjerila pozornost na globalnu raširenost dječjeg rada te radnje i napore potrebne za njegovo uklanjanje. Svake godine 12. lipnja je taj Svjetski dan kojim neki ljudi pokušavaju pomoći djecu tuđu po svijetu. 

Naglašavajući vezu između socijalne pravde i dječjeg rada, slogan Svjetskog dana 2023. je ‘Socijalna pravda za sve. Zaustavite dječji rad!‘.

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023. 

odgovorno@odgovorno.hr
www.odgovorno.hr

HEINEKEN: „Olakšava nam komunikaciju s djetetom,“ kaže 90% roditelja povodom 11. kola projekta „Za odgovorno odrastanje mladih“, 2023.

Objavio
Odgovorno
-
Heineken - Za odgovorno odrastanje mladih
Foto: Freepik

JEDANAESTO IZDANJE PROJEKTA „ZA ODGOVORNO ODRASTANJE MLADIH“! U ovogodišnji projekt u organizaciji HEINEKENA Hrvatska i Psihološkog centra TESA uključilo se 40 škola diljem Hrvatske, a brojne se škole unaprijed i samoinicijativno javljaju na buduća izdanja. Do danas je u okviru projekta „Za odgovorno odrastanje mladih“ održano više od 200 predavanja za gotovo 5.500 roditelja te program usavršavanja za stručne suradnike u više od 70 škola iz svih dijelova Hrvatske. Kako su se aktivnosti redovitim istraživanjima pokazale korisnima i stručnim suradnicima i roditeljima, program se kao takav zadržao sve do ovogodišnjeg izdanja. 

Jedanaestu godinu zaredom u srednjim školama u Hrvatskoj odvija se projekt Za odgovorno odrastanje mladih, inicijativa HEINEKENA Hrvatska i Psihološkog centra TESA. Svoj interes za sudjelovanjem u najnovijem izdanju izrazilo je 40 srednjih škola diljem Hrvatske. Tako i ove godine psiholozi iz Psihološkog centra TESA s roditeljima i stručnim suradnicima dijele svoja znanja, savjete i najbolje prakse za uspješnu komunikaciju s adolescentima. Cilj ovog društveno odgovornog projekta je pružiti im podršku da pozitivno utječu na zdravo odrastanje mladih, kao i na prevenciju maloljetničke konzumacije alkohola.  

***

„Odrastanje naše djece zaista je jedinstven izazov, onaj koji uvijek postoji i nikad neće nestati, ali se okruženje u kojemu se s njim hvatamo u koštac mijenja. To je ono što projekt koji već duže od desetljeća provodimo zahvaljujući inicijativi HEINEKENA Hrvatska čini aktualnim, što pokazuje činjenica da nam se škole iz godine u godinu i samoinicijativno javljaju kako bi s nama provjerili hoćemo li pokrenuti još jedno izdanje. Povratna informacija roditelja i stručnih suradnika nam je vjetar u leđa da nastavimo s našim projektom. Iznimno nam je važna jer nam daje uvid u to što roditelje brine i s kojim se izazovima suočavaju, a to nam pomaže da prilagođavamo sadržaj radionica tako da iz njega dobiju odgovore na pitanja i konkretne savjete“, izjavila je u povodu lansiranja najnovijeg izdanja projekta „Za odgovorno odrastanje mladih“ Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra TESA.

***

„Sretni smo što se projekt Za odgovorno odrastanje mladih uspješno nastavlja već jedanaestu godinu zaredom. Posebno veseli što čak 90% roditelja koji su sudjelovali u projektu vidi vrijednost ove inicijative. Zagovaramo nultu toleranciju na maloljetničku konzumaciju i smatramo da komunikacija s adolescentima treba uključivati razgovore o ovoj važnoj temi. Uz podršku stručnjaka iz Psihološkog centra TESA želimo podržati roditelje i pomoći im u svladavanju izazova adolescentskog razdoblja života. Drago nam je i što je ovaj naš projekt prepoznat u HEINEKENU globalno, te je ove godine predstavljen kao primjer dobre prakse kolegicama i kolegama svijeta“, dodala je Ljudmila Bratko Gašpić, menadžerica za korporativne poslove HEINEKENA Hrvatska.

***

Predavanjima u sklopu prošlogodišnjeg izdanja projekta prisustvovalo je 50 škola diljem Hrvatske. Zahvaljujući uključivanju u projekt, škole su za više od 1.230 roditelja učenika prvih i drugih razreda osigurale interaktivna predavanja o komunikaciji s djecom i o tome kako ona može utjecati na njihovo mentalno zdravlje. Čak devedeset posto roditelja koji su kasnije ocijenili predavanje smatra kako će im sadržaj predavanja olakšati komunikaciju s djetetom, dok njih više od 80 posto tvrdi da je na predavanju saznalo nešto novo o ovoj temi.  

Pozitivne povratne informacije nisu izostale niti od strane stručnih suradnika iz uključenih škola koji su sudjelovali u programu i osluškivali reakcije roditelja: „Reakcije roditelja na radionice bile su jako pozitivne jer su u nekim primjerima prepoznali sebe i shvatili da im treba podrška na putu prema odrastanju njihovih adolescenata. Neki su nam i zahvalili jer smo im pružili podršku i ohrabrili da krenu biti kompetentniji u tom važnom roditeljskom zadatku. Roditelji su rekli da im je radionica bila vrlo korisna i da sad mogu bolje razumjeti poziciju djeteta”, istaknula je Nikolina Bodolović, psihologinja iz požeške Katoličke gimnazije s pravom javnosti.

Ljudmila Bratko Gašpić
HEINEKEN Hrvatska
Ljudmila.BratkoGaspic@heineken.com

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023. 

WWW.ODGOVORNO.HR
odgovorno@odgovorno.hr

1...585960...182Stranica 59 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z