Sve što je u životu ugodno ili je protuzakonito ili je nemoralno ili deblja, kaže aforizam.
Svakodnevno smo svjedoci da živimo u svijetu duboke krize. Zatvori po svijetu i u nas pune se bivšim i sadašnjim premijerima, ministrima, gradonačelnicima i predsjednicima korporacija. Valjda zato, ljudi ironično kažu da u visoku politiku i javne tvrtke najčešće idu oni koji to žele (iz osobnih interesa, ponajprije), a ne oni koji bi to i trebali (s obzirom na društvenu potrebu te svoje poštenje, znanje i iskustvo).
Moralne granice u poslu i u društvu određuju gotovo sve!
Jeste li vi moralna osoba? Imate li svoj kodeks, skup moralnih načela prema kojima se ravnate u životu, da bi i po tome on bio ispravan?Najpoznatije takvo načelo vjerojatno je ono koje pokušavamo usaditi djeci kad se prvi put nađu u društvu s vršnjacima:
“Nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi!” To je i temeljni “zakon” u mnogim svjetskim religijama.
Moralne dvojbe rukovoditelja i političara nekad su složenije i dublje nego što se u javnosti misli. Na nekim od funkcija koje sam obnašao utjecao sam na odluke koje su imale većeg utjecaja na društvo, ljudske sudbine, poslovne, znanstvene i stručne karijere, pa to znam.
Moj savjet
Odbacite sve odluke koje bi vas dovele u položaj da radite nešto loše, bilo na razini zakona ili na razini dobrih običaja ponašanja!
Izgradite svoj sustav vrijednosti i toga se držite.
Ako se ne držimo zakona, što smo? Ali toliko je besmislenih i nepreciznih propisa, reći ćete. Kud bismo došli kad bismo ih sve poštovali, pa je skoro i očekivano da se određena društvena pravila smiju kršiti. Možda i jest tako. Ipak, sve ima granice koje si sami postavljamo.
Gdje je granica koja određuje je li nešto moralno ili nije u slučaju roditelja, učitelja, zakonodavca, dužnosnika ili menadžera, zapravo svakog čovjeka? To je pitanje vlastitog izbora, osobnog doživljaja situacije, potreba, interesa i motiva, moralnog integriteta, ali i pitanje kulturnog naslijeđa, očekivanja i pritisaka koji dolaze iz okruženja. Nekad počinimo grešku. Ipak, naša nas savjest uči da ma koliko god daleko otišli pogrešnim putem, uvijek se možemo okrenuti i vratiti.
Uređeno društvo kao u Skandinaviji
Okruženje u kojem su ljudi etični i odgovorno izvršavaju svoje obveze ne samo da je časno, ugodno i opušteno, lišava briga i noćnih mora nego je učinkovitije, smanjuje troškove rizika i pravne podrške poslovanju te utječe na pad cijene kapitala. Uređeno društvo je puno uspješnije i ugodnije! U njemu država može lako i djelotvorno funkcionirati. Sve zemlje Sjevera, skandinavske zemlje, poznate su po pravnoj uređenosti, naprednom gospodarstvu, demokraciji, ali i najnižim stopama korupcije i nepoštovanja zakona u svijetu. Ima li jedno s drugim neke veze u tome?
Crne ovce, bijele vrane
U Hrvatskoj ima poslovnih ljudi koji o svemu ovome dosta dvoje. Naime, oni koji imaju visoke moralne standarde nekad se osjećaju kao crne ovce ili bijele vrane. No sav napredak svih društava u povijesti događao se zato jer je nekad netko prvi iskoračio, što je taj netko bio entuzijastičan, hrabar, pošten… Bilo o čemu da govorimo, postat će jednom normalno; onda kad to prihvati većina.
Tehnologiju može razvijati svatko, ali progres društvenih odnosa pokreću samo oni s idealima, oni kojima je sustav vrijednosti nešto jako važno.
Vrijedi li ta stara, dominantna teza iz 20. stoljeća? Bi li se čovječanstvo razvilo do ovih visina, da je tako? Čovjek nije uvijek dobar ni prema sebi ni drugima ni prema Zemlji i prirodi, ali je dobar ipak.
Jesmo li uistinu toliko zli?
Pišem ovo 3. siječnja 2021. Prošlo je samo par dana od potresa na Banovini. Jeste li se i vi možda zapitali kakvi smo mi to ljudi, čuvši kako neki pljačkaju napuštene kuće, prijavljuju lažne račune za uplatu pomoći ili uzimaju pomoć koju kane preprodavati! A potom vidimo nebrojene primjere humanosti, ljude koji nesebično, došavši iz cijele Hrvatske, pa i drugih zemalja, pružaju svaku pomoć – toliko da smo osjetili duboko ganuće. Jedan sam od onih koji vjeruju da je većina ljudi dobra, da drži do, dobrote i ljepote, do drugih ljudi.
No, sudeći po pažnji koju mediji svakodnevno posvećuju negativnostima i zlu, neusporedivo više nego ljudskoj dobroti, ispada da je Thomas Hobbes, istaknuti engleski filozof iz XVII. stoljeća, bio u pravu kad je tvrdio da je čovjek čovjeku vuk i da među ljudima vlada rat svih protiv sviju. Na suprotnoj strani filozofskih rasprava o ljudskoj prirodi znameniti francuski književnik i filozof Jean-Jacques Rousseau u sljedećem stoljeću tvrdi da je primitivan predcivilizacijski čovjek dobar, ali da ga civilizacija i odgoj u društvu kvare.
Nevjerojatno, ali ta filozofska rasprava – čega je u čovjeku više, zloće ili dobrote – traje i dalje. Nedavno se u nju uključio i mladi nizozemski povjesničar i filozof Rutger Bregman novim bestselerom „Ljudski rod: Povijest čovječnosti“, nalazeći dovoljno dokaza da je čovjek po prirodi dobar, premda ne dosljedno i ne uvijek. Po njegovu sudu, naše davne pretke, skupljače i lovce, krasile su velika društvenost i empatičnost, a zanimljivo je s psihološkog stajališta da su imali i puno aktivniji i opušteniji seksualni život od modernog čovjeka. U tom dobu praljudi bilo je i manje gladi – lovački plijen se solidarno dijelio, a biljaka je bilo za sve dovoljno, a i manje bolesti, jer su jeli raznovrsnije i prakticirali raznovrsniju tjelesnu aktivnost. Kad bi te razmjerno male skupine skupljača i lovaca srele druge skupine, radoznalost bi brzo nadvladala početni oprez i nerijetko su se miješale jedne s drugima (nisu ratovale, kako su nas podučavali). Bregman smatra da je homo sapiens opstao jer je bio dobar i ljubazan prema drugima i njegovao život u zajednici pa odbacuje tezu da je zbog ratoborne naravi istrijebio konkurentsku vrstu – neandertalce.
Ljudska civilizacija se stalno razvija (Ipak.) Nije li i to dokaz o „većinskoj dobroti“ čovjeka.
Zanimljivo je da je doista mladi, a svjetski afirmirani Bregman, rođen 1988., napisao već pet knjiga, tiskanih u 40-ak zemalja, da ga prate The Washington Post, The Guardian, BBC. Pa pročitajte dolje nastavak „Bregman se ne slaže s ‘navijačima’ teorije o zlu čovjeku“.
Još jedna priča o ljudima:
Bergman se ne slaže s “navijačima” teorije o zlom čovjeku
Dosljedan u svom stavu, Rutger Bregman s pravom je uzeo na zub i kultni roman nobelovca Willama Goldinga „Gospodar muha“. Prema poruci te knjige, ako na pustom otoku ostavite grupu djece bez odraslih, zlo će pobijediti. No jedan takav slučaj brodolomaca zaista se dogodio, ali sa sasvim drugačijim ishodom. Nikad nije imao medijski odjek, jer su djeca ispala brižna i dobra. Šestorica dječaka s polinezijskog otoka Tonga krenula su brodicom u ribolov. Naišla je oluja i nakon osam dana plutanja dospjeli su do nenastanjenog otoka ‘Ata gdje su slučajno pronađeni 15 mjeseci poslije. Ono što su ispričali uistinu je fascinantno: najprije su se dogovorili da se neće svađati, a zatim je svatko iskoristio svoje vještine da prežive na pustom negostoljubivom otoku. Kapetan koji ih je spasio i poslije postao veliki prijatelj s nekolicinom brodolomnika, predložio je australskoj televiziji da o tome snimi dokumentarac. Zbog loše produkcije film nikad nije prikazan, ali važniji su kapetanovi memoari koje je on posvetio djeci i unucima. Prva je rečenica:
Život me naučio mnogočemu, među ostalim i da u ljudima uvijek treba tražiti ono dobro i pozitivno.
***
Bregman se potrudio istražiti i pozadinu nekih od najpoznatijih socijalnopsiholoških pokusa koji su „navijali“ za Hobbesovu tezu o vučjoj prirodi ljudi, ukazavši kako je štošta u njima objašnjivo tzv. efektom eksperimentatora – ispitanici i/ili pomoćni eksperimentatori naslutili što je cilj istraživanja, usmjerivši potom i sebe i nalaze u tom smjeru. Bilo je i namjernog utjecanja na rezultate istraživanja kako bi se hipoteza dokazala – i stekla svjetska slava! To se u prvom redu odnosi na dva „slavna“ istraživanja – „Luciferov efekt“ Philipa G. Zimbarda (1971.) i „Pokus o slijepoj poslušnosti“ Stanleyja Milgrama (1961.). U Zimbardovu pokusu ispitanici-studenti glumili su zatvorske uloge „čuvara“ i „kažnjenika“. „Čuvari“ su se toliko uživjeli u pokus da su iz dana u dan postajali sve opakiji prema „zatvorenicima“, što je po Zimbardu dokazivalo tezu da čovjeku treba samo dati priliku – moć, posebno, da pokaže zloću. Ima toga, naravno, ali to ne znači da ta osobina među ljudima prevladava.
A Milgramovo istraživanje o poslušnosti izvršitelja bilo je potaknuto „obranom“ nacista nakon II. svjetskog rata da su oni „samo izvršavali naredbe nadređenih“ U pokusu – igri učenja – nakon svakog pogrešnog odgovora „učenika“, „učitelj“ je uputama voditelja istraživanja bio navođen da zbog tobožnjih ciljeva pokusa „učeniku“ daje sve jače elektrošokove, što je „učitelj“ i slijedio, iako je vidio da time nanosi bol „učeniku“, a kolegi (ali „učitelj“ nije znao da „učenik“ ne dobiva stvarne elektrošokove i da je njegovo sve jače zapomaganje gluma). Ti su „slavni“ pokusi u stručnoj javnosti danas raskrinkani.
Sigurno ste se sad zapitali: a što je s tolikim ratovima i ubijanjima? Jer čini se da ljudi nemaju problema s izdavanjem naredbi izdaleka da se bombardira i puca. U tim situacijama ne vidite žive ljude. Ali mnogi vojnici nikad nisu ciljali iz pješačkog oružja u protivničke vojnike – pucali su u zrak da ih ne proglase dezerterima! A o ljudskoj dobroti govori i spontano ostavljanje oružja, zajednička proslava Božića i nogometna utakmica u I. svjetskom ratu između zaraćenih vojnika, unatoč nepovjerenju časnika.
Posebna je to priča: „Božić na fronti“! Čitajte OVDJE
Tko još u ovo vrijeme pandemije razmišlja o poznatom sloganu „KUPUJMO HRVATSKO“. Akcija koja je pod tim zvučnim imenom prvi put lansirana 1997. godine bila nam je do sada, a i trenutačno (istina, zbog drugih razloga) izvan fokusa. Ali, kada razmislimo dvaput, uviđamo da je puna snaga njezine poruke danas aktualnija nego ikada. Dakle, KUPUJMO HRVATSKO!
Zabrinjavajući smjer zadnjih 25 godina – dominacija uvoza nad izvozom te zanemarivanje domaće proizvodnje, ovom će situacijom možda konačno biti zaokrenut k nečem boljem!
Evo i zašto.
Akcija „Kupujmo hrvatsko“ koja snažno promovira i podupire domaće gospodarstvo pokrenuta je kako bi pozitivno utjecala na svijest ljudi o važnosti proizvodnje i kupnje hrvatskih proizvoda. Bio je to odgovor Hrvatske gospodarske komore na sve snažniji zamah globalizacije koja je zahvatila i Hrvatsku, preplavivši naše tržište jeftinom, a često i manje kvalitetnom robom od domaće. Iako je akcija vrlo uspješna, nije suzbila našu sve veću ovisnost o uvozu. A kakve to posljedice ima, najbolje se vidi u doba krize poput ove koja nas svom jačinom trese sve upravo sada. Vrijeme je, narodski rečeno, uzdati se više „u se i u svoje kljuse“.
Prvi zoran primjer: alkohola danas nigdje ni za lijek!
U ljekarnama diljem zemlje nestašica je alkohola i drugih dezinfekcijskih sredstava. Čistog alkohola naprosto nema, jer su sve šećerane koje su ga proizvodile već odavna ugasile tu proizvodnju. Hrvatska je prešla na uvoz jeftinog alkohola, uglavnom iz Bugarske, te iz Austrije, Mađarske i Francuske. U jeku krize s korona virusom zemlje iz kojih smo uvozili alkohol otkazale su dalje isporuke jer dragocjena tekućina treba i njihovim stanovnicima. Sada se sladorane navrat-nanos pripremaju ponovno pokrenuti proizvodnju alkohola, koji nastaje kao nusproizvod pri proizvodnji šećera iz melase šećerne repe. Prema posljednjim vijestima, šećerana u Županji uskoro će opet pokrenuti strojeve u pogonu tzv. špiritane, pa bi trebale poteći i prve litre domaćeg alkohola.
I drugi primjeri u vrijeme corona pandemije otkrivaju ranjivost hrvatske zajednice i reafirmiraju politiku: use i u svoje kljuse. Zaštitne maske za lice počinju se proizvoditi u staroj omiškoj tvornici donjeg rublja „Galeb“, koja kao da je samo božjom milošću preživjela iskrivljenu privatizaciju i strašni nalet globalizacije (uvoz). Zagrebačka tvornica Labud počela sredinom ožujka 2020. proizvoditi i domaći dezinficijans.
Zato kupovati hrvatsko ima danas i puno veće i šire značenje, ono strateško, koje se itekako tiče naše djece i unuka.
Razvoj vlastite industrije i poljoprivrede uvjet je ostanku i budućnosti mladih, ovdje u Lijepoj našoj!
Naime, sada se pokazuje da svako društvo, pa tako i hrvatsko, mora imati u promišljenoj dozi dostatne vlastite resurse da bi bilo samoodrživo. Samoodrživa zajednica nije ona koja uvozi sve, a izvozi radnike. Strateški je cilj, unatoč globalizaciji, izgrađivati određenu proizvodnju , a pogotovu poljoprivredu u svojoj zemlji, što znači – moramo čuvati vlastite resurse i razvijati ih. Naravno da nije pametno toliko širokogrudno prodavati nekretnine ili ih davati u zakup strancima, kao ni toliko ovisiti o uvozu ili oslanjati se tako snažno na jednu gospodarsku granu – turizam koji čini 20 posto BDP-a. Treba štititi i poticati na svaki način određenu vlastitu proizvodnju, osobito hrane, te vode, energije i drugih proizvoda vitalnih za život stanovnika. Protekcionistički orijentirane države, poput SAD, ali i nekih europske, čine tako odavna, i ne samo iz spomenutih razloga
Zašto u tolikoj mjeri prodajemo zemlju i nekretnine strancima? Evo podatka nad kojim se valja zamisliti: u 2019. godini prodano je 7059 nekretnina strancima. Novac od prodaje brzo se potroši, a bogatstvo bespovratno izgubi.
Ruralni razvoj, razvoj malih lokalnih proizvodnji u središtu je Zelenog plana EU 2020!
karikatura Ivana Haramije Hansa „Domaće iz uvoza“
Od presudne je važnosti financijski pomoći opstanak i razvoj hrvatske poljoprivrede i prerađivačke industrije. Ruralni razvoj i opstanak sela postao je jednako važan kao i globalizacija, a sada i važniji jer je globalizacija počela prijetiti svemu autohtonom. Našu proizvodnju hrane ugrožava niskim cijenama, koju prati i bofl kvaliteta (samo da se snize vlastiti troškovi). I nedavno usvojen Zeleni plan Europske unije posebno naglašava lokalnu proizvodnju hrane, što je novo usmjerenje EU. Na koncu, treba li nam baš vino iz Čilea, češnjak iz Kine, ruže iz Kolumbije, (palmino) ulje iz Malezije…?
Novo je i to što se sada vidi da nam uz velike industrijske proizvođače i trgovce sve više trebaju i mali proizvođači, OPG-ovi, mali trgovci.
Zdrava hrana, koja je? Voće i povrće, stiglo iz daleka do nas u pravilu to nije!
Po definiciji nutricionista zdrava hrana je prije svega ona koja je svježa, sezonska, lokalna, čim manje procesirana i čim manje tretirana. Dopremanje hrane iz dalekih zemalja nužno podrazumijeva hranu koja nije ni svježa ni lokalna. De facto, gotovo uvijek podrazumijeva hranu koja je obilato tretirana kemikalijama (mimo onoga u fazi uzgoja), kako bi preživjela dugotrajni transport i skladištenja, koji znaju potrajati više tjedana.
Svjetski promet s kraja 20. st., poguran globalizacijom, najveći je globalni zagađivač!
I k tome još, transport robe iz velikih udaljenosti uzrokuje strahovito zagađenje; promet je među tri najveća sektora po ispuštanju emisija stakleničkih plinova.
Zbog svega toga kupujući hrvatsko činimo višestruko dobro.
No, kada je Hrvatska gospodarska komora pokretala akciju „Kupujmo hrvatsko“ prije 23 godine, nije bilo lako uvjeriti potrošače da je domaće bolje, čak i kad je malo skuplje.
Sad se očituje vizionarska snaga gesla KUPUJMO HRVATSKO!
I nije to ni uski nacionalizam ni škodljivi protekcionizam.
Akcija „Kupujmo hrvatsko“ promovirala je oznake kvalitete „Izvorno hrvatsko“ i „Hrvatska kvaliteta“, koji su postali dobar vodič domaćim kupcima, ali i turistima koji žele provjereno dobar i kvalitetan, često i inovativan ili tradicijski proizvod. Prema jednoj od posljednjih anketa, 97% građana čulo je za akciju i slogan, a njezine aktivnosti podržava 88% stanovnika. Akcija je pridonijela i stvaranju identiteta Hrvatske kao zemlje koja nema samo prirodne ljepote i vrhunske sportaše, već i kvalitetne proizvode koji su konkurentni i na svjetskom tržištu.
– Naš je načelni stav da je u uvjetima krize i recesije vrlo važno sačuvati razinu domaće potrošnje i kroz to održati ekonomsku aktivnost zemlje. Opadanjem potrošnje ušli bismo u negativnu spiralu koja nas vodi u stagnaciju, nazadovanje i niz društvenih problema. U tom kontekstu ova priznanja za kvalitetu imaju posebnu dimenziju – piše na stranici Hrvatske gospodarske komore.
Iako se HGK-u čak predbacivao i prikriveni protekcionizam, akcija „Kupujmo hrvatsko“ traje više od dva desetljeća, prihvatili su je i proizvođači i potrošači, poznata je i uspješna, a sada i – još važnija nego prije.
Uostalom, mnogi vodeći europski ekonomisti slažu se da će kriza s virusom Covid-19 donijeti promjenu i u svjetskom gospodarstvu.
Nadamo se da će već uskoro dovesti do slabljenja globalizacije i vraćanja proizvodnje u matične zemlje nakon što su svojedobno razvijene zemlje svoje pogone preselile u zemlje s jeftinom radnom snagom. Možda će onda i značaj predstave one svjetske elite u Davosu svake godine biti manje važan, kad koristan nije.
Brend u trajanju!!! Entuzijastični promotor društvenih vrijednosti i ljudskih vrlina!
Dugu tradiciju edicije UM /Znanje i vrijednosti dočekuje još jedna nova godina – 2022. 28 godina, 28 brojeva dosad, od 1995.! Sadržaj UM 2022 prepunio je 172 stranice sa popularno-stručnim, književnim, likovnim, poetskim i mnogim drugim sadržajima.
Linkajte ako želite naručiti UM 2022 (za sebe, prijatelje, partnere, zaposlenike; neki su naručili 1 kom, a neki i 700)
Očekuje se da će UM-a 2022 listati oko 10.000, a možda i 12.000 ili 14.000 osoba, jer UM ide od ruke do ruke, u obitelji ili uredu. UM je dar sebi i drugima, UM se istekom godine ne baca – ide na police među knjige
UM: „Najmasovnija škola za poslovni i osobni razvoj u Hrvatskoj, podrška pozitivnom duhu, jedinstvena edicija u Europi”.
NAJLJEPŠA NAŠA – Samoborsko gorje; Foto: G. Tudor
Kakav sadržaj!
Lijeva strana edicije – knjiga, a desna – planer!
Na 172 stranice veliki tim s preko 30 članova te nekoliko organizacija i ustanova (Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn, Knjižnice grada Zagreba….) priredio je: 50 tjednih eseja + 8 DOP primjera + 53 aforizma + 4 fotografije predjela Najljepše naše + 4 izabrana likovna rada učenika + poezija za dušu (12x), poslovne karikature (6x), dva niza knjiga knjiga s preporukama.
Pozornost čitatelja privlače naslovi eseja: dr Andrija Štapmar – svjetski vizionar narodnog zdravlja, Arsen Dedić, svestrani umjetnik, Elisabeth Mann Borgese – “Majka oceana”, slavni menadžeri: Thomas Cook, osnivač slavne turističke kompanije, Maria Balshow – menadžera Muzeje Tate, Jos de Blok koji vodi organizaciju s 14.000 medicinskih sestara te menadžer tvornice, Zorbrist – zagovaratelj “mekog stila”. Opisani su svjetski biznisi – “tri užitka”: kava, sladoled i tuilipan. Rubrike “Upravljanje dobrim životom” i “Psiholohija za život” nude preko 20 priča. I drugo.
Patricia Prevarek, glagoljica slovo S, linorez u bojji (učenički rad)
Filozofija i misija UM-a iz broja u broj od 1995.
UM miri ono što je naizgled suprostavljeno – posao i privatni život, procese i ljude, kratkoročne uspjehe i dugoročnu sreću. Riječ je o popularnoj knjizi koja poučava, inspirira, oraspoložuje, pronosi vedrinu, ali s kojom se i planira dobro. Tijekom dugog razdoblja izlaženja UM se stalno usavršava u interakciji čitatelji – nakladnik – autori. UM u svakom broju očituje svoju prepoznatljivu filozofiju i vrijednosti za koje se svesrdno zalaže.
Očitovanje zalaganja UM-a za civilizacijske vrednote i ljudske vrline
Edicija UM je odavna prepoznata po svom sustavnom zalaganju kako za suvremena znanja, tako i za univerzalne ljudske vrijednosti. Svaki broj UM-a dosljedno na svojim stranicama – u svim svojim člancima, crticama, slikama, pjesmama, aforizmima… afirmira najvitalnije civilizacijske vrednote, kakve su: humanost, tolerancija, razumijevanje i solidarnost, učenje i čitanje, sloboda i pravednost, DOP, održivost i ekologija, podrška mladima, obitelji i specifičnim skupinama, jednakost i sloboda, osobna sreća, stvaralaštvo, osobni i poslovni razvoj i drugo. Dosad je na svojim stranicama UM biografski iznio puno o ličnostima, životima i djelima preko 200 znamenitih ljudi. O njima govorimo kao o „uzor-osobama“, „ljudima vrlina“. Iz njihovih inspirativnih priča naučimo mnogo (storytelling =storylearning).
Jubilej 2013. – 2022.! 10 godina afirmacije DOP-a i održivosti!
I u ovom broju ugledne hrvatske tvrtke objavile su svoje DOP-priče, sve ono na što su ponosne, one koje su na dobrobit zajednice, prirode, zapsolenika ili kupaca.
UM je poznat kao jedan od prvih i trajno sustavnih promicatelja prakse i napretka DOP u Hrvatskoj. U proteklih 10 godina rubrike “DOBRA HRVATSKA – Najbolje društveno odgovorno poslovanje – primjeri”, svaki je broj sadžavao po prosječno 13 primjera (od 8 do 19). Do danas je prezentirano 124 primjera
Anna Artyushenko, Rovinj, akvarel (učenički rad)
Svoje primjere iznijeli su: ACI, Allianz Zagreb, Alstom Hrvatska, Bernarda, Bomark, Cemex Hrvatska, CROCON, Čistoča Zadar, dm Hrvatska, dm BiH, Dvokut-Ecro, Energy Pellets, Ericsson Nikola Tesla, FIS BiH, Gradska knjižnica Zadar, Grawe, Helb, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska lutrija, Hrvatska pota, Hrvatska udruga poslodavaca, Holcim Hrvatska, Ilirija, IN2, INA, JGL, K.E.K. i Davor Rostuhar, knjižnice grada Zagreba, Komunalno poduzeće Križevci, Končar Elektrotehnički institut, Končar energetski transformatori, KRAŠ, LIDL, NZJZ Anrdija Štamopar. Nova TV, Grad Pazin, PBZ Zagreb, Regeneracija, Rockwool Adriatic, Siemens, Sveučilište u Rijeci, Tehnix, Turisthotel, Tokić, Vetropack Straža, Vivera, Udruga Crveni nosovi, Unija nova… i drugi.
DOP-priče u UM-u su vrijedne za sve: – Za tvrtku: širenje ugleda, rast samopoštovanja, edukacija zaposlenih! – Za gospodarstvo: dobri primjeri kao poticaj drugima! – Za 10.000 čitatelja: poučni, zanimljivi, iznenađujući i uzbudljivi sadržaj! – za društvo i pokret DOP-a: svaki novi primjer objavljen u javnosti znači veću vidljivost DOP-a u Hrvatskoj
Nagrade i priznanja
Edicija UM i nakladnik M.E.P. doo dobili su priznanja:
Godišnja nagrada za praksu društvenog odgovornog poslovanja, 2016., Hrvatska udruga poslodavaca.
Povelja za edukaciju i doprinos razvoju kvalitete, 2008., Hrvatsko društvo za kvalitetu
Posebno priznanje Županijska komora Rijeka HGK, 2018., u povodu 25. obljetnice izlaženja.
Hrvatsko udruženje menadžera CROMA, 2018., u povodu 25. obljetnice izlaženja.
Najveće priznanje je prihvaćanje UM-a od 10.000 čitatelja, brojnih trvtki i ustanova, tijekom dugih 28 godina tiskanja i zalaganja za osobni rast čitatelja i opću društvenu dobrobit.
NAJLJEPŠA NAŠA – jugo u Rovinju; Foto: G. Tudor
Mišljenja i pohvale čitatelja UM-u
U ovom je broju javnosti po prvi put predstavljen izdvojeni niz pozitivnih pisama koje čitatelji u kontinuitetu šalju UM-u. Prihvaćamo ih kao usmjeravajuće, poticajne, konstruktivne pohvale/kritike o svemu onome što radimo. U nastavku dajemo tek njih nekoliko, a više možete naći na linku.
*
Čestitam Vam na dobivenoj nagradi za DOP. Napori koje ulažete u promoviranje načela DOP-a u svakodnevnom poslovanju su vrijedni hvale i drago mi je da postaje sve prisutnija tema… A.Š.
*
Hvala Vam na lijepom planeru, kojeg ću (unatoč njegovoj težini, pored svega ostalog :-)) držati u torbici kao svog vjernog pratitelja. I hvala na pozitivnoj i dobroj energiji koja se kroz tekstove i ljude skupila u ovogodišnjem UM-u! L.P.B.
*
Godinama moja sestra kupuje meni i sebi UM i kad ja iz Njemačke dodem doma za Božić on me čeka ispod jelke!!!!!! … Tako me obraduju neke priče, podsjete na nešto naše… Tako da vam ne mogu bez njega. Puno vam hvala, dobro se daleko čuje pa tako i vaš Menadžer. L.M.
*
Učinkoviti menadžer mene je osvojio i oduševio od prvog susreta (…) Svoje sam oduševljenje odmah podijelila sa svim dragim osobama pa tako i suprugu dala primjerak s uputom da je to „nešto što mora imati“ (…) No, zašto je to tako? Puno je razloga – od prekrasnih pjesama, fotografija, aforizama, misli (…), ali najveći je ipak jedan – prilika da učimo iz kratkih, životnih priča, sudbina, iskustava. Prilika da kroz njih rastemo i jačamo svoju vjeru da je sve moguće ako to dovoljno želimo! (…) A kako ja možda više od svega volim učiti, kao mami i supruzi, nije mi uvijek lako naći vremena za sve što bih htjela. Ove kratke, poučne, zabavne, inspirativne priče koje nosi UM – za mene su pun pogodak! Sretno od srca – vama i vašem timu i da nastavite tako, razvijati svijest i jačati nadu „da nas ima“, nas željnih i usmjerenih prema pozitivnome i dobru. N.K.B.
*
Dakle M.E.P. je zaista pokazao da je institucija. 20 godina UM-a izlaženja je velika stvar, na ovim prostorima jedva da i države traju duže. Ponosan sam što sam imao čast „svirati sa vama“. Sve dosadašnje Managere čuvam, često koristim/kopiram, dijelim, maltretiram pogotovo svoju djecu: „Vidi šta ovdje piše – vidi kako je to lijepo rečeno…!“ Šta se mene tiče ne postoji ništa bolje. Svaka čast. S.M.
*
Poslovice i izreke obavezno pročitam prvi dan čim dođe. U neke sam se uvjerila da zaista odražavaju istinu. Od kada sam otkrila da postoji ovakav planer, ne dozvoljam da ga ne naručimo jer se zaista vrijedan i koristan. Hvala što ste ga osmislili. Ivana, 28 Feb 2020
*
(…) Ove godine ( 2020. ) zove me jedan od njih i pita: „ Gdje je UM ? Ne mogu početi godinu bez UM-a! Ovo govori puno o UM-u. „Kao da je kruh svagdašnji“. Podmirujem sa UM-om cijelo primarno okružje, baš kao što i „tata“ UM-a, Goran Tudor sa ekipom, ustrajno podmiruje cijelu Lijepu našu i polako podiže svjesnost pučanstva. Dotle nam institucije blokiraju razvoj svjesnosti. Vjekoslav
***
Izjava o jedinstvenosti u Europi (za potrebe javnih natječaja nekih tvrtki)
Edicija UM/ Znanje i vrijednosti je jedinstvena po konceptu i sadržaju u Hrvatskoj i Europi. Inovativan multifunkcionalan proizvod – i knjiga i planer (dnevnik), UM je bez uzora i sličnosti s drugim ovovremenim proizvodima u kategoriji planera, rokovnika ili almanaha. UM ima svoj uzor u povijesnom-najpopularnijem svjetskom almanahu – “Poor Richard’s Almanack” iz XVIII. stoljeća, kojeg je 25 godina izdavao i tiskao slavni Benjamin Franklin, fizičar-izmutelj, političar, književnik, dobrotvor svom kraju Pensilvaniji i Sjevernoj Americi (SAD)
***
UM želi dijeliti svijet sa dobrima, svima. UM okuplja dobre ideje, ljude, organizacije, projekte. Zahvalni smo svim čitateljima, koautorima, ekspertima na svemu – suradnji, podršci i sugestijama, za sav doprinos dugoj lenti UM-a. Znamo da širok krug pratitelja sve to prepoznaje. To ilustriraju i poruke i poticaji koje smo s radošću posložili na samom kraju ovog broja. Pročitajte ih, bit će to okrepljujuće štivo za vašu ugodnu večer.
U Zagrebu, 15. studenog, 2021. (na dan dolaska iz tiska UM 2022)
Održana je konferencija o Ekonomiji za opće dobro, 1. prosinca! Je li to nešto važno? Čini se dosta važnim jer se navještava kako će se u buduće i po prvi put poduzeća i njihova vodstva valorizirati sa stajališta nečeg vrijednog, a neopipljivog… (opipljiv je novac, pozicija na tržištu, kreditni rejting…). A ovdje se želi propitivati nečije djelovanje prema soft kriterijima, a zapravo vrlinama, kao što su:
ljudsko dostojanstvo,
solidarnosti,
socijalne pravde,
održivosti,
suodlučivanja i transparentnosti.
Konferencija 1. prosinca 2021., kao dio procesa afirmacije i osposobljavanja….
U okviru promicanja Ekonomije za opće dobro i pripreme za provođenje europskih direktiva u Hrvatskoj održana je 1. prosinca dosta zanimljiva i važna konferencija:
„Društveni poduzetnici i njihov pozitivan društveni utjecaj u kontekstu mjerenja i kvantificiranja društvenog utjecaja“
Na predavanju Društveni poduzetnici i njihov pozitivan društveni utjecaj u kontekstu mjerenja i kvantificiranja društvenog utjecaja predstavljeni su projekt eECONOMIJA, ekonomski model Ekonomija za opće dobro i ECG metodologija mjerenja društvenog i okolišnog utjecaja poduzeća. Uz poseban naglasak na teme društvenog poduzetništva u Hrvatskoj i zakonske obveze nefinancijskog izvještavanja, predstavljeni su i primjeri dobre prakse.
U organizaciji Zadruge za etično financiranje (ZEF) i Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG) održano je predavanje pod nazivom Društveni poduzetnici i njihov pozitivan društveni utjecaj u kontekstu mjerenja i kvantificiranja društvenog utjecaja. Fokus predavanja bio je na aktualnim temama iz svijeta društvenog poduzetništva, poput važnosti mjerenja društvenog utjecaja i edukacije potrošača o načinu prepoznavanja društvenih poduzetnika, odnosno nefinancijskog izvještavanja kroz mjerenje društvenog utjecaja kao najjednostavnijeg načina za transparetno informiranje potrošača o društvenom poslovanju. Ovim se temama Zadruga za etično financiranje aktivno bavi kroz projekte ECONOMIJA, čiji su ključni ciljevi osposobljavanje stručnjaka za pokretanje usluge mjerenja i praćenja društvenog utjecaja poduzeća i izrade nefinancijskih izvještaja putem postojeće metodologije Economy for the Common Good (ECG) te stvaranje mreže ECG konzultanat a putem koje će Zadruga djelovati na tržištu.
Znate li što o Ekonomiji za opće dobro?
Ekonomski model za budućnost
Ekonomija za opće dobro (eng. Economy for the Common Good – ECG) je ekonomski model kojem je primarni cilj i svrha stvaranje općeg dobra, odnosno dobrog života za sve na zdravome planetu.
ECG je globalni pokret koji je nastao u Austriji 2010., koji se ubrzano širi Europom i šire svijetom.
U sklopu godišnjeg nefinancijskog izvještavanja, poduzeća izrađuju bilancu općeg dobra – ECG izvještaj, odnosno Izvještaj za opće dobro.
Velika poduzeća u Republici Hrvatskoj imaju ovu obavezu od 2017. godine, dok će mala i srednja poduzeća imati ovu obvezu od 2027. Dakle, velika poduzeća će biti u obvezi sačinjavati i Izvještaj djelovanja za opće dobro.
Svrha izrade Izvještaja za opće dobro je prikazivanje utjecaja aktivnosti poduzeća na opće dobro, sa društvenog i okolišnog aspekta, a samim time i osvješćivanje daljnjeg razvoja organizacije u smjeru naglašavanja i razvoja tih 5 vrijednosti kod sebe.
Izvještaj za opće dobro je model organizacijskog razvoja i procjene poduzetničkih aktivnosti putem procjenjivanja i ocjenjivanja doprinosa općem dobru. Proces procjenjivanja uključuje sve sudionike koji sudjeluju u aktivnostima poduzeća.
Matrica općeg dobra
ECG Izvještaj i Matrica općeg dobra izrađeni su na temeljima 5 univerzalnih vrijednosti:
ljudskog dostojanstva,
solidarnosti,
socijalne pravde,
održivosti,
suodlučivanja i transparentnosti.
Nakon što izradite Izvještaj za opće dobro možete ga prijaviti na eksterni audit. Eksterni audit uključuje neovisnu procjenu međunarodnih ECG auditora i njihove povratne informacije o vašem poduzeću, te naglašava područja koja su bitna za budući razvoj poduzeća.
Nakon uspješnog eksternog audita dobivate međunarodni ECG certifikat koji uključujete u svoj ECG izvještaj.
U periodu od dvije godine (period važenja certifikata), imate pravo identificirati se kao “ECG-auditirana kompanija”.
Dovršetkom eksternog audita imati ćete mogućnost koristiti ECG oznaku na svojim proizvodima (trenutno u fazi razvoja).
Aktivnosti Europe na ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi sad se već mogu dobro i praktično razaznati. Da li ste se dosad zapitali, na primjer:
Ima li načina da se veliki financijski tokovi usmjere u borbu za podnosive klimatske promjene?
Koji će gospodarski sektori i djelatnosti biti klasificirani u gospodarski održive?
Hoćete li vi raditi u toj matici prvih poželjnih?
Naše velike tvrtke – obveznice nefinancijskog izvještavanje (68) trebaju se pripremiti – obveza im teče od 1.1.2021.
A sve to je iznimno važno!
***
Prije više od dvije godine, krajem mjeseca studenoga 2019., Europski parlament je proglasio klimatsku i ekološku krizu u Europi i svijetu. Odluka je donesena uoči UN-ove Konferencije o klimatskim promjenama (COP25) u Madridu u prosincu 2019..
Tom su prilikom zastupnici u Europskom parlamentu uputili Europskoj komisiji tri sveobuhvatna i ambiciozna zahtjeva da:
svi relevantni zakonski i proračunski prijedlozi EU-a budu u potpunosti usklađeni s ciljem ograničenja globalnog zatopljenja do 1.5°C
na predstojećoj UN-ovoj konferenciji iznese strategiju EU-a o što skorijem postizanju klimatske neutralnosti, najkasnije do 2050. godine
u Europski zeleni plan uključi i 55 postotni cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. godine.
Zakonodavna perspektiva, i što je Taksonomija?
Uredba o taksonomiji je predložena od strane Europske komisije još u ožujku 2018., a stupila je na snagu u srpnju 2020.
Taksonomija je dio Akcijskog plana za financiranje održivog rasta kojim započinje provedba ambiciozne i sveobuhvatne europske strategije održivog financiranja. Održivo financiranje predstavlja proces razmatranja i uzimanja u obzir okolišnih, društvenih i upravljačkih (ESG) čimbenika prilikom donošenja odluke o ulaganju ili davanja savjeta o ulaganju.
Akcijskom planu za financiranje održivog rasta jedan je od glavnih ciljeva preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima radi postizanja održivog i uključivog rasta.
Postupak klasificije – koje će djelatnosti biti određene kao održive, pa i odmah dobrodošle
Grafički prikaz 1: Definicija održivog ulaganja radi postizanja održivog i uključivog rasta
Nastavno, da bi se ostvarilo preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima, u Akcijskom planu je kao najvažnije i najhitnije djelovanje definirano uspostavljanje jedinstvenog sustava klasifikacije održivih gospodarskih djelatnosti – EU Taksonomije.
Upravo iz tog razloga Taksonomija se temelji na znanosti i tehnički pouzdanom sustavu klasifikacije održivih gospodarskih djelatnosti. Ona predstavlja ključan korak prema ostvarenju klimatski neutralne EU do 2050.
Poradi goruće klimatske i ekološke krize u Taksonomiji su prvo definirane održive gospodarske djelatnosti koje znatno doprinose jednom ili više okolišnih ciljeva tj. okolišno održive gospodarske djelatnosti.
Grafički prikaz 2: Definicija okolišno održive gospodarske djelatnosti u Taksonomiji
Potpuno očekivano i znanstveno utemeljeno, u Taksonomiji je u prvom koraku prioritet dan okolišno održivim gospodarskim djelatnostimakoje znatno doprinose dva okolišna cilja vezana za klimatske promjene. Prema tome, poduzeća obveznici, dužna su objaviti već od 1. siječnja 2022. tri pokazatelja (promet, kapitalna ulaganja i operativni troškovi) u skladu s Taksonomijom samo za prva dva okolišna cilja:
ublažavanje klimatskih promjena i
prilagodba klimatskim promjenama.
Grafički prikaz 3: Okolišni ciljevi definirani u Taksonomiji
Sukladno zacrtanom planu, naredni korak u razvoju Taksonomije će biti definiranje održivih gospodarskih djelatnosti koje znatno doprinose jednom ili više društvenih ciljeva tj. društveno održivih gospodarskih djelatnosti.
Slijedom svega navedenog, možemo shvatiti da Taksonomija za svoj krajnji cilj ima oblikovanje održivih poslovnih modela gospodarskih subjekata (poduzeća) i usmjeravanje njihovog poslovanja prema održivosti.
Je li Taksonomija spas u zadnji čas; shvaćanje Taksonomije u širem kontekstu
Dvije godine kasnije, unatoč proglašenim krizama na najvišoj europskoj instanci, naša civilizacija se suočava sa sistemskom prirodom globalnih ekoloških izazova i sve većim negativnim trendovima poput:
klimatskih promjena
gubitka bioraznolikosti
prekomjerne potrošnje resursa
gomilanja otpada
onečišćenja neviđenih razmjera
nedostatka pitke vode
oskudice hrane
oštećenja ozonskog omotača
zakiseljavanja oceana itd.
Postojeće krize samo dokazuju da je čovječanstvo u potpunosti izgubilo kompas na svom putu prema normalnoj budućnosti. Upravo zato Taksonomiju promatram kao jedinstveni vodič (alat) za izlaz iz klimatske i ekološke krize u kojoj se nalazimo.
Za mene Taksonomija u širem kontekstu predstavlja „slamku spasa“ za zaštitu, očuvanje i obnovu svega onoga što je bitno za opstanak i održanje naše civilizacije na planetu Zemlji. Stoga me žalosti bukvalno shvaćanje i predstavljanje Taksonomije kao još jedne u nizu novih zakonodavnih obaveza za poduzeća i to s iznimno zahtjevnom primjenom u poslovanju.
Ljudska civilizacija je svojim vrijednostima i neodgovornim ponašanjem, napose poslovnim, dosegla krajnju razinu neodrživosti. Dotjerali smo do toga da zajednička Europska vlada mora donositi zakone i propise kojima se poslovanje poduzeća usmjerava prema onome što bi nam svima trebalo biti općeprihvaćeno i normalno.
Ne bi li nam bilo svima važno
Stoga se u postojećoj situaciji pitam zar nam svima zajedno na planetu Zemlji ne bi trebalo biti najvažnije i prioritetno:
očuvati klimu povoljnu za život?
održivo upotrebljavati i štititi vodne i morske resurse?
napraviti prijelaz na kružno gospodarstvo?
učinkovito koristiti ograničene prirodne resurse?
sprječavati i kontrolirati onečišćenje?
štititi i obnavljati bioraznolikost i ekosustave?
Unatoč svemu što se događa, zar još ne shvaćamo da se dobar život i poslovanje mogu voditi jedino na zdravom planetu?
Zaključno
Proučavanjem Taksonomije, shvatio sam da se radi o jedinstvenom i svima dostupnom alatu za postizanje održivosti poslovanja. Stoga smatram da je u okolnostima klimatske i ekološke krize u kojoj se nalazimo, neophodno nadrasti bukvalno shvaćanje Taksonomije kao još jedne zakonodavne obveze s izrazito kompleksnom primjenom u poslovanju poduzeća.
Odlučnog sam mišljenja da bi, uz odgovarajući pristup i tumačenje, svako poduzeće (neovisno o veličini) jako pragmatično koristilo Taksonomiju u poslovanju jer želi svoj poslovni model učiniti:
održivim
otpornim na klimatske promjene
resursno učinkovitim i
dugoročno konkurentnim na tržištu.
U Koprivnici, 12. prosinca 2021.
Matija Hlebar, stručnjak za održivi razvoj i izvještavanje o održivosti (ESG)
Zovu ih zviždači. Zato što njihov zvižduk upozorava na nevaljale radnje – na korupciju i razne druge nezakonite, neetične, a često i kriminalne postupke u tvrtkama, institucijama, među političarima i donositeljima odluka, koji bi, bez njih – zviždača – ostali neotkriveni.
Na početku, evo nekih naglasaka na temu stanja o zviždačima i intencijama i odredbama budućeg Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (zviždača):
Transparency International na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2020. Hrvatsku pozicionira na 63. mjesto, pa posla ima i za institucije, a napose za zviždače.
Postojeći Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, donesen je 8. veljače 2019., a stupio na snagu 1. srpnja 2019.
Novi se Zakon donosi prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije“
Sve se više prepoznaje potreba i važnost pružanja uravnotežene i učinkovite zaštite zviždača kako na razini Unije, tako i na međunarodnoj razini.
U Izvješću Pučke pravobraniteljice za 2020. godinu stoji kako je u obradi te godine imala 45 prijava zviždača.
Novi zakon uvodi sustav prijavljivanja kroz tri razine – interne kanale, prijavljivanje nadležnim tijelima i javno/medijsko izvješćivanje
Ako je zviždač izložen osveti, trebao bi imati organizirani pristup savjetima i odgovarajućim pravnim sredstvima.
U sindikatu su posebno zadovoljni što je uvažena primjedba o imenovanju tzv. povjerljive osobe.
Zviždači će ubuduće uživati zaštitu i u sudskim postupcima, zaštitu od osvete, pravo na povratnu informaciju…
Na naš poziv, SSSH nam je dao izjavu, a u HUP-u su kazali da „ne mogu komentirati….“
Linkajte na još članaka o zviždačima:
Najpoznatiji svjetski i hrvatski zviždači: Od odlikovanja do otkaza i progona OVDJE
Tko su zviždači, kakve osobe? Društveno odgovorno poslovanje podrazumijeva njihovu zaštitu. OVDJE
Naš ih zakon naziva „prijaviteljima nepravilnosti“. Za neke su heroji, a za one koje zviždači u njihovoj prljavoj raboti „ometaju“ – su izdajice . Ali, nitko ne dovodi u pitanje da su to prije svega hrabri ljudi koji se usuđuju usprotiviti korupciji, nepravdi i nezakonitosti u vlastitoj organizaciji, bilo da je riječ o tvrtki ili vladi.
Pri tome vrlo često ostaju bez posla, trpe oni i njihove obitelji, a izloženi su i osudi okoline. Primjeri iz svijeta pokazuju da su neki zviždači zbog svojih otkrića umjesto zahvalnosti društva dobili velike zatvorske kazne ili su prognani, a neki koji su taknuli u privatne (ili državne) interese misteriozno su nastradali, na primjer, u nerazjašnjenoj prometnoj nesreći. Veoma je malo onih koji su za svoja otkrića dobili nagrade i priznanja, premda ima i takvih, a ima i onih koji su doživjeli najprije osudu, pa onda slavu. Povijest ipak na koncu dovede stvari u red.
Upravo kako bi se ljude potaknulo da prokazuju korupciju i kriminal, a istodobno ih se i zaštitilo od otkaza, diskriminacije i progona, mnoge su zemlje donijele posaben zakon o zaštiti zviždača. Hrvatska je to učinila prije nešto više od dvije godine. Prije toga zakona, službenog naziva Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, država je formalno zviždače štitila kroz nekoliko raznih zakona, ali u praksi zviždači su najčešće bili prepušteni sami sebi. No, Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, donesen 8. veljače 2019., a stupio na snagu 1. srpnja 2019., nije uvijek davao prava rješenja i nije mogao u potpunosti zaštititi zviždače. Sada imamo priliku to ispraviti.
Nova Europska direktiva donosi novosti i nalaže poboljšanje položaja zviždača
Trenutačno je, naime, u postupku javne rasprave Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji se radi kao novi zakon (a ne kao izmjena i dopuna važećeg zakona). Kako stoji u obrazloženju predlagatelja toga novog zakona, on se donosi „prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije“, odnosno s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava, koja je stupila na snagu 16. prosinca 2019. Krajnji rok za prenošenje Direktive i usklađivanje zakonodavstava država članica s Direktivom je 17. prosinca ove godine.
Direktiva navodi da „osobe koje rade za javnu ili privatnu organizaciju ili su u kontaktu s takvom organizacijom zbog aktivnosti povezanih s poslom često prve saznaju za prijetnje ili štetu javnom interesu. Prijavljivanjem povreda prava Unije koje su štetne za javni interes takve osobe djeluju kao zviždači i time imaju ključnu ulogu u razotkrivanju i sprječavanju takvih povreda te u zaštiti dobrobiti društva. Međutim, potencijalni zviždači često se zbog straha od osvete boje prijaviti ono što ih zabrinjava ili na što sumnjaju. U tom se kontekstu sve više prepoznaje potreba i važnost pružanja uravnotežene i učinkovite zaštite zviždača kako na razini Unije, tako i na međunarodnoj razini“, stoji u obrazloženju nacrta novog zakona.
Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2020. godinu – u obradi bilo 45 prijava
U tome se obrazloženju također se otkriva: u „Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020. godinu navodi se kako je tijekom te godine ista postupala po 45 prijava, od kojih je 13 preneseno iz 2019. Novih i obrađivanih prijava u 2020. bilo je 32, i ovako su razvrstane:
deset ih se odnosilo na državna tijela,
sedam na javne službe,
pet na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLP(R)S),
pet na poslodavce u gospodarstvu i obrtu,
tri na tijela s javnim ovlastima te
dvije na pravne osobe čiji je osnivač ili u kojima RH i/ili JLP(R)S imaju zasebno ili zajedničko većinsko vlasništvo“.
Koje nam novosti donosi Europska direktiva?
Direktiva EU propisuje jasne mehanizme i obveze za poslodavca i tijela javne vlasti u zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Tako se propisuje da će sva poduzeća sa više od 50 zaposlenika ili s godišnjim prometom koji premašuje 10 milijuna eura morati će uspostaviti interni postupak za obradu prijava „zviždača“, kao i sva državna i regionalna tijela vlasti te općine s više od 10.000 stanovnika.
Direktiva predviđa mehanizme za zaštitu zviždača, koji uključuju jasne kanale prijave nepravilnosti, unutar i izvan organizacije uz osiguravanje povjerljivosti. Uvodi se sustav prijavljivanja kroz tri razine – interne kanale, prijavljivanje nadležnim tijelima i javno/medijsko izvješćivanje. Predviđa se i određivanje nadležnog tijela za zaprimanje prijava i za poduzimanje odgovarajućih mjera na temelju tih prijava. Također je tu i obveza pružanja povratnih informacija prijaviteljima nepravilnosti za nadležna tijela i trgovačka društva, koji će morati reagirati na prijave i u vezi s njima poduzeti daljnje korake u roku od tri mjeseca za interne kanale za prijavljivanje.
Direktiva zabranjuje svaki oblik odmazde prema zviždaču, a ako ih ima, potrebno ih je sankcionirati. Ako je zviždač izložen osveti, trebao bi imati pristup savjetima i odgovarajućim pravnim sredstvima (npr. mjerama za zaustavljanje uznemiravanja na radnom mjestu ili sprječavanje otpuštanja). Teret dokazivanja u takvim će slučajevima biti na osobama ili organizacijama koje će morati dokazati da njihov postupak nije osveta protiv zviždača, a zviždači će uživati zaštitu i u sudskim postupcima.
Većina mehanizama koje nalaže europska Direktiva već je sadržano u postojećem zakonu, ali će se oni poboljšati i proširiti. „Novi Zakon pridonijet će daljnjem jačanju pravne zaštite prijavitelja nepravilnosti i podizanju javne svijest građana o nužnosti podnošenja prijava nepravilnosti radi zaštite javnog interesa“, stoji u obrazloženju predlagatelja zakona.
Što su nam kazali u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, a što u Hrvatskoj udruzi poslodavaca?
Za mišljenje o nacrtu novog zakona upitali smo Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kao i Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP).
Savez samostalnih sindikata Hrvatske
Članica radne skupine za nacrt zakona bila je i Gordana Palajsa, voditeljica pravnih i kadrovskih poslova SSSH. Sindikati su u načelu zadovoljni nacrtom novog zakona i smatraju da je „zakon značajno popravljen i razumljiviji u odnosu na sada važeći“, kaže Palajsa. No, sindikati ipak imaju i neke primjedbe.
– U odnosu na važeći, novi zakon je bolji. Posebno smo zadovoljni što je uvažena naša primjedba o imenovanju povjerljive osobe. Umjesto nejasne odredbe da ‘radnici imaju pravo predložiti imenovanje povjerljive osobe’ sada stoji da sindikati koji djeluju kod poslodavca, radničko vijeće ili skupina radnika od 20 posto imaju pravo predložiti imenovanje povjerljive osobe. To je važno jer povjerljiva osoba mora uživati povjerenje radnika, a ne poslodavca – kaže Palajsa.
Tijekom e-savjetovanja sindikati su tražili i da se proširi krug osoba koje mogu biti prijavitelji nepravilnosti, odnosno da to mogu biti osobe u radnom odnosu, ali i osobe koje su nekada bile u radnom odnosu kod poslodavca budući da se radnici, zbog straha, na prijavljivanje nepravilnosti često odlučuju tek kad prestanu raditi kod poslodavca. Uz još nekoliko primjedbi na nacrt zakona sindikati su posebno upozorili na članak 40, koji govori o kažnjavanju povjerljive osobe ako ne postupi u propisanim rokovima.
– Tu odredbu smatramo odvraćajućom i neprihvatljivom te se pitamo, ako tako ostane, tko će uopće htjeti biti povjerljiva osoba. Jer, povjerljive osobe su radnici koji imaju svoje zvanje, svoje radne zadatke i koji moraju raditi posao za koji su plaćeni, pa imaju manje vremena da se bave i ovom dodatnom zadaćom. K tome, često nemaju stručna i specijalistička znanja da bi to mogli raditi, pa će im trebati više vremena da svladaju postupak. Posebno će im biti teško u slučaju kada posumnjaju da se u prijavljenoj nepravilnosti radi o kaznenom djelu. Tada bi prijavu trebali proslijediti državnom odvjetništvu, ali bi trebali prepoznati o kojem kaznenom djelu se radi – kaže Gordana Palajsa.
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP)
U HUP-u nisu mogli komentirati nacrt novog zakona „s obzirom da HUP još uvijek objedinjuje i prikuplja mišljenja svojih članova u svezi predmetnog Zakona“. No, predstavnici HUP-a sudjelovali su u radu radne skupine za novi zakon te kažu da „HUP podržava sve alate koji jačaju borbu protiv korupcije“.
***
Budući da je u istraživanju organizacije Transparency International na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2020. Hrvatska na 63. mjestu sa 47 bodova (lošije su od nas Bugarska, Rumunjska i Mađarska sa 44 boda), čini se da ima podosta posla za zviždače.
Za nas je 2021. godina bila u znaku godišnjeg susreta Schrack Technik grupe u Hrvatskoj, manifestacije kojoj je svake godine domaćin jedna od 12 zemalja u grupi. Još lani red je došao na nas Hrvate, ali nas je korona zaustavila. Ove se godine nismo dali.
Kakve veze ima susret vrha međunarodne tvrtke s društveno odgovornim poslovanjem? Gdje je tu korist za širu zajednicu, komu će ovakav događaj izravno pomoći u razvoju? Na prvi pogled nikomu.
Godišnji susret u Šibeniku, na rijeci Krki, uz prvu hidocentralu…
Prva hidroelektrana u Europi i druga u svijetu pod imenom Jaruga puštena je u pogon 28. kolovoza 1895. ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki.
No tijekom susreta pokazali smo kolegama da je grad Šibenik u maloj Hrvatskoj imao rasvjetu napajanu izmjeničnom strujom iz hidroelektrane Jaruga na rijeci Krki već 1895. To je bio prvi cjeloviti sustav proizvodnje, distribucije i udaljene potrošnje višefazne električne energije u Hrvatskoj, a treći ili četvrti u svijetu. Prva Teslina izmjenična hidroelektrana Niagara Falls bila je spojena na prijenosni sustav i daljinsku potrošnju 1896., godinu dana nakon puštanja u pogon sustava Krka-Šibenik! Susretljivošću HEP-a i voditelja postrojenja uspjeli smo, pridržavajući se epidemioloških mjera, zaviriti u elektranu i pogledati dva agregata od kojih je jedan bio rastavljen zbog remonta pa se sve vidjelo školski, kao na dlanu! Dirljivo je bilo iznenađenje stručnjaka u tom povijesnom zdanju – zar je moguće da je Šibenik imao takav sustav prije Beča?! U dva i pol dana u Hrvatskoj posjetili smo i Muzej Fausta Vrančića, slapove Krke, Šibenik, Kornate, upoznali izvornu betinsku gajetu, kušali ukusna jela i dobro vino… Na kraju svi su rekli da bi došli u Hrvatsku i sljedeće godine i da ne treba mijenjati odredište. Ali, ipak, susret 2022. bit će u Belgiji.
Prezentiranje naših DOP projekta kolegama i vodstvu kompanije
Otočni fotonaponski sustavi SCHRACK TECHNIK
U dva i pol dana osvojili smo srca „mame“ Schrack i lobirali za sve naše projekte DOP-a! Kao usput, spomenuli smo da će fotonaponski priručnik, 4. izdanje na više od 600 stranica, biti tiskan u nakladi od 1500 komada. Za besplatnu podjelu učenicima! (Dosad smo u tri izdanja tako podijelili 4500 komada!) Dali smo im do znanja kako smo nekoliko škola opremili didaktičkim kolicima otočnog fotonaponskog sustava s litijevim baterijama, da smo u Srednjoj školi Konjščina završili izgradnju i opremanje laboratorija, da smo se opremili za videokomuniciranje s kupcima i učenicima.
Srednja škola Konjščina
Sve je to vidljivo i u našim financijskim izvještajima, ali ovo je doživljeno na drugi način, uživo. Najvažnije, naš domaći teren iskoristili smo da zadobijemo razumijevanje i odobrenje za nastavak naše aktivnosti u lokalnoj zajednici koja ne donosi profit. Sada se možemo mirnije upustiti u sve naše projekte DOP-a. Već tri godine radimo na priručniku za električne instalacije (600 besplatnih stranica!). Vjerujemo da će znanje sakupljeno u ovom djelu naići na plodno tlo kod učenika upravo 2022. Cilj je da svaki učenik povezan s elektrotehnikom dobije u ruke svoj primjerak priručnika. U planu je nastavak opremanja nekoliko škola novim tehnologijama s područja fotonaponskih sustava. Nastavit ćemo i s prikazom naših tehničkih rješenja na raznim područjima elektrotehnike u stručnoj javnosti. Ove smo godine najmodernijom opremom potpuno opremili dvije brodice iz brodogradilišta Dunkić u Šibeniku. Investitor i brodograditelj dopustili su da naše znanje bude dostupno široj zajednici. Na kraju, zašto nautičari ne bi kupovali domaće brodice?
102. godinu od utemeljenja – susret u Hrvatskoj, za pamćenje!
Ovu, 102. godinu od utemeljenja tvrtke Schrack Technik u Europi, 27. godinu postojanja u Hrvatskoj te 12. godinu Schrack Technik internet trgovine pamtit ćemo kroz ovih nekoliko slika „pripreme terena“ za mlade koji dolaze, a nama starijima ostaje da s odobravanjem osluškujemo njihovu mladost!
Dr. sc. Josip Zdenković, predsjednik uprave Schrack Technik d.o.o.
… Julian Assange i WikiLeaks, Frances Haugen i Facebook, William Mark Felt i Watergate, Sherron Watkins i Enron… Vesna Balenović i INA, Jasmina Jovev i Marina Lovrić Merzel¸ Ankica Lepej i Ankica Tuđman, Damir Mihanović i Ivo Sanader, Dr. Srećko Sladoljev i Imunološki zavod… Mnogi, svi u sličnoj poziciji.
Možda će nova zakonska regulativa EU i Hrvatske u 2022. donijeti onaj dostatan poticaj da ih je i više, da su bolje zaštićeni u zastupanju i obrani općih interesa. Dobar zakon je nužnost, bolja praksa još i više.
***
Facebook zviždačica Frances Haugen, 2021
Haugen je optužila tvrtku Facebook da joj je važnije zgrtanje novca nego sigurnost korisnika. Prije dva mjeseca zvižduk bivše djelatnice Facebooka Frances Haugen dobrano je prodrmao i tu tvrtku i njezina moćnog i bogatog vlasnika Marka Zuckerberga. Svoje je optužbe potkrijepila s više od tisuću važnih internih dokumenata koje je uzela iz tvrtke te ih predala američkom Kongresu, vlastima i odabranim medijima. Izjavila je da je prestravljena odlukom Facebooka da razvija metaverzum (zajednički virtualni prostor), kojim će Facebook „dodati još mikrofona i senzora u naše domove“.
Ovo je samo posljednja od velikih zviždačkih afera u svijetu. No, povijest zviždača uključuje mnogo malih, neznanih ljudi koji su u svojim sredinama uočili loše stvari te ih prijavili i razotkrili baš kao i velikih zviždača koji su mijenjali tijek povijesti. Jedan od tih značajnih zviždača je William Mark Felt, koji je imao presudnu ulogu u aferi Watergate, koja je 1972. potpuno promijenila političku scenu u SAD-u i dovela do smjene predsjednika Richarda Nixona. Felt, tada agent FBI-a, tek nakon 30 godina priznao je da je bio „duboko grlo“ novinarima Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu koji su u The Washington Postu objavili aferu.
Sherron Watkins bila je potpredsjednica za korporativni razvoj u korporaciji Enron kada je 2001. otkrila financijske nepravilnosti u tvrtki. Watkins je o prijevarama u Enronu svjedočila pred američkim Kongresom te je razotkrila veliki korporativni financijski skandal koji je završio stečajem tvrtke.
Veliku prašinu podignuo je i Edward Snowden. Bivši kompjuterski konzultant koji je radio za CIA-u 2013. kopirao je i odao visoko povjerljive informacije. Želio je da javnost sazna o detaljima programa nadzora koje vodi NSA kako bi ljudi osvijestili da ih vlada nadzire. Sada je u progonu.
Australski kompjuterski programer Julian Assange sa svojom medijskom platformom WikiLeaks, putem koje je objavio više od 250.000 američkih povjerljivih i tajnih diplomatskih dokumenata, 2010. izazvao je globalni politički potres. Točno 28. studenoga te godine pet vodećih zapadnih medija počelo je istodobno objavljivati tajne iz središta američke diplomacije, koje su razotkrile ‘modus operandi’ američke vlade. WikiLeaks je podatke objavio, ali za njihovo prikupljanje zaslužni su drugi, ponajviše Chelsea Manning (tada Bradley Manning), koji je služio u američkoj vojsci u Iraku i imao pristup bazama podataka američke vlade. Assange je također u progonu.
Frank Serpico, njujorški policijski detektiv, godine 1971. razotkrio je visoku razinu korupcije u policijskoj upravi New Yorka, kao prvi policajac koji je to učinio te je za to dobio odlikovanje. Daniel Ellsberg, bivši vojni analitičar za SAD, 1971. fotokopirao je visoko povjerljive dokumente (Pentagon Papers), koji su tvrdili da je poraz SAD-a u Vijetnamskom ratu vrlo vjerojatan. Ellsberg je najprije osuđen na 115 godina zatvora, ali je kasnije oslobođen te je primio nagrade i priznanja. Jeffrey Wigand bio je potpredsjednik istraživanja i razvoja u Brown & Williamson Tobacco Corporation kada je 1996. javno rekao da ta tvrtka namjerno dodaje opasne aditive u svoje cigarete. Joe Darby, pripadnik američke vojne policije u Iraku, prvi je upozorio nadležne na zlostavljanje zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib. Christoph Meili, noćni čuvar u Swiss bank, otkrio je da je njegov je banka uništavala dokaze o ušteđevini žrtava Holokausta koje je trebala vratiti njihovim obiteljima. Stanley Adams, bivši direktor Hoffmann-LaRochea, podnio je 1973. prijavu Europskoj ekonomskoj zajednici zbog namještanja cijena u svojoj kompaniji.
***
A hrvatski zviždači
Hrvatska ima puno manje poznatih zviždača premda joj raznih korupcijskih afera ne manjka. Prva naša zviždačica je Ankica Lepej, koja je razotkrila tajne račune tada obitelji Tuđman. Kao službenica Zagrebačke banke 1998. otkrila je da supruga tadašnjeg predsjednika Tuđmana, Ankica Tuđman, na svom bankovnom računu ima 210 tisuća maraka i 15 tisuća dolara, koje njezin suprug nije prijavio u imovinskoj kartici. Svoje je saznanje potajice otkrila novinarima, koji su priču i objavili. Afera se razbuktala, a kada je otkrivena, Lepej je dobila otkaz, a protiv nje je pokrenut i kazneni progon zbog odavanja službene tajne.
Vesna Balenović; Foto: FB
Vesna Balenović 2001. dobila je otkaz u Ini jer je neke od čelnih ljudi kompanije optužila za kriminal od 100 milijuna dolara. Prošla je kroz mučne sudske procese, a 2008. osnovala je Udrugu zviždač. Nije bolje prošla ni Jasmina Jovev, koja je 2013. za korupciju prijavila tadašnju sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić Merzel. Nakon toga ostala je bez posla kao i njezin suprug, iako su nakon nekog vremena vraćeni na posao.
Damir Mihanović 2009. razotkrio je aferu Fimi media i na optuženičku klupu poslao bivšeg premijera Ivu Sanadera, ali i cijeli HDZ, čiji je član i sam bio. Dobio je otkaz iz uprave Croatia osiguranja kao i njegova supruga, no sudskim su odlukama vraćeni na posao. Dr. Srećko Sladoljev otkrio je da je Imunološki zavod naručio neregistrirano cjepivo protiv gripe vrijedno 330 milijuna kuna, a većina je cjepiva propala kao, uostalom, i Imunološki zavod. Treba li uopće reći, i dr. Sladoljev dobio je otkaz.
Ono što sigurno nisam – nisam učinkovit menadžer i ne mogu iz svoga poslovnog iskustva dati ama baš nikakav pametan savjet.
Jedino mogu zahvaliti za okolnosti, i to uglavnom za okolnosti koje su se, kad su se događale, činile za mene nepovoljnima.
Da su mi roditelji mogli priuštiti, studirala bih sociologiju u Zagrebu, a ovako sam ostala u Rijeci i prisilno diplomirala ekonomiju (u najbržem roku, samo da je se riješim). Da sam uživala u tom studiju, a nisam, ne bih tražila dodatne sadržaje koji bi mi ispunili život, poput šestomjesečne školice novinarstva u organizaciji Novog lista, gdje sam se odmah i zaposlila.
Da nisam ondje dobila otkaz, uz obrazloženje da sam nedisciplinirana (morali su mi nešto naći, a vjerojatno su mislili da sam previše „svoja“), ne bih se zaposlila na Radio Rijeci, gdje su prvi put otkrili moj „radiofonični“ glas, zbog kojeg su me drugi ljudi pozvali da dođem na Radio Zagreb. Pa sam tako došla u Zagreb. I ne bih bila ostala u Zagrebu, da se nisam zaljubila, udala i postala mama.
Da nisam suspendirana s Radio Zagreba zbog sukoba s tadašnjim gradonačelnikom, uživo u eteru, jer mi se te 1987. nisu sviđale neke pripreme uoči Univerzijade, ne bih bila tema jedne tadašnje saborske rasprave. U to doba mediji su tek počeli provokativnije pratiti političke događaje pa sam i ja nekoliko tjedana uzastopce bila prava „zvijezda“. Da nije bilo toga, ne bi mi ponudili da vodim doista najzahtjevniju emisiju u mojoj karijeri – “Zeleni megahertz”. Dotad su tu emisiju, od 1972. do 1986., u revijalnom tonu zajedništva naroda, bratstva i jedinstva vodili razni urednici u Zagrebu i Beogradu, ali kad je revijalni ton nestao, pod pritiskom Miloševićeva uspona, trebao im je netko dovoljno lud da se upusti u četverogodišnji radijski „rat prije rata“ (od 1986. do 1990.), za koji nikad nisam dobila krvavo zasluženu medalju. Teško mi je tada bilo! Natezanja, taktiziranja … oko sadržaja, gostiju, plana emisije, oko uglavnom svega … tekla su neprestance. Moram reći, osjećala sam se nekad u tome grotlu tako usamljenom, doslovce prepuštenom samoj sebi. Možda sam i bila. Sama ili nesama, ali ostadoh živa.
Da se nisam umorila od te višegodišnje verbalne agresije na liniji Zagreb – Beograd, ne bih pokrenula u ono doba prvu televizijsku emisiju u koju se izravno uključuju gledatelji. Premda se bavila naoko bezazlenim „psihološkim temama“, bilo je to još uvijek opasno vrijeme cenzure i svi su bili začuđeni mojom hrabrošću: dopuštala sam da svatko smije reći u eter ono što želi. Poslije su mediji tu emisiju prozivali „Oprah prije Oprah“.
Da nije bilo tog serijala koji me eksponirao do potpune prepoznatljivosti, ne bi dečki iz Zapovjedništva obrane Zagreba zahtijevali da upravo ja vodim emisiju za zagrebačke branitelje rasute po raznim frontama diljem Hrvatske.
Da nisam dobila prvu “Večernjakovu ružu“ za najbolju radijsku voditeljicu (poslije ih je bilo još četiri), ne bi me glavna urednica Radio Zagreba izbacila iz programa pod izlikom „nama zvijezde ne trebaju“. To nikako nije bilo u redu! Osvrnula sam se oko sebe i u dvojbi upitala: kud nakon svega toga? Sigurno ima negdje nešto pravo i za mene, ali gdje?
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
A da se to nije dogodilo, ne bih se našla u posve novom iskustvu kao jedna od pozvanih osnivačica prvog privatnog radija – Obiteljskog radija (trebalo im je moje ime za dobivanje koncesije), gdje sam upoznala tržište, slobodu riječi i još veću odgovornost za riječ. I da nije novac udario u glavu tadašnjim vlasnicima, što me ljutilo, ne bih se bila vratila natrag na Hrvatski radio. Srećom, u novim – boljim okolnostima, u potpuno novu ekipu Radio Sljemena, koja je poštovanjem začinila završetak moje radijske karijere.
Potvrdilo mi se da je život najbolje shvaćati kao niz prolaznih faza, jer rijetko je nešto trajno ili zadugo.
***
Sonja Šarunić s kćeri Zoranom u Centru za kulturu Trešnjevka
I na kraju, da nisam u radijskom serijalu razgovora „Kavica sa Sonjom“, negdje nakon 2010-e, ugostila Gorana Tudora, prijatelja odavna, ne bismo započeli još nešto, … Još jedan moj ulaz u novo.
I ne bih napisala ovaj tekst.
***
Foto: Goran Stanzl/Pixsell
Moj je život protjecao bogato, to opet tako vidim, s popriličnom količinom onoga što se u prvi mah nije doimalo kao nešto dobro. Ali baš je to izazivalo promjene i malo-pomalo moj život usmjerilo i odvelo onamo gdje me duša baš vodila.
Bila sam otvorena za situacije, nisam se nikad bojala izazova i nesigurnosti.
I tuga i radost tkaju život i možda veću sreću.
Koračaju kroz život zajedno.
Sonja Šarunić
Prosinac, 2019.
Objavljeno u ediciji UM 2020 / Znanje i vrijednosti
***
Opaska uredništva:
Sonji se nedavno dogodilo nešto baš teško, teško joj je. Izborom sudbine, otišla jenjezina kći Zorana, mlada znanstvenica – otvorena i nasmijana životu, prirodi i ljudima.
Vrijeme će pokazati da li je uvijek moguć taj pristup o vječnom titraju iz gornje iznimne priče DA NISAM. Traume su ponekad prevelike. Vrijeme teče… Nadajmo se da će se ipak uspostaviti ravnoteža, nova, koliko je moguće.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Akcija „Kupujmo hrvatsko“ promovirala je oznake kvalitete „Izvorno hrvatsko“ i „Hrvatska kvaliteta“, koji su postali dobar vodič domaćim kupcima, ali i turistima koji žele provjereno dobar i kvalitetan, često i inovativan ili tradicijski proizvod. Prema jednoj od posljednjih anketa, 97% građana čulo je za akciju i slogan, a njezine aktivnosti podržava 88% stanovnika. Akcija je pridonijela i stvaranju identiteta Hrvatske kao zemlje koja nema samo prirodne ljepote i vrhunske sportaše, već i kvalitetne proizvode koji su konkurentni i na svjetskom tržištu.
Opaska uredništva:
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.