Među najboljima smo u svijetu u nošenju s ovom krizom. Zaslužujemo više vjerovati u sebe i vlastite sposobnosti! Hrvatskoj je potrebno samopouzdanje svakog pojedinca. To će nas najbrže izvući iz recesije kad virusna kriza oslabi ili prođe.
Ova kriza nas mora naučiti da – pobijedimo neprijatelja u sebi. Onda ćemo lakše savladati sve vanjske neprijatelje, od sadašnje pandemije do skore recesije. Tako ćemo biti istinski društveno odgovorni u ova izazovna vremena.
Što znači društvena odgovornost u doba pandemije?
Gledam ovih dana SAD, Japan, Italiju, Španjolsku, Francusku, susjednu Austriju, Srbiju i Sloveniju i uspoređujem kako Hrvatska prolazi kroz aktualnu pandemijsku krizu.
- Usprkos općoj zabrinutosti i strahu, vidim pokazatelje zaraženosti i smrtnosti koji su među najboljima u svijetu.
- Vidim kompetentne vladine činovnike koji uspješno kontroliraju tešku situaciju.
- Vidim opskrbu koja funkcionira i život koji se odvija bez većih problema.
- Vidim građane, čak i mojeg rodnog Zagreba koji je pred mjesec dana preživio prilično katastrofalni potres, kako disciplinirano i uljuđeno prolaze kroz nevolje, usprkos nemaru i nesposobnosti gradske uprave.
- Vidim solidarnost, zajedništvo, brigu za druge, ljudskost i toleranciju kakvih se ne sjećam još od djetinjstva.
- Vidim pravu društvenu odgovornost na djelu.
U ranoj mladosti bio sam opčinjen filmovima Bruce Leea i zainteresiran za aikido, kung fu i karate. Puno godina kasnije, kao gostujući profesor u Pekingu, uspio sam ostvariti mladenački san, posjet kultnom Shaolinu, budističkom svetištu smještenom na romantičnim obroncima kineskih planina. Iako se na prvi pogled nimalo ne razlikuje od drugih svetišta, njegovi se redovnici bave neobičnim poslom, savladavanjem borilačkih vještina. Veliki majstor hrama Li Xiaolong ovako objašnjava temeljni cilj obuke: „Mnogi misle da umjetnost borbe služi pobjeđivanju neprijatelja no upravo je obrnuto. Mi štićenike podučavamo da spoznaju svoje mogućnosti i pobijede neprijatelja u sebi.“
Prof.dr.sc. Velimir Srića
Autorski članak
Zašto mi se to iskustvo vratilo u sjećanje upravo ovih teških dana karantene izazvane virusom Covid-19? Kako se mi, stanovnici Hrvatske, borimo s neprijateljem? On jest tamo vani, ali je također i u nama. Hoćemo li iskoristiti prigodu da jednim udarcem ubijemo dvije muhe, pobijedimo virus i neprijatelja u sebi?
Vjerojatno se pitate kuda vodi ova diskusija i kakve ima veze s društvenom odgovornošću? Reći ću vam. Ova kriza je prilika da postanemo i ostanemo bolji!
Svaki je narod ono što o sebi misli i postaje ono što misli da jest, s vremenom postat će ono čemu teži!
O tome sam pred deset godina imao prigodu razgovarati s Jackom Welchem, nedavno preminulim čelnikom General Electrica koji je proglašen „menadžerom 20-tog stoljeća“. On je tvrdio da su Amerikanci veliki u biznisu, sportu, filmu, znanosti i tehnologiji jer imaju pobjednički stav o sebi. Mentalitet nacije je odgovoran za njene uspjehe na svim poljima. Ja sam ga podsjetio da je hrvatska košarkaška reprezentacija 1992. godine igrala u finalu Olimpijskih igara protiv njegovog „Dream Teama“, da su naši rukometaši i vaterpolisti bili svjetski prvaci i zlatni olimpijci, da su naši nogometaši osvojili svjetsko srebro i broncu, da smo dvostruki osvajači Davis Cupa u tenisu, a o Kostelićima da se i ne govori. Međutim, iako smo u stanju u gotovo svakom kolektivnom sportu biti na vrhu svijeta, nemamo nijedno poduzeće čak niti u top 5.000. U sportu, izgleda, vjerujemo u sebe, u gospodarstvu, znanosti, kulturi ili politici to nije slučaj.
Neka okruženja te potiču da vjeruješ u sebe, da se usudiš i uspiješ, druga te prigušuju, navode na pasivnost i paralizirajuću samokritičnost. Poput nas, većina malih nacija ima problema s kolektivnim osjećajem inferiornosti. Mi to ne možemo, nismo mi Amerikanci, Nijemci, Englezi… Jednom sam, nostalgično je toga se sjetiti u doba obustave svih putovanja, letio iz Kijeva za Cleveland. Morao sam nekoliko puta presjedati, jedan mi je let otkazan pa sam kasnio, izgubili su dio moje prtljage. Kad sam konačno stigao i putovanje opisao američkim prijateljima, uz smiješak su rekli: Ah te europske zrakoplovne kompanije… Zlurado sam objasnio da sam koristio baš njihovog, američkog prijevoznika. Onda ste imali peh, naše su kompanije najbolje na svijetu, samouvjereno su dodali.
Zamislite, kao suprotnost, naš mentalitet. Koristim usluge Croatia airlinesa, poletjeli smo i sletjeli na vrijeme, let je bio ugodan, usluga u avionu odlična, pilot tečno govori jezike kao i stjuardese koje uz to dobro izgledaju…
„Slučajno smo imali sreću“, reći ćemo. Mi obično sve zabrljamo! Kako to da s koronom nismo zabrljali?!
Za razliku od pobjedničkog mentaliteta imperijalnih nacija poput Amerikanaca, mi se kao ne usudimo vjerovati u svoje sposobnosti. A oni se usude, i onda kad nema osnova. Našeg umjetnika ili znanstvenika priznat ćemo tek nakon što ostvari svjetsku afirmaciju. Stalno ćemo biti gladni vanjske potvrde naših vrijednosti jer sami u njih ne vjerujemo. Bit ćemo skloni sumnji u sebe, zabrinutosti i depresiji. Vjerovat ćemo da nismo dorasli problemima i imat ćemo niska očekivanja. Lako ćemo se predati pred teškoćama i krizama, a tuđu procjenu i komentar doživljavat ćemo kao kritiku i napad na ličnost. Kad god nam se dogodi neuspjeh, smatrat ćemo se za njega osobno odgovornima. Kako to da nam, u ovoj korona-situaciji, stvari idu relativno dobro?
Čini mi se da su za to odgovorna tri razloga.
- Prvi je činjenica da u krizama ne vrijede uobičajena pravila. U miru svatko može postati general ako je dovoljno dugo u sustavu i poslušno mu služi. No, tek u ratu prepozna se tko su sposobni, a tko nesposobni.
- Drugi je razlog da se krizni problemi dobro rješavaju jedino ako glavnu riječ vode struka i znanje. U normalnim uvjetima, uspješni su oni koji se služe političkom protekcijom ili nepotizmom.
Zato je na vodećim pozicijama često više podobnih nego sposobnih. To najbolje pokazuje višegodišnje kadroviranje gradonačelnika Zagreba koje je uništilo stručnost na račun podobnosti i udvorništva. Zato ne čudi da se grad teško nosi s posljedicama potresa i da većina gradskih uprave ne štima. S druge strane, Vlada je u prvi plan stavila stručnjake, sluša njihove savjete, donosi odluke i rješava probleme bez političkih kalkulacija. Također, što ne mogu riješiti institucije, to uradi civilni sektor, razne udruge i sami građani.
- Postoji i treći razlog, građani se drže preporuka jer su razumne i dobro objašnjene, a vjerojatno se ne bi držali naredbi koje bi bile nametnute, bez objašnjenja. Ovo nije pouka samo politici već, također, učiteljima, profesorima, roditeljima, a posebno menadžerima i poduzetnicima. Želite li efikasne djelatnike, uspjeh i rezultate, poštujte one kojima upravljate, govorite im istinu, objašnjavajte i uvjeravajte umjesto da naređujete i tjerate!
Pametni ljudi u krizi vide šansu. Smijemo vjerovati da možemo. Moramo. Onda ćemo i moći. Treba očekivati pozitivne ishode naših akcija pa će nam se i oni više događati.
Za Hrvatsku ona već sad nudi puno zanimljivih pouka. Kao prvo, nismo tako loši kako sami o sebi često govorimo. U stanju smo, kao u sportu, biti jako dobri u onome što radimo, ali… Ima ALI! Samo ako politika i institucije dopuste da sposobnost i znanje budu ispred ideologije, političke pripadnosti i stranačke poslušnosti.
Među najboljima smo u svijetu u nošenju s ovom krizom. Zaslužujemo više vjerovati u sebe i vlastite sposobnosti! Hrvatskoj je potrebno samopouzdanje svakog pojedinca. To će nas najbrže izvući iz recesije kad virusna kriza oslabi ili prođe.
Ova nas kriza mora naučiti da – pobijedimo neprijatelja u sebi. Onda ćemo lakše savladati sve vanjske neprijatelje, od pandemije do recesije. Tako ćemo biti istinski društveno odgovorni u ova izazovna vremena.
Velimir Srića*
Sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki. Objavio sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Gostujući profesor na sveučilištima UCLA i Renmin te predavač na nizu sveučilišta . Ekspert je Svjetske banke za Change Management…
DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2020.
Sveučilišni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i konzultant iz menedžmenta i informatike u nizu tvrtki. Objavio sedamdesetak knjiga i preko petsto članaka, a koautor je i Međunarodne enciklopedije menadžmenta. Gostujući profesor na sveučilištima UCLA i Renmin te predavač na nizu sveučilišta . Ekspert je Svjetske banke za Change Management…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.