Novo izviješće Greenpeacea ukazuje na to da gotova hrana označena kao ‘sigurno za mikrovalnu’ zavarava potrošače. Obroci u plastičnoj ambalaži zagrijani ili pripremljeni u mikrovalnoj pećnici su praktični – ali novo izvješće otkriva koliko mogu štetiti našem zdravlju i planetu.
Gotova jela i hrana za van obećavaju praktičnost – vruću hranu, brzo. Etikete na plastičnim posudama uvjeravaju nas da su „sigurne“ za zagrijavanje u mikrovalnoj ili klasičnoj pećnici. Ali jesmo li tako ipak izloženi potencijalno opasnoj mikroplastici i kemijskim aditivima zajedno s hranom?
Analiza 24 istraživačka rada u recenziranim znanstvenim časopisima koju je proveo Greenpeace International otkrila je da nas plastika koju koristimo za pakiranje hrane izlaže zdravstvenim rizicima – i to najviše od zagrijanih gotovih obroka i hrane za van.
Autori tvrde da se oznaka sigurnosti općenito odnosi na strukturnu stabilnost spremnika, a ne na to ispušta li mikroplastiku ili kemijske aditive u hranu.
Šteta za zdravlje
Jedna studija otkrila je da se 326.000 do 534.000 mikro- i nano-čestica probija u simulatore hrane nakon samo pet minuta zagrijavanja u mikrovalnoj pećnici. Nanoplastika je dovoljno mala da potencijalno uđe u organe i krvotok.
Poznato je i da plastika sadrži više od 4.200 opasnih kemikalija. Većina njih nije regulirana u pakiranju hrane, a neke su povezane s rakom, neplodnošću, hormonskim poremećajima i metaboličkim bolestima, navodi se u izvješću.
U ljudskom tijelu otkriveno je najmanje 1.396 kemikalija iz plastike koje dolaze u kontakt s hranom. Sve je više dokaza koji povezuju izloženost s neurološkim razvojnim poremećajima, kardiovaskularnim bolestima, pretilošću i dijabetesom tipa 2.
Više temperature, dulje vrijeme zagrijavanja, istrošene posude i masna hrana – koja apsorbira više kemikalija – značajno povećavaju količinu plastičnih čestica i aditiva koji se ispiru u obroke, navodi se u izvješću.
Izvješće navodi da su regulatorne smjernice o mikroplastici koja se oslobađa iz ambalaže za hranu globalno nedostatne, dodajući da je poricanje industrije pridonijelo kašnjenjima u donošenju propisa. U Europskoj uniji, na primjer, plastika koja dolazi u kontakt s hranom regulirana je na temelju „granica migracije“ za poznate kemijske tvari, na temelju savjeta Europske agencije za sigurnost hrane (ESFA), ali trenutno ne postoje specifični pragovi za mikroplastične čestice.
Šteta za planet
I kontaminacija se ne zaustavlja u našim tijelima. Plastične posude i folije za hranu zagađuju naš planet tijekom cijelog svog životnog ciklusa – od ekstrakcije fosilnih goriva do energetski intenzivne proizvodnje i konačnog odlaganja.
Kada dođe vrijeme za bacanje ove plastike za jednokratnu upotrebu, njihovi višeslojni materijali otežavaju recikliranje. Dok se razgrađuju u mikro- i nanoplastiku, ovi sitni fragmenti nakupljaju se u tlu, rijekama i oceanima, šteteći životinjama i ponovno ulazeći u naš prehrambeni sustav.
Čak i kada uspiju ući u kružno gospodarstvo, plastika gubi na kvaliteti i može ponovno otpuštati opasne aditive u nove proizvode.
Predviđa se da će se globalna proizvodnja plastike više nego udvostručiti do 2050. godine. Plastična ambalaža trenutno čini 36 posto sve plastike, pokazuje analiza Međunarodne agencije za energiju.
Vrijednost gotovih jela pakiranih u plastiku vrijedi preko 160 milijardi eura. Očekuje se da će porasti na gotovo 300 milijardi eura do 2034. godine. To je zato što potrošači i dalje traže praktičnost. Rezultat je to istraživanja globalne konzultantske tvrtke Towards FnB.
Prema istraživanju tržišta koje je objavila Statista, 2024. godine u svijetu je proizvedeno 71 milijun tona gotovih jela. To je u prosjeku 12,6 kg po osobi.
Što se može učiniti?
Sličan scenario već smo prošli s duhanom, azbestom i olovom. Nakon početnih dokaza koji sugeriraju probleme i toksičnost, lobisti iz tih industrija nastojali su posijati sumnju u znanstvenu valjanost nalaza, odgađajući smisleno djelovanje. I cijelo vrijeme, između 1950. i 2000., samo je duhan doveo do smrti oko 60 milijuna ljudi. Iako je razlikovanje korelacije i uzročnosti te pronalaženje odgovarajućih dokaza svakako važno, također je važno poduzeti preventivne mjere rano, umjesto čekati da više ljudi strada kako bi se definitivno dokazala poanta.
Greenpeace tvrdi da bi plastika koja dolazi u kontakt s hranom trebala biti podvrgnuta strožim globalnim kontrolama u nadolazećem Globalnom ugovoru UN-a o plastici. I to uključujući postupno ukidanje opasnih aditiva umjesto oslanjanja na recikliranje nakon proizvodnje.
Nažalost vlade ne djeluju dovoljno brzo kako bi smanjile našu izloženost i zaštitile naše zdravlje. No ne nedostaje stvari koje možemo učiniti kako bismo poboljšali ovu situaciju. Najvažnije je proizvoditi i trošiti manje plastike.
Ono što možemo odmah sami učiniti je:
Izbjegavati korištenje plastičnih posuda prilikom zagrijavanja/podgrijavanja hrane
Koristiti neplastične posude za ponovno punjenje
Pokušaj izbjegavanja plastike može biti iscrpljujući. Ako se osjećate preopterećeno, niste sami. U ovom slomljenom sustavu opsjednutom plastikom možemo učiniti samo toliko. Proizvođači i zagađivači plastike moraju biti odgovorni, a vlade moraju brže djelovati kako bi zaštitile zdravlje ljudi i planeta.
Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače kako bi se promicala jezična i kulturna raznolikost i višejezičnost. U Hrvatskoj je to i prvi dan Mjeseca hrvatskog jezika koji traje do 17. ožujka (dana objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967.). Podsjeća nas na važnost hrvatskog jezika kao temelja nacionalnog identiteta, na bogatstvo njegovih narječja te brojnih lokalnih govora.
Jezici, sa svojim složenim implikacijama za identitet, komunikaciju, društvenu integraciju, obrazovanje i razvoj, od strateške su važnosti za ljude i planet. Ipak, zbog procesa globalizacije, sve su više ugroženi ili potpuno nestaju.
Svaka dva tjedna nestaje jedan jezik, noseći sa sobom cijelu kulturnu i intelektualnu baštinu. Kada jezici blijede, gubi se i bogata svjetska tapiserija kulturne raznolikosti. Gube se i prilike, tradicije, sjećanje, jedinstveni načini razmišljanja i izražavanja – vrijedni resursi za osiguranje bolje budućnosti.
UNESCO procjenjuje da postoji 8324 jezika, govornih ili znakovnih. Od njih se oko 7000 jezika još uvijek koristi. Samo nekoliko stotina jezika je zaista dobilo mjesto u obrazovnim sustavima i javnoj domeni, a manje od stotinu se koristi u digitalnom svijetu.
Jezici igraju vitalnu ulogu u razvoju, osiguravanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga, ali i u jačanju suradnje i postizanju kvalitetnog obrazovanja za sve, izgradnji uključivih društava znanja i očuvanju kulturne baštine te u mobiliziranju političke volje za primjenu dobrobiti znanosti i tehnologije u održivom razvoju.
Višejezična i multikulturalna društva postoje kroz svoje jezike, koji prenose i čuvaju tradicionalno znanje i kulture na održiv način.
Foto: UNESCO/M. Suvanatap
Tema 2026.: Glasovi mladih o višejezičnom obrazovanju
Nadovezujući se na prošlogodišnju kampanju Međunarodni dan materinskog jezika 2026. stavlja mlade u središte svoje rasprave o višejezičnom obrazovanju. Mladi ljudi nisu samo nasljednici jezične raznolikosti: oni su ključni akteri u njezinoj budućnosti. Osiguravanje pristupa obrazovanju, informacijama i digitalnim prostorima na vlastitom jeziku ključno je za uključivost, jednakost i održivi razvoj.
Jezični krajobraz posljednjih je godina doživio duboke promjene. One su oblikovane povećanim migracijama i brzim tehnološkim razvojem. Ali i rastućim prepoznavanjem kognitivnih, društvenih i ekonomskih koristi višejezičnosti.
Danas se višejezičnost sve više shvaća ne samo kao društvena stvarnost već i kao temeljna ljudska karakteristika i snažan obrazovni pristup. Mladi ljudi igraju vitalnu ulogu u toj evoluciji braneći i revitalizirajući jezike, stvarajući digitalni sadržaj i koristeći tehnologiju kako bi jezična raznolikost bila vidljivija i cijenjenija. Ovi napori jačaju duboku vezu između jezika, identiteta, učenja, dobrobiti i sudjelovanja u društvu, istovremeno ističući potrebu za obrazovnim sustavima koji prepoznaju i podržavaju jezike učenika.
Istodobno, značajni izazovi ostaju, budući da 40% učenika diljem svijeta još uvijek nema pristup obrazovanju na jeziku koji najbolje razumiju, a najviše su pogođeni mladi starosjedioci, migranti i manjine. Rješavanje ovog jaza zahtijeva obrazovne politike i prakse koje u svoju srž ugrađuju višejezično obrazovanje kako bi se promicala uključivost, jednakost i učinkovito učenje za sve. Unapređenjem konkretnih akcija, dijeljenjem obećavajućih iskustava i poticanjem dijaloga među mladima, edukatorima i kreatorima politika, globalne inicijative stvaraju prostore za razmjenu ideja i pronalaženje rješenja koja jačaju jezičnu raznolikost u školama i zajednicama diljem svijeta.
Višejezično obrazovanje ne samo da promiče uključiva društva, već i pomaže u očuvanju nedominantnih, manjinskih i autohtonih jezika. To je temelj za postizanje jednakog pristupa obrazovanju i mogućnostima cjeloživotnog učenja za sve pojedince.
Zanima vas kako EU ekolabel za usluge turističkog smještaja jamči ekološku izvrsnost, poboljšava vidljivost za potrošače i jamči usklađenost s novim i nadolazećim zakonodavstvom EU o oznakama održivosti? Znatiželjni ste kako EU ekolabel može povećati konkurentnost vašeg poslovanja?
EU Ecolabel je službeni dobrovoljni certifikat EU-a za ekološku izvrsnost. Dodjeljuje se „najboljim“ hotelima i kampovima koji ispunjavaju visoke ekološke standarde (potpuni kriteriji i informativni list). EU Ecolabel ističe se na vrlo konkurentnom turističkom tržištu i osigurava budućnost vašeg poslovanja usklađivanjem s načelima održivosti!
Pridružite se online webinaru ‘Ostanite zeleni, zablistajte na tržištu: kako oznaka EU Ecolabel donosi ekološku izvrsnost u vaš turistički smještaj‘ koji je organizirala Europska komisija!
Kada: Ponedjeljak, 16. ožujka 2026., 10:00 – 12:15 (CET)
Predstavnici Europske komisije predstavit će mogućnosti koje nudi EU ekolabel za usluge turističkog smještaja. Posebno u svjetlu nadolazeće Strategije održivog turizma EU. Sudjeluju vodeći europski i globalni akteri, uključujući Udruženje hotela, restorana i kafića u Europi (HOTREC) i Booking.com. Na sesiji će se također predstaviti uvidi dva hotela koji su uspješno investirali u EU ekolabel. Prikazat će se njihova iskustva i koristi koje je EU ekolabel donio njihovom poslovanju.
Kineska godina Vatrenog Konja započela je u noći sa 16. na 17. veljače. Na Proljetnoj gala večeri 2026. koju tim povodom organizira China Media Group predstavljeni su humanoidni roboti, dio novih produktivnih snaga. Roboti izvode sinkronizirane rutine borilačkih vještina zajedno s djecom, ističući smjelu fuziju baštine i visokotehnoloških inovacija.
No njihov nastup nije samo zabava. Humanoidni roboti ovdje prezentiraju postignuća kineskih “novih produktivnih snaga”. Nove produktivne snage, također zvane i proizvodne snage nove kvalitete, politički su slogan koji promovira Komunistička partija Kine. Skovao ga je glavni tajnik KPK-a Xi Jinping tijekom posjeta Heilongjiangu 2023. godine kako bi promovirao proizvodnju i inovacije u kineskom gospodarstvu.
Nove produktivne snage ili proizvodne snage nove kvalitete
Prelazeći iz “svjetske tvornice” u središte tehnoloških inovacija, Kina ubrzava razvoj proizvodnih snaga nove kvalitete kako bi stvorila novi put rasta usred sve složenijeg globalnog krajolika, ali i vlastitih demografskih izazova.
Cilj Kine je potaknuti visokokvalitetni gospodarski rast kroz inovacije, tehnologije i održiv razvoj. Naglašava se odmak od tradicionalnog, resursno intenzivnog rasta prema naprednoj proizvodnji, umjetnoj inteligenciji, zelenoj tehnologiji i digitalnim inovacijama.
Ključne komponente i područja fokusa
Tehnološke inovacije: Davanje prioriteta otkrićima u umjetnoj inteligenciji, kvantnom računarstvu, biotehnologiji i poluvodičima kako bi se povećala samostalnost.
Industrijska modernizacija: Pomicanje lanca vrijednosti u proizvodnji s fokusom na vrhunske, inteligentne i zelene industrije.
Digitalno gospodarstvo: Promicanje integracije digitalnih tehnologija s realnim gospodarstvom.
Zeleni razvoj: Fokus na održivi rast s niskim udjelom ugljika.
Strateški ciljevi
Ekonomska modernizacija: Prelazak s oslanjanja na nekretnine i tešku industriju na visokotehnološke, visokoučinkovite sektore.
Sigurnost lanca opskrbe: Smanjenje ovisnosti o stranoj tehnologiji i jačanje domaćih proizvodnih kapaciteta.
Kvaliteta iznad brzine: Davanje prioriteta ekonomskoj kvaliteti, produktivnosti i održivosti nad brzim rastom.
Ovaj koncept djeluje kao vodeće načelo dugoročne strategije gospodarskog razvoja Kine. Ova promjena u Kini istovremeno ubrzava globalno usvajanje tehnologije, ali povećava konkurenciju i trgovinske napetosti u svijetu.
Ključni utjecaji na globalno gospodarstvo
Ubrzanje zelene tranzicije: Kineska dominacija u proizvodnji solarne energije i baterija, dio njezinih novih kvalitetnih proizvodnih snaga, pruža svijetu isplativa, skalabilna rješenja za dekarbonizaciju, potičući brže globalno usvajanje zelene energije.
Tehnološka prelijevanja i nadogradnja: Fokus na inovacije u umjetnoj inteligenciji, 5G-u i naprednim materijalima doprinosi globalnom tehničkom napretku. Zemlje i tvrtke koje surađuju s Kinom mogu iskoristiti te inovacije za vlastitu industrijsku nadogradnju.
Industrijski prekapaciteti i konkurencija: Brzo skaliranje industrija poput električnih vozila, litijevih baterija i solarnih modula stvara prekomjernu ponudu. U kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju to može dovesti do intenzivne cjenovne konkurencije i trgovinskih sukoba na globalnim tržištima, što će posebno utjecati na sektore tradicionalnih poluvodiča i naprednih strojeva.
Restrukturiranje globalnog lanca opskrbe: Fokusiranjem na visokotehnološku i visokovrijednu proizvodnju, Kina mijenja svoju ulogu u globalnoj trgovini od proizvođača niskih troškova do proizvođača visoke kvalitete i visoke klase.
Novi motor rasta za globalni Jug: Fokus na digitalizaciji i pametnoj tehnologiji, uključujući IoT i poljoprivredu omogućenu umjetnom inteligencijom, nudi nove modele razvoja za zemlje u nastajanju, potencijalno pomažući u sustizanju naprednih gospodarstava
Svjetski dan socijalne pravde obilježava se svake godine 20. veljače. Ističe važnost rješavanja globalnih izazova poput siromaštva, isključenosti, nezaposlenosti, nejednakosti spolova i ljudskih prava. Zagovara socijalnu pravdu kao temelj mira, jednakosti i održivog razvoja diljem svijeta.
Svjetski dan socijalne pravde je ustanovila Opća skupština Ujedinjenih naroda 2007. (A/RES/62/10) kao platformu za poticanje politika koje smanjuju nejednakost i poboljšavaju upravljanje. Sljedeće 2008. godine je Međunarodna organizacija rada usvojila Deklaraciju o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju, pojačavajući potrebu za promicanjem dostojanstvenog rada, jednakih mogućnosti i pravednih ishoda za sve u globaliziranom gospodarstvu.
Svjetski dan socijalne pravde služi kao globalni podsjetnik da mir i razvoj nisu mogući bez pravde. Unatoč ubrzanom tehnološkom napretku, nejednakost ostaje tvrdoglav izazov. Stoga rastuća ekonomska nejednakost, nesigurnost radnih mjesta i socijalna isključenost i dalje predstavljaju izazov za društva diljem svijeta.
Trendovi zapošljavanja i društvenih pitanja 2026.
Izvješće o trendovima zapošljavanja i socijalnih pitanja za 2026. Međunarodne organizacije rada (ILO) ispituje stanje globalnih tržišta rada. Izvješće ističe stabilnu glavnu zaposlenost uz zastoj u napretku u kvaliteti radnih mjesta i sve veće nejednakosti. Također analizira produktivnost, demografske i ekonomske pritiske koji oblikuju rad u sljedećoj godini i ocrtava izazove za postizanje uključivijeg rasta.
Izvješće također upozorava da se mladi i dalje bore, dok umjetna inteligencija i neizvjesnost trgovinske politike riskiraju daljnje potkopavanje tržišta rada.
Ključne poruke Izvješća:
Tržišta rada ostaju stabilna, ali ta stabilnost je krhka – Predviđa se da će globalna nezaposlenost ostati nepromijenjena na 4,9 posto u 2026. godini, što ukazuje na kontinuiranu otpornost glavnih pokazatelja tržišta rada nakon oporavka nakon pandemije. Međutim, ispod površine, napredak u kvaliteti radnih mjesta je zastao. Nejednakosti ostaju ukorijenjene, a tržišta rada su sve više izložena globalnim ekonomskim, demografskim i tehnološkim rizicima koji bi mogli brzo potkopati trenutno stanje.
Globalni jaz u zapošljavanju i deficiti u kvaliteti radnih mjesta i dalje su vrlo veliki – Gledajući dalje od nezaposlenosti, predviđa se da će širi globalni jaz u zapošljavanju – koji obuhvaća ljude koji žele plaćeni posao, ali mu ne mogu pristupiti – dosegnuti 408 milijuna u 2026. To ukazuje na mnogo veću razinu nezadovoljene potražnje za radnom snagom nego što to pokazuje sama nezaposlenost. Istodobno, poboljšanja u kvaliteti radnih mjesta naglo su se usporila. Gotovo 300 milijuna radnika i dalje živi u ekstremnom radnom siromaštvu, a 2,1 milijarda radnika ostaje u neformalnom zapošljavanju, često bez pristupa osnovnim pravima, socijalnoj zaštiti ili sigurnosti dohotka. Rast realnih plaća i prihoda od rada još se nije u potpunosti oporavio od nedavnih inflacijskih šokova, što ograničava porast životnog standarda.
Rezultati na tržištu rada razlikuju se među dohodovnim skupinama – Trendovi na tržištu rada sve se više razlikuju među dohodovnim skupinama zemalja. U gospodarstvima s visokim i višim srednjim dohotkom, starenje stanovništva i sporiji rast radne snage pomažu u stabilizaciji nezaposlenosti, čak i dok je stvaranje radnih mjesta i dalje skromno. Nasuprot tome, zemlje s niskim dohotkom suočavaju se s brzim širenjem radne snage, s projekcijama rasta zaposlenosti od 3,1 posto u 2026. godini. Slabi porasti produktivnosti i ograničena strukturna transformacija znače, međutim, da su mnoga nova radna mjesta niske kvalitete. Ova razlika povećava rizik da će se zemlje s najvećim demografskim potencijalom teško ostvariti demografsku dividendu.
Rast produktivnosti je preslab i neravnomjeran da bi potaknuo konvergenciju – Predviđa se da će globalna produktivnost rada rasti umjerenim tempom, ali neravnomjernim tempom u 2026. godini u različitim zemljama. Rast produktivnosti ostaje posebno slab u gospodarstvima s niskim prihodima, što sprječava konvergenciju prihoda među zemljama i ograničava poboljšanja životnog standarda i kvalitete radnih mjesta. Istodobno, tempo strukturne transformacije – kretanje radnika u sektore s višom produktivnošću i formalnije sektore – znatno se usporio u posljednja dva desetljeća, ograničavajući sposobnost gospodarstava da generiraju održivi rast radnih mjesta s visokom produktivnošću – kao i ukupni rast prihoda.
Nejednakosti i dalje postoje, posebno za žene i mlade – Uporne nejednakosti i dalje oblikuju pristup radu i kvalitetu posla. Žene čine samo dvije petine globalne zaposlenosti i imaju 24,2 posto manju vjerojatnost od muškaraca da sudjeluju u radnoj snazi, što odražava trajne prepreke plaćenom radu. Mladi se suočavaju s posebno ozbiljnim izazovima: globalna nezaposlenost mladih iznosi 12,4 posto, a 20 posto mladih – oko 260 milijuna ljudi – nije zaposleno, ne obrazuje se ili se ne osposobljava. Ovi nedostaci riskiraju ostaviti trajne ožiljke na izgledima za cjeloživotno zaposlenje ovih skupina radnika.
Trgovinski i globalni rizici mijenjaju izglede tržišta rada – Trgovina i globalni lanci vrijednosti i dalje podržavaju zapošljavanje, s oko 465 milijuna radnih mjesta povezanih s inozemnom potražnjom diljem svijeta. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom ta radna mjesta obično nude bolje uvjete rada i veću produktivnost. Međutim, usporavanje rasta globalne trgovine, povećana nesigurnost trgovinske politike i brze tehnološke promjene mogle bi preoblikovati izglede tržišta rada. Zajedno, ovi čimbenici povećavaju nesigurnost i ograničavaju potencijal trgovine da djeluje kao snažan motor stvaranja radnih mjesta i poboljšanja kvalitete radnih mjesta. Osim toga, rizici koji proizlaze iz ubrzanog usvajanja umjetne inteligencije i visokog državnog duga mogli bi pogoršati izglede tržišta rada ako se ostvare.
Smanjivanje deficita dostojanstvenog rada sve će više ovisiti o domaćim akcijama – S obzirom na slab globalni rast i pritisak na vanjsko financiranje, budući napredak sve će više ovisiti o domaćim političkim odlukama. Jačanje stvaranja radnih mjesta, poticanje rasta produktivnosti, ulaganje u vještine, proširenje socijalne zaštite i jačanje institucija tržišta rada, posebno radi zaštite i podrške radnicima te malim i srednjim poduzećima, bit će ključni za smanjenje deficita dostojanstvenog rada. Koordinirano domaće djelovanje bit će ključno za izgradnju uključivijih i otpornijih tržišta rada u sve neizvjesnijem globalnom okruženju.
Obnovljena predanost socijalnom razvoju i socijalnoj pravdi
Ovogodišnje obilježavanje dana socijalne pravde, pod temom „Obnovljena predanost socijalnom razvoju i socijalnoj pravdi“, dolazi nakon Drugog svjetskog summita o socijalnom razvoju u Dohi i usvajanja Političke deklaracije iz Dohe. Naglašava zajedničku globalnu odgovornost za unapređenje socijalnog razvoja, iskorjenjivanje siromaštva, proširenje dostojanstvenog rada i jačanje socijalne zaštite za sve.
Ovogodišnji dan socijalne pravde usredotočuje se na praktične politike koje pomažu u izgradnji pravednijih i otpornijih društava. To uključuje snažne sustave socijalne zaštite, zaštitu radnih prava, promicanje socijalnog dijaloga i uključive javne usluge. Zajedno, takve mjere omogućuju ljudima da se prilagode ekonomskim, klimatskim i tehnološkim tranzicijama s dostojanstvom i istinskim prilikama, u skladu s pristupom donošenju ekonomskih i socijalnih politika temeljenim na ljudskim pravima.
Ključne poruke obilježavanja
Socijalna pravda ostvaruje se kroz sustave poput socijalne zaštite, javnih usluga i politika temeljenih na pravima koje smanjuju siromaštvo i socijalnu isključenost.
Dostojanstven rad ključan je za izgradnju uključivih društava jer spaja mogućnosti zapošljavanja, radna prava, socijalnu zaštitu i socijalni dijalog.
Djeca i obitelji trebaju zaštitu od šokova – uključujući sukobe, utjecaje klimatskih promjena i rastuće troškove života – putem uključivih socijalnih politika i učinkovitih mreža socijalne sigurnosti.
Zdravstvena jednakost je pitanje socijalne pravde, jer društvene i ekonomske nejednakosti oblikuju zdravstvene ishode daleko izvan dosega samih zdravstvenih sustava.
Uključivanje jača socijalnu koheziju pružanjem dostojanstvenog rada i socijalne zaštite raseljenim osobama i zajednicama domaćinima, podržavajući trajna rješenja i zajednički prosperitet.
Poziv na akciju
Vlade: Jačati i adekvatno financirati uključive sustave socijalne zaštite i institucije tržišta rada , dajući prioritet onima koji su najviše izloženi riziku od zapostavljanja, u skladu s pristupom kreiranju ekonomske politike temeljenim na ljudskim pravima .
Organizacije poslodavaca i radnika: Koristiti socijalni dijalog za promicanje pravednih plaća, sigurnih uvjeta rada i tranzicija temeljenih na pravima u promjenjivim gospodarstvima, odražavajući tripartitne temelje MOR-a (Međunarodne organizacije rada).
Zajednice i pojedinci: Podržati lokalne inicijative koje povezuju ljude s uslugama, vještinama i putovima do pristojnog rada, pomažući u smanjenju stigme i isključenosti u skladu s ciljevima Svjetskog dana socijalne pravde.
Foto: Zbogom Entrecôte - Francuska je ažurirala svoju Nacionalnu strategiju za hranu, prehranu i klimu / wahyu_t / Freepik
Francuska je 11. veljače 2026. objavila svoju Nacionalnu strategiju za hranu, prehranu i klimu, u kojoj su navedeni vladini ciljevi do 2030. godine. Za rješavanje klimatske krize, uz istovremeno rješavanje rastućih zdravstvenih problema ljudima se savjetuje da jedu više voća i povrća, mahunarki, orašastih plodova i proizvoda od cjelovitih žitarica. Istovremeno bi trebali ograničiti konzumaciju mesa i kobasica te smanjiti konzumaciju uvoznog mesa.
Strategija je izvorno trebala biti objavljena još prošle godine, ali je odgođena zbog reakcija poljoprivrednih lobista. Sada dolazi mjesec dana nakon što su objavljene američke prehrambene smjernice koje kontroverzno promoviraju konzumaciju odrezaka i mljevene govedine.
Ažurirana Nacionalna strategija naglašava da bolesti povezane s prehranom ubijaju ljude, čineći 80% preuranjenih smrti od nezaraznih bolesti u Francuskoj. Konzumacija soli, šećera i alkohola je previsoka, dok je konzumacija voća, povrća i vlakana preniska. Osim toga, nedostatak folata je u porastu, dok pothranjenost, posebno među starijim osobama, ostaje visoka.
Uočeno je da je francuska prehrana postala bogatija kalorijama, životinjskim proizvodima i prerađenom hranom. Premda je zdrava, održiva prehrana koja sadrži voće, povrće i mahunarke napredovala, i dalje postoje velike nejednakosti u prehrambenom sustavu.
U strategiji se ističe da su održivi prehrambeni sustavi višedimenzionalni. Povezuju ljudsko zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja te zdravlje ekosustava s ekonomskim, društvenim, teritorijalnim i participativnim dimenzijama. Za transformaciju prehrambenih struktura potreban je stoga sustavni pristup.
„Bolje jesti znači poduzeti mjere za planet, naše zdravlje i podržavati kvalitetnu poljoprivredu: odabirom lokalnih i održivih proizvoda smanjujemo svoj ugljični otisak, štitimo bioraznolikost i cijenimo rad naših poljoprivrednika. Ovom strategijom ekologija postaje opipljiv dio onoga što jedemo.“
Monique Barbut, ministrica za ekološku tranziciju, bioraznolikost i međunarodne pregovore o klimi i prirodi
Entrecôte, Coq au Vin ili Châteaubriand – turisti u Francuskoj koji žele jesti vegetarijansku ili vegansku hranu imaju velikih poteškoća. U Francuskoj je dobar komad mesa jednako dio obroka u restoranu kao što su baguette ili croissant prisutne za doručak. I kod kuće, Francuzi uživaju u obilju mesa i kobasica. No Francuska se sad počinje suočavati s utjecajem njenih kulinarskih tradicija s pretežitim udjelom mesa, na okoliš.
Danas je javnost sve više zabrinuta za zdravlje, dobrobit, okoliš i etiku, što potiče fokus na održivost hrane.
Francuzi bi trebali jesti manje mesa
Hrana i poljoprivreda doprinose jednom trećinom globalnih emisija stakleničkih plinova, odmah iza izgaranja fosilnih goriva. Meso, posebno govedina i janjetina, u više je studija identificirano kao jedan od najvećih krivaca za klimatsku štetu. Prema kalkulatoru ugljičnog otiska CO2 Everything, jedna porcija od 100 g govedine ekvivalentna je 78,7 km vožnje autom, oslobađajući 15,5 kg ekvivalenta CO2.
Poljoprivredna proizvodnja čini 20 posto francuskog ugljičnog otiska, a od toga je udio proizvodnje mesa čak 61 posto.
Prema francuskom Ministarstvu poljoprivrede, potrošnja mesa u Francuskoj je 2024. iznosila 85 kilograma po glavi stanovnika te je porasla za 2,1 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Konzumacija mesa po glavi stanovnika, na temelju podataka Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu.
Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) u Francuskoj se konzumira 84,6 kilograma mesa po osobi godišnje. To Francusku stavlja na 9. mjesto u Europi. Na toj europskoj ljestvici Hrvatska je 4. s konzumiranih 94,17 kg mesa po osobi godišnje (2022. godine), odmah iza Španjolske, Portugala i Bjelorusije.
No čini se kako se Francuzi ipak posljednjih godina polako udaljavaju od kuhinje usmjerene na meso. Anketa udruge za klimatske promjene Le Réseau iz 2025. godine pokazala je da je 52 posto građana smanjilo konzumaciju mesa u posljednje tri godine. Više od polovice (52 posto) reklo je da je to zbog rastućih cijena mesnih proizvoda. Zdravlje kao glavni pokretač konzumiranja manje mesa navodi njih 38 posto, dok su okoliš i dobrobit životinja bili čimbenici za 35 odnosno 33 posto anketiranih.
Foto: Svjetski dan bez duhana 2026.: Razotkrivanje privlačnosti / WHO
U Hrvatskoj se od 2003., svake godine na prvi dan Korizme, obilježava nacionalni dan nepušenja – Dan bez duhanskog dima. Cilj obilježavanja je osvijestiti javnost o štetnim posljedicama pušenja na zdravlje.
Pušenje je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice – odgovorno za milijune smrti svake godine. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu godišnje od posljedica korištenja duhanskih proizvoda umre 8 milijuna ljudi! Od kardiovaskularnih bolesti i respiratornih bolesti do raznih oblika raka, zdravstvene posljedice upotrebe duhana su dalekosežne i teške. Štoviše, ekonomski i društveni troškovi upotrebe duhana predstavljaju veliko opterećenje za pojedince, obitelji i zdravstvene sustave diljem svijeta.
Hrvatska, nažalost, po raširenosti te štetne navike spada u sam europski vrh (puši 38% odrasle populacije). Dok je među pušačima u svijetu izrazita prevalencija muških osoba (35% muških pušača naspram 7% ženskih) u Hrvatskoj je 42,8% muških i čak 33% ženskih pušača.
Prema podacima HZJZ-a u Hrvatskoj puši oko 900.000 građana, i to sve više mladih.
– Dvije od pet mlađih odraslih osoba zapravo puše. Što se tiče konzumiranja e-cigareta, brojka govori da 33 posto mladih između 15 i 16 godina je posljednjih mjesec dana od kada se istraživanje provodilo konzumiralo e-cigarete. Mislim da to govori dovoljno za sebe, poručila je Smilja Golomejić, voditeljica Odjela za posebne programe na području alkohola i duhana HZJZ.
Pušenje je u Hrvatskoj i dalje uglavnom društveno prihvatljivo
Hrvatski zakonodavni okvir za kontrolu duhana na papiru nije bitno slabiji od onoga u većini država Europske unije. Zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima, ograničenja oglašavanja i upozorenja na pakiranjima postoje već godinama. Međutim, ključna razlika između Hrvatske i zemalja koje su uspjele značajno sniziti prevalenciju pušenja ne leži u tekstu zakona, nego u njegovoj dosljednoj provedbi i društvenoj percepciji legitimnosti tih mjera.
U praksi, pušenje se u Hrvatskoj i dalje doživljava kao “siva zona” društvenog ponašanja, osobito u ugostiteljskim objektima. Izuzeci tj. popularne rupe u propisima, ventilacijski standardi i tolerancija prema “pušačkim prostorima” često se koriste kao alat za zaobilaženje duha zakona. Time se šalje dvoznačna poruka: formalno je pušenje ograničeno, ali se istodobno poručuje da je ono i dalje prihvatljiv dio društvenog života. Upravo ta dvoznačnost razlikuje Hrvatsku od zemalja u kojima je pušenje u zatvorenim prostorima postalo društveno neprihvatljivo, a ne samo zakonski zabranjeno.
Poseban problem predstavlja izloženost duhanskom dimu na radnim mjestima. U sektorima poput ugostiteljstva, trgovine i dijela uslužnih djelatnosti, pasivno pušenje i dalje je realnost, iako se rijetko tretira kao pitanje radnih prava i zaštite zdravlja na radu. Dok se u razvijenijim članicama EU pasivno pušenje na radnom mjestu sve češće promatra kao oblik profesionalnog rizika, u Hrvatskoj se ono i dalje pretežno svodi na osobni izbor zaposlenika ili “specifičnost struke”.
E-cigarete i grijani duhanski proizvodi
U javnosti se e-cigarete i grijani duhanski proizvodi često predstavljaju kao tehnološki napredak ili “manje štetna alternativa” ili put prema prestanku pušenja. No epidemiološki podaci i iskustva iz drugih europskih zemalja pokazuju da se time problem često samo prebacuje, a ne rješava.
Kod mladih, e-cigarete vrlo često nisu alat za prestanak pušenja, nego prvi kontakt s nikotinom. Okusi, dizajn i percepcija manjeg rizika čine ih atraktivnim i društveno prihvatljivijima, osobito u adolescentskoj dobi. Jednom kada se uspostavi ovisnost o nikotinu, granica između “vapeanja”, povremenog pušenja i kasnijeg svakodnevnog pušenja postaje iznimno tanka. Upravo zato zemlje koje bilježe pad klasičnog pušenja, ali istodobno rast uporabe e-cigareta među mladima, dugoročno ne ostvaruju očekivani javnozdravstveni dobitak.
Podaci o Hrvatskoj upućuju na to da se prvi kontakt s nikotinom često događa u ranoj adolescenciji, ponekad i prije 13. ili 14. godine. Školski sustav formalno provodi preventivne programe, ali njihova učinkovitost ovisi o širem društvenom kontekstu. Ako dijete u obitelji ili bliskom okruženju svakodnevno svjedoči pušenju, a u kafićima i javnim prostorima vidi da se zabrane relativiziraju, preventivne poruke gube snagu.
Potreba za jačim politikama za zaštitu mladih u europskoj regiji
Europska regija WHO-a i dalje se suočava s visokim i rodno uravnoteženim opterećenjem adolescenata duhanom. Otprilike 11,6% mladih u dobi od 13 do 15 godina (oko 4 milijuna) koristi duhan (11,8% dječaka i 11,4% djevojčica, otprilike 2 milijuna za svaku osobu). Regija ima najveću globalnu prevalenciju pušenja cigareta među adolescenticama (8,4%) i najveću stopu pušenja među adolescenticama (8,7%).
Upotreba nikotinskih proizvoda poput e-cigareta i nikotinskih vrećica brzo raste među mladima. Europska regija ima najveću globalnu prosječnu prevalenciju upotrebe e-cigareta među adolescentima u dobi od 13 do 15 godina – 14,3%, sa sličnim stopama među dječacima (13,6%) i djevojčicama (15%). Usporedbe rezultata ankete odraslih i adolescenata otkrivaju upečatljiv obrazac: u trećini zemalja u regiji, prevalencija upotrebe e-cigareta među adolescentima je najmanje 5 puta veća nego među odraslima.
Unatoč ovim zabrinjavajućim trendovima, i dalje postoje značajne političke praznine. Podaci WHO-a za 2024. pokazuju da samo 7 zemalja u regiji zabranjuje sve okuse e-cigareta, dok 5 ne primjenjuje dobna ograničenja na prodaju. Osam zemalja nema ograničenja na oglašavanje, promociju i sponzorstvo; 19 ima djelomične zabrane; a 10 ne regulira korištenje e-cigareta na javnim mjestima. Zbog tih praznina mlade ljude čine posebno ranjivima na ciljani marketing i dizajn proizvoda namijenjenih održavanju ovisnosti o nikotinu.
Studije pokazuju da korištenje e-cigareta može povećati konzumaciju konvencionalnih cigareta, posebno među mladima koji ne puše, za gotovo 3 puta, što potkopava napore u kontroli duhana.
Ovogodišnja svjetska kampanja: Razotkrivanje privlačnosti
Svjetski dan bez duhana 2026. svojom kampanjom nastoji istaknuti kako duhanska i nikotinska industrija nastavlja prepakirati i mijenjati brendove svojih proizvoda kako bi privukla novu generaciju – posebno djecu i adolescente – dok istovremeno pokušava izbjeći strože mjere kontrole duhana diljem svijeta.
Nadovezujući se na zamah kampanje iz 2025., Svjetski dan bez duhana 2026. ističe kontinuiranu predanost WHO-a razotkrivanju taktika industrije i unapređenju politika za zaštitu mladih i zajednica od ovisnosti o nikotinu. Kampanja poziva vlade, partnere i civilno društvo da ojačaju regulaciju, zatvore praznine u politici i zaštite buduće generacije od štetnih učinaka duhana i nikotinskih proizvoda.
Bijela kuća je objavila da će EPA 12. veljače 2026. opozvati tzv. ‘nalaz o ugroženosti’ iz 2009. godine. Taj je znanstveni nalaz bio središnja osnova za američke akcije u regulaciji emisija stakleničkih plinova i borbi protiv klimatskih promjena.
Agencija za zaštitu okoliša (EPA) u četvrtak planira ukinuti pravni okvir koji podupire njezinu ovlast reguliranja emisija stakleničkih plinova. Predsjednik Donald Trump i administrator EPA-e Lee Zeldin “formalizirat će poništenje odluke o ugroženosti iz Obamine ere 2009. godine” na svečanosti u Bijeloj kući, rekla je 10. veljače glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt.
.@PressSec: “[The recission of the 2009 Obama-era Endangerment Finding] will be the largest deregulatory action in American history and it will save the American people $1.3 TRILLION in crushing regulation.” https://t.co/KfoIWIyMa6pic.twitter.com/p1SXD2AqDX
Pod predsjednikom Donaldom Trumpom, EPA provodi agresivno ukidanje propisa o zaštiti okoliša. Zeldin je prošle godine u članku u Wall Street Journalu obećao da će “zariti bodež u srce religije klimatskih promjena”.
Nalaz o ugroženosti
Poznata kao ‘nalaz o ugroženosti’, odluka EPA-e iz 2009. kaže da staklenički plinovi poput ugljikovog dioksida i metana zagrijavaju Zemlju te da zagrijavanje ugrožava javno zdravlje i dobrobit. Stoga, prema Zakonu o čistom zraku, funkcionira kao ključna točka za pravila koja, između ostalog, postavljaju standarde emisija za automobile i kamione te zahtijevaju od tvrtki koje se bave fosilnim gorivima da prijavljuju svoje emisije.
Očekuje se da će najavljeno ukidanje ‘nalaza o ugroženosti’ preokrenuti većinu američkih politika usmjerenih na smanjenje onečišćenja klime. Naravno ako ukidanje izdrži sudske prigovore ekoloških skupina, koje su već pripremile tužbe.
Tekst pravila kojim se ukida nalaz još nije objavljen, tako da su mnogi detalji još uvijek nepoznati. Međutim, EPA je u kolovozu objavila nacrt verzije, u kojem se također predlaže uklanjanje svih standarda emisija stakleničkih plinova za motorna vozila. Leavitt je rekla da će planirana deregulacija EPA-e smanjiti troškove automobila, SUV-ova i kamiona – što je pokazatelj da bi konačni nacrt mogao uključivati i smanjenje emisija vozila.
Očekuje se daljnja deregulacija
I drugi klimatski propisi uskoro bi mogli biti ukinuti: administrator EPA-e Lee Zeldin predložio je u lipnju pravilo o ukidanju standarda ugljikovog dioksida za elektrane i obećao da će EPA preispitati druge politike koje se oslanjaju na ‘nalaz o ugroženosti’, uključujući propise o metanu, snažnom stakleničkom plinu.
U brifingu s novinarima prošlog mjeseca prije odluke EPA-e, Manish Bapna, predsjednik i izvršni direktor Vijeća za obranu prirodnih resursa, nazvao je očekivano ukidanje “najvećim pojedinačnim napadom u povijesti SAD-a na saveznu vlast u borbi protiv klimatske krize”.
S druge strane, konzervativni think tank The Heartland Institute pozdravio je nadolazeću promjenu. „Odluka Obamine administracije da CO2 ugrožava ljudsko zdravlje i dobrobit bila je znanstveno pogrešna i očito političko dodvoravanje“, rekao je James Taylor, predsjednik organizacije.
Odluka o ugroženosti provedena je tijekom prvog mandata predsjednika Baracka Obame. Međutim, EPA sada tvrdi da je odluka „nerazumno analizirala znanstvene dokaze“ te da su njezine znanstvene osnove bile previše pesimistične i nisu potvrđene.
Nalazi znanstvenika
Nacionalne akademije znanosti, inženjerstva i medicine izdale su vlastito izvješće o ‘nalazu ugroženosti’, zaključujući da je točan i da je izdržao test vremena.
Skupina od 85 klimatskih znanstvenika podnijela je detaljno pobijanje izvješća Ministarstva energetike u javnim komentarima, napisavši da ono „pokazuje sveprisutne probleme s lažnim predstavljanjem“ i „ne zadovoljava standarde kvalitete, korisnosti, objektivnosti i integriteta prikladne za korištenje u potpori donošenju politika“.
Pravni izazovi
Očekuje se da će poništavanje nalaza o ugrožavanju potaknut veliku sudsku bitku. Vijeće za obranu prirodnih resursa obećalo je boriti se protiv EPA-e „na svakom koraku“.
Jedan od njihovih odvjetnika, David Doniger, rekao je da će agenciji biti „nemoguće“ braniti promjenu pravila na sudu jer postoji planina dokaza koja pokazuje da onečišćenje stakleničkim plinovima potiče klimatske promjene i pojačava štete poput šumskih požara, poplava i toplinskih valova.
Grad Venecija i okolna laguna nepovratno su prepušteni na milost i nemilost klimatskih promjena. Rastuća razina mora prijeti potopiti Veneciju u nadolazećim desetljećima, jer će sustav poplavnih barijera koji trenutno sprječavaju visoke plime postati zastario. Ali to je samo pola slike. Venecija postoji u simbiozi s okolnim bočatim vodama, a i njihovo zdravlje postaje sve krhkije.
Nedavno objavljena studija pod nazivom „Kronika osvajača: lokalna ekološka niša Mnemiopsis leidyi u Venecijanskoj laguni“ ističe kako Mnemiopsis leidyi (kanibalska meduza) predstavlja potencijalnu ekološku prijetnju Venecijanskoj laguni zbog svoje visoke prilagodljivosti i stalnih klimatskih promjena, koje mogu pogodovati njezinom širenju na štetu drugih vrsta unutar ekosustava.
Kanibalska meduza Mnemiopsis leidyi
Kanibalska meduza, koja se smatra jednom od 100 najštetnijih invazivnih vrsta na svijetu, prisutna je u Jadranskom moru već gotovo desetljeće, uzrokujući ozbiljne probleme onima koji rade u ribarskom sektoru, posebno u lagunama.
Studija identificira sezonski obrazac obilježen vrhuncima reproduktivnog cvjetanja u kasno proljeće i između kasnog ljeta i rane jeseni. Na ovo cvjetanje vjerojatno utječu povišene temperature i optimalne razine slanosti.
Znanstvenici kažu da brojnost vrste sugerira da je sposobna preživjeti u širokom rasponu temperatura i slanosti, iako vrlo visoke temperature ili niska slanost mogu značajno utjecati na njezin opstanak.
„Kako bi podržala svoju visoku stopu razmnožavanja, ova vrsta je proždrljivi grabežljivac zooplanktona, koji je osnovna prehrana mnogih riba“ – kaže Valentina Tirelli, istraživačica u OGS-u. „Također je pokazano da lovi jaja i larvalne stadije ekološki i ekonomski važnih vrsta, poput riba i školjkaša, što može dodatno ugroziti novačenje i stabilnost ekosustava“ – dodaje Tirelli.
To predstavlja značajne izazove za ribare , čiji se ulov smanjuje, a mreže začepljuju tim sluzavim stvorenjima.
„Naši rezultati pokazuju ukupno smanjenje ulova glavnih ciljanih vrsta za više od 40 posto od dolaska osvajača“, kaže Tirelli. „Najpogođenije vrste uključuju sipu i glavoča, koji su kulturno i ekonomski važni proizvodi za Venecijansku lagunu.“
U 1990-ima, ribari u Crnom moru krivili su kolaps ribljih zaliha i njegove razorne ekonomske posljedice za širenje ktenofora.
Plavi rakovi desetkuju ulov ribe u Jadranu
Ribarske zajednice na sjevernom Jadranu već se bore s još jednim zastrašujućim predatorom. Populacija divovskog plavog raka naglo je porasla posljednjih godina. Rak nije autohtoni nigdje duž jadranske obale. Vjerojatno je putovao krajem 1940-ih s obala Sjeverne i Južne Amerike na teretnim brodovima u balastnoj vodi.
Iako njihova prisutnost nije nova, populacija brzorazmnožavajućeg raka porasla je do kritične točke, posebno jer nema prirodnih predatora u jadranskim vodama.
Sumnja se da su klimatske promjene glavni krivac. „Sa zagrijavanjem vode, rakovi su postali aktivniji i proždrljiviji“, rekao je jedan ribar za Euronews Green. Kada temperatura vode padne, rakovi jedu i manje se razmnožavaju, ali nedavno se dogodilo suprotno.
„Obično, u određeno doba godine, kada voda padne ispod 10°C, ovaj rak ne živi dobro, ali sada pronalazi idealnu temperaturu 12 mjeseci u godini“, rekla je za AP News Enrica Franchi, morska biologinja sa Sveučilišta u Sieni.
Plavi rakovi hrane se lokalnim morskim plodovima i, s moćnim kandžama koje mogu probiti ribarske mreže, čini se nezaustavljivima. Školjke, dagnje i kamenice – kao i rakovi bez ljuštura poznati kao moeche u Veneciji – svi su u opasnosti.
Ako ih ne možeš pobijediti, pojedi ih
Vlasti i ribarski lobiji nastoje pronaći načine korištenja i zbrinjavanja plavih rakova – uključujući slanje kontejnera u SAD gdje se smatraju delikatesom. Talijanski poljoprivredni lobi Coldiretti predložio je usvajanje američkih prehrambenih navika i uvrštavanje plavih rakova na jelovnik.
Plavi rakovi već se pojavljuju na ribarnicama i supermarketima po cijeni od oko 8-10 eura po kilogramu. Ali plan ‘ako ih ne možeš pobijediti, pojedi ih’ dolazi s velikim rizicima. Posvećivanje resursa ulovu plavih rakova kao izvora hrane potkopava i ribarske i kulinarske tradicije na Jadranu.
Vješte tehnike uzgoja, ribolova i prerade autohtonih vrsta poput školjki, kao i recepti i jela koja su dio gastronomske baštine područja, mogle bi biti izgubljene.
Novo izvješće koje je 9. veljače objavila Međuvladina platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) upozorava kako rast globalnog gospodarstva ide na štetu ogromnog gubitka bioraznolikosti. To sada predstavlja kritičan i sveprisutni sistemski rizik za gospodarstvo, financijsku stabilnost i dobrobit ljudi.
Tvrtke mogu ili voditi transformativne promjene ili riskirati izumiranje. Sva poduzeća mogu biti pozitivni pokretači promjena. Izvješće IPBES-a ističe metode i više od 100 specifičnih akcija za mjerenje i reagiranje na utjecaje i ovisnosti na poslovanje za tvrtke, vlade, financijske aktere i civilno društvo.
Svako poslovanje ovisi o bioraznolikosti i svako poslovanje utječe na bioraznolikost. Čak i tvrtke koje se mogu činiti daleko od prirode ili koje se ne smatraju utemeljenima na prirodi, izravno ili neizravno oslanjaju se na materijalne inpute, regulaciju uvjeta okoliša – poput ublažavanja poplava i opskrbe vodom – i nematerijalne doprinose poput turizma, rekreacije, obrazovanja te duhovnih, estetskih i kulturnih vrijednosti. No, tvrtke često snose malo ili nimalo financijskih troškova za svoje negativne utjecaje, a mnoge trenutno ne mogu ostvariti prihod od pozitivnih utjecaja na bioraznolikost.
Izvješće o poslovanju i bioraznolikosti, koje su odobrili predstavnici više od 150 vlada članica IPBES-a tijekom 12. sjednice Plenarnog zasjedanja IPBES-a, održanog u Manchesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu, utvrđuje da su poduzeća ključna za zaustavljanje i preokretanje gubitka bioraznolikosti, ali da mnogima često nedostaju informacije za rješavanje njihovih utjecaja i ovisnosti, kao i rizika i prilika povezanih s bioraznolikošću i doprinosima prirode ljudima.
Poticajno okruženje potrebno za poslovno djelovanje
Izvješće, koje je tijekom tri godine pripremalo 79 vodećih stručnjaka iz 35 zemalja i svih regija svijeta, iz znanosti i privatnog sektora, u konzultaciji s autohtonim narodima i lokalnim zajednicama, utvrđuje da trenutni uvjeti u kojima posluju poduzeća nisu uvijek kompatibilni s postizanjem pravedne i održive budućnosti te da ti uvjeti također potiču sistemske rizike.
Tvrtke se često suočavaju s neadekvatnim ili izopačenim poticajima, preprekama koje ometaju napore za preokretanje propadanja prirode, institucionalnim okruženjem s nedovoljnom podrškom, provedbom i usklađenošću, kao i značajnim nedostacima u podacima i znanju. To se u kombinaciji s poslovnim modelima koji rezultiraju sve većom potrošnjom materijala i naglaskom na izvještavanju o tromjesečnim prihodima doprinosi degradaciji prirode diljem svijeta. Izvješće ističe da je temeljna promjena moguća i potrebna kako bi se stvorilo poticajno okruženje za usklađivanje onoga što je profitabilno za poslovanje s onim što je korisno za bioraznolikost i ljude.
„Ovo Izvješće temelji se na tisućama izvora, objedinjujući godine istraživanja i prakse u jedinstveni integrirani okvir koji pokazuje i rizike gubitka prirode za poduzeća i prilike za poduzeća da pomognu u preokretanju toga“, rekao je Matt Jones (UK), jedan od tri supredsjedatelja Procjene. „Ovo je ključni trenutak za poduzeća i financijske institucije, kao i vlade i civilno društvo, da se probiju kroz zbrku bezbrojnih metoda i metrika te da iskoriste jasnoću i koherentnost koju nudi Izvješće kako bi poduzeli značajne korake prema transformativnim promjenama. Poduzeća i drugi ključni akteri mogu ili predvoditi put prema održivijem globalnom gospodarstvu ili u konačnici riskirati izumiranje… i vrsta u prirodi, ali potencijalno i vlastitih.“
Foto: Otvaranje 12. sjednice Plenarnog zasjedanja IPBES-a, održanog u Manchesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu / IPBES
Nastavljanje uobičajenom praksom potiče propadanje prirode
Trenutni uvjeti održavaju uobičajeno poslovanje i ne podržavaju transformativne promjene potrebne za zaustavljanje i preokretanje gubitka bioraznolikosti. Na primjer, velike subvencije koje potiču gubitke bioraznolikosti usmjeravaju se poslovnim aktivnostima uz podršku lobiranja poduzeća i trgovinskih udruženja. U 2023. godini, globalni javni i privatni financijski tokovi s izravnim negativnim utjecajima na prirodu procijenjeni su na 7,3 bilijuna dolara, od čega su privatna financiranja činila 4,9 bilijuna dolara, s javnom potrošnjom na ekološki štetne subvencije od oko 2,4 bilijuna dolara.
Nasuprot tome, 220 milijardi dolara javnih i privatnih financijskih tokova usmjereno je 2023. godine na aktivnosti koje doprinose očuvanju i obnovi bioraznolikosti, što predstavlja samo 3% javnih sredstava i poticaja koji potiču štetno poslovno ponašanje ili sprječavaju ponašanje korisno za bioraznolikost.
„Gubitak bioraznolikosti među najozbiljnijim je prijetnjama poslovanju“, rekao je prof. Stephen Polasky (SAD), supredsjedatelj Procjene. „Ipak, iskrivljena je stvarnost da se poduzećima često čini isplativijim degradirati bioraznolikost nego je štititi. Uobičajeno poslovanje možda se nekoć činilo profitabilnim kratkoročno, ali utjecaji na više poduzeća mogu imati kumulativne učinke, agregirajući se u globalne utjecaje, koji mogu prijeći ekološke prekretnice. Izvješće pokazuje da uobičajeno poslovanje nije neizbježno – uz prave politike, kao i financijske i kulturne promjene, ono što je dobro za prirodu ujedno je i ono što je najbolje za profitabilnost. Da bi se to postiglo, Izvješće nudi alate za odabir učinkovitijih mjerenja i analiza.“
Mjerenje utjecaja i ovisnosti
Izvješće utvrđuje da postoji širok raspon metoda, znanja i podataka za mjerenje poslovnih utjecaja i ovisnosti, što već može informirati odluke i djelovanje, ali da se više razumije o primjeni metoda za procjenu utjecaja nego za mjerenje ovisnosti. Primjena i korištenje metoda niske su i neujednačene među poslovnim sektorima i mjestima te unutar njih, s manje od 1% javno izvještavajućih tvrtki koje u svojim izvješćima spominju svoje utjecaje na bioraznolikost.
Nedavno istraživanje među financijskim institucijama koje predstavljaju 30% globalne tržišne kapitalizacije pokazalo je da su tri najčešće spominjane prepreke većem prihvaćanju procjene i upravljanja rizicima povezanima s prirodom: a) pristup pouzdanim podacima, b) pristup pouzdanim modelima i c) pristup scenarijima. Profesor Polasky rekao je: „Prečesto tvrtke provode više vremena pokušavajući dešifrirati složene, konkurentne okvire za usklađenost i izvještavanje nego poduzimajući smislene akcije. Jedna od snažnih značajki ovog Izvješća jest da pomaže u dešifriranju koje su metode, metrike i alati politike prikladni za opseg poslovanja, pomažući u postizanju jasnoće i koherentnosti u načinu na koji tvrtke mjere i izvještavaju o svojim interakcijama s prirodom. Prebacujemo razgovor s dobrovoljnih obećanja održivosti na znanstveno utemeljen plan za promjenu sustava.“
Foto: IPBES
Prioriteti i mogućnosti za poslovne akcije
Izvješće jasno daje do znanja da sva poduzeća, uključujući financijske institucije, imaju odgovornost rješavati svoje utjecaje i ovisnosti te da bi mogla poduzeti daljnje mjere, uz uvjet poticajnog okruženja. Iako postoje kompromisi koji sprječavaju neke transformativne akcije, autori ističu mnoge akcije koje poduzeća mogu poduzeti sada, a koje koriste poslovanju i bioraznolikosti – poput povećanja učinkovitosti te smanjenja otpada i emisija. Specifične mogućnosti za poslovne akcije koje se mogu poduzeti sada kako bi se riješili njihovi utjecaji i ovisnosti o prirodi uključene su u tablici u nastavku.
„Bolja interakcija s prirodom nije opcionalna za tvrtke – to je nužnost“, rekao je profesor Rueda. „To je ključno za njihovu dobit, dugoročni prosperitet i transformativne promjene potrebne za pravedniju i održiviju budućnost. Međutim, kako bi se izbjeglo greenwashing, bitno je da tvrtke imaju transparentne i vjerodostojne strategije koje jasno pokazuju njihove akcije i kako doprinose rezultatima u području bioraznolikosti te da javno objavljuju svoje utjecaje i ovisnosti, kao i svoje aktivnosti lobiranja.“
Izvješće istražuje i akcije koje mogu poduzeti sama poduzeća i „signalizirajuće“ akcije koje mogu javno utjecati i potaknuti djelovanje drugih. Akcije svake vrste poduzeća mogu provoditi na četiri razine donošenja odluka: korporativnoj, operativnoj, vrijednosnoj i portfeljnoj.
Autori priznaju da, iako postoji velika baza znanja koja usmjerava djelovanje poduzeća, postoje i važni nedostaci u znanju i njegovoj primjeni koji ograničavaju sposobnost svih aktera da u potpunosti razumiju i učinkovito upravljaju poslovnim aktivnostima. Izvješće te nedostatke grupira na sljedeći način: podaci relevantni za poslovanje; dostupnost i transparentnost podataka; potpunost dokaza; usvajanje metoda i primjenjivost metoda – predlažući pet skupova akcija za rješavanje ovih prioriteta.
Foto: IPBES
Više od 100 konkretnih akcija za vlade, financijske aktere i civilno društvo
Još jedna središnja poruka Izvješća jest da poduzeća ne mogu sama ostvariti promjene potrebne za zaustavljanje i preokretanje gubitka bioraznolikosti. Suradnja, kolektivne i individualne akcije ključne su za stvaranje poticajnog okruženja u kojem poduzeća doprinose pravednoj i održivoj budućnosti.
Pet specifičnih komponenti identificirano je kao središnje za takvo poticajno okruženje: politički, pravni i regulatorni okviri; ekonomski i financijski sustavi; društvene vrijednosti, norme i kultura; tehnologija i podaci; te kapaciteti i znanje. Izvješće pruža više od 100 specifičnih primjera konkretnih akcija koje poduzeća, vlade, financijski akteri i civilno društvo mogu poduzeti u svakoj od ovih pet komponenti. Tablica tih akcija također je priložena u nastavku.
„Bolje upravljanje bioraznolikošću ključno je za upravljanje rizikom u cijelom gospodarstvu i u svim društvima – to nije neko udaljeno ekološko pitanje, već ključni izazov sada u svakoj upravnoj sobi i kabinetu“, rekao je profesor Polasky. „Moramo prevladati zabludu binarnog izbora između vlada i donositelja odluka koji su ili pro-ekološki ili pro-poslovni. Sva poduzeća ovise o prirodi, tako da akcije koje čuvaju i održivo koriste prirodu mogu biti i one koje pomažu poduzećima da dugoročno napreduju. Jedna od inovacija ovog Izvješća jest da pruža predložak za ubrzavanje suradnje i kolektivnih akcija na svim razinama među vladama, financijskim akterima, drugim akterima, uključujući civilno društvo, autohtone narode i lokalne zajednice, potrošače, nevladine organizacije, međunarodne organizacije i akademsku zajednicu, uz akcije koje su potrebne samim poduzećima i financijskim institucijama.“
Ključne smjernice za postizanje globalnih ciljeva
Govoreći o značaju Izvješća o poslovanju i bioraznolikosti, dr. David Obura, predsjednik IPBES-a, rekao je: „Ovo prvo ubrzano izvješće o procjeni IPBES-a dostavljeno je hitno dok započinjemo drugu polovicu ovog desetljeća, na zahtjev naših vlada, kao vitalni doprinos naporima poduzeća, vlada, financijskih aktera i cijelog društva da ispune ciljeve i zadatke Globalnog okvira za bioraznolikost, Ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Vrlo je izravno povezano s Ciljem 15 Globalnog okvira za bioraznolikost, koji se usredotočuje na poduzeća, ali u konačnici na sve naše zajedničke globalne ciljeve jer su poduzeća u središtu načina na koji naša gospodarstva i veliki dijelovi našeg društva ovise o prirodi i utječu na nju.“
„Zahvaljujemo supredsjedateljima i svim autorima ove Procjene“, rekao je dr. Luthando Dziba, izvršni tajnik IPBES-a. „Ovo izvješće se vrlo izravno nadovezuje na uvide i dokaze mnogih ranijih procjena IPBES-a – posebno Globalne procjene iz 2019., Procjene vrijednosti iz 2022. i Procjene povezanosti i transformativnih promjena iz 2024. – nudeći prijeko potrebnu jasnoću i koherentnost za usmjeravanje djelovanja poduzeća i svih donositelja odluka. Priroda je svačija briga, a očuvanje, obnova i održivo korištenje bioraznolikosti ključni su za održivost i uspjeh poslovanja.“
EU povećava ulaganja i privatno financiranje za prirodu
Na razini EU-a, Komisija pretvara ovaj globalni znanstveni zamah u praktične investicijske alate. Plan puta prema prirodnim kreditima ima za cilj stvoriti vjerodostojne mehanizme koji nagrađuju mjerljive pozitivne ishode za ekosustave i mobiliziraju privatno financiranje za obnovu i održivo upravljanje kopnom i morem.
Rad napreduje kroz Stručnu skupinu, namjensku studiju opsega i pilot projekte osmišljene za testiranje pristupa i izgradnju robusne baze dokaza. Tijekom nadolazećih mjeseci inicijativa će prijeći dalje u operativnu fazu, s ranim rezultatima pilot projekata i proširenom savjetodavnom podrškom. Kontinuirana suradnja s državama članicama, poduzećima i međunarodnim partnerima pomaže u pripremi terena za budući razvoj politika i međunarodnu suradnju.
Ovi i drugi napori bit će objedinjeni na Zelenom tjednu EU-a 2026., koji će se održati u lipnju, a koji će se usredotočiti na ulaganje u prirodu i demonstraciju poslovnih razloga za gospodarstvo pozitivno prema prirodi.
Događaj će istaknuti kako modeli koji poštuju prirodu funkcioniraju u praksi – od inovativnih poduzeća i poljoprivrednika koji ostvaruju ekonomske i ekološke koristi, do gradova koji primjenjuju rješenja temeljena na prirodi.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.