Goran Tudor: Slavimo Ramsarsku konvenciju i Dan močvara. Slave i milijuni životinja i biljki.

Objavio
Goran Tudor
-
Užitak voda

Kad sam prijašnjih godina pregledavao planove izleta zagrebačkih planinarskih društava Kapele, Matice ili Dalekovoda, moram priznati, nisam se baš odazivao na neke tamo „pohode vlažnim staništima“. Naziv mi nije otkrivao ništa značajno.

Draža su mi, i članovima moje obitelji i prijateljima, bila brda, planine, polja. Divio sam se šumovitim proplancima, grebenima planina, poljima poravnatim k’o u pistu do horizonta. Naravno, ja dugo nisam znao ni za neke veoma važne činjenice – to o vlažnim staništima.

A uvijek kad ne znaš, onda ignoriraš. Ne poštuješ. Ugrožavaš!

Uglavnom nisam znao za ovako što:

  • U godini 2021. svijet je obilježio 50 godina „Ramsarske konvencije“
  • 40% svih vrsta živih bića na Zemlji vezano je uz vlažna staništa! Milijun vrsta vezanih uz vlažna staništa suočeno je s prijetnjom izumiranja uslijed lošeg upravljanja i gospodarenja od strane ljudi.
  • Od početka 18. stoljeća izgubljeno je gotovo 90 % močvarnih područja u svijetu. Proces se ubrzava pa je samo u zadnjih 50 izgubljeno čak 50 % svih vlažnih staništa u svijetu.
  • Milijarde ljudi egstistencijalno ovisi o vodama. Vlažna staništa osiguravaju više od milijardu radnih mjesta i pružaju usluge ekosustava u vrijednosti od 47 bilijuna dolara godišnje
  • Hrvatska je još davno nominirala pet svojih močvarnih područja u svjetski popis vlažnih staništa.

tudor voda1
Goran Tudor
Autorski članak

Na sreću, stiže me i onaj prvi pravi poticaj – organizirana šetnja nas 30-ak uokolo jezera Rakitje, zapadno od Zagreba. A tu su sreću potom jako utvrdila još naredna dva značajna izleta. U samo dva tjedna dva smo puta pohodili sjeverno Međimurje, oba puta hodali i uz Muru, najbržu europsku nizinsku rijeku. Mogu savjetovati svakome, bez zadrške: obiđite te prelijepe međimurske krajeve oko Štrigove, Murskog Središća, Sv. Marina, Žabnog (najsjevernije mjesto u RH), kad god bili u dobroj prilici. Pređite pješice ravnice, blage brijege, šume, područja oko rijeka, degustirajte poznata vina, čujte glazbu… Mura je u svojim zakutcima zaista raskošna. Zapanjeno sam uz selo Podturen, po prvi put u životu, promatrao izbliza onaj moćni dabrov učinak – oborena ili napola „prepiljena“ stabla kojima on gradi svoje brane. Na istom smo dijelu rijeke na drugu smo stranu obale došli pomoću starinske željezne splavi koju su usred brzaka znali krotiti samo „stari vukovi“, vlasnici skele. Uživali smo i savršeni mir ravnica. Ali prešli i „čuvena“ četiri brda u tradicionalnom pohodu „u slavu Vincekovu“. Dobri domaćini iz lokalnih planinarskih društava i stanovništvo, dočekuju te svakih 500 metara s vinom i glazbenim sastavima u živo, kojima dominiraju, nama malo neobično, duhački instrumenti.

Zalijepio sam se za vode

U autobusu na povratku u Zagreb, preživao sam u sebi jednu dragu i staru mudrost: „Pazi kako se odnosiš prema knjizi; jer i jedna stranica i jedan redak mogu ti promijeniti život“. Jednako je tome tako, ako ne i više, kad se govori o pohodima prirodi. Shvatili ste: „Zalijepio sam se za hodanje uz vode“. Uz sve vodeno – rijeke i potoke, jezera, lokve i močvare. U tome mi/nam je nenadano pomogao i onodobni početak korona-krize; kad je sve stalo, u ožujku 2020. Ali se tada uistinu i nešto divno pokrenulo. (Svaka nevolja donosi i neku klicu radosti!) Višak slobodnog vremena počeli smo supruga Jadranka i ja provoditi izvan stana, popunjavati brzim šetnjama, gotovo svaki dan. Kroz tri mjeseca, od travnja do lipnja, razotkrivali smo zapadni dio zagrebačke okolice, onaj vodeni. Otkrili Savu, njezine šljunčare i jezera na zapadu; jezero Rakitje ima 7 kilometara lijepo uređenih šetnica, a Orešje je doista rijetko i posebno. Plitko – tek pola metra dubine, s puno šljunčanih otočića, zaštićeno područje – rezervirano je prvenstveno za miran život ptica; u jednom smo trenu pogledom obuhvatili čak 39 roda i čaplji – neke su letjele, druge hodale po plićaku, neke nepomično vrebale. Jezero Strmec, malo dalje na sjever, je onako posebno ljupko, svo utonulo u visoke drveće, s tri-četiri klupe za rijetke goste. Krenuli smo mi i suprotnim smjerom, obišli i nedirnutih 12 jezera Savica Šanci istočno od Zagreba. Mimo svih tih vodenih ploha vodi valjda najljepša kopnena šetnica uopće, na visini pet metara – vijugavi Savski nasip koji počinje i prije Podsusedskog mosta, ide do Domovinskog pa dalje, duga valjda 20-25 kilometara. I južno od Zagreba ima vode (potok Lomnica, Čiče…), koja u sazvučju sa starim hrastovim turopoljskim šumama nudi posebne romantične emocije.

Stid me, razglabao sam u sebi. Nevjerojatno, proveo sam život kao naturalizirani Zagrepčanin, a do prije godinu dana o svojoj divnoj rijeci Savi, koja je jednom pradavno zagrlila naš grad zagrljajem dugim 30-ak kilometara, znao sam jadno malo. Kao i svi drugi, tek onih par kilometara između glavnih zagrebačkih mostova (uz zgradu Kockicu) ili mimo jezera Jarun.

Sve što voliš, brojkama dokazuj!

„Ono što mjeriš brojkom, to se razvija!“ Za tu smjernicu dobrog menadžmenta, znam odavno. Pa sam počeo brojati izlete, korake, kilometre; i izbrojio da smo uz vlažna staništa tijekom te 2020-e godine proveli barem 40 dana. Ishodali dnevno po 10.000, 15.000, a jednom i 30.000 koraka (23 km). Nagledali se labuda i roda, i visokovratih sivih čaplji, pataka nakinđurenih nemogućim kombinacijama blještavih boja. Takvog mira, rajskog, nigdje nismo osjetili. Na par koraka od vode, na nekoj klupici ili na busenu trave – ja, mi! Nije da nismo ponekad otišli i do brdovitih predjela, ali ovih nam je godina „đir“ postao– vode. U svoj planer želja za naredne godine uvrstio sam, uz ostalo, i šetnje kroz dva vodena parka prirode: Kopački rit i ušće Neretve. Obići bolje (detaljno) Hrvatsku i regiju, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju pa Makedoniju i Crnu Goru, nudi toliko radosti, da su mi želje za tzv. dalekim putovanjima doista dosta izblijedile. Jer, ovdje se radi o dnevnim i tjednim druženjima i radostima, nasuprot jednom ili dva leta avionom u godini. Stalno nasuprot prigodnom! Jeftino nasuprot skupom! Ekološki čisto nasuprot ekološki prljavom (avioni i kruzeri su izuzetno ekološki prljava prijevozna sredstva).

U tom zanesenom stanju počeli smo, sva moja obitelj, više pratiti medijske objave o vodama, sa voda. Zainteresirao sam se više za tzv. vlažna staništa, i onda čuo za jedan svjetski važan skup dobronamjernih ljudi iz davne 1971.

Ramsarska konvencija iz 1971.

Dugo se na močvare gledalo kao na beskorisne i štetne površine za čovjeka. Mnoge države pokušavale su se riješiti močvara, jezera, pa i morskih plićaka i obale… i pretvoriti ih u poljoprivredne i druge korisne površine. No, u isto vrijeme tekli su suprotni procesi koji su imali za cilj zaštititi te predjele.

Dana 2. veljače 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru na obali Kaspijskog mora potpisana je Konvencija o vlažnim staništima (močvarama), dokument od iznimne međunarodne važnosti. Na taj dan se u svim državama svijeta svake godine obilježava Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa.

Do sada su Ramsarskoj Konvenciji pristupile 171 države,  s priloženim popisom od čak 2.331 vlažna područjem od međunarodnog značaja koja zauzimaju površinu od preko 2,1 milijuna četvornih kilometara. Tako je nastao pojam „Ramsarsko područje“, koje u naravi predstavlja vlažno (močvarno) stanište, osobito važno kao staništa ptica.

Vlažna staništa su sva granična područja između kopna i neke vode, bilo stalno ili privremeno prekrivena vodom, te plitke vodene površine. Vode koje natapaju vlažna staništa mogu biti i stajačice i tekućice. U užem smislu, kako stručnjaci to već klasificiraju, tipična vlažna staništa su bare, močvare, lokve i u bilje zarasli dijelovi rijeke i jezera. Ako se gleda šire, očima jednog prolaznika ili izletnika, to je baš sve u prirodi gdje se miješaju zemlja (kopno) i voda, a toga je na bezbroj mjesta. Vode i mora te sva vlažna staništa  naprosto – volim.

Republika Hrvatska ima pet takvih močvarnih područja: parkove prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te budući park prirode Delta Neretve i ornitološki rezervat – ribnjake Crna Mlaka. Značajan doprinos u implementaciji Ramsarske konvencije u Republici Hrvatskoj je posebnih rezervata na Neretvi – „Modro oko i jezero Desne“, „Ušće Neretve“ i „Kuti“. Riječ je o tri relativno mala područja unutar delte s još uvijek očuvanim, jedinstvenim i reprezentativnim močvarnim staništima te karakterističnim vrstama od osobitog značaja za Republiku Hrvatsku.

Zemlje s najviše takvih područja su Ujedinjeno Kraljevstvo sa 175 i Meksiko sa njih 142, dok najveću površinu takvih staništa ima Bolivija (oko 148.000 četvornih kilometara).

Konvencija svaku zemlju potpisnicu obvezuje na opće očuvanje vlažnih staništa, posebno močvara, na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju.

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa 2023. godine se obilježava pod geslom: “Vrijeme je za obnovu močvara”. U Hrvatskoj prigodne programe organiziraju:

Postao sam jedan od onih koji životom podržava vode, jer vode obogaćuju i daruju život.

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA

Močvare i dobrobit ljudi – Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa 2024.

Objavio
Odgovorno
-
Kopački rit
Foto: Kopački rit / www.pp-kopacki-rit.hr

Močvare i dobrobit ljudi je izabrana tema za ovogodišnji Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa. Cilj joj je naglasiti koliko su močvare i ljudski životi međusobno povezani.

Tema za 2024. podsjeća nas koliko su svi aspekti ljudskog blagostanja povezani sa zdravljem svjetskih močvara. Poziv je to za svakoga od nas da cijenimo i čuvamo svoja močvarna područja. Svaka močvara je važna. Svaki trud se računa.

Dobrobit ljudi neopozivo je povezana sa stanjem svjetskih močvara. Ljudi ovise o tim ekosustavima koji održavaju život. No močvare, ovi vrijedni ekosustavi moraju ostati zdravi ako želimo da nas:

  • nastave opskrbljivati ​​vodom i hranom,
  • podržavaju biološku raznolikost,
  • osiguravaju sredstva za život,
  • štite od ekstremnih vremenskih nepogoda i
  • ublažavaju klimatske promjene.

Devastacija močvara

Unatoč brojnim dobrobitima koje ljudi imaju od močvara, oni ih nažalost svakodnevno oštećuju. Močvare se uništavaju neodrživim poljoprivrednim praksama koje su glavni uzrok gubitka močvara isušivanjem i nasipavanjem. Mnoga močvarna područja, osobito ona u blizini gradova, također su zagađena ljudskim aktivnostima i nedavno su dodatno degradirana plastičnim onečišćenjem, što pogoršava trostruku planetarnu krizu klimatskih promjena, gubitka prirode i onečišćenja koje u konačnici utječe na ljudsko zdravlje.

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa

Trenutačni trendovi u ljudskom naseljavanju također predstavljaju veliku prijetnju očuvanju i mudrom korištenju močvara u blizini rastućih gradova. Kako gradovi rastu i potražnja za zemljištem raste, tendencija je zadiranja u močvare, a one nestaju tri puta brže od šuma. Stoga moramo zaustaviti tekuće uništavanje i potaknuti akcije za očuvanje i obnovu ovih vitalnih ekosustava.

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa
Močvare i dobrobit ljudi – Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa 2024.

Močvare i životi ljudi su isprepleteni

U svakom kutku svijeta ljudi stoljećima ovise o močvarama, crpeći hranu, nadahnuće i otpornost iz ovih važnih okruženja. Stoga ovogodišnja kampanja ističe tri glavne poruke:

  • Ulaganje u održivo korištenje močvara znači ulaganje u budućnost čovječanstva.
  • Močvare mogu gradovima i njihovim stanovnicima pružiti višestruke ekonomske, društvene i kulturne koristi koje podržavaju dobrobit ljudi. 
  • Obnova močvara ključna je za prevladavanje krize klime i bioraznolikosti i za postizanje ciljeva održivog razvoja za dobrobit svih ljudi.

Posjetite web stranicu kako biste istražili resurse koji podržavaju Međunarodni dan močvara i njegovu misiju naglašavanja vitalne veze između močvara i dobrobiti ljudi.

DOBRA HRVATSKA

Nova epoha EU izvještavanja o održivosti poduzeća već odmiče, od 1. siječnja 2024!

Objavio
Matija Hlebar
-
Izvještavanje o održivosti poduzeća
Foto: Freepik

Nova epoha europskog izvještavanja o održivosti poduzeća, kad poodmakne, uskoro, unijet će velike promjene u život i, posebno, upravljački aspekt te njihov utjecaj na okruženje, društveno i prirodno. Znate li koji su sve subjekti po novome obveznici izvještavanja o održivosti? (Do sada je obveznih bilo oko 12.000, a od 2024. ima ih izrazito više!)

Uvod

Od početka 2024. na određena velika poduzeća u Europskoj uniji primjenjuju se Europski standardi za izvještavanje o održivosti (engl. European Sustainability Reporting Standards, ESRS) za financijske godine koje počinju 1. siječnja 2024. ili nakon tog datuma. Obvezna upotreba Europskih standarda za izvještavanje o održivosti propisana je Direktivom o korporativnom izvještavanju o održivosti (engl. Corporate Sustainability Reporting Directive, CSRD) koja je stupila na snagu 5. siječnja 2023.

Nova epoha europskog izvještavanja o održivosti poduzeća
Foto: Nova epoha europskog izvještavanja o održivosti poduzeća – Schrack Training Center

Nova regulativa dosadašenje nefinancijsko izvještavanje zamjenjuje  izvještavanjem o održivosti poduzeća

Objavljivanje nefinancijskih informacija (kroz dosadašnje nefinancijsko izvještavanje) poduzeća je zbog rastuće ekološke i klimatske krize postalo jako važno za različite interesno-utjecajne skupine prilikom donošenja odluka vezanih za poslovanje poduzeća. Zbog potrebe za povećanjem transparentnosti i usporedivosti nefinancijskih informacija poduzeća, nefinancijsko izvještavanje je Direktivom o nefinancijskom izvještavanju (engl. Non-Financial Reporting Directive, NFRD) postalo zakonska obveza u Europskoj uniji od 1. siječnja 2017. za određena velika poduzeća s više od 500 zaposlenih koja su subjekti od javnog interesa.

Nefinancijsko izvještavanje poduzeća se odnosi na izvještavanje o aspektima poslovanja koji su mnogo širi od čisto financijskih, tj. na izvještavanje o:

  • okolišnim,
  • društvenim i
  • upravljačkim aspektima u poslovanju poduzeća.

Nefinancijsko izvještavanje otkriva utjecaj poduzeća na okoliš i društvo te prakse upravljanja poduzeća koje se odnose na čimbenike održivosti. Njegov ključni cilj je komunicirati održivost poduzeća prema svim dionicima.

Važno je naglasiti da je Europska unija odluku o zamjeni nefinancijskog izvještavanja prema NFRD-u izvještavanjem o održivosti poduzeća prema CSRD-a donijela nakon temeljite revizije NFRD-a i prepoznatih značajnih ograničenja, manjkavosti i nedostataka u njezinom provođenju.

Provedba nove obveze izvještavanja o održivosti poduzeća (CSRD)

Provedba nove obveze izvještavanja o održivosti poduzeća (CSRD) zaključuje prijeđeni put Europske unije kroz bitno proširenje i jačanje zakonodavstva za izvještavanje o održivosti poduzeća, slika 1.

Foto: Nova epoha europskog izvještavanja o održivosti poduzeća – Schrack Training Center

CSRD-om se uvodi obveza promišljanja, prikupljanja, prikaza i objavljivanja informacija o međudjelovanju poduzeća i čimbenika održivosti poduzeća:

  • utjecaja poduzeća na čimbenike održivosti i
  • utjecaja čimbenika održivosti na razvoj, poslovne rezultate i položaj poduzeća.

Još jednom: izvještavanje o održivosti poduzeća sada obvezuje poduzeća na objelodanjivanje informacija o njihovom utjecaju na kritične čimbenike održivosti te utjecaju kritičnih čimbenika održivosti na njihovo poslovanje.

Primjena obveze korištenja ESRS-a za izvještavanje o održivosti poduzeća

Kako je utvrđeno provedbom nove obveze izvještavanja o održivosti poduzeća (CSRD), ona poduzeća koja podliježu CSRD-u moraju znatno opsežnije i detaljnije izvještavati o svojoj održivosti obveznim korištenjem ESRS-a. Tako će se primjena obveze korištenja ESRS-a za izvještavanje o održivosti poduzeća u Europskoj uniji kroz narednih nekoliko godina proširiti sa sadašnjih 12.000 poduzeća koja su obveznici nefinancijskog izvještavanja prema NFRD-u na ukupno oko 50.000 poduzeća obveznika izvještavanja o održivosti prema CSRD-u, slika 3.

Foto: Nova epoha europskog izvještavanja o održivosti poduzeća – Schrack Training Center

Provedba: Podnošenje i provjera informacija o održivosti poduzeća

Za poduzeća koja podliježu zahtjevima izvještavanja o održivosti prema CSRD-u i koja nisu obuhvaćena područjem primjene članka 6. Direktive o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu, dioničari koji predstavljaju više od 5 % glasačkih prava ili 5 % kapitala poduzeća, djelujući pojedinačno ili skupno, trebali bi imati i pravo na podnošenje prijedloga odluke za usvajanje na glavnoj skupštini kojim se zahtijeva da:

(1) akreditirana treća strana koja ne pripada istom revizorskom društvu ili mreži kao ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji obavljaju zakonsku reviziju pripremi izvještaj o određenim elementima izvještavanja o održivosti i

(2) se takav izvještaj stavi na raspolaganje glavnoj skupštini.

Ovlašteni revizori ili revizorska društva već provjeravaju financijske izvještaje i izvješća poslovodstva. Provjera izvještavanja o održivosti koju bi obavljali ovlašteni revizori ili revizorska društva pridonijela bi povezanosti i usklađenosti financijskih informacija i informacija o održivosti, što je posebno važno za korisnike informacija o održivosti. Time može doći do daljnje koncentracije i povećanja moći revizorskog tržišta, što bi moglo ugroziti neovisnost revizora i povećati naknade za financijsku reviziju, a naravno namentnuti nove naknade povezane s provjerom izvještavanja o održivosti.

Kako bi se osigurala ujednačena visokokvalitetna praksa provjere izvještavanja o održivosti u cijeloj EU, Europsku komisiju bi tek trebalo ovlastiti (!?) da delegiranim aktima donese standarde provjere održivosti.  ESRS standardi postoje i vrijede od 01.01.2024., ali ne i standardi provjere! Tim standardima provjere trebalo bi utvrditi postupke koje ovlašteni revizor ili neovisni pružatelj usluge provjere slijedi kako bi donio zaključke pri provjeri izvještaja o održivosti.

Kako ništa ne ide preko noći tako se razmišlja o stupnjevanom uvođenju provjere, za početak ograničene provjere, a kasnije razumne provjere izvještaja o održivosti.  Postupnim prelaskom s ograničene provjere na razumnu provjeru omogućio bi se i progresivan razvoj tržišta provjere informacija o održivosti i prakse izvještavanja poduzeća. Postupnim prelaskom postupno bi se povećavali troškovi poduzeća koja podnose izvještaje jer je provjera izvještavanja o održivosti na temelju razumne provjere skuplja od provjere izvještavanja o održivosti na temelju ograničene provjere.

Komisija bi tako delegiranim aktima do 1. listopada 2026. trebala donijeti standarde za provođenje ograničene provjere, a delegiranim aktima najkasnije do 1. listopada 2028. standarde za provođenje razumne provjere. A sve to nakon početne procjene kojom se utvrđuje je li razumna provjera izvediva za revizore, neovisne pružatelje usluge provjere i na kraju (ili na početku!) za samo poduzeće.

Digitalizacija informacija o održivosti poduzeća

Direktivom 2013/34/EU nije propisano da poduzeća dostavljaju svoja izvješća poslovodstva u digitalnom formatu, što otežava pronalaženje i iskoristivost objavljenih informacija. Korisnici informacija o održivosti sve češće očekuju da će takve informacije biti lako dostupne, usporedive i strojno čitljive u digitalnim formatima. Države članice trebale bi moći zahtijevati da poduzeća koja podliježu zahtjevima izvještavanja o održivosti iz Direktive 2013/34/EU svoja izvješća poslovodstva besplatno stave na raspolaganje javnosti na svojim internetskim stranicama.

Digitalizacija stvara prilike za učinkovitije iskorištavanje informacija i potencijal za značajne uštede i za korisnike i za poduzeća. Digitalizacija isto tako omogućuje centralizaciju podataka na razini Unije i država članica u otvorenom i pristupačnom formatu koji olakšava čitanje i omogućuje usporedbu podataka.

Stoga bi tek trebalo zahtijevati da poduzeća svoje izvješće poslovodstva sastavljaju u elektroničkom formatu za izvještavanje i da opisno označavaju svoje izvještavanje o održivosti, u skladu s elektroničkim formatom za izvještavanje iz Delegirane uredbe (EU) 2019/815.

Sankcije predviđene za neispunjenje obveze izvještavanja o održivosti poduzeća

Države članice osiguravaju postojanje djelotvornih sustava istraga i sankcija za otkrivanje, ispravljanje i sprečavanje neodgovarajućeg izvršavanja zakonske revizije i provjere izvještavanja o održivosti.

Ne dovodeći u pitanje svoje sustave građanskopravne odgovornosti, države članice predviđaju učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije u pogledu ovlaštenih revizora i revizorskih društava ako se zakonske revizije i provjere izvješćivanja o održivosti ne obavljaju u skladu s odredbama donesenima u provedbi CSRD-a.

Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi pravila za administrativne sankcije u slučaju kršenja koja već podliježu nacionalnom kaznenom pravu. U tom slučaju one dostavljaju Komisiji relevantne odredbe kaznenog prava.

Zaključno

 Obvezni zajednički Europski standardi za izvještavanje o održivosti su potrebni kako bi se osiguralo da informacije budu usporedive i ujednačeno značajne. Standardi se  temelje na aspektu međudjelovanja poduzeća i čimbenika održivosti i obuhvaćaju sve informacije koje su bitne korisnicima tih informacija. Zajednički Europski standardi za izvještavanje o održivosti potrebni su i kako bi se omogućila provjera i digitalizacija izvještavanja o održivosti te olakšalo njegovo nadziranje i izvršavanje.

Kao i pri donošenju svakog zakona, a u ovom slučaju normi (ESRS), one vrijede onoliko koliko se provode. Provođenje je nužno provjeravati i sankcionirati ne provođenje, jer inače je sve tek mrtvo slovo na papiru. U financijskom izvještavanju u kojme je osnovna veličina novac, provođenje je i definirano i jasno – sve mora odgovarati na drugu decimalu jer sankcije postoje.

Kako će se ta ista »financijska adminstracija«  suočiti s provjerom fizikalnih, kemijskih, socijalnih veličina (i još ponekih) koje sada treba ujednačeno provjeravati pokazat će bliska budućnost. Nije za sumnjati da će financijski sektor ovu novu zlatnu koku ispustiti iz ruke i predati stručnjacima koji razumiju fiziku, kemiju, metereologiju, sociologiju (i još ponešto)… Neće dakako. Priučit će se oni već i na to i neće ispustiti novac iz ruke. Kupit će potrebne stručnjake. Posebno zanimljivo ostaje vidjeti kako ćemo to urediti lokalno.  Na kraju ostaje upitno hoće li i obuhvaćena poduzeća moći sve te zamisli i plaćati. Nismo u stanju na planeti prestati ratovati i trošiti novac na oružje i samouništenje, a sada bismo od istih vođa trebali očekivati empatičan i ljudski orijentiran odnos prema nekoj provjeri izvještaja o održivosti?

No uz sve poteškoće i prepreke neupitno se mora  napraviti iskorak u novom, spoznatom i željenom  smjeru održivosti života na Zemlji.

Rerefenca – preuzeto sa SCHRACK TECNIK CENTER
Nova epoha europskog izvještavanja o održivosti poduzeća – Schrack Training Center

Matija Hlebar

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2024.

U Španjolskoj jučer izmjereno 28 stupnjeva C

Objavio
Odgovorno
-
Turisti na plaži u Valenciji, Španjolska u siječnju 2024.
Foto: Turisti na plaži u Valenciji, Španjolska, siječanj 2024. / Reuters - Eva Manez

Početak godine u Španjolskoj donosi rekordnu vrućinu, jučer je izmjereno 28oC. Još nije kraj siječnja, a već se ruše temperaturni rekordi u Europi. Stručnjaci kažu da 2024. ima jedan prema tri šanse da obori globalni temperaturni rekord iz 2023.

Tijekom siječnja temperaturni rekordi oboreni su na više od 90 mjesta, navodi španjolski meteorološki institut AEMET.

Samo 25. siječnja više od 400 promatračkih postaja, otprilike polovica onih u nacionalnoj mreži, dosegnulo je ili premašilo 20oC s prosječnim maksimumom u cijeloj zemlji oko 18 do 19oC.

Da stavimo ovaj rekord u perspektivu, prosječna maksimalna temperatura u siječnju je obično 10,6oC.

Izvor: euronews.green

Treba li žena u Hrvatskoj i na Balkanu biti „mala i nemoćna“? (Severina)

Objavio
Odgovorno
-
Prava žena
Foto: Split, 2020. / Udruga Domine

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske mr. sc. Radovan Dobronić u izjavi od prije nekoliko dana komentirao je Severinino javno pismo Vrhovnom sudu. Pri tom je spomenuo da Severina ‘nije mala i nemoćna ženica’. Zašto je to izrekao, u kojem širem kontekstu možda, nećemo sad nagađati? Ali nas je podsjetio na staru i bolnu temu ovog političkog i zemljopisnog prostora.

Postići ravnopravnost spolova i osnažiti sve žene i djevojke jedan je od ciljeva održivog razvoja (cilj 5 iz Agende 2030). Na odgovorno.hr ovaj cilj dosljedno promičemo i često objavljujemo pozitivne primjere iz naše poslovne prakse. No, prateći ovu temu svjesni smo i brojnih problema u ostvarivanju rodne ravnopravnosti kako u Hrvatskoj i regiji tako i u EU. Već ostvarena prava žena posljednjih se godina (i decenija) sve više dovode u pitanje te nastoje umanjiti. Stoga je ovo dobar trenutak podsjetiti na položaj žena u Hrvatskoj i na Zapadnom Balkanu.

***

POLOŽAJ ŽENE na Balkanu
izvatci iz: Žene na Balkanu: prava i borbe (Perspectives magazin 8/2021.)

  • Ova borba nikada nije laka. I nikada se neće završiti.
  • Ništa na Zapadnom Balkanu, ni u svijetu, nije „dato“ ženama, sve je postignuto. Borba se nastavlja na osnovu tih postignuća.
  • Čak i kad izgledaju ružičasti (kao ružičasta obmana), položaje žena treba stalno braniti i obnavljati.
Žene na Balkanu
Perspectives magazin: Žene na Balkanu – prava i borbe

Publikaciju je izdana od Fondacija Heinrich Böll, koja samostalno djeluje i njeguje duh intelektualne otvorenost. Trenutno je u svijetu zastupljena sa 30 međunarodnih ureda, a u našoj regiji u Skoplju, Beogradu, Sarajevu i Zagrebu. Ocjene i argumenti iznijeti u publikaciji izviru iz stanja u šest zemalja Zapadnog Balkana (Sjeverna Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska.) koje u svim zemljama nije jednako, ni homogeno, ni intenzitetom svakog pojedinog aspekata isto zastupljeno. Ali se svugdje jednako provlači opća slika: rodna ravnopravnost je stalno ugrožena i poprište borbe i povod za manifestaciju najkonzervativnijih shvaćanja.

Neki slučajevi, kao ilustracija:

  • Tokom rata samo u Bosni je više od 20.000 djevojaka i žena seksualno zlostavljano i silovano.
  • U hrvatskom parlamentu svojedobno se u službenoj raspravi desni političar Anto Kovačević obratio kolegici Vesni Pusić „narodnom poslovnicom“: „Bog je stvorio ženu za madrac, a ne za mudraca“.
  • U Mostaru 2020. godine: „Lutka koja je zapaljena tokom karnevala u proljeće 2020. godine predstavljala je živi model: Martinu Mlinarević, sadašnju ambasadoricu Bosne i Hercegovine u Češkoj. Mlinarević je ujedno i autorica i publicistkinja, a mrze je nacionalisti.“
***

Patrijarhalni muški krugovi vladaju u državama Zapadnog Balkana, a u većini slučajeva duboko su protkani kriminalnim, korumpiranim klanovima. Njihova politika sredstvo je za njihovo bogaćenje, za zbrinjavanje članova obitelji i članova stranke.

Postoji antimoderna, antiliberalna klima, u kojoj rodna prava generalno loše kotiraju. Nakon ratova tijekom devedesetih godina došlo je do značajne repatrijarhalizacije na području bivše Jugoslavije. Čini nam se da žene danas uživaju daleko manje sloboda nego prije rata. U većini zemalja Zapadnog Balkana žene su ostale beznadno nedovoljno zastupljene u procesima donošenja političkih odluka. Ako ipak počnu otvoreno govoriti, ako javno kritiziraju bivaju ušutkivane, omalovažavane, maltretirane, a nerijetko im se i prijeti.

Stanje prava žena i položaj žena nigdje nisu idealni. Ovo nije ekskluzivna karakteristika Zapadnog Balkana. Ono što je karakteristično za ovu regiju jeste tvrdoglavi otpor i gušenje ravnopravnosti između žena i muškaraca, djevojčica i dječaka, LGBTIQ+ osoba, samohranih majki, žena sa sela, Romkinja, etničkih manjina, žena s invaliditetom. Svaki identitet ovdje se prvo klasificira prema spolu (on određuje gdje pripadate u općem društvenom poretku), a zatim prema etničkoj pripadnosti (koja određuje vašu sudbinu u smislu mjesta u kojem živite).

***

Represija čiji je cilj gušenje iznošenja zahtjeva za jednakošću nije skrivena, jer kršenje postojeće „harmonije“ znači narušavanje udobnih pozicija moći, pretvaranje pitanja žena u politička pitanja, pristajanje na revoluciju koja nam „ne treba“. Zato što imamo veće i ozbiljnije probleme nego što je:

  • rodno zasnovano nasilje,
  • učešće žena u politici,
  • rodne nejednakosti na tržištu rada,
  • nasilje nad zajednicama izvan općeprihvaćenog rodnog okvira,
  • seksualno uznemiravanje i napadi,
  • autonomije ženskog tijela.

Žene na Zapadnom Balkanu isključene su i iz drugih „važnijih“ i „ozbiljnijih“ državnih i društvenih pitanja. Nisu (dovoljno) zastupljene u procesima europskih integracija, politikama zaštite okoliša, mjerama oporavka od pandemije…

***

Uzroci su složeni i dugotrajni – generacijsko ugnjetavanje rezultiralo je zavisnošću žena od muških članova obitelji (ekonomskom, psihološkom). Uzorna žena podrazumijevala je tihu i pokornu ženu, a emancipacija je bila fragmentirana i prekinuta. U ovim okolnostima dobili smo društvo u kojem je obično ispravan samo jedan model rodnih odnosa, a podrazumijeva heteroseksualnost, tradicionalnu porodicu, moral i ispunjavanje vjerskih kriterija. Tome treba dodati još mučno naslijeđe ratova devedesetih i dobit ćemo sliku u kojoj ne uspijevamo riješiti uzroke jer smo preplavljeni posljedicama.

Nažalost, danas se i Europska unija suočava s rastućim populizmom i nacionalizmom, zasnovanim na povratku „iskonskim vrijednostima“, koje u osnovi osporavaju jednakost vraćajući žene generacijama unazad.

***

Bez obzira na to koliko to izgledalo beskorisno i uzaludno, moramo stalno ponavljati da živimo u pogrešno postavljenom, patrijarhalnom društvu. To je bitno jer će čitave generacije djevojčica i dječaka odrastati u sistemu ugnjetavanja, smatrajući to sasvim normalnim. Naša društva su još uvijek u tranziciji i svaki trenutak je trenutak za djelovanje.

DOBRA HRVATSKA

Svjetski dan obrazovanja o zaštiti okoliša

Objavio
Odgovorno
-
ekologija
Foto: Freepik

Svake godine 26. siječnja obilježava se Svjetski dan obrazovanja o zaštiti okoliša. Cilj obrazovanja o zaštiti okoliša je poboljšati odnos između ljudi i prirode. Radi se o uvažavanju i razumijevanju prirodnih ekosustava te života u skladu s njima. Obrazovanje o okolišu čini ljude svjesnijima i osjetljivijima na naš utjecaj na planet. Također pomaže u razvoju vještina i stavova potrebnih za pozitivne promjene.

Suvremeni ekološki obrazovni pokret stekao je međunarodno priznanje i značajan zamah zahvaljujući Konferenciji Ujedinjenih naroda o čovjekovom okolišu koja je održana u Stockholmu u lipnju 1972. Na 21. plenarnom sastanku Konferencije usvojena je tzv. Stockholmska deklaracija. Dokument je sadržavao 26 načela koja se tiču ​​okoliša i održivog razvoja. Jedno od tih načela je “Ekološko obrazovanje je bitno”.

Nakon toga, brojne zemlje okupile su se na Međunarodnoj radionici o obrazovanju za zaštitu okoliša, održanoj 1975. u Beogradu. Na radionici su uspostavljena načela obrazovanja o zaštiti okoliša u okviru programa Ujedinjenih naroda. Načela su objavljena u Beogradskoj povelji, koja utjelovljuje temeljne zahtjeve obrazovanja o zaštiti okoliša. Ciljevi povelje su: razvijati svijest i brigu o zaštiti okoliša kao i znanja, vještine, stavove, motivaciju i opredijeljenost za individualni i zajednički rad na rješavanju postojećih problema i prevenciji novih.

Svjetski dan obrazovanja o zaštiti okoliša ne obilježavaju svi na isti dan, npr. Svjetski kongres o obrazovanju za okoliš (WEEC) obilježava ga 14. listopada. Svjetski kongres o obrazovanju za okoliš (WEEC) je međunarodna platforma za sastanke koja pozdravlja sve zainteresirane za obrazovanje za okoliš i održivi razvoj te ih povezuje s međunarodnim akterima u obrazovanju za okoliš.

Ekološko obrazovanje za održivu budućnost

Sva nastojanja za očuvanje okoliša bit će kratkotrajna ako se ne posveti dovoljno pažnje ekološkom obrazovanju. Ekološko obrazovanje je multidisciplinarno područje. Cilj je naučiti pojedince i zajednice kako ljudi mogu upravljati ponašanjem i ekosustavima te živjeti na održiv način. Ekološki odgoj i obrazovanje treba nas naučiti kako živjeti u skladu s prirodom te kako smanjiti negativan ljudski utjecaj na okoliš.

Prema Beogradskoj povelji, „ Odgoj i obrazovanje o okolišu trebaju biti kontinuirani cjeloživotni proces, kako u školi tako i izvan nje.“ Učenje o prirodi ne bi trebalo završiti s odraslom dobi. Ljudi svih dobnih skupina mogu imati koristi od boravka na otvorenom i informiranja o novostima vezanim uz okoliš i njegovu zaštitu.

Rješavanje trenutačne globalne krize zahtijeva nove obrazovne pristupe koji promiču nove načine življenja i stvaraju ekološku, društvenu i međugeneracijsku pravdu. U promicanju Agende 2030. potrebno je razgovarati o tome kako integrirati ciljeve održivog razvoja (SDGs) u ekološko obrazovanje.

Kroz različite strategije i pristupe, edukatori i obrazovni sustavi otvaraju transformacijske putove među kulturama i izgrađuju kompetencije u obrazovanju za okoliš. Procjena prakse ekološkog obrazovanja ključna je za odgovor na to kako i koliko ono funkcionira. Isto tako, obrazovanje učitelja je ključna komponenta.

Stvarna održivost mora prožimati nastavu, učenje, istraživanje i rad unutar obrazovnih institucija te odnose sa zajednicom.

Više na temu ekološkog obrazovanja…

DOBRA HRVATSKA

Putnik Torbjørn Pedersen obišao 203 zemlje svijeta bez korištenja aviona! Poruka: „Uvijek se može održivije i svugdje ću naći prijatelja!“

Objavio
Odgovorno
-
Torbjørn Pedersen
Foto: Torbjørn Pedersen nakon povratka u Dansku / Once Upon a Saga

Hodao je, plovio, jahao, vozio se svakako, 10 godina… ostvario neke nevjerojatne brojke: 3576 dana, 37 kontejnerskih brodova, 158 vlakova, 351 autobusa, 219 taksija, 33 broda i 43 rikše. Prešao je gotovo 375.000 kilometara. Obići sve zemlje svijeta, u svakoj provesti najmanje 24 sata, ne trošiti više od 20 dolara dnevno i – ne koristiti zrakoplov kao prijevozno sredstvo. To je bio plan Danca Torbjørna Pedersena, nadimka Thora, koji se krajem srpnja 2023. vratio u Dansku i proglasio svoju misiju uspješno završenom. 

ZNATE LI DA:
  • Avioni i kruzeri pogotovu spadaju u iznimno velike zagađivače
  • Daleka putovanja mame sirenski; pružaju dosta, ali troše vaše dane na putovanje i nisu ekološka
  • Mnoga uzbuđenja i doživljaje možete jednako doživjeti u Hrvatskoj i regiji, a niste im dali prednost.
  • Skupna putovanja vlakom i autobusom su najekonomičnija i najekologičnija
  • U svom mjestu prednost trebamo dati hodanju, biciklu i javnom prijevozu 

Na put oko svijeta, ovaj danas 44-godišnjak, krenuo 10. listopada 2013. godine i do danas, za nešto manje od 10 godina, posjetio je 203 zemlje svijeta. UN priznaje njih 195, ali Pedersen je odlučio u svoju misiju uključiti i djelomično priznate države.

Kako birati putovanje, uživati, a ne ugroziti okoliš i destinacije – savjeti Davora Rostuhara

Krenuo je u listopadu 2013., s planom: Obići ću sve u samo 4 godine.

Kad je 2013. ostavljao iza sebe posao, obitelj i djevojku, vjerovao je da će mu za cijeli pothvat trebati oko četiri godine. Svijet je ipak imao drugačije planove. Za pojedine zemlje je dugo čekao vizu, do nekih se činilo gotovo nemoguće naći prijevoz osim zrakoplova, a kad su se stvari već odužile i zakomplicirale – svijet se zaključao zbog pandemije koronavirusa.

Na kraju je ipak uspio i 24. je svibnja 2023. krenuo iz posljednje zemlje na svojem popisu, s Maldiva u rodnu Dansku. Doživljaje s puta i avanture redovito je objavljivao na Facebook i Instagram stranici Once Upon a Saga, te na istoimenom blogu.

Na kraju, duga plovidba kući kontejnerskim brodom

S Maldiva je putovao preko Malezije i Šri Lanke, gdje se ukrcao na masivni kontejnerski brod MV Milan Maersk i započeo plovidbu do Danske koja je potrajala 33 dana. Brod za povratak kući nije odabran slučajno. “Postoji neka povijesna dimenzija povratka kući brodom. Ljude to mogu vidjeti na horizontu, a kroz brodski se prozorčić mijenjaju krajolici sve dok se pred očima ne ukaže Danska. To mi se činilo kao prikladan način za dovršetak projekta,” rekao je za CNN Pedersen. 

Na povratku mu je priređen veliki doček u danskoj luci kako bi proslavili njegov put oko svijeta bez korištenja aviona.

Na putu se suočio s brojnim izazovima, mučio se s vizama, ušao u ratna područja…

Na putu je bilo dosta nepredviđenih izazova. Primjerice, previdio je Ekvatorijalnu Gvineju, jednu od najteže dostupnih zemalja na svijetu. Nakon četiri mjeseca i mnogo neuspjelih pokušaja, Pedersen je konačno dobio vizu. Iako su kopnene granice u to vrijeme bile zatvorene, uspio je prijeći zahvaljujući slučajnom susretu sa strancem koji je radio u Ekvatorijalnoj Gvineji i ponudio mu prijevoz.

Tijekom godina na putu, Pedersen je trpio višemjesečna kašnjenja vize u mjestima poput Sirije, Irana, Naurua i Angole.

Preživio je tešku bolest u Gani i intenzivnu oluju na Atlantiku. 

U jednom je trenutku prebolio teški napad cerebralne malarije u Gani, preživio je intenzivnu četverodnevnu oluju dok je prelazio Atlantik od Islanda do Kanade, plovio zatvorenim kopnenim granicama u zonama sukoba, a mnoga je putovanja morao produljiti ili odgoditi zbog pokvarenih brodova ili iscrpljenosti. No pandemija mu je uzrokovala najveća kašnjenja u odnosu na prvotni plan.

Pandemija i zatvaranje granica zatekli su ga u Hong Kongu

Početak 2020. dočekao je u Hong Kongu u kojem je ostao “zaglavljen” dvije godine. U tom mu je trenutku preostalo posjetiti još samo devet zemalja kako bi misija bila ispunjena. U te je dvije godine tamo izgradio život, stekao prijatelje, radio u Crvenom križu… Nakon što je u Hong Kongu dobio radnu vizu i boravište, u posjet mu je došla zaručnica Le i vjenčali su se. Nastavio je putovati 2022., ali ne bez izazova. Samo je posjetu Palauu prethodilo šest mjeseci pregovora, a u mnogim je destinacijama morao po dolasku “odraditi” karantenu od 14 dana.

Na putu je proveo 3576 dana i prešao je 375 tisuća kilometara

Od početka do kraja svoje nevjerojatne avanture, Pedersen je “skupio” neke nevjerojatne brojke: 3576 dana, 37 kontejnerskih brodova, 158 vlakova, 351 autobusa, 219 taksija, 33 broda i 43 rikše. Prešao je gotovo 375.000 kilometara – u što nije uključeno dugo putovanje kući u Dansku. Ali ne radi se o brojevima, rekao je Pedersen za CNN. 

“Radi se o slavljenju ljubaznosti ljudi i dijeljenju pozitivnog pogleda na svijet. Krenuo sam na ovo putovanje s motom ‘stranac je prijatelj kojeg još nisi upoznao’ i na ovom mi se putu više puta pokazalo da je to istina,” rekao je avanturist CNN-u. 

Referenca: PUTNI KOFER 

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2024. 

Međunarodni dan obrazovanja 2024: Za mir, ljudska prava i održivi razvoj – protiv govora mržnje

Objavio
Odgovorno
-
Međunarodni dan obrazovanja
Foto: cherylt23 / Pixabay

Šesti Međunarodni dan obrazovanja obilježava se 24. siječnja 2024. pod temom “Učenje za trajni mir”. U svjetlu eskalacije klimatskih promjena, demokratske erozije, stalnih nejednakosti, rastuće diskriminacije, govora mržnje, nasilja i sukoba na globalnoj razini, obrazovanje se pojavljuje kao moćan alat za rješavanje i sprječavanje ovih izazova u budućnosti. Štoviše, kada se učinkovito oblikuje i provodi, obrazovanje postaje dugoročna investicija sa sve većim povratom. 

Aktivno zalaganje za mir danas je hitnije nego ikad. Obrazovanje je središnje mjesto u ovom nastojanju. Istaknuto je to i u Preporuci UNESCO-a o obrazovanju za mir, ljudska prava i održivi razvoj. Intencija UN-a i UNESCO-a je da učenje za mir bude transformativno. Da pomogne osnaživanju učenika potrebnim znanjem, vrijednostima, stavovima i vještinama te ponašanjima kako bi postali nositelji mira u svojim zajednicama. Temelji mirnijih, pravednijih i održivijih društava postavljeni su kroz obrazovanje. Jer obrazovanje je sila koja prožima svaki aspekt našeg svakodnevnog života i ukupnih izgleda.

Protiv govora mržnje

UN i UNESCO ovogodišnji Međunarodni dan obrazovanja posvećuju ključnoj ulozi koju obrazovanje i učitelji igraju u borbi protiv govora mržnje.

Govor mržnje potiče predrasude i diskriminaciju te može omogućiti i normalizirati nasilje. Njegova nedavna globalna eskalacija, pojačana korištenjem društvenih medija i pogoršana novim i dugotrajnim krizama u različitim regijama, ozbiljno utječe na sigurnost zajednica diljem svijeta.

Nedavna eksplozija govora mržnje

Poruke pune mržnje i teorije zavjere koje ciljaju na određene zajednice i žrtvene jarce sve su prisutnije na društvenim mrežama i drugim internetskim platformama. Nedavno istraživanje UNESCO/IPSOS-a provedeno u 16 zemalja otkrilo je:
  • 67% prijavljenih korisnika interneta susrelo se s govorom mržnje na internetu
  • 85% zabrinuto je zbog utjecaja dezinformacija na svoje sugrađane, smatrajući ih stvarnom prijetnjom koja može destabilizirati društva.
Nakon Hamasovog terorističkog napada protiv izraelskih civila 7. listopada 2023., Liga protiv klevete utvrdila je porast antisemitskih incidenata od:
  • 337% u SAD-u,
  • 320% u Njemačkoj,
  • 961% u Brazilu u usporedbi s prethodnom godinom; i povećanje od
  • 818% u usporedbi s posljednje 3 godine u Nizozemskoj.
Institut za strateški dijalog (ISD) sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu također je otkrio 43 puta veći volumen antimuslimanskih diskursa na YouTubeu uspoređujući četiri dana prije i poslije napada.

Obrazovanjem za mir i ljudska prava, a protiv govora mržnje

Obrazovanje nudi brojne mogućnosti za rješavanje temeljnih uzroka govora mržnje. Senzibilizira učenike svih uzrasta za oblike i posljedice govora mržnje online i offline. To uključuje:

  • osposobljavanje učenika s vještinama prepoznavanja i reagiranja na mržnju i nepravdu,
  • priprema ih da poštuju vrijednost različitosti i ljudskih prava, te ih
  • podučava da prepoznaju razliku između govora mržnje i slobode izražavanja.

Generalna konferencija UNESCO-a nedavno je revidirala svoju Preporuku o obrazovanju za mir, ljudska prava i održivi razvoj s tim ciljem. To je jedini globalni instrument za postavljanje standarda koji utvrđuje kako obrazovanje može dovesti do trajnog mira i poticati ljudski razvoj. Ovaj instrument će oblikovati obrazovne sustave i politike u sljedećim desetljećima, od zakona i politika do razvoja kurikuluma, nastavne prakse, okruženja za učenje i ocjenjivanja.

Godine 2023. UNESCO je objavio vodič Rješavanje govora mržnje kroz obrazovanje kako bi pomogao donositeljima odluka da ojačaju svoje javne politike u ovom području. Organizacija također pojačava svoje napore u promicanju antirasističkih smjernica i rješavanju problema rasizma u udžbenicima, kao i globalnoj inicijativi za borbu protiv antisemitizma u i kroz obrazovanje.

Obrazovanje je ključ održivog razvoja

Kada je u rujnu 2015. usvojila Agendu održivog razvoja do 2030., međunarodna zajednica prepoznala je da je obrazovanje ključno za uspjeh svih 17 njenih ciljeva. Cilj održivog razvoja 4 posebno ima za cilj “osigurati uključivo i pravedno kvalitetno obrazovanje i promicati mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve” do 2030. godine.

Obrazovanje nudi djeci izlaz iz siromaštva i put u obećavajuću budućnost. No brojke zabrinjavaju:

  • oko 244 milijuna djece i adolescenata diljem svijeta ne pohađa školu;
  • 617 milijuna djece i adolescenata ne zna čitati i raditi osnovne matematike;
  • manje od 40% djevojaka u podsaharskoj Africi završi nižu srednju školu;
  • oko četiri milijuna djece i mladih izbjeglica ne pohađa školu. Krši im se pravo na obrazovanje i to je nedopustivo.

Bez uključivog i pravednog te kvalitetnog obrazovanja i cjeloživotnih mogućnosti za sve, zemlje neće uspjeti postići ravnopravnost spolova i prekinuti krug siromaštva koji za sobom ostavlja milijune djece, mladih i odraslih.

DOBRA HRVATSKA

Snijeg i ledena kiša uzrokovali su ovaj tjedan kaos na sjeveru Europe, a danas snijeg pada i diljem Hrvatske

Objavio
Odgovorno
-
snijeg u Zagorju
Foto: Snijeg u Hrvatskoj

Snijeg i ledena kiša uzrokovali su početkom tjedna kaos u Njemačkoj. U Švedskoj je zabilježeno da je utorak bio najhladniji dan u 58 godina, s izmjerenih -44,6 stupnjeva u selu Vittangi. Visina snijega u Oslu dosegla je 43 centimetra, a temperatura iznosi -10 stupnjeva.

Danas snijeg pada diljem Hrvatske. Na cestama su zimski uvjeti, a negdje je i zabranjen promet.

USAMLJENOST – TIHI UBOJICA. A previše tehnologije tome pomaže! Mnogo, nesporno, dokazano!

Objavio
Predrag Zarevski
-
usamljenost
Foto: rawpixel.com / Freepik

Sigurno ste čuli kako se za dijabetes i visoki krvni tlak kaže da su tihe ubojice. Novija istraživanja pokazuju da jedna psihološka pojava – usamljenost, ima u tome značajnu ulogu, ali i da je na mnogo načina i sâma tihi ubojica. 

Obilje tehnologije vodi društvo u „digitalnu zajedničku usamljenost“!

Viša razina digitalne komunikacije smanjuje društvenu povezanost!

Više vremena na mreži – manje sati za realan društveni život!

Usamljenost na razne načine pridonosi i nizu drugih bolesti, od povišenog rizika od srčanog i moždanog udara preko raka do psihijatrijskih poremećaja. Primijećeno je da usamljeni ljudi s godinama češće obolijevaju od povišenog tlaka nego ljudi koji imaju jaku/široku društvenu podršku. Naravno, riječ je o statističkoj povezanosti, a ne i o uzročnosti, jer povišeni tlak ima uzrok i u nizu drugih čimbenika. Npr. ljudi sa smetnjama u ponašanju i doživljavanju izloženiji su vjerojatnosti da ih društvo izolira i da se počnu osjećati usamljeno, što pak dovodi do još većih psiholoških smetnji i tako to dalje vodi u začarani krug. Dakle, riječ je o svojevrsnoj recipročnoj uzročnosti.

***

Sherry Turkle je 2011. objavila knjigu Alone Together, u kojoj ukazuje na čudan paradoks: Viša razina digitalne komunikacije smanjuje društvenu povezanost! A to vodi u začarani krug usamljenosti: usamljene osobe povećavaju količinu virtualnih kontakata jer su usamljene, no na taj način postaju još usamljenije. U doba prije televizije, ljudi su i u gradovima i na selu vodili vrlo intenzivan društveni život na čajankama i sijelima. Nisu ga narušili ni prvi televizori jer su se ljudi okupljali oko televizora u domovima kulture ili barovima, a i kod kuće cijele su obitelji uz televizor također bile na okupu. 

  • Onda kad su televizori pojeftinili, ubrzo je svaki član obitelji gledao u svoj TV-aparat, i tako „izgubio“ prijatelja ili brata. 
  • Pojavom pametnih telefona problem je postao još ekstremniji. 

Stoga njemački psihijatar i psiholog Manfred Spitzer govori o digitalnom zajedničkom usamljeništvu uzrokovanom društvenim internetskim medijima – ponajprije Facebookom i Twitterom (danas Platforma X). Brojna istraživanja pokazala su povezanost između vremena provedenog na društvenim mrežama i depresivnosti i/ili usamljenosti. Tome je više razloga.

  • Prvo, ljudi na mrežama objavljuju uspjehe, za što dobivaju lajkove, što može lako izazvati zavist osobe koja se nema čime pohvaliti. 
  • Još je opasnije krene li na mreži neki oblik cyberbullinga, poput ismijavanja, izrugivanja i izolacije neželjene osobe. 
  • I na kraju, čista tehnička kauzalnost: više vremena na mreži, manje sati za realan društveni život! 

A koliko je važan kontakt uživo, najbolje znaju šefovi međunarodnih tvrtki koje ne žale potrošiti novac na skupe avionske karte i dnevnice kako bi njihovi djelatnici ostvarili izravni kontakt s potencijalnim kupcima. Uostalom, nije li nam svima draže kad nam ljubazna konobarica/ konobar donese kavu na stol, nego kad je sami uzmemo na automatu?

I za kraj jedna zanimljivost: zna se da mnogo ljudi poseže i za alkoholom kad se osjećaju usamljeno. Čak i muške vinske mušice, kad im se onemogući druženje sa ženkama, konzumiraju više alkohola…

Što činiti? 

Zna se: 

  • Tražiti i uživati u društvu (mobiteli su u džepu ili torbi, ne u ruci ili na stolu)
  • Ograničiti dostupnost (gasiti, ostavljati uređaje namjerno dalje od sebe)! Neki ljudi svjesno ne nose mobitel sa sobom, ostavljaju ga u drugoj prostoriji. Kupuju stare modele.  
  • Ograničiti se u korištenju tehnologije u danu (ne prije … sati ujutro, ne poslije … sati popodne, ne za vrijeme ručka…)
  • Dalje smislite sami, volite li sebe.

U pustinji života budala putuje sama, a mudri u karavani. (libanonska poslovica)

Prof. dr.sc. Predrag Zarevski

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2024.
odgovorno@odgovorno.hr

1...474849...182Stranica 48 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z