Svjetski dan sigurnosti hrane, koji se svake godine obilježava 7. lipnja, 2024. doživljava svoje šesto izdanje, dobivajući na važnosti u cijelom svijetu. Njegov glavni cilj je privući pozornost i potaknuti akcije koje će pomoći u sprječavanju, otkrivanju i upravljanju rizicima koji se prenose hranom, pridonoseći sigurnosti hrane, ljudskom zdravlju, gospodarskom prosperitetu, poljoprivredi, pristupu tržištima, turizmu i održivom razvoju.
Ovogodišnja tema zajedničke kampanje FAO-a i WHO-a je Sigurnost hrane: pripremite se za neočekivano. Kampanja će istražiti probleme oko neočekivanih incidenata vezanih uz sigurnost hrane koji se mogu dogoditi čak i kada svi dobro odrade svoj posao u održavanju hrane sigurnom. Incidenti vezani uz sigurnost hrane mogu varirati od manjih događaja do velikih međunarodnih kriza. Od npr. nestanka struje u kući, trovanja hranom u lokalnom restoranu ili dobrovoljnog povlačenja kontaminiranih proizvoda od strane proizvođača do izbijanja zaraze koja potječe od uvezenih proizvoda ili prirodne katastrofe.
Opasnosti za sigurnost hrane ne poznaju granice. Globalizacija je dovela do sve veće povezanosti lanaca opskrbe hranom. Time se povećavaju rizici koje predstavlja nezdrava hrana. Jer mogu brzo eskalirati od lokalnog problema do hitne situacije na međunarodnoj razini.
Godišnje svaka deseta osoba u svijetu (gotovo 600 milijuna ljudi) oboli od kontaminirane hrane, a 420.000 umre svake godine, što rezultira gubitkom od 33 milijuna godina zdravog života
40% tereta bolesti koje se prenose hranom nose djeca mlađa od 5 godina (oko 125.000 smrtnih slučajeva svake godine)
Preko 200 bolesti uzrokovano je konzumiranjem kontaminirane hrane
Bolesti koje se prenose hranom koče socioekonomski razvoj opterećujući sustave zdravstvene zaštite i nanose štetu nacionalnim gospodarstvima, turizmu i trgovini.
Svake godine gubi se 110 milijardi američkih dolara u produktivnosti i medicinskim troškovima zbog nesigurne hrane u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
Kako se što bolje pripremiti za neočekivane incidente vezane uz sigurnost hrane
Ovogodišnja tema Svjetskog dana sigurnosti hrane poziva sudionike da razmotre načine na koje se mogu bolje pripremiti za neočekivane događaje vezane uz sigurnost hrane. Naglašava važnost spremnosti na takve incidente, bez obzira koliko blagi ili teški oni bili.
Kako bi bile spremne za incidente koji utječu na sigurnost hrane, vlade se mogu posvetiti razvoju ili ažuriranju nacionalnih planova intervencija za hitne slučajeve u vezi s hranom, jačanju sustava kontrole hrane, povećanju kapaciteta nadzora i koordinacije te poboljšanju komunikacije s prehrambenom industrijom i javnošću. Prehrambene industrije mogu poboljšati svoje planove upravljanja sigurnošću hrane, podijeliti naučene lekcije i međusobno surađivati te poboljšati komunikaciju s potrošačima. Potrošači moraju biti svjesni kako prijaviti ili reagirati na incidente vezane uz sigurnost hrane. Trebaju razumjeti posljedice nepredviđenih događaja kod kuće, pripremajući se za prikladnu reakciju.
Sigurnost hrane je svačiji posao – slogan je Svjetskog dana sigurnosti hrane. Potiče na odgovornost svakoga od nas da sačuvamo sigurnu hranu u cijelom opskrbnom lancu, od farme do stola. Jer u svakom dijelu ovog lanca postoje opasnosti koje mogu uzrokovati kontaminaciju.
Nakon brze mode pojavljuje se još jedno tržište koje šteti okolišu – to je tzv. brzo dekoriranje ili fast deco. Radi se o jeftinom namještaju i dekoracijama za dom proizvedenim na veliko. Poput odjeće, i to su jeftine imitacije modnih trendova koji se sve brže izmjenjuju. Kao i brza moda, brzo dekoriranje postaje dio potrošačkih navika i ima sve štetniji utjecaj na okoliš.
Zero Waste France, u partnerstvu s National Ressourceries and Recycleries Network i Friends of the Earth France, objavio je u svibnju 2024. izvješće o fast deco praksi i njenom utjecaju na društvo i okoliš. Izvješće upozorava na sve veći utjecaj brzog dekoriranja na okoliš i ističe da se radi o ekološkom problemu usporedivom s problemom brze mode.
Industrija namještaja naime slijedi isti ekonomski model kao i brza moda. Poticanje na kupnju, agresivan marketing, sve atraktivnije cijene. Brendovi namještaja i dekoracija implementiraju ovaj fast deco model, na štetu okoliša i uvjeta rada.
Uređenje interijera, rastuće tržište
Iako fast deco nije nova pojava ona se je tijekom COVID-a znatno ubrzala. Zatvoreni u svoje domove, brojni su ljudi ulagali u uređenje interijera, a to je dovelo do naglog porasta kupnje. Dom postaje mjesto diferencijacije posvećeno praćenju trendova sukladno osobnosti i željama ukućana. “Divovi brze mode, e-trgovine i masovne distribucije, ali i novi igrači u carinjenju i e-trgovini, učinili su sve kako bi ojačali ovaj trend i kako bi iz njega izvukli maksimalan profit, s katastrofalnim posljedicama za planet.” – rekla je Pauline Debrabandere iz Zero Waste France u priopćenju za javnost.
“Između 2017. i 2022., broj komada namještaja stavljenih na tržište u Francuskoj porastao je za 88%, sa 269 na 505 milijuna jedinica stavljenih na tržište.” – ističe se u izvješću. To za 30 milijuna francuskih kućanstava znači gotovo 17 komada novog namještaja po kućanstvu godišnje prema izračunima Zero Waste France. 46% kupaca proizvoda za uređenje interijera obnavlja elemente svoje dnevne sobe barem jednom godišnje.
Brzi namještaj, koji su 1980-ih popularizirali brendovi poput IKEA-e, postaje raširen u svim područjima uređenja interijera. Prema Les Échos Études, tržište dekoracija i namještaja predstavlja [u 2021.] gotovo 26 milijardi eura u Francuskoj – ističe se u izvješću – raspoređeno gotovo jednako između namještaja (12,73 milijarde eura prema IPEA-i 2020.) i dekoracija (13,2 milijarde eura). To je povećanje od 53% u odnosu na 2019.
Fast decoration i fast furniture: umjetnost poticanja potrošnje
Porast prodaje pratila je i promjena u sektoru namještaja i dekoracija. Iako tradicionalni igrači (But, IKEA, Maisons du monde itd.) ostaju vodeći s 38% tržišnog udjela u 2022. sve veća fragmentacija sektora postepeno ih potiskuje. Jačanje pojedinih tvrtki brze mode – H&M i Zara s asortimanom pod brendom Home te dolazak novih igrača u internetskoj trgovini i diskontu, poput kineskih Sheina i Temua, već poznatih u tekstilu, pokazuju pomak sektora prema online trgovini i jednokratnoj potrošnji.
Unatoč svojim društvenim i ekološkim obvezama, IKEA i Maisons du monde dodaju dvije do tri tisuće novih proizvoda u svoj katalog svake godine. Brzo dekoriranje i brza moda dijele isti poslovni model: ogromne količine jeftinih proizvoda i brzo obnavljanje kolekcija. Komercijalni praznici kao što su Valentinovo i Majčin dan koriste se za lansiranje novih kolekcija i poticanje kupnje. Uz to iskorištavaju i prednosti društvenih medija koristeći “unboxing” i “haul” videozapise u kojima utjecajne osobe promiču njihove proizvode.
Organizacije za zaštitu okoliša zagovaraju popravak i ponovnu upotrebu
Na drugom kraju lanca životnog ciklusa proizvoda, model “brzog dekoriranja” također predstavlja značajan izvor otpada. Između 2014. i 2020. broj prikupljenog otpada od namještaja udvostručio se, dosegnuvši 1,3 milijuna tona u 2022. To je više od 18 kg po stanovniku godišnje. I to bez malih ukrasnih predmeta.
Istovremeno, ponovna uporaba, iako ključna poluga za osiguranje održivosti životnog ciklusa predmeta, suočava se s brojnim preprekama. Loša kvaliteta proizvoda, nedostatak financijskih sredstava, nedovoljno zemljišta… Kao rezultat toga, samo 3% prikupljenog namještaja ponovno se koristi, dok 36% završi spaljeno ili oporabljeno za energiju.
Kako bi se situacija promijenila, autori izvješća pozivaju javne vlasti da reguliraju brzo dekoriranje, na isti način kao i brzu modu. Posebno predlažu da se u zakon unese progresivna putanja smanjenja količina koje se stavljaju na tržište, ali i uspostavljanje bonus-malusa za robne marke koje plasiraju prevelik broj proizvoda.
Zero Waste France, Friends of the Earth France i National Ressourceries and Recycleries Network pozivaju na obvezujuće mjere:
smanjiti količine namještaja i dekorativnih artikala koji se prodaju u Francuskoj, kako bi se poštovala granica od +1,5°C određena Pariškim sporazumom.
udvostručiti iznose uložene za razvoj ponovne uporabe u sektoru namještaja i dekoracije, pod vodstvom države.
podvrgavanje dekorativnih artikala načelu onečišćivač plaća kroz sektor posvećene proširene odgovornosti proizvođača (EPR), na isti način kao i kod namještaja.
ograničavanje i regulacija marketinške prakse i oglašavanja koja potiču prekomjernu potrošnju.
smanjiti troškove popravka namještaja i dekorativnih artikala ispod psihološkog praga od 33% nove cijene, zahvaljujući prilagođenoj pomoći (“bonus za popravak”).
zabraniti ili barem primijeniti snažno odvraćajuće kazne od 2025. za proizvode koji se ne mogu reciklirati ili proizvode izrađene s resursima kojima se ne upravlja održivo, kao što je npr. plastično cvijeće.
Previše vremena u blagoj ili nikakvoj tjelesnoj aktivnosti velik je problem današnjice. Vožnja automobilom, sjedilački posao, odmor uz TV pa spavanje i tako u nedogled! Prema Nacionalnom istraživanju o prehrambenim navikama populacije u Hrvatskoj (HAH, 2011./12.) većina radno aktivnih osoba obavlja tjelesno nezahtjevne poslove. Samo 26% ispitanika tijekom posla bavi se i tjelesnim aktivnostima. Zabrinjava podatak da se jedva 13,6% odraslih u slobodno vrijeme rekreira.
Premalo tjelesne aktivnosti škodi zdravlju čovjeka, a posebno je pogibeljno povećanje razine triglicerida i inzulina. U rezultatima istraživanja profesora Hansa Savelberga i njegova tima sa Sveučilišta Maastricht u Nizozemskoj istaknut je i:
Glavni faktor rizika – vrijeme provedeno u sjedenju!
Nizozemski su istraživači utvrdili, nasuprot dosadašnjim stavovima – da dnevna rekreacija u tome malo pomaže. Istraživanje je pokazalo da jedan sat intenzivne aktivnosti na dan, primjerice dvoranski trening ili vježba u teretani, neće dostatno kompenzirati negativne posljedice sjedenja. Razina inzulina i triglicerida u osoba koje sjede 13 sati dnevno, uz to u teretani jedan sat voze sobni bicikl, ne razlikuje se znatno od osoba koje sjede 14 sati bez dnevne tjelesne aktivnosti. Treća skupina ispitanika prošla je najbolje: njima je razina inzulina pala za 15 posto, a triglicerida za 22 posto! To su oni koji su šest sati sjedenja zamijenili s dva sata stajanja i četiri sata šetnje u prirodi! Ključno je – manje sjediti. Ne postoji teretana koja dostatno pomaže nakon 10 sati sjedećeg rada!
Dobra je izreka:
Najbolje se odmaraš dok se krećeš.
Znanost koja se bavi javnim zdravstvom osmislila je inspirativne termine za tjelesnu aktivnost u prirodi. Planinarenje, hodanje, lagano trčanje i štošta drugo u zelenom okolišu spadaju u zeleno vježbanje („green exercise“), čiji se snažan pozitivan utjecaj na zdravlje očituje u smanjenju stresa i poboljšanju mentalnog zdravlja. Jednaku dobrobit donosi i vježbanje u plavom okolišu („blue exercise“) – uz rijeke, mora, jezera, kao i kretanje krajolicima narančasto-žuto-smeđih boja jeseni („orange exercise“). Tjelesna aktivnost u ugodnim bojama prirode donosi i ekonomsku dobrobit. Procjenjuje se da bi masovno vježbanje u prirodi Britaniji moglo smanjiti troškove liječenja za 2,2 bilijuna funti na godinu!
Uglavnom sjedimo. Svakako treba skratiti vrijeme sjedenja, bilo kako! Neke poslove obavljati stojeći ili lagano hodajući (telefoniranje, kratki sastanak). Napraviti pauzu. Dobar trik za ustajanje od stola tijekom rada preporučio mi je moj fizioterapeut – mobilnu aplikaciju!
Žalila sam se na bolove u vratu zbog dugog sjedenja za računalom. Aplikacija zanimljiva naziva „20-20-20“ alarmom me poziva svakih 20 minuta da odvježbam 20 sekundi i zagledam se u daljinu 20 sekundi. Samo 2 x 20 sekundi! I vrat više ne boli!
Foto: Goran Tudor uz planinarski dom na Kamenim svatima.
S ovim što danas znam, a znam dosta jer sam iskusio, tvrdim da nema područja ljudskog života, proizvodnje, potrošnje, stanovanja… na kojem se ne bi mogle razviti neka nova ozbiljna akcija i navika – u smislu doprinosa razumnom, jednostavnom, racionalnom ponašanju i životu. Na poslu, u zabavi, pri održavanju higijene, kupovanju, prijevozu, prehrani, liječenju, sportu, hobiju, , u školi i na fakultetu, u kulturi, građevinarstvu, medijima… svugdje je moguće ustanoviti nove pozitivne navike, koje će biti bolje usklađena sa svijetom, Zemljom, društvom. Biti društveno odgovoran znači zalagati se za sklad ljudi među sobom i sa zemljom.
Ako jednom dođe do sloma prirode, takvog da može ugroziti ljudsku vrstu, floru i faunu na Zemlji, a počelo je… onda neka svatko odgovara za sebe pred božjim sudom: jesam li ja doprinio kataklizmi ? .. Jesam li odupirao i gradio, nastojao promijeniti taj strašni tijek stvari? S koje strane te tanke crvene linije sam stajao, gradio ili palio, zalagao se za boljitkom ili štetio! Zašto sam ignorirao stvari… prodao se za sitniš!?
Moje dvije ranije eko-izjave, možda je zanimljivo pogledati od kuda je počelo:
Danas, ovdje, razmotrit ću samo ona svoja osobna ponašanja – područja – u kojima sam postigao veći napredak u 2023., koja su od većeg značaja za moj identitet, za DOP i održivost. Možda je ovaj tekst dug – no, ne pišem ga samo zbog čitatelja, pišem i zbog sebe!
Proaktivna briga za zdravlje. Ne idem liječniku tek onda kad moram, češće idem preventivno. Preventiva znači odgovornost. Liječnicima idem više preventivno nego kurativno. Svakih pola godine, godinu, tri godine (kako koji pregled nalaže), idem odmah po prvoj smetnji, prije nego se bolest razvije. Naravno, time je trošak kojeg činim zdravstvenom sustavu najmanji, mislim i meni. Odazivam se na sve nacionalne preventivne preglede (debelo crijevo, prostata, madeži..)
Zdravlje moje jedino! Dobre navike i izbjegavanje rizika! Hvala nebesima, ali hvala i meni, mojim navikama, sa zdravljem je OK – izostavljam sve one štetne i rizične radnje i navike (kao pušenje, adrenalinske sportove, alkohol), a promoviram zdrave – vježbam svako jutro barem 25 min!, aktivan se društveno, hodam i planinarim stalno, kuhamo mediteranski, domaće… Nikad mi još Glovo ili Bolt nisu nešto donijeli doma. Znam gdje je pica dobra, tamo i odem nekad.
Krajem 2023. rekao sam DOSTA! Prestao sam konzumirati svaku žesticu, što je zahtijevalo napor i čvrstu volju. Navikao sam na čašicu prije svakog ručka pa i češće. Kušati i više puta , dobru šljivu, viljemovku, lozu.. Sad ih naprosto ne vidim, što je isti onaj pobjednički osjećaj kao kad sam u 32-oj prestao s pušenjem. Mogu svi oko mene i pušiti i piti, ne smeta mi, ne fermam ih, ne prihvaćam ponuđenu čašicu. Rado ponekad popijem neki domaći liker, prigodno.
Kontrola potrošnje goriva u vožnji je važan alat za smanjenje emisije plinova i čestica u zrak Granicu sam postavio na 5,5 l/ 100 km, mjereno na 1000 pređenih kilometara. To mogu samo onda ako se držim prosječne brzine na autoputu od 125 km/sat. Dakle, načelo ekonomične brzine osigurava postizanje cilja – minimalnog zagađivanja okoliša tijekom vožnje.
Podrška ruralnoj Hrvatskoj i eko proizvodnji hrane. Još i prije 5 godine, u svojoj prvoj ekološkoj izjavi (2019.) napisah da gotovo svu hranu nabavljam od malih – ekoloških i seoskih dobavljača. Onda je na listi bilo 20, u godini 2021, 32 isporučitelja, a danas 42. Objavit ću ljeti 2024. tu listu i preporuku na ovom portalu, I jeftinije i zdravije, a pomažem ruralnu hrvatsku. Od naše obitelji veliki trgovački lanci imaju male koristi!
Nabavljam darove i drugo na buvljaku. Čuveni regionalni buvljak Hrelić je jedini „trgovački lanac“, onaj koji najviše od svih, doprinosi održivom životu ljudi i Zemlje. Svi drugi, manje ili više, trude se povećati krajnju potrošnju građana, prodajom novih (i potrebnih i suvišnih nam) stvari, i to novih stvari, što znači nove emisije, itd itd. U redu, neke se stvari moraju kupiti kao nove, nove tehnologije… Kako to ide? Ne kupujem ništa na silu, ništa u zadnji trenutak – upravo suprotno, posjećujući Hrelić povremeno, kupim ono što mi se dopada, što mogu povezati s potrebama nekog od svojih bližnjih rodbine i spremim u zalihe. Dobre, lijepe, funkcionalne stvari! (Da nema buvljaka u naravi ili na digitaliji, završile bi mnoge na otpadu, čak i bez šanse za reciklažu.)
Što darujem za Božić! Počeo sam sa drugačijom praksom darivanja još u 2018. Gotovo svaki dar za rođendan ili Božić ili prigodni uspjeh članova moje obitelji i rodbine, pa i prijatelja, prođem ja na buvljaku, u Hreliću – Zagreb ili Samoboru. Tako da znate: za Božić 2023. podijelio sam svojim bližnjima 10-ak darova – sve je to rabljena roba, odličnog stanja. I njima – primateljima stvarno na korist. Osjećam je nekako pobjednički – znajući za jade mnogih ljudi koji muku muče smišljajući „što da kupim“.., u zadnji čas. Kupuju u nervozi, na silu. Daruju kojekakve tek-tako predmete, đinđe, promašene… U eko izjavi za 2019. napisao sam kako se susprežem u korištenju ukrasnog papira, traja, vrećica – a sad sam otišao puno dalje.
Nastojim smanjiti broj predmeta koje koristim za život, u svim sferama. Evo jednog primjera. Mnogo sam koristio i koristim knjige. Kad vidim da mi više ne služe, da ih ne želim žarko u svojoj kućnoj knjižnici, skupim njih 5, 10, 20 i darujem ih u neku gradsku knjižnicu – 2 do 3 puta na godinu. Upisan sam u bazu donatora gradskih knjižnica, i lijep je to osjećaj.
Respekt prema fauni i flori u mom vrtu. Imam vrt, lijepo imanje sa kućom u Zagorju, gdje preselimo u toplije doba godine (1. svibnja do 1. listopada). To je prilika za biti fer prema životinjama i biljkama koje su tu domicilno. Voćke prskam zaštitnim sredstvom samo jednom na godinu (zimsko pranje). Prvu košnju travnjaka odgađam do kraja svibnja, čime dajem priliku travama i cvijeću da odbace sjeme. A kukcima da opraše cvjetove, pčele da pokupe sok. Kosim rjeđe od susjeda, ne smeta mi travnjak sa 10-15 cm visokom travom – nisam „luđak“ koji neprestance njeguje zeleni sag od 2 cm visoke trave. Pa to nije više ona trava – to je boja!!!.
Elitni restorani, ili narodni? Zalazim najrađe u ugostiteljske objekte koji su bliže starinskim gostionama, a ne onim modernim. Zazirem od obroka koji se sastoje od tzv. slijedova. Čuo sam da je na jednoj svadbu u Kaštelima bilo posluženo 8 slijedova. Toliko je tanjura i bešteka promijenjeno, i sve se to u slijedovima treba prati, slagati, donositi/odnositi. Bože sačuvaj! I jedina je svrha toga psihološka dobrobit konzumenta – osjećaj hedonizma, statusa, moći. Pa nitko nije došao na onu svadbu gladan!
Voda u restoranu. Tražim od konobara vodu iz slavine , u bokalu, što vam naravno u „boljim“ restoranima ne dopuštaju. (po ovome su oni gori, a ne bolji – štetni su: eto, promislite – u hotelu u Dubrovniku nude vam vodu u boci koje se doprema iz okolice Jastrebarskog (Prijevoz u dopremi 500 km. Boca se kasnije otprema u reciklažu udaljenu 600 km, u Hrvatsko Zagorje. Tragedija ili glupost? Oboje!)
Zazirem od luksuza – ekološki je nastrljiv! Dakle, zazirem od svih luksuznih, elitnih, onih modno „IN“: restorana, hotela, automobila, predmeta, mobitela, satova, kućnih uređaja, odjeće, … Što je nešto luksuznije, to za sobom ostavlja već ekološki trag! I ne radi se tu o tome da li sam u stanju podnijeti neki trošak – često bih i mogao. Ali, smatram da za luksuzom nema potrebe, i da je ta praksa atak na zdravlje majke Zemlje! Zazirem s otporom, odbacujući, onako kako je nenadmašni književnik i planinar Edo Popović opisao sebe u knjizi Priručnik za hodače: „Zazirem od gradskih džipova – terenaca, kao što zazirem od blizine svakog nasilnika (pri tome je iznio da golemi automobil ostavlja za sobom 40% dublji ekološki trag od „normalnog“ auta srednje klase).
Ako iza mene mora biti otpada, nek je sortiran! Odvajanje otpada u 15ak vrsta:. obojeni metali, željezo, drvo, plastika, stiropor, zeleni otpad, baterije, sitni papir, velike kartonske kutije, baterije, stari lijekovi, boje, kućni uređaji, elektronski uređaji, gume, staklo, tekstil… Ne žalim truda, odem na udaljeno reciklažno dvorište. Operem plastiku i odjeću prije odlaganja.
Priprava hrane. Kuhamo za dva dana 3 puta u tjednu. Racionalno je, ekonomično, lakše.
Namirnice iz prirode. Čaj od mješavine bilja iz prirode pijemo već 100 godina, (kopriva, majčine dušice, stolisnik.. bazga…). Čaj iz filter vrećice ništa, nikad! Guštamo do kraja u povrću iz prirode, delikatesnim sezonskim darovima: medveđi luk, radić – maslačak, šparoge, tušt, gljive, kopriva.
Ishodajte Hrvatsku, i bliske nam krajeve – BiH, Sloveniju, Srbiju, Mađarsku.. Prvo i najviše Hrvatsku! Obiđite svoj zavičaj, do 100 km od mjesta stanovanja. Onda i krug do 500 km! Koliko nas užitka čeka u hrvatskih 8 nacionalnih parkova i 12 parkova prirode! Može nekad i daleko putovanje, ali nikad ispred bliskih putovanja. Masovna okupljališta turista i udaljena putovanja, avioni, kruzeri… veoma su veliki zagađivači.
Svjetski dan zaštite okoliša najvažniji je međunarodni dan posvećen promicanju očuvanja okoliša. Pod vodstvom Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), održava se svakog 5. lipnja od 1973. godine. Tijekom proteklih pet desetljeća izrastao je u jednu od najvećih globalnih platformi za zaštitu okoliša. Svake godine deseci milijuna ljudi sudjeluju online i kroz osobne aktivnosti te događaje i akcije diljem svijeta.
Ovogodišnja tema i kampanja za Svjetski dan zaštite okoliša usmjerena je na obnovu zemljišta, dezertifikaciju i otpornost na sušu pod sloganom „Naša zemlja. Naša budućnost. Mi smo #GenerationRestoration.”
Svake godine domaćin Svjetskog dana zaštite okoliša je druga država u kojoj se održavaju službene proslave. Zemlja domaćin za 2024. godinu je Saudijska Arabija, koja će biti i domaćin šesnaeste sjednice Konferencije stranaka (COP 16) UNCCD-a, od 2. do 13. prosinca 2024. godine.
Ove 2024. godine obilježava se 30. obljetnica UN-ove Konvencije o borbi protiv dezertifikacije (UNCCD). Prema UN-ovoj Konvenciji o borbi protiv dezertifikacije, do 40% tla na planeti je degradirano, što izravno utječe na polovicu svjetskog stanovništva i prijeti otprilike polovici globalnog BDP-a (44 trilijuna USD). Broj i trajanje suša povećao se za 29% od 2000. godine. Bez hitnog djelovanja, suše bi mogle pogoditi više od tri četvrtine svjetske populacije do 2050. godine.
Suša i dezertifikacija prijete kopnenim ekosustavima diljem planeta, uključujući slatkovodne ekosustave i tlo, vezivno tkivo koje omogućuje život na Zemlji. Zato je važno podsjetiti na ono što čini kopnene ekosustave tako značajnim.
Tlo i voda
Gotovo 60% svih vrsta su kopnene, što kopno čini najraznolikijim staništem na planetu.
Samo 0,5 posto vode na Zemlji je upotrebljiva i dostupna slatka voda. Klimatske promjene to opasno ugrožavaju.
Tijekom posljednja dva desetljeća skladištenje vode na kopnu – uključujući vlagu u tlu, snijeg i led – opadalo je brzinom od 1 centimetra godišnje s ozbiljnim posljedicama za sigurnost vode i proizvodnju hrane.
Suha područja
Suha područja – područja koja se suočavaju s velikom nestašicom vode – pokrivaju 41% kopnene površine Zemlje i 78% svjetskih pašnjaka.
Suha područja stvaraju 44% globalnih usjeva, izvor su hrane za polovicu svjetske stoke i podržavaju živote i sredstva za život više od 2 milijarde ljudi.
Unatoč onome što ime sugerira, suha su područja dom za više od četvrtine svjetskih šuma, trećina su globalnih žarišta bioraznolikosti i predstavljaju kritične migracijske točke za ptice.
Pustinje
Pustinje pokrivaju više od jedne petine kopnene površine Zemlje i nalaze se na svim kontinentima.
Unatoč svojoj reputaciji beživotne pustinje, Sahara je dom za 500 vrsta biljaka, 70 vrsta sisavaca, 100 vrsta gmazova, 90 vrsta ptica i nekoliko člankonožaca, poput pauka i škorpiona.
Mnoge se pustinje šire zbog klimatskih promjena, ali neke zemlje uzvraćaju, uključujući 22 zemlje u Africi koje graniče s pustinjom Saharom gdje inicijativa Velikog zelenog zida ima za cilj obnoviti 100 milijuna hektara zemlje kroz mozaik zelenih i produktivnih krajolika.
Šume
Šume pokrivaju 31% Zemlje, ali nisu ravnomjerno raspoređene jer se više od polovice svjetskih šuma nalazi u samo pet zemalja: Brazilu, Kanadi, Kini, Ruskoj Federaciji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Šume su dom za više od polovice svjetskih vrsta životinja, biljaka i insekata.
Više od 28.000 biljnih vrsta trenutno se koristi u medicinske svrhe, a mnoge od njih nalaze se u šumskim ekosustavima.
Mikroorganizmi tla važni su u proizvodnji antibiotika. Penicilin, na primjer, dolazi od male gljive koja živi u tlu.
Najveći živi organizam na Zemlji je gljiva u Blue Mountains u Sjedinjenim Državama. Pokrivajući oko 965 hektara zemlje, gljiva bi mogla biti stara čak 8650 godina, što bi joj donijelo mjesto među najstarijim živim organizmima na svijetu.
Slatkovodni ekosustavi
Jezera, rijeke i močvare drže 20-30% globalnog ugljika unatoč tome što zauzimaju samo 5-8% kopnene površine.
Rijeka Nil je najduži plovni put na svijetu. Počinje u istočnoj Africi, teče kroz 11 različitih zemalja i proteže se na 6695 kilometara.
Za približno 1,4 milijarde ljudi sredstava za život izravno ovise o pristupu slatkoj vodi, uključujući poslove povezane s industrijom hrane i pića, energije i vode.
Poljoprivredna zemljišta
Svakih pet sekundi erodira se tlo jednako jednom nogometnom igralištu. A potrebno je 1000 godina da se stvori 3 centimetra gornjeg sloja tla.
Svijet će morati povećati proizvodnju hrane za 60-70% kako bi prehranio predviđenu ljudsku populaciju od 9 milijardi do 2050. godine, iako već i sadašnja poljoprivredna ekspanzija ugrožava šume i biološku raznolikost.
Gotovo 75% svjetskih usjeva voća i sjemena ovisi, barem djelomično, o oprašivačima poput pčela. Oprašivači doprinose 35% ukupne svjetske proizvodnje usjeva, oprašujući 87-115 vodećih prehrambenih usjeva diljem svijeta.
Unatoč njihovoj važnosti, oprašivači su u ozbiljnom padu, prvenstveno zbog intenzivne poljoprivredne prakse, upotrebe pesticida, invazivnih vrsta, bolesti i klimatskih promjena.
Globalno, najmanje 2 milijarde ljudi ovise o poljoprivrednom sektoru za život, osobito siromašno i ruralno stanovništvo.
Gradovi
Gradovi zauzimaju 3% kopnene površine Zemlje, ali u njima živi više od polovice svjetskog stanovništva.
Više od jedne trećine najvećih gradova, uključujući Barcelonu, Bogotu, New York i Tokio, značajan dio svoje visokokvalitetne pitke vode dobiva iz obližnjih zaštićenih šuma.
Drveće u urbanim područjima može ohladiti zrak do 5°C, smanjujući potrebu za klimatizacijom za 25%. Urbano drveće pruža višestruke zdravstvene prednosti poput npr. čišće vode. Ono također čisti zrak i smanjuju poplave među mnogim drugim prednostima.
Klimatska kriza stavlja svjetske ekosustave pod udar
Danas se suočavamo zabrinjavajućim intenziviranjem trostruke planetarne krize: krize klimatskih promjena, krize gubitka prirode i bioraznolikosti te krize onečišćenja i otpada. Ova trosturka kriza stavlja svjetske ekosustave pod udar. Milijarde hektara zemlje su degradirane, što utječe na gotovo polovicu svjetskog stanovništva i prijeti polovici globalnog BDP-a. Najviše su pogođene ruralne zajednice, mali poljoprivrednici i ekstremno siromašni.
Obnova zemljišta može preokrenuti trend rasta degradacije zemljišta, suše i dezertifikacije. Obnova povećava sredstva za život, smanjuje siromaštvo i gradi otpornost na ekstremne vremenske prilike. Obnova povećava skladištenje ugljika i usporava klimatske promjene. Obnavljanjem samo 15% zemlje i zaustavljanjem daljnje degradacije moglo bi se izbjeći do 60% očekivanog izumiranja vrsta.
Osim obnove zemljišta važno je usporiti i zaustaviti klimatske promjene kao jedan od glavnih uzroka degradacije zemljišta, suše i dezertifikacije. Prošle godine oboreni su temperaturni rekordi. Velik dio svijeta osjetio je posljedice, ne samo zbog vrućine, već i zbog oluja, poplava i suše. Obnavljanje zemljišta bez rješavanja klimatskih promjena bilo bi kao davanje jednom rukom i uzimanje drugom rukom. Naročito države G20 moraju pokazati vodstvo u cijelom klimatskom programu.
Nada postoji. Zemlje su obećale obnoviti milijardu hektara, što je područje veće od Kine. Svjetski dan zaštite okoliša i Konvencija UN-a za borbu protiv dezertifikacije u prosincu ove godine mogu dati zamah u djelovanju prema ovim ciljevima obnove, usporiti klimatske promjene, zaštititi prirodu i povećati sredstva za život i sigurnost hrane milijardi ljudi diljem svijeta.
Svake godine, 31. svibnja, Svjetska zdravstena organizacija zajedno s partnerima diljem svijeta obilježava Svjetski dan bez duhana, ističući zdravstvene rizike povezane s uporabom duhana i zalažući se za učinkovitu politiku smanjenja potrošnje duhana.
Upotreba duhana je najčešći uzrok smrti koji se može spriječiti i trenutno je odgovorna za smrt jedne od 10 odraslih osoba u svijetu.
Duhan ubije do polovice svojih korisnika koji ne prestanu pušiti
Duhan ubije više od 8 milijuna ljudi svake godine, uključujući procijenjenih 1,3 milijuna nepušača koji su izloženi pasivnom pušenju
Otprilike 80% od 1,3 milijarde svjetskih korisnika duhana živi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
2020. godine 22,3% svjetske populacije je pušilo, i to 36,7% muškaraca i 7,8% žena.
Ekonomski troškovi upotrebe duhana su značajni i uključuju velike troškove zdravstvene skrbi za liječenje bolesti uzrokovanih uporabom duhana, kao i izgubljeni ljudski kapital koji je rezultat morbiditeta i smrtnosti koji se mogu pripisati duhanu.
Kako bi se uhvatile u koštac s epidemijom duhana, države članice Svjetske zdravstvene organizacije usvojile su Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o kontroli duhana (WHO FCTC) 2003. godine. Trenutno su 182 zemlje stranke ovog ugovora. U skladu s FCTC-om su i mjere WHO MPOWER koje dokazano spašavaju živote i smanjuju troškove zdravstvene skrbi.
Taktike industrije duhana i nikotina za privlačenje mladih kupaca – stvaranje budućih doživotnih ovisnika
Duhanska industrija cilja na mlade, stvarajući novi val ovisnosti, a time sebi dogogodišnju dobit. Najnoviji podaci pokazuju da djeca u mnogim zemljama više koriste e-cigarete nego odrasli.
Unatoč značajnom napretku u smanjenju uporabe duhana, pojava e-cigareta i drugih novih duhanskih i nikotinskih proizvoda predstavlja ozbiljnu prijetnju mladima i kontroli duhana. Studije pokazuju da uporaba e-cigareta povećava upotrebu konvencionalnih cigareta, osobito među mladima nepušačima, za gotovo tri puta.
Novo izviješće pod nazivom Privlačenje sljedeće generacije naglašava kako duhanska i nikotinska industrija dizajnira proizvode, provodi marketinške kampanje i radi na oblikovanju političkih okruženja koja će im pomoći u privlačenju mladih.
Izvješće procjenjuje da 37 milijuna djece u dobi od 13 do 15 godina puši. U mnogim zemljama stopa upotrebe e-cigareta među adolescentima premašuje stopu odraslih. U europskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije 20% ispitanih 15-godišnjaka izjavilo je da su koristili e-cigarete u posljednjih 30 dana.
Duhanska industrija ugrožava mlade, trošeći oko 8 milijardi dolara godišnje na razne oblike oglašavanja. Sofisticirano korištenje digitalnih platformi od strane duhanskih kompanija za oglašavanje mladim ljudima također je značajan problem jer komplicira provedbu ograničenja oglašavanja. Te tvrtke iskorištavaju sveprisutni doseg društvenih medija, angažirajući utjecajne osobe koje često ne otkrivaju svoju povezanost s promocijom duhana. Stoga je vrlo važno da vlade hitno zaštite mlade od predatorskih marketinških taktika duhanske industrije.
Svjetski dan bez duhana 2024. pružit će platformu mladim ljudima diljem svijeta kako bi pozvali vlade i institucije da ih zaštite od predatorskih marketinških taktika duhanske industrije
Mladi uskočite i progovorite #TobaccoExposed
Upravo je zaštita mladih od uplitanja duhanske industrije ovogodišnja tema Svjetskog dana bez duhana. Fokus je na mobilizaciji međunarodnih napora za donošenje strožih propisa. Hitno su potrebni efikasni propisi koji štite mlade od štetnih duhanskih proizvoda i obmanjujuće prakse oglašavanja.
Komunikacijska kampanja WHO-a za 2024. godinu poziva mlade da se priključe i progovore na društvenim mrežama. U kampanji #TobaccoExposed upravo su mladi ljudi glavni u prozivanju duhanske industrije zbog njezinih manipulativnih i prijevarnih taktika. Kao i otkrivanju razornog utjecaja koji industrija ima na zdravlje, socijalnu pravdu i okoliš. Cilj kampanje je da se mladi sami zauzmu za svoje ljudsko pravo na zdravu budućnost.
Akt o industriji s nultom neto stopom emisija ili Net Zero Industry Act (NZIA) službeno je usvojen 27. svibnja 2024. na summitu ministara poljoprivrede u Bruxellesu. Zakon se bavi tehnologijama koje će značajno doprinijeti dekarbonizaciji. Posebno podržava strateške net-zero tehnologije koje su komercijalno dostupne i imaju potencijal za brzo povećanje. Takve tehnologije jačaju industrijsku konkurentnost EU i otpornost energetskog sustava, istovremeno omogućujući prijelaz na čistu energiju.
Akt o industriji s nultom neto stopom emisija jedan je od kamena temeljaca nove industrijske politike EU. Ovaj pravni akt pomoći će Europi da predvodi globalnu utrku za zelene tehnologije i pobrinuti se da naš doprinos borbi protiv klimatskih promjena također smanji našu ovisnost, ojača našu stratešku autonomiju i pomogne nam da stvorimo rast i radna mjesta u Europi.
Jo Brouns, ministar Flandrije za gospodarstvo, inovacije, rad, socijalnu ekonomiju i poljoprivredu
Akt o industriji s nultom neto stopom emisija jedna je od tri ključne zakonodavne inicijative industrijskog plana zelenog dogovora EU zajedno sa zakonom o ključnim sirovinama i reformom dizajna tržišta električne energije.
Zakon je odgovor na strahove od ulaganja u infrastrukturu obnovljive energije, električne automobile i druge čiste tehnologije. Njime se u EU omogućuje jačanje domaćih proizvodnih kapaciteta ključnih net-zero tehnologija. Stvaranjem jedinstvenog i predvidljivog poslovnog okruženja za sektor proizvodnje čistih tehnologija, NZIA će povećati konkurentnost i otpornost industrijske baze EU-a. Osim toga podržati će stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i osigurati kvalificiranu radnu snagu.
Ciljevi Akta o industriji s nultom neto stopom emisija
Prema Aktu o industriji s nultom neto stopom emisija, proizvodni kapaciteti određenih čistih tehnologija trebali bi dosegnuti 40% domaće potražnje do 2030. To uključuje baterije i solarne fotonaponske panele koji se trenutno gotovo svi uvoze s dalekog istoka. EU time također pokušava izbjeći uvoz s dalekog istoka za svoju industriju vjetroturbina i dizalica topline.
Akt o industriji s nultom neto stopom emisija nadalje zahtijeva od vlada i Europske komisije da osiguraju globalni tržišni udio u svim ključnim tehnologijama s niskim udjelom ugljika od najmanje 15% do 2040.
Također zahtijeva od proizvođača nafte da pokrenu razvoj infrastrukture za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS). To podrazumijeva razvoj postrojenja za trajno skladištenje kombiniranih 50 milijuna tona CO2 godišnje prikupljenog iz industrijskih procesa. Obično u iscrpljenim naftnim i plinskim poljima.
Privlačenje ulaganja i olakšavanje pristupa tržištima
Osim postavljanja ciljeva, Akt o industriji s nultom neto stopom emisija poboljšava uvjete za ulaganja u čiste tehnologije pojednostavljivanjem i ubrzavanjem postupaka izdavanja dozvola, smanjenjem administrativnog opterećenja i olakšavanjem pristupa tržištima. Javna tijela morat će razmotriti održivost, otpornost, kibernetičku sigurnost i druge kvalitativne kriterije u postupcima nabave za čiste tehnologije i dražbama za korištenje obnovljive energije.
Države članice moći će podržati niz čistih tehnologija kao što su solarne fotonaponske, vjetroelektrane, dizalice topline, nuklearne tehnologije, tehnologije vodika, baterije i mrežne tehnologije uspostavom „strateških projekata” koji bi imali prednost od statusa prioriteta na nacionalnoj razini, kraći rokovi za izdavanje dozvola i pojednostavljene procedure.
Energetski intenzivne industrije kao što su industrija čelika, kemikalija ili cementa koje proizvode komponente koje se koriste u tehnologijama s nultom potrošnjom i koje ulažu u dekarbonizaciju također se mogu podržati putem mjera iz ovog Zakona. Stvaranje Net-Zero Acceleration Valley dodatno će olakšati uspostavu klastera neto-nulte industrijske aktivnosti u EU.
Inovacija i obrazovanje
Osim toga Akt o industriji s nultom neto stopom emisija uključuje mjere za ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i inovacije uz uspostavu industrijskih akademija Net-Zero za obuku 100.000 radnika u roku od tri godine i podupiranje međusobnog priznavanja profesionalnih kvalifikacija.
Uspostavit će se regulatorni sandboxovi za testiranje inovativnih net-zero tehnologija pod fleksibilnim regulatornim uvjetima. Naposljetku, platforma Net-Zero Europe služit će kao koordinacijsko središte, gdje Komisija i zemlje EU-a mogu raspravljati i razmjenjivati informacije, kao i prikupljati podatke od dionika.
Međunarodni dan mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, 29. svibnja, obilježava se od 2003. godine. Prilika je to da se pokaže poštovanje prema hrabrim ljudima koji služe na mjestima sukoba. Od 1948. godine više od 4000 pripadnika mirovnih snaga UN-a poginulo je dok su bili na dužnosti čuvanja mira diljem svijeta. Ovaj dan odaje počast njihovoj žrtvi i obnavlja nadu u budućnost s manje nasilja.
Već 76 godina mirovne snage Ujedinjenih naroda rade na spašavanju i promjeni života u najosjetljivijim političkim i sigurnosnim situacijama u svijetu. Od 1948. više od dva milijuna uniformiranih i civilnih djelatnika pomoglo je zemljama u prijelazu iz rata u mir. Danas više od 70.000 mirovnjaka služi u 11 misija raspoređenih u žarišnim točkama diljem svijeta.
I Hrvatska vojska je značajno doprinjela UN-ovim mirovnim operacijama. Do danas je na razne dužnosti u okviru UN-a ukupno upućen 1581 pripadnik OS RH. Trenutno Hrvatska vojska sudjeluje u tri operacije UN-a i to u: Indiji i Pakistanu UNMOGIP, MINURSO u Zapadnoj Sahari i UNIFIL u Libanonu. U ovim mirovnim operacijama UN-a sudjeluje ukupno 14 pripadnika Oružanih snaga na dužnostima vojnih promatrača
Ova tema potvrđuje ključnu ulogu mirovnih snaga UN-a u pomaganju zemljama u prijelazu iz sukoba u mir. Osim toga podupire Novu mirovnu agendu – za učinkovito rješavanje budućih kriza i sukoba. Naglašava važnost poticanja suradnje i inovacija za učinkovito rješavanje rastućih izazova očuvanja mira. Kako se globalni sukobi nastavljaju mijenjati, UN-ove mirovne operacije nastavljaju se prilagođavati jedinstvenim potrebama i okolnostima svake misije. Nadolazeći Summit budućnosti u rujnu predstavlja priliku za suočavanje s budućim izazovima.
Foto: UN-ove mirovne snage nalaze se na prvim crtama u borbi s krizama povezanim s klimom – Klimatske promjene imaju razoran učinak na zajednice, od suše i poplava do povećane konkurencije i sukoba oko vode i drugih prirodnih resursa / UN
Uz klimatsku krizu koja stvara sve veću prijetnju globalnom miru i sigurnosti, Vijeće sigurnosti pojačava svoje napore kako bi zaštitilo mirovne operacije UN-a diljem svijeta i smanjilo rizik od sukoba koji proizlaze iz porasta razine mora, suša, poplava i drugih klimatski povezanih događaja.
Globalna kampanja UN-a “Mir počinje sa mnom” poziva svakog od nas da se pridruži globalnom pokretu za mir. Prilika je to da pokažete svoju podršku mirovnim snagama, vođama zajednice, aktivistima i mnogim drugima koji su posvećeni tome da svijet učine sigurnijim. Za više informacija posjetite web stranicu kampanje.
Foto: Planinari u Parco Naturale Tre Cime (IT) / Federico Minozzi - EUROPARC Federation
Europski dan parkova, 24. svibnja, je dan obilježavanja i slavljenja zaštićenih područja diljem Europe. To je dan kada se svi parkovi i zaštićena područja diljem Europe okupljaju, slave svoje uspjehe i objavljuju vrijednost i dobrobiti europskih zaštićenih područja zajednicama, donositeljima odluka i široj javnosti.
Zaštićena područja su graditelji mostova. To su mjesta koja imaju sposobnost povezivanja međunarodnih političkih odluka i sporazuma s lokalnim zajednicama. Koristi koje donose parkovi i zaštićena područja daleko nadilaze provedbu globalnih, nacionalnih ili čak regionalnih politika zaštite prirode. Ova mjesta čuvaju neke od najspektakularnijih prirodnih krajobraza u Europi. Svakodnevno pružaju svježu vodu, čist zrak i mjesta za opuštanje, istovremeno potičući održivi regionalni razvoj.
Ovogodišnjim Europskim danom parkova, Federacija EUROPARC želi naglasiti koliko su zaštićena područja ključna za razvoj i provedbu politika zaštite prirode i njihovu središnju ulogu u osiguravanju održivog i otpornog društva u kojem europski građani mogu živjeti, raditi i uživati. Glasajmo za prirodu i dajmo zasluženu podršku našoj prirodnoj baštini.
Europski dan parkova usmjeren je na povlačenje ljudi u prirodu i promicanje europskih zaštićenih područja. Pridružite se promoviranju Dana Europskih parkova koristeći i moć društvenih medija. Europarc poziva sve da se ‘oglase’ na društvenim mrežama. Stavljanjem logotipa Europskog dana parkova “Glasajte za prirodu” na sliku svog parka i objavljivanjem na društvenim mrežama uz #VoteForNature. Iskoristite priliku da istaknete zašto vaš park ili zaštićeno područje zaslužuje svu (političku) podršku koju može dobiti!
Polumaraton, maraton, triatlon izmijenili su moj život . Od prvih početaka u četrdesetsedmoj, trebalo mi je nekoliko godina da se probijem među najbolje u svijetu. Moje vam medalje poručuju: Ništa nije nemoguće!
Rijetko kad ćete dobiti nešto samo tako: prilika je naišla, ja sam je morala zgrabiti. Ja sam izabrala! Na onoj proslavi kod Krauthakera svi smo se okladili da ćemo proći čuveni Maraton du Medoc, ali jedina sam ja odlučila: „Ti ćeš to pokušati!“.
(Nakon što pročitate ovaj tekst kliknite na drugi, povezani, da zaokružite kompletnu priču o Đurđici – Ironwoman)
Kada zacrtaš neki cilj, nema većega gušta nego to ostvariti!
Moj je izbor hoću li se pokrenuti ili nijemo stajati i gledati kako mi život izmiče. Ja biram kakvo će biti moje jutro – hoću li biti nesretna ili ću otvoriti oči i nasmijati se. S dobrim se stavom i čuda počinju događati. Zašto ne istraživati i ne osjetiti život? Ako ćeš stalno biti isti zato što ti je to jednostavnije, kretati se stalno istom zonom komfora, nemoj se žaliti što ti je život monoton, što si nesretan, i ne tvrdi stalno da ti je netko drugi kriv. Učini nešto, preuzmi izazov!
Moje utrke su za mene inicijacija ˗ prelazak u novi život, potvrda da jesam i vrijedim, moja osobna religija. Triatlon je sport koji ti mijenja život, doslovce, mnogo više od maratona. Danas mi neki prijatelji kažu: „Druga si osoba!“ Ne, nisam. Samo sam se ostvarila! Meni je to mrak.
Priznajem, teško se dignuti kada kiši i otići na bazen plivati.
Zna biti užasno teško. Tada moraš istrajati! Nije da baš uživam u svim treninzima. Neki su mi dani bolji, neki lošiji. Život treba živjeti, biti mu gazda koliko god je moguće. Što te u životu čeka sutra, nažalost, ne znaš. Moj pokojni suprug Nikša za života nikada nije bio bolestan, volio je jedriti. Kada mu je ustanovljena neizlječiva bolest, doktori su nam rekli da imamo još tri mjeseca zajedničkog života, a mi smo ih ostvarili šest!
Foto: Đurđica Orepić – Ironwoman – ulazak u cilj
Tragedija i trauma te mijenjaju, testiraju.
Nakon životne tragedije, kada mi je suprug umro, ostala sam sama s troje djece. Bio je to velik šok. Plakala sam neko vrijeme, a onda shvatila da tako više ne ide – svi smo bili nesretni, i ja i djeca. Pogubila sam negdje cijelu sebe. Oduvijek sam bila vesela, i tako sam jednom odlučila s djecom otići u Disneyland. Tamo smo shvatili da smijeh još postoji, kao i mii naš zajednički život. To je bio početak našeg vraćanja na onu ljepšu stranu postojanja. Moj muž će zauvijek biti dio naše priče, ali život ide dalje. Ja volim život. Volim ljude, društvo. Mislim da se sve može popraviti. Treba biti dobar prema sebi. Jednako i prema drugima! Jednako prema svijetu u kojem smo svi jednako. Dođeš, privremeno živiš. Odeš. Smatram dazločestim ljudima nije lako. Zamisli kako je njemu ili njoj – svađa se, podmeće, krade, zavidi, mrzi… to je užasno teško, to je život pun nesreće i tamnih noći i dana. A kad gledaš u svakome dobro, to je predivno. Normalno je da te ponekad netko iziritira. Distanciraš se od nebitnih ljudi, makneš se, ideš drugim putem.
Rođeni smo da budemo sretni. Mislim da smo pogrešno odgajani ˗ škola i društvo naučili su nas da je sve u životu ozbiljno, da se „ne šalimo“. E, ja o tome mislim potpuno suprotno. Iz života se nitko nije izvukao živ – pa kako da ga (život) shvatim ozbiljno? Znam dobro što je i kakav nam je siguran kraj. Život ne treba uzimati preozbiljno, fatalistički, kratak je. Treba živjeti sa svim usponima i padovima. Kad netko kaže „Danas ću se odmoriti“, ja pomislim „Od čega?“ Život teče. Odmorit ćeš se kad umreš. Vrijeme leti!
Znam da ne mogu promijeniti svijet. Ali, jako sam sretna kada nekome mogu pomoći. Sreću treba dijeliti, ne smije stajati samo kod tebe jer će uvenuti, nestati kao da i nije postojala. Kad sreću dijeliš, ona cirkulira, množi se. Pa ako ti se i ne vrati, već ti se dogodi nešto loše, to može biti iskustvo koje uči. No u mojoj priči dobro će uvijek pobijediti!
U mom poslovnom timu nikada ne govorimo da imamo problem, već izazov. Izazov potiče da ga riješiš, i tada je uzbudljivo.
Sa svakom jakom utrkom, kao i zahtjevnim poslom, pomičeš, zapravo, vlastite granice,otkrivaš sebe, najdublje, ono svoje pravo Ja. Na početku, kada tek počnemo trčati, 80 posto nas ima slušalice na ušima, sluša neku muziku. I ja sam krenula tako. Muzika te smiruje, obuzdava turbulentne misli koje ti glavom lete poput crnih i bijelih ptica, zbunjuju, čak i plaše. Sjećam se: za polumaraton Romeo i Julija u Veroni sama sam si nasnimila kompletnu muziku. Počela sa Ninom Simone, završila s Rolling Stonesima i RHCP-om. S vremenom sam muziku počela zanemarivati, a sve više živjeti samo s utrkom, i tada sam otkrila još jednu radost. Osjećaš kako grad kojim trčiš slijedi otkucaje tvog srca – svi ti osmijesi, navijanja, bubnjevi, pogledi, dodavanja ruke, volonteri… sve me to ne mali broj puta rasplakalo.
Moje su utrke moja žetva, a sjetva – to je moj svakodnevni rad,naporan i težak. Dižem se u sedam i odradim bazen. Odem u svoju optičarsku tvrtku, napravim što trebam, čujem se s knjigovođom. Onda se vratim kući, ručam. Popodne je biciklistički trening. Tri sata, oko 75 do 90 kilometara, a odmah potom pet kilometara trčanja. Ljeti, kad su vrućine, sve se pomjera u rano jutro. Dignem se u četiri, plivam dok je noć. Često otplivam tri kilometra od Rovinja do blizu Crvenog otoka, gdje su struje jake i dodatno mi pružaju otpor. Kad sve završim, moj me dragi Ivica čeka s hladnom lubenicom – bacam se u more, zadovoljna jer opet pobijedih.
Kad u nešto jako vjeruješ, prenosiš na ljude, dalje. Priroda je sada moja prava kuća i u njoj je cijela moja obitelj. Moj sin Damjan voli putovati s nama, rođen je za putovanja, ali nekad nije volio trčati. Postavili smo mu uvjet: „Ako ideš s nama, radit ćeš ‘sve po planu’, isto što i mi.“ Sport je važan za djecu, a kako se Damjan nije mogao odlučiti o vrsti sporta, rekla sam mu: „Ako ne želiš nešto po svom izboru, onda ćeš trčati Zimsku ligu“. To mu se svidjelo, osobito zbog druženja i ručka nakon utrke. I moja kći Petra voli ovaj sport, nedavno je istrčala maraton u Ljubljani; često trčimo zajedno. A baka, koja ima 76 godina, na dar je dobila nordijske štapove i danas brzo hoda, i do sedam kilometara u komadu.
Dokumentarni film o meni „Ironwoman“, redateljice Lane Zaninović i urednice Nevene Rendeli , značio je opet nešto dobro za moj život. Svaki put kad ga pogledam, zatitra mi njegova trajna poruka: „Anything is posible“. Poruka mog iskustva.
Marathon Du Medoc odradila sam još jednom. I sigurno ću još koji put. Prva ljubav!
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.