Svjetski dan divljih vrsta 2024: “Povezivanje ljudi i planeta – istraživanje digitalnih inovacija u zaštiti divljih životinja”

Svjetski dan divljih vrsta

Svjetski dan divljih vrsta, koji se obilježava 3. ožujka, globalni je događaj čiji je cilj podizanje svijesti o važnosti očuvanja i zaštite divljih vrsta.

Svjetski dan divljih vrsta ustanovila je Opća skupština Ujedinjenih naroda 20. prosinca 2013. Svrha obilježavanja je podizanje svijesti o svjetskim divljim životinjama i biljkama. Datum 3. ožujka odabran je u znak sjećanja na potpisivanje Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) 1973. godine. To je međunarodni sporazum čiji je cilj osigurati da međunarodna trgovina divljim životinjama i biljkama ne ugrozi njihov opstanak.

Značaj Svjetskog dana divljih vrsta

Svjetski dan divljih vrsta pruža priliku ljudima diljem svijeta da se okupe i slave ljepotu i raznolikost divljih vrsta našeg planeta. Također služi kao podsjetnik na hitnu potrebu poduzimanja radnji za zaštitu ugroženih vrsta i njihovih staništa. Podižući svijest o prijetnjama s kojima se suočavaju divlje vrste, Svjetski dan divljih vrsta pomaže mobilizirati podršku naporima za očuvanje i promicati održive prakse koje mogu pomoći u očuvanju bioraznolikosti našeg planeta za buduće generacije.

“Povezivanje ljudi i planeta: istraživanje digitalnih inovacija u zaštiti divljih vrsta”

Svjetski dan divljih vrsta 2024. (#WWD2024) fokusiran je na digitalne inovacije i naglašava kako digitalne tehnologije mogu potaknuti očuvanje divljih vrsta, održivu i legalnu trgovinu divljim životinjama i suživot ljudi i divljih životinja. Tema za 2024., “Povezivanje ljudi i planeta: istraživanje digitalnih inovacija u očuvanju divljih vrsta”, prepoznaje utjecaj digitalnih intervencija na ekosustave i zajednice u sve povezanijem svijetu.


Nalazimo se usred globalne digitalne revolucije koja uklanja prepreke digitalnom upravljanju usmjerenom na ljude i jednakim mogućnostima. ‘Digitalni jaz’ postupno se smanjuje, a poboljšana povezanost i pristup internetu sada doseže 66% naše globalne populacije. Međutim, oko 2,7 milijardi ljudi diljem svijeta ostaje izvan mreže. U najmanje razvijenim zemljama i zemljama u razvoju bez izlaza na more, samo prosječno 36% stanovništva ima pristup internetu. Nadalje, žene i mladi pojedinci nerazmjerno su pogođeni prazninama u pristupu internetu i digitalnim vještinama spremnim za posao.

Dok je tehnološki napredak značajno poboljšao različite aspekte očuvanja divljih životinja, uključujući istraživanje, komunikaciju, praćenje i analizu DNK, izazovi kao što su nejednak pristup, zagađenje okoliša i neodrživa uporaba tehnologije sprječavaju postizanje univerzalne digitalne uključenosti do 2030.

Svjetski dan divljih vrsta 2024. služi kao platforma za međugeneracijsku razmjenu i osnaživanje mladih. Kroz umjetnost, prezentacije i rasprave, fokusira se na mogućnosti za održivo digitalno očuvanje divljih životinja. Potiče istraživanje postojećih digitalnih inovacija, bavi se intersekcijskim razlikama i predviđa uključivo digitalno povezivanje za sve ljude i planet.

DOBRA HRVATSKA

Kako napasti predjele Natura 2000? Pod okriljem mraka bageri ruju na granici NP Krka – investitor iz Švedske žuri pripremiti zemljište za gradnju!

Foto: Pogled s vidikovca u NP Krka na kanjon / Nikolina Vuković Stipaničev - Hanza Media

Nedjelja je navečer, sredina veljače 2024. Uz slabu rasvjetu strojeva, nedaleko od Roškog slapa, na predjelu Laškovica-Prosik, u kontaktnoj zoni s Nacionalnim parkom “Krka”, bageri neumorno ravnaju teren, sve se praši. 

U zaštićenom području Natura 2000

Ovdje, nadomak Nacionalnog parka, k tome u području Nature 2000, ekološke mreže koju čine područja u posebnom režimu zaštite radi očuvanja ugroženih vrsta i stanišnih tipova od značaja za EU, to bi trebalo biti gotovo neizvedivo, pomislimo. Jer, Natura 2000 je ustanovljena da bi se očuvalo ili revitaliziralo neko područje povoljno za više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova. Mreža obuhvaća oko 27.500 područja na oko 20 posto teritorija Europske unije, što je, kako navode na svojoj službenoj stranici, najveći sustav očuvanih područja u svijetu. Istina, upravljanje tim područjem, valorizira i respektira interese i dobrobit ljudi koji na njemu žive. Ali, da bi netko mogao, pod okriljem noći, nesmetano izvoditi bilo kakve radove, a pogotovo ako nijedna službena instanca o tome ništa ne zna, i ostati neprimijećen, naprosto je nemoguće.

Očito je stvar nekome hitna. 

Ne mare ni za nedjelju, ni za noć. Što se to zbiva, tko radi, što radi, tko je investitor, tko su izvođači, pitali smo se u čudu kada nam je na WhatsApp stigao dramatični video koji u realnom vremenu prikazuje stanje i događanja na terenu.

Prve informacije govore da je riječ o zemljištu koje je vlasništvo RH (države), a da država sasvim sigurno nije investitor ovih radova, nego izvjesni građanin, rodom iz tog kraja, a s adresom u Švedskoj. Došao je, saznajemo od mještana, vjerojatno zbog dogovorenih radova s izvođačem. Zasad poravnava teren, bageri su već progutali gotovo cijelo brdo uz cestu, govore nam i spominju da bi se moglo raditi o pripremi terena za izgradnju budućeg kampa.

Zašto rade u nedjelju po noći?

Autorica: Davorka Blažević

Referenca: ŠIBENSKI.HR

Bodulija, zemlja jednostavnog života i malenog ekološkog otiska (Sonja Šarunić)

Otok Vis - Bodulija
Foto: Filip Filipović / Pixabay

Ljudi drže više do stvari nego do ljudi. Tu nevolja počinje.

Ja sam po rođenju bodulica, a po opredjeljenju hrčak što podrazumijeva vječnu mantru „šteta bacit“. Boduli su, sa svih strana izolirani, ponekad, nepremostivim morem, oduvijek osuđeni na „snađi se nekako s onim što imaš“. U svakoj bodulskoj konobi naći ćete gomilu zahrđalih rabljenih čavala, daščica raznih dužina, praznih „možda zatreba“ kanistera… Moja nana Anica nije u životu bacila  praznu konzervu. Ustvari, nije bacila nikad ništa. 

Živjela sam na otoku do svoje šeste godine, a dolazila, potom tamo, svakog ljeta; i sve do svoje petnaeste ne sjećam da je u kući postojala kanta za smeće. Smeća jednostavno nije bilo. Ovi što se sada promoviraju da su izmislili „Zero waste“ pokret, oni pojma nemaju da smo mi boduli oduvijek zirovejst, sve dok se nažalost u trećem tisućljeću nismo podali turistima (koji nemaju taj bodulski DNK).

Kako je moguće da smeća nije bilo? 

Ostaci hrane, ako ih je bilo, jer se kuhalo skromno, išli su kokicama, praščićima, ovčicama… Prazne konzerve korištene su kao zaimače za dvorišne potrebe ili kao posude za cvijeće. Još kao malom djetetu bilo mi je dopušteno odvijačem uz pomoć čekića probušiti rupice na dnu konzerve pa je napuniti zemljom i u nju posaditi mladicu. Plastičnu vrećicu je trebalo okrenuti naopako, oprati i staviti na sušenje (prljavom vodom zaliti cvijeće) pa nakon sljedeće uporabe ponoviti isti postupak. Papirnati otpad je služio za potpalu. 

Nije bilo stvari koja ne bi dočekala svoj drugi ili treći život i dugi vijek. 

Sve se svodi, doista, na načela, koja su baš 21-om stoljeću važna: ono što imaš koristi dugo, sve dok dostatno dobro služi; popravi i prepravi; pronađi stvari novu namjenu; daruj stvar na korištenje drugom, nemoj baciti. Što je novokupljenog manje i ljudski ekološki otisak bivat će manji! U našoj zemlji boduliji dio je doista malecki.

***

Da, naši su preci u zemlji bodula, boduliji, živjeli štedljivo i jednostavno; nije bilo imanja ni novca. Bila im je nužda djelovati tako. I bili su svi razboriti i ozbiljni. Dobro, a danas, nije li i nama potreba ista, čak i veća, pogibeljna? Istrošenje resursa i zagađivanje svega Zemljinog, promjena klime, već su tu! Ima li veće opasnosti od toga za egzistenciju milijardi i živote milijuna ljudi!

Bodulija i grad 

I onda kad se bodul(ica) preseli u blagostanje kopnene svedostupnosti, ostane bodul(ica). Moje su ladice prepune vrpci kojima bi se mogao privezati cvijet ili ono malo loze koju imam u vrtu, praznih bočica koje mogu zatrebati ako „jednom“ napravim ulje od gospine trave, odrezanih rendera koji mogu zatrebati ako treba produžiti rukave (nekome, nekad, ikad), a tkanine u metraži bolje da i ne spominjem. Budući da svaka bodulica mora znati šivati i popraviti (zakrpati, proširiti, suziti) odjeću, tako sam godinama kupovala metre i metre raznih predivnih materijala od kojih ću jednom nekome (a možda i sebi) nešto sašiti i čuvala ih, jer „ovako kvalitetnih materijala više nema“.  

Hoću li ja ikad ikome išta sašiti, u ovo vrijeme kad bluza, hlače ili haljina u trgovini ili online koštaju manje od pola metra onoga štofa s moje police? Podijeliti? Pokloniti? Samo da netko iskoristi!

U toj fazi dvojbi i smišljanja izlaza, konačno kao da se nešto poremetilo u mom DNK-u, mene bodulice: odlučila sam prepoloviti sadržaj svojih garderobnih ormara, i to po feng shui metodi. Prethodno sam štošta nudila Caritasu i udrugama, ali bez nekog uspjeha, pa onda i prijateljicama, ali sve imaju prepune ormare i čestitaju mi na hrabrosti, jer „i one se spremaju na takvu akciju, ali još ne mogu konkretno…“. I, na koncu, mnogo je toga o’šlo put reciklažnih kontejnera, premda tu „metodu“ smatram najmanje dobrom jer – otpad je otpad. Nadam se (moj bodulski gen želi se nadati) da će netko nešto iskoristiti iz tih kontejnera.

Ali ono čemu se više od svega nadam jest da moja nana Anica s neba nije vidjela što sam učinila. Ipak, ako je i vidjela, poručujem joj da još uvijek zatvaram vodu dok perem zube, da suđe perem jedno iznad drugoga kako bih potrošila manje vode, da višekratno koristim plastične vrećice, da ne bacam hranu i da nikad, baš nikad, nisam bacila kruh u smeće. Ujedno joj mogu obećati da neću ulaziti u shopping mallove i da neću kupiti više od dvije „krpice“ godišnje.

***

Ma kako ne kupovat’!?  Dal’ je moguće danas, uz ono „ŠTETA BACIT’“ (jer može nam još služit’!), afirmirati ono sestrinsko geslo: „ŠTETA KUPIT’“ (jer nema prave potrebe!). Ali.., tko može ignorirati zov mode! Kako se oduprijeti društvenom pritisku i mainstream pravilima ponašanja: „svaku sezonu moraš se nečim ponoviti“, „svaki dan obuci drugo“, „dobro složi boje na sebi“, „pazi da kupiš nešto slično što nosi tvoja kolegica“! Kupujem – dakle postojim! 

Stručnjaci su izračunali da se razvijeni svijet već nakupovao zaliha odjeće za daljnjih 100 godina nekupovanja. 

Šopingiranje – kupovanje nepotrebnog, e, to je prava tema. 

(Preuzeto iz knjige-dnevnika UM/Znanje i vrijednosti 2024)

DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2024.

 

Čudesna tajna! U Dolomitima, na vrhu Tofana, 3244 m, bila i riba.

Tofana - riblja konzerva
Foto: Goran Tudor

KOLIKO TRAJE ŽIVOTNA ŠKOLA POŠTIVANJA DRUGOG?

Od 2016., svake godine naša grupa ide u Dolomite na 5-6 dana. Nestvarna priroda, divan doživljaj.

Lani, dana 17. srpnja 2023. ispeli smo se (ja više žičarom, neki više hodom) na jako visoki vrh Tofana, 3244 m. Čudesna sivo-bijela planina Tofana zaštitni je znak poznatog zimskog centra – grada Cortina d’Ampezzo. Moraš je poštovati, voljeti tu moćnu golet.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Ne osjećaju svi tako.

I tamo, na Tofani, skroz ispod vrha našli smo RIBU. Ali, ova nije bila u vidu okamenjenog fosila, kakve inače možda i nađemo u našim sedimentnim planinama.

Riblju konzervu sa fotografije netko je bacio onako preko ramena, nakon obroka, među rijetke roze grmiće planinskog cvijeća – tu je nađosmo.

Kako je moguće da je neki posjetitelj planinskih čuda to učinio!?

Pa prastaro je među planinarima i kulturnim svijetom pravilo da se sav otpad sa planine nosi natrag u dolinu gdje se odloži u reciklažne spremnike.

Neki čine i više – hodajući, pokupe uz stazu odbačene… bocu, plastiku, limenku

Uzeli smo zahrđalu limenku i ponijeli je dolje u grad.

I spremili tu nesretnu konzervu u „Muzej nepoštivanja“.

Završna riječ: U kratkoj školi života nadaš se da će taj nesavjesni vlasnik konzerve jednom dovoljno porasti da „to“ i drugo slično više ne čini.

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2024.

Neviđeni gorostasni hrast sa horizontalnim granama – ures prirode na Krku

Neviđeni gorostasni hrast sa horizontalnim granama – ures prirode na Krku
Foto: Čedomir Branković

MOĆNI KRČKI HRAST SVOJIM OGROMNIM RUKAMA DOMAHUJE HODAČIMA VESELJE I DOBRODOŠLICU

Tko voli hodati našom prirodom, i to po Krku, bit će na mnogo mjesta i u mnogo prilika nagrađen užitkom. Jedan takav je i susret s golemim neobičnim hrastom. Čudo tog hrasta na Krku su snažne horizontalne grane, njegova razvedena krošnja, po čemu je jedinstven, i ljepotom i dimenzijama konkurira najvećim stablima u postojbini hrasta – Slavoniji. Koliko tek hlada pruža taj hrast u ljetnim mjesecima? Možda i tisuću ljudi može komotno pod njega sjesti!

Gorostasni hrast sa mnogo ruku raste na zapadnom dijelu otoka Krka, u blizini uvale Čavlena, jugozapadno od sidrišta Malinska.

Na fotografiji vidimo ženski lik, planinarku Nadu, pa si zorno možemo odmjeriti i predočiti duljinu grana i visinu stabla. Uz takav dar prirode moraš osjetiti sreću i zahvalnost!

***

Inače, kod nas u Hrvatskoj rastu i prave šume velikih hrastova, tolikih da začuđen staneš i ne vjeruješ u veličinu, po čemu se ističe prašuma Prašnik blizu Stare Gradiške. Predjel sa 1400 stabala hrasta lužnjaka spada u zakonom zaštićeno područje, koje, nažalost, nama hodačima nije dostupno zbog zaostalih mina. Drvosječe bi se itekako veselile jednom tamošnjem obilježenom primjerku visine 39,60 metara, a drvne mase od čak 50 kubika. I hrast kitnjak ima u nas svoje prašume, na primjer, lokaciju Stari bunar na Psunju nedaleko Okučana. Spačvanske šume su golema područja prekrivena hrastom.  I da ovaj puta istaknemo još i posebno poznatu lokaciju Dva hrasta na Papuku. Njezino ime je danas samo spomen na „dvojicu“! Jer tamo danas raste tek jedan hrast, onaj starosti veće od 500 godina, po čemu je vjerojatno i najstariji živi organizam u Slavoniji. Drugi golemi hrast uz njega uspjela je srušiti oluja pred desetak godina.

***

Uz sve ovo moraš se podsjetiti na poklič: Hrvatska prvo, hodom!

Hvala Čedi i Nadi što su s nama podijelili radost gledanja posebnog krčkog hrasta

Goran Tudor

“Ne damo radnička prava!” Moćni Elon Musk i Tesla svjetski su protivnici sindikalnog udruživanja i kolektivnih ugovora. Presudnu bitku protiv toga i njih vodi Švedska – sindikati, tvrtke, politika.

radnicka prava
Foto: Freepik

U Švedskoj se vodi presudna bitka (i) za globalna radnička prava. Na sjeveru Europe sindikati su u velikom sukobu za očuvanje i budućnost skandinavskog modela radničkih prava. Protivnik im je Elon Musk / Tesla, otvoreni svjetski protivnici sindikalnog udruživanja i kolektivnih ugovora, s američkim pristupom – sindikati ne trebaju! Nisu u pitanju plaće, nego model po kojem su uređeni odnosi poslodavaca i radnika, a koji je omogućuje da i radnici imaju koristi od gospodarskog blagostanja. Kako kažu Financial Times i New York Times u pitanju je “kulturološki sraz” švedskog radništva i američkog managementa. Još općenitije: “transatlantski sraz ideala”!

Zašto su Danska i Švedska glasale protiv u EU? Nudi se manje nego već imaju!

Početkom listopada 2022. Vijeće EU-a potvrdilo je novi propis koji bi trebao zajamčiti primjerene minimalne plaće radnicima u svakoj od 27 država članica EU-a. Od 27 članica, 24 bile su “za”, Mađarska je bila suzdržana, a dvije su zemlje – Danska i Švedska – glasale protiv nove direktive.

Razlog nije bio pokušaj danskih i švedskih vlasti da razvodne radnička prava u Europskoj uniji, dapače. Danska i Švedska smatrale su da nova direktiva prekoračuje ovlasti EU-a i da ide kontra njihovog modela po kojem funkcioniraju odnosi poslodavaca, sindikata i zaposlenika – sustava kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora kojima su definirane najniže plaće po sektorima, a koji u konačnici radnicima jamči i višu zaštitu nego u nekim drugim EU članicama.

Lokalni štrajk spor eskalirao – mnogi otvoreno krenuli protiv Tesle

Taj se sustav sada sudario s američkim načinom razmišljanja. Krenulo je u Švedskoj, u prvi mah kao lokalni radni spor između američke kompanije Tesla i njezinih mehaničara: u deset radionica koje servisiraju Teslu skupina radnika je, uz potporu sindikata metalaca, krajem listopada krenula u štrajk jer tvrtka ne želi potpisati kolektivni ugovor. Lokalni spor je, međutim, eskalirao.

Uslijedio je veliki val štrajkova solidarnosti – mnogi radnici, čitava poduzeća uskratila su suradnju Tesli: lučki radnici prestali su iskrcavati vozila koja su dopremljena brodovima, 

poštari su odbili dostavljati registarske tablice za nove Tesline automobile … članovi sindikata prestali su općenito servisirati automobile Tesle. Sindikati u Danskoj, Norveškoj i Finskoj stali su uz švedske kolege: “Kolektivni ugovori su ključan element nordijskog tržišta rada”, poruka je iz finskog sindikata koji okuplja zaposlene u sektoru prometa.

Nije u pitanju plaća – američka kompanija dovedi povijesno u pitanje model kolektivnih ugovora

U toj je poruci sažet ključni razlog ovog solidarnog širenja nezadovoljstva. Ne radi se nužno o visini plaće – iz kompanije tvrde da zaposlenici imaju primanja i druge povlastice u razini onoga što bi imali temeljem kolektivnog ugovora – nego se radi o budućnosti jednog modela koji je u temeljima tamošnjeg tržišta rada i gospodarstva općenito, a koji je, smatraju sindikati, postupcima američke kompanije sada doveden u pitanje.

Model je tipičan za taj dio Europe: u Skandinaviji sindikati i poslodavci s međusobnim poštovanjem pregovaraju o uvjetima rada, uključujući plaće, s gotovo nikakvim uplitanjem države (zato su skandinavske zemlje bile tako skeptične prema ideji da se dogovori zajednički set pravila za primjerenu minimalnu plaću na razini EU-a). Smatra se da je to omogućilo radnicima da imaju veće koristi od ekonomskog prosperiteta.

Štrajkova u Švedskoj gotovo i nema – u društvu je uspostavljeno povjerenje

Statistika pokazuje da se u Švedskoj štrajka neusporedivo manje nego u, primjerice, Francuskoj, zemlji koja je u Europi i poznata po masovnim i učestalim štrajkovima. Prema jednoj usporednoj analizi, u Francuskoj je u razdoblju 2020./2021. na štrajkove potrošeno 79 radnih dana na tisuću zaposlenih, a u Švedskoj samo dva dana. To se dijelom pripisuje upravo ovom modelu koji počiva na kolektivnom pregovaranju i kolektivnim ugovorima.

Koliko je točno radnika u Teslinim radionicama u Švedskoj u štrajku, nije poznato, ali stvar je ionako izašla iz garaža i pretvorila se u ono što mediji poput Financial Timesa i New York Timesa nazivaju “kulturološkim srazom” švedskog radništva i američkog managementa i “transatlantskim srazom ideala”: s jedne strane Elon Musk, otvoreni protivnik sindikalnog udruživanja, a s druge snažni (europski) sindikati koji žele na ovom primjeru pokazati da se mogu othrvati pokušaju jedne goleme kompanije da ignorira lokalnu praksu i uvjete poslovanja.

Četvrt stoljeća promjena, nakon 1995.

Bitnu ulogu u svemu ima – ili bi barem mogla imati – i susjedna Njemačka. I Nijemci imaju snažne sindikalne organizacije, a za razliku od Švedske, gdje Tesla ima mehaničarske radionice, u njemačkoj pokrajini Brandenburg smještena je giga-tvornica, prva takva u Europi, s oko 11 tisuća zaposlenih. Jedan od najmoćnijih njemačkih sindikata IG Metall pokušava tamo učlaniti što više radnika – brojke su ključne da bi se uopće doveli u poziciju da pregovaraju o plaćama i radnim uvjetima.

Otkako je u listopadu krenuo sindikalni otpor na sjeveru Europe, analitičari i mediji posežu za povijesnom paralelom – postoji sličan slučaj iz 1990-ih: jedna američka kompanija koja je htjela švedsko tržište rada prilagoditi sebi, a ne obrnuto. Ali nije uspjela. Nakon tri mjeseca štrajka i pritiska štrajkova solidarnosti, Toys ‘R’ Us je 1995. pristao na kolektivni ugovor. Tek ćemo vidjeti koliko se Europa u tih četvrt stoljeća promijenila.

Reference: Telegram 

Autorica: Irena Frlan Gašparović

DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2024
odgovorno@odgovorno.hr

Međunarodni dan materinskog jezika

Foto: gpointstudio / Freepik

Jezici su najmoćniji instrumenti očuvanja i razvoja naše materijalne i nematerijalne baštine. Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se radi kontinuiranog promicanja jezične i kulturne raznolikosti i višejezičnosti. Time se između ostalog prepoznaje da jezici i višejezičnost mogu unaprijediti uključenost sukladno Ciljevima održivog razvoja. 

Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače od 2000. godine. Osmislila ga je Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) u studenome 1999. Opća skupština UN-a pozdravila je proglašenje dana u svojoj rezoluciji iz 2002. godine. Za proslavu ovog posebnog UNESCO-vog dana svake godine bira se druga tema.

Ideja o obilježavanju ovog dana započela je u Bangladešu gdje je 21. veljače godišnjica dana kada su se ljudi u toj zemlji izborili za priznavanje bengalskog (Bangla) jezika. U Bangladešu ljudi još uvijek polažu cvijeće na Spomenik mučenicima u znak sjećanja na taj dan.

Jezici su vitalni za ljude i svijet kao instrumenti za očuvanje identiteta, razvoja, obrazovanja i integracije. Zapanjujuća je činjenica da oko 40 posto stanovništva planeta nema pristup obrazovanju na jeziku koji govore ili razumiju. Pomaci su ipak vidljivi. Sve je veće shvaćanje važnosti obrazovanja na materinjem jeziku, osobito u ranom školovanju.

Očuvanje jezične raznolikosti

Jezici, sa svojim složenim implikacijama na identitet, komunikaciju, društvenu integraciju, obrazovanje i razvoj, od strateške su važnosti za ljude i planet. Ipak, zbog globalizacijskih procesa oni su sve više ugroženi ili nestaju. Kad jezici nestaju, nestaje i svjetska bogata tapiserija kulturne raznolikosti. Prilike, tradicije, pamćenje, jedinstveni načini razmišljanja i izražavanja — vrijedni resursi za osiguranje bolje budućnosti — također su izgubljeni.

Svaka dva tjedna jedan jezik nestane noseći sa sobom cijelu kulturnu i intelektualnu baštinu. Najmanje 43% od procijenjenih 6000 jezika koji se govore u svijetu je ugroženo, a s njima i bogata kulturna i biološka raznolikost.

Samo je nekoliko stotina jezika doista dobilo mjesto u obrazovnim sustavima i javnoj domeni, a manje od stotinu jezika koristi se u digitalnom svijetu.

Višejezična i multikulturalna društva postoje kroz svoje jezike koji prenose i čuvaju tradicionalna znanja i kulture na održiv način.

Danas raste svijest da jezici igraju ključnu ulogu u razvoju, osiguravanju kulturne raznolikosti i međukulturalnog dijaloga, ali i u jačanju suradnje i postizanju kvalitetnog obrazovanja za sve, u izgradnji uključivih društava znanja i očuvanju kulturne baštine, te u mobiliziranju političkih volja za primjenom dobrobiti znanosti i tehnologije u održivi razvoj.

DOBRA HRVATSKA

Stihovi Antuna Branka Šimića za pjesnika Danijela Dragojevića, 19.2.2024.

zvjezdano nebo
Foto: Freepik

Koji stih posvetiti velikom pjesniku Danijelu Dragojeviću, njegovim pjesmama i odlasku 19. veljače 2024.?. A da sve stane u par reda, „u tri riječi“, kako pjevaše kolega mu, istovremenik, drugi pjesnik, Arsen Dedić („Ono sve što znaš o meni/ u tri riječi sve bi stalo…“ )

One, baš takve, zapisao je Antun Branko Šimić, opet pjesnik, u zbirci „Preobraženjima“, 1920.

Čitamo Šimićeve pjesme za sve pjesnike i za sve ljude. 

PJESNICI SU ČUĐENJE U SVIJETU

Oni idu zemljom i njihove oči 

Velike i nijeme rastu pored stvari

 

Naslonivši uho

Na ćutanje što ih okružuje i muči

Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.

 

(Antun Branko Šimić, 1920.)

 

OPOMENA 

Čovječe pazi 

Da ne ideš malen

Ispod zvijezda!

 

Pusti 

Da cijelog tebe prođe 

blaga svjetlost zvijezda!

 

Da ni za čim ne žališ

Kad se budeš zadnjim pogledima 

Rastajao od zvijezda!

 

Na svom koncu

Mjesto u prah

Prijeđi sav u zvijezde.

 

(Antun Branko Šimić, 1920.)

DOBRA HRVATSKA
Veljače 2024 

Veliki pjesnik, Danijel Dragojević, najveći – Uz njegov odlazak

danijel dragojevic
Foto: Dragojević, Danijel hrvatski pjesnik i esejist

Otišao po drugi put u visine. Prvi put, visoko, visoko, letio je odavno i dugo, kao naš najveći hrvatski pjesnik 20/21 st.. Dragojevićeve riječi o poeziji, kao voditelja na radiju, i njegove stihove iz  20-ak knjiga poezije, živjeli su mnogi. Njegov drugi odlazak u visine, one vječne, bijaše usamljenički, jer tako je, svojim izborom, a vjerojatno tuđim poticajem, živio zadnjih decenija. 

Umro je Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik. Nedavno u siječnja napunio je devedeset godina. Danijel Dragojević bio je Korčulanin, iz Vele Luke, a živio je i radio u Zagrebu.

Margarete
Foto: VecMes / Freepik

Margarete

Šaljem ti

veselje gledati

margarete bliske i bez granica

dolazeće i prelazeće ni u što

u poruku udes i djetinjstvo usred dana

Nevinosti zoro ponovno gledaj

Šaljem ti

tišinu oko njih

ona miriše onim što raste

u potrazi za svojim sjenama

koje se nikad do kraja ne gase

cvjetaju

 

Priredila Blanka Will / www.radiogornji grad.hr

Pjesnik u vremenima poremećenim i neprihvaćenim, za južine koja zbunjuje životinje i ljude, kad ni velebitski medvjedi više ne hiberniraju redovito. 

Danijel Dragojević umro je 19. veljače,  u zimu 2024., ove bolesno tople veljače. Pjesnik velikog opusa izmaknuo se iz života, sklanjajući se iz vremena promijenjenih, neprirodnih, jer kome sad vjerovati kad se i pčele dadu prevariti?

“Hvala Bogu da ću uskoro umrijeti”, napisao je u svojoj pjesmi u prozi “Dolazak proljeća” Dragojević, poručivši da ne bi volio jesti med pčela koje ne razlikuju umjetno od prirodnog cvijeća. Tri baš takve, zbunjene kao da su evolucijski neopremljene, piše pjesnik, gledao je kako oblijeću plastične tučke ispred dućana u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici.

Dragojevića je kritika još za života proglasila klasikom. Objavio je dvadesetak knjiga, među kojima su ” Kornjača i drugi predjeli”, “Nevrijeme i drugo”, “Prionopid”, “Razdoblje karbona”, “Rasuti teret”, “Cvjetni trg”, “Žamor”, “Negdje”, “Kasno ljeto”… Mnoge je čitatelje njegova osobnost intrigirala koliko i njegove pjesme, jer je za javnost odavno odlučio i do kraja života ostao – šutljiv. Sve što je javno želio reći kazivao je u svojoj poeziji.

Komunikacija sa svijetom – pjesmama. Intervjue nije davao, medija se kao književni autor klonio, makar je kao urednik ostavio bitna traga u emisijama o poeziji na Hrvatskom radiju; dugi niz godina uređivao je “Poeziju naglas”, “Dnevnike i pisma” te “Bibliovizor”.

Otkako više nije uređivao emisije na Hrvatskom radiju, Danijel Dragojević u javnosti nije govorio. Kad je prije trideset godina nagrađen Goranovim vijencem poručio je da ne bi mogao doći u zabludu da pomisli da nagradu prima baš on osobno. Te kazao da se zahvaljuje u ime tog drugog, tog nagrađenog Danijela Dragojevića, o kojem “mnogi od vas i mnogi od mojih kritičara bolje znaju … više nego ja”. Zahvalio se u ime Dragojevića kojega, kazao je, nema bez njegovih čitatelja, jer pjesnik se u onom drugom, onom koji ga čita, ostvaruje.

Nije želio ni da se njegove knjige javno predstavljaju. Kolikogod da Dragojević pjesnik bio čitan, kolikogod da se njegovi naslovi tražili, knjige su mu nakladnici objavljivali u svega jednom izdanju, jer tako je osobno htio. Nije želio da se objavljuju nova izdanja.

Dragojevićeve knjige nećete naći ni u antikvarijatima, malokoji vlasnik će ih prodati.

Gotovo da je svaku knjigu objavljivao kod drugog izdavača, izuzev što je sredinom 1960-ih dvije zbirke zaredom objavio u tadašnjem poduzeću Naprijed te dvije knjige koje je objavio u Frakturi, zbirke poezije “Negdje” i potom “Kasno ljeto”.

O Danijelu Dragojeviću, izuzev onih koji su mu bili bliski, općenito se malo znalo. Inzistirao je na privatnosti, sklanjao se od mikrofona i fotoaparata.

Dobitnik je, među ostalim:

Goranove nagrade 2005. za knjigu “Žamor”, nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu “Razdoblje karbona”, nagrade Branko Miljković za knjigu “Prirodopis” 1974. godine te brojnih drugih priznanja. No, i nagrade je vremenom prestao prihvaćati. Tako je 2019. odbio primiti Nazora za životno djelo.

Dragojević je gimnaziju završio u Dubrovniku, povijest umjetnosti diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Prvi put je njegova poezija objavljena 1956., u splitskom časopisu Mogućnosti.

U već spomenutoj pjesmi “Dolazak proljeća” Dragojević, u zbirci naslovljenoj “Kasno ljeto”, njegovoj posljednjoj knjizi, objavljenoj 2018., piše:

“… danas mi je Mate Ganza pred jednim rascvjetalim stablom rekao kako je čitao da pčele više sele u gradove (on je rekao zauzimlju gradove) i prirodoslovci ne znaju kako bi tu njihov život mogao biti moguć. Užasnuo sam se i zašutio. Možda budućnost ne bude tako daleka kako sam se nadao.”

Izvor : Jutarnji list 
Autorica: Karmela Devčić

(Opaska: Naslov, uvodnik, podnaslovi, pjesma …. obrada članka za ovu objavu – uredništvo odgovorno.hr)

DOBRA HRVATSKA
Veljače 2024.
odgovorno@odgovorno.hr

Svjetski dan socijalne pravde

Socijalna pravda
Ilustracija: macrovector / Freepik

Svijet se konstantno suočava sa značajnim problemima uključujući financijske krize, nezaposlenost, siromaštvo, nejednakost među društvima i diskriminaciju. Obilježavanje Svjetskog dana socijalne pravde trebalo bi doprinijeti daljnjoj konsolidaciji napora međunarodne zajednice u iskorjenjivanju siromaštva, promicanju pune zaposlenosti i dostojanstvenog rada, jednakosti spolova i pristupa društvenom blagostanju i pravdi za sve.

Kopenhaška deklaracija

Na Svjetskom samitu za društveni razvoj održanom 1995. u Kopenhagenu donešena je Deklaracija iz Kopenhagena i Program djelovanja čime se preko 100 političkih čelnika obvezalo smanjiti siromaštvo, raditi na punoj zaposlenosti i stvoriti stabilna, sigurna i pravedna društva. Odlučili su da ljude moraju staviti u središte razvojnih planova.

Države članice UN-a su na sjednici Komisije za društveni razvoj 2005. revidirale Kopenhašku deklaraciju i Program djelovanja. Dvije godine kasnije, 26. studenog 2007., Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je da će se od 2009. nadalje 20. veljače svake godine obilježavati kao Svjetski dan socijalne pravde. Dana 10. lipnja 2008. Međunarodna organizacija rada usvojila je Deklaraciju ILO-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju. Organizacije diljem svijeta, uključujući Ujedinjene narode i Međunarodni ured rada pripremaju i predstavljaju planove za rješavanje problema i promicanje socijalne pravde. Značajan doprinos obilježavanju ovog dana daju i Sindikati.

Društveni razvoj i socijalna pravda

Društveni razvoj i socijalna pravda neophodni su za postizanje i održavanje mira i sigurnosti unutar i među nacijama. Istovremeno društveni razvoj i socijalna pravda ne mogu se postići bez mira i sigurnosti, ili uz nepoštivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Globalizacija i međuovisnost današnjeg svijeta koja se očituje kroz trgovinu, ulaganja i napredak u tehnologiji, otvara nove mogućnosti za rast svjetskog gospodarstva te razvoj i poboljšanje životnog standarda diljem svijeta. No istodobno svijet je suočen s ozbiljnim izazovima, uključujući financijske krize, nesigurnost, siromaštvo, isključenost i nejednakost unutar i među društvima, te značajne prepreke daljnjoj integraciji i punom sudjelovanju u globalnom gospodarstvu za zemlje u razvoju, kao i neke zemlje s gospodarstvima u tranziciji.

Socijalna pravda zahtijeva jake i koherentne politike u mnoštvu područja. Fiskalna, monetarna i druge ekonomske politike, kao i socijalne politike, uključuju specifične ciljeve koji bi trebali biti usmjereni promicanju dobrobiti građana pojedine zemlje, odnosno, u ovo doba globalne međuovisnosti, građana svijeta.

Socijalna pravda i pravedna raspodjela troškova zaštite okoliša

Socijalna pravda može se općenito shvatiti kao pravedna i suosjećajna raspodjela plodova ekonomskog rasta. Pri tome često maksimiziranje rasta postaje primarni cilj, zanemarujući  pri tom održivost razvoja, poštivanje cjelovitosti prirodnog okoliša i racionalno korištenje neobnovljivih resursa. Međutim pojam socijalne pravde obuhvaća i prava svih ljudskih bića na dobrobit sigurnog i ugodnog okruženja. To podrazumijeva pravednu raspodjelu troškova zaštite okoliša i razvoja sigurnih tehnologija za proizvodnju i sigurnih proizvoda za potrošnju među zemljama i društvenim skupinama.

DOBRA HRVATSKA

NAJČITANIJE