Prije nego što je u našu kuću stigao televizor, svaku smo večer slušale radio, a naročito subotom i nedjeljom poslijepodne, kad su na rasporedu bile popularne emisije „Po željama“… Radilo se o šlagerima, a ponekad, kad bi zapjevao pjevač ljepšeg i izražajnijeg glasa, mama bi uz uzdah rekla: “Nije ti to ništa…
… Da si samo čula kako je pjevao naš Vice! Dok si ga slušao, prolazili su te žmarci! Kakav je to bio glas, nikad nitko neće pjevati kao naš Vice!”
VICE VUKOV, 3. KOLOVOZA 1936. – 24. RUJNA 2008.
Dvije ljubavi
Vice je svoj slavni put najvećeg hrvatskog pjevača započeo pobjedom na festivalu Opatija 1959. – pjesmom Mirno teku rijeke, da bi na festivalima od 1965. -1970. postao stalni i neosporni pobjednik – 15 nagrada.
No, paralelno sa karijerom glazbenika, vraćao se uvijek čitanju, učenju, … svojoj prvoj ljubavi prema znanosti (mladenačka želja bila mu je da postane znanstvenik). Živeći u emigraciji, diplomirao je i doktorirao u Parizu.
U ovećem snopu gramofonskih ploča koje je tata donio uz moj prvi gramofon, nalazile su se i dvije singl ploče maminog famoznog Vice, s pjesmama Zvona moga grada i Tvoja zemlja. Napokon je došao trenutak da čujem taj toliko hvaljeni glas, ali tek nakon što je mama zatvorila prozor i tražila da malo utišam ton. Zatim smo nas tri, glava prignutih nad plavi gramofon, usredotočeno slušale kako Vice pjeva „To je tvoja zemlja, tu sagradi dom /Tu je stari temelj, tu na kršu tvom.“ I bilo je lijepo, i nekako svečano, kao da se od tog glasa i te pjesme mala soba proširila i postala svjetlija, iako nisam osjećala isto što je osjećala mama, i nisu mi kao njoj, poslije zadnjeg akorda svjetlucale oči.
***
… U vrijeme koje će kasnije postati poznato pod nazivom Hrvatsko proljeće, dogodio se i nekakav incident o kojem se dosta nagađalo, iako nitko nije znao o čemu se točno radilo. Govorilo se da su se na nacionalnoj osnovi posvađali Vice Vukov i Đorđe Marjanović, nakon čega je Vici zabranjeno nastupati dok je Đorđe nastavio pjevati, ali njegovo ime više nikad nije izgovoreno. U međuvremenu su njegove pjesme nestale iz radio etera… Nakon što mu je milicija jednom pretresla, dok je bio na turneji u Australiji, nije se vratio u Zagreb, postao je politički emigrant
***
Gospon čovjek!
… U Zagreb se vratio 1975. godine, nakon što se situacija primirila, ali pozivi za festivale prestali su stizati, a javni nastupi i dalje su mu ostali zabranjeni. Ploče povučene. Potom je na Filozofskom fakulteta diplomirao talijanski jezik i filozofiju, i zaposlio se u Matici hrvatskoj kao lektor i prevoditelj. Svako malo do nas bi stigla neka priča o tome kako ga je netko negdje vidio, i svaka je svjedočila o njegovoj ljubaznosti, srdačnosti i gospodskim manirama. “Bio je krasno obučen, u fino odijelo i kaput, vidjelo se po svemu da je gospon čovjek”, prepričavao je uvijek susjed koji je Vicu Vukova vidio negdje na Zrinjevcu.
***
Ponovno pjeva za sve nas
… Nepravedna i besmislena zabrana ostala je na snazi punih osamnaest godina, dugo nakon što se više nitko nije sjećao što ju je točno uzrokovalo. Za to vrijeme ja sam odrastala, stvorila svoj vlastiti glazbeni ukus, i samo ponekad, kad bi mama zatražila, slušale smo Zvona moga grada i Tvoju zemlju, ali ne više onako tiho kao ranije. Onda sam, a bilo je to negdje sredinom osamdesetih, na božićnom sajmu u Bogovićevoj ulici, na jednom od štandova s girlandama, kuglicama i lampicama za bor, kupila kazetu s božićnim pjesmama koje je pjevao Vice Vukov, snimljenu u jednostavnim, kućnim okolnostima. Iako neslužbeno, prodavana je javno… Ubrzo nakon toga Vice je rehabilitiran i napokon, poslije tolikih godina, ponovo je mogao javno nastupati.
U koncertnoj sezoni 1989./1990., četrnaest dana za redom, na četrnaest rasprodanih koncerata, u prepunoj dvorani Lisinski, oduševljena publika koja je svog Vicu tako dugo slušala kriomice, mogla je javno uživati u dalmatinskim, kajkavskim i međimurskim pjesmama, talijanskim napjevima i francuskim šansonama. Njegovom divnom i čistom baritonu koji je s lakoćom postizao tenorske visine, tako jasnom, moćnom, melodioznom, i punom plavog neba… Sjajne interpretacije, tehnike i intonacije, Vice je zaista pjevao kako nitko drugi nije. Dalmatinska elegija, Mirno teku rijeke, Pismo ćali, Suza za zagorske brege, Dobro mi došel, prijatel, Pjevat će Slavonija u njegovoj su interpretaciji postale više od zabavnih pjesama jer – on je svaki stih s lakoćom pretvarao u umjetnost.
***
Čovjek integriteta
…. Mama me je tih godina u svojim pismima izvještavala o svemu pomalo, pa je tako jednom zgodom spomenula i da se Vice počeo baviti politikom. Kako se kasnije pokazalo, ne previše uspješno, što i nije bilo neobično, jer je nošen idealizmom odbio ulogu žrtve (koju su mu svi nudili). Nije pristajao na stvaranje osobnog mita na temelju događaja iz ranih sedamdesetih, koji bi bio odličan „temelj“ uspješnoj političkoj karijeri njega i neke promoćurne stranke… Sve to dokazuje da Vice po prirodi nije bio „praktičan“ političar nego umjetnik i čestit čovjek. Kao nezavisni kandidat na listi SDP izabran je Hrvatski sabor, 2000.
Život je završio tužnim, nesretnim slučajem. Spotaknuo se na stepenicama u Hrvatskom saboru i pri padu zadobio teške ozljede glave. Nakon operacije pao je u komu iz koje je u sljedeće dvije godine samo povremeno dolazio k svijesti.
***
Velik život
… Vice Vukov preminuo je u snu, 24. rujna 2008. godine, u svojoj 72. godini, a priča o njemu ostala je upisana u svijest ljudi kao simbol jednog vremena.
Pjesma Tvoja zemlja, otpjevana prvi put na Zagrebačkom festivalu 1971. godine, preživjela je desetljeća, i kao jedna od najpopularnijih i najradije slušanih postala nekom vrstom narodne neslužbene himne. … Britvićeve stihove oblikovao je Vice jednom posebnom emocijom, a bila je to topla, gotovo lirska pripadnost bez trunke patosa, dok je pri interpretaciji njegov lijepi bariton, zvučan i ozbiljan, dolazio do punog izražaja.
Za mene ipak, nikad kao sredinom sedamedestih, kad smo glava prignutih nad plavi Philipsov gramofon, iza zatvorenih prozora naše podstanarske sobe u Osječkoj ulici u Dubravi, mama, baba i ja, usredotočeno i zaneseno slušale našeg Vicu.
Edit Glavurtić
Izvor – preuzeto RADIO GORNJI GRAD, cijeli članak OVDJE
DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2023.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.