„Što siješ to i žanješ. Nakon trideset godina deindustrijalizacije, guranja medijske i političke “prodaje snova“, nad stvaranjem novih vrijednosti, sustavnom politikom pretvaranja građana u potrošače, što se drugo moglo očekivati?
Nismo dotakli dno, sada samo možemo očekivati da nam ta ekipa bude izglasala i naše Trumpove, Erdogane, opasne kicoše i populiste… našeg Nerona….“
Korado Korlević, naš najpoznatiji znanstvenik – astronom i voditelj Zvjezdarnice Višnjan, intelektualac i futurolog, zbog prirode svoga posla i brojnih polja interesa, običava sagledavati svijet i Zemlju preko granica sadašnjosti. Mišljenja je da kao društvo još nismo dotaknuli dno, da možemo i gore, ali – i da sami utječemo na svoju budućnost jer ona je onakva kakvu stvaramo. Prema njemu – sve ima svoj rok trajanja pa tako i ova sadašnja civilizacija, koja nužno ne mora nestati, ali će izvjesno postati drugačija.
Ipak, kraj ne mora nužno biti strašan. Što to znači za čovječanstvo i prirodu kakvu danas poznajemo? Ili će postojati samo– ništa?
- Ili?
On je Korado Korlević, naš najpoznatiji astronomski um i jedan od najvećih znanstvenika današnjice, koji zbog prirode svoga posla i brojnih polja interesa, voli zaviriti i preko granice sadašnjosti, točno do točke gdje počinje budućnost.
Za Korlevića budućnost nije jedinstvena. Naprotiv, mnogo je budućnosti, ali se neke naprosto ugase u trenutku kada se otvore misteriozne ključanice o kojima govori. Točno tada – nestaje jedna budućnost. Je li nam, zbog klimatskih promjena, kataklizma možda bliže nego što to mislimo i imamo li uopće više budućnosti?
- Ovo smo ljeto svjedočili velikim toplinskim valovima i ekstremnim izmjenama temperature. Hoće li tako izgledati naša budućnost?
Nemam puno za komentirati. Dvadeset se godina već govori o tome da raste srednja godišnja temperatura zraka, da rastu brojni ekstremi i da se podiže razina mora. Sada možemo samo konstatirati da tako doista i jest. Mi astronomski još uvijek nismo izašli iz ledenog doba pa se Zemlja grije. No, naše ubacivanje svih mogućih stakleničkih plinova u atmosferi nimalo ne pomaže. Dolaze nam esktremi u temperaturama i oborinama još veći nego ih danas osjećamo.
- O kakvim ekstremima je riječ, kako će se to odraziti na svijet i čovječanstvo?
Simulacije pokazuju: neki dijelovi Zemlje će postati izrazito nepogodni za život i poljoprivrednu proizvodnju. Očekuju se silne migracije iz subsaharske Afrike prema sjeveru, unutar i oko indijskog potkontinenta.
- Spominjali ste ranije matematiku kaosa koja nam omogućuje da na neki način predvidimo hoćemo li imati katastrofe poput udara asteroida u Zemlju. Te proračune zovu ključanica kaosa. Što bi to moglo biti u kontekstu klimatskih promjena?
Ima dosta toga: počeo je konačan zaokret ka električnim automobilima. Jača javno mnijenje da se nešto treba konkretno napravili! Solarna i vjetro-energija postaju jeftnije od one iz termoelektrana.
Tu su i naznake da bi se dalo pokrenuti kontrolirani fuzijski reaktor, ali i visoonaponski istosmjerni dalekovodi i slično.
Što znači njemačko gašenje nuklearnih elektrana i prelezak na termoelektrane koje izgaraju najprljaviji ugljen, lignit, ali i napad i rat u Ukrajini, što znače?
- Možemo li onda, u tom kontekstu, uopće dodatno napredovati? Što je još uopće “ostalo” za otkriti i kako gledate na budućnost znanosti i društva?
Nažalost ne postoji nešto homogeno kao “društvo”. Bit će i dobitnika i gubitka u cijelom procesu. Mogu i cijele države i narodi biti gubitnici. Sve ide sporo, a priroda i ekosustavi su isto gubitnici.
Korisnost novca investiranog u “javnu” znanost nam pada ulaskom politike u taj sustav, kroz financiranje samo onih projekata koji su “sigurni”, odnosno onih koji prođu recenziju, dakle ne onih inovativnih.
Društvene znanosti i umjetnost imaju zadatak spriječiti neko buduće nasilje koje će biti posljedica klimatskih promjena. No, taj dio trenutno rade traljavo jer društvenim medijima dominiraju algoritmi koji potenciraju sukobe u lovu na klikove te dominiraju niske strasti.
Poruka filma „NE GLEDAJ GORE“: svijet je, površan, blago rečeno!
- Ima li straha?
Nešto je prisutno. Paralelno s onim gornjim, mnoge znanosti sve što znaju trenutno arhiviraju, stvaraju se backupovi poput “Deep Freeza” na Svalbardu, “Digital genome” vremenska kapsula u Švicarskoj. Drugim riječima, sve u cilju da civilizaciji koja nadolazi nakon kolapsa naše civilizacije, ostavimo naša znanja i našu umjetnost. Počeo nas je hvatati strah da će se ponoviti priča s aleksandrijskom bibliotekom.
- Što mislite o skepticima koji su u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve glasniji? Kako komentirate sve više negativnih komentara na znanstvenu zajednicu i svojevrsnu poplavu teorija zavjere?
Nakon trideset godina mnogočeg upitnog i negativnog – deindustrijalizacije, guranja medijske i političke “prodaje snova“, nad stvaranjem novih vrijednosti, sustavnom politikom pretvaranja građana u potrošače? Što se drugo moglo očekivati? Što siješ to i žanješ!
Nismo dotakli dno, sada samo možemo očekivati da nam ta ekipa bude izglasala i naše Trumpove, Erdogane, opasne kicoše i populiste… našeg Nerona.
- Rok trajanja? Ima li onda čovječanstvo rok trajanja?
Sve ima rok trajanja. Za ovakvu tehnološku civilizaciju ima procjena – smatra se da od trenutka početka korištenja nebiološke energije do dekadentne faze i kolapsa ( i/ili samouništenja) postoji razdoblje oko 300 godina.
Čovječanstvo je druga priča i ovisi kako se definira. Ciivilizacija Homo sapiens ne može trajati zauvijek. U idućih će se desetak godina dogoditi puno toga u pravcu /Homo sapiensa-novo, Homo superior, Homo symbiota, Homo machina.
Transhuman agenda je u punom zamahu.
Ipak, nije sve totalno “strašno”. I padom Zapadnog Rimskog carstva, puno je toga ostalo, pa i padom Bizanta, od Mletačke Republike je nastala Venecija…iz svega toga je nastala današnja civilizacija. Ono što je još ostalo od naše civilizacije treba spasiti – treba zavrnuti rukave i spasiti što se spasiti da, od vrijednosti zajednice, ostataka prirode, ljubaznosti i dobrote.
- Očekuje se što?
Budućnost obično bude takva kakvu stvaramo, a ne onakva kakva se očekuje.
- „Moram spavati.“
Potpuno u svojoj maniri, za kraj nas jednostavno pozdravlja:
“I to bi bilo to, ipak moram sad otići spavati…možda je ovo bilo krivo vrijeme za govoriti i pisati, neki deprimirajući period dana. Hrabro!”, kaže za kraj Korado Korlević.
Referenca – preuzeto Green.hr/Monika Biočina
DOBRA HRVATSKA
Rujan, 2023.
Opaska: Obrada naslova, uvodnika, dijela pitanja te isticanje naglasaka podcrtavanje – uredništvo www.odgovorno.hr.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.