U sklopu novog investicijskog projekta JGL-a INTEGRA vrijednog 53 milijuna eura na Svilnom je otvoren moderan objekt u kojem se nalaze laboratoriji za istraživanje, razvoj i kontrolu kvalitete, suvremeni pilot-pogon, uredski prostori, restoran za zaposlenike i goste te izložbeni prostor JGL Muzeja farmacije s farmaceutskom zbirkom prof. Vladimira Grdinića.
Projekt proširenja izložbenog prostora muzeja vodili su Eva Usmiani Capobianco, članica Upravnog odbora JGL-a, i Marin Pintur, voditelj Muzeja farmacije. Podsjetimo, JGL je u listopadu 2020., u suradnji s Gradom Rijekom i Muzejom grada Rijeke, u riječkoj Užarskoj ulici osnovao JGL Muzej farmacije, prvi specijalizirani muzej farmacije u Hrvatskoj, u kojemu je moderno prikazana hrvatska i svjetska povijest farmacije.
Foto: JGL
„Pored stalnog edukativnog muzejskog postava u centru Rijeke na novih 400 kvadrata suvremeno uređenog prostora predstavljamo rijetku i vrijednu zbirku 1800 muzealija s područja praktične i znanstvene farmacije. Ista obuhvaća staru povijesnu oficinu s kraja 18. stoljeća iz ljekarne Komiža našeg magistra Enea Forempohera sa Sušaka”, riječi su Eve Usmiani Capobianco, koja dodaje da je ljekarna obogaćena i VR aplikacijom virtualnog ljekarnika koji pacijente upoznaje s terapijama.
Novi prostor sadrži i unikatnu, bogatu povijesnu zbirku profesora Vladimir Grdinića, najvećeg povjesničara farmacije, koji je tijekom pola stoljeća skupljao i čuvao muzejske eksponate. Ona uključuje pregled postanka i razvoj sveučilišne nastave farmacije u Hrvatskoj, zbirku isprava, farmakopeja, alkaloida, vaga, pistila, mikroskopa, fotografija, kao i niz drugih artefakata koji su pravo osvježenje za hrvatsku kulturnu i znanstvenu javnost. Posebna pažnja posvećena je i hortikulturi, u koju je integriran „Vrt ozdravljenja” kao podsjetnik da je zdrava priroda s obiljem ljekovitih biljnih vrsta najbolji partner u očuvanju čovjekova tjelesnog i duhovnog zdravlja.
Foto: JGL
„Hrvatska je zemlja sa 752 godine dugom tradicijom ljekarništva, a naša najstarija ljekarna iz Trogira datira iz 1271. godine. Među najstarije sačuvanim ljekarnama u EU-u samostanska je ljekarna Male Braće u Dubrovniku iz 1317. godine, što upućuje na zaključak da se farmacija u Hrvata razvijala gotovo istodobno s europskim trendovima u ljekarništvu”, tumači Marin Pintur, dodajući kako vjeruje da će nova ekstenzija JGL Muzeja farmacije izloženim vrijednim dijelom nacionalne baštine pridonijeti boljem poznavanju i realnom vrednovanju farmaceutske znanosti i ljekarničke prakse u nacionalnom i europskom kontekstu.
JGL Muzej farmacije ispunjava jednu od svojih osnovnih misija, a to je istraživanje, sustavno čuvanje, prezentacija i afirmacija bogate povijesti farmacije. Ekstenzija Muzeja u sklopu JGL Pharma Valley kompleksa zasad će biti namijenjena isključivo zaposlenicima, partnerima i gostima JGL-a, dok se u budućnosti očekuje da postane nastavnom bazom za obrazovne institucije farmaceutske struke.
Foto: JGL
„Želimo oteti zaboravu prikupljene vrijedne eksponate i bogatu arhivsku građu, ali i odati počast i poštovanje ljekarnicima i ljekarničkoj struci, svemu lijepom što baštinimo od generacija prije nas. Također, cilj nam je trajno sačuvati svjedoke vremena i ne prepustiti zaboravu ono vrijedno što je JGL i njegove zaposlenike životno i strukovno odredilo”, zaključuje Usmiani Capobianco.
Moderni svijet dodatno karakteriziraju konzumerizam i potrošačka groznica čije su posljedice gomilanje stvari, takozvani „stuffocation“. Neki sociolozi govore kako je riječ o obliku kompenzacije za psihički i društveni stres kojem smo izloženi i koji sve više ljudi baca u depresiju. A kad smo depresivni, odlazimo u šoping da bi kupovali stvari koje nam ne trebaju i s njima se pravili važni pred ljudima do kojih nam nije stalo. Ono što kupujemo i trošimo sve je neracionalnije i sa stanovišta energije i sa stanovišta materije. A drugi će priznati da je konzumerizam utkan u suštinu sustava kapitalizma, kao okosnica koju (gotovo) svi nekritički prihvaćamo da bi postala mainstream ponašanja i djelovanja. Rijeke kupaca teku prema šoping centrima, mallovima i holovima.
Pogledamo li kako funkcionira suvremeno gospodarstvo s aspekta proizvodnje, prodaje i uporabe, vidimo da se sirovine pretjerano iscrpljuju, proizvodi stvaraju po vrlo niskim cijenama, a potom brzo koriste i još brže bacaju. Izrazito kratak životni ciklus proizvoda troši ogromne količine neobnovljivih resursa, nepovratno zagađuje okoliš, a samim time smanjuje prostor koji je potreban čovjeku za kvalitetan život. Ekološki gledano, takav model proizvodnje i trošenja neodrživ je na planeti s ograničenim resursima i jednako tako ograničenim kapacitetom za regeneriranje.
Slika 1. Linearna i cirkularna ekonomija
Ono što smo upravo opisali zove se linearni model ekonomije i on počinje vađenjem resursa (iz zemlje), nastavlja se proizvodnjom, distribucijom i potrošnjom nakon koje proizvodi u obliku smeća završavaju na otpadu. Suština takvog linearnog modela leži u činjenici da nerazumno i neograničeno iskorištava ograničene resurse. U tom kontekstu poseban problem predstavlja i sam eksponencijalni trend rasta svjetskog stanovništva1. U doba Kristovog rođenja 1. godine i vladavine Rimskog carstva na Zemlji je živjelo jedva 170 milijuna ljudi, na ulasku u drugi milenij taj je broj porastao na 250 milijuna stanovnika.
Godine 1900. bilo nas je oko 1,6 milijardi, nakon drugog svjetskog rata čovječanstvo je brojilo preko dvije i pol milijarde stanovnika, a danas nas je blizu osam milijardi. Dovoljno je reći da, računamo li sve ljude na Zemlji koji su ikada živjeli, ogromna većina njih su naši suvremenici. Drukčije rečeno, broj umrlih ljudi kroz čitavu povijest znatno je manji od broja ljudi koji upravo danas obitavaju na našoj planeti dramatično ograničenih resursa. Logično je zaključiti da je u takvim uvjetima linearna ekonomija neodrživa i da ju treba zamijeniti novi model cirkularnog gospodarstva (Circular Economy).
Umjesto linearnog, u ovom se modelu radi o kružnom kretanju od sirovina preko proizvodnje do potrošnje i natrag kroz procese ponovnog korištenja (Reuse), popravljanja neispravnih proizvoda (Repair) ili njihovog recikliranja (Recycle), kao što pokazuje donji dio Slike 1.
Naravno, ne radi se samo o „recikliranju“ već o cjelovitoj novoj filozofiji pristupa proizvodnji, dizajnu, trošenju, preradi, distribuciji i odlaganju svega onoga što se ne može ponovno upotrijebiti. Takvu suštinu cirkularne ekonomije prikazuje Slika 2.
Slika 2. Kružno gospodarstvo
Cirkularna ekonomija ili kružno gospodarstvo temelji se na ideji kruženja materije i energije u prirodi pri čemu je poželjno da se sve obnavlja i ništa ne propada. To znači da „otpad“ ne postoji, već sve što je „potrošeno“ na kraju ponovno postaje resurs. To ujedno znači da cirkularna ekonomija omogućava ponovno korištenje/recikliranje proizvoda, stvaranje novih radnih mjesta i čuvanje prirodne regenerativne osnovice okoliša, sve uz generiranje dodatnih financijskih sredstava. Dakle, dok glavni protivnici kružnog gospodarstva govore o velikim troškovima „recikliranja“, dotle zagovornici ističu da je to jedini put prema dugoročnoj uštedi i istinski održivom razvoju.
Pogledajmo malo kulturne temelje i vrijednosti cirkularne ekonomije. Poznata je šala o zlatnoj ribici. Seljaku koji je uhvati, ona obeća ostvariti tri želje, uz napomenu da će njegov susjed dobiti dvostruko. Prva je seljakova želja da mu kukuruz naraste dva metra visok. No njegovom susjedu narastao je četiri metra, s dvostruko većim klipovima. Nezadovoljan, poželi ogromnu kuću s gospodarskim objektima, no susjed dobije dvaput veću kuću. Razljućen do bijesa, obrati se ribici s trećom željom: Iskopaj mi jedno oko!
Tradicionalno okruženje najbolje opisuje ideja ograničenog dobra. Materijalni svijet oko sebe doživljavamo kao konačan i ograničen. Imovinu vidimo kao kolač koji se može podijeliti na određeni broj komadića. Tko god nešto ima, neprijatelj je jer posjeduje komadić kolača kojeg zato ja ne mogu imati.
Mentalitet ograničenog dobra ima niz negativnih posljedica na naše ponašanje jer se temelji na stavu da glavni cilj djelovanja nije stvaranje nove vrijednosti nego preraspodjela postojećeg. Kad netko dođe na vlast, na čelo organizacije i poziciju moći, prvo će «uzeti onima koji imaju» (odgovornost, moć, vlast, imovinu) i raspodijeliti to «svojima». Umjesto da se orijentira na mobilizaciju ljudskih i materijalnih resursa prema stvaranju novih vrijednosti, takva se osoba iscrpljuje na konfliktnim aktivnostima preraspodjele.
Mentalitet ograničenog dobra jedan je od glavnih uzroka zavisti («hrvatski jal»), negativne emocije, sukoba i loših međuljudskih odnosa u poslovnom okruženju i društvu. Ipak, valja biti iskren, ova psihološka pojava nije naša specifičnost, proučavaju ju i istražuju mnogi od najvećih autoriteta menadžerske znanosti. Jedan od njih, Steven Covey razlikuje mentalitet oskudice (Scarcity Mentality) i mentalitet obilja(Abundance Mentality. Za njega je uspjeh tijesno povezan s željom da se rezultat, dobit i ugled dijele između svih sudionika nekog procesa. Pritom valja težiti partnerstvu kad god je moguće. Umjesto da se svađamo oko preraspodjele postojećeg kolača, idemo se organizirati da napravimo veći kolač.
Suvremeni svijet postaje sve svjesniji činjenice da tradicionalni pogled na razvoj i rast ovisi o pogrešnoj ideji beskonačnih resursa. Aktualno ponašanje svakog poduzeća da brine samo o sebi, vlastitom interesu, profitu i rastu, dovodi do nerazumnog iscrpljivanja resursa i neracionalnog trošenja stvaranjem otpadaka, smeća i nepotrebnih stvari koje se ne mogu ponovno koristiti. Ponašanje nije tipično samo za proizvodna poduzeća nego i za državnu birokraciju, javne službe, pa čak i za obrazovanje, znanost i umjetnost. Naime, umjesto održivosti, sklada, zajedništva, sinergije i ravnoteže, prevladavaju ideje trošenja, sukoba, individualnih interesa, sebičnosti i kratkoročnih koristi.
Takav mentalitet koji rađa besmislene hrpe nisko-vrijednih proizvoda što se brzo bacaju i zamjenjuju novima, koji zanemaruje štednju i recikliranje otpada i koji nimalo ne mari za prirodni sklad i održivost stvaranja i života na Zemlji, vodi Svijet u slijepu ulicu. Zato se sve više govori o potrebi za novim mentalitetom održivosti i sklada koji počiva na ideji obnavljanja, a ne uništavanja, na težnji usklađivanja i suradnje, a ne bespoštedne konkurencije, na vrijednostima zajedništva i brige za opstanak cjeline, a ne na sebičnom interesu pojedinaca i skupina i želji da profitiraju na račun drugih. Napredak digitalne transformacije, biotehnologije, nanotehnologije i suvremenih materijala danas je u stanju pridonijeti stvaranju procesa koji štede resurse i razvijati pametne i čiste industrije. Posebno se istražuje sinergija modernih digitalnih tehnologija i njihovog korištenja u stvaranju cirkularne ekonomije. Korištenjem podataka, prenošenjem informacija, a ne ljudi i roba, povezivanjem resursa u tehnološke i društvene mreže, stvaraju se pretpostavke za sasvim nove poslovne modele. Prvi je primjer „Uber“, najveći transporter ljudi na svijetu koji digitalno povezuje sve koji s jedne strane nude, a s druge strane traže i trebaju uslugu transporta i time štedi resurse. Drugi je primjer „airbnb“, najveći ponuđač smještajnih kapaciteta na svijetu koji nema nijedne vlastite nekretnine, već omogućuje racionalnu upotrebu postojećih nekorištenih nekretnina, direktno povezujući davatelja i korisnika usluge uz maksimalnu sinergiju i minimalne troškove.
Trend „uberizacije“ može se nazvati kombinacijom „zelenog“ (ekološki svjesnog) i „digitalnog“ (na informacijsku tehnologiju oslonjenog) rasta koji će stvarati održive proizvode i usluge i omogućiti daleko racionalniju uporabu energije i neobnovljivih resursa. Prema Zemlji se konačno moramo početi ponašati u skladu s idejom da ju nismo naslijedili od naših djedova, nego smo ju posudili od naših unuka.
Definicije kažu2 da je cirkularna ekonomija gospodarski sustav koji je usmjeren na minimiziranje otpada i maksimalno iskorištenje svih resursa. Radi se o regenerativnom procesu koji se suprotstavlja opisanoj linearnoj ekonomiji čiji je temelj ideja „uzmi, izradi, potroši i baci“. U cirkularnom sustavu sva materija kruži tako da su ulazi resursa, otpad, emisija štetnih tvari i gubitak energije minimizirani. To se postiže usporavanjem zatvaranjem ili sužavanjem svih materijalnih petlji (Material Loops), a alati i metode kojima se pritom služimo vrlo su brojni, prije svega dizajn dugotrajnih stvari (long-lasting design), pametno održavanje (maintenance), popravljanje (repair), prepravljanje (remanufacturing), ponovno korištenje (reuse), recikliranje (recycling), and pretvaranje nekorisnog u korisno (upcycling).
Zagovornici cirkularne ekonomije stalno ističu da inzistiranje na održivosti ni na koji način ne mora značiti nižu kvalitetu života za kupce i korisnike takvih proizvoda i da je sve to moguće postići bez posebnih troškova za proizvođače ili dodatnih troškova za potrošače. Protivnici se s tim ne slažu. Glavni argument pristalica kružnog gospodarstva je da takvi poslovni modeli mogu biti jednako profitabilni kao i linearni modeli, omogućavajući proizvodnju i trošenje istih ili vrlo sličnih proizvoda i usluga tradicionalnima. Glavni argument protivnika cirkularne ekonomije je da su takvi poslovni modeli skupi i neefikasni.
Pri razvijanju poslovnih modela koji su ekonomski i ekološki održivi, cirkularna ekonomija se usmjerava na područja i metode kao što su dizajnersko mišljenje (Design thinking), sistemsko mišljenje (Systems thinking), produžetak vijeka trajanja proizvoda (Product Life Extension) i recikliranje (Recycling).
Jedan od prvih teoretičara koji je pokušao podići svijest poslovnih ljudi i ekonomista o tome da postoje dva modela ekonomije bio je Kenneth Boulding i on je o tome govorio i pisao početkom 1966. godine. Za njega postoji otvorena ekonomija (Open Economy) u kojoj su sirovinski ulazi i izlazi otpada zapravo tijek beskonačnih resursa i zatvorena ekonomija (Closed Economy) kod koje su ulazni resursi i otpad povezani i ostaju „u petlji“ onoliko dugo koliko je to moguće. Njegov esej pod naslovom „Ekonomija svemirskog broda koji se zove Zemlja“3 (The Economics of the Coming Spaceship Earth) bio je prvi pokušaj da se afirmira i uvede pojam „cirkularne ekonomije“, iako je za tu ideju Boulding rabio druge termine i definicije.
Sa znanstveno-teorijskog stanovišta ideja kružne ekonomije temelji se na istraživanju nelinearnih sustava s povratnom vezom (feedback-rich non-linear systems), posebno svih živih sustava koje karakterizira kruženje materije u prirodi. Neke od najvažnijih teorijskih i praktičnih ideja vezanih uz cirkularnu ekonomiju i njene istraživače su koncept od kolijevke do kolijevke (cradle to cradle), zakoni ekologije (laws of ecology), gospodarstvo petlje i performanse (looped and performance economy), regenerativni dizajn (regenerative design), industrijska ekologija ( industrial ecology), biomimikrija (biomimicry) i takozvana „plava ekonomija“ (blue economy).
Poseban doprinos teorijskom modeliranju cirkularne ekonomije dali su britanski ekonomisti David W. Pearce i R. Kerry Turner godine 1989 u svojoj knjizi pod naslovom Ekonomika prirodnih resursa i okoliša (Economics of Natural Resources and the Environment4). U svojim djelima oni ističu činjenicu da linearna ekonomija nema budućnosti i da se njome brzo dolazi do granica rasta i gospodarskog razvoja na planetu ograničenih resursa i kapaciteta da podnosi zagađenje.
Odavno je ljudima jasno da ono što je jeftino za proizvođača nije uvijek jeftino za državu i društvo u cjelini. Ono što ima kratkoročno pozitivne posljedice na profit i rast, može imati dugoročno katastrofalne posljedice na gospodarstvo, društvo i ekologiju. Zato se cirkularna ekonomija tiče praktički svih djelatnosti, gospodarskih grana i dijelova društva te predstavlja mnogo više od samog gospodarenja otpadom. Danas mnoge zemlje ozbiljno shvaćaju ovaj problem, a jedna od najvećih, Kina promovirala je cirkularnu ekonomiju kroz posebnu nacionalnu politiku još 2006. godine definirajući njene projekte, aktivnosti i ciljeve za naredno razdoblje od 11 godina.
U suštini radi se o ideji pametnog (Smart), održivog (Sustainable) i uključivog (Inclusive) razvoja. U tom kontekstu gospodarenje otpadom valja gledati kao bavljenje održivim gospodarenjem resursa, što znači da svi proizvodi trebaju biti dugotrajniji, a ne jednokratni i lako pokvarljivi, a na kraju njihovog životnog ciklusa valja osigurati da se ponovno koriste, popravljaju, prerađuju, nadograđuju ili recikliraju. Ove četiri riječi sastavni su dio takozvanog načela 4R (4R Principle)koji ilustrira Slika 3.
Slika 3. Načelo 4R
To načelo 4R sastavljeno od prvih slova engleskih riječi sugerira da se svaki proizvod (1) Repair – popravi, (2) Reuse – ponovo upotrijebi, (3) Remanufacture – preradi ili ponovo proizvede i (4) Recycle – reciklira.
Zbog niskih proizvodnih cijena danas je mnoge proizvode puno lakše zamijeniti novima, nego popravljati ili prenamijeniti. No, ono što je lakše dugoročno je vrlo štetno i neracionalno. Kao primjer nam može poslužiti tekstilna industrija koja je treći najveći globalni zagađivač okoliša (nakon industrije prerade mliječnih proizvoda i naftne industrije), a čak 75% proizvedene odjeće završava na otpadu. U bliskoj prošlosti ponuda odjeće nije bila toliko velika, povoljna i većinom nekvalitetna kao danas pa su i navike potrošača bile drukčije. Odjeća se kupovala vrlo rijetko i po potrebi, prekrajala se ili popravljala čak se prenosila s jedne generacije na drugu. Danas se stalno kupuje novo, staro odbacuje, a otpad se gomila i uništava naš okoliš. Da se potrošači ponašaju u skladu s načelom 4R, haljina koja je kupljena za svadbu, kasnije bi se koristila za večernje izlaske, mogla bi biti poklonjena od majke kćerki ili prijateljici ili bi završila u udruzi koja pomaže ljudima lošijeg imovinskog i socijalnog stanja. Ako ništa drugo, završila bi u kontejneru za reciklažu odjeće i bila ponovno iskorištena kao sirovina u tekstilnoj industriji.
Procjene govore da bi kružna ekonomija i dosljedna primjena načela 4R mogli samo gospodarstvu Europske Unije godišnje doprinijeti oko 1,9 trilijuna eura, a taj je iznos trideset i šest puta veći od BDP-ja Hrvatske, devet i pol puta veći od BDP-ja Grčke, jednak godišnjem BDP-ju Italije ili polovici BDP-ja Njemačke. Osim ekonomskih ušteda, ostvarile bi se i brojne druge pozitivne posljedice na gospodarstvo, društvo i okoliš, prije svega smanjilo bi se vađenje (neobnovljivih) sirovina, poboljšala bi se kvaliteta zraka zbog manje spaljivanja, poboljšala kvaliteta vodocrpilišta zbog manje toksičnih materijala na odlagalištima otpada. Također, kružno gospodarstvo stvara brojna nova radna mjesta. Tako procjene govore da se za svakih 10.000 tona otpada može stvoriti 1 radno mjesto ako se taj otpad spaljuje, 6 radnih mjesta ako se baca na odlagališta, 36 radnih mjesta ako se reciklira i 296 radnih mjesta ako se ponovno koristi. Zato se danas sve više govori o „zelenim radnim mjestima“ (Green Jobs5, Environmental Jobs) kao rastućem segmentu gospodarstva.
Upravo Europska unija brojnim strategijama i programima nastoji afirmirati zelena radna mjesta, zelene projekte i zelena poduzeća kroz čitavo zakonodavstvo i kroz Strategiju Europa 2020. Cilj svih tih inicijativa je povećati prenamjenu i recikliranje postojećih ili već korištenih materijala i proizvoda kako bi se razvili novi poslovi i otvorila nova radna mjesta. Procjene za EU govore da povećanje produktivnosti “recikliranja” za 30% do 2030. godine može povećati BDP-a za skoro 1%, uz stvaranje 2 milijuna radnih mjesta. Najvažnije aktivnosti u tom prelasku na cirkularnu ekonomiju bit će (1) suštinski bolje upravljanje otpadom (pretvaranje otpada u novi resurs), (2) razvoj poslovnih modela ekonomije dijeljenja (Sharing Economy) i (3) povećanje efikasnosti postojećih resursa. Do sad su brojne europske zemlje napravile velike korake u implementiranju modela cirkularne ekonomije. Posebno se ističu Njemačka, Škotska i Švedska.
U Njemačkoj se čak 65% ukupnog otpada reciklira i kompostira. Švedska je zemlja u kojoj zeleno liderstvo ima dugu povijest pa već reciklira više od 50% ukupnog otpada (odnosno čak 99% otpada iz kućanstva). Zemlja ima cilj da već u 2020. godine postigne 0% otpada u privatnom i poslovnom sektoru.
Cirkularna ekonomija transformira svaku industriju, donosi nove poslovne modele i utječe na životne navike koji otpad tretiraju kao resurs za ponovnu upotrebu. Zato je kružno gospodarstvo odlična prigoda za razvoj malog i srednjeg poduzetništva i odgovor na probleme nezaposlenosti u gospodarstvima kao što je Hrvatska.
Glavnu ulogu u postupku prijelaza na kružno gospodarstvo ima poduzetništvo kroz stvaranje kvalitetnijih proizvoda koji će biti konkurentni upravo zbog svoje trajnosti. Dok kod nas u potpunosti ne zaživi pravi Plan gospodarenja otpadom, kućno kompostiranje, centri za ponovnu uporabu, novi sustavi u sortirnicama, zelene javne nabave, zeleni programi i projekti,
Cirkularna ekonomija tijesno je vezana uz ideju društveno odgovornog ponašanja i poslovanja. Jedan od najboljih „manekena“ društvene odgovornosti je Papa Franjo koji se vozi u starom Ford Focusu, nosi jeftine ortopedske cipele, skinuo je blindirano staklo s papamobila da bude „bliže narodu” i nije se nikad potpuno preselio u službenu Papinu rezidenciju u Vatikanu već živi u malom stančiću. I ne samo to, Papa Franjo je pokrenuo Laudato Si’ Challenge startup akcelerator Vatikanske akademije znanosti temeljen na enciklici Laudato Si o društveno odgovornom ponašanju kojim se želi širiti mentalitet i duh cirkularne ekonomije i održivog ponašanja prema ljudima i okolišu.
Zato su pojmovi koji se tijesno vežu uz cirkularnu ekonomiju upravo „društvena odgovornost, etička kompanija, etično poslovanje, odgovorno poslovanje, briga o zajednici i okolišu, energetska, sirovinska, ekološka, zdravstvena održivost, etičan i odgovoran dizajn… Što zapravo znače ti pojmovi?
Društvena odgovornost je etičko ponašanje koje se temelji na ideji da svaka organizacija i pojedinac imaju zadatak djelovati u skladu s interesima šire zajednice. Društvena odgovornost od poduzeća traži da se postigne ravnoteža između poslovnih ciljeva i održivosti ekosustava. Korporativna društvena odgovornost je nastojanje da se posluje etično, stvara ekonomski rast, ali ujedno podiže kvaliteta života radnika, njihovih obitelji, lokalne zajednice i društva kroz razne aktivnosti kružne ekonomije. Ujedno, u prvi se plan stavlja zahtjev da proizvodi i usluge poduzeća budu društveno održivi (SociallySustainable6).
Dakle, cirkularna ekonomija je poslovni model u kojem se svi proizvodi mogu ponovo iskoristiti, popraviti, obnoviti ili reciklirati. Umjesto linearnog modela proizvodnje u kojem svi potrošeni proizvodi završe „u smeću“, valja kreirati, dizajnirati, proizvoditi i trošiti stalno djelujući kružno, od sirovine do proizvoda koji se može ponovo iskoristiti i obnoviti.
Valja istaknuti da se poslovna kultura cirkularne ekonomije temelji na vrijednostima koje se donekle razlikuju od tradicionalnih vrijednosti korporacija iz linearne ekonomije. Iako je glavni zadatak i dalje postići rezultat, dakle imati rast i razvoj, ne valja stavljati brojke ispred vrijednosti. Ekonomske rezultate ne treba postići po svaku cijenu, nečasno, neodrživo, gazeći ljude, ne poštujući moralne norme i ignorirajući ekološke standarde. Sve se kompanije u svojim misijama i vizijama kunu u održivost i brigu za ljude i okoliš, ali se mnoge u utrci za profitom ponašaju upravo suprotno. Te vrijednosti u kružnoj ekonomiji više nisu samo za zidove i dokumente nego ih valja svakodnevno živjeti. Posebno treba voditi računa o tome da ljudi koji narušavaju vrijednosti kružne ekonomije predstavljaju dugoročnu rak ranu poslovne kulture poduzeća, a ujedno štete čitavoj planeti i budućnosti ljudskog roda.
Mnogi kritičari ističu da je društveno odgovorno ponašanje (DOP) zapravo udaljavanje poduzeća od ekonomskih ciljeva i tek skup kozmetičkih zahvata za mazanje očiju javnosti (“Greenwashing„7). Srećom, istodobno, postoji globalni zakret među kompanijama i menadžerima od opsjednutosti profitom i mjerenjem BDP-ja prema kvaliteti života i indeksu sreće (Happiness Index).
Niz je zanimljivih primjera društveno odgovornih kompanija koje pokušavaju istraživati i primjenjivati ideje i rješenja kružne ekonomije. Jedan od takvih je General Electric i njegov program ECOMAGINATION8. Radi se o liniji proizvoda koji značajno poboljšavaju rješavanje kupčevog problema na ekološki način. Svi se ti proizvodi temelje na obnovljivim izvorima energije i smanjenju emisije ugljičnog dioksida. Od malog projekta ova inicijativa je u desetak godina postala značajan segment ponude i prodaje General Electrica. Ecomagination portfolio proizvoda narastao je sa 17 na 88, s ostvarenim godišnjim prihodom preko 20 milijardi US$
Drugi primjer je Google Green9, projekt efikasnog korištenja resursa koji se u potpunosti oslanja na obnovljive izvore energije. Investicijama u štednju energije i supstituciju izvora Google je smanjio potrošnju u svojim podatkovnim centrima u prosjeku za 50%, a radi se o iznosima koji se mjere u milijardama US dolara.
Treći primjer je američka tvrtka Method10 čiji proizvodi za čišćenje se ne rade iz štetnih materijala već su sastavljeni od prirodnih materijala poput soje, kokosovog oraha i palminog ulja, pakirani u biorazgradive materijale.
Postaje očito da cirkularna ekonomija danas nije samo trend i filozofija nego i odlična poslovna prilika. Recikliranje je poznato od davnina, prije svega kod skupih sirovina poput aluminijskih ili čeličnih proizvoda, kasnije se tako reciklirala plastika, staklo, tkanina ili papir. No kao što je već rečeno, kružno gospodarstvo je daleko više od reciklaže otpada. U novije doba to postaje jedan od najvažnijih izazova kompanijama i povod da transformiraju svoj poslovni model. Evo još nekoliko primjera.
U američkom proizvođaču zrakoplova, kompaniji Boeing, otkupljivali su stare putničke avione, prepravljali ih u teretne avione i produljili im vijek trajanja za više desetaka godina. To je postao uspješni poslovni model kojim su ušli u novu tržišnu nišu. Kupci Nike tenisica od recikliranog materijala ili Adidasovih tenisica od plastike iz oceana ili razgradive C&A majice predstavnici su novog vala ekološki i cirkularno svjesnih potrošača. Isto vrijedi za konzumente eko-sendviča koji se gnušaju fast-food restorana. Priča počinje pobjeđivati novčanik. Upravo primjer C&A biorazgradive majice pokazuje da će čak i protivnici fast-fashion modne industrije biti kupci i tvrtki poput Nike,C&A ili H&M, ako one proizvedu superiorni proizvod koji ima cirkularno-zelenu priču. U kružnoj ekonomiji ljudi ne kupuju samo proizvod ili uslugu nego čitavo iskustvo njihovog proizvođenja i trošenja. Još jedan primjer je nizozemski gigant Phillips lightening koji više ne prodaje žarulje nego “iskustvo svjetla” kroz proizvode koji su energetski efikasni i traju dulje.
Cirkularna ekonomija se zalaže i za načelo Pet Dobrih (The Five Goods11), ekoloških, održivih i kružnom gospodarstvu primjerenih komponenti našeg životnog i poslovnog okruženja, a to su (1) dobri materijali (Good materials), (2) dobra ekonomija (Good economy), (3) dobra voda (Good water), (4) dobra energija (Good energy), i (5) dobro življenje (Good lives).
Prostor za oživotvorenje ideja kružne ekonomije otvara se svakog dana svakome od nas svuda. Umjesto da kupimo nove, možemo popraviti stare cipele. Stara odjeća može redizajniranjem dobiti novu svrhu i izgled. Sav „otpad“ trebamo sortirati u kategorije (staklo, plastika, papir, tkanina, organski otpad) kako bi se lakše reciklirao. Hrana koja na kraju dana stoji neprodana u restoranu ili na policama trgovina može se donirati ili „rasprodati“. Umjesto plastičnih vrećica koje u ogromnim količinama trošimo i odbacujemo, možemo koristiti ekološki prihvatljivije i dugoročnije alternative.
Težeći promociji ideja cirkularne ekonomije mnoge zemlje poput Njemačke i SAD pribjegavaju strategiji proširene odgovornosti proizvođača (Extended Producer Responsibility) s ciljem da tvrtke preuzmu odgovornost za vlastite proizvode i nakon što oni završe kao otpad. Zato proizvođači ambalaže pića, da izbjegnu plaćanje za staklenu ili plastičnu ambalažu koje će završiti kao otpad, pokušavaju otkrivati i koristiti biorazgradive proizvode. Isto se događa s trgovcima koji moraju naplaćivati plastične vrećice, pa će biti potaknuti tražiti ekološki bolja rješenja. Važno je znati da EU do 2024. godine planira uspostaviti sustav proširene odgovornosti proizvođača za sve vrste ambalaže.
U mnogim istraživanjima i tekstovima o cirkularnoj ekonomiji kao primjer se koristi tekstilna indistrija. Jedna od institucija koja vodi posebnu brigu o ostvarenju projekata i poticanju zaokreta prema kružnom gospodarstvu je Ellen MacArthur Foundation. U svojem izvješću izdanom 2017. godine pod naslovom „Nova tekstilna ekonomija“ (A New Textiles Economy”, ta zaklada ističe četiri ključne ambicije koje se moraju ostvariti u tekstilnoj industriji koja će biti cirkularna: (1) isključivanje neobnovljivih materijala iz procesa; (2) transformacija procesa dizajniranja odjeće, njene prodaje i korištenja tako da se izbjegne odbacivanje i kratkotrajno korištenje; (3) radikalno poboljšanje procesa recikliranja transformacijom pristupa dizajnu i proizvodnji te (4) osiguranje efikasnog korištenja tekstilnih resursa i zaokret prema ulaznim sirovinama koje se mogu ponovno koristiti.
Drugi primjer je građevinska industrija. Ona je primjer jedne od djelatnosti koja proizvodi najveće količine otpada. Cirkularna ekonomija trebala bi biti odgovor i rješenje na putu smanjenja ovih negativnih posljedica na ljude i okoliš. To je djelatnost od velike važnosti za gospodarstvo Europske Unije i svih njenih članica. U građevinarstvu je zaposleno 18% svih djelatnika u EU i ta djelatnost doprinosi BDP-ju Unije oko 9%. Istodobno, to je djelatnost koja je karakterizirana izrazito visokom stopom korištenja neobnovljivih resursa i koja proizvodi ogromne količine otpada brzim i nezaustavljivim tempom.
Iako je u početku glavni naglasak aktivnosti afirmacije ideja kružnog gospodarstva bio usmjeren na recikliranje, uskoro je prevladalo uvjerenje da je najveći doprinos ove ideje u stvaranju novih, cirkularnih poslovnih modela koji omogućavaju drukčiji pristup korištenju resursa.
Razvojem novih tehnologija, posebno digitalizacije, razvijaju se značajno bolji modeli efikasnog korištenja svih resursa i proizvoda. Na primjer, tradicionalni pristup alatima u domaćinstvu je da svatko posjeduje sve što mu treba, poput pile, bušilice, ljestvi, čekića, sjekira i drugih alata. Tako svako domaćinstvo po ostavama i garažama gomila stvari koje će koristiti jednom u godini, pa i rjeđe, samo zato što postoji navika „posjedovanja“ da bi se trošilo i koristilo. Cirkularna ekonomija dovela je i do afirmacije novih pojmova kao što je ideja ekonomije dijeljenja (Sharing Economy). Umjesto da posjedujemo ono što nam rijetko treba, možemo to dijeliti sa svima drugima. Tako jedan jedini portal za čitav kvart ili grad može postati mjesto na kojem će se povezati oni koji nešto posjeduju (a ne koriste) s onima koji to ne posjeduju, a treba im na neko vrijeme. U takvom modelu gospodarenja stvarima stotine stanovnika nekog dijela grada mogu dijeliti jednu bušilicu, ljestve, pilu, čekić, sjekiru i slične alate, umjesto da ih svatko posjeduje i vrlo rijetko koristi. Na isti način možemo organizirati racionalnu razmjenu automobila (car sharing), slabo korištenih nekretnina i pokretnina (apartment sharing, tractor sharing, boat sharing, yacht sharing…).
Cirkularni poslovni modeli mogu se definirati kao poslovni modeli koji se temelje na „petljama“ koje se zatvaraju, sužavaju, usporavaju, dematerijaliziraju ili intenziviraju kako bi se omogućilo korištenje minimalnih količina ulaznih resursa i njihovog pretvaranja u otpad, gubitak energije ili slabo iskorištenje. U takvim modelima posebna se pažnja posvećuje recikliranju kao obliku zatvaranja petlje, boljem iskorištenju sirovina kao obliku sužavanja petlje, korištenju drukčijih procesa kao obliku usporavanja ili produženja petlje ili intenzivnijem korištenju radi brže i racionalnije amortizacije resursa. Također, mogu se koristiti zamjene načina trošenja resursa softverskim rješenjima kao oblik dematerijalizacije. Kao što pokazuje Slika 4. tih pet načina pristupa racionalizaciji resursnih „petlji“ ujedno predstavlja pet mogućih strateških pristupa transformaciji tradicionalnih linearnih modela gospodarenja novim, cirkularnim modelima koji donose inoviranje poslovnih procesa i čine ekonomiju kružnom.
Slika 4. Pet strategija zatvaranja petlje prema kružnom gospodarstvu
Kao što smo više puta istaknuli, cirkularna ekonomija novi je ekonomski model koji zamjenjuje donedavno najpopularniji linearni. Tradicionalno poimanje života svodilo se na politiku uzimanja, iskorištavanja i odbacivanja, dok cirkularni model zagovara povratak prirodi i ponovno iskorištavanje već upotrijebljenog. Skretanje pažnje na energetsku učinkovitost i ekološku održivost temelj je ovog načina razmišljanja, a može se primijeniti na sve aspekte života. Glavne prednosti kružnog modela su ekonomske uštede, nova radna mjesta, štednja i racionalna uporaba resursa i energije te doprinos ublažavanju klimatskih promjena. Kao takav, model je primjenjiv na čitav lanac stvaranja vrijednosti, od dizajna i proizvodnje preko distribucije i prodaje, od korištenja i potrošnje proizvoda preko njegovog popravljanja, prepravljanja i recikliranja do vraćanja u novi proces dizajna i proizvodnje kao obnovljene sirovine, kao što pokazuje Slika 5.
Slika 5. Petlja kružnog gospodarenja – Izvor: www.engineersjournal.ie
Iza cjeline ovog procesa stoji, kao što je već rečeno, drukčiji svjetonazor i sustav vrijednosti koji gleda dugoročno, a ne kratkoročno, koji se temelji na održivosti i koji u prvi plan stavlja interes cjeline, a ne svakog od njenih dijelova. Pogledajmo ovaj važni konceptualni temelj kružnog gospodarstva koji se naziva sistemskim mišljenjem malo detaljnije.
Promjena mentaliteta počinje shvaćanjem da je cjelina važnija od dijelova. Pogledajmo jedan slikoviti primjer. Zrakoplovnoj kompaniji pokvario se avion na aerodromu u Bostonu. Analiza je pokazala da se radi o kvaru kojeg radnik održavanja može popraviti u par sati. No morao doputovati iz New Yorka jer nema lokalnog stručnjaka na raspolaganju. Za odluku što će se i kada uraditi bio je odgovoran šef održavanja.
Njegovo razmišljanje išlo je ovim smjerom: Pošaljem li smjesta servisera do Bostona, popravit će zrakoplov do 15 sati, ali istog dana više nema leta natrag. To znači da će morati prespavati u hotelu i na dnevnicu potrošiti 150 dolara. No pošaljem li ga sutradan rano ujutro, popravit će zrakoplov i podnevnim se letom vratiti, a ja ću uštedjeti na dnevnici i hotelskim troškovima.
Ta odluka šefa održavanja kompaniju je stajala 90.000 dolara jer su za poslijepodnevne letove morali iznajmiti zrakoplov. Tako je, zbog uštede od 150 dolara, nastao šest stotina puta veći nepotrebni trošak. Šef održavanja vjerojatno je krajem godine nagrađen zbog brige o snižavanju «svojih» troškova, a šteta je pripisana «višoj sili». O tome govori i poznata anegdota o četvorici slijepaca koje su pitali kako izgleda slon. Prvi se zavukao pod trbuh velike životinje pa reče: Slon je kao ogromni balon. Drugi se uhvatio životinjina repa pa ga ispravi: Nije točno, slon je nalik na zmiju. Treći se pobuni, držeći u ruci kljovu: Slon je nalik zavinutom koplju. Na to će četvrti koji se naslonio na slonovu nogu: Griješite, slon je poput debla drveta.
Ljudi su skloni ocjenjivati cjeline prema dijelovima koje vide ili kojima pripadaju. Radnici iz proizvodnje u upravnoj zgradi vide neproduktivne lijenčine koji preslaguju papire, sastanče, piju kavice i uživaju u neradu. Za ljude iz upravne zgrade koji misle da rade najvažnije poslove jer planiraju, dizajniraju, istražuju, organiziraju i upravljaju, problem su radnici u pogonu koji zabušavaju, ne realiziraju planove, rade pogreške i stvaraju probleme. Za direktora nabave najvažnija stvar su zalihe i puno skladište, da nikad ničega ne uzmanjka. Za direktora financija koji sve gleda kroz bilancu, zaliha je neproduktivno zamrznuti novac, pa bi idealno poduzeće trebalo biti praznih skladišta ili bez njih.
U političkoj stranci, sportskom klubu ili porodici možemo naići na slične probleme. Pojedinačni političari su zvijezde, a stranačka infrastruktura je neefikasni trošak. Ili, s podrškom stranke i njenih institucija svatko može postati zvijezda. Sportaši se bore i pobjeđuju, a klupski birokrate samo putuju i šminkaju se po turnirima. Ili, oni sve organiziraju i pripreme, pa stvore uvjete u kojima bi svaka budala mogla proizvoditi medalje. Mama brine za porodicu, a tata samo banči sa svojim društvom Ili, on radi i donosi novac koji svi drugi nemilice troše.
Jedna od zanimljivih ideja sistemskog mišljenja je koncept osposobljavanja sposobnih. Cjelina ima najviše koristi ako njeni najbolji dijelovi prosperiraju. Pogledajmo sljedeću priču koja je pred stotinjak godina punila naslovnice novina. Nakon velike suše, crnogorski je vladika Danilo putovao po svojoj maloj, ponosnoj zemlji, dijeleći rusku pomoć u žitu. Svakog bi domaćina pitao koliko vreća brašna ima u kući. Ako bi pokazao dvije, dobio bi dvije od Vladike. Onome koji bi imao deset, Vladika bi rekao: Evo deset na tvojih deset! Domaćinu koji bi zakukao da mu obitelj umire od gladi jer im je kuća prazna, Vladika bi odgovorio: Nijesi se snaš’o, zato ne dobivaš ništa!
Nije čudo da su Vladiku i njegov način dijeljenja pomoći ismijavale novine širom Europe. Međutim, ideja nije loša! U socijalnom smislu, osposobljavanje sposobnih nije prihvatljivo, ali sistemski gledano, za razvoj cjeline uvijek su najvažniji njeni najuspješniji dijelovi.
Zamislimo tri tvornice istog poduzeća. Prva je izrazito profitabilna, druga je prosječna, a treća stvara gubitke. Na kraju godine dobit prve prelijeva se u treću i sve zajedno ostvaruju prosječni rezultat. Nastavi li se sustav tako ponašati, pred njim je stagnacija i sigurna propast. Međutim, proda li poduzeće treću tvornicu i dobiveni novac uloži u nove kapacitete prve tvornice, moglo bi kao cjelina ostvarivati daleko bolje i održivije rezultate. Neracionalno podržavanje proizvodnih pogona koji nisu efikasni također je oblik linearne ekonomije jer produžava agoniju sustava koji bi trebao „umrijeti“ i svoje resurse prenijeti na onaj drugi koji je efikasniji i održiviji.
Iako je koncept osposobljavanja sposobnih prirodan i logičan, u svakodnevnom životu najčešće ga pobjeđuje logika jednakih trbuha. Ako su nam već mozgovi različiti, želuci su svima isti pa imamo pravo na jednaku količinu hrane. Po tom se pristupu sposobni ne smiju previše isticati niti poticati. Najbolje je da smo svi podjednako jadni, bar se nitko neće zbog toga dodatno loše osjećati. I takvo ponašanje zapravo je odraz mentaliteta linearnog razmišljanja u kojem se ne sagledava sistemska perspektiva niti traži sinergija.
Sve što se zbiva u bilo kojoj organizaciji, valja prvo promatrati sagledavanjem cjeline, njene vizije, misije, ciljeva, projekata i programa, a nakon toga se sustav organizira i zadaci podijele na one koji će ih realizirati. Misli li sistemski, uspješnog rukovoditelja ne smiju zanimati individualne pobjede nego zajednički uspjeh. Kao što kaže stara mudrost, ponekad moraš izgubiti neku bitku da bi dobio rat. Isto vrijedi za načela cirkularne ekonomije. Pobjeđujemo zajedno i tako dugoročno preživljavamo, umjesto da svatko pobjeđuje za sebe na račun drugih i našeg dugoročnog opstanka.
Sistemski pristup dovodi do organizacijske sinergije ili efekta 2+2=5 odnosno sustav je više od zbira njegovih dijelova. Svatko od nas sebi je najvažniji. Naša uloga i mjesto u sustavu čine nam se bitnim, dok su svi ostali sporedni. No, optimum cjeline je redovito zbir suboptimuma dijelova. Za šefa koji razmišlja cirkularno i održivo, ključno pitanje svake aktivnosti, akcije, odluke i pothvata jest što oni dugoročno znače za poduzeće i njegovo okruženje. Uspjeh svih uvijek je važniji, ali često traži veće ili manje, individualne i skupne «žrtve». No želimo li pobijediti zajedno, moramo se uskladiti.
Pogledajmo još jedan aktualni primjer. Hrvatska brodogradnja je desetljećima godišnje stvarala oko milijardu dolara prihoda i oko 1,1 milijardu dolara troškova. Država je subvencijama i garancijama sustavno pokrivala taj gubitak iz proračuna. Do nedavnog raspada ovog sustava čitava je proizvodnja išla u izvoz, što je značilo da Vlada subvencionira strane brodare koji kupuju naše brodove po 90% proizvodne cijene.
Razlozi su iz ekonomske perspektive potpuno iracionalni, ali su s političke perspektive kristalno jasni. Škverovi ne bi lako podnijeli bankrot i gubitak tisuća radnih mjesta, kooperanti i lokalne zajednice bi se pobunili, ulica bi mogla nezadovoljstvo usmjeriti protiv aktualne vlasti, izazvati nerede, proteste i uzburkati svakodnevnicu stvarajući raspoloženje za promjene i reforme što nijednoj vlasti nije drago.
Primijenimo sistemski pristup na analizu problema. To znači da nas ne zanima brodogradnja sama po sebi nego njeno mjesto u hrvatskom gospodarstvu kao cjelini. Pritom nam je cilj „zatvoriti petlju“ da bi se resursi ove djelatnosti koristili što racionalnije u spoju s resursima svih ostalih djelatnosti. Zamislimo da naša zemlja ima ozbiljnu strategiju razvoja turizma i želi tu djelatnost afirmirati kao najveći prioritet. Tada je zadatak svake privredne grane, od brodogradnje, znanosti, poljoprivrede, prometa do zdravstva i školstva, stvarati sinergiju koja će omogućiti turizmu uspjeh. Kako to realizirati?
Vratimo se brodogradnji. Kako bi ona mogla pomoći turizmu? Zamislimo ljeto u Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Opatiji, Puli, Poreču, Rovinju… Žele li turisti autom doći do centra grada, satima će stajati u kolonama ili kružiti, tražeći parkiralište. A naša bi brodogradilišta mogla svake godine sagraditi po jedan brod-parkiralište koji bi se smjestio u riječkoj, gruškoj, splitskoj ili pulskoj luci i na sebe primio 750 vozila. Usput bi na gornjim katovima nudio sadržaje potrebne turizmu: zdravstvenu polikliniku, trgovački centar, disko klub, dječji vrtić i sportska igrališta. Smanjila bi se neracionalna potrošnja benzina vozila koja kruže tražeći parking, a naša brodogradilišta služila bi optimumu cjeline i održivom razvoju hrvatskog turizma. Primjer pokazuje da cirkularna ekonomija nije samo „recikliranje“ nego prije svega sinergija i optimizacija cjeline na račun njenih dijelova.
Već smo govorili o ekonomiji dijeljenja (Sharing Economy) na primjeru racionalne uporabe automobila, apartmana, ljestvi, bušilica, pila i čekića. Takvo „mentalno recikliranje“ resursa zove se još i Crowdsharing – podjela od strane mnoštva. Uz takvo bolje sinergijsko korištenje materijalnih resursa, danas se pojavljuju i drugi oblici dijeljenja koje zapravo „množi“ i gdje se može mnogo bolje raspolagati sa skupnim resursima nego na današnji, linearni način. Uzmimo samo dva primjera kao što su to Crowdfunding (financiranje od mnoštva) i Crowdsourcing (suradnja s mnoštvom).
Crowdfunding je model cirkularne ekonomije utoliko što omogućava da mnogi poduzetnički projekti koji ne bi našli podršku banaka ipak mogu biti pokrenuti mikrofinanciranjem iz mnoštva individualnih priloga. Tako se stvara sinergija ideja i njihove realizacije i smanjuje broj neuspješnih projekata i nefinanciranih, a vrijednih ideja. Crowdsourcing je model cirkularne ekonomije utoliko što daje prigodu poduzećima da pojednostavne svoju organizacijsku strukturu i ne moraju sama razvijati sve segmente svojeg poslovanja (od kojih mnogi zbog ekonomije veličine (Economy of Scale) neće biti racionalni i ekonomski opravdani nego se može osloniti na „mase“, njihovo znanje, vještine i radni doprinos. Umjesto da svatko radi samo za svoju kompaniju, bez obzira treba li ga ona svih 8 sati radnog dana, svatko može raditi za mnoge kompanije i svakoj davati upravo onu količinu i kvalitetu rada koja je svakoj od njih potrebna. Takav pristup također omogućava velike uštede u troškovima rada i predstavlja, u suštini, neku vrstu pametnog recikliranja talenata i znanja.
Pokazani primjeri govore nam da su potencijali cirkularne ekonomije svuda oko nas, ali je za zaokret presudna promjena mentaliteta. Moramo promovirati nove vrijednosti da bismo dobili željeno ponašanje. Valja razmišljati sustavno, cirkularno i održivo, nesebično i sinergijski, u protivnom, osudit ćemo gospodarstvo i društvo na ulazak u slijepu ulicu neodrživog razvoja.
Foto: Domaćin Svjetskog dana staništa 2023. godine je Baku, glavni grad Azerbajdžana.
Svjetski dan stanovanja obilježava se svake godine prvog ponedjeljka u listopadu. Njime se naglašava univerzalno pravo na dom te primjereno i održivo stanovanje.
Dan naglašava probleme siromaštva i obvezuje se na stvaranje doma za sve. Njime se skreće pozornost na činjenicu da veliki broj ljudi u svijetu nema doma. Osim toga, ovaj dan promiče i ekološku svijest, naglašavajući potrebu za održivim urbanim razvojem kako bi se uskladila rastuća urbanizacija i važnosti očuvanja okoliša.
Svjetski dan stanovanja utemeljen je 1985. rezolucijom UN-a. Prvi put je obilježen 1986. u Nairobiju, Kenija, s temom ‘Sklonište je moje pravo’. Od tada Svjetski dan stanovanja predstavlja godišnji događaj usmjeren na globalne izazove stanovanja i urbanog razvoja.
Tema 2023.: Otporna urbana gospodarstva. Gradovi kao pokretači rasta i oporavka
Ovogodišnji Svjetski dan stanovanja usmjerava pozornost na ‘otporne urbane ekonomije’ i potencijal gradova kao pokretača uključivog, zelenog i održivog rasta.
António Guterres
Ovogodišnji Svjetski dan stanovanja bavi se ekonomskim izazovima s kojima se suočavaju gradovi diljem svijeta, posebno u kontekstu značajnog globalnog gospodarskog pada.
Usredotočujući se na izgradnju otpornih urbanih gospodarstava, cilj je osigurati da svatko ima pristup odgovarajućem stanovanju, a gradovi mogu funkcionirati kao motori rasta i oporavka.
S obzirom na veličinu doprinosa gradova nacionalnom gospodarstvu, budućnost mnogih zemalja bit će određena produktivnošću njihovih urbanih područja. Gradovi su pokretači stvaranja vrijednosti koja potiče gospodarski oporavak.
Kako bi ovaj gospodarski rast i oporavak bili održivi, potrebni su nam gradovi koji mogu apsorbirati, oporaviti se i pripremiti se za buduće gospodarske šokove [OECD, 2023].
U redovitom paketu odluka o povredama Europska komisija poduzima pravne radnje protiv država članica koje se ne pridržavaju obveza u skladu s pravom EU-a. Tim se odlukama, koje se odnose na različite sektore i područja politika EU-a, nastoji osigurati pravilna primjena prava EU-a u korist građana i poslovnih subjekata. U nastavku su prikazane ključne odluke Komisije razvrstane prema području politike.
Komisija usto zaključuje 135 predmeta u kojima su problemi s određenim državama članicama riješeni bez potrebe za njezinim dodatnim postupanjem.
Više informacija o postupku zbog povrede prava EU-a pronađite u najčešćim pitanjima. Pojedinosti o povijesti predmeta možete pronaći u registru odluka o povredama.
Komisija poziva ŠPANJOLSKU da dovrši mrežu Natura2000
Europska komisija odlučila je pokrenuti postupak zbog povrede upućivanjem službene opomene Španjolskoj (INFR(2023)2037) jer se nije pridržavala obveza u skladu s Direktivom o staništima (Direktiva 92/43/EEZ). Na temelju te direktive države članice moraju predložiti područja od značaja za Zajednicu, koja se zatim uvrštavaju na biogeografske popise EU-a. U roku od šest godina od uvrštavanja na popis države članice moraju područja od značaja za Zajednicu odrediti kao posebna područja očuvanja te utvrditi ciljeve očuvanja i mjere za održavanje ili obnovu zaštićenih vrsta i staništa prisutnih na tim područjima kako bi se postiglo povoljno stanje očuvanosti na nacionalnoj biogeografskoj razini. To su glavni uvjeti zaštite bioraznolikosti u EU-u. U europskom zelenom planu i Strategiji za bioraznolikost do 2030. navodi se da je neophodno da EU zaštitom i obnovom bioraznolikosti zaustavi njezin gubitak.
Španjolska nije predložila niti dostavila iscrpan popis područja od značaja za Zajednicu (SCI) jer broj, veličina i lokacija SCI-ja koje je predložila te vrste i staništa zaštićeni u njima nisu dovoljni. Stoga Komisija upućuje službenu opomenu Španjolskoj, koja ima dva mjeseca da odgovori i ukloni nedostatke na koje je ukazala Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajuće odgovore, Komisija joj može uputiti obrazloženo mišljenje.
Obrazložena mišljenja
Upravljanje vodom: Komisija poziva BUGARSKU, CIPAR, IRSKU, ŠPANJOLSKU, MALTU, PORTUGAL, SLOVAČKU I SLOVENIJU da dovrše preispitivanje svojih planova upravljanja vodama
Komisija poziva osam država članica (Bugarsku(INFR(2022)2189),Cipar(INFR(2022)2190),Irsku(INFR(2022)2185),Španjolsku(INFR(2022)2192),Maltu(INFR(2022)2195),Portugal(INFR(2022)2197),Slovačku(INFR(2022)2187) i Sloveniju(INFR(2022)2199)) da dovrše preispitivanje svojih planova za vodu u skladu s Direktivom o poplavama (Direktiva 2000/60/EZ) i/ili planova upravljanja poplavnim rizicima u skladu s Direktivom o poplavama (Direktiva 2007/60/EZ). U objema se direktivama od država članica zahtijeva da svakih šest godina revidiraju i ažuriraju te planove te da o njima izvješćuju. Planovi upravljanja riječnim slivovima uključuju program mjera za osiguravanje dobrog stanja svih vodnih tijela. Planovi za upravljanje rizicima od poplava izrađuju se na temelju karata koje prikazuju moguće negativne posljedice povezane sa scenarijima poplava.
Komisija je u veljači 2023. uputila službene opomene u kojima je pozvala te države članice da ispune svoje obveze i dovrše preispitivanje planova za vodu. Međutim, predmetne države članice još uvijek ne ispunjavaju svoje obveze na temelju jedne ili obiju direktiva.Bugarska, Cipar, Španjolska, Malta i Portugal kasne u preispitivanju, donošenju i izvješćivanju o trećim planovima upravljanja riječnim slivovima i drugim planovima upravljanja poplavnim rizicima, Irska i Slovenija kasne u preispitivanju, donošenju i izvješćivanju o trećim planovima upravljanja riječnim slivovima,Slovačkakasni u preispitivanju, donošenju i izvješćivanju o drugim planovima upravljanja poplavnim rizicima.
Zakonodavstvo EU-a o vodama mora se u potpunosti provesti kako bi se postigli ciljevi EU-a u pogledu kružnog gospodarstva, bioraznolikosti, nulte stope onečišćenja i klimatskih promjena. Stoga Komisija upućuje obrazložena mišljenja navedenim državama članicama, koje imaju dva mjeseca da odgovore i poduzmu odgovarajuće mjere. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor, Komisija može predmete protiv tih država članica uputiti Sudu Europske unije.
Komunalne otpadne vode: Komisija poziva PORTUGAL da se uskladi s pravilima EU-a
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Portugalu (INFR (2022)2028) zbog nepoštovanja zahtjeva iz Direktive EU-a o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (Direktiva Vijeća 91/271/EEZ).
Kako bi se zaštitili kvaliteta vode i vodni ekosustavi, od država članica zahtijeva se da uspostave potrebnu infrastrukturu za prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Neprikupljene ili nepročišćene otpadne vode mogu ugroziti zdravlje ljudi i onečistiti jezera, rijeke, tlo te obalne i podzemne vode. Europskim zelenim planom želi se postići nulta stopa onečišćenja, tj. smanjiti onečišćenje zraka, vode i tla na razine koje se više ne smatraju štetnima za ljudsko zdravlje i prirodne ekosustave.
Danas poslano obrazloženo mišljenje odnosi se na 18 aglomeracija u Portugalu. U 15 od tih aglomeracija Portugal ne osigurava da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju. U tri se aglomeracije otpadne vode ispuštaju u osjetljiva područja bez strožeg (tercijarnog) pročišćavanja.
Komisija je u srpnju 2022. uputila Portugalu službenu opomenu. Unatoč određenom napretku do danas nije postignuta potpuna usklađenost. Stoga je Komisija odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Portugalu, koji ima dva mjeseca da odgovori i poduzme odgovarajuće mjere. U protivnom Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
Industrijske emisije: Komisija poziva PORTUGAL da poboljša pravila o onečišćenju nastalom zbog industrijskih aktivnosti
Europska komisija danas je odlučila Portugalu uputiti obrazloženo mišljenje (INFR(2022)2085) u kojem od njega zahtijeva da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo s Direktivom o industrijskim emisijama (Direktiva 2010/75/EU). Industrijske aktivnosti imaju znatan utjecaj na okoliš i zdravlje. Direktivom o industrijskim emisijama propisuju se pravila za sprečavanje i smanjenje štetnih industrijskih emisija u zrak, vodu i tlo te sprečavanje stvaranja otpada.
Definicija „opasnih tvari” u portugalskom pravu nije u skladu s Direktivom. Nadalje, portugalsko zakonodavstvo ne sadržava jasnu obvezu operatera industrijskog postrojenja da odmah obavijesti nadležno tijelo u slučaju nezgoda ili nesreća. Nisu pravilno preneseni ni neki drugi zahtjevi, npr. oni koji se odnose na preispitivanje i ažuriranje uvjeta dozvole, kao i na pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u postupku izdavanja dozvola.
Komisija je u rujnu 2022. Portugalu uputila službenu opomenu. Otada nije postignuta potpuna usklađenost. Stoga je Komisija odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Portugalu, koji ima dva mjeseca da odgovori i poduzme odgovarajuće mjere. U protivnom Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
Buka iz okoliša: Komisija poziva FRANCUSKU da donese akcijske planove za smanjenje buke u gradovima i na glavnim cestama
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Francuskoj (INFR(2013)2006) zbog neusklađenosti s pravilima EU-a o buci iz okoliša (Direktiva 2002/49/EZ). Dugotrajna izloženost visokim razinama onečišćenja bukom može imati ozbiljne zdravstvene posljedice (uključujući visok krvni tlak, kardiovaskularne bolesti i preuranjenu smrt) i znatno utječe na fizičko te mentalno zdravlje te dobrobit (uključujući kronične poremećaje, kao što su ozbiljan poremećaj sna, stres i/ili uznemirenost).
Direktivom o buci iz okoliša od država članica zahtijeva se da objave karte buke i akcijske planove za naseljena područja (gradove), glavne ceste, glavne željezničke pruge i glavne zračne luke. Oni se prema potrebi preispituju i revidiraju, najmanje svakih pet godina.
Komisija je Francuskoj u svibnju 2013. uputila službenu opomenu, a u prosincu 2017. dodatnu službenu opomenu zbog neispunjavanja tih zahtjeva. Otada su Komisija i Francuska nastavile redovite razmjene informacija o tom pitanju, a Francuska je pokazala napredak u pogledu karata buke. Međutim, Francuskoj još uvijek nedostaju potrebni akcijski planovi: iz informacija koje su dostavila francuska nadležna tijela vidljivo je da još uvijek nedostaju 22 akcijska plana za naseljena područja i 67 akcijskih planova za glavne ceste.
Stoga je Komisija odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Francuskoj, koja ima dva mjeseca da odgovori i poduzme odgovarajuće mjere. U protivnom Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
Onečišćenje vode: Komisija poziva BELGIJU da zaštiti svoje stanovništvo i ekosustave od onečišćenja nitratima
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazloženo mišljenje u kojem poziva Belgiju (INFR(2022)2051) da se u potpunosti uskladi s Direktivom o nitratima (Direktiva 91/676/EEZ) i poduzme hitne mjere u pogledu onečišćenja nitratima u flamanskoj regiji. Tom se direktivom nastoji štititi europske površinske i podzemne vode od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora zahtijevajući od nadležnih tijela da poduzmu mjere za izbjegavanje takvog onečišćenja.
U skladu s Direktivom o nitratima države članice trebale bi pratiti svoje vode i utvrditi one koje su onečišćene nitratima i eutrofikacijom iz poljoprivrednih izvora. Flamanska službena izvješća od 2020. pokazala su da se kvaliteta podzemnih i površinskih voda znatno pogoršala u flamanskoj regiji i da su gotovo sve površinske vode sada u eutrofičnom stanju. Očigledno je da od 2015. uzastopnim flamanskim programima djelovanja za nitrate nisu ostvareni očekivani rezultati. U skladu s člankom 5. stavkom 5. Direktive o nitratima država članica trebala bi poduzeti pojačane mjere ako postane jasno da postojeće mjere ne dovode do rezultata. Međutim, Flandrija dosad nije poduzela takve mjere, a razine onečišćenja i dalje su previsoke.
Komisija je 15. veljače 2023. Belgiji uputila službenu opomenu u kojoj je pozvala flamanska tijela da poduzmu hitne mjere u pogledu onečišćenja nitratima. Iako nadležna tijela ne poriču hitnost ni potrebu za djelovanjem, takve se mjere ne očekuju prije 2024. – četiri godine nakon što se pokazalo da rezultati programa djelovanja nisu dovoljni i da u vezi s tim treba hitno djelovati.
Stoga je Komisija odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Belgiji, koja ima dva mjeseca da odgovori i poduzme odgovarajuće mjere. U protivnom Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
Odgovornost za okoliš: Komisija poziva BELGIJU da pojasni tko ima pravo zatražiti djelovanje nacionalnih tijela
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Belgiji (INFR(2020)2107) u kojem traži da sve kategorije osoba navedene u Direktivi o odgovornosti za okoliš (Direktiva 2004/35/EZ) imaju pravo zatražiti od nadležnih tijela da poduzmu mjere za sprečavanje ili otklanjanje štete u okolišu. U Direktivi su navedene tri kategorije, koje nisu na dosljedan način prenesene u belgijske regionalne i savezne propise.
U toj se direktivi predviđa da se šteta u okolišu može spriječiti ili otkloniti, među ostalim, davanjem prava fizičkim i pravnim osobama da od nadležnih tijela traže da odluče o preventivnim mjerama i mjerama otklanjanja koje mora poduzeti odgovorni operater. Direktivom se također osigurava da financijske posljedice mjera otklanjanja štete snosi gospodarski subjekt koji je prouzročio štetu u okolišu.
Komisija je u srpnju 2020. poslala službenu opomenu. Nakon analize odgovora Belgije Komisija i dalje smatra da u belgijskom pravnom sustavu nije dovoljno jasno tko može zatražiti korektivne mjere jer do danas u nacionalne zakone nisu potpuno i jasno uključene sve kategorije osoba. Radi zaštite okoliša važno je ukloniti sve nedoumice o tome koje osobe imaju pravo zatražiti od nadležnih tijela da poduzmu mjere.
Stoga je Komisija odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Belgiji, koja ima dva mjeseca da odgovori i poduzme odgovarajuće mjere. U protivnom Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
RIBARSTVO
Obrazloženo mišljenje
Ribarstvo: Komisija poziva HRVATSKU da osigura djelotvorno praćenje i kontrolu uzgajališta plavoperajne tune
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Hrvatskoj (INFR(2021)2259) zbog nepoštovanja pravila EU-a o osiguravanju učinkovitog sustava praćenja, kontrole i inspekcijskih pregleda hrvatskih uzgajališta plavoperajne tune (uredbe (EZ) 1224/2009, 1380/2013, 1005/2008 i 2016/1627).
Komisija je Hrvatskoj u veljači 2022. poslala službenu opomenu u kojoj su utvrđeni ozbiljni nedostaci u praćenju prebacivanja i stavljanja u kaveze plavoperajne tune. Nadalje, Hrvatska nije osigurala unakrsnu provjeru svih relevantnih podataka, istražila moguće slučajeve neusklađenosti ni poduzela administrativne ili kaznene mjere protiv odgovornih za povrede prava EU-a.
Komisija smatra da Hrvatska nije poduzela potrebne korake za uklanjanje prethodno navedenih nedostataka. Hrvatska ima rok od dva mjeseca da odgovori na obrazloženo mišljenje i poduzme potrebne mjere za uklanjanje utvrđenih nedostataka. U protivnom Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
2. UNUTARNJE TRŽIŠTE, INDUSTRIJA, PODUZETNIŠTVO I MSP-OVI
(Više informacija: Johannes Bahrke – tel.: +3222958615; Ana Martinez Sanjurjo – tel.: +32 22963066)
Službena opomena
Stručne kvalifikacije: Komisija traži od IRSKE da se uskladi s pravilima EU-a
Europska komisija odlučila je pokrenuti postupak zbog povrede (INFR(2023)2100) upućivanjem službene opomene Irskoj zbog neusklađenosti s Direktivom o stručnim kvalifikacijama (Direktiva 2005/36/EZ). Tom se direktivom olakšava prekogranična profesionalna mobilnost i priznavanje kvalifikacija u EU-u. Ta pravila EU-a imaju ključnu ulogu u rješavanju problema nedostatka kvalificirane radne snage u cijelom EU-u. To se posebno odnosi na sektor zdravstvene skrbi, koji je posebno pogođen pandemijom bolesti COVID-19, jer ta pravila pomažu da se kvalificirani stručnjaci bolje rasporede onamo gdje su potrebni. Komisija smatra da Irska uvodi neopravdana ograničenja za medicinske sestre i primalje iz drugih država članica EU-a prekomjernim ograničavanjem vrsta dokaza koje ti stručnjaci mogu upotrijebiti kako bi potvrdili svoje znanje jezika.
Irska ima rok od dva mjeseca da odgovori na argumente Komisije. U protivnom joj Komisija može uputiti obrazloženo mišljenje.
3. MIGRACIJE, UNUTARNJI POSLOVI I SIGURNOSNA UNIJA
Sigurnost isprava i Schengenska konvencija: Komisija poziva PORTUGAL da uskladi odredbe Sporazuma o mobilnosti Zajednice zemalja portugalskog jezika (CPLP) s pravom EU-a
Europska komisija odlučila je pokrenuti postupke zbog povrede upućivanjem službene opomene Portugalu (INFR(2023)4012) u vezi s odredbama Sporazuma o mobilnosti Zajednice zemalja portugalskog jezika (CPLP). Komisija smatra da Portugal nije ispunio svoje obveze iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja i Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od lipnja 1985., kako je izmijenjena Uredbom (EU) 265/2010. Sporazumom o mobilnosti CPLP-a predviđa se boravišna dozvola koja nije u skladu s jedinstvenim obrascem utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 1030/2002. Osim toga, ni boravišne dozvole ni vize za dugotrajni boravak koje se izdaju državljanima država CPLP-a u svrhu traženja posla ne omogućuju nositeljima tih dozvola da putuju unutar schengenskog područja. Portugal sada ima dva mjeseca da odgovori i ukloni nedostatke koje je utvrdila Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajuće odgovore, Komisija mu može uputiti obrazloženo mišljenje.
Sigurnost isprava: Komisija poziva BUGARSKU, GRČKU, CIPAR i LITVU da uvedu 2D crtični kod na jedinstveni obrazac za vize
Europska komisija danas je odlučila pokrenuti postupke zbog povrede upućivanjem službenih opomena Bugarskoj (INFR(2023)2101), Grčkoj (INFR(2023)2103), Cipru (INFR(2023)2102) i Litvi (INFR(2023)2104) jer nisu uveli 2D crtični kod na jedinstveni obrazac za vize. 2D crtični kod uveden je kako bi se unosi na naljepnici vize zaštitili od krivotvorenja. Sve države članice obaviještene su 30. travnja 2020. o Provedbenoj odluci Komisije C(2020) 2672 o uvođenju 2D crtičnog koda na jedinstvenom obrascu za vize. Rok za provedbu bio je u svibnju 2022. Sve četiri predmetne države članice još uvijek ne tiskaju 2D crtični kod na naljepnicama vize koje izdaju. Bugarska, Grčka, Cipar i Litva imaju dva mjeseca da odgovore i uklone nedostatke koje je utvrdila Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajuće odgovore, Komisija im može uputiti obrazloženo mišljenje.
Obrazloženo mišljenje
Borba protiv terorizma: Komisija poziva BELGIJU i ITALIJU da osiguraju pravilno prenošenje pravila EU-a o suzbijanju terorizma
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazložena mišljenja Belgiji (INFR(2021)2179) i Italiji (INFR(2021)2180) jer nisu pravilno prenijele određena pravila EU-a o suzbijanju terorizma (Direktiva (EU) 2017/541). Direktiva o suzbijanju terorizma jedan je od ključnih elemenata agende za borbu protiv terorizma i uključuje odredbe o inkriminiranju i sankcioniranju kaznenih djela povezanih s terorizmom, kao što je putovanje u inozemstvo radi počinjenja kaznenog djela terorizma, vraćanje u EU ili putovanje unutar EU-a radi takvih aktivnosti, obučavanje u svrhu terorizma i financiranje terorističkih aktivnosti. Pravilima EU-a predviđaju se i posebne odredbe za žrtve terorizma kako bi im se osigurao pristup pouzdanim informacijama te profesionalnim i specijaliziranim službama za potporu neposredno nakon napada i sve dok je potrebno. Države članice morale su prenijeti tu direktivu u nacionalno zakonodavstvo do rujna 2018. Komisija je u prosincu 2021. Belgiji i Italiji poslala službene opomene, u kojima ih je pozvala da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi uklonile nedostatke. Te države članice nisu dale zadovoljavajuće odgovore na Komisijina pitanja. Stoga je Komisija Belgiji i Italiji odlučila uputiti obrazložena mišljenja, a one imaju dva mjeseca da odgovore i poduzmu odgovarajuće mjere. Ako odgovori ne budu zadovoljavajući, Komisija može uputiti predmete protiv njih Sudu Europske unije.
Postupovna prava u kaznenim postupcima: Komisija pokreće postupak zbog povrede protiv BELGIJE, BUGARSKE i HRVATSKE zbog nepravilnog prenošenja pravila EU-a o pretpostavci nedužnosti
Europska komisija danas je odlučila pokrenuti postupak zbog povrede upućivanjem službenih opomenaBelgiji (INFR(2023)2094), Bugarskoj (INFR(2023)2093) i Hrvatskoj (INFR(2023)2092) jer nisu pravilno prenijele Direktivu o jačanju pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (Direktiva (EU) 2016/343). To je jedna od šest direktiva koje je EU donio kako bi uspostavio zajedničke minimalne standarde kojima će se osigurati dostatna zaštita prava osumnjičenih i optuženih osoba na pošteno suđenje u kaznenom postupku u EU-u. Komisija smatra da određene nacionalne mjere za prenošenje o kojima su obavijestile te tri države članice ne ispunjavaju zahtjeve Direktive, uključujući one koji se odnose na javna upućivanja na krivnju (Belgija, Bugarska i Hrvatska), suđenja u odsutnosti (Belgija i Hrvatska), primjenu mjera tjelesnog ograničavanja (Hrvatska), pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu (Hrvatska i Bugarska) i pravne lijekove protiv povreda prava iz Direktive (Belgija i Bugarska). Nadalje, Komisija smatra da bugarskom zakonodavstvo nije pravilno preneseno područje primjene Direktive jer prema bugarskom pravu nepritvoreni osumnjičenici ne ostvaruju prava predviđena Direktivom. Belgija, Bugarska i Hrvatska imaju dva mjeseca da poduzmu odgovarajuće mjere za uklanjanje nedostataka koje je utvrdila Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor, Komisija im može uputiti obrazložena mišljenja.
Obrazložena mišljenja
Postupovna prava: Komisija poziva ČEŠKU i FRANCUSKU da u nacionalno zakonodavstvo ispravno prenesu pravila EU-a o pravu na pristup odvjetniku i na komunikaciju po uhićenju
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazložena mišljenja Češkoj(INFR(2021)2107) i Francuskoj (INFR(2021)2109) jer nisu u potpunosti prenijele Direktivu o pravu na pristup odvjetniku i komunikaciju nakon uhićenja (Direktiva 2013/48/EU). Cilj je Direktive osumnjičenim i optuženim osobama u kaznenom postupku te osobama protiv kojih je izdan europski uhidbeni nalog (EUN) osigurati pristup odvjetniku od najranije faze postupka, kao i osigurati da osobe kojima je oduzeta sloboda mogu komunicirati s trećim osobama, na primjer poslodavcem ili članovima obitelji, te s konzularnim tijelima. Komisija je u rujnu 2021. Češkoj i Francuskoj poslala službene opomene. Smatra da određene nacionalne mjere za prenošenje o kojima su obavijestile te dvije države članice ne ispunjavaju zahtjeve Direktive, uključujući zahtjev da druga odgovarajuća odrasla osoba bude obaviještena o lišavanju slobode djeteta u slučajevima u kojima je informiranje nositelja roditeljske odgovornosti protivno najboljim interesima djeteta (u Češkoj), pravo odraslih osoba na obavješćivanje treće osobe o oduzimanju slobode i pravo na komunikaciju s trećim osobama (u Francuskoj), kao i odstupanja od prava na pristup odvjetniku u objema državama članicama. Češka i Francuska imaju dva mjeseca da poduzmu odgovarajuće mjere da uklone nedostatke koje je utvrdila Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor, Komisija može Sudu Europske unije uputiti predmete protiv Češke i Francuske.
Postupovna prava: Komisija poziva BUGARSKU i LATVIJU da u nacionalno zakonodavstvo ispravno prenesu pravila EU-a o pravu na pristup informacijama u kaznenom postupku
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazložena mišljenja Bugarskoj(INFR(2021)2098) i Latviji (INFR(2021)2100) jer nisu u potpunosti prenijele Direktivu o pravu na pristup informacijama u kaznenom postupku (Direktiva 2012/13/EU). Cilj je Direktive osumnjičenim i optuženim osobama u kaznenom postupku te osobama protiv kojih je izdan europski uhidbeni nalog (EUN) osigurati pristup odgovarajućim informacijama o njihovim pravima. Komisija je u rujnu 2021. Bugarskoj i Latviji poslala službene opomene. Smatra da nacionalne mjere za prenošenje o kojima su obavijestile te dvije države članice ne ispunjavaju zahtjeve Direktive, posebno u vezi s pravom pristupa spisu predmeta, koji su ključni za učinkovito osporavanje zakonitosti uhićenja ili zadržavanja u pritvoru. Kad je riječ o Bugarskoj, Komisija nadalje napominje da područje primjene Direktive, pravo na informacije o pravima i odredbe o obavijesti o pravima u vezi s uhićenjem još nisu pravilno preneseni. Bugarska i Latvija imaju dva mjeseca da poduzmu odgovarajuće mjere za uklanjanje preostalih nedostataka koje je utvrdila Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor, Komisija može Sudu Europske unije uputiti predmete protiv Bugarske i Latvije.
Pravo trgovačkih društava: Komisija poziva BUGARSKU i CIPAR da osiguraju potpuno i pravodobno prenošenje pravila iz prava trgovačkih društava o upotrebi digitalnih alata i postupaka
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazložena mišljenja Bugarskoj (INFR(2022)0337) i Cipru (INFR(2022)0339) jer nisu u potpunosti prenijeli pravila EU-a o upotrebi digitalnih alata i postupaka u pravu društava (Direktiva (EU) 2019/1151). Direktivom se od država članica zahtijeva da uvedu postupke koji su u cijelosti dostupni na internetu za osnivanje određenih vrsta trgovačkih društava, upis prekograničnih podružnica u registar i podnošenje dokumenata u poslovnim registrima. Osim toga, zahvaljujući Direktivi više podataka o trgovačkim društvima iz poslovnih registara postalo je besplatno dostupno putem sustava povezivanja poslovnih registara. Komisija je u rujnu 2022. uputila službene opomene Bugarskoj i Cipru jer ju nisu obavijestili o nacionalnim mjerama kojima se predmetna direktiva u potpunosti prenosi do roka, odnosno 1. kolovoza 2022. Nakon njihovih odgovora Komisija je zaključila da ni Bugarska ni Cipar nisu obavijestili o nacionalnim mjerama kojima se osigurava potpuno prenošenje Direktive. Te države članice imaju rok od dva mjeseca da uklone nedostatke koje je utvrdila Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor, Komisija može uputiti predmete protiv njih Sudu Europske unije.
Sustavi bespilotnih zrakoplova (UAS): Komisija poziva SLOVAČKU da uspostavi sustav za registraciju operatora UAS-ova i imenuje nadležno tijelo
Europska komisija odlučila je pokrenuti postupak zbog povrede upućivanjem službene opomene Slovačkoj (INFR(2023)2105) jer nije ispunila zahtjeve utvrđene u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/947 o pravilima i postupcima za rad bespilotnih zrakoplova. Slovačka nije ispunila regulatorne zahtjeve povezane s određivanjem nadležnog tijela odgovornog za općenitu provedbu Uredbe, kao ni uvela ključne sigurnosne funkcije kao što su izdavanje i opoziv operativnih certifikata te uspostava sustava registracije operatora UAS-ova. Trenutačni propisi ne osiguravaju ravnopravne uvjete u cijelom EU-u te čak mogu stvoriti nesigurne uvjete za rad bespilotnih zrakoplova. Slovačka ima dva mjeseca da odgovori na argumente koje je iznijela Komisija. U protivnom joj Komisija može uputiti obrazloženo mišljenje.
Obrazložena mišljenja
Cestovni promet: Komisija poziva LITVU da u potpunosti provede pravila EU-a o najvećoj dopuštenoj masi i najvećim dopuštenim dimenzijama određenih cestovnih vozila
Europska komisija danas je odlučila Litvi uputiti obrazloženo mišljenje(INFR(2020)2284) u kojem od nje traži da u nacionalno zakonodavstvo prenese ažurirana europska pravila o najvećoj dopuštenoj masi i najvećim dopuštenim dimenzijama određenih cestovnih vozila (Direktiva (EU) 2015/719). Uz ostale mjere Direktivom se uvode odstupanja za teška teretna vozila s pogonom na alternativna goriva i za ona uključena u intermodalni prijevoz. Svrha je tih odstupanja osigurati da čišća vozila ne budu u nepovoljnijem položaju ako su dulja ili teža od konvencionalnih te potaknuti intermodalni prijevoz. Nakon službene opomene upućene u listopadu 2020. i dodatne službene opomene upućene u lipnju 2021. Komisija smatra da litavsko zakonodavstvo i dalje nije u skladu s Direktivom. Litva ima dva mjeseca da odgovori na argumente koje je iznijela Komisija. U protivnom Komisija može odlučiti uputiti predmet protiv nje Sudu Europske unije.
Unutarnja plovidba: Komisija poziva DANSKU i ŠPANJOLSKU da prenesu pravila EU-a o stručnim kvalifikacijama u unutarnjoj plovidbi
Europska komisija odlučila je uputiti obrazložena mišljenja Danskoj (INFR(2022)0207) i Španjolskoj (INFR(2022)2042) jer nisu prenijele Direktivu (EU) 2017/2397 o priznavanju stručnih kvalifikacija u unutarnjoj plovidbi. Direktivom se utvrđuju uvjeti i postupci za izdavanje svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti osoba uključenih u upravljanje plovnim objektom koji plovi unutarnjim plovnim putovima EU-a te za priznavanje takvih kvalifikacija u drugim državama članicama EU-a. Nadalje, njome se utvrđuju prijelazne mjere kako bi svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice i brodski dnevnici izdani prije isteka razdoblja za prenošenje Direktive ostali valjani. Nakon službenih opomena upućenih Danskoj 24. ožujka 2022. i Španjolskoj 15. srpnja 2022. Komisija ni od jedne od njih nije primila obavijesti iz kojih bi bilo vidljivo da su u potpunosti prenijele Direktivu u nacionalni pravni poredak. U skladu s tim Komisija smatra da nacionalno zakonodavstvo tih zemalja nije potpuno usklađeno s Direktivom.
Osim toga, Komisija je odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Danskoj (INFR(2022)0210) jer nije prenijela Direktivu (EU) 2021/1233 o izmjeni Direktive (EU) 2017/2397 o prijelaznim mjerama za priznavanje svjedodžbi trećih zemalja za unutarnju plovidbu. Kako bi se osigurao neometan prijelaz na sustav priznavanja dokumenata trećih zemalja, Direktivom se uspostavljaju prijelazne mjere. Prema obavijestima koje je primila Komisija, Danska još nije prenijela te prijelazne mjere. Nakon službene opomene upućene 24. ožujka 2022. Komisija nije od Danske primila obavijest iz koje bi bilo vidljivo da je u potpunosti prenijela Direktivu u nacionalni pravni poredak. U skladu s tim, Komisija smatra da nacionalno zakonodavstvo Danske nije potpuno usklađeno s Direktivom.
Danska i Španjolska imaju dva mjeseca da odgovore i poduzmu potrebne mjere. U protivnom Komisija može uputiti predmete Sudu Europske unije.
Sigurnost u civilnom zrakoplovstvu: Komisija poziva ŠPANJOLSKU da se uskladi s pravilima EU-a
Europska komisija danas je odlučila uputiti obrazloženo mišljenje Španjolskoj (INFR(2022)2001) jer nije ispunila svoje obveze iz članaka 34. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o slobodnom kretanju robe i usluga, Uredbe (EU) 2018/1139 o zajedničkim pravilima za civilno zrakoplovstvo i Uredbe (EU) br. 1178/2011 u pogledu organizacija za osposobljavanje pilota. Zahtjevi koje je Španjolska uvela za registraciju svih zrakoplova čiji vlasnici imaju sjedište u Španjolskoj, uključujući zrakoplove koji su već registrirani u drugim državama članicama, dovode do znatnog administrativnog opterećenja za vlasnike zrakoplova i protivni su slobodi kretanja robe i usluga zajamčenoj člancima 34. i 56. UFEU-a. Komisija je u vezi s time u travnju 2022. Španjolskoj poslala službenu opomenu. Komisija smatra da odgovor Španjolske na službenu opomenu nije u potpunosti zadovoljavajući te sad Španjolskoj upućuje obrazloženo mišljenje. Španjolska ima dva mjeseca da odgovori i poduzme potrebne mjere. U protivnom Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
6. FINANCIJSKA STABILNOST, FINANCIJSKE USLUGE I UNIJA TRŽIŠTA KAPITALA
Sprečavanje pranja novca: Komisija poziva MAĐARSKU da pravilno prenese petu Direktivu o sprečavanju pranja novca
Europska komisija danas je odlučila pokrenuti postupak zbog povrede upućivanjem službene opomene Mađarskoj (INFR(2023/2098) zbog nepravilnog prenošenja pete Direktive o sprečavanju pranja novca. Iako je Mađarska poslala obavijest o potpunom prenošenju Direktive, Komisija je utvrdila slučaj nepravilnog prenošenja Direktive u nacionalno zakonodavstvo u vezi s obvezom registracije, licenciranja ili reguliranja pružatelja usluga: prema mađarskom pravu ne postoji obveza registracije ili licenciranja pružatelja usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta. Pravila za sprečavanje pranja novca ključna su u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. Nedostaci u zakonodavstvu jedne države članice utječu na cijeli EU. Osim toga, kad je riječ o sankcijama koje je EU nametnuo nakon ruske invazije na Ukrajinu, nužno je utvrditi stvarne vlasnike sankcioniranih poduzeća. Stoga se pravila EU-a trebaju učinkovito provoditi i nadzirati kako bi se suzbijao kriminal, zaštitio financijski sustav Unije i osigurala provedba sankcija EU-a. Ako u roku od dva mjeseca od Mađarske ne primi zadovoljavajući odgovor, Komisija može nastaviti s postupkom zbog povrede i uputiti obrazloženo mišljenje.
Financijska tržišta: Komisija poziva ŠPANJOLSKU da do kraja prenese Direktivu o tržištima financijskih instrumenata
Europska komisija odlučila je pokrenuti postupak zbog povrede upućivanjem službene opomene Španjolskoj (INFR(2023(2099)) zbog nepotpunog prenošenja izmjena Direktive o tržištima financijskih instrumenata. Tim se izmjenama zamjenjuje definicija „financijskog instrumenta” iz članka 4. stavka 1. točke 15. Direktive 2014/65/EU. Rok za prenošenje bio je 23. ožujka 2023., a Španjolska ga nije ispoštovala. Komisija stoga poziva Španjolsku da prenese potrebne mjere i obavijesti o njima. Ako u roku od dva mjeseca od Španjolske ne primi zadovoljavajući odgovor, Komisija može nastaviti s postupkom zbog povrede i uputiti obrazloženo mišljenje.
Zaštita radnika: Komisija poziva NJEMAČKU da uskladi svoje zakonodavstvo o graničnim vrijednostima profesionalne izloženosti opasnim kemikalijama s pravom EU-a
Europska komisija odlučila je pokrenuti postupak zbog povrede upućivanjem službene opomene Njemačkoj (INFR(2023)2043) jer u nacionalno zakonodavstvo nije pravilno prenijela Direktivu o utvrđivanju četvrtog popisa indikativnih graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti za opasna kemijska sredstva (Direktiva (EU) 2017/164). Te granične vrijednosti EU-a formulirane su na temelju najnovijih znanstvenih podataka i predstavljaju granične razine izloženosti koje ne bi smjele štetiti radnicima, čak ni uz opetovanu kratkoročnu ili dnevnu izloženost. Od država članica zahtijeva se da pri utvrđivanju svojih nacionalnih graničnih vrijednosti uzmu u obzir te vrijednosti EU-a. U njemačkom zakonodavstvu za akrilaldehid je utvrđena nacionalna granična vrijednost profesionalne izloženosti koja je četiri puta viša od granične vrijednosti EU-a. Za sumporov dioksid njemačka je granična vrijednost dvostruko veća od vrijednosti EU-a. Direktivom o kemijskim sredstvima (Direktiva Vijeća 98/24/EZ) državama članicama daje se sloboda da odrede sadržaj svojih nacionalnih ograničenja, posebno hoće li indikativne granične vrijednosti izloženosti EU-a uključiti kao indikativne ili obvezujuće, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i praksom. Iako je Njemačka uvela obvezujuće granične vrijednosti za te dvije tvari, zanemarila je indikativne granične vrijednosti koje je utvrdio EU i znanstvena razmatranja na kojima se one temelje. Osim toga, Njemačka nije dostavila odgovarajuća objašnjenja za utvrđivanje viših vrijednosti te nije obrazložila zašto provedba graničnih vrijednosti EU-a ne bi bila izvediva. Njemačka ima dva mjeseca da odgovori na primjedbe Komisije. U protivnom joj Komisija može uputiti obrazloženo mišljenje.
Andrea ČOVIĆ VIDOVIĆ Acting Head of Representation / v.d. voditeljica Predstavništva
Head of Press and Media/ voditeljica medijskog tima European Commission/ Europska komisija Representation in Croatia/ Predstavništvo u Hrvatskoj
Foto: JGL - Projekt Integra, Ivo Usmiani, predsjednik Upravnog odbora JGL-a na predstavljanju / JGL
JGL, to je 150 brendova, 300 proizvoda i 650 varijacija prisutnih na 60 tržišta svijeta. Izvoz čini 86 posto poslovnih prihoda. I JGL ide dalje!
Jadran-galenski laboratorij (JGL), najveća farmaceutska kompanija u domaćem vlasništvu, promotor održivosti, privela je kraju trogodišnji investicijski projekt INTEGRA. Izgradnjom dvaju visokotehnoloških objekata na Svilnom i Kukuljanovu te nabavkom vrijedne opreme značajno su povećani kapaciteti i tehnološke mogućnosti istraživanja i razvoja, proizvodnje sterilnih sprejeva, kapi i aerosola te logistike i distribucije. Projekt je vrijedan 53 milijuna eura. Stječu se novi preduvjeti za obogaćivanje onog što JGL već ima.
U JGL Pharma Valley kompleksu na Svilnom svečano je obilježen završetak ulaganja u projekt INTEGRA. Predbrojnim uzvanicima iz gospodarstva, znanosti i politike predstavljeno je sve najvažnije što je ovim ostvareno:
novi laboratoriji za istraživanje, razvoj i kontrolu kvalitete, pilot pogon,
linija za sterilnu proizvodnju kapi i sprejeva kojom se proizvodni kapaciteti povećavaju za čak 60 posto,
novi robotizirani logističko-distribucijski centar JGL-a sa 17 500 paletnih mjesta, u riječkoj poslovnoj zoni Kukuljanovo,
dodatni sadržaji koji će unaprijediti uvjete rada zaposlenika i gostiju u kompleksu Pharma Valley poput restorana, novih uredskih prostora, predavaonice, višenamjenske dvorane za sastanke i novog postava JGL Muzeja farmacije.
Foto: JGL – Svečanost obilježavanja završetka ulaganja u projekt INTEGRA / JGL
„U životu svake tvrtke ostaju zabilježene neke posebno važne odluke, nakon kojih sadašnjost i budućnost dobiju sasvim novu dimenziju. INTEGROM značajno podižemo tehnološku opremljenost i kapacitete te stvaramo preduvjete za daljnji iskorak naših ključnih brendova na globalno tržište zdravlja”, na otvorenju je istaknuo Ivo Usmiani, predsjednik Upravnog odbora JGL-a, te dodao: U JGL-u smo oduvijek znali da možemo rasti, sanjali smo da iz malog lokalnog laboratorija postanemo internacionalna farmaceutska tvrtka koja posluje daleko izvan granica naše države. Skromno, uporno i strpljivo, s puno strasti i energije gradili smo ovu našu kuću, kao i njenu internacionalnu poziciju, a sad smo sa svojih 150 brendova, 300 proizvoda i 650 varijacija prisutni na 60 tržišta svijeta. Izvoz čini 86 posto naših poslovnih prihoda.”
Povećanje istraživačko-razvojnih kapaciteta te integracija istih s proizvodnjom i kvalitetom na jednoj lokaciji osnažit će pozicije JGL-a u razvoju i proizvodnji naprednih, inovativnih proizvoda unutar tri strateška terapijska područja – gripe i prehlade, oftalmologije i dermatologije, pojasnio je glavni izvršni direktor JGL-a, Mislav Vučić. Dodao je, ipak, kako su ključ uspjeha – zaposlenici. „Želim zahvaliti timu koji je vrijedno i znalački vodio ovaj projekt, ali i cijelom kolektivu JGL, Adrialab i Pablo, kojeg čine 1241 osobe, a koje motivirano i uspješno realizira zajedničke ciljeve. Svi potpuno svjesni da natjecanje s globalnim multinacionalnim kompanijama traži izvrsnost u svemu što radimo”, rekao je Vučić.
Foto: JGL – Projekt Integra: Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske u obilasku novih visokotehnoloških objekata / JGL
Premijer Andrej Plenković čestitao je na uspješno završenom projektu te istaknuo kako je ponosan što može iskazati poštovanje prema više od trideset godina truda, rada i ulaganja JGL-a.
„Hrvatska banka za obnovu i razvitak alat je Vlade i njena primarna svrha je poticanje projekta poput ovog. Ovo je ulaganje u visoke tehnologije, znanje, proizvodnju i digitalizaciju, čime se postiže globalna konkurentnost. JGL daje doprinos Hrvatskoj kakvu želimo“, izjavio je predsjednik Vlade te dodao: „U JGL-u osjećam zajedništvo i koheziju – a to je najvažnije za timski rad, vjeru u ono što se radi, lojalnost, angažman, partnerstvo, suradnju i u konačnici za uspjeh. Mi smo ponosni na vas i država je tu da bi projekti poput INTEGRE činili Hrvatsku boljom.“
INTEGRA u brojkama:
vrijednost investicije: 53 milijuna eura
trajanje projekta: 3 godine
rast kapaciteta sterilne proizvodnje za 60 posto (40 milijuna proizvoda)
ukupna površina nove farmaceutske proizvodnje: 3250 m2
novi pilot pogon: 750 m2
novi laboratoriji i uredi za istraživanje i razvoj te kontrolu kvalitete: 2450 m2
novi logističko-distribucijski centar Kukuljanovo: 20 000 m2
kapacitet logističko-distribucijskog centra Kukuljanovo: 17 500 paleta
O JGL-u:
JGL je najveća farmaceutska kompanija u domaćem vlasništvu, globalnog dosega i liderskih pozicija u terapijskim područjima gripe i prehlade, oftalmologije i dermatologije. Već više od 30 godina JGL raste i razvija poslovanje širom svijeta, a zahvaljujući stalnom investiranju u istraživanje i razvoj, proizvodne pogone i hi-tech tehnologiju, u skladu s ESG principima poslovanja, tvrtka se svrstava među vodeće proizvođače sterilnih farmaceutskih oblika u Europskoj uniji.
JGL Grupa u 2022. godini realizirala je 190 milijuna eura ukupnih prihoda, od toga 181,3 milijuna poslovnih prihoda, s 32,4 milijuna eura operativne dobiti (EBITDA). Farmaceutsko poslovanje ostvarilo je 159 milijuna eura ukupnih prihoda, a 151 milijun poslovnih prihoda, od čega je 86 posto ostvareno izvan Hrvatske.
Vodeći izvozni brend kompanije je Aqua Maris, koji je lansiran 1999. godine te koji čine 100 posto prirodni proizvodi na bazi morske vode iz Jadrana za prevenciju i terapiju bolesti gornjih dišnih puteva. Radi se o prvim i jedinim medicinskim proizvodima na svijetu koji su certificirani „bez mikroplastike”. Od ostalih ključnih brendova ističu se Vizol S, Meralys, Aknekutan i Dramina.
Svjesni smo da ovakav veliki projekt pridonosi podizanju ne samo hrvatskih, već i europskih farmaceutskih standarda.
Foto: Stariji ljudi rade sve duže u razvijenim ekonomijama i njihov udio među radnom populacijom raste. / Freepik
Svake godine 1. listopada obilježavamo Međunarodni dan starijih osoba kako bi se podigla svijest javnosti o prilikama i izazovima koji se pojavljuju pred populacijom koja stari.
Stanovništvo diljem svijeta ubrzano stari. U 2019. godini bilo je 1 milijardu ljudi u dobi od 60 i više godina. Taj će se broj povećati na 1,4 milijarde do 2030. i 2,1 milijardu do 2050. Svijet se suočava sa ubrzanim starenjem stanovništva bez presedana. Između 2021. i 2050. predviđa se da će globalni udio starijeg stanovništva porasti s manje od 10% na oko 17%. Do 2030. 1 od 6 ljudi u svijetu imat će 60 ili više godina. To će se i ubrzati u nadolazećim desetljećima, osobito u zemljama u razvoju. Starenje stanovništva će utjecati na gotovo sve aspekte društva.
Hrvatsko stanovništvo je među najstarijm u Europi
Prema podacima Državni zavod za statistiku stanovništvo Hrvatske je među najstarijim u Europi. Prema zadnjem popisu stanovnika je manje od 4 milijuna. Na fakultetima je više upisnih mjesta nego studenata…
U Hrvatskoj su najbrojnija dobna skupina stariji od 75 kojih imamo 382,2 tisuće dok su najmalobrojnija dobna skupina djeca do 4 godine kojih imamo samo 181,5 tisuća.
Demografi ističu da je u Hrvatskoj veliki problem poremećena dobna struktura stanovništva, a koja se uočava još od 1970-ih godina.
Na svakih sto stanovnika u radno-aktivnoj dobi (15 – 64 godina) Hrvatska danas ima 33 osobe starije od 65 godina. Po tom je udjelu osma najstarija članica EU. Najstarije stanovništvo ima Italija, s 36% starijih od 65 godina. Najmlađe stanovništvo imaju Irska i Island sa samo jednom osobom starijom od 65 godina na pet radno-aktivnih građana.
Prema procjenama demografa već za deset godina na svakih 100 radno aktivnih hrvatskih građana dolaziti će 40 starijih od 65 godina. Za dvadeset godina udio starijih će biti iznad 50%. Prema procjenama, do kraja ovog stoljeća Hrvatska će imati preko 60% starijeg stanovništva.
Izazovi trenda starenja stanovništva
Ne postoji tipična starija osoba. Neki 80-godišnjaci imaju fizičke i mentalne sposobnosti slične mnogim 30-godišnjacima. Drugi ljudi doživljavaju značajan pad sposobnosti u mnogo mlađoj dobi. Sveobuhvatan javnozdravstveni odgovor mora se pozabaviti ovim širokim rasponom iskustava i potreba starijih ljudi.
Svjetska zdravstvena organizacija
Starenje stanovništva je jedna od najznačajnijih društvenih transformacija dvadeset i prvog stoljeća. Ono ima implikacije na gotovo sve sektore društva. Utječe na tržište rada i financijska tržišta, potražnju za dobrima i uslugama (npr. stanovanje, prijevoz i socijalna zaštita). Osim toga mijenja obiteljske strukture i međugeneracijske veze.
U nadolazećim desetljećima mnoge će se zemlje suočiti s fiskalnim i političkim pritiscima na javne sustave zdravstvene zaštite, mirovina i socijalne zaštite za sve stariju populaciju.
Starijim osobama često nedostaje autonomija i moć donošenja odluka. Suočavaju se sa zanemarivanjem i zlostavljanjem zbog stigme i štetnih društvenih normi koje starije ljude često potiskuju na marginu društva. Pandemija COVID-19 povećala je diskriminaciju starijih osoba, otkrivajući slabosti socijalne i zdravstvene skrbi.
Starije žene daju mnogo doprinosa svojim obiteljima, zajednicama i društvima. One najčešće brinu o unučadi i održavanju doma svojih obitelji. No često se suočavaju s isprepletenim nejednakostima, uključujući rodnu diskriminaciju i siromaštvo. Žene također u prosjeku žive dulje od muškaraca i kako stare mogu iskusiti sve dublje siromaštvo, izolaciju i društvenu isključenost.
Prilagodba društva starijem stanovništvu
Starije osobe su neprocjenjivi izvori znanja i iskustva i mogu mnogo doprinijeti miru, održivom razvoju i zaštiti našeg planeta.
Glavni tajnik UN-a António Guterres
Starenje je trijumf razvoja. Ljudi žive dulje zbog bolje zdravstvene skrbi, prehrane, sanitarnih uvjeta, obrazovanja i ekonomskog blagostanja. Svijet koji stari donosi brojne društvene i ekonomske izazove. No prave politike mogu osnažiti pojedince, obitelji i društva da izazove pretvore u dobrobiti za sve sudionike.
Stariji su ljudi bogatstvo svakog društva zbog svojih vještina, talenata, iskustava, perspektiva i otpornosti. Sretni smo što imamo starije ljude oko sebe, bilo da su članovi obitelji, prijatelji ili samo poznanici.
U društvima sa sve starijim stanovništvom postaje imperativ prilagoditi se rastućem broju starijih osoba koje posjeduju raznolik raspon funkcionalnih sposobnosti. Na sposobnost obavljanja bitnih funkcija i sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima ne utječe samo inherentna sposobnost pojedinca, već i društveno i fizičko okruženje u kojem žive. Podržavajuća okruženja igraju ključnu ulogu u pomaganju starijim osobama da čim duže održe svoju razinu aktivnosti i neovisnosti.
Obilježavanje Međunarodnog dana starijih osoba
Opća skupština Ujedinjenih naroda je 14. prosinca 1990. rezolucijom 45/106 utemeljila Međunarodni dan starijih osoba. Tome su prethodile inicijative poput Bečkog međunarodnog akcijskog plana o starenju – koji je 1982. usvojila Svjetska skupština o starenju – a kasnije te godine potvrdila ga je i Opća skupština UN-a.
Već sljedeće 1991. godine Opća skupština je rezolucijom 46/91 usvojila Načela Ujedinjenih naroda za starije osobe. Druga svjetska skupština o starenju održana 2002. usvojila je Madridski međunarodni akcijski plan o starenju, kako bi se odgovorilo na prilike i izazove starenja stanovništva u 21. stoljeću i kako bi se promicao razvoj društva za ljude svih dobi.
Međunarodni dan starijih osoba obilježava se svake godine pod drugom temom.
Tema 2023.: Ispunjavanje obećanja Opće deklaracije o ljudskim pravima za starije osobe: kroz generacije
Ovogodišnji Međunarodni dan starijih osoba poklapa se sa 75. obljetnicom Opće deklaracije o ljudskim pravima… Kako bismo ostvarili obećanje Deklaracije, moramo učiniti više na zaštiti dostojanstva i prava starijih osoba posvuda.
Glavni tajnik UN-a António Guterres
Ovogodišnja tema u središte pozornosti stavlja specifičnosti starijih osoba diljem svijeta. Poštivanje njihovih prava i rješavanje kršenja tih prava. Kako jačanje solidarnosti kroz jednakost i reciprocitet među generacijama nudi održiva rješenja za ispunjenje obećanja o održivom razvoju prema Agendi 2030.
Rad međunarodne zajednice na međugeneracijskoj solidarnosti pokazao je da međugeneracijska rješenja, koja su vođena načelima ljudskih prava sudjelovanja, odgovornosti, nediskriminacije i jednakosti, osnaživanja i zakonitosti, mogu pridonijeti ponovnom pokretanju naslijeđa i relevantnosti Opće deklaracije o ljudskim pravima. Osnaživanjem i mladih i starijih osoba pridonosi se političkoj volji na ispunjavanju obećanja Deklaracije za sve ljude kroz generacije.
Tradicionalni ‘Gerontološki tulum’ u Zagrebu
U Zagrebu je Međunarodni dana starijih osoba obilježen 29.9.2023. na Zrinjevcu, u organizaciji Grada. Kako je bilo na ovogodišnjoj 20. po redu manifestaciji koja se tradicionalno održava pod nazivom ‘Gerontološki tulum’, pogledajte u donjem videu.
U bogatom kulturno-zabavnom i izlagačkom programu koji se istovremeno odvijao na pozornici i na štandovima, sudionici su okupljenima prikazali što sve rade i što su sve naučili na različitim aktivnostima koje polaze, počevši od plesnih i rekreativnih radionica do kulturno-umjetničkih društava koja predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost kulturnog dobra Zagreba i okolice.
U preventivno-zdravstvenom dijelu programa građanima su bili osigurani besplatni ciljani pregledi, kao što su: mjerenje tlaka i šećera, mjerenje tlaka venske cirkulacije, oksimetrija, spirometrija, mjerenje vitalnih funkcija i brojna druga mjerenja.
Zadnjih godina krajem rujna razmišljamo, pišemo i raspravljamo o bacanju hrane. Međunarodni dan svjesnosti o gubitku i bacanju hrane obilježava se 29. rujna temeljem rezolucije koju je Opća skupština UN-a donjela 2019. godine. Dan zajednički organiziraju Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).
Gubitak i bacanje hrane
Izvješće o stanju sigurnosti hrane i prehrane u svijetu za 2023. ističe da se u 2022. godini 783 milijuna ljudi diljem svijeta suočilo s glađu, a u 2021. godini više od 3,1 milijarde ljudi nije si moglo priuštiti zdravu prehranu. Smanjenje gubitaka i rasipanja hrane ključno je u svijetu u kojem broj gladnih ljudi polako raste od 2014., a tone i tone jestive hrane se gube i/ili bacaju svaki dan.
Globalno, oko 13% proizvedene hrane gubi se između žetve i maloprodaje, dok se oko 17% ukupne globalne proizvodnje hrane baca u kućanstvima, u uslužnim djelatnostima i maloprodaji zajedno.
Gubitak hrane:
Na farmi: neadekvatno vrijeme žetve, klimatski uvjeti, prakse koje se primjenjuju tijekom žetve i rukovanja te izazovi u marketingu proizvoda.
U skladištu: neadekvatno skladištenje, odluke donesene u ranijim fazama opskrbnog lanca zbog kojih proizvodi imaju kraći rok trajanja.
U tranzitu: Dobra infrastruktura i učinkovita trgovinska logistika ključni su za sprječavanje gubitka hrane. Prerada i pakiranje igraju ulogu u očuvanju hrane, a gubitke često uzrokuju neadekvatni objekti, tehnički kvar ili ljudska pogreška.
Bacanje hrane:
U trgovini: Uzroci bacanja hrane na razini maloprodaje povezani su s ograničenim rokom trajanja, potrebom da prehrambeni proizvodi zadovolje estetske standarde u pogledu boje, oblika i veličine te varijabilnošću potražnje.
Kod kuće: rasipanje potrošača često je uzrokovano lošom kupnjom i planiranjem obroka, pretjeranom kupnjom (pod utjecajem prevelikih porcija i veličina pakiranja), zabunom oko oznaka (najbolje do i upotrijebiti do) i lošim skladištenjem u kući.
Smanjenjem gubitka i bacanja hrane smanjuje se siromaštvo i glad te se utječe na smanjenje klimatskih promjena. Danas su gubitak i bacanje hrane odgovorni za oko 7% globalnih emisija stakleničkih plinova. Gotovo 30% svjetskog poljoprivrednog zemljišta trenutno je zauzeto za proizvodnju hrane koja se u konačnici ne konzumira nego završava na otpadu.
Kad pribrojimo trgovine i ugostiteljski sektor taj udio iznosi 70%, dok 30% otpada od hrane nastaje u sektoru proizvodnje i prerade hrane.
U Hrvatskoj se godišnja količina otpada od hrane može zorno predočiti kolonom od oko 12.000 šlepera u ukupnoj duljini od 190 km (od Zagreba do Slavonskog Broda)!
Infografika: Godišnja količina otpada od hrane u Republici Hrvatskoj / www.haop.hr
Prema istraživanju o otpadu od hrane u RH, koje je tijekom 2021. provelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, u kućanstvima i poslovnom sektoru Republike Hrvatske godišnje nastane 286.379 tona otpada od hrane ili 71 kilogram po stanovniku. Čak 216.345 tona otpada od hrane ili gotovo 76% nastaje u kućanstvima (54 kg po stanovniku).
Transformacija prehrambenih sustava
Pitanje hrane izuzetno je važno upravo sada kada se globalno gospodarstvo suočava s ogromnim pritiskom zbog klimatskih promjena, sukoba, te visokih cijena hrane.
Četvrti Međunarodni dan svjesnosti o gubitku i bacanju hrane imao je za temu „Smanjenje gubitka i rasipanja hrane: Poduzimanje radnji za transformaciju prehrambenih sustava“.
Gubitak i bacanje hrane potkopavaju održivost naših prehrambenih sustava. Kada se hrana izgubi ili baci, svi resursi koji su korišteni za proizvodnju te hrane – uključujući vodu, zemlju, energiju, rad i kapital – odlaze u nepovrat. Osim toga, odlaganje otpada od hrane na odlagalištima dovodi do dodatne emisije stakleničkih plinova. Gubitak i bacanje hrane također mogu negativno utjecati na sigurnost hrane i dostupnost hrane te pridonijeti povećanju troškova hrane.
Trebamo stoga maksimalno iskoristiti hranu koju proizvodimo. Uvođenjem tehnologija, inovativnih rješenja, novih načina rada i dobre prakse za upravljanje kvalitetom hrane smanjiti će se gubitci i bacanje hrane.
Plan održivog razvoja do 2030. – posebno SDG 12, Target 12.3 – poziva na prepolovljenje globalnog bacanja hrane po glavi stanovnika. Kako na razini maloprodaje i potrošača tako i duž proizvodnih i opskrbnih lanaca. Cilj 16 također između ostalog poziva na “prepolovljenje globalnog bacanja hrane do 2030. godine”.
Za mnoge ljude u svijetu bacanje hrane postalo je navika. Bez razmišljanja kupujemo više hrane nego što nam je potrebno. Puštamo da nam se voće i povrće pokvari ili uzimamo veće porcije nego što možemo pojesti… Ove navike ne štete samo našem budžetu nego i dodatno opterećuju prirodne resurse te štete našem okolišu.
Pročitajte konkretne savjete za smanjenje bacanja hrane iz rubrike odgovoran građanin:
Trgovina koja se odvija u nefer okolnostima, uz tzv. nepoštene cijene, nauštrb je načela pravednosti i izravno protiv poštivanja ciljeva održivog razvoja. Kako?
Kad poslovni ljudi donose odluke o preseljenju pogona iz razvijenih u siromašne zemlje, imajući u vidu najniže troškove, tj. mizerne plaće za tamošnje ljude, to je to. Kad sa poduzetnicima u zemljana trećeg svijeta pregovaraju o otkupu poljoprivrednih proizvoda, i nadmoćno rabe pregovaračke strategije i taktike da bi dobili „najnižu cijenu“, to je! Kad za sve svoje „poslovne uspjehe“ (profit dioničarima) dobivaju bogate bonuse, ujedno pridonoseći održavanju i povećanju mase siromašnih u svijetu (800 milijuna ljudi) i polusiromašnih (milijarda ljudi), bez osjećaja empatije, a kamoli krivice, to je!
Nefer-trgovina razgrađuje održivost svijeta i izravno se protivi približavanju i ostvarenju ciljeva Agende UN 20230.
NEFER TRGOVINA U SVIJETU UGROŽAVA CILJEVE ODRŽIVOG RAZVOJA:
Dogodilo se nedavno u jednoj zemlji Zapadne Afrike. Novinar ozbiljna lica dođe u policijsku postaju i priopći službeniku kako je upravo otkrio slučaj zatočenog dječaka koji radi kao rob na plantaži kakaovca. Službenik sve zapiše. Robovlasniku se nije dogodilo ništa, ali novinar je pritvoren. Dva dana poslije, kad se našao na slobodi, ”shvatio je,, u živo koliko je žilav, nečastan i moćno umrežen sustav klasične ekonomske eksploatacije. Milijuni siromašnih seljaka Afrike, Azije i Latinske Amerike čine novo ekonomsko ili pravo roblje, s dnevnom plaćom od 1,5 do 2 ili max. 5 dolara.
I dan danas menadžeri globalnih kompanija nastupaju monopolistički i kupuju kavu, kakaovac, banane, čaj, tkanine, odjeću, obuću, modne dodatke , očale… nogometne lopte, tenisice i stotine drugih „masovnih“ proizvoda po najnižim otkupnim cijenama.
POZNATI SLUČAJEVI
Tko ne zna za skandal koji su otkrili novinari prije decenije: čuveni Nike negdje u Aziji plaćao je cjelokupnu izradu jednog para tenisica jedan dolar. J-E-D-A-N dolar!
Ili – jedan par modnih cipela kupovao se u dalekoj Aziji za 5 $, a u središnjoj modnoj ulici u Milanu prodaje za 800 eura.
Foto: Znak poštene trgovine / dpa
Pa što je Fair trade?
Fair Trade ili „poštena trgovina“ je organizacija / svjetski pokret utemeljen 1989., čija je misija poboljšanje položaja proizvođača i radnika iz Trećeg svijeta. Fair Trade se zalaže da se tvrtkama i radnicima, kao poslovnim partnerima iz nerazvijenih zemalja, prizna ravnopravnost, da zaposleni imaju ljudska prava kao i oni na Zapadu (pravo na odmor, ograničena dnevna satnica, edukacija i zaštita na radu, suradnički odnos sa upravom i vlasnikom, godišnji odmor, božićnica i regres…, team building), da im se za rad i proizvode plaća tzv. poštena cijena, fer cijena.
Kompanije koje prihvate načela i uđu u sustav FT-a (to mogu biti samo proizvođači, ne i trgovina), imaju pravo korištenja oznake Fair tradea na svojim proizvodima (krug sa stiliziranim prikazom čovjeka uzdignute ruke, plavo-zeleno-crn boje, vidi uz naslov). Tako označeni bit će traženiji na policama svjetskih trgovina. U Europi je još prije deset godina u ponudi bilo 6000 „fer-proizvoda“, u nas tek 20-ak. U Velikoj Britaniji i Švicarskoj stupanj osviještenosti o tome vrlo je visok pa sedam od deset građana zna što je to fer trgovina i spremno ju je podržati. U nas se za afirmaciju Fair tradea bori(la) Udruga za promicanje pravedne trgovine u Hrvatskoj iz Bala u Istri.
Možda se kreće… eto, između 2000-2010 godina kupnja „fer-proizvoda“ u svijetu porasla je 50 puta i procjenjuje se na tri milijarde dolara. Zahvaljujući tome popravljen je ekonomski položaj otprilike 10 milijuna siromašnih ljudi. Stoga, kad se nađete u susjednim zemljama, svjesno kupite proizvod sa oznakom „FT“, a potražite ga i kod nas (nema ga puno), makar i bio skuplji 20%. Kad se na putovanje, ne cjenkajte se do kraja, poštujte domaćina.
Zahvaljujući tome neki sretni seljak iz Malija nedavno je kazao reporterima: „Tako sam sretan. Zbog Fair Tradea sada mogu kupiti bilježnicu i olovku svom djetetu i poslati ga u osnovnu školu.“
Međunarodni dan prava na pristup informacijama obilježava se svake godine 28. rujna. Prvi je put u svijetu obilježen 28. rujna 2016. godine. Ovaj dan podržava ideju da svatko diljem svijeta ima temeljno pravo tražiti, primati i širiti informacije.
Cilj obilježavanja je:
Istaknuti kako je “pravo na traženje, primanje i širenje informacija sastavni dio prava na slobodu izražavanja.”
Prepoznati važnost prava na pristup informacijama za obranu drugih ljudskih prava, vraćanje povjerenja i unapređenje demokratskih društava.
Promicati miroljubiva i uključiva društva za održivi razvoj osiguravanjem javnog pristupa informacijama i zaštitom temeljnih sloboda.
Pravo na pristup informacijama je sastavni dio prava na slobodu izražavanja. Mediji igraju ključnu ulogu u informiranju javnosti o temama od interesa, ali se oslanjaju i na sposobnost traženja i primanja informacija. Stoga je pravo na pristup informacijama povezano i s pravom na slobodu tiska.
Informacija je moć
Informirani građani mogu donositi informirane odluke, primjerice, kada izlaze na izbore. Samo kada građani znaju kako se njima upravlja, mogu svoje vlade pozvati na odgovornost za svoje odluke i postupke. Informacija je moć. Stoga je pravo na pristup informacijama kamen temeljac zdravih i uključivih društava znanja.
Inkluzivna društva znanja put su naprijed jer se grade na zbroju ljudske domišljatosti, tehničkih inovacija i moći informacija i znanja. Imaju potencijal da nas sve povedu naprijed u novu eru mira i održivog razvoja. Osiguravanje javnog pristupa informacijama i zaštita temeljnih sloboda doprinosi promicanju miroljubivih i uključivih društava (SDG 16).
UNESCO i njegovi međuvladini programi – Međunarodni program za razvoj komunikacija i Program Informacije za sve – pružaju platformu i okvir za sudjelovanje svih dionika u međunarodnim raspravama o politici i smjernicama u području pristupa informacijama. Oba programa također omogućuju pozitivno okruženje za procvat ATI-ja kroz razvoj projekata usmjerenih na jačanje otvorene znanosti, višejezičnosti, ICT-a za osobe s invaliditetom i marginalizirane skupine te medijske i informacijske pismenosti.
Važnost online prostora za pristup informacijama
Pristup internetu u današnjem digitalnom svijetu ključan je za pristup informacijama. Informacija je ključna za ostvarivanje ostalih ljudskih prava i provedbu ciljeva Agende 2030.
Ciljevi održivog razvoja jačaju obveze država u pogledu ljudskih prava. Obvezuju ih da rade na osiguravanju pristupa informacijama (SDG 16.10.2), gdje univerzalno dostupan i pristupačan internet, bez neopravdanih ograničenja, igra ključnu ulogu (SDG 9.c). U cilju 5.b SDG-a, države su se također obvezale da će “poboljšati korištenje tehnologije, posebno informacijske i komunikacijske tehnologije, za promicanje osnaživanja žena”.
Pristup informacijama, uključujući i putem Interneta, široko je prepoznat kao omogućavač širokog spektra ljudskih prava. On nije ključan samo za slobodu izražavanja, već je, kako digitalizacija napreduje, ključan i za ostvarivanje prava na obrazovanje, slobodu udruživanja i okupljanja. Sudjelovanje u društvenom, kulturnom i političkom životu. Na zdravlje, na odgovarajući životni standard, na posao i na društveni i ekonomski razvoj.
Umjetna inteligencija, e-uprava i pristup informacijama
Umjetna inteligencija i e-uprava mogu igrati važnu ulogu u poboljšanju pristupa informacijama u našem digitalnom svijetu. Oni mogu pomoći u premošćivanju digitalnog jaza dajući građanima pristup prilagođenim i dostupnim informacijama. Oni mogu osigurati usluge koje su učinkovitije. Građani mogu gotovo trenutno pristupiti informacijama i uslugama javnog sektora. Digitalizacijom državnih usluga povećava se transparentnost i pristupačnost. Međutim, ovi alati također pokreću pitanja o temeljnim pravima i etičkoj upotrebi umjetne inteligencije i e-upravljanja od strane javnih institucija.
Pravo na pristup informacijama u javnom sektoru
Tema obilježavanja 2024. godine je “Uključivanje pristupa informacijama i sudjelovanja u javnom sektoru”. Cilj je istražiti kako uvođenje zakona o pristupu informacijama u vladine sektore može poboljšati pravo na informacije.
Pristup informacijama ključni je aspekt svakog društva vladavine prava. Pravo na informaciju odnosi se na sve državne ili općinske institucije i javno-privatna partnerstva.
Svjetski dan turizma ustanovljen je 1980. godine od strane UNWTO-a u znak sjećanja na godišnjicu usvajanja statuta te organizacije. Od tada se taj dan obilježava svake godine27. rujna i to svake godine s drugom temom.
Svjetski dan turizma obilježava se kako bi se podigla svijest o važnosti turizma i njegovom potencijalu za promicanje gospodarskog rasta, kulturne razmjene i održivosti okoliša. Dan ima za cilj promovirati odgovornu i održivu turističku praksu, kao i istaknuti izazove s kojima se turistička industrija suočava.
Turizam je jedna od najvažnijih svjetskih gospodarskih grana
Turizam omogućuje ljudima da iskuse neka od svjetskih kulturnih i prirodnih bogatstava i približava ljude jedne drugima. Ekonomski je turizam jedan od najvažnijih svjetskih gospodarskih sektora. Na cijelom svijetu u turizmu radi svaka deseta zaposlena osoba, a to osigurava sredstva za život još stotinama milijuna. Za neke zemlje, a među njima je i Hrvatska, može predstavljati i više od 20% njihovog BDP-a.
U Hrvatskoj je turizam jedna od najvažnijih grana gospodarstva. Prema službenim podacima u tom sektoru je zaposleno više od 105.000 osoba u više od 21.000 poduzeća. Prosječna bruto plaća je 1.111€. Prema podacima Statiste, Hrvatska je 2022. bila članica EU s najvećim udjelom turizma u BDP-u od gotovo 26%.
Konstantan rast turističkog sektora tijekom posljednjih šest desetljeća odražava progresivniji pristup turizmu zahvaljujući padu troškova prijevoza i globalnom rastu srednje klase. Priznavanje prava na godišnji odmor u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i bolje usvajanje radnih prava u mnogim zemljama također su podržali njegov razvoj. Ovi čimbenici također služe kao pozadina za otpornost koju je turizam pokazao posljednjih godina. Sektor je doživio gotovo neprekinuti rast unatoč izazovima kao što su globalna gospodarska kriza i prirodne katastrofe.
Turizam i održivi razvoj
Turizam je ključni stup Plana održivog razvoja do 2030., posebno ciljeva 8, 12 i 14. Često je turizam prva ulazna točka u svijet rada, posebno za žene, mlade, radnike migrante i ruralno stanovništvo u zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama. Žene čine većinu radne snage u turističkom sektoru, dok je polovica te radne snage mlađa od 25 godina.
Tijekom svoje 70. sjednice 2015., Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2017. kao Međunarodnu godinu održivog turizma za razvoj (rezolucija A/RES/70/193), u kojoj je potaknula podršku održivom turizmu kao sredstvu promicanja i ubrzanje održivog razvoja, posebice iskorjenjivanje siromaštva.
Održivi turizam važan je jer promiče gospodarski rast uz zaštitu okoliša i podupiranje lokalnih zajednica. Osigurava da se turističke aktivnosti provode na način da se minimaliziraju negativni i maksimiziraju pozitivni utjecaji. U mnogim dijelovima svijeta zaštita biološke raznolikosti i očuvanje kulturne baštine uvelike se oslanjaju na turistički sektor i prihod koji on stvara.
Turizam i zelena ulaganja – tema je obilježavanja 2023. godine
Posljednjih godina Svjetski dan turizma usmjeren je na promicanje održivih turističkih praksi koje donose korist i ljudima i planetu. To uključuje inicijative za smanjenje utjecaja turizma na okoliš, promicanje kulturne razmjene i razumijevanja te potporu lokalnim zajednicama.
Ovogodišnji Svjetski dan turizma ima za temu “Turizam i zelena ulaganja”. Time se naglašava potreba za više i bolje ciljanih ulaganja u ciljeve održivog razvoja za bolji svijet do 2030. Sada je vrijeme za nova i inovativna rješenja, a ne samo tradicionalna ulaganja koja promiču i podupiru gospodarski rast i produktivnost.
Što su zelena ulaganja u turizam?
Kapitalne investicije u održivosti porasle su više od 754% nakon usvajanja Pariškog sporazuma (u razdoblju od 2015. do 2023. godine) 2015. investicije su iznosile 4.976 milijardi USD 2023. investicije su iznosile 42.502 milijarde USD Izvor: UNWTO na temelju CrunchBase 2023
Za ljude – ulaganja u obrazovanje i vještine Gledajući unaprijed, globalna radna snaga u turizmu zahtijevat će milijune diplomiranih ugostitelja godišnje od sada do 2030. godine, a daljnjih 800.000 poslova godišnje zahtijevat će posebnu strukovnu obuku. Iz tih razloga moramo ulagati u ljude jer su oni temelj turizma kako bi svi oni koji žele biti dio sektora imali jednake mogućnosti pristupa kvalitetnoj turističkoj obuci, bilo gdje u svijetu.
Za Planet – ulaganja u održivu infrastrukturu i ubrzavanje zelene transformacije Gledajući u budućnost, potreba za smanjenjem emisija pruža mogućnost ulaganja od 24,7 trilijuna dolara u sektor zelenih zgrada u gradovima s tržištima u razvoju do 2030. godine, u kojem hoteli, odmarališta i restorani iznose 1,5 bilijuna dolara. Osim toga, turizam se suočava s puno više mogućnosti ulaganja povezanih s novim rješenjima i tehnologijama za dekarbonizaciju sektora, kao i za osiguranje infrastrukture otporne na klimatske promjene kroz rješenja za prilagodbu.
Za prosperitet – ulaganja u inovacije, tehnologiju i poduzetništvo Programi digitalizacije i inovacija strateški su prioritet za podršku posebno mladima i ženama, koji su ključni za usavršavanje radne snage u turističkom sektoru. Štoviše, globalna potreba za povećanjem ulaganja u programe koji podupiru i potiču poduzetništvo i stvaraju mogućnosti za inovacije itekako je potrebna u sektoru turizma.
Svjetski dan turizma 2023. je poziv na akciju međunarodnoj zajednici, vladama, multilateralnim financijskim institucijama, razvojnim partnerima i investitorima iz privatnog sektora da se ujedine oko nove strategije ulaganja u turizam.
Učinimo svi više kako bismo iskoristili puni potencijal održivog turizma. Jer ulaganje u održivi turizam je ulaganje u bolju budućnost za sve. – António Guterres
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Svjetski dan stanovanja utemeljen je 1985. 
Ovogodišnji Svjetski dan stanovanja bavi se ekonomskim izazovima s kojima se suočavaju gradovi diljem svijeta, posebno u kontekstu značajnog globalnog gospodarskog pada.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.