Ukrajinski novinar Andriy Tsaplienko prati sukobe između ukrajinskih i ruskih snaga oko 150 kilometara sjeverozapadno od glavnog grada Kijeva, 23. ožujka 2022. / Foto: Courtesy VOA
Novinari su ključni za iznošenje činjenica, otkrivanje istine javnosti i održavanje svijesti i transparentnosti. Budući da toliko smetaju moćnicima i neprijateljima demokracije, novinari su česte mete napada, a mnogi su i ubijeni. Naša zajednička – društvena zahvalnost njima velika je, vječna je!
Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja. Taj dan služi kao podsjetnik vladama i javnosti na potrebu sveopćeg poštovanja i predanosti slobodi tiska. Također je to i dan razmišljanja među medijskim profesionalcima o pitanjima slobode tiska i profesionalne etike.
Nakon niza napada na novinare tijekom afričkih građanskih ratova, 1991. godine je skupina afričkih novinara apelirala na konferenciji UNESCO-a održanoj u glavnom gradu Namibije, Windhoeku. Napisali i potpisali su “Windhoečku deklaraciju”, dokument kojim se željelo postaviti temelje za slobodni, neovisni i pluralistički tisak. Odazvavši se pozivu potpisnika Deklaracije iz Windhoeka Svjetski dan slobode medija proglasila je Opća skupština UN-a 1993. godine, prema preporuci Generalne konferencije UNESCO-a 1991. godine (26 C/Rezolucija 4.3).
Središnje načelo UNESCO za taj dan je sloboda tiska i izražavanja. Intencija je omogućiti komunikaciju temeljenu na međusobnom razumijevanju. To predstavlja doprinos izgradnji održivog mira u suvremenim društvima. Obilježavanje služi kao podsjetnik da čak i danas deseci zemalja diljem svijeta cenzuriraju, kažnjavaju novinare, obustavljaju i zatvaraju publikacije koje se ne sviđaju moćnicima. Mnogi progone, napadaju, pa čak i ubijaju članove medijske zajednice.
Svake godine Svjetski dan slobode medija ima određenu temu.
Sloboda izražavanja kao pokretač svih drugih ljudskih prava
Ovogodišnja tema je “Oblikovanje budućnosti prava: Sloboda izražavanja kao pokretač svih drugih ljudskih prava” (radni naslov), označavajući element koji omogućuje uživanje i zaštitu slobode izražavanja sva ostala ljudska prava.
Na Svjetski dan slobode medija 2023. godineUNESCO će u sjedištu UN-a u New Yorku organizirati posebnu obljetnicu obilježavanja 30 godina od odluke Opće skupštine UN-a o proglašenju međunarodnog dana slobode medija.
New York će biti mjesto održavanja više od 20 događaja posvećenih slobodi medija od 1. do 4. svibnja. Događaje organizira zajednica Svjetske slobode medija uključujući organizacije civilnog društva, sveučilišta, mreže za slobodu medija i druge međunarodne organizacije sa sjedištem u New Yorku. Proslave Svjetskog dana slobode medija također će se održati u lokalnim, nacionalnim ili regionalnim događajima diljem svijeta.
Biti će to i prilika za dodjelu UNESCO/Guillermo Cano Svjetske nagrade za slobodu medija, kojom se priznaju i odaju počast doprinosi novinara, posebno onih koji riskiraju svoje živote kako bi pružili bitne informacije javnosti.
Međunarodni dan Sunca obilježava se svake godine 3. svibnja. Taj dan odajemo počast Suncu, zvijezdi koja obasjava naš svijet, ali također naglašavamo njegov golemi energetski potencijal koji tek trebamo u potpunosti ostvariti.
Solarna energija je jedan od najsigurnijih ekoloških izvora energije, ne zagađuje okoliš niti ima dugoročne nuspojave kao fosilna goriva. Razmjerno je jeftinija i može dati jednaku količinu energije elektranama diljem svijeta. U želji da se promiče korištenje ekološki prihvatljivije energije, ustanovljen je Međunarodni dan Sunca.
Kako je utemeljen Međunarodni dan Sunca?
Dan Sunca predložio je Denis Hayes, američki zagovornik okoliša i zagovornik solarne energije. Proslavio se kao koordinator prvog Dana planeta Zemlje koji je održan 22. travnja 1970. godine. Njegova je ideja bila da Dan sunca slijedi nakon Dana Zemlje. Ideju je Kongres toplo prihvatio, a 1978. Jimmy Carter proglasio je praznik koji se iz SAD-a postepeno proširio i na druge dijelove svijeta. Nacionalni dan sunca prerastao je u međunarodni događaj 1994. godine, uključujući 22 zemlje. U Europi je Međunarodni dan sunca implementirao Europski odjel Međunarodnog solarnog društva. U nekim je državama obilježavanje produženo s jednog dana na cijeli tjedan, koji je poznat kao Tjedan sunca,a počinje 4. svibnja.
Solarna energija igra ključnu ulogu u prijelazu na čistu energiju
Tehnologije solarne energije pretvaraju sunčevu svjetlost u energiju, bilo kao električnu energiju (fotonaponska i koncentrirana solarna energija) ili u obliku topline, u slučaju sunčeve topline.
Solarna energija je izvor energije koji raste najvećom brzinom u EU. U 2020. solarno tržište EU-a poraslo je za 18 GW, a 5,2% ukupne proizvodnje električne energije u EU-u dolazi iz solarne energije. Solarna energija je jeftina, čista, modularna i fleksibilna. Trošak solarne energije smanjio se za 82% tijekom posljednjeg desetljeća, čineći je najkonkurentnijim izvorom električne energije u mnogim dijelovima EU-a.
EU je predvodnik u širenju solarne energije
Europski zeleni dogovor i plan REPowerEU pretvorili su solarnu energiju u temelj tranzicije EU-a prema čistoj energiji. Ubrzana primjena solarne energije doprinosi smanjenju ovisnosti EU-a o uvezenim fosilnim gorivima. Osim toga, solarna energija je najdostupniji obnovljivi izvor energije za kućanstva i doprinosi zaštiti potrošača od nestabilnih cijena energije.
Prema podacima HEP-a krajem siječnja 2022. na distribucijsku mrežu HEP-ODS-a bilo je priključeno 3.821 fotonaponskih elektrana, od čega se njih:
2.182 odnosi na poduzetništvo
161 na kućanstva
1.478 na proizvođače u kategoriji samoopskrbe
U kategoriji samoopskrbe su kupci s vlastitom proizvodnjom koji unutar svoje instalacije imaju priključenu elektranu koju koriste za vlastite potrebe, a višak električne energije predaje se u elektroenergetsku mrežu. Riječ je o nastavku pozitivnog trenda stalnog povećanja priključenja fotonaponskih elektrana na mrežu, za koji HEP očekuje da će se nastaviti i u idućem razdoblju.
Najveći broj solarnih elektrana, njih 664, ima Osječko-baranjska županija, slijedi Vukovarsko-srijemska s 405 te Primorsko-goranska s 356 sunčanih elektrana.
Ukupno gledajući, pet županija (pored tri navedene, tu su još i Varaždinska s 277 sunčanih elektrana te Međimurska s njih 270) ima točno pola SVIH sunčanih elektrana u Hrvatskoj. Jadranske županije (njih sedam) imaju ukupno 837 sunčanih elektrana.
Zeleni pojas INA Grupe, program je kojim kompanija podupire i sufinancira važne projekte usmjerene na ekološku obnovu u lokalnim zajednicama. Jedan je od primjera dobre prakse kojim se Hrvatska nedavno predstavila i u Globalnom izvješću o održivom razvoju. A Zeleni pojas sad slavi – ove 2023. godine slavi jubilarnu godišnjicu. Tijekom proteklih deset godina projekt Zeleni pojas prometnuo se u jednu od hrvatskih uspješnijih inicijativa za očuvanje okoliša.
Zahvaljujući širokom obuhvatu Inin Zeleni pojas jednako doprinosi zaštiti okoliša kao i razvoju:
organizacija civilnog društva,
javnih i obrazovnih ustanova,
parkova prirode i
dobrovoljnih vatrogasnih društava.
Istodobno projekt predstavlja izniman primjer prakse u kojoj gospodarski subjekti, svjesni svoje odgovornosti u doprinosu ispunjenju ciljeva EU-a o smanjenju ugljičnog otiska i klimatskoj neutralnosti Europe kao kontinenta do 2050., potiču inicijative koje doprinose održivom razvoju zajednica u kojima posluju. Kao kompanija kojoj je energetika temeljna djelatnost te je ujedno lider u naftnom poslovanju u Hrvatskoj, INA Grupa izrazito je svjesna važnosti svoje pozitivne zelene misije.
O uspješnosti projekta Zeleni pojas – brojke
U okviru Inina Zelenog pojasa u deset godina:
realizirana su 134 projekta,
INA je sufinancirala projekte sa iznosom od 367.053 eura,
u suradnji s partnerima, INA je zazelenila površinu veću od 121 tisuću četvornih metara,
Zajednički, svi sa svima, posađeno je 11.761 sadnicu drveća, cvijeća i raslinja
Uređene su brojne zelene staze, odmorišta i dječja igrališta. Provedene su brojne aktivnosti čišćenja livada, šuma, podmorja, priobalja, jezera i rijeka.
Simbolika otvaranja 11. natječaja – na Dan planeta Zemlje 2023.
Simbolično, ovogodišnji je natječaj za jubilarni Zeleni pojas otvoren na Dan planeta Zemlje, 22. travnja. Prije toga je INA, kao uvod u Zeleni pojas, u suradnji sa svojim Klubom volontera, podržala pošumljavanje dronovima jednog hektara površine na području Grubišnog polja. Iz zraka je ispušteno 2500 Seed Bombsa, kuglica sa samoniklim sjemenjem autohtonih i neinvazivnih vrsta jasena, bukve i hrasta. To je ujedno bila najava i podsjetnik da je ove godine Zeleni pojas posebno posvećen upravo očuvanju šumskih bioma kao jednostavnom i učinkovitom načinu smanjenja ugljičnog dioksida u atmosferi.
Pripremite se – isplanirajte, opišite zelene inicijative, popunite prijavu. Ovogodišnji natječaj otvoren do 22. svibnja!
Namjera je kompanije proširiti projekt tako da obuhvati što više različitih inicijativa koje doprinose očuvanju okoliša.
Stoga kompanija vrlo aktivno analizira i sudjeluje u realizaciji svih projekata koji se u razdoblju od mjesec dana, do 22. svibnja, prijave na natječaj za sufinanciranje, a za cilj imaju stvaranje zelenijeg i zdravijeg okoliša. I ove godine INA očekuje nove suradnje koje će doprinijeti zelenijem okolišu, osobito u kontekstu oporavka šuma kao ključnih staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta s pozitivnim utjecajem na klimu.
Svjetski dan tune obilježava se 2. svibnja svake godine od 2017. godine. Ustanovljen je na inicijativu ribarskih zajednica, znanstvenika i ekologa koji su se okupili kako bi zaštitili jata tune diljem svijeta i pomogli u stvaranju modela održivog ribolova.
Opća skupština Ujedinjenih naroda 2016. godine je rezolucijom 71/124 odredila 2. svibnja kao Svjetski dan tune. Cilj je bio podići svijest o modelu održivog tunolova. Mnoge zemlje uvelike ovise o izvorima tune zbog sigurnosti hrane i prehrane, gospodarskog razvoja, zapošljavanja, prihoda države, sredstava za život, kulture i rekreacije. Ovim danom Ujedinjeni narodi žele poslati poruku zajedništva ljudi u očuvanju tune i njezinom održivom uzgoju.
Zašto postoji Svjetski dan tune?
Zato što je tuna jedna od najsnažnijih i za ljudsku prehranu najvažnijih riba u morima. Svakako je među najfascinantnijima kada su u pitanju veličina, snaga, agilnost i brzina. Tuna je jedna od najvažnijih riba za ljudsko gospodarstvo i prehranu. Razne vrste tune predstavljaju 20% vrijednosti cjelokupnog morskog ribarstva i više od 8% svih morskih plodova kojima se trguje u svijetu. Godišnje se ulovi više od 7 milijuna metričkih tona tune i tunama sličnih vrsta. Ove migratorne vrste čine 20 posto vrijednosti cjelokupnog morskog ribolova i više od 8 posto ukupne morske hrane kojom se trguje u svijetu.
Osnovne činjenice o tunama
Tune su veličanstvene divlje životinje i poznate su čovječanstvu već tisućama godina. Jedan od najstarijih zapisa o vrstama dao je Aristotel u svom djelu o klasifikaciji životinja. Ove ribe mogu doseći duljinu od 4 metra i težiti preko 600 kg. Toplokrvna je riba i jedina je takva u svijetu. Tipična je riba otvorenih mora, premda ponekad dolazi u pliće predjele. Izuzetno je dobar plivač, jedna je od najbržih koštunjača, te postiže brzine od 70-90 km/h.
Veličina, snaga i brzina važne su karakteristike tuna jer neprestano migriraju, prelaze oceane i idu s jednog kontinenta na drugi. Zato ih ima u gotovo svim oceanima na svijetu. Tuna može živjeti u nekoliko mora na planetu jer je endotermna riba. Može povećati svoju tjelesnu temperaturu kada se suoči s ledenim vodama na svojim migracijskim rutama. Ova evolucijska prilagodba je ono što mesu tune daje njegovu karakterističnu crvenkasto-ružičastu boju i moćna nutritivna svojstva.
Važnost tune za ljudsku prehranu i ribarsku industriju
Tunjevina je bogata Omega-3, a sadrži i minerale, proteine i vitamin B12, među ostalim prednostima. Velika, ukusna i hranjiva riba koja se može pronaći gotovo u cijelom svijetu postala je iznimno važna u prehrani milijuna ljudi. Kao rezultat nevjerojatnih kvaliteta tune, ribi prijeti ogromna potražnja odnosno opasnost da postane žrtva svog nutricionističkog uspjeha. Više o prehrambenoj vrijednosti tune…
Kroz povijest je izlov tune bio ograničen iz tehničkih razloga. No pojavom motora ribarski su brodovi uspjeli povećati površinu ribarskih mreža koje bacaju preko mora. To je dovelo do eksponencijalnog rasta hvatanja tuna. S porastom svjetske populacije, lov na tune je postao intenzivniji, povećavajući rizik od prekomjernog izlova. Neselektivna upotreba ribarskih mreža također ubija kornjače, dupine i sabljarke.
Trenutačno je preko 96 zemalja uključeno u očuvanje i upravljanje tunom, čija je godišnja vrijednost gotovo 10 milijardi USD, a neki relevantni programi FAO -a počeli su davati pozitivne rezultate u smanjenju prekomjernog izlova. Između 2014. i 2019. broj velikih fondova tune koji su doživjeli prekomjerni izlov smanjio se s 13 na pet. Kako bi se to ostvarilo, program Common Oceans ABNJ okupio je znanstvenike i voditelje ribarstva kako bi razvili održive i transparentne strategije i procese izlova tune temeljene na vježbama računalne simulacije. Saznajte više o ovom programu.
Tune u Jadranskom moru
U Jadranskom moru živi samo jedna vrsta tuna, najcjenjenija i najugroženija među svojim srodnicima. To je plavoperajna tuna, koju još nazivaju atlantska tuna, sjeverna plavoperajna tuna, tuna ili bluefin. U hrvatskom jeziku ima više naziva, a neki od njih su lukanac, lukić, rondun, šarban, trup, tun, tunj, tunj pravi. U službenoj terminologiji rabi se naziv tunj.
Sve češće čitamo naslove kako su se tune vratile u Jadran unatrag desetak i više godina, a veseli da taj povratak u kontinuitetu traje i dalje. Iako tune nikada nisu potpuno iščezle iz Jadrana u jednom su dužem razdoblju bile jako prorijeđene zbog prethodnog intenzivnog izlova. Lov tune sada je strogo ograničen, praktički svaki ulovljeni primjerak mora se evidentirati, odnosno prijaviti našem resornom ministarstvu i ICCAT-u, Međunarodnoj komisiji za zaštitu tuna. Takav režim zaštite nema ni jedna druga riba. ICCAT provodi višegodišnji program obnove stoka plavoperajne tune u svjetskim morima, što uključuje limitiranje njena ulova i vremena lova. Svakoj članici, za svaku godinu određuje se ulovna kvota.
Kako je tunolov u Jadranu izgledao nekada možete vidjeti u Muzeju grada Bakra. Brojne povijesne fotografije te vjerni prikaz tunolova u obliku makete dočarava vrijeme kada su jata tuna hranila stanovništvo brojnih jadranskih naselja. Duž cijele obale postojale su straže – promatračnice, i tunere – mreže stajaćice za njihov lov. Svjedoci su to specifičnog načina tunolova od doba Zrinskih i Frankopana pa sve do 1977. godine kada su posljednji puta bile u funkciji.
Danas je Hrvatska poznata po kaveznom uzgoju tuna. Krajem svake godine s hrvatskih marikulturnih “farmi” velike količine tuna otpremaju se brodovima hladnjačama izravno u Japan. I ta djelatnost strogo se nadzire radi zaštite okoliša i održivosti uzgoja.
Da li je kavezni uzgoj ekološki održivo rješenje?
Akvakultura ili uzgoj ribe uključuje uzgoj ribljih vrsta u kopnenim bazenima i ribnjacima, u morskim kavezima ili mrežama ili na drugim sličnim strukturama. Dramatično se proširio i često se promiče kao rješenje za održivo ribarstvo. Nažalost, s izuzetkom nekih riba koje su biljojedi, većina akvakulture pogoršava problem pretjeranog izlova i nije održiva.
Uzgoj tuna / Foto preuzet od Antena Zadar
Glavni razlog je to što ne uklanja problem prekomjernog izlova, već ga premješta niz hranidbeni lanac. Divlju ribu treba uloviti da bi se nahranila riba iz uzgoja. Na primjer, za proizvodnju 1 tone lososa potrebno je oko 3 tone divlje ribe. Ribolov ove “hrane” ili manje ribe na industrijskim razinama jednostavno stvara problem niže u hranidbenom lancu. Tada može imati još veće probleme za ekosustave jer su pogođene druge vrste riba koje se također hrane tim vrstama riba.
Negativan utjecaj klimatskih promjena na distribuciju tuna
Promjene klimatskih čimbenika različito utječu na distribuciju različitih vrsta tuna zbog njihovih jedinstvenih fizioloških prilagodbi i preferiranih staništa. Preraspodjela ključnih komercijalnih vrsta tune uzrokovana klimatskim promjenama ugroziti će održivost najvećeg svjetskog ribolova tune, pokazalo je veliko međunarodno istraživanje. Prema kontinuiranom scenariju visokih emisija stakleničkih plinova, kako se sve više ribe kreće u otvorena mora, ukupna biomasa skipjaka, žutoperajne i velikooke tune u vodama 10 pacifičkih otočnih država mogla bi pasti u prosjeku za 13 posto do 2050., rekao je glavni autor studije Johann Bell, viši direktor za pacifičko ribarstvo tuna u Conservation International Center for Oceans i gostujući profesor na UOW-ovom Australskom nacionalnom centru za oceanske resurse i sigurnost.
Tuna je dio složenog morskog ekosustava, a zdravlje populacije tune povezano je sa zdravljem šireg morskog okoliša. Svjetski dan tune naglašava važnost zaštite populacije tune i morskog ekosustava u kojem žive kako bi se očuvala biološka raznolikost i osigurala održivost morskih resursa. Svjetski dan tune stoga pruža priliku da se osvijesti i negativan utjecaj klimatskih promjena na populacije tuna. Osim kontrole izlova nužne su i druge strategije prilagodbe kako bi se osigurao opstanak tune u promjenjivom okolišu.
“Ovim vas putem želimo obavijestiti kako smo ponovno u mogućnosti primati obrte za direktnu suradnju s Wolt platformom”, poruka je Wolta koju su 27. travnja primili svi dostavljači.
Početkom ove godine, uoči stupanja na snagu novog Zakona o radu, s prosvjedima su započeli dostavljači Wolta. Njihovi zahtjevi pri tom su bili: rad preko vlastitog obrta, povećanje naknade za dostavu, optimizaciju aplikacije, regulaciju rada stranih državljana, kao i izradu crne liste agregatora, odnosno tvrtki posrednika između radnika dostavljača i digitalnih platformi.
Platformski radnici su od hrvatske Vlade tražili novu zakonsku regulativu – da im se omogući kolektivno pregovaranje s platformama putem kojeg bi dogovorili osnovne uvjete rada – od utvrđivanja minimalne cijene rada preko utvrđivanja minimalnog radnog vremena, plaćanja čekanja na isporuku narudžbe, kao i vremena između dviju narudžbi, do obaveze platformi da radnicima plaćaju obavezne doprinose, osiguraju plaćen godišnji odmor, bolovanje… Jedan od važnih zahtjeva bila je mogućnost direktnog zapošljavanja na digitalnoj platformi ili samozapošljavanja radnika putem vlastitog obrta.
Sada je ovim odobrenjem modela rada preko obrta zadovoljen taj važan zahtijev dostavljača koji će im omogućiti i porast prihoda.
Što je bilo sporno u radu preko vlastitih paušalnih obrta
Wolt je uoči primjene novog Zakona o radu donio odluku da više neće zapošljavati vozače direktno niti preko obrta. Platforme su strahovale da bi inspektori takve ugovore o poslovnoj suradnji mogli tretirati kao prikriveni nesamostalni rad na platformi. U tom slučaju se primitci obrtnika-paušalaca retrogradno tretiraju kao dohodak od nesamostalnog rada. To znači i naknadni obračun svih poreza i doprinosa kao iz plaće. Problem je i što bi takvo inspekcijsko rješenje potom bilo temelj za utvrđivanje radnog odnosa prema platformi te u konačnici i njihove odgovornosti za neprijavljeni rad.
Porezna uprava je sada poslala Ministarstvu rada tumačenje iz kojeg proizlazi da se takvi poslovni odnosi u slučaju poslova preko digitalne platforme neće tretirati kao prikriveni nesamostalni rad. U svom dopisu navodi: “sama činjenica ostvarivanja prihoda samo od jedne platforme ne predstavlja sama po sebi osnovu za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada”. Samozapošljavanje bilo kroz obrt ili neki drugi model je “poželjan način obavljanja posla putem digitalnih radnih platformi”, kako se i navodi u službenim dopisima između Ministarstva i Porezne uprave. Za mnoge dostavljače to je svakako i isplativiji način rada za platforme.
Strani radnici međutim nemaju izbora. Uglavnom su to Nepalaci, koji najviše rade kao platformski dostavljači, a koji će i dalje uglavnom raditi preko agregatora. Time se njihov nepovoljan položaj još pogoršava.
Izazovi prekarnog rada
Prekarni rad sve je prisutniji i u Hrvatskoj i u Europi. Oblici prekarnosti sve su brojniji. Radi se uglavnom o slabo plaćenim, privremenim i povremenim poslovima koji su nesigurni i često besperspektivni. Prekarni rad se ostvaruje kroz kratkoročno tj. ograničeno zapošljavanje, lažno samozapošljavanje, podugovaranje i slično. Na tim poslovima obično ne postoji pravo na korištenje tjednih i godišnjih odmora, često nema odgovarajuće zaštite na radu, kao ni prava na udruživanje i kolektivno pregovaranje. Nestandardan ili nesiguran rad sve je učestaliji, pogotovo u pojedinim sektorima.
Na razini pojedinca, nesigurnost zaposlenja dovodi do nejednakost, ranjivost i socijalne isključenost. Na razini društva, posljedica prekarnog rada je raslojavanje. Stvaraju se različite skupine zaposlenih: od razmjerno sigurno zaposlenih na puno radno vrijeme do osoba koje rade nestandardne, povremene i privremene poslove. U zadnje vrijeme sve veći broj stranih radnika donosi i nove izazove, naročito u segmentu prekarnog rada i umanjivanja radničkih prava.
Prekarni rad je u svojoj suštini model zapošljavanja radnika izrazito u suprotnosti sa mnogim od 17 ciljeva održivog razvoja UN Agende 2030. Prekarni rad predstavlja „dosjetku“ 21. stoljeća, kojom stvarni poslodavci – nevidljive i neuhvatljive digitalne platforme i posrednici (agencije za traženje i zapošljavanje radnika) ukidaju najveći dio dostignutih radničkih i ljudskih prava koja vladaju u „običnim“ tvrtkama (dostojanstven rad, zaštita zdravlja, „normalno“ radno vrijeme, transparentnost i informiranje, „pristojna“ naknada od koje se može živjeti, sigurnost naplate…, a da se ne govori o potpunom nestanku onog toplog ljudskog koje smislen rad i „obične“ zaposlenike puni zadovoljstvom: zajednički rad za ciljeve organizacije, zajedništvo i timski duh, poistovjećivanje s organizacijom, participacija, druženje i upoznavanje s kolegama i sve drugo.
Stvara se tako situacija u kojoj su „obični“ radnici sretnici, naspram nevoljnih prekarnih radnika. No ovo raslojavanje traži dodatnu solidarnost i zajedničku angažiranost društva u borbi za radnička prava kao civilizacijski doseg. Dostojanstveni rad je u temeljima modernog društva i jedan je od preduvjeta održivog razvoja. Za par dana je Praznik rada i važno se toga podsjetiti. Teško izborena radnička prava lako se mogu umanjiti, a kroz prekarni rad taj proces je već i započeo.
Dostavljači Wolta su zadovoljni. Izborili su se za svoj prvi i jedan od važnijih zahtjeva. Većini će se tako povećati prihodi. No time se nažalost ne rješavaju brojni problemi prekarnog rada. Dapače, otvaraju se i nove dubioze koje omogućavaju legalno zaobilaženje već dostignitih radničkih prava, kao i daljnje raslojavanje društva.
Međugeneracijski skladan život? Mogu li generacije zajedno? Da. Stop ageizmu i adultizmu! Čitav jedan mjesec, travanj, posvećen je isticanju značaju, stanju i dosezima jedne velike suradnje, zajedničkog života generacija. Djeca, mladi, upravo odrasli, odrasli, mlađa treća dob, stariji naši…. Kad smo zajedno, najbolje je i daleko najljepše.
Živimo u dobno podijeljenom društvu, a dobro znamo da trebamo jedni druge!
Sažetak misli:
Suradnja među generacijama danas je nužna je za suočavanje s najtežim – aktualnim i kroničnim – svjetskim izazovima koje živimo.
Izraz „anti-aging“ u kozmetičkoj industriji i komentari poput „Izgledaš super za svoje godine!“, prikriveni su oblici ageizma.
Populacija starijih osoba do 2050.gotovo će se utrostručiti.
Pojam ageizam je izvorno skovao Robert Butler 1969., a dandanas manje je osporavan i priječen nego rasizam ili seksizam.
Gotovo trećina svih osoba starije dobi susrela sa ageizmom.
Adultizam stigmatizira sve mlade ljude, a posebno je prisutan zbog identiteta (različitost uvjerenja …) i podrijetla.
Mlade žene i mladi ljudi različitog identiteta i podrijetla suočavaju se s stalnim dodatnim preprekama.
DUG JE PUT PRED NAMA. PRIDONESIMO NESTANKU AGEIZMA I ADULTIZMA… TU SU UZ TEBE!
“Ageizam je posvuda, od svega iz kontejnera loših društvenih ponašanja, najviše ‘normaliziran’, mnogo više od drugih poznatijih predrasuda. Ageizam, ali i adultizam, manje je osporavan i priječen nego rasizam ili seksizam”, stoji u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, 2016. Dok se kao suvremeno društvo dosta uspješno borimo protiv mobinga, bullinga i drugih „inga“ (engl.), ageizam čeka svoj red. A tako je bolan za neke građane i štetan za društvo.
Rasprostranjena diskriminacija i negativni stavovi prema određenim dobnim skupinama dijele ljude različitih generacija i stvaraju prepreke njihovoj punoj uključenosti i sudjelovanju. Stereotipi o dobnim skupinama sukobljavaju ljude različite dobi sa nesagledivim štetnim posljedicama.
Ageizam, kao sustavna diskriminacija starijih osoba
“Starci su bolesni, nesposobni, usamljeni i neprivlačni!? Ovisni su o drugima, opterećuju socijalni sustav i samo stvaraju gužve u liječničkoj ordinaciji!?”
Takve rečenice nisu činjenice, već predrasude o starijim osobama utemeljene na ageizmu (engl. ageism). Ageizam čine sustavna diskriminacija, stereotipiziranje i predrasude na temelju dobne skupine pojedinca. Ageizam može biti usmjeren prema bilo kojoj dobnoj skupini, ali je najčešće usmjeren prema starijim osobama. Izraz ageizam je izvorno skovao Robert Butler 1969. te ga je opisao kao ocrnjivanje i strah od procesa starenja. U svijetu se starije stanovništvo drastično povećava, s predviđanjem: populacija starijih osoba će se gotovo utrostručiti do 2050. Uz ovaj univerzalni demografski trend, ageizam je prepoznat kao jedan od najčešćih oblika predrasuda, a istraživanja pokazuju da se gotovo trećina svih osoba starije dobi susrela sa ageizmom.
Ageizam je prihvaćen i normativan u mnogim kulturama. Diskriminacija na temelju starosti često je prikrivena i složena. Mnoge opaske su suptilne i često zbunjujuće te se mogu činiti dobronamjernima, a zapravo potiču negativno poimanje starenja (npr. izraz „anti-aging“ u kozmetičkoj industriji i komentari poput „Izgledaš super za svoje godine!“).
Adultizam, diskriminacija mladih
Adultizam se odnosi na pristranost ili diskriminaciju pokazuju prema mladima zbog njihove dobi,koji dolaze od starijih (odraslih) i društvenih institucija. Diskriminacija zbog mlade dobi – adultizam – stigmatizira sve mlade ljude, a posebno je prisutna ona zbog različitog identiteta (rasa, rodnost, različitost uvjerenja) i podrijetla. Negativni stereotipi olakšava isključivanje mladih iz formalnih i neformalnih ekonomskih, društvenih i političkih prostora.
Mladi ljudi odrastaju u sasvim drugačijem svijetu od starijih generacija. Moć donošenja odluka i vodstva i dalje se povezuju sa starijim muškarcima. Mlade žene i mladi ljudi različitog identiteta i podrijetla suočavaju se s stalnim dodatnim preprekama u sudjelovanju te im nedostaju zagovornici i uzori na rukovodećim pozicijama i mjestima odlučivanja.
Međugeneracijska suradnja ključna je dimenzija mijenjanja društvenih normi i dijeljenja života te moći u donošenja odluka.
Međugeneracijska suradnja nužna je za suočavanje s najtežim – aktualnim i kroničnim – svjetskim izazovima, poput ekonomske nejednakosti, degradacije okoliša i rastuće polarizacije svijeta.
Suradnja među generacijama polučit će ogromne pozitivne rezultate i za mlade i za stare.
Solidarnost između generacija nužna je za stvaranje održive Europe i Svijeta, utemeljene na univerzalnim vrijednostima čovječanstva.
Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu obilježava se svake godine 28. travnja kako bi se globalno promicala prevencija nesreća na radu i profesionalnih bolesti. Cilj kampanje je usmjeravanje međunarodne pozornosti na veličinu problema.
Promicanje i stvaranje kulture sigurnosti i zdravlja treba pomoći u smanjenju broja smrtnih slučajeva i ozljeda povezanih s radom. U mnogim dijelovima svijeta nacionalne vlasti, sindikati, organizacije poslodavaca i stručnjaci za sigurnost i zdravlje na radu organiziraju aktivnosti povodom obilježavanja ovog datuma.
Obilježavanje je inicirala Međunarodna organizacija rada (ILO) 2003. godine kako bi naglasila prevenciju nesreća i bolesti na radu, kapitalizirajući tradicionalnu snagu ILO-a, tripartizma i socijalnog dijaloga.
Ovaj datum je i globalni sindikalni pokret izabrao za odavanje počasti žrtvama nesreća na radu i profesionalnih bolesti.
Na taj dan u Hrvatskoj obilježavamo Nacionalni dan zaštite na radu po odluci Hrvatskog sabora od 1. lipnja 2007. godine.
Svake godine obilježavanje Svjetskog dana sigurnosti i zaštite zdravlja na radu vezano je uz određenu temu iz zaštite na radu. Ove 2023. godine tema je sigurno i zdravo radno okruženje kao temeljno načelo i pravo na radu.
Statistički podaci o sigurnosti i zdravlju na radu
ILO procjenjuje da oko 2,3 milijuna žena i muškaraca diljem svijeta svake godine podlegne nesrećama ili bolestima povezanima s radom. To znači više od 6.000 smrtnih slučajeva svaki dan. U svijetu se godišnje dogodi oko 340 milijuna nesreća na radu, a 160 milijuna žrtve su bolesti povezanih s radom. Prema procjeni oko četiri posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda gubi se zbog nesreća i loših uvjeta rada. Ove statističke procjene ILO ažurira u intervalima, a ažuriranja ukazuju na porast nesreća i lošeg zdravlja.
Najnoviji statistički podaci ILO o nesrećama na radu i profesionalnim bolestima te smrtnim slučajevima povezanim s radom na svjetskoj razini ukazuju:
Bolesti povezane s radom uzrokuju najviše smrti među radnicima. Procjenjuje se da samo opasne tvari uzrokuju 651.279 smrti godišnje.
Građevinska industrija ima neproporcionalno visoku stopu zabilježenih nezgoda.
Posebno su osjetljivi mlađi i stariji radnici. Starenje stanovništva u razvijenim zemljama znači da sve veći broj starijih osoba radi i zahtijeva posebnu pažnju.
Sigurnost i zdravlje na radu ključne su komponente pristojnog rada. Fizički uvjeti i mentalni zahtjevi radnog mjesta u velikoj mjeri određuju uvjete radnika. Nesreće na radu imaju značajnu ljudsku, društvenu i ekonomsku cijenu, koju bi trebalo eliminirati osiguravanjem sigurnosti za sva radna mjesta.
Sigurno i zdravo radno okruženje kao temeljno načelo i pravo na radu
ILO ima za cilj podići globalnu svijest o veličini i posljedicama nesreća, ozljeda i bolesti povezanih s radom, stavljajući zdravlje i sigurnost radnika na vrh međunarodnih agendi i podržavajući djelovanje na svim razinama.
Od svog osnutka, ILO je usvojio više od 40 međunarodnih standarda rada koji se posebno bave sigurnošću i zdravljem na radu (OSH), zahtijevaju minimalne standarde usmjerene na kontrolu i upravljanje rizicima povezanima s radom i zaštitu radnika, u širokom rasponu zanimanja i radnih situacija.
U lipnju 2022. Međunarodna konferencija rada (ILC) odlučila je uključiti „sigurnu i zdravu radnu okolinu” u okvir temeljnih načela i prava na radu MOR-a.
Konvencija o sigurnosti i zdravlju na radu, 1981. (br. 155) i Promotivni okvir za Konvenciju o sigurnosti i zdravlju na radu, 2006. (br. 187), koje se sada koriste kao temeljne konvencije, potpuno su komplementarne i odražavaju relevantna načela, a trebale bi jamčiti i prava na sigurno i zdravo radno okruženje.
Stoga će Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu 2023. istražiti temu sigurnog i zdravog radnog okruženja kao temeljnog načela i prava na radu.
Kao rezultat ove odluke, sve države članice, čak i ako nisu ratificirale predmetne konvencije, imaju obvezu poštovati, promicati i provoditi, u dobroj vjeri i u skladu s Ustavom, načela koja se odnose na temeljna prava koja su predmet navedenih sporazuma.
Ako želite više informacija o sporazumima, događajima i aktivnostima koje organizira ILO u vezi s kampanjom Svjetskog dana sigurnosti i zdravlja na radu 2023., kliknite na donje poveznice.
Većina Europljana smatra da nema dovoljno prilika za upoznavanje i pozitivno međudjelovanje starijih i mlađih. Sve do pred 100 ili 200 godina, zajednički život triju generacija jamčio je život i preživljavanje. A onda, ne tako davno u 20.st., netko je započeo kopati taj nesretni generacijski jaz, sa kojim se ovo društvo tek ima ozbiljno suočiti. Obrana i razvoj tog socijalnog obilježja izazov je viši nego ikad. Čovječanstvo – to su svi mi Zemljani.
Europski dan međugeneracijske solidarnosti prvi je put obilježen 29. travnja 2009. sa ciljem podizanja svijesti o pozitivnom utjecaju međugeneracijskih veza, u oba smjera, između starih i mlađih skupina građana. Uloga koju svaka od generacija ima u stvaranju života i osiguranju održive budućnosti Zemljana i Zemlje jedinstvena je i golema, a međusobna povezanost presudna.
1 od 5 osoba starijih od 65 godina čuva svoje unuke barem jednom tjedno
2 od 3 odrasle osobe željele bi provoditi više vremena s ljudima izvan svoje dobne skupine
9 od 10 odraslih osoba vjeruje da programi zajednice koji služe djeci i starijim osobama na kraju svima donose korist
Većina Europljana smatra da nema dovoljno prilika za upoznavanje između starijih i mlađih ljudi.
Uviđajan i prijateljski odnos nije poza!
Diljem Europe zadnjih dana travnja udruge starijih osoba, kao i udruge mladih te mnoge ustanove, institucije, mediji, cijelo društvo, svi mi – naglašavamo važnost životne uzajamnost, suradnje i solidarnosti među generacijama. U obiteljima i susjedstvima, u poduzećima i u dobrovoljnom radu.
U uvjetima uzastopnih globalnih kriza koje živimo, u podijeljenom i nejednakom društvu 21. stoljeća, pokazala se, naime, još jednom, ali dramatično, sva snaga i dobrobit tijesnih međugeneracijskih veza.
Što je interakcija između ljudi različitih dobnih skupina intenzivnija, to se brže brišu stereotipi i predrasudi o „starima kao teretu“, o „mladima kao nezrelima“.
Univerzalna vrijednosti i ljudske vrline u svemu tome
Univerzalne vrijednosti i vrline „gorivo“ su tog novog odnosa. Solidarnost, uvažavanje, socijalna empatija, brižnost, tolerancija na različitost, blagost, davanje, suosjećanje, društvena odgovornost i drugo u temeljima su uključivog, pravednog i održivog društva.
Reafirmacija vrlina, javni govor o njima, isticanje ljudi vrlina – početak je i kraj zalaganja i šanci da se izgradi održivo društvo. Lakše je izgraditi „zeleno“ nego zrelo humano demokratsko društvo.
Budite lider lijepih i dobrih praksi u međugeneracijskoj suradnji
Ne obazirite se na možebitno krivo ponašanje sredine, budite prvak, osoba koja zna povezivati, uključivati, razumijevati, pomagati, respektirati, častiti i darivati starije. Pokušajte i iskušajte se i u tome!
Nema starih, ima aforizam: „Nisam star. Uvijek ima nekog koji je 10 godina stariji od mene!“
Svugdje i uvijek, evo što bismo trebali:
Uvijek se zapitajte: „A kako da u ovaj događaj i situaciju da uključimo i privučemo i starije i mlađe?“
Ne dopustite da se u vašem društvu ikad o starijima govori kroz nasljeđene ružne strereotipe.
Nazovite potrebite starije osobe povremeno ali redovito, svakih mjesec, dva. Nikad do kraja nećete znati koliko veselja sa vašim pozivom dolazi u njihov dom. To znaju samo oni.
Brinite da stariji i mlađi imaju priliku socijalizirati se, istaknuti, izraziti, potrudite se za pushing, jer oni su unaprijed u malo zakinutom položaju.
Što možemo u u lokalnoj zajednici, među susjedima, na javnom mjestu
Povezati se sa starijom susjedom.
Već i povremeni razgovor, a kamoli redoviti susreti, 15 minuta ili pola sata, ljekovit je i dragocjen po nekoga. Život postaje lijep.
Druženje sa starijima izvor je spoznaja i mudrosti, zgoda i pothvata, koji se sa guštom slušaju. Tek kad netko ode na nebo, shvatim koliko sam još mogao čuti, a sad je gotovo.
Preuzeti stalnu brigu za starijeg, olakšati mu život, odlaskom u kupovinu, popravcima, održavanja vrta i kuće.
U svoj klub, planinarsko društvo, udrugu, tečaje, privlačite i mlado i staro. U takvom okruženju, gdje je sve vedro, aktivno i puno stvaralaštva, nove veze se lako i radosno ispreliću.
Zrela, iskusna, starija osoba s bogatim životom, može biti odličan pripovjedač i inspirator u školama i vrtićima (story telling)
Podržite posjete mladih i nastup u domovima starijih, kao i razne volonterske akcije u korist starijih.
U radnoj sredini, tvrtki, ustanovi – imamo izbore:
Uključiti umirovljenike u rad na skraćeno vrijeme (dosta tvrtki tako radi. I ne samo zbog poslovnih koristi, već i kao izraz podrške starijim kolegama.
Omogućite praksu mentoriranja mladih, nalaženje specifičnih poslova za koje su stariji još uvijek kompetentniji od mladih…
Održavati veze sa umirovljenim kolegama – jer oni su stvarali vašu tvrtku decenijama prije vas; sada je vi uživate, možda i više nego su oni imali prilike.
Podržite organizirane posjete i druženja na Dan tvrtke.
Pođite i vi u posjetu starijem kolegi, pridružite se „susretu u kafiću“
Pošaljite najnoviji info-bilten o tvrtci umirovljenom kolegi.
Dosta kadrovkih službi ima politiku da je u odjelima obavezno ima dostatno i mladih i starijih radnika. Svima će od toga biti bolje!
Na skupovima zaposlenika javno iskažite zahvalnost zrelim generacijama.
***
Naravno, podjednak se niz preporuka treba posložiti kad su i mladi u pitanju. Razmišljamo o izboru prikladnog načina za uključiti ih, podržati, pomoći, dati im povjerenje, otvoriti neka nova vrata za razvoja, i samostalan život, stvarati podjednake šanse i sl.
Uključivost i uvažavanje različitosti isključuje međugeneracijski jaz!
Pepco provodi niz aktivnosti u području održivog razvoja, na temelju strategije koja pokriva sva ESG područja. Cilj tvrtke je smanjiti svoj utjecaj na okoliš, omogućavajući kupcima informiraniju kupnju kroz sve veći asortiman održivijih proizvoda. Na društvenom planu, tvrtka podupire osobni razvoj djece i mladih te uključiti zaposlenike u aktivnosti za dobrobit lokalne zajednice.
S ciljem zaštite planeta i poboljšanja kvalitete života, Pepco se odlučio uključiti u inicijativu pošumljavanja i tako, kao velika kompanija, djelovati na veliki ekološki problem – ugljični otisak
Ugljični otisak podrazumijeva ukupnu emisiju stakleničkih plinova koji negativno utječu na ekosustav i prirodnu ravnotežu planeta, a najuspješniji borac protiv njega je šuma.
Travanjska volonterska akcija – pošumljavanje
U ponedjeljak, 17. travnja zaposlenici kompanije Pepco zajedno su s volonterima Saveza izviđača Hrvatske te učenicima Drvodjelske srednje škole u Zagrebu pošumili predio Perjasice u okolici Karlovca ostavljajući tako svoj pozitivan otisak u svijetu.
Uključivanjem Pepca u inicijativu CO2MPENSATING BY PLANTING šumska je površina Hrvatske narasla za novih 3000 stabala. Okupljene je posebno pozdravio veleposlanik Kanade, Nj.E. gospodin Alan Bowman, kao novi partner i pokrovitelj projekta CO2MPENSATING BY PLANTING.
Foto: Pepco
”Svaki je otisak bolji od ugljičnog”
Inicijativu pošumljavanja od početka prati i interaktivna kampanja ”Svaki je otisak bolji od ugljičnog”, koja širi svijest o problemu ugljičnog otiska i poziva Pepcove kupce da učine isto. Kako bi privukao pažnju kupaca, ali i prolaznika, te im dao priliku za zabavu, Pepco je u svoje tri frekventne trgovine u Hrvatskoj (Galerija Poreč, Supernova Zadar i Arena Park u Zagrebu) postavio interaktivnu pin-art instalaciju. Instalacija promovira, i u stvarnost pretače glavnu poruku kampanje, pa tako kupcima i prolaznicima daje priliku da fizički ostave otisak kakav žele. Dok kupci ostavljaju pozitivan otisak na instalaciji te dijele fotografije svojih otisaka na društvenim mrežama i šire svijest o ozbiljnosti ugljičnog otiska, Pepco ostavlja pozitivan otisak na planet.
Foto: Pepco
„Svjesni smo da naše poslovanje ima utjecaj na društveno i prirodno okruženje te uvijek tražimo dodatne načine smanjenja svog utjecaja na okoliš. Imajući na umu dobrobit sadašnjih i budućih generacija, želimo biti nositelj pozitivne promjene: zaštititi naš planet i pridonijeti poboljšanju kvalitete života naših zaposlenika, kupaca i lokalnih zajednica.“ – izjavio je Tomislav Bekavac, Operational Manager za regiju Adria.
Foto: Pepco
Foto: Pepco
Foto: Pepco
Pepco u suradnji s partnerima aktivno radi na brojnim DOP projektima
Kao jedan od najpopularnijih europskih lanaca trgovine, Pepco se želi pozicionirati i kao nositelj pozitivnih promjena. Imajući na umu sadašnje i buduće generacije, kompanija aktivno radi na projektima iz domene društvene odgovornosti i provodi ih u suradnji s mrežom partnera. Osim fokusa koji se do sada stavljao na obrazovanje djece i izjednačavanje njihovih životnih prilika, Pepco ovom kampanjom svoje pozitivno djelovanje želi proširiti i na brigu o okolišu.
Foto: Pepco
Pepco je najbrže rastući europski trgovački lanac koji nudi odjeću za cijelu obitelj i proizvode za kućanstvo. Tvrtka ima preko 3000 trgovina u 17 zemalja: od Estonije do Bugarske, Italije i Španjolske, uključujući preko 26.000 zaposlenih. Slogan “Osjetite kvalitetu, uživajte u cijeni”, privlači milijune kupaca koji ostvaruju više od 28 milijuna transakcija mjesečno.
Pepco – akcija pošumljavanja / Foto: Igor Pavlović
Brzi rast i širenje poslovanja sa sobom donosi i svijest kompanije na veliki utjecaj koji ovaj brzo šireći lanac ima na okruženje.
Svjetski dan pingvina, 25. travnja, ima za cilj podići svijest o ovim pticama koje ne lete. Cilj je očuvanje njihove vrste kako bi i buduće generacije mogle vidjeti ova elegantna i izvanredna stvorenja.
Ovaj dan podudara se s godišnjom sjevernom migracijom Adélie pingvina, uzorkom koji je svojstven i sačuvan kroz generacije. Postoji osam vrsta porijeklom s Antarktika. Većina pingvina je monogamna i ima jedinstvene glasove koji im pomažu pronaći svoje partnere u velikim skupinama. Većina vrsta snese do dva jaja u sezoni, dok kraljevski i carski pingvini snesu samo jedno. Međutim, alarmantno je da je od 18 poznatih živih vrsta njih 10 na popisu ugroženih.
Dan pingivna se obilježava od 1972. godine
Dan pingvina započelo je 1972. godine kada je Gerry Wallace na kalendaru svoje supruge označio početak migracije pingvina Adélie. Ovo posebno slavlje pingvina stvoreno je u postaji McMurdo, američkom istraživačkom centru na otoku Ross, gdje su istraživači otkrili da Adélie pingvini započinju svoju migraciju otprilike na današnji dan svake godine. Tako je započeo Svjetski dan pingvina kao način obilježavanja događaja i podizanja svijesti o tim stvorenjima. Ovaj dan potiče ljude da nauče više o pingvinima, opasnostima s kojima se susreću, njihovom okolišu i njihovom doprinosu okolišu. Prošle, 2022. godine obilježeno je 50 godina službene proslave Pingvina.
Osnovne činjenice o pingvinima
Pingvini su ptice koje ne mogu letjeti, a žive isključivo na južnoj polutci. Neke vrste žive u malo toplijim klimama, ali većina pingvina živi na Antarktici. Izvrsno plivaju i odlično su prilagođeni životu u moru i iznimno hladnim vremenskim uvjetima. Postoji 18 vrsta pingvina. Najveća vrsta je carski pingvin, visok 1 m i težak oko 35 kg. Najmanja vrsta je patuljasti pingvin, visok tek oko 40 cm i težak oko jedne kile. Sve vrste imaju glatko i masno perje u kojem se nalazi zrak. Zrak ih štiti od hladnoće i pomaže im pri ronjenju u jako hladnoj vodi. Plivaju brzinom do 10 km/h, a neke vrste čak i do 36 km/h. Mogu biti u vodi bez zraka i do 20 minuta.
Pingvini većinu svog života provedu u vodi, hvatajući ribe, račiće i lignjice. Zanimljivo je da baš sve vrste pingvina imaju crna tijela i bijele trbuhe. Ta kombinacija boja im najbolje pomaže da se sakriju od tuljana i orki. Kada ne love u vodi, onda se uglavnom kližu na ledu. Hodaju uspravno, gacajući nogama. Osim što stoje vrlo blizu jedan drugome, pingvini se, tijekom ledenih antarktičkih zima, kreću vrlo sporo, prateći jednu preciznu shemu, kako oni na vanjskim stranama kolonije ne bi ostali na hladnome. Istraživači sa Sveučilišta Erlangen-Nürnberg usporedili su ovo kretanje sa širenjem zvučnih valova u tekućini.
Najčešće imaju jednog partnera više godina. S njime se uvijek pare i dobiju tek jedno ili dva jaja. Pingvini dolaze na kopno kako bi legli jaja. Jedan roditelj uvijek pazi na jaje ili na mladunce, a drugi lovi. Kada pingvini malo porastu, roditelji odlaze u potragu za hranu. Kada se roditelji vrate, mali pingvini ispuštaju zvukove i zovu roditelje. Roditelji nepogrešivo prepoznaju svoju djecu i nahranit će baš njih.
Ugrožena vrsta
Većina pingvinskih vrsta danas je ugroženo, čime spadaju u jednu od najugroženijih ptičjih vrsta na planetu. Njihova tradicionalna staništa se sve više uništavaju. Nestaje njihova hrana i ribe, pa šire svoja staništa, natječu se za hranu i pogibaju u ribarskim mrežama u borbi s ribarima za hranu. Ugoržavaju ih i turisti koji im prenose razne virusne bolesti.
Alarmantna studija iz 2018. godine procjenjuje da će se do 2100. najmanje dvije trećine kolonija carskih pingvina dramatično smanjiti.
O nestanku kolonija pingvina u Čileu pogledajte prilog Al Jazeera Balkans koji je pripremila Lucia Newman.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Trenutačno je preko 96 zemalja uključeno u očuvanje i upravljanje tunom, čija je godišnja vrijednost gotovo 10 milijardi USD, a neki relevantni programi FAO -a počeli su davati pozitivne rezultate u smanjenju prekomjernog izlova. Između 2014. i 2019. broj velikih fondova tune koji su doživjeli prekomjerni izlov smanjio se s 13 na pet. Kako bi se to ostvarilo, program Common Oceans ABNJ okupio je znanstvenike i voditelje ribarstva kako bi razvili održive i transparentne strategije i procese izlova tune temeljene na vježbama računalne simulacije. 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.