Volimo krstarenja, naravno. A znamo li koliki su kruzeri zagađivači, da otežu s promjenama…? Kako ih prisiliti?

Objavio
Odgovorno
-

Volimo krstarenja, naravno. A znamo li koliki su kruzeri zagađivači, da otežu s promjenama…? Kako ih prisiliti? 

Jedva snošljivi turizam! Ekološke bombe! Ploveći nosači zagađivanja! Nakon lockdowna u 2020., kruzeri opet plove Jadranom i morima svijeta. Uz koju ekološku cijenu? Po jednom  izračunu, šteta od dolaska kruzera u naše Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar… kudikamo je veća od koristi. Zemlje i gradovi, domaćini kruzerima, već desetljećima trpe dugoročnu financijsku, ekološku i zdravstvenu štetu.

Kruzeri su, također i doslovce, simbol prometne i turističke invazije na kulturnu i prirodnu baštinu i domicilni život. 

Autor proslavljenog rada (2010.) o trošku i zaradi od pristajanja kruzera u Hrvatskoj, Hrvoje Carić, otvorio nam je oči. Njegova je analiza važna u stručnim krugovima i izvan Hrvatske. Veoma je značajan i jedan ovodobni istraživački novinarski rad (2021.), podržan s desetak tablica i grafikona i „morem“ prepručenih linkova. Onaj od autorice Ane Benačić, objavljen ljetos na stranicama portala www.faktograf.hr. (Ako nije svima znano, riječ je relevantnom i ozbiljnom portalu koji do najvećih dubina propituje istinitost važnih društvenih tema i stavova, i u tome naročito istinitost argumenata tzv. teorija zavjere.)

Zahvalni smo Ani na trudu, na stručnoj obradi i elaboraciji koja ostaje zapisana i trajno dostupna javnosti. Njezin sam rad uzeo kao osnovu za ovaj članak.

***

Kruzeri-krizeri? DA! Kruzing kompanije su veliki zagađivači. Ali ono što smeta, je njihova politika: uvijek su „korak ispred“, dosjete se…, izvrdavaju, vrludaju, „kupuju vrijeme“, samo da se ne mijenjaju. Postoji i stručni termin, koji se ne vezuje samo uz kruzere,  „willingness to pollute“, tj. spremnost na zagađivanje, što u ovom slučaju znači: SKLONOST KRŠENJU ZAKONA. Kruzeri su na visokom mjestu te ljestvice.

Mogu li i putnici učiniti nešto? Pored zelenih aktivista, međunarodnih agencija, Ujedinjenih naroda… Ali. što… gdje? Samo bi to vlasnike kruzera zaboljelo.  

POVRATAK KRUZERA, UZ OBEĆANJE DA ĆE ZAGAĐIVATI! DA LI JE TO MOGUĆE? 

Ploveći gradovi su iznimno veliki zagađivači, najveći. Slijevanje velikog broja turista u obalna mjesta ljeti ima svoju cijenu, a krhki morski i priobalni ekosustavi imaju svoje granice.

Godina 2020. bila je teška za – brzorastuću i sve intenzivnije kritiziranu – kruzing industriju. Međutim, 2020. je gotova i krenula je nova-stara 2020. Vratili su se! „Plutajući gradovi” su ponovo u Dubrovniku i drugim hrvatskim atraktivnim obalnim punktovima, kao uostalom i po čitavu svijetu, što u fokus vraća neke stare, poznate i velike probleme.

Kruzeri su doslovce simbol prometne i turističke invazije na kulturnu i prirodnu baštinu i domicilni život. U pojedinačnim kategorijama zagađenja možda i postoje prljaviji oblici transporta turista, ali ni jedan nije tako upadljiv i zapanjujući kao plutajući neboderi

čija sjena zamračuje obale najljepših pomorskih gradova svijeta i stvara pritisak na njihovu toliko često napregnutu infrastrukturu.

OTPAD S KRUZERA STIŽE SVUGDJE – U ATMOSFERU I MORE, NA OBALU, U DRUŠTVO…

Svijet, a posebno domaćini kruzera, već desetljećima od industrije kruzinga trpe dugoročnu financijsku, ekološku i zdravstvenu štetu. Konkretno:

  • U more ispuštaju fekalije, čađ i opasna kaljuža od svega. Deponije na obali pune se smećem nastalim još u međunarodnim vodama. 
  • Mimo toga, uvijek postoji mogućnost i da kruzeri spale brodsko smeće, odnosno “lansiraju” ga u zajednički zrak negdje na pučini (jadranskoj, atlanskoj…), iza čega ostaje iznimno toksični i kancerogeni trag koji teško šteti svijetu, a naročito prvoj, najbližoj, obali. 
  • Zna se već prilično dugo da samo par kruzera koja pristanu, primjerice u Dubrovniku, može ispustiti više mikroskopskih čestica nego što to čine svi automobili u Hrvatskoj skupa (24express, Transport & Environment). Te su čestice odgovorne za nastanak raka, astme i drugih kroničnih bolesti dišnog sustava. 
  • Posljedice emisija su i kisele kiše, koje uništavaju drveće i ostalu vegetaciju te morske organizme. Kulturna baština – građevine, njihovi ornamenti i statue – također erodira zbog nagrizajućih tvari (EPA). 
  • Tome treba dodati i druge pritiske na morski svijet. Onečišćenje bukom i svjetlom unosi kaos u podmorsku komunikaciju među živim bićima. Biocidni premazi vanjske oplate broda oštećuju nježne morske organizme poput rakova i školjki. Upravo taloženjem bakra u moru kod luke Gruž u Dubrovniku tumače se mutacije zabilježene kod nekih životinja. 
  • Tu su i sudari velikih riba i morskih sisavaca s brodovima.
  • Grupa turista koje napučuju male prostore gradova ostavljaju vel ekološki trag i posve malu zaradu domaćinima.

VISOKA UKUPNA CIJENA! SEDAM PUTA VEĆA OD PRIHODA! (studija 2010.)

Izuzetni utjecaj kruzera na okoliš 2010. godine procijenio je Hrvoje Carić s Instituta za turizam u svom nadaleko poznatom radu. Primanjem oko 700.000 putnika s kruzera koji su u prosjeku proveli dan i pol u Hrvatskoj, zarada je bila oko 50 milijuna eura. Trošak je bio oko sedam puta veći, dakle 350 milijuna eura

Carić je, naime, izračunao količinu negativnog traga kojeg brod proizvede po jednom putniku na dan – krutog i opasnog otpada, crnih i sivih voda, odnosno fekalija i otpadnih voda od pranja, zatim zauljenih voda, odnosno kaljuže te onečišćujućih plinova. Zatim je uzeo prosječne cijene zbrinjavanja tih vrsta otpada u obalnim gradovima. Kod zagađenja zraka vodio se izvješćem Odbora Europskog parlamenta za promet i turizam “Vanjski troškovi pomorskog prometa”.  

Važno je znati i OVO NEŠTO  što se tiče nas putnika:

Po tim izračunima, šteta uzrokovana emisijama u zrak s putničkih i kruzera košta 0,2413 eura (1,74 HRK) po osobi po kilometru.

Zagađenje zraka je najveći trošak. Iz brodskih dimnjaka na otvorenom moru, ali i u lukama, kuljaju spojevi dušika, sumpora te policiklički aromatski ugljikovodici, tzv. PAH-ovi, karakteristični za spaljivanje fosilnih goriva.

USPJEH ODGOVORNOG SVIJETA 2020.: ZABRANA UPOTREBE VISOKOSUMPORNIH GORIVA (KRUZERIMA DOPUŠTENA EMISIJA U ZRAK NAJVIŠE 0,5% SUMPORA)

Smrtnost u svijetu pripisana prljavim brodskim gorivima procijenjena je na oko 400.000 ljudi godišnje, a broj slučajeva astme dijagnosticirane kod djece na 14 milijuna (Nature).

Tijekom pauze u kruzing turizmu uzrokovane koronakrizom 2020./2021. finalizirani su – hvala nebesima, s uspjehom – veliki međunarodni napori da se ograniči spaljivanje jeftinog, prljavog, visokosumpornog goriva na brodovima, odavno zabranjenog na kopnu (što je, naravno, samo jedan dio šteta od kruzera). 

Od 2020. godine svi brodovi koji plove međunarodnim vodama ili teritorijalnim vodama članica UN-a moraju se povinovati dugo najavljivanim strožim pravilima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Ova agencija Ujedinjenih naroda odgovorna za regulaciju brodarstva, zaslužna je za najvažniju globalnu povelju o zaštiti od brodskog zagađenja MARPOL, čiji je dio i pravilo o smanjenju udjela sumpora IMO 2020.

Cilj izmjena je smanjiti emisije sumporovih spojeva za 75% te prepoloviti crne brojke koje su vezane za ispušne plinove brodova. 

Prema novim pravilima, kruzeri smiju koristiti goriva s najviše 0,5% sumpora, tokom cijelog putovanja, kakva su pravila ranije vrijedila samo za pristajanje u lukama. (Do sada je udio sumpornih spojeva varirao između 0,1, češće 0,5 na vezu pa do čak 3,5 posto na otvorenom moru. Najniže od spomenutih vrijednosti odnosile su se, naravno, na pristajanje u lukama na sjeveru Europe, Amerike te Kariba.)

I EU je donijela odluku da od 1. siječnja 2020. sadržaj sumpora u brodskim gorivima može biti najviše 0,5% za sve članice. 

 „KRUZERSKI TRIKOVI“ TIJEKOM PLOVIDBE PO OTVORENOM MORU

 Ali, kruzing kompanije su uvijek korak ispred, dosjete se…  Brodovi ispuštaju razni otpad u more tijekom plovidbe podalje od obala, spaljuje smeće, obavlja se i pročišćavanje ispušnih plinova morskom vodom; sve kad nitko ne vidi, jer – sve se događa iza morskog horizonta.

Ako brodovi žele nastaviti koristiti najotrovnija i najjeftinija goriva, ostavljena im je mogućnost čišćenja ispušnih plinova velikim količinama morske vode, koja se s filtriranjem ili bez njega otpušta nazad u more. Kako su takvi čistači zraka relativno novi, još uvijek se ne znaju posljedice ispuštanja otpadnih spojeva za stanovnike svjetskih mora i oceana. Pripisuje im se pomor morskih rakova, iznimno važne karike morskog hranidbenog lanca, kao i riblje mlađi.  Međunarodna pomorska organizacija, IMO, 2020. propisuje da sumporna kiselina koja nastaje čišćenjem dimnjaka broda ne smije imati pH vrijednost manju od 6.5.

Organizacija objavljuje i listu brodova koji koriste pročistače (scrubbers) na svojim pogonima ili njihove ekvivalente. Svaki kruzer ima svoj IMO broj, kojeg je jednostavno pronaći na internetu. U tražilici se može vidjeti koji mehanizam čišćenja koristi. Primjerice, MSC Splendida, dug 333 metra, koji je ove godine uplovio u Split, nije na toj listi, ali jesu norveški “Viking Venus” i “Celebrity Apex“, koji su ljetos posjetili Šibenik, odnosno Dubrovnik.

KRUZERI U EUROPSKIM LUKAMA. Nova europska pravila nalažu (skupi) priključak kruzera na lokalnu električnu mrežu

Nadalje, Europska komisija zagovara da morske luke osiguraju priključak brodovima na lokalnu elektrodistribucijsku mrežu. Cilj je da se stanovništvo ne truje proizvodnjom „prljave“ električne energije za hladni pogon kruzera, iz toksičnih, premda nešto čišćih goriva.

Međutim, ovo je rješenje tehnološki relativno zahtjevno i skupo.  Zasad je pošlo za rukom malom broju luka na bogatom sjeveru Europe. Istovremeno, samo je mali dio uglavnom teretnih brodova prilagodio vlastite instalacije prikapčanju na kopnenu struju. U 2019. godini bilo ih je manje od 600. 

U luci Dubrovnik Gruž ne postoje tehnički uvjeti za spajanje velikih brodova na kružnim putovanjima na lokalnu električnu mrežu tijekom njihova boravka u luci, navodi za Faktograf Hrvoje Kulušić, pomoćnik ravnatelja za operativu, razvoj i održavanje Lučke uprave Dubrovnik.

“Lučka uprava Dubrovnik napravila je Studiju predizvodljivosti projekta napajanja brodova na kružnim putovanjima električnom energijom s kopna tijekom njihova boravka u luci, međutim realizacija takvog projekta zahtjeva niz predradnji u cilju osiguranja dostatnog kapaciteta lokalne mreže za ovako velike potrošače”, pojašnjava Kulušić.

EU je obuhvatio brodove i novim pravilima vezanim za ograničenje emisija stakleničkih plinova. IMO je u lipnju 2021. donio kratkoročne mjere za smanjenje emisija svih brodova za 40% do 2030. u odnosu na 2008. godinu.

TALOŽENJE SUMPORA U SREDIŠNJEM KORIDORU JADRANA (KOMIŽA)

No, znače li ovi podaci iz 2017. da su se brodovi konačno počeli pridržavati ograničenja u lukama? Carić smatra da pri odgovaranju na to pitanje moramo u obzir uzeti tri parametra. Prvo je pitanje gdje je najveći intenzitet emisija; zatim gdje je najveći rizik nekontroliranja vrste korištenog goriva te kolika je sklonost zagađivača da krši zakon (willingness to pollute).

“Sredinom Jadrana je koridor koji u normalnim vremenima ima tisuće tankera godišnje, koji prevoze 70 milijuna tona nafte i naftnih derivata godišnje, ali i drugih velikih plovila. Na tom potezu nema nikakvog direktnog nadzora i može se očekivati da će koristiti najprljavije gorivo”, ističe on.

Tome svjedoče službeni podaci u kojima Komiža bilježi rast udjela kiselih kiša i najbliža je tom koridoru. Dok s druge strane lučki gradovi Rijeka i Dubrovnik bilježe visoka taloženja sumpora, što je sigurno uzrokovano intenzitetom morske plovidbe prilikom ulaska, manevriranja i boravka na vezu ili sidru. Dakle, brodovi onečišćuju zrak u puno širem opsegu nego što se percipira – od otvorenih mora do samih luka.*

Ipak, Komiža, koja je najbliža tom koridoru, i dalje ima upola manje taloženje sumpora od Dubrovnika.

Odgovarajući na treće pitanje, o sklonosti kruzera da krše pravila i zakone, Carić napominje da dosadašnja literatura svjedoči kako je ona prilično visoka. Organizacija Friends of the Earth (FoE) je, primjerice, i ove godine ocijenila većinu od 18 velikih kruzing kompanija koje uvrštavaju u svoje godišnje izvještaje – jedinicom. Mahom su to kompanije koje su imale i zabilježeno kršenje zakona poput ispuštanja opasnih voda zagađenih naftom u more, onečišćenje zraka i slično.

KVALITETA MORA UZ GRADOVE, NEKA OPASNA MJESTAZA KUPANJE…

Prema tvrdnjama aktivista protiv kruzera u Veneciji, dvije sezone izostanka tih plovila zbog Covid krize poboljšalo je kvalitetu mora u lagunama. Izostanak kruzera u Dubrovniku je ipak prošao nezapaženo – što se tiče Zavoda za javno zdravstvo dubrovačko-neretvanske županije.

U njihovom izvještaju o kakvoći mora za prošlu godinu ponovo se opasnim za kupanje označava more u industrijskoj luci Ploče te su primijećena kratkotrajna onečišćenja uglavnom zbog izlijevanja kanalizacije. Carić smatra da je period od godine dana ipak prekratak za značajnije raščišćavanje mora, osim kada je u pitanju buka, koja je uz ostale navedene polutante također veliki problem.

Zagađenje se, dakle, nastavlja, s nešto smanjenim intenzitetom. Zato ne čudi što niz europskih gradova protjeruje višak kruzera ili im naplaćuje prilaz po broju putnika.

FEKALIJE, IMPOZANTE KOLIČINE

Nadalje, iako proizvode impozantne količine fekalija, prevoženjem tisuća putnika i osoblja, za iskrcavanje spremnika s tzv. crnim vodama vrijedi isto pravilo koje je donedavno vrijedilo za najotrovnije ispušne plinove – nema iskrcavanja neobrađenih crnih voda u obalnom pojasu širokom 12 nautičkih milja, odnosno oko 24 kilometra. Tretirana crna voda smije se ispustiti na udaljenosti od tri nautičke milje.

Pročelnik Pomorskog odjela sveučilišta u Dubrovniku Žarko Koboević tijekom godine dana dva puta mjesečno na istim je lokacijama prikupljao uzorke mora, uz brojanje plovila po vrstama. Mikroorganizme karakteristične za ispiranje toaleta nije pronašao u najvećim količinama u blizini kruzera. U svom radu o crnim vodama to tumači činjenicom da jahte i manje brodice, pogotovo u domaćem prometu, nisu obuhvaćene prilogom IV. MARPOL-a o ispustu fekalija. Zato će se češće u njihovoj blizini, istovremeno i blizu obale te kupača, pojaviti fekalije.

Uz opasnost za javno zdravlje, Koboević opisuje i kako ljudski napori da kemijski ubiju patogene u crnim vodama često ponovo dovode do – pomora pod morem.

“Ispumpavanje tanka otpadnih voda treba biti uključeno u cijenu pristojbe pristajanja u marine i luke. Kad je to uključeno u cijenu, mnogi će to napraviti”, kazao je za Dubrovnik.net, misleći na sve vrste plovila.

NADZOR NAD PRISTAJANJEM 70-AK KRUZERA U HRVATSKOJ NA GODINU 

Kruzer u Zadru

Izuzev krizne 2020. godine, Hrvatsku prosječno godišnje posjeti 70-ak kruzera registriranih u inozemstvu. Upitali smo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture koliko su često kažnjavani zbog kršenja propisa o čistoći zraka.

“Vezano uz nadzor brodova na kružnim putovanjima, u posljednjih pet godina, od strane inspektora sigurnosti plovidbe, obavljeno je ukupno 127 uzorkovanja goriva te utvrđeno 8 povreda propisa, pri čemu je izrečeno kazni u iznosu od 1.505.700,00 kuna”, odgovorili su nam.

Dodaju da se uzorkovanje goriva ne provodi na svim brodovima na kružnom putovanju, već se provodi temeljem Provedbene Odluke Komisije (EU) 2015/253 оd 16. veljače 2015. o utvrđivanju pravila uzorkovanja i izvješćivanja u skladu s Direktivom Vijeća 1999/32/EZ za sadržaj sumpora u brodskim gorivima.

Autor proslavljenog rada o trošku pristajanja kruzera u Hrvatskoj, Hrvoje Carić, napominje da mimo provjera samih goriva koja se koriste na brodovima, ne postoji mehanizam nadzora ispušnih plinova.

“Lučke kapetanije su zadužene za to i one rade maksimalno s minimalnim resursima. Njihovi djelatnici jako dobro razumiju problem, ali im nedostaje resursa za nadzor. Bez nadzora prekršitelji su ohrabreni”, skeptičan je Carić.

Kompanije tvrde da njihovi brodovi ne zagađuju kao prije. I podaci s mjernih stanica u Dubrovniku pokazuju da je toksično taloženje sumpora s nevjerojatnih 31,13 kilograma po hektaru u 2013. godini smanjeno u 2017. na oko 5,13 kilograma. To je malo iznad dozvoljene granice od 5 kilograma.

ZELENIM KURSOM DO ZELENOG – KRUŽNOG GOSPODARSTVA! TO ZNAČI ODUSTAJANJE OD IMPERATIVA NEOGRANIČENOG RASTA! 

Turizam ovisi o kvaliteti okoliša i resursima destinacije – a istovremeno ga opterećuje zagađenjem, eksploatacijom resursa, izmjenom prostora i njegovom degradacijom, navodi Hrvoje Carić u svom radu o zagađenju koje dolazi s kruzerima. To je po njemu primjer davno opisanog fenomena tragedije zajedničkog dobra (Tragedy of Commons). Većina zemalja u razvoju to ne prepoznaje pa se u skladu s tim ni ne zna zaštititi od pojava poput kruzing industrije.

Carić zato poziva na zauzimanje jasnog zelenog kursa i strateškog razvoja turizma, koji će biti baziran na zaštiti prirodnih i kulturnih bogatstava, uz dobrobit koja bi nužno trebala biti vidljiva lokalnom stanovništvu. Među prijedlozima istaknutim u njegovom radu o ozelenjivanju turizma je promocija ekološke, odnosno “zelene” ponude, kao i njeno certificiranje, koje bi trebalo poslužiti kao poticaj pozitivnoj konkurenciji. Ističe da je prijelaz na zeleno i kružno gospodarstvo nužan, kao i ulaganje u infrastrukturu, koja uključuje i onu za razumijevanje prirodne baštine – centre za posjetitelje, obrazovne staze, informacijske i interpretacijske platforme, uspostavljene u sklopu postavljanja mreže Natura 2000.

Preduvjet je i osnaživanje nadzora te odustajanje od imperativa neograničenog rasta. Rast, smatra on, najviše zagovara građevinski lobi, a njihov sadašnji uspjeh vidi se najviše i upravo u apartmanizaciji obale.

SVIJEST O SLIJEVANJU PREVELIKOG BROJA PUTNIKA NA OBALU – PRVI KORAK!

No, prvi korak u poduzimanju akcije da se spriječi degradacija po Cariću je razvoj i  postojanje svijesti o činjenici da slijevanje velikog broja ljudi ljeti ima cijenu, kao i da krhki ekosustav hrvatskog Jadrana ima svoje granice. To je ono što u Hrvatskoj nedostaje, po sociologu turizma, Mauru Dujmoviću.

“U Veneciji i Barceloni to malo drugačije funkcionira, jer manje je ljudi ovisno o tim kruzerima. Zato su ih lokalci gađali bocama, zapriječili ulaz brodicama, pokazivali legitiman građanski otpor. Kod nas toga nema, imperativ zarade jači je od interesa stanovništva lokalne zajednice”, smatra Dujmović.

Zato je moguća turistička distopija opisana u kolumnama Borisa Dežulovića. U njoj Split ostaje bez knjižara, trgovina, antikvarijata i stanara u svom centru, umjesto kojih niču boutique hoteli i hipsterski barovi [1], a lokalci spremaju ljetnicu zimi, kako bi izbjegli pumpanje cijena ljeti, kada pričaju jezovite priče o turistima [2].

ZAKLJUČEK O SRAZU PROFITA I ODRŽIVOSTI 

Veliki kruzeri predstavljaju “neposrednu prijetnju našim lokalnim zajednicama”, ističu domaći ljudi, kritizirajući vlasti zbog lošeg neupravljanja ovom vrstom masovnog turizma.

Hrvoje Carić sažima mnogo toga u jednu rečenicu: “Plutajući hoteli transformirali se u plutajuće resorte, koji ostaju kratko u luci kako ne bi trošili.” No za sobom ostavljaju mnogo toga.  I opet su kruzer-kompanije pobjegle korak ispred društvene regulative. U nečemu bliže, a u drugom dalje od održivog društva i planeta. 

Opora je činjenica da je glad za profitom tolika. Da je neosjetljivost za druge – za domaćine i cio svijet, Planet, takva. Pa me podsjeća na jednu scenu koju smo vidjeli na TV, prije 20-ak godina. I danas se nje sjećam – kako jedan član uprave jedne multinacionalke iz duhanske industrije u prolazu, brzinski, odgovara novinarima, koji ga uznemiruju „suvišnim pitanjima o odgovornosti“: „Moje je da stvaram profit, a vaše da brinete o svijetu i društvu!“ I zna se o kojoj je kompaniji riječ!

Iako izgleda da tom naganjanju nema kraja, stvari će doći na svoje, kao i sve. Znamo da će zalaganjem progresivnog i održivog dijela društva, i kruzere – krizere jednog dana sustići obveza poštivanja društvenih pravila ponašanja. Ali, kolike će žrtva dotad pasti. 

Izvor- referenca: www.faktograf.hr , „Povratak kruzera uz obećanje da će nas manje trovati“, autorica Ana Benačić

Cjelovitu studiju možete pročitati ovdje: https://faktograf.hr/2021/08/31/povratak-kruzera-uz-obecanje-da-ce-nas-manje-trovati/

Opaska uredništva:
Prilagodba, djelomična obrada teksta, naslova i podnaslova te uvodnika – naši su.

Priredio Goran Tudor
DOBRA HRVATSKA
Studeni, 2021. 

 

Međunarodni dan bez plastičnih vrećica

Objavio
Odgovorno
-
bez plastičnih vrećica
Foto: Freepik

Svoj jedini planet zagađujemo s pet trilijuna plastičnih vrećica godišnje. Čini se da je plastični otpad posvuda, visi na drveću, zakopan u pijesku na plaži, puše nam oko nogu dok hodamo ulicom…

Od invencije do zabrane, povijest plastičnih vrećica utjecala je na naš svijet. Godine 1933. polietilen, najčešće korištena plastika, nastao je slučajno u kemijskoj tvornici u Northwichu u Engleskoj. Dok se polietilen prije stvarao u malim serijama, ovo je bila prva sinteza materijala koja je bila industrijski praktična. Inicijalno ga je u tajnosti koristila britanska vojska tijekom Drugog svjetskog rata.

Kako su nas preplavile jednokratne plastične vrećice

Jednokratnu polietilensku vrećicu za kupovinu patentirala je 1965. godine švedska tvrtka Celloplast. Dizajnirana od strane inženjera Stena Gustafa Thulina, tanka plastična vrećica brzo počinje zamjenjivati ​​tkaninu i raniju plastiku u Europi. Nakon osvojenih 80% tržišta u Europi, plastične vrećice su 1979. godine uvedene u SAD. Agresivnim kampanjama jednokratne plastične vrećice su plasirane kao superiornije u odnosu na papirnate i višekratne vrećice.

Tek je 1997. moreplovac i istraživač Charles Moore otkrio Veliki pacifički otok smeća. To je najveća od nekoliko golemih nakupina plastičnog otpada u oceanima što ozbiljno prijeti morskom životu. Otkriveno je i da su prvenstveno plastične vrećice odgovorne za ugibanje morskih kornjača, koje pogrešno misle da su to meduze i jedu ih.

Osvrt: Vrijeme je da odbacimo bacanje. Treba nam korijenita promjena filozofije života na Zemlji.

Zabrana jednokratnih plastičnih vrećica

Bangladeš je postao prva zemlja u svijetu koja je 2002. godine uvela zabranu tankih plastičnih vrećica nakon što je otkriveno da su plastične vrećice odigrale ključnu ulogu u začepljenju odvodnih sustava tijekom katastrofalnih poplava. Druge su zemlje brzo slijedile primjer, poput Južne Afrike, Ruande, Kine, Australije i Italije.

U svim zemljama članicama Europske unije proizvodnja i prodaja jednokratnih plastičnih proizvoda poput plastičnih tanjura, pribora za jelo, slamki, štapića za balone, štapića za uši itd. zabranjena je od 3. srpnja 2021. godine.

Međunarodni dan bez plastičnih vrećica obilježava se 3. srpnja od 2008. godine. Inicirala ga je Rezero organizacija, članica Zero Waste Eruope (ZWE). U početku je obilježavan samo u Kataloniji, a postepeno ga je prepoznala Europska unija. Danas se obilježava globalno u velikom broju zemalja diljem svijeta. Cilj obilježavanja je potaknuti ljude diljem svijeta da osvjeste štetnost jednokratnih plastičnih vrećica te prihvate i promoviraju ekološke alternative kako bi se pokazalo da je svijet bez upotrebe toliko plastike moguć. Dio je Break Free from Plastic pokreta koji je započeo u rujnu 2016., a pridružilo mu se gotovo 1500 različitih organizacija. Pokret traži rješenja za krizu plastičnog onečišćenja kako bi planet učinio sigurnijim za ljude, okoliš i divlje životinje.

DOBRA HRVATSKA

Korda – autor slavne fotografije Che Guevare

Objavio
Goran Tudor
-
Ernesto Che Guevara
Foto: Guerrillero heroico - Guevara na pogrebu poginulih u eksploziji broda La Coubre 1960. godine

Che i Korda ikone su bunta, slobodarstva, borbe za ideale života.

Ernesto Che Guevara, kubanski revolucionar, ušao je 1. siječnja 1959. na čelu narodne pobjedničke vojske u Havanu iz koje je upravo pobjegao svrgnuti diktator Fulgencio Batista. Postao je ministar i veleposlanik u vladi Fidela Castra. Njegov lik nije silazio s naslovnica svjetskih novina, časopisa i tabloida. Netipičan život, karizma, jedinstvena pojava, „slavni osmijeh“ i ležerno, ali ipak „muško“ držanje, samo su pojačavali cijelu sliku. Bio je svjetska ikona mladima 60-ih, inspiracija milijuna. Napustivši političke fotelje ministra, jer „nije to za mene“, vratio se gerilskoj borbi protiv nenarodnih režima, ratovao u Kongu i Boliviji, gdje je u studenom 1967. i ubijen. Istog je dana jedna fotografija počela život najprimjenjivanije i najprodavanije fotografije u povijesti. Krenuo je golem biznis u kojem samo autora fotografije, Korde, nije bilo! 

***

Alberto Dijas, zvani Korda, imao je status „službenog fotografa“ revolucionarne Kube 60-ih; snimao je događaje i kubanske vođe, ratne kolone, državničke susrete, službenike i visoke goste na Kubi, pa i Hemingwaya i Jeana Paula Sartrea. Tako je i u ožujku 1960. na jednom državnom skupu u Kubi snimao vođe pa onda i Che Guevaru, onaj čuveni portret s beretkom, podulje nemirne kose, čvrsta pogleda. Uskoro je te godine Kubom prolazio poznati talijanski izdavač G. Fertrinelli, skupljajući fotografije ljudi i života u Kubi radi objavljivanja knjige o Fidelu Castru. Od kubanskih vlasti dobio je na dar i spomenuti portret. Sedam godina kasnije, kad je planetom pojurila velika vijest o smrti Chea, a mladi su izašli na sve trgove svijeta, Fertrinelli se sjeti kako u svojoj arhivi ima Cheove fotografije. Izabrao je „portret“ i otisnuo ga na 100 000 postera. U tri dana prodao je sve, kao i dva i pol novootisnutih milijuna primjeraka u sljedećih osam mjeseci. Otad slika Chea ne silazi sa zastavica, postera, majica, olovaka, korica knjiga i još koječega, sve do danas.

Ali majstor fotografije, autor Alberto Korda nije od tog svjetskog biznisa dobio ni pola dolara naknade. Naime, tadašnja Kuba nije potpisala Bernsku konvenciju o zaštiti umjetničkog rada. Korda je kasnije krenuo u samostalnu karijeru u čemu mu je pomogla i činjenica da je bio autor „fotografije“. Od 1968. bavi se podvodnom fotografijom, da bi međunarodni ugled stekao na japanskoj izložbi 1978. Javno se kao poštovatelj Chea protivio komercijalizaciji njegova lika (ali, što je mogao, pa i Uskrs, Majčin dan i mnogi drugi su slično prošli!). Zaradivši, donirao je 50 000 dolara kubanskom zdravstvu, rekavši: „I Che bi učinio tako.“ Ostalo mu je zadovoljstvo da pod stare dane šeta trgovima Havane i proda nekomu poznatu fotografiju sa svojim potpisom. Umro je sa 72 godine, u Parizu 2001., radeći na novoj izložbi. Ostao je zapamćen kao fotograf gerilskog heroja – Guerrillero Heroico, i kao čovjek integriteta. 

Ona romantična fotografija živi, živjet će dok je vrlina u čovjeka.

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023.

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Zadruge: partneri za ubrzani održivi razvoj – Međunarodni dan zadruga

Objavio
Odgovorno
-
Međunarodni dan zadruga
Foto: ©International Cooperative Alliance

Djelujući diljem svijeta, u mnogim različitim sektorima gospodarstva, zadruge su se pokazale otpornijima na krize od prosjeka. Potiču ekonomsko sudjelovanje, bore se protiv degradacije okoliša i klimatskih promjena, stvaraju dobra radna mjesta, doprinose sigurnosti hrane, održavaju financijski kapital unutar lokalnih zajednica, grade etičke vrijednosne lance i, poboljšavajući materijalne uvjete i sigurnost ljudi, doprinose pozitivnom miru.

Zadružni pokret

Zadruge su priznate kao udruge i poduzeća putem kojih građani mogu učinkovito poboljšati svoje živote dok pridonose gospodarskom, društvenom, kulturnom i političkom napretku svoje zajednice i nacije. Zadružni pokret također je prepoznat kao poseban i glavni dionik u nacionalnim i međunarodnim poslovima. Zadružna načela su:

  • Dobrovoljno i otvoreno članstvo
  • Demokratska kontrola članova
  • Gospodarsko sudjelovanje članova
  • Autonomija i neovisnost
  • Obrazovanje, obuka i informiranje
  • Suradnja među zadrugama
  • Briga za zajednicu

Najraniji zapis o zadruzi dolazi iz Škotske 14. ožujka 1761. Godine 1844. grupa od 28 obrtnika koji su radili u tvornicama pamuka u sjevernoj Engleskoj osnovala je prvu modernu zadrugu.

Međunarodni zadružni savez ujedinjuje, predstavlja i služi zadrugama diljem svijeta. Osnovan 1895. godine, jedna je od najstarijih nevladinih organizacija i jedna od najvećih mjereno brojem zastupljenosti: 1,2 milijarde zadrugara na planetu. Savez radi s globalnim i regionalnim vladama i organizacijama na stvaranju zakonodavnog okruženja koje omogućuje osnivanje i rast zadruga.

O Međunarodnom danu zadrugarstva #CoopsDay

Obilježavan u cijelom svijetu više od jednog stoljeća i službeno proglašen od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda na stotu obljetnicu ICA-e 1995. godine, Međunarodni dan zadruga obilježava se svake godine prve subote u srpnju.

Cilj #CoopsDay je povećati svijest o zadrugarstvu. Naglašava doprinose zadružnog pokreta rješavanju glavnih problema kojima se bave Ujedinjeni narodi te jačanju i proširenju partnerstva između međunarodnog zadružnog pokreta i drugih aktera. Od 1995. ICA i Ujedinjeni narodi, preko Odbora za promicanje i unapređenje zadrugarstva (COPAC), zajednički određuju temu za obilježavanje #CoopsDay.

Međunarodni dan zadruga 2024

Ovogodišnja tema je “Zadruge grade bolju budućnost za sve”. Istovremeno će se obilježiti i 30. Međunarodni dan zadruga priznat od Ujedinjenih naroda i 102. Međunarodni dan zadrugarstva. Zadruge će imati priliku prikazati svoje sadašnje i povijesne doprinose izgradnji održive budućnosti, ubrzavajući napore za provedbu ciljeva održivog razvoja (SDG) do 2030. Ovaj dan dat će zamah prema Međunarodnoj godini zadruga 2025., koju je UN proglasio prošle godine.

Kroz #CoopsDay lokalni, nacionalni i međunarodni kreatori politika, organizacije civilnog društva i javnost općenito mogu naučiti o doprinosu zadruga pravednoj i održivoj budućnosti za sve.

Zadruge pomažu u promicanju Agende UN-a 2030. i pretvaranju ciljeva održivog razvoja u stvarnost.

Budući da je jedna od najstarijih i najvećih svjetskih poslovnih mreža, zadružni pokret je bio prva grupa poduzeća širom svijeta koja je podržala SDG ciljeve i bila prepoznata kao partner u postizanju tih ciljeva.

Kao prirodna sredstva suradničkog partnerstva i prosperiteta za sve, zadruge doprinose ekonomskoj, društvenoj i ekološkoj održivosti u regijama i gospodarskim sektorima. Njima je svojstveno čuvanje odnosa u zajednici, povećanje lokalnih resursa, zagovaranje društvene odgovornosti i usvajanje održive i dugoročne poslovne prakse.

„Na sredini puta do ciljeva Agende 2030. potrebno je produbiti napore, a to se može učiniti samo uz veću suradnju. Poduzeća koja su odgovorna za organizaciju proizvodnje i distribucije dobara i usluga moraju se usredotočiti na ljude i planet. Zadruge imaju model za to i pokazuju ga već gotovo 200 godina”, kaže predsjednik Međunarodnog zadružnog saveza (ICA), Ariel Guarco.”

ICA poziva kooperante diljem svijeta da proslave Međunarodni dan zadrugarstva i pokažu svijetu što se može postići snagom suradnje. Akcijski paket za 2024. #CoopsDay koji uključuje logotip, ključne poruke i druge digitalne resurse dostupan je na web stranici CoopsDay.

DOBRA HRVATSKA

IKEA – politika i zalaganje za ravnopravnost, raznolikost i uključivost doprinosi boljoj zajednici.

Objavio
Odgovorno
-
IKEA Hrvatska
Foto: IKEA Hrvatska

Što kompanije mogu poduzeti da bi cijelo društvo bilo bolje, može se pogledati na primjeru tvrtke IKEA. Čovjek može napredovati samo ako se osjeća sigurno i ako može biti ono što jest – kod kuće, na poslu i svugdje drugdje. Zato se zalažemo i za ravnopravnost u široj zajednici – objašnjava Aldo Lele, regionalni menadžer za održivost, IKEA Jugoistočna Europa

Briga o rodnoj ravnopravnosti u tvrtkama diljem svijeta postala je standard. Sve više poslodavaca brine o ženama i njihovim pravima. No, zalaganje za rodnu ravnopravnost nije jedina nužnost u poslovnom svijetu. Zbog raznih okolnosti, sve je više izbjeglica koje je potrebno integrirati u radno okruženje. Također, pripadnici LGBT+ zajednice, osim što se nose s poteškoćama u svojim domovima, često budu diskriminirani i u poslovnom okruženju.

IKEA je pokazala da se želi suočiti s tim poteškoćama, ali i ponuditi kvalitetna rješenja za njih.

Istraživanje, koje je IKEA provela, otkriva da je u Zagrebu 40 posto LGBT+ osoba doživjelo verbalnu ili fizičku agresiju od svojih članova obitelji, a 66 posto mladih LGBT+ osoba ne osjeća se potpuno prihvaćeno u obitelji nakon što obznani svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Njih 46 posto to skriva od članova obitelji, a čak 13 posto je bilo prisiljeno napustiti svoj dom nakon što su otkrili svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

Aldo Lele IKEA
Foto: Aldo Lele, regionalni menadžer za održivost, IKEA Jugoistočna Europa / Nera Šimić – Cropix

IKEA Hrvatska svojim djelovanjem iznova pokazuje koji je najbolji put do smanjenja ovih brojki. Već tri godine zaredom u Hrvatskoj obilježavaju 17. svibnja, Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije. Povodom toga IKEA je ove godina pokrenula kampanju „Prihvaćanje počinje kod kuće“. Glavni cilj je stvoriti okruženje u kojem će se prihvaćati razlike, s posebnim naglaskom na prihvaćanje u vlastitim domovima. Podignuli su i zastavu duginih boja ispred robne kuće IKEA Zagreb i tako jasno dali znak podrške LGBT+ zajednici i pokazali da su u tvrtki IKEA svi dobrodošli. O svemu što čine kako bi društvo učinili boljim mjestom za sve, razgovarali smo s Aldom Leleom, regionalnim menadžerom za održivost, IKEA Jugoistočna Europa.

– Uvijek smo se zauzimali za „što više ljudi“, ideju koja ne diskriminira te prema kojoj bismo svi trebali biti tretirani jednako, bez obzira na razlike u našim identitetima. Napredovati možete samo ako se osjećate sigurno i ako možete biti ono što jeste – kod kuće, na poslu i svugdje drugdje. Zato se zalažemo i za ravnopravnost u široj zajednici – objašnjava Lele.

Biti saveznik LGBT+ osoba dio je njihove agende ravnopravnosti, raznolikosti i uključivosti kojom doprinose i boljoj zajednici.

– U posljednje tri godine surađivali smo s nekoliko udruga, uključujući Zagreb Pride, Iskorak i LGBT Centar Split, koje se zalažu za prava LGBT+ osoba. Pružili smo im podršku u vidu donacija kako bismo im omogućili da svoja radna mjesta i savjetovališta učine što ugodnijima za rad. Naučili smo i puno o problemima s kojima se susreću njihovi članovi, a ove smo godine organizirali i radionicu „Žive knjižnice“ u suradnji s LORI, nevladinom organizacijom iz Rijeke, kako bismo podržali svoje djelatnike u suočavanju s nesvjesnim predrasudama – govori Lele.

Rodna ravnopravnost na svim pozicijama

Tvrtka je predana i postizanju istinske rodne ravnopravnosti. To znači osigurati jednake mogućnosti za žene i muškarce i postići rodnu ravnotežu 50/50 u svim zemljama, na svim razinama i pozicijama u tvrtki.

– Riječ je o procesu pa tako u organizaciji IKEA Jugoistočna Europa imamo sustavan pristup rodnoj ravnopravnosti koji prilagođavamo svakoj zemlji i njezinim posebnostima. Prvi korak u tome je postizanje jednake zastupljenosti žena i muškaraca u cijeloj tvrtki, na svim razinama i funkcijama. Primjerice, danas u Hrvatskoj imamo 40 posto žena na vodećim pozicijama. Također, posvećeni smo tome da na poslovima koji se percipiraju kao muški imamo više žena, kao i više muškaraca na poslovima koji se tradicionalno percipiraju kao ženski – objašnjava nam Aldo Lele.

Politika tvrtke ne bi imala smisla da je se svi zaposlenici ne pridržavaju. Aldo navodi da neprestano osluškuju svoje kolegice i kolege i njihovo mišljenje o ovakvoj politici.

Istraživanje je pokazalo da njih 95 posto pozitivno reagira na aktivnosti kojima promiču ravnopravnost, raznolikost i uključivost.

Ikea - ravnopravnost
Foto: IKEA Hrvatska

Ljudska podrška izbjeglicama

No IKEA djeluje i šire od toga te pruža podršku i izbjeglicama. Takve osobe često imaju višu razinu nezaposlenosti, čak i kada posjeduju znanja i vještine, jer im se nije lako prilagoditi novoj okolini. IKEA je upravo zbog toga, u suradnji s UNHCR-om, pokrenula program „Vještine za zapošljavanje“, koji uključuje i tromjesečnu plaćenu praksu u odgovarajućem odjelu tvrtke, odabranom na temelju prethodnog iskustva svake osobe.

– Doista se ponosimo postignutim rezultatima. Naime, u dvije godine program su završila 73 polaznika, a čak 44 njih je našlo novi posao u regiji IKEA Jugoistočna Europa, od čega 16 u Hrvatskoj. Do sada smo imali izbjeglice iz Kameruna, Sirije, Somalije, Turske, Pakistana, Egipta, Iraka, Irana, Ukrajine, Sudana, Afganistana, uglavnom muškarce, ali i značajan broj žena – pojašnjava Lele.

Uz mogućnost tromjesečne plaćene prakse, program nudi pristup i drugim oblicima izobrazbe.

– Znamo da integracija u novo društvo može biti izazovna, posebno imajući u vidu da izbjeglice često dolaze iz područja pogođenih sukobima, nemirima i ratom. Tako u suradnji s našim partnerima i stručnjacima pružamo psihološku podršku, ali i različite izobrazbe poput interkulturalnog treninga, pisanja životopisa i pripreme za razgovor za posao. Također, svaki polaznik programa ima na raspolaganju buddyja, iskusnijeg zaposlenika koji mu pomaže u prilagodbi na novu sredinu – navodi Lele.

Reakcije 

IKEA 2023 IDAHOT Društveno odgovorno poslovanje i danas zna izazvati reakcije društva, no IKEA se s njima itekako dobro nosi. Pogotovo su intenzivne reakcije bile na kampanju povodom IDAHOT-a.

– Reakcije su brojne, posebice na našim društvenim mrežama gdje smo potaknuli raspravu. Ponekad naiđemo na negativne reakcije, ali vjerujemo da kao velika kompanija imamo i veliku odgovornost biti pokretač pozitivnih promjena u društvu. Ono što nas ohrabruje je činjenica da zajednica prepoznaje naš trud pa je IKEA dobila posebno priznanje udruge K-zona za doprinos ravnopravnosti LGBT+ osoba na radnom mjestu u Hrvatskoj – zaključuje Aldo Lele, ujedno nadodajući da je briga za ljudska prava u tvrtki IKEA stalan proces s ciljem da se svi osjećaju dobrodošlo i poštovano.

(Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke IKEA.)
Preuzeto: Jutarnji list

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023.

Društvena rasprava: Umjetna inteligencija, mnogo velikih opasnosti, dosta koristi! Dolazak u živo Orwellova “Velikog brata”?

Objavio
Odgovorno
-
Umjetna inteligencija
Foto: WangXiNa / Freepik

Distopijski roman 1984. Georgea Orwella iz 1949. godine ukazao je na opasnosti od totalitarizma zbog represivnog načina reguliranja ljudskog ponašanja i gubitka individualne slobode. Da li se puno više ljudi boji „na brzinu“ dovedene umjetne inteligencije, nego li ima pobornika? UI se ne bi smio razmnožavati i širiti kao obična „tržišna roba“, što znači – bez regulative i dogovora čovječanstva, pogotovu ako se akcpetira da možda UI iznimno snažno gura u stranu značaj i uzvišenost ove mudre civilizacije (homo sapiens). Uostalom, što će tijekom svog života raditi milijarde ljudi kojima UI prijeti zamjenom!? Sad treba govoriti o svemu.

Značajni rizici uslijed neprovjerene i neregulirane umjetne inteligencije:

  • gubitak radnih mjesta uzrokovan automatizacijom
  • kršenje privatnosti
  • stvaranje uvjerljivog krivotvorenog sadržaja (deep fakes)
  • algoritamska pristranost zbog nekvalitetnih podataka
  • socio-ekonomska nejednakost
  • nepredvidljivost tržišta
  • automatizacija oružja.

Danas sveprisutne nadzorne kamere s ugrađenom umjetnom inteligencijom prate naše kretanje u gotovo svim svjetskim gradovima.1 Doživljava li svijet povratak Orwellova “Velikog brata”? Što je umjetna inteligencija (AI – Artificial Intelligence) u odnosu na strojno učenje (Machine Learning)2 ? Koje su prednosti umjetne inteligencije i jesu li njezine prednosti sporne zbog opasnosti njezina monopola nad velikim bazama podataka (Big Data) i očiglednog nedostatka međunarodnih i državnih propisa i kontrola?

Što je “umjetna inteligencija” (AI)?

Umjetna inteligencija je računalna znanost koja stvara sustave koji oponašaju ljudsku inteligenciju. Sastoji se od dvije riječi: “umjetna” i “inteligencija”. Stoga je to tehnologija koja kreira i simulira “ljudsku inteligenciju”. Sustavi umjetne inteligencije nisu nužno una­prijed programirani, već su zasnovani na inteligentnim algoritmima (npr. a + b/y = c). Umjetna inteligencija se trenutačno koristi u mnogobrojnim aplikacijama poput “Siri” (asistent na Apple uređajima), Googleovog programa AlphaGo3, kao i u igri Go4 ili šahu (sjetimo se da je IBM-ovo računalo “Deep Blue” pobijedilo Garija Kasparova 1997. godine).

Strojno učenje (ML) u odnosu na umjetnu inteligenciju (AI)

Strojno učenje je podskup umjetne inteligencije koji stroju omogućuje učenje iz postojećih podataka bez dodatnog programiranja. Cilj je da strojevi “uče” iz podataka kako bi dali točne rezultate. Strojno učenje ima ograničen opseg i obavlja samo određene programirane zadatke.

Aplikacije strojnog učenja uključuju online sustave preporuka, kao npr. Google pretraživač.

Aktualne aplikacije umjetne inteligencije uključuju, osim gore navedenih, pozivne sustave korisničke podrške, ekspertne sustave (koji oponašaju ljude iz struke) i inteligentnu humanoidnu robotiku5.

Ukratko, umjetna inteligencija je grana računalne znanosti koja stvara inteligentne strojeve koji se ponašaju, misle i donose odluke nalik ljudskima. Umjetna inteligencija je prisutna kad god stroj “stekne” ljudske vještine, uključujući učenje, rezoniranje i rješavanje problema.

Prednosti umjetne inteligencije

Glavne prednosti su rasterećenje zaposlenika od mnogih jednostavnih, ali i složenih “ponavljajućih radnji” koje obično dovode do opadanja pažnje, zamora i pogrešaka. Umjetna inteligencija povećava učinkovitost zaposlenika, poboljšava radni proces, podiže produktivnost, smanjuje ljudske pogreške, povećava profitabilnost rutinskih poslova i štiti zdravlje radnika pri opasnim radovima.

Umjetna inteligencija također poboljšava donošenje odluka korištenjem kvalitetnih i raznovrsnih podataka. Očito je da to može dovesti do gašenja radnih mjesta, ali i stvaranja novih – što zahtijeva nove radne vještine i obuke. Kako pronaći ravnotežu između zatvaranja i otvaranja radnih mjesta, otvoreno je pitanje.

umjetna inteligencija
Foto: rawpixel.com / Freepik

Rizici koje nosi umjetna inteligencija

Brojne su prednosti umjetne inteligencije – iako one blijede u usporedbi s rizicima invazije na individualnu privatnost i slobodu mišljenja.

Stephen Hawking, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, izjavio je da bi utjecaj umjetne inteligencije mogao biti kataklizmičan ako ne bude etički strogo kontroliran i da bi “umjetna inteligencija mogla biti najgori događaj u povijesti naše civilizacije”6.

Tajvanski računalni znanstvenik Kai-Fu Lee tvrdi da će umjetna inteligencija zamijeniti gotovo sve aktivnosti koje zahtijevaju više od pet sekundi razmišljanja − što bi moglo dovesti do golemog ukidanja rutinskih poslova, ali i istovremeno stvoriti snažnu potražnju za visokokvalificiranom radnom snagom. To bi moglo pogoršati već ionako velike nejednakosti u dohotku, unutar i između zemalja, podići socijalne tenzije, jer bi rastući udio dobiti nacionalnog dohotka bio koncentriraniji na jednom mjestu.

Umjetna inteligencija u sudnicama i svakodnevnom životu

Umjetna inteligencija se sve više koristi u procjeni ponavljajućih kaznenih djela, budući da je manji postotak stanovništva obično odgovoran za većinu kaznenih djela. Međutim, korišteni pravosudni algoritmi često se ne ispituju na specifičnim podskupinama, a manjine se tretiraju kao zaseban entitet; stoga se njihova točnost ne provjerava u odnosu na relevantnu populaciju. Ova pristranost može dovesti do kontinuirane diskriminacije manjina, održavajući tako njihov drugorazredni status. U Francuskoj postoji slična bojazan od uvođenja algoritma “DataJust” u sudnice 2020. godine. Dapače, ista bojazan zbog diskriminirajućih algoritama vrijedi i za niz drugih aktivnosti.

Stoga su zahtjevi za bankovne zajmove, životno i zdravstveno osiguranje te hipoteke sustavno predmet algoritamske provjere s nepravednim ishodom. S obzirom na ove nedosljednosti, sve se više koriste “anonimni životopisi” i audicije za orkestre iza zastora itd. – kako bi se osigurala objektivnost.

Ukratko, gore navedena pitanja koja se tiču umjetne inteligencije relevantna su ne samo za pravosudni sustav, društvene medije, zdravstvenu skrb, obrazovanje i korporativno upravljanje već i za niz drugih područja, kao što su rizici od “sustava automatiziranog oružja” i dominacije algoritamskog trgovanja na burzama. Zaključno, kao što je rekao Eric Schmidt, bivši glavni izvršni direktor Googlea: “Trebamo kontrolirati umjetnu inteligenciju prije nego što ona počne kontrolirati nas.” Trebamo raspravljati o korištenju umjetne inteligencije u svakodnevnom životu prije nego što tehnologija postane toliko brza i pametna da može odlučivati o stvarima koje utječu na sve nas – prije nego što uopće shvatimo da smo imali izbora!

1 London je imao najviše nadzornih kamera sa 68.4 kamera na tisuću stanovnika u 2019. godini; Pariz je bio 9. u Europi s 3.1 kamera na tisuću stanovnika. Pogledajte “10 najviše nadziranih europskih gradova”
2 Strojno učenje je grana računalne znanosti i tehnologije koja se bavi automatskim izvođenjem zaključaka iz podataka bez eksplicitne instrukcije. Cilj strojnog učenja je stvaranje modela koji je u stanju naučiti iz primjera i koristiti ta znanja za predviđanje ishoda u novom skupu podataka. Više…
3 AlphaGo je računalni program za igranje društvene igre Go. To je prvi računalni program koji je pobijedio profesionalnog Go igrača.
4 Go je kompleksna misaona igra na ploči za dva igrača, porijeklom iz Kine.
5 Humanoidni roboti su dizajnirani da izgledaju poput ljudi i da intuitivno surađuju, više o tome
6 Pogledajte Mike Douglas: “7 opasnih rizika od umjetne inteligencije; AI je hvaljena kao revolucionarna i ona koja mijenja svijet, ali također ima svoja ograničenja” 28/7/21.

Autor: James Chan-Lee
S engleskog prevela: Danijela Popović Šušić

Izvor: Umjetna inteligencija ili povratak Orwellova “Velikog brata” – Nova Akropola

Što ćete kao odgovoran kupac učiniti u vezi s sramotnim dječjim radom (Biti odgovoran građanin)

Objavio
Odgovorno
-
dječji rad
Socijalna pravda za sve. Zaustavite dječji rad!

Pohlepa menadžera je razlog mukama 170 milijuna djece u svijetu – i vi to možete u malom dijelu zaustaviti. Dječja radna snaga, većinski sa tri kontinenta  – Afrika, Azija i Južna Amerika,  koristi se jer je jeftina i povećava profitne marže svjetskih i lokalnih kompanija. 

Jedno od desetero djece u dobi od 5 i više godina bilo je početkom 2020. uključeno u dječji rad u cijelom svijetu.

Potrošači danas imaju vrlo snažan glas. Kompanije ulažu velike napore i novac kako bi izbjegle negativne recenzije potrošača i loš publicitet. 

Proizvodi i sektori u kojima je dječji rad najčešći: 
  • mobiteli, lap-topi, električni auti,
  • majice, rublje, cipele i tenisice, 
  • kava, čokolada, duhan, čaj i drugi poljoprivredni proizvodi (71% dječjeg rada odvija se u poljoprivredi)

Jednostavno, prestanite kupovati takve proizvode! 

Ne ovisimo o jednoj marki, jednoj svojoj navici, možemo bez nekih, donesite odluku, nanesite kompanijama štetu – tako što će imati manji prihod , makar i za svega 1, 2 ili 10 vaših eura. Veliko je to, vaš glas i vaša nova odluka ! 

  1. Educirajte se i podijelite drugima svoje znanje. Prije čitanja nekog članka o tom problemu, niste znali koji sve proizvodi u sebi sadrže dječji rad. Biti svjestan toga već je odličan prvi korak!
  2. Potražite preporuke i certifikate trećih strana kao što su Fair Trade International, Better Cotton Initiative ili Fair Wear Association…
  3. Bojkotirajte! Zaobiđite te police… Mars, Nestlé i Hershey obećali su prije gotovo dva desetljeća da će prestati koristiti kakao koji beru djeca. Ipak, velik dio čokolade koju kupujete još uvijek uključuje dječji rad.
  4. Zapamtite ovo: ako je odjevni predmet toliko jeftin da zvuči predobro da bi bio istinit, obično krije užasnu cijenu. 
  5. Povodom Svjetskog dana borbe protiv dječjeg rada pridružite se na gradskom trgu prosvjedu i javnom izražavanju podrške toj djeci
  6. Napišite članak, crticu na face, u društvu kažite nešto i o tome …  – uostalom podijelite ovu objavu.
  7. Uložite osobni napor prije kupnje, pokušajte saznati više o dječjem radu, koje kompanije i koje djelatnosti prednjače u toj raboti.
  8. Ako možete, razmislite o doniranju organizacijama koje aktivno rade na borbi protiv dječjeg rada.
  9. Zahtijevajte transparentnost i izbjegavajte modne marke koje vam neće javno objasniti tko je za njih napravio odjeću..
  10. Podržite samo etičke i transparentne proizvode i proizvođače.
  11. Odaberite proizvode koji transparentno garantiraju da dječji rad nije uključen u njihovu proizvodnju.
  12. Zamislite bijedu i tugu te djece, a zamislite i darove, komfor, obrazovanje, luksuz kojom bogati obasipaju svoje najbliže. Hodači crvenim tepisima nakon svake osvojene nagrade, Oscara, trofeja, upućuju riječi zahvale svojoj obitelji: „zahvaljujem mojoj supruzi i djeci što su me toliko čekala, dok sam radio…“. Cinično! 

ZAUSTAVITE DJEČJI RAD! SOCIJALNA PRAVDA ZA SVE!

Međunarodna organizacija rada (ILO) pokrenula je Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada 2002. godine kako bi usmjerila pozornost na globalnu raširenost dječjeg rada te radnje i napore potrebne za njegovo uklanjanje. Svake godine 12. lipnja je taj Svjetski dan kojim neki ljudi pokušavaju pomoći djecu tuđu po svijetu. 

Naglašavajući vezu između socijalne pravde i dječjeg rada, slogan Svjetskog dana 2023. je ‘Socijalna pravda za sve. Zaustavite dječji rad!‘.

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023. 

odgovorno@odgovorno.hr
www.odgovorno.hr

HEINEKEN: „Olakšava nam komunikaciju s djetetom,“ kaže 90% roditelja povodom 11. kola projekta „Za odgovorno odrastanje mladih“, 2023.

Objavio
Odgovorno
-
Heineken - Za odgovorno odrastanje mladih
Foto: Freepik

JEDANAESTO IZDANJE PROJEKTA „ZA ODGOVORNO ODRASTANJE MLADIH“! U ovogodišnji projekt u organizaciji HEINEKENA Hrvatska i Psihološkog centra TESA uključilo se 40 škola diljem Hrvatske, a brojne se škole unaprijed i samoinicijativno javljaju na buduća izdanja. Do danas je u okviru projekta „Za odgovorno odrastanje mladih“ održano više od 200 predavanja za gotovo 5.500 roditelja te program usavršavanja za stručne suradnike u više od 70 škola iz svih dijelova Hrvatske. Kako su se aktivnosti redovitim istraživanjima pokazale korisnima i stručnim suradnicima i roditeljima, program se kao takav zadržao sve do ovogodišnjeg izdanja. 

Jedanaestu godinu zaredom u srednjim školama u Hrvatskoj odvija se projekt Za odgovorno odrastanje mladih, inicijativa HEINEKENA Hrvatska i Psihološkog centra TESA. Svoj interes za sudjelovanjem u najnovijem izdanju izrazilo je 40 srednjih škola diljem Hrvatske. Tako i ove godine psiholozi iz Psihološkog centra TESA s roditeljima i stručnim suradnicima dijele svoja znanja, savjete i najbolje prakse za uspješnu komunikaciju s adolescentima. Cilj ovog društveno odgovornog projekta je pružiti im podršku da pozitivno utječu na zdravo odrastanje mladih, kao i na prevenciju maloljetničke konzumacije alkohola.  

***

„Odrastanje naše djece zaista je jedinstven izazov, onaj koji uvijek postoji i nikad neće nestati, ali se okruženje u kojemu se s njim hvatamo u koštac mijenja. To je ono što projekt koji već duže od desetljeća provodimo zahvaljujući inicijativi HEINEKENA Hrvatska čini aktualnim, što pokazuje činjenica da nam se škole iz godine u godinu i samoinicijativno javljaju kako bi s nama provjerili hoćemo li pokrenuti još jedno izdanje. Povratna informacija roditelja i stručnih suradnika nam je vjetar u leđa da nastavimo s našim projektom. Iznimno nam je važna jer nam daje uvid u to što roditelje brine i s kojim se izazovima suočavaju, a to nam pomaže da prilagođavamo sadržaj radionica tako da iz njega dobiju odgovore na pitanja i konkretne savjete“, izjavila je u povodu lansiranja najnovijeg izdanja projekta „Za odgovorno odrastanje mladih“ Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra TESA.

***

„Sretni smo što se projekt Za odgovorno odrastanje mladih uspješno nastavlja već jedanaestu godinu zaredom. Posebno veseli što čak 90% roditelja koji su sudjelovali u projektu vidi vrijednost ove inicijative. Zagovaramo nultu toleranciju na maloljetničku konzumaciju i smatramo da komunikacija s adolescentima treba uključivati razgovore o ovoj važnoj temi. Uz podršku stručnjaka iz Psihološkog centra TESA želimo podržati roditelje i pomoći im u svladavanju izazova adolescentskog razdoblja života. Drago nam je i što je ovaj naš projekt prepoznat u HEINEKENU globalno, te je ove godine predstavljen kao primjer dobre prakse kolegicama i kolegama svijeta“, dodala je Ljudmila Bratko Gašpić, menadžerica za korporativne poslove HEINEKENA Hrvatska.

***

Predavanjima u sklopu prošlogodišnjeg izdanja projekta prisustvovalo je 50 škola diljem Hrvatske. Zahvaljujući uključivanju u projekt, škole su za više od 1.230 roditelja učenika prvih i drugih razreda osigurale interaktivna predavanja o komunikaciji s djecom i o tome kako ona može utjecati na njihovo mentalno zdravlje. Čak devedeset posto roditelja koji su kasnije ocijenili predavanje smatra kako će im sadržaj predavanja olakšati komunikaciju s djetetom, dok njih više od 80 posto tvrdi da je na predavanju saznalo nešto novo o ovoj temi.  

Pozitivne povratne informacije nisu izostale niti od strane stručnih suradnika iz uključenih škola koji su sudjelovali u programu i osluškivali reakcije roditelja: „Reakcije roditelja na radionice bile su jako pozitivne jer su u nekim primjerima prepoznali sebe i shvatili da im treba podrška na putu prema odrastanju njihovih adolescenata. Neki su nam i zahvalili jer smo im pružili podršku i ohrabrili da krenu biti kompetentniji u tom važnom roditeljskom zadatku. Roditelji su rekli da im je radionica bila vrlo korisna i da sad mogu bolje razumjeti poziciju djeteta”, istaknula je Nikolina Bodolović, psihologinja iz požeške Katoličke gimnazije s pravom javnosti.

Ljudmila Bratko Gašpić
HEINEKEN Hrvatska
Ljudmila.BratkoGaspic@heineken.com

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023. 

WWW.ODGOVORNO.HR
odgovorno@odgovorno.hr

IZNIMAN KORAK DALJE. „Škole podrške – učenje mladih za otpornost, inkluziju i mentalno zdravlje“, u osnovnim i srednjim školama.

Objavio
Odgovorno
-
škole podrške
Foto: standret / Freepik

Mladi neće više biti sami, po strani, u ovom velikom svijetu iskušenja.

„Puno nam znači što možemo na ovaj način iskazati neke svoje emocije, osjećaje i zajedno zapravo radimo na svemu tome. Nismo sami, tu su za nas naši profesori, pedagoginja i prijatelji. To daje nadu u neko bolje sutra“, podijelila je s nama Anamarija iz Srednje škole Viktorovac u Sisku.

***

Program „Škole podrške“ pokrenut je u Sisačko-moslavačkoj županiji kao dio UNICEF-ovog odgovora na posljedice potresa i pandemije kod djece i mladih, a provodi se u suradnji s Forumom za slobodu odgoja, uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje koja sudjeluje u praćenju provedbe projekta Škole podrške te u nadzoru edukativnih materijala.

UNICEF u suradnji s Forumom za slobodu odgoja provodi program od 2021. godine. Do sada je uključeno 35 škola, a obuhvaćeno je 190 nastavnika i stručnih suradnika i više od 8400 učenika osnovnih i srednjih škola.

Cilj programa je podrška mentalnom zdravlju, jačanju psiho-socijalnih i socio-emocionalnih kompetencija i otpornosti djece i mladih, ali i odgojno-obrazovnih djelatnika te stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u školama.

Izjave zadovoljstva u mladih 

“Iznenade nas njihove reakcije na radionicama. Kad zajedno radimo, kad ostala djeca vide da mnogi u razredu imaju slične probleme njima i njihovima, onda se djeca otvaraju“, podijelila je s nama Koraljka Porić, ravnateljica srednje škole Viktorovac u Sisku.

Iskustva iz osnovnih škola u kojima se program provodi također su pozitivna. 

„Mogu zaista potvrditi da ove radionice pomažu djeci. Radili smo ih i u nižim i u višim razredima i pokazale su se poticajne i za nas učitelje jer nam daju povratne informacije o tome kako se djeca osjećaju, koju su neke njihove brige trenutno i na koji način im možemo bolje pristupiti“, kazala nam je Marinela Fabijan Gašparević, pedagoginja iz OŠ 22. lipnja u Sisku.

„Nekako sam otkrio kako mogu riješiti neke svoje strahove i da to nije nešto čega se trebam sramiti. Osjećam se puno smirenije i lakše mi je. Fora mi je što radimo plakate i razgovaramo o zanimljivim temama kao ovo s herojima danas. Moji heroji su moja obitelj, mama, tata i brat“, kazao nam je Antun (11) i dodao da koristi tehnike opuštanja koje je naučio kada osjeća da je pod stresom.

ŠKOLE PODRŠKE – PUBLIKACIJE DOSTUPNE ZA PREUZIMANJE:
  • Zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otpornosti – Tvoja supermoć
  • Zbirka nastavnih listića za razvoj emocionalne otpornosti i suočavanja s krizom – 22 ideje za otpornost
  • U okviru programa Škole podrške provodi se i Akademija za ravnatelje koja za cilj ima jačanje kompetencija ravnatelja u stvaranju školskog okruženja poticajnog za mentalno zdravlje i pozitivna obrazovna iskustva.

Izvor – preuzeto: UNICEF Hrvatska
Škole podrške – učenje za otpornost, inkluziju i mentalno zdravlje | UNICEF Hrvatska

DOBRA HRVATSKA
Lipanj, 2023. 

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Može li Hrvatska postati polupustinjsko područje? – Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše

Objavio
Odgovorno
-
Svjetski dan borbe protiv dezertifikacije i suše
Foto: Sušno područje u Andaluziji, Španjolska / jacqueline macou - Pixabay

Širenje pustinja i suše je globalni problem, s ozbiljnim implikacijama na biološku raznolikost, ekološku sigurnost, iskorjenjivanje siromaštva, socioekonomsku stabilnost i održivi razvoj. Problem je to koji nam je s klimatskim promjenama stigao već pred vrata.

“Idemo sve brže ka tome da Hrvatska postane semiaridno polupustinjsko područje jer je na Mediteranu koji osjeća klimatske promjene puno jače nego nekakav svjetski prosjek. Kod nas je već sad veliki problem suša. U našim štetama od klimatskih i vremenskih ekstrema 30% otpada na suše, što pokazuje da je to vremenske nepogoda s kojom već sad imamo najviše problema. Ali, odmah iza suše dolazi i poplava. To je ono što je ključno za klimatske promjene, to su ti snažni ekstremi, imali smo priliku vidjeti poplave i vidimo da ćemo s tim imati sve više i više problema.”

– Dunja Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Izjava je dana krajem svibnja na N1 televiziji u emisiji Klimatska budućnost.

Što je dezertifikacija?

Dezertifikacija je pojava koja se ubraja među najveće ekološke izazove našeg vremena. Radi se o trajnoj degradaciji ekosustava suhog zemljišta izazvanoj klimatskim promjenama i uglavnom ljudskim aktivnostima. Osobito neodrživom poljoprivredom koja iscrpljuje hranjive tvari u tlu. Uzrok može biti i u rudarenju, prekomjernoj ispaši i sječama kojima se ukloni pokrov drveća i biljaka koji veže tlo. Potom erozija vjetrom i vodom pogoršava štetu, odnoseći gornji sloj tla i ostavljajući za sobom vrlo neplodnu mješavinu prašine i pijeska. Upravo kombinacija ovih čimbenika pretvara degradirano zemljište u pustinju.

  • Globalno, 23% zemlje više nije produktivno.
  • 75% zemljišta je pretvoreno u poljoprivredno zemljište. Ova transformacija u korištenju zemljišta događa se brže nego u bilo kojem drugom trenutku u ljudskoj povijesti, a ubrzala se naročito tijekom posljednjih 50 godina.
  • Zemljište koje je zdravo i otporno prva je točka obrane od katastrofa kao što su suše i bujične poplave koje su sve češće, dugotrajnije i teže
  • Procjenjuje se da bi do 2050. suše mogle utjecati na više od tri četvrtine svjetske populacije.
  • Broj i trajanje suša povećao se za 29% od 2000. godine u usporedbi s prethodna dva desetljeća (WMO 2021).
  • Više od 2,3 milijarde ljudi suočava se danas s nedostatkom vode.

Mediteran je posebno ugrožen

Mediteran se prostire na 1,2 milijuna četvornih kilometara, što je oko 11% europskog teritorija. Ovu regiju naseljava više od 200 milijuna ljudi, što je oko 20% stanovništva Europe.

Prema rezultatima istraživanja iz 2017. godine: 25% područja Mediterana pod visokim je ili vrlo visokim rizikom dezertifikacije. Male količine organske tvari u tlu, zaslanjivanje i erozija dodatno su produbili problem. Među čimbenicima koji pridonose pogoršanju stanja erozije u mediteranskom pojasu su smanjenje bioraznolikosti, onečišćenje, povećana zbijenost tla pod pritiskom mehanizacije i brtvljenje tla uzrokovano npr. izgradnjom cesta ili zgrada.

Od sredine prošlog stoljeća regiju zahvaćaju sve češće suše  tj. sve dulja sušna i sve kraća oborinska razdoblja. To je već natjeralo neke poljoprivrednike da napuste obradu zemlje jer je više nisu mogli koristiti za uzgoj hrane.

Sve to, zajedno s urbanizacijom i velikom regionalnom ranjivošću na klimatske promjene, moglo bi opustošiti Mediteran kakav poznajemo. Ostaviti brojne endemske vrste bez staništa, a nas bez ključnog alata u borbi protiv klimatskih promjena.

Dramatičan porast požara

Razlog češćih, žešćih i sve raširenijih požara tijekom ljeta također leži u klimi. Mediteran se zagrijava oko 20% brže od svjetskog prosjeka i smatra se jednim od klimatski najosjetljivijih područja u ovom trenutku.

Uz sve sušu i topliju klimu, socio-ekonomski čimbenici također su odgovorni za dramatičan porast požara u 12 mediteranskih zemalja u posljednjih šezdeset godina: smanjenje populacije u ruralnim područjima, napuštanje zemljišta i korištenje zapaljivih vrsta drveća u pošumljavanju .

Degradirano zemljište i požari svakako nisu jedine razorne posljedice klimatskih promjena s kojima se priroda i društvo ovog područja suočavaju. Među problemima su toplinski valovi, poplave, pojava invazivnih vrsta i mogući nestanak određenih postojećih vrsta, obalna erozija i povećanje kiselosti oceana, objavio je Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP). Prilično zabrinjava i porast razine mora koji prijeti oko 20 milijuna ljudi koji žive na područjima do pet metara nadmorske visine.

Prema održivom razvoju zahvaljujući UNCCD

Dezertifikacija, zajedno s klimatskim promjenama i gubitkom bioraznolikosti, identificirani su kao najveći izazovi za održivi razvoj tijekom Rio Earth Summita 1992. godine.

Dvije godine kasnije, 1994., Opća skupština je uspostavila Konvenciju Ujedinjenih naroda o borbi protiv dezertifikacije (UNCCD), jedini pravno obvezujući međunarodni sporazum koji povezuje okoliš i razvoj s održivim upravljanjem zemljištem, i proglasila 17. lipnja “Svjetskim danom borbe protiv dezertifikacije i suše” svojom rezolucijom.

Ciljevi Dana dezertifikacije i suše su:

  • Promicati svijest javnosti o problemu
  • Dati ljudima do znanja da se dezertifikacija i suša mogu učinkovito riješiti, te da ključni alati za postizanje ovog cilja leže u pojačanom sudjelovanju zajednice i suradnji na svim razinama.
  • Ojačati provedbu Konvencije Ujedinjenih naroda o borbi protiv dezertifikacije u zemljama koje se suočavaju s ozbiljnom sušom i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi.

Kako bi mobilizirala globalnu akciju za borbu protiv degradacije zemljišta Opća skupština UN-a proglasila je 2010.-2020. Desetljećem Ujedinjenih naroda za pustinje i borbu protiv dezertifikacije.

UNCCD okuplja 197 partnera od kojih je 169 pogođenih dezertifikacijom da zajedno rade na održavanju i obnavljanju produktivnosti zemljišta i tla te na ublažavanju učinaka suše u sušnim područjima — sušnim, polusušnim i suhim subhumidnim područjima, gdje su neki od najosjetljivijih ekosustava a narodi se mogu naći.

Od 2017. UNCCD i njegovi partneri poduprli su oko 70 zemalja ugroženih sušom u izradi nacionalnih akcijskih planova za smanjenje katastrofa izazvanih sušom.

Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše

Tema za 2023.: Njezina zemlja. Njezina prava.

Globalni fokus za Dan dezertifikacije i suše 2023. godine je na pravima žena na zemljište. To je neophodno za postizanje međusobno povezanih globalnih ciljeva o rodnoj ravnopravnosti i neutralnosti degradacije zemljišta do 2030. godine i za doprinos napretku nekoliko drugih ciljeva održivog razvoja (SDG).

Prema UNCCD-ovoj značajnoj studiji „Različiti utjecaji dezertifikacije, degradacije zemljišta i suše na žene i muškarce“, rodna ravnopravnost ostaje nedovršen posao u svakom dijelu svijeta. Danas su žene gotovo polovica globalne poljoprivredne radne snage, a manje od 1/5 posjeduju zemlju. Ženama su i dalje uskraćena prava na nasljeđivanje imovine svojih supruga u više od 100 zemalja i to sukladno običajnim, vjerskim ili tradicionalnim zakonima i praksama. Na globalnoj razini žene već provode 200 milijuna sati svaki dan prikupljajući vodu. U nekim zemljama jedno putovanje po vodu može trajati više od sat vremena. A kada zemljište postane degradirano i voda je rijetka, žene su često najgore pogođene.

Ovogodišnja tema Međunarodnog dana borbe protiv dezertifikacije i suše “Njezina zemlja. Njezina prava” naglašava da je ulaganje u jednak pristup žena zemljištu i povezanoj imovini izravno ulaganje u njihovu budućnost i budućnost čovječanstva. Vrijeme je da žene i djevojke budu na čelu globalne obnove zemljišta i napora za otpornost na sušu.

Ovogodišnje globalno obilježavanje Dana dezertifikacije i suše održat će se u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Razna prigodna događanja će se održati u svim dijelovima svijeta.

DOBRA HRVATSKA

1...646566...188Stranica 65 od 188

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z