Svi možemo pridonijeti. Možemo živjeti održivije, uključujući odabir ekološki prihvatljivije mode, štednju energije i prelazak na obnovljivu energiju, manje vožnje autom, odvajanje otpada, sadnju zelenila… Dan planeta Zemlje je proslava Zemlje i našeg okoliša. Prilika je to da se prisjetimo koliko smo blisko povezani sa Zemljom, kao i naše odgovornosti da je zaštitimo. Obilježavaju ga milijuni diljem svijeta s ciljem ukazivanja na ozbiljne ekološke probleme s kojima se suočavamo, od klimatske krize do onečišćenja zraka i krčenja šuma.
Dan planeta Zemlje održava se 22. travnja svake godine. Zemlji je posvećen i cijeli mjesec travanj ponekad zvan Mjesec Zemlje. Tjedan koji prethodi Danu planeta Zemlje, zvan Tjedan Zemlje, isto tako je vrijeme kada ekološka pitanja zauzimaju središnje mjesto.
Kako klimatska kriza postaje sve ozbiljnija, svaki sljedeći Dan planeta Zemlje sve je značajniji.
Dan planeta Zemlje obilježava se od 1970.
Dan planeta Zemlje inicirao je američki senator i ekolog Gaylord Nelson, nakon izlijevanja nafte 1969. u Santa Barbari, Kalifornija. Inspiriran studentskim antiratnim pokretom, senator Nelson želio je preliti energiju studentskih antiratnih prosvjeda na osviješćivanje javnosti o zagađenju zraka i vode. Najavio je nacionalnim medijima ideju o podučavanju u kampusima na sveučilištima. Nagovorio je i Petea McCloskeya, konzervativnog republikanskog kongresmena, da bude njegov supredsjedatelj. Angažirali su Denisa Hayesa, mladog aktivista, koji je organizirao predavanja na kampusima. Datum 22. travnja odabrali su jer pada između proljetnih praznika i završnih ispita, a kako bi maksimalizirali sudjelovanje studenata.
Dan planeta Zemlje nadahnuo je 20 milijuna Amerikanaca – u to vrijeme, 10% ukupne populacije Sjedinjenih Država – da izađu na ulice kako bi demonstrirali protiv utjecaja 150 godina industrijskog razvoja koje su ostavile negativan trag na okoliš i ljudsko zdravlje. Tisuće koledža i sveučilišta organizirali su prosvjede protiv zagađenja okoliša. U brojnim gradovima, mjestima i zajednicama održani su masovni skupovi. Događaj je nedvojbeno imao veliki utjecaj. Predsjednik Richard Nixon je već u prosincu 1970. osnovao Agenciju za zaštitu okoliša te potpisao Zakon o čistom zraku.
Dan planeta Zemlje 1990. postao je globalni događaj, mobilizirajući 200 milijuna ljudi u 141 zemlji i podižući probleme okoliša na svjetsku pozornicu. Dao je ogroman poticaj naporima za recikliranje širom svijeta i pomogao utrti put Zemaljskom summitu Ujedinjenih naroda 1992. u Rio de Janeiru.
Tijekom desetljeća mreža Dana planeta Zemlje dovela je stotine milijuna ljudi u ekološki pokret. Otvorena je tako mogućnosti za građanski angažman i volontiranje u 193 zemlje.
Investirajte u naš planet – tema je obilježavanja 2023. godine
Kako raste svijest o našoj klimatskoj krizi, tako raste i mobilizacija civilnog društva širom svijeta. Nakon usvajanja Pariškog sporazuma 2015. godine, građani svijeta očekuju daleko odlučnije akcije za zaštitu našeg planeta i ljudi na njemu.
Dan planeta Zemlje 2023. dolazi nakon još jednog izvješća Međuvladinog panela Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (IPCC) u ožujku, koje je opisano kao “posljednje upozorenje” znanstvenika. Stručnjaci upozoravaju da trenutne mjere koje se poduzimaju kako bi se globalno zagrijavanje zadržalo na 1,5 stupnjeva Celzijevih u usporedbi s predindustrijskim razinama nisu dovoljne.
Tema Dana planeta Zemlje 2023. je Investirajte u naš planet, nastavljajući se na istu temu iz 2022. To je poziv vladama, tvrtkama i pojedincima da ulažu u bolju budućnost planeta.
“Vlade mogu donositi propise, mogu promovirati zelenu ekonomiju. Moramo ulagati u inovatore i inovacije, ali moramo to učiniti na pravi način,” objasnila je Kathleen Rogers, predsjednica Earthday.org. “…radi se o ulaganju vašeg osobnog vremena, vašeg političkog glasa, ulaganju u vašu zajednicu, ulaganju vašeg novca u ekološki razvoj.”
Svi možemo pridonijeti. Možemo živjeti održivije, uključujući odabir ekološki prihvatljivije mode, štednju energije i prelazak na obnovljivu energiju, manje vožnje autom, odvajanje otpada, sadnju zelenila…
Sreća je među stranicama knjiga, na leđima konja i u krilu drage. (arapska)
Život je lijepa stvar; ali jednako volim i čitanje.
Tko prestane čitati, kao da je prestao tragati za radostima života.
Život bez istraživanja, nije vrijedan življenja. (Aristotel)
Pas je najbolji čovjeku drug. I knjiga!
***
Noć knjige 2023. – opet velika svečanost!
Noć knjige 2023. održat će se u 257 gradova i mjesta širom Hrvatske, a u programu sudjeluje 157 narodnih knjižnica, gotovo 100 knjižara, antikvarijata i nakladnika, 342 različite ustanove – od škola, vrtića, muzeja i fakulteta do domova za umirovljenike i bolnica. Knjiga i čitanje slavit će se i u kafićima, mjesnim odborima, parkovima, na nasipima, plažama, pa i u tramvajima, vlakovima, brodovima te u zagrebačkoj zračnoj luci.
Tradicionalno otvorenje Noći knjige održava se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u petak 21. travnja u 12 sati. Na otvorenju će biti predstavljeni najnoviji rezultati istraživanja tržišta knjiga u Republici Hrvatskoj koju je za Noć knjige provela agencija Kvaka – Ured za kreativnu analizu.
Evo dobre priče:
Veliki prijatelj knjigama, a „Saheb“ ljudima!
Možda je prvi i drugi dio te rečenice u nekoj vezi?! Logičnoj vezi?
U Perziji je u 10. stoljeću živio veliki vezir Abdul Kasem Ismael, pod nadimkom Saheb. On je bio toliki ljubitelj čitanja i znanja, da je već u prvom dijelu života skupio knjižnicu s preko 117.000 knjiga. Toliko je volio svoje knjige, da se nije htio rastati ni prigodom svojih mnogih putobvanja.
Najčešće je putovao kao državnik i ratnik. Tada je vodio sa sobom ravno 400 deva , koje su nosile njegov blago, knjige. Deve su bile postrojene po abecednom redu knjiga, a pratili si ih brojni knjižničari, koji su ujedno tada bili i goniči deva. Bila je to nikad prije i nikad poslije tolika pokretna knjižnica na svijetu.
Kad bi se vezir zaželio putem koje od knjiga, lako bi je goniči našli zahvaljujući promišljenoj postrojbi deva. Vezir je rado i posuđivao knjige, prijateljski se odnosio prema ljubiteljima čitanja, upuštajući se često u duge večernje razgovore o knjigama i pročitanome.
Zbog tih svojih osobina i ponašanja dobio je nadimak „saheb“, što znači DRUG, i svi su ga tako rado zvali.
(prema Vesni Krmpotić, velikoj hrvatskoj pjesnikinji i sakupljačici priča)
***
Nakon čitanja ove priče pomislih: Ako je netko nekome drug, a prijatelj knjigama, nije li to u logičnoj vezi? I tako sam pronašao najbolji naslov ovoj priči velike spisateljice, meni uvijek posebno drage, Vesne Krmpotić, nedavno otisnute u svijet priča i uspomena.
Uz njezin odlazak, opet sam se sjeti gorkog aforizma aforizma: „Velika je šteta kad nas napusti velik čovjek. Više je potreban Zemlji nego Nebu.“
Veliku knjigu pročitat ćeš u životu 3 puta, u mladosti, zreloj dobi i starosti
Ne morate spaliti knjige… Dovoljno je da ljudi prestanu čitati i uništili ste kulturu.
Kad čitate, uvijek ste u dobrom društvu.
Nema ni jednog problema koji nakon sat vremena čitanja nije bio ublažen.
Prof.dr.sc. Predrag Zarevski, veliki knjigofil, našao je važno pojašnjenje o sebi u riječima mlade i svjetski poznate književnice:
„Elif Shafak, koja stoji uz bok čuvenom Orhanu Pamuku, iako nije stara (1971. g.), već je rekla puno mudrih stvari. Veoma je nagrađivana britansko-turska spisateljica i najčitanija autorica u Turskoj, piše i na turskom i na engleskom, prevedena na 50 jezika. Shafak je doktorirala znanosti i predavala je na raznim fakultetima… Premda sam psiholog, nitko mi nije bolje od nje objasnio moju fascinaciju knjigama:
„Za razliku od filmova, na kraju knjige ne svijetli natpis SVRŠETAK. Kad pročitam neku knjigu, nemam osjećaj da sam išta završila, naprotiv s njom uvijek nešto započinje. Zato počnem čitati novu.”
Uživajte! Popis najčitanijih knjiga u Knjižnicama grada Zagreba u 2022.
Evo vam popisa knjiga, provjerenog, kojeg su knjigofili KGZ definirali u 2022. Rizika nema!
Prijedlog menija: svaki mjesec jedna knjiga, i još će vam ostati.
Publicistika
Izbaci to iz glave: kako zaustaviti vrtlog toksičnih misli / Jennie Allen
Dah: nova znanost o izgubljenom umijeću disanja / James Nestor
Atomske navike: jednostavan i dokazan način uz pomoć kojeg ćete izgraditi dobre navike i ukloniti loše: sitne promjene, čudesni rezultati / James Clear
Božja jednadžba: u potrazi za teorijom svega / Michio Kaku
Metoda Wim Hof: aktiviraj svoj puni potencijal / Wim Hof
Kako bolje misliti: za one koji beskonačno analiziraju / Christel Petitcollin
Popularno Rossijevo sklonište – polovica puta od Zavižana do Alana - na slavnoj Premužićevoj stazi / Foto: Goran Tudor
Ne treba antidepresiva, živimo knjigu „Priručnik za hodače“!
“Ako sam išta iskusio hodajući Velebitom, to je sljedeće: sve za čime žudimo, poput uspjeha, novca, imetka, slave, ugleda, moći, i zbog čega smo u stanju godinama rintati, prodavati se, spletkariti, izdavati prijatelje, ponižavati se… u planini ne vrijedi ništa, niti išta znači.
A ako takve stvari ne vrijede u planini, dakle, ako same po sebi nemaju nikakvu stvarnu vrijednost (u „ispravnom“ životu), kako onda mogu vrijediti igdje drugdje? Tko im daje i određuje vrijednost?
Onom poskoku u pukotini stijene na puteljku ispod Jareće glave, smrekovoj pipi na kamenoj ploči u Čepurašima, srni ispod Oblog kuka, jastrebu iznad Prosenjaka, njima je bilo sasvim svejedno tko sam i što sam ja. Ništa im nije značilo moje zanimanje, položaj u društvu, imovinsko stanje i takve stvari. Bili su potpuno ravnodušni prema tome. Zanimalo ih je jedino jesam li im prijetnja i koje su moje namjere. Srna se, ne obazirući se puno na mene, uspinjala padinom obraslom klečicom i nestala među stijenama. Jastreb je neko vrijeme kružio iznad kukova i potom odletio prema Vilinskom vrhu.
Shvatio sam još nekoliko običnih, jednostavnih stvari.
Na primjer, da su majstorije više ili manje razvikanih kuhara koje sam kušao proteklih godina puka splačina u usporedbi s kriškom sušene govedine, raženim kruhom i svježom paprikom serviranima na siću na terasi ispred Rossijeva skloništa dok vam oči prelaze s tepiha klekovine na kukove, s kukova na gustu crnogoričnu šumu, sa šume na more, s mora na indigo plavo nebo, gdje svoj ples izvode ptice vjetruše koje se gnijezde negdje po kukovima Velebita.”
Priručnik za hodače
Eto vam riječi iz knjige Ede Popovića, „Priručnik za hodače“, koja je 2009. prvi put objavljena za nas sretnike, a u svibnju 2022. imala je konačno i svoj dotisak, uz promociju na velebnom festivalu BRDO KNJIGA u Samoboru. (Opaska: pođite na drugi festival „Brdo knjiga“, opet u svibnju, 2023.). Knjigu vam preporučam kao melem za dušu, posudite je u knjižnici, ili još bolje, nabavite kod nakladnika Librikon iz Zagreba.
Popović je do 2006. bio „samo novinar“ i „samo književnik“, a tada je, stjecajem okolnosti, postao strastven planinar, poseban poklonik Velebita. Kako su se stvari razvijale, on je sve više bio sve: književnik-planinar-pripovjedač. Kroz desetak godina napisao je tri „velebitske“ knjige: „Priručnik za hodače“, „U Velebitu“ i „Čovjek i planina“.
knjiga Ede Popovića „Priručnik za hodače“
„Priručnik za hodače“ je doista kultna hrvatska knjiga o filozofiji lijepog i dobrog života u povezanosti s prirodom (volim kazati: ispravnog života, kako je govorio moj otac, živući do 99). Ta je knjiga, zapravo priručnik o usporavanju, proglas o jednostavnosti, nagovor na odustajanje od inih beskorisnih navika suvremenog društva i, što je najvažnije – istraživanje sebe i davanje životu smisla. Prvi i najvažniji korak prema tome je promjena životnih kriterija o uspješnosti i dobroti.
Život u povezanosti s prirodom
Što znači biti uspješan? Suvremena ideologija – a danas itekako ima ideologije, hita nas odvesti čim prije u uspostavu naših najambicioznijih ciljeva, a to su samo – karijera, novac, imanje, status, titule. I sve je to, zapravo, u interesu kapitala i sustava, elite i sl.; njima najviše odgovara da se „ubijamo“ za tamo neke „svoje ciljeve“. Na kraju se 100 posto pokaže da sve to uopće nije najvažnije za ispravan i dobar život. Pokušajmo razumjeti Edu, autora knjige, zašto tako govori. Popović ne teoretizira, ne fantazira, ne oponaša, ne slijedi mainstream, ne podliježe društvenim zahtjevima. Živeći svoju novu sreću, prošao je mnogo planina, posebno Velebit – planinu nad morem, koja mu je postala drug. Velebit – planinu nad morem, naslov koji je svojoj predivnoj knjizi dao Šime Balen, i kako glasi jedna narodna pjesma tog podgorskoga velebitskog kraja.
Edo Popović je našao sebe, a putovanje nas većine još traje.
„Drago mi je što se i ambalaža sve više propituje u smislu održivosti, što je velika novina unatrag par godina“, napisala je uz odgovore jedna čitateljica-sudionica istraživanja.
Da je ambalaža veliki problem i prijetnja, a svatko od nas u obvezi da i sam pokuša učiniti nešto dobro u vezi s time, pokazuju rezultati prvog hrvatskog istraživanja o stavovima i iskustvu naših čitatelja sa korištenjem ambalaže, o zamislima kako da ambalaža postane ekologičnija, o tome zašto se u domu i tvrtki ne ponašamo „zelenije“. Istraživanje je obavljeno u veljači-ožujku 2023., metodom ispunjavanja javnog dostupnog upitnika..
***
Posebna hvala svim čitateljima koji su ispunili upitnik, na volji i uloženom vremenu, na iskazanoj društvenoj odgovornosti. Djelovati u javnosti za naše zajedničko bolje sutra iskaz je društvene odgovornosti osobe.
Lakše je hodati naprijed kad smo u dobrom društvu.
Primjer 1.: Razbacivanje ambalažom. Neki hoteli pripremaju umjesto ovakvom slikom dočekati goste sa posudama na zidu, napunjenim rinfuza šamponima. Zašto ne!
Ciljevi istraživanja
Anketom se željelo:
Ukazati javnosti na globalni/lokalni problem ambalaže, ekstremno velikog zagađivača. Možda smo u tome uspjeli, jer naš portal ima mjesečno 6000 otvaranja.
Saznati više o praksi, iskustvima i stavovima čitatelja – odazvalo se dosta čitateljima, dobili smo komentare, kao izraz osvještenosti.
Biti u interakciji, potvrditi zajedništvo u razmišljanju – čitatelja, autora, uredništva o ovoj prevažnoj općoj temi.
Primjer 2. Luksuzna ambalaža. Ukrasna kutija od tvrdog kartona, veća 30 puta od sadržaja. (Kutiji pripada i unutrašnji ukrasni žuti papir – izvađen.)
***
Osnovna slika rezultata – najvažnije u brojkama
Očekivano, naši čitatelji spadaju među ekološki svjesnije građane, imaju stav i vode računa o eko utjecaju ambalaže u svojem okruženju.
Prema rezultatima ankete, 97% ispitanika je uočilo/osvijestilo problem velikog eko-traga ambalaže prije 3 i više godina. Jednako tako, 97% ispitanika bi pri kupnji dalo prednost proizvodu koji se ističe održivom ambalažom. Da luksuznu ambalažu treba čim prije napustiti smatra 82% ispitanika, dok je 12% njih misli da će se ona još neko vrijeme zadržati zbog običaja.
S vlastitim vrećicama u kupovinu ide 85% ispitanika, a 14% koristi tu dobru praksu.
Komentari i sugestije sudionika – svjesnost i savjesnost, istinska i duboka zabrinutost
Drago mi je što se i ambalaža sve više propituje u smislu održivosti, što je velika novina unatrag par godina.
Kad vidim koliko ambalažnog otpada proizvedem u jednom tjednu – ja, jedna osoba + mačak ljubimac, jedino što još mogu učiniti je da svu hranu kupujem na placu i smjestim u svoje torbe. Nula ambalaže! Za sve ostalo što čini naš “potrošački meni” – tko zna može li se išta napraviti? Nije u pitanju samo ponašanje potrošača – iznimno su opasne velike i male kompanije i njihova usmjerenost – ovisnost o profitu.
Pod najhitnije trebamo dizati svijest u svim slojevima društva; naša jedinstvena planeta Zemlja ugrožena je, naš kraj neizvjestan, a neizbježan.
Ukinuti u potpunosti plastične vrećice, promovirati rinfuza proizvoda…
Ponekad je ambalažu teško izbjeći, bez obzira na vlastiti trud. Npr. deterdženti… puno velike i debele i plastike, a u rinfuzi mogu kupiti nešto u svega par dućana, i to samo jednu vrstu, koja nije eko. Pa se čovjek nađe u situaciji da važe – što činiti, što je bolje: da li kupiti deterdžent koji nema kemikalije koje zagađuju ili rinfuzu ili hrvatski proizvod? Za sada, pri kupnji, uspijevam zadovoljiti najviše 2 od 3 spomenuta kriterija, a sva 3 nikako. Sličnih je primjera u svim kategorijama proizvoda.
Hvala svima vama koji se ste aktivno uključili u zajedničko razmišljanje!
Primjer 3. Staklenka koja je dobila novu namjenu
***
REZULTATI
O korištenju donesene, vlastite vrećice pri kupnji
Velika većina osviještenih čitatelja dolazi u trgovinu noseći sa sobom vlastitu vrećicu – 87,45 %, da bi se izbjeglo trošenje novih vrećica. I nije pri tome važno, kolika je cijena jedne vrećice, koliki je ona trošak za pojedinca. Ukupna cijena, uključujući i zagađivanje svijeta, je kudikamo veća, plaća je ova civilizacija i ugrožena Zemlja.
O traženju nove namjene za staru ambalažu
Odlično je saznanje da čak 69% ispitanika redovito, svjesno, s namjerom, nastoji staroj ambalaži naći neku novu namjenu. Korištenje stare drvene gajbe od voća, kutije od cipela, posudice od sira… za odlaganje čarapa, alata, pribora… ili prerezana plastična boca koja postaje držač za olovke… udahnjuje novi život onom postojećem. Time se izbjegava, sprečava, smanjuje potreba za novom kupnjom, a time i za novom proizvodnjom (pa je na svijetu manje utrošenog rada, energije, resursa, tehnološkog otpada, zagađenja, ugrožavanja flore i faune)
Druga veća skupina su čitatelji koji staru ambalažu opetovano koriste povremeno – njih je 29%.
O tome koji je najčešći razlozi neekološkoj ambalaži
Jedna četvrtina ili 26,35% ispitanika smatra da je glavni problem ambalaže više različitih materijala, što posljedično komplicira odvajanja sirovine, reciklažu tehnološki otežava i čini je neekonomičnom (tetrapack, mnogostruke kutije ili obloge u onoj najvećoj kutiji…). Istovremeno, 22,97% ispitanika smatra da je problem prevelika količina materijala utrošenog za proizvodnju ambalaže.
Skupina od 10,14% ispitanika ističe i nakićenost, ukrase, puno boje, razne nefunkcionalne dodatke, kao značajan problem nefunkcionalne ambalaže.
REKAPITULACIJA SVIH PITANJA I ODGOVORA
1. Po vama, koji je najčešći uzrok neekološke ambalaže na koji nailazite? (Moguće je više odgovora)
1.1.
prevelike količina materijala (debljina)
34
22,97%
1.2.
krivo odabran materijal (vrsta)
31
20,95%
1.3.
ambalaža izrađena od više različitih materijala
(što otežava recikliranje)
39
26,35%
1.4.
prevelike dimenzije (previše prostora)
26
17,57%
1.5.
nakićenost, ukrasi, boje, nefunkcionalni dodaci
15
10,14%
1.6.
ne znam
3
2,03%
UKUPNO = 62 upitnika
148
100,00%
2. Kad ste uočili/osvijestili negativan eko-trag ambalaže?
2.1.
prije 3 i više godina
59
96,72%
2.2.
nedavno, prošle godine
1
1,64%
2.3.
ne dosad
1
1,64%
UKUPNO = 62 upitnika
61
100,00%
3. Da li biste pri kupnji dali prednost proizvodu koji se ističe održivom ambalažom?
3.1.
Da
59
96,72%
3.2.
ne, važnije mi je nešto drugo,
ne zamjećujem taj detalj
2
3,28%
UKUPNO = 62 upitnika
61
100,00%
4. Što mislite o „luksuznoj opremi“ ambalaže za parfeme, žestice, nakit…, koja ostavlja velik eko-trag?
4.1.
trebalo bi je napustiti
50
81,97%
4.2.
ostat će još neko vrijeme, običaj je,
to su ionako posebne prilike
11
18,03%
UKUPNO = 62 upitnika
61
100,00%
5. Koristite li u kupnji vlastite vrećice, odbijete li ponuđenu vrećicu u trgovini?
5.1.
da, sustavno, dulje vrijeme
50
84,75%
5.2.
ponekad (nekad da, nekad ne, ovisi…)
8
13,56%
5.3.
rijetko, nikad, još ne
1
1,69%
UKUPNO = 62 upitnika
59
100,00%
6. Da li koristite staru ambalažu za novu namjenu?
dm-drogerie markt d.o.o. pokrenuo je 17.04.2023. natječaj „{ZAJEDNO} za bolje sutra“ čiji je cilj doprinijeti dobrobiti i zdravlju žena odabirom i pružanjem podrške realizaciji projekata usmjerenih na unapređenje zdravstveno-socijalnih aspekata zdravlja i dobrobiti žena svih dobnih skupina.
U sklopu natječaja pozivamo nevladine udruge, ustanove, jedinice lokalne i područne samouprave te hrvatske proizvođače i tvrtke da, od 17. travnja do 11. svibnja, ispunjavanjem obrasca na mrežnoj stranici jednizadrugezajedno.hr prijave svoje projekte, inovacije ili proizvode u kategorijama unapređenja i očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja žena, unapređenja kvalitete života žena, dok je u kategoriji inovacije i proizvodi moguće prijaviti prijedloge za uvrštavanje proizvoda hrvatskih proizvođača u ponudu dm-a te inovacije čiji je cilj promicanje zdravlja žena.
U kategoriji unapređenja i očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja žena mogu se prijaviti projekti usmjereni na poticanje i razvoj zdravijeg stila života te projekti koji izravno doprinose kvaliteti zdravstvene skrbi žena i unapređenju rada zdravstvenih ustanova. Projekti koji za cilj imaju rješavanje društvenih problema ili podizanje svijesti javnosti o problemima i temama kao što su rodna ravnopravnost te zaštita seksualnih i reproduktivnih prava žena mogu se prijaviti u kategoriji unapređenja kvalitete života žena.
Najkasnije do 22. svibnja, povjerenstvo dm-a će temeljem prijava odabrati projekte kojima ćemo pružiti podršku donacijom proizvoda iz ponude dm-a, financiranjem usluga ili kupnje materijala i opreme ili izravnom uplatom sredstava potrebnih za realizaciju projekta. Pravila i uvjeti natječaja „{ZAJEDNO} za bolje sutra“ te kriteriji odabira dostupni su na mrežnoj stranici jednizadrugezajedno.hr te ih možete pronaći u prilogu e-maila.
Jedno od najvažnijih područja u koje dm ulaže već dugi niz godina je unapređenje zdravlja naših sugrađana i zdravstvene skrbi koja im je dostupna. Natječajem {ZAJEDNO} za bolje sutra želimo skrenuti pozornost na teme i izazove s kojima se žene susreću u privatnom i profesionalnom životu te podržati projekte koji će imati dugoročno pozitivan učinak na njihovo zdravlje i dobrobit. Unaprijed Vam zahvaljujemo što ćete razmotriti prijavu na natječaj i tako podržati naše napore te Vas molimo da obavijest o natječaju podijelite s vašim članovima dostupnim kanalima i alatima komunikacije kao što su newsletter i mrežne stranice.
Ivan Horvat Menadžer marketinga i odnosa s javnošću u dm-u
Marija Jurić Zagorka (1873.-1957.), novinarka, književnica, društvena aktivistkinja za ženska prava i hrvatski jezik, prva freelancerica – prva u 20.st.
Hrabrost, postojanost i radišnost i sl. drugo krasile su Mariju Jurić Zagorku, toliko da je se pamti i sve više ćemo govoriti o njoj. Još od najranije mladosti bila je svjesna svojih ideala. Unatoč teškom životu i napornom radu, nije se predavala nego se do kraja borila za ono što je smatrala ispravnim i vrijednim ispravnog života.
Kao da je slijedila misao jednog aforizma iz naših dana: „Ne želim provesti život samo po duljini, već i po svoj širini.“
Nedavni javni skeč sa dodirivanjem njezinih brončanih grudi neprimjeren je, i budalast, uvredljiv svakoj ženi, suvišan svakoj skulpturi, ali ostavimo to za komentirati u drugoj prilici.
Tko dobro gleda, Marija Jurić Zagorka u mnogome će mu postati je uzor-ličnost. Marija Jurić Zagorka je heroina. Bila je rastom mala žena, ali velik čovjek i zato zaslužuje VELIKO HVALA!
Naglasci, za pamtiti o Mariji Jurić Zagorki:
Ustrajala je u tome da sama sebe uzdržava svojim radom,
Zalagala se za javnu upotrebu hrvatskog jezika u Austro-Ugarskoj Monarhiji,
Promicala je emancipaciju žena te objavila seriju ženskih portreta u Obzoru,
Šest mjeseci bila je jedina zaposlena u Obzoru jer su sve kolege završile političku u zatvoru
Napisala trideset i pet romana, brojne novinarske članke i eseje…
Bremenita obiteljska situacija nije je ugasila, kako se s djecom i mladima dogodi često.
Grof Rauch je ponudio njezinim roditeljima plaćeno školovanje u Švicarskoj, ali roditelji su to odbili
Nakon tri godine lošeg i gotovo prisilnog braka, prerušena u služavku pobjegla je od muža, hrabro u nepoznato, iz Mađarske u Zagreb
Bila je prva profesionalna novinarka, i to politička novinarka, prva žena izvjestiteljica iz Sabora, te stalna dopisnica iz Budimpešte i Beča.
Objavljivala je pod pseudonimima, najčešće muškim jer živjela je u „muškom vremenu“: Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica…
Njezini suvremenici, vodeći hrvatski književnici, nisu joj pridavali važnost, ali ona je ostajala na svom putu.
Osjećaj društvenog značaja doživjela je Marija tek u trećoj dobi, krajem svog života, zalaganjem uglednih povjesničara novinarstva i književnost.
A kako društvo 21. st postaje zrelije , to nam je ličnost MJZ važnija i draža.
Rođena je, najvjerojatnije, 2. ožujka 1873. kraj Vrbovca, na imanju u vlasništvu grofa Ivana Erdödyja, gdje je njezin otac bio upravitelj. Kako je njezin otac kasnije bio premješten na imanje grofa Raucha, Marija svoje djetinjstvo provodi u Hrvatskom zagorju, kod Krapine. Roditelji se nisu dobro slagali, i bili više zaokupljeni svojim prepirkama, malo brigom oko djece. K tome je majka bila i psihički neuravnotežena pa je svoje nezadovoljstvo iskaljivala na djeci, pogotovo na Mariji, koja je već tada željela živjeti onaj svoj svijet.
Neprilike u mladosti i povoljne prilike koje se nisu ostvarile
U najranijeg djetinjstva pokazivala želju za čitanjem, učenjem i pisanjem, što se tada baš i nije očekivalo od ženskog djeteta u malom mjestu Hrvatskog zagorja. Podrškom drugih, vođena svojom snažnom željom školovala se u Varaždinu i Zagrebu. Primijetivši Marijin talent, grof Rauch je ponudio njezinim roditeljima plaćeno školovanje u Švicarskoj, ali roditelji su to odbili i udali je sa svega sedamnaest godina za sedamnaest godina starijeg mađarskog činovnika Andriju Matray koji je uskoro dobio premještaj u Mađarsku. U braku je bila psihički pa i fizički zlostavljana što ju je dovelo do ruba. Nakon tri godine lošeg braka, prerušena u služavku pobjegla je od muža i iz Mađarske se vratila u Zagreb. Želi pisati za novine, što je bilo gotovo nezamislivo. Odlučuje se uzdržavati vlastitim radom, što je bilo iznimno hrabro.
Marija postaje novinarka (tada nezamislivo zanimanje za žene)
Primili su je u uredništvo novina Obzor, i to na izričito inzistiranje biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je u njezinom pisanju prepoznao snažne rodoljubne osjećaje. No, dali su joj malu sobicu bez prozora u kojoj je radila i u kojoj nije mogla biti viđena jer bi ugled novina odmah bio narušen kad bi se saznalo da za njih piše žena, k tome žena koja je pobjegla od muža… Objavljivala je pod pseudonimima, najčešće muškim: Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica…
Pisala je novinske članke, pamflete, feljtone, putopise, pripovijetke, humoreske, kazališne jednočinke, a najpoznatija je po svojim romanima.
Romani koji su građani „gutali“
Brojni čitatelji s užitkom su čitali njezine povijesne romane koji su izlazili u nastavcima. Zagorka je u arhivima Zagreba, Beča, Budimpešte i Praga vrlo temeljito proučavala dostupne povijesne dokumente i bogatom literarnom maštom stvarala vrlo zanimljive fabule u kojima su žene bile prikazane kao važni povijesni likovi koji ravnopravno s muškarcima sudjeluju u društvenim zbivanjima, a nisu samo ukrasne lutke ili zločeste pokretačice sukoba i ratova. Tim romanima je evocirala prošlost 16.,17. i 18. stoljeća Hrvatske te čitateljima ponudila zanimljivo i poučno štivo na materinskom jeziku.
Foto: zagorka.net
Prvi roman Roblje Zagorka je napisala još 1899. godine, sa 27 godina. Poznati su joj povijesno-pustolovni romani: Grička vještica, Kći Lotrščaka, Tajna krvavog mosta, Mala revolucionarka, Vitez slavonske ravni, Republikanci, Gordana, Jadranka… Napisala je prvi krimić Kneginja iz Petrinjske ulice (1910.) te socijalno utopijski roman Crveni ocean. Svojevrsnu romansiranu autobiografiju je objavila u trećem licu pod nazivom Kamen na cesti.
Može se reći da Jurić Zagorka nije bila velika književnica, u strožim stručnim kriterijima, ali plodna svakako jest. I znala je „zavesti“ građane da redovno čitaju, što nije mali doprinos za to doba.
Zalaganje za žensku ravnopravnost, koja uvijek inspirira
Bila je prva profesionalna novinarka, i to politička novinarka, prva žena izvjestiteljica iz Sabora, te stalna dopisnica iz Budimpešte i Beča. Bila je stalno zaposlena u redakciji Obzora od 1895. do 1910. godine. Kad su joj kolege dospjeli u zatvor, šest mjeseci je samostalno vodila list. Sama je pokrenula časopis za žene Ženski list 1925. i Hrvaticu 1938. godine. Surađivala je u Vijencu i u sarajevskoj Nadi, pisala je također i za Jutarnji list. Osnovala je Društvo hrvatskih književnica s mlađim kolegicama Zlatom Kolarić, Zdenkom Jušić i još nekima. Adaptirala je Šenoine i neke svoje romane za kazalište i čak ih je četrnaest praizvedeno u HNK do 1940. godine.
Borba za upotrebu hrvatskog jezika i hrvatsku samostojnost
Zanimljivo je kako je prvu poduku dobila na mađarskom jeziku, a iako je dobro poznavala i njemački i mađarski, od rane se mladosti zalagala za upotrebu hrvatskog jezika. Pamflet o potrebi uvođenja hrvatskog jezika na željeznicama, gdje se tada koristio samo mađarski i njemački, objavila je prvi put pod pseudonimom Zagorka i svi su mislili da je autor teksta Čeh, muškarac.
Od biljega „šund“ spisateljice do pozivne revalorizacije u povijesnu ličnost
Često je nailazila na prepreke u profesionalnom, ali i u privatnom životu. Ugledni književnici Gjalski, Matoš i Krleža nisu joj pridavali važnost, ali ona je i dalje nalazila smisao u svom radu, u pisanju. Pokazala je izuzetnu snagu, hrabrost i odlučnost da ustraje na svom putu.
Djela su joj dobila biljeg “šund” literature i dugo se nitko nije usudio ozbiljno pozabaviti njezinim radom. Josip Horvat, vodeći povjesničar novinarstva, prvi vrednuje njezin profesionalni novinarski rad, a njezinim književnim radom počinju se baviti istaknuti hrvatski povjesničari književnosti Stanko Lasić i Ivo Hergešić. Pavao Pavličić u Rukoljubu govori da nitko nije uspio tako dobro napisati fabulu, čak ni njezini cijenjeni muški kolege, realisti Kovačić, Kozarac i drugi.
Osjećaj društvenog značaja doživjela je Marija u trećoj dobi, krajem svog života. Ako je suditi po boji njezina karaktera, njezinoj unutrašnjoj snazi, dostojanstvu, dosljednosti, dočekala je to sa zadovoljstvom – ipak se kolo hrvatske povijesti u njezino vrijeme dosta pomaklo naprijed. I njoj, MJZ zahvaljujući!
Njezinu biografiju Zagorka – kroničar starog Zagreba napisao je i objavio 1965. godine kolega novinar Bora Đorđević. Živjela je dugo, 84 godine, svemu usprkos. Preminula je 1957.
Tko dobro gleda, Marija Jurić Zagorka u mnogome mu je uzor-ličnost
Marija Jurić Zagorka je unatoč nesklonim vremenima ustrajala u radu koji je najviše voljela, a to je pisanje. Ustrajala je u tome da sama sebe uzdržava svojim radom, zalagala se za javnu upotrebu hrvatskog jezika u Austro-Ugarskoj Monarhiji, za emancipaciju žena te objavila seriju ženskih portreta u Obzoru, napisala trideset i pet romana, brojne novinarske članke i eseje…
Krčila je Marija s mukom putove profesionalnosti, pravednosti i ravnopravnosti, kojima se mi i danas penjemo. Bila je rastom mala žena, ali velik čovjek i zato zaslužuje veliko hvala!
Opsežno nacionalno istraživanje 'Roditeljstvo i karijera' pokazalo je kako se zaposleni roditelji nose sa izazovima usklađivanja roditeljstva i karijere te što se događa s karijerama muškaraca i žena kada postanu roditelji
Kako se zaposleni roditelji nose sa izazovima usklađivanja roditeljstva i obveza iz posla? Što se događa sa ženskim, a što s muškim karijerama? Nacionalno istraživanje „Roditeljstvo i karijera“ pokazuje da 65 posto zaposlenih roditelja mora raditi kompromise u karijeri, a svaka druga žena se suočila s preprekama u dobivanju povišice, napredovanju ili prilikama za napredak zbog majčinstva.
Odgovore na gornja pitanja dalo je opsežno nacionalno istraživanje Roditeljstvo i karijera, koji su početkom ožujka predstavljeni u okviru događaja predstavljanja i novih članica MAMFORCE zajednice, odnosno institucija i tvrtki koje su dobile MAMFORCE standard – njih ukupno 12.
Rezultati istraživanja
Rezultati istraživanja su dobar Putokaz što organizacije mogu napraviti kako bi razvoj karijere bio omogućen svima bez obzira na roditeljstvo i ostale različitosti.
Istraživanje je potvrdilo da muškarci imaju bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života od žena.
Zaposlenim roditeljima je fleksibilnost visoko na listi prioriteta te njih čak 50 % želi povećanje korištenja fleksibilnih radnih aranžmana.
Skrb o djeci je još uvijek dominantno ženska odgovornost, te majke provode više vremena s djecom u rutinskim aktivnostima.
Svaka druga ispitana majka doživjela je uslijed svoje roditeljske uloge neku od prepreka kao što je dobivanje povišice, promaknuća ili prilike za napredak u struci.
Da propuštaju više prilika za razvoj karijere, majke to takvim i doživljavaju, dok muškarci smatraju da su im prilike izjednačene.
Također, više žena smatra da je spol važan čimbenik promocije, njih 38 % u odnosu na 19 % muškaraca.
Karijerne težnje se djelomično razlikuju u korist muškaraca (51 vs 41 posto).
No, mlađe generacije žena pokazuju veliki interes za razvoj karijere (91 % u dobi do 30 godina i 57 % u dobi do 40 godina) što je jasan znak organizacijama za osiguravanje potrebne podrške.
Za razvoj ženskih karijera je važan i rodni balans na svim razinama koji trenutno nedostaje na razini visokog menadžmenta.1
Naglasci o istraživanju – rekli su:
Predstavljajući prikaz rezultata istraživanja Diana Kobas Dešković, direktorica tvrtke Spona Code i voditeljica istraživanja, tom je prilikom izjavila:
„Ženama i muškarcima je potrebna različita podrška za ostvarenje istih karijernih mogućnosti. Provedeno istraživanje jasno pokazuje razliku u percepciji prilika po spolu, pri čemu muškarci ne vide prepreke s kojima se žene susreću. Takvo mišljenje često prevladava i u organizacijama kojima kroz postupak certifikacije za MAMFORCE standard ukazujemo na stvarno stanje i pomažemo u promjeni koja vodi pravičnijoj i inkluzivnijoj kulturi. Zajednica takvih, osviještenih organizacije je danas bogatija za četiri nove članice koje su na početku puta promjene te osam tvrtki koje su već napravile značajne promjene u svojim sustavima čineći ih pravičnijima i inkluzivnima, na čemu im čestitamo!“
Sudionike dodjele na samome početku pozdravio je Vicko Mardešić, ravnatelj Uprave za upravljanje operativnim programima EU u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koji je tom prilikom rekao kako:
“Prepoznajući potrebe suvremene obitelji s djecom i važnost unapređenja ravnoteže između privatnog i poslovnog života, Vlada kontinuirano ulaže velike napore u širenje mreže socijalnih usluga kako bi u svim krajevima Hrvatske osigurala što bolju skrb za djecu i zavisne članove obitelji. Znatno je unaprijeđen i zakonodavni okvir – u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora podignut je iznos naknade za roditeljski dopust te je uvedeno pravo na očinski dopust, s ciljem ravnopravnije raspodjele skrbi o djeci u najranijoj dobi od strane oba roditelja.“
O projektu Re-kreiraj posao i život za žene i muškarce
Događaj Roditeljstvo i karijera – izazovi zaposlenih i tata organiziran je u okviru projekta Re-kreiraj posao i život za žene i muškarcekoji promiče uravnoteženu roditeljsku odgovornost. Provedbu projekta sufinancira Europska komisija programom REC (Rights, Equality and Citizenship/Prava, jednakost i građanstvo). Koordinator projekta je Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a partneri su Hrvatska zajednica županija i Spona Code.
Projekt Re-kreiraj posao i život za žene i muškarce promiče uravnoteženu roditeljsku odgovornost. Naime, rodno uvjetovanim stereotipima društvo očekuje da se o djeci primarno brinu majke dok se očeve obeshrabruje u preuzimanju aktivnije uloge u roditeljstvu. Cilj projekta je povećati osviještenost i utjecati na nejednaku podjelu odgovornosti unutar obitelji kao i na nepovoljnu poziciju zaposlenih majki i općenito roditelja.
Predstavljanje institucija i tvrtki koje su dobile MAMFORCE Standard kojim se potvrđuje da provode obiteljski odgovorne i rodno osviještene politike upravljanja ljudskim potencijalima održano u Zagrebu 30.03.2023. / Foto: Tomislav Krišto
Ovo je priča o prijateljskom radnom okruženju za žene i obitelj. Još jedna. Višeod 50 organizacija u Hrvatskoj i regiji zaslužilo je status MAMFORCE čime su se pozicionirali kao odgovorno radno mjesto s prijateljskim praksama za obitelj i žene. MAMFORCE METODA je DEI2 audit koji je razvila tvrtka Spona code d.o.o. temeljem akademskih i praktičnih spoznaja te preporuka međunarodnih organizacija. Metoda evaluira niz indikatora koji omogućuju dugoročno mjerenje organizacijske promjene na planu ravnoteže poslovnog i privatnog, položaja obitelji i žena, kao cilju i praksi održivog društva.
Stjecanjem osnovnog MAMFORCE Standarda zajednici MS ovaj put pridružile su se:
Croatia osiguranje,
Končar D&ST,
Krapinsko-zagorska županija i
Podravka,
čime su se obvezale na provedbu aktivnosti kojima će dodatno poboljšati način upravljanja i organizacijsku kulturu te raditi na smanjenju nesvjesnih pristranosti.
Napredni MAMFORCE Standard dodijeljen je organizacijama koje su potvrdile svoja prethodna dostignuća:
CEMEX Hrvatska,
INA,
Mazars Cinott Audit,
SICK Mobilisis,
Plavi tim,
Poslovna inteligencija,
Top računovodstveni servisi (TRS) i
Zagorska razvojna agencija,
i koje su u ponovljenom postupku certifikacije pokazale napredak i potvrdile svoju posvećenost inkluzivnoj organizacijskoj kulturi, koja svima omogućuje jednake prilike za razvoj i napredovanje.
***
Da sustavno praćenje podataka, podržavajuće prakse upravljanja ljudima te briga o
zaposlenima vode značajnim pozitivnim promjenama u organizaciji, u svojim su kratkim
Mirela Copot Marjanović i Ana Talajić iz MAZARS-a. Otkrile su kako se posvećenim talent menadžmentom može doći do snažne lojalnosti zaposlenih u zahtjevnoj konzultantskoj industriji.
Ines Bartulović iz CEMEX Hrvatska razbila je mit o tome da rodni balans, fleksibilnost i briga za zaposlene u građevinskoj industriji nisu mogući.
Kristian Schuster iz Plavog tima otkrio je kakve prednosti donosi dosljedna primjena HR politika IT kompaniji srednje veličine.
***
O izvornom modelu MAMFORCE STANDARD
Metoda je strateški alat promjene organizacijske kulture koji pruža podršku u kreiranju podržavajućeg radnog mjesta baziranog na otvorenoj komunikaciji, povjerenju i uvažavanju različitosti čime se pozitivno utječe i na ukupnu dobrobit zaposlenih.
Uvođenjem MAMFORCE standarda kompanije se opredjeljuju da rade na razvoju poticajnog i pravičnog radnog okruženja koje podržava razvoj kulture fleksibilnosti i u kojem svi zaposleni ostvaruju ista prava zapošljavanja, profesionalnog razvoja i napredovanja. Ovisno o stupnju razvijenosti HR3 i DEI praksi, organizacije ostvaruju pravo korištenja MAMFORCE standarda u kategoriji CHANGE, GROW ili LEAD.
Pokazalo se da kompanije koje su uvele standard i koje kontinuirano rade na poboljšanjima načina i uvjeta rada bilježe poboljšanu angažiranost zaposlenih i povećanu produktivnost.
Ujedno, zahvaljujući različitim pristupima raznolikih skupina zaposlenih tržištu nude bolje proizvode i usluge te donose promišljene, održive poslovne odluke.
Dr. Andrija Štampar u Kini / Foto: Hrvatski državni arhiv
Nakon II. Svjetskog rata međunarodna karijera graditelja svjetskog zdravlja – našeg dr. Andrije Štampara dobila je novi uzlet. Iznimno poštovan diljem svijeta, izabran je 1946. za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja prethodi utemeljenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Godine 1948. izabran je za prvog predsjednika Skupštine WHO na predsjedanju u Ženevi.
I u poznim godinama dr. Štampar je nastavio širiti svoju i misiju WHO u zemljama Azije, Afrike, na ogromnom iskustvu i entuzijazmu kojeg je stjecao 20. godina ranije
DR. ŠTAMPAR RAZVIJA NARODNO ZDRAVSTVO U KINI
I
Odlazak u Kinu, kao svjetski ekspert i promicatelj narodnog zdravlja
“Posjetili smo kuće za stanovanje, koje su u svakom pogledu strašne. Valjda nigdje na svijetu ne stanuje tako mnogo svijeta u tako malom prostoru. Velike se sobe pregrađuju i iznajmljuju za nekoliko porodica. Nema ni svjetla ni zraka, svuda djeca, žene…“
Tako je o užasnim uvjetima života u Kini u svom dnevniku pisao dr. Andrija Štampar. U razdoblju od 1933. do 1936. boravio je u Kini tri puta, a proputovao ju je uzduž i poprijeko, od Hong Konga i Šangaja do zabitih provincija. Zavolio je Kinu i njezine napaćene ljude kojima je nastojao pomoći svim svojim znanjem i nesebičnom energijom. Prilikom odlaska iz te zemlje piše: „…pri rastanku s Dalekim istokom osjećao sam kako nešto nestaje iz mog života i kako će to što sam ovdje doživljavao i stvarao ostati velikom uspomenom u mojem životu”.
***
Tridesete godine prošlog stoljeća za dr. Štampara i inače su bile bremenite, i profesionalno i osobno. Godine 1931. dekretom kralja Aleksandra naprasno je umirovljen, sa samo 43 godine, u naponu snage. Dotad je dr. Štampar već nanizao impresivne rezultate u uspostavi sustava javnog zdravstva u tadašnjoj Kraljevini SHS, poslije Kraljevini Jugoslaviji.
Smatrao je da zdravlje mora biti dostupno svima, bez obzira na imovno stanje i društveni status.
Njegov ideal i cilj bilo je narodno zdravlje. Zalagao se i razvijao medicinu za narod, što je bio projekt daleko ispred vremena koji se mnogima nije svidio.
I tad, što mu je drugo preostalo nego da se okrene svjetskom zdravstvu, u kojemu je već imao velik ugled. Kao ekspert Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda, otputovao je u Kinu.
***
Prvi je put boravio ondje početkom 1933., kada pomaže kineskim vlastima u suzbijanju zaraza nakon velikih poplava. Drugi se put vratio u Kinu potkraj 1933., što mu je palo veoma teško jer mu je nešto ranije umrla supruga, Marija Mešnjak, te je ostao udovac s petero djece, koju je ostavio na čuvanje rodbini i prijateljima. Nošen vječnim zovom slavne Hipokratove medicinske zakletve, ponovo je u Kini proveo od 1935. do 1936..
Po dolasku: „Nigdje još nisam na jednom mjestu tako skoncentrirano vidio toliko ljudske bijede.“ Bilo je to vrijeme vladavine Čank Kaj-šeka. Kina je grcala u političkim previranjima, siromaštvu i gladi, prirodnim nepogodama i bolestima, među kojima su bile i kuga, tifus i boginje. Nadriliječništvo je bilo sveprisutno, bolnica je bilo malo. U vrijeme boravka dr. Štampara u Kini ta je zemlja imala oko 500 do 600 milijuna stanovnika, a tadašnja Jugoslavija (kao nerazvijena država) oko 14 milijuna, no u obje je zemlje bio podjednak broj školovanih liječnika, oko pet tisuća.
Za svoj rad od kineskih je vlasti dr. Andrija Štampar dobio dva velika priznanja, a njegov se doprinos razvoju narodnog zdravstva u Kini i danas spominje!
II
Suočavanje s nezamislivim u Kini
Dr. Štampar je u Kini neumorno obilazio čak i vrlo udaljene kineske pokrajine te je od guvernera pojedinih provincija nastojao ishoditi poboljšanje životnih uvjeta, stanovanja, prehrane i higijene stanovnika te uvesti suvremene medicinske ustanove. Kako je to otprilike izgledalo, vidljivo je iz njegovih dnevničkih zapisa: „Pristupio sam izradi privremenog izvještaja o prijedlozima za unapređenje tih provincija, osobito u pogledu na narodno zdravlje i suzbijanje zaraza kod domaćih životinja. (…) Prijedlozi za sjeverozapadne provincije su zahtijevali 300.000 $. Oni su se sastojali uglavnom u ovome: osnovati u obje provincije (Šensi i Kansu) provincijske domove narodnog zdravlja s odjeljenjima za veterinarstvo; u Sinau podići jednu školsku polikliniku; u jednom kotaru podići zdravstvene stanice; u kraju zaraženom kugom podići dom narodnog zdravlja, a naročito otvoriti jedan dom narodnog zdravlja u Kokonoru (dijelu Tibeta).“
Od svega što je vidio u Kini najviše ga je dirnula ogromna bijeda ljudi. U svom je dnevniku dr. Štampar opisao strašne uvjete rada djece u rudniku kositra, prizore koje nije mogao zaboraviti.
U rudniku kositra
„Vratio sam se iz toga pakla i one crne oči malih dječaka koji su tako teško disali izlazeći iz rudnika, noseći tešku rudu na leđima, oči koje su se polako gasile stalno su me gledale; te su noći bile najteže u mojem životu jer još nigdje nisam na jednom mjestu tako skoncentrirano vidio toliko ljudske bijede. Stalno su me gledale male oči kao da su od mene tražile i očekivale pomoć“.
I pomagao je. Guverneru u Junanfuu nije se ustručavao kazati kako su prilike u rudnicima sramotne. „Predlagao sam mu osnivanje zdravstvenog pokrajinskog centra koji bi obuhvaćao pokrajinsku zdravstvenu administraciju, opću polikliniku, bolnicu, staranje o zdravlju školske djece, o djeci i materinstvu zajedno s školom za babice, bolnicom sa 100 kreveta i malim laboratorijem za razna higijenska ispitivanja. Na čelu tog centra trebalo bi postaviti dobro obrazovanog liječnika, a pored njega i dobrog kirurga. Za rasprave između vlasnika i rudara trebalo bi ustanoviti naročiti sud, za čije izdržavanje vlasnici rudnika trebaju plaćati najmanje 1,50 $ po radniku godišnje. Govorio sam guverneru o potrebi ventilacije i sanitarnih uređaja, kao i o potrebi radničke zaštite. Da budem sigurniji, tražio sam od njega da mi sve pismeno potvrdi, što je pred moj odlazak i učinio u formi službenog pisma u kojem je potvrdio naš razgovor i usvojio moje prijedloge i umolio me da mu pomognem pri njihovom izvođenju. U pismu je naveo da će pokrajina za izdržavanje tako osnovanih zdravstvenih ustanova svake godine odobravati oko 50.000 $.“
Tijekom boravka u Kini dr. Štampar je vlastima iznio niz konkretnih prijedloga za osnivanje modernih zdravstvenih ustanova, obuku medicinskog osoblja te unapređenje zdravstvenih i higijenskih uvjeta života. Mnoge Štamparove zamisli i zalaganja su – na čuđenje kineskih kolega – i usvojene i provedene u djelo.
Naš ugledni hrvatski i jugoslavenski liječnik, svjetski ekspert, udario je temelje prvog zdravstvenog sustava u toj dalekoj i najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu.
Kineski ljudi se i dandanas rado i s poštovanjem spominju dr. Andriju Štampara.
Svake godine 7. travnja obilježava se Svjetski dan zdravlja. Ove godine na taj dan Svjetska zdravstvena organizacija obilježava i 75. godišnjicu postojanja.
Davne 1948. brojne zemlje diljem svijeta udružile su se i osnovale SZO kako bi promicale zdravlje, očuvale svijet sigurnim i služile ranjivima – tako da svatko, svugdje može postići najvišu razinu zdravlja i dobrobiti.
Svjetski dana zdravlja obilježava se svake godine s ciljem stvaranja svijesti o određenoj, prioritetnoj zdravstvenoj temi. Tijekom posljednjih 50 godina obrađene su brojne teme poput mentalnog zdravlja, zdravlja majki i djece, klimatskih promjena i sl. Ova 75. obljetnica SZO-a prilika je za osvrt na uspjehe javnog zdravstva koji su poboljšali kvalitetu života tijekom posljednjih sedam desetljeća. Provjerite glavne prekretnice javnog zdravstva kroz godine.
SZO slavi 75. obljetnicu i poziva na zdravlje za sve
Poster “Zdravlje za sve” / WHO
Ove godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) obilježava svoju 75. obljetnicu, zajedno sa svoje 194 države članice i drugim partnerima, pozivajući na obnovu pokreta za jednakost u zdravlju.
Prije sedamdeset i pet godina, nakon najsmrtonosnijeg i najrazornijeg rata u ljudskoj povijesti, stupio je na snagu Ustav Svjetske zdravstvene organizacije: ugovor između nacija svijeta koje su prepoznale da zdravlje nije samo temeljno ljudsko pravo već je i temeljno za mir i sigurnost.
Tijekom proteklih sedam i pol desetljeća došlo je do nevjerojatnog napretka u zaštiti ljudi od bolesti, uključujući iskorjenjivanje velikih boginja, smanjenje incidencije dječje paralize za 99%, spašavanje milijuna života kroz cijepljenje u djetinjstvu, smanjenje smrtnosti majki i poboljšanje zdravlja i dobrobit za milijune ljudi.
“Povijest SZO pokazuje što je moguće kada se nacije udruže radi zajedničkog cilja”, rekao je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor SZO. “Imamo na što biti ponosni, ali još puno posla moramo obaviti kako bismo ostvarili našu temeljnu viziju o najvišem mogućem standardu zdravlja za sve ljude. I dalje se suočavamo s velikim nejednakostima u pristupu zdravstvenim uslugama, nedostacima u svjetskoj obrani od hitnih zdravstvenih situacija i prijetnjama od proizvoda koji štete zdravlju kao i klimatskom krizom. S ovim globalnim izazovima možemo se suočiti samo globalnom suradnjom.”
Ulaganja u obrazovanje, vještine i dostojna radna mjesta u zdravstvu
Kako bi odgovorila na te izazove, SZO poziva zemlje da poduzmu hitne mjere za zaštitu, podršku i povećanje broja zdravstvenih djelatnika kao strateški prioritet. Ulaganja u obrazovanje, vještine i dostojna radna mjesta u zdravstvu trebaju biti prioritet kako bi se zadovoljila brzo rastuća potražnja za liječenjem i spriječio predviđeni manjak od 10 milijuna zdravstvenih radnika do 2030.; prvenstveno u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je najavila i globalni obrazovni program o osnovnoj hitnoj skrbi koji će do kraja 2025. obuhvatiti 25% medicinskih sestara i primalja iz 25 zemalja s niskim i srednjim prihodima. Ovaj program hitne pomoći dimenzija 25x25x25 pružit će medicinskim sestrama i primaljama vještine i kompetencije koje će značajno pomoći u spašavanju života i smanjenju invaliditeta.
Rješavanje budućih zdravstvenih izazova
Gledajući unaprijed u sljedećih 75 godina, i blizu prijelaza u sljedeće stoljeće, obnovljena predanost jednakosti u zdravstvu bit će ključ za rješavanje budućih zdravstvenih izazova. U sjeni pandemije COVID-19, SZO ima plan puta za oporavak koji uključuje hitnu promjenu paradigme prema promicanju zdravlja i dobrobiti te prevenciji bolesti rješavanjem njezinih temeljnih uzroka i stvaranjem uvjeta za napredak zdravstva. SZO poziva zemlje da osiguraju zdravlje davanjem prioriteta primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao temelju univerzalne zdravstvene pokrivenosti.
Pandemija COVID-19 pokazala je da je zaštita zdravlja ključna za naše ekonomije, društva, sigurnost i stabilnost. Učeći iz najgore pandemije u novijoj povijesti, SZO podržava zemlje svijeta u pregovorima o sporazumu o pandemiji, reviziji Međunarodnih zdravstvenih propisa i drugim financijskim, upravljačkim i operativnim inicijativama kako bi se svijet pripremio za buduće pandemije.
Tijekom proteklih pet godina SZO je ulagala u znanost i digitalno zdravlje, stvarajući Odjel za znanost. Ovo se događa u trenutku kada je znanost svakodnevno izložena kontinuiranom napadu dezinformacijama. Budućnost zdravstva je u daljnjem osnaživanju kroz znanost, istraživanje, inovacije, podatke, digitalne tehnologije i partnerstva.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Tema Dana planeta Zemlje 2023. je Investirajte u naš planet, nastavljajući se na istu temu iz 2022. To je poziv vladama, tvrtkama i pojedincima da ulažu u bolju budućnost planeta.
Po dolasku: „
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.