Predstavljanje institucija i tvrtki koje su dobile MAMFORCE Standard kojim se potvrđuje da provode obiteljski odgovorne i rodno osviještene politike upravljanja ljudskim potencijalima održano u Zagrebu 30.03.2023. / Foto: Tomislav Krišto
Ovo je priča o prijateljskom radnom okruženju za žene i obitelj. Još jedna. Višeod 50 organizacija u Hrvatskoj i regiji zaslužilo je status MAMFORCE čime su se pozicionirali kao odgovorno radno mjesto s prijateljskim praksama za obitelj i žene. MAMFORCE METODA je DEI2 audit koji je razvila tvrtka Spona code d.o.o. temeljem akademskih i praktičnih spoznaja te preporuka međunarodnih organizacija. Metoda evaluira niz indikatora koji omogućuju dugoročno mjerenje organizacijske promjene na planu ravnoteže poslovnog i privatnog, položaja obitelji i žena, kao cilju i praksi održivog društva.
Stjecanjem osnovnog MAMFORCE Standarda zajednici MS ovaj put pridružile su se:
Croatia osiguranje,
Končar D&ST,
Krapinsko-zagorska županija i
Podravka,
čime su se obvezale na provedbu aktivnosti kojima će dodatno poboljšati način upravljanja i organizacijsku kulturu te raditi na smanjenju nesvjesnih pristranosti.
Napredni MAMFORCE Standard dodijeljen je organizacijama koje su potvrdile svoja prethodna dostignuća:
CEMEX Hrvatska,
INA,
Mazars Cinott Audit,
SICK Mobilisis,
Plavi tim,
Poslovna inteligencija,
Top računovodstveni servisi (TRS) i
Zagorska razvojna agencija,
i koje su u ponovljenom postupku certifikacije pokazale napredak i potvrdile svoju posvećenost inkluzivnoj organizacijskoj kulturi, koja svima omogućuje jednake prilike za razvoj i napredovanje.
***
Da sustavno praćenje podataka, podržavajuće prakse upravljanja ljudima te briga o
zaposlenima vode značajnim pozitivnim promjenama u organizaciji, u svojim su kratkim
Mirela Copot Marjanović i Ana Talajić iz MAZARS-a. Otkrile su kako se posvećenim talent menadžmentom može doći do snažne lojalnosti zaposlenih u zahtjevnoj konzultantskoj industriji.
Ines Bartulović iz CEMEX Hrvatska razbila je mit o tome da rodni balans, fleksibilnost i briga za zaposlene u građevinskoj industriji nisu mogući.
Kristian Schuster iz Plavog tima otkrio je kakve prednosti donosi dosljedna primjena HR politika IT kompaniji srednje veličine.
***
O izvornom modelu MAMFORCE STANDARD
Metoda je strateški alat promjene organizacijske kulture koji pruža podršku u kreiranju podržavajućeg radnog mjesta baziranog na otvorenoj komunikaciji, povjerenju i uvažavanju različitosti čime se pozitivno utječe i na ukupnu dobrobit zaposlenih.
Uvođenjem MAMFORCE standarda kompanije se opredjeljuju da rade na razvoju poticajnog i pravičnog radnog okruženja koje podržava razvoj kulture fleksibilnosti i u kojem svi zaposleni ostvaruju ista prava zapošljavanja, profesionalnog razvoja i napredovanja. Ovisno o stupnju razvijenosti HR3 i DEI praksi, organizacije ostvaruju pravo korištenja MAMFORCE standarda u kategoriji CHANGE, GROW ili LEAD.
Pokazalo se da kompanije koje su uvele standard i koje kontinuirano rade na poboljšanjima načina i uvjeta rada bilježe poboljšanu angažiranost zaposlenih i povećanu produktivnost.
Ujedno, zahvaljujući različitim pristupima raznolikih skupina zaposlenih tržištu nude bolje proizvode i usluge te donose promišljene, održive poslovne odluke.
Dr. Andrija Štampar u Kini / Foto: Hrvatski državni arhiv
Nakon II. Svjetskog rata međunarodna karijera graditelja svjetskog zdravlja – našeg dr. Andrije Štampara dobila je novi uzlet. Iznimno poštovan diljem svijeta, izabran je 1946. za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja prethodi utemeljenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Godine 1948. izabran je za prvog predsjednika Skupštine WHO na predsjedanju u Ženevi.
I u poznim godinama dr. Štampar je nastavio širiti svoju i misiju WHO u zemljama Azije, Afrike, na ogromnom iskustvu i entuzijazmu kojeg je stjecao 20. godina ranije
DR. ŠTAMPAR RAZVIJA NARODNO ZDRAVSTVO U KINI
I
Odlazak u Kinu, kao svjetski ekspert i promicatelj narodnog zdravlja
“Posjetili smo kuće za stanovanje, koje su u svakom pogledu strašne. Valjda nigdje na svijetu ne stanuje tako mnogo svijeta u tako malom prostoru. Velike se sobe pregrađuju i iznajmljuju za nekoliko porodica. Nema ni svjetla ni zraka, svuda djeca, žene…“
Tako je o užasnim uvjetima života u Kini u svom dnevniku pisao dr. Andrija Štampar. U razdoblju od 1933. do 1936. boravio je u Kini tri puta, a proputovao ju je uzduž i poprijeko, od Hong Konga i Šangaja do zabitih provincija. Zavolio je Kinu i njezine napaćene ljude kojima je nastojao pomoći svim svojim znanjem i nesebičnom energijom. Prilikom odlaska iz te zemlje piše: „…pri rastanku s Dalekim istokom osjećao sam kako nešto nestaje iz mog života i kako će to što sam ovdje doživljavao i stvarao ostati velikom uspomenom u mojem životu”.
***
Tridesete godine prošlog stoljeća za dr. Štampara i inače su bile bremenite, i profesionalno i osobno. Godine 1931. dekretom kralja Aleksandra naprasno je umirovljen, sa samo 43 godine, u naponu snage. Dotad je dr. Štampar već nanizao impresivne rezultate u uspostavi sustava javnog zdravstva u tadašnjoj Kraljevini SHS, poslije Kraljevini Jugoslaviji.
Smatrao je da zdravlje mora biti dostupno svima, bez obzira na imovno stanje i društveni status.
Njegov ideal i cilj bilo je narodno zdravlje. Zalagao se i razvijao medicinu za narod, što je bio projekt daleko ispred vremena koji se mnogima nije svidio.
I tad, što mu je drugo preostalo nego da se okrene svjetskom zdravstvu, u kojemu je već imao velik ugled. Kao ekspert Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda, otputovao je u Kinu.
***
Prvi je put boravio ondje početkom 1933., kada pomaže kineskim vlastima u suzbijanju zaraza nakon velikih poplava. Drugi se put vratio u Kinu potkraj 1933., što mu je palo veoma teško jer mu je nešto ranije umrla supruga, Marija Mešnjak, te je ostao udovac s petero djece, koju je ostavio na čuvanje rodbini i prijateljima. Nošen vječnim zovom slavne Hipokratove medicinske zakletve, ponovo je u Kini proveo od 1935. do 1936..
Po dolasku: „Nigdje još nisam na jednom mjestu tako skoncentrirano vidio toliko ljudske bijede.“ Bilo je to vrijeme vladavine Čank Kaj-šeka. Kina je grcala u političkim previranjima, siromaštvu i gladi, prirodnim nepogodama i bolestima, među kojima su bile i kuga, tifus i boginje. Nadriliječništvo je bilo sveprisutno, bolnica je bilo malo. U vrijeme boravka dr. Štampara u Kini ta je zemlja imala oko 500 do 600 milijuna stanovnika, a tadašnja Jugoslavija (kao nerazvijena država) oko 14 milijuna, no u obje je zemlje bio podjednak broj školovanih liječnika, oko pet tisuća.
Za svoj rad od kineskih je vlasti dr. Andrija Štampar dobio dva velika priznanja, a njegov se doprinos razvoju narodnog zdravstva u Kini i danas spominje!
II
Suočavanje s nezamislivim u Kini
Dr. Štampar je u Kini neumorno obilazio čak i vrlo udaljene kineske pokrajine te je od guvernera pojedinih provincija nastojao ishoditi poboljšanje životnih uvjeta, stanovanja, prehrane i higijene stanovnika te uvesti suvremene medicinske ustanove. Kako je to otprilike izgledalo, vidljivo je iz njegovih dnevničkih zapisa: „Pristupio sam izradi privremenog izvještaja o prijedlozima za unapređenje tih provincija, osobito u pogledu na narodno zdravlje i suzbijanje zaraza kod domaćih životinja. (…) Prijedlozi za sjeverozapadne provincije su zahtijevali 300.000 $. Oni su se sastojali uglavnom u ovome: osnovati u obje provincije (Šensi i Kansu) provincijske domove narodnog zdravlja s odjeljenjima za veterinarstvo; u Sinau podići jednu školsku polikliniku; u jednom kotaru podići zdravstvene stanice; u kraju zaraženom kugom podići dom narodnog zdravlja, a naročito otvoriti jedan dom narodnog zdravlja u Kokonoru (dijelu Tibeta).“
Od svega što je vidio u Kini najviše ga je dirnula ogromna bijeda ljudi. U svom je dnevniku dr. Štampar opisao strašne uvjete rada djece u rudniku kositra, prizore koje nije mogao zaboraviti.
U rudniku kositra
„Vratio sam se iz toga pakla i one crne oči malih dječaka koji su tako teško disali izlazeći iz rudnika, noseći tešku rudu na leđima, oči koje su se polako gasile stalno su me gledale; te su noći bile najteže u mojem životu jer još nigdje nisam na jednom mjestu tako skoncentrirano vidio toliko ljudske bijede. Stalno su me gledale male oči kao da su od mene tražile i očekivale pomoć“.
I pomagao je. Guverneru u Junanfuu nije se ustručavao kazati kako su prilike u rudnicima sramotne. „Predlagao sam mu osnivanje zdravstvenog pokrajinskog centra koji bi obuhvaćao pokrajinsku zdravstvenu administraciju, opću polikliniku, bolnicu, staranje o zdravlju školske djece, o djeci i materinstvu zajedno s školom za babice, bolnicom sa 100 kreveta i malim laboratorijem za razna higijenska ispitivanja. Na čelu tog centra trebalo bi postaviti dobro obrazovanog liječnika, a pored njega i dobrog kirurga. Za rasprave između vlasnika i rudara trebalo bi ustanoviti naročiti sud, za čije izdržavanje vlasnici rudnika trebaju plaćati najmanje 1,50 $ po radniku godišnje. Govorio sam guverneru o potrebi ventilacije i sanitarnih uređaja, kao i o potrebi radničke zaštite. Da budem sigurniji, tražio sam od njega da mi sve pismeno potvrdi, što je pred moj odlazak i učinio u formi službenog pisma u kojem je potvrdio naš razgovor i usvojio moje prijedloge i umolio me da mu pomognem pri njihovom izvođenju. U pismu je naveo da će pokrajina za izdržavanje tako osnovanih zdravstvenih ustanova svake godine odobravati oko 50.000 $.“
Tijekom boravka u Kini dr. Štampar je vlastima iznio niz konkretnih prijedloga za osnivanje modernih zdravstvenih ustanova, obuku medicinskog osoblja te unapređenje zdravstvenih i higijenskih uvjeta života. Mnoge Štamparove zamisli i zalaganja su – na čuđenje kineskih kolega – i usvojene i provedene u djelo.
Naš ugledni hrvatski i jugoslavenski liječnik, svjetski ekspert, udario je temelje prvog zdravstvenog sustava u toj dalekoj i najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu.
Kineski ljudi se i dandanas rado i s poštovanjem spominju dr. Andriju Štampara.
Svake godine 7. travnja obilježava se Svjetski dan zdravlja. Ove godine na taj dan Svjetska zdravstvena organizacija obilježava i 75. godišnjicu postojanja.
Davne 1948. brojne zemlje diljem svijeta udružile su se i osnovale SZO kako bi promicale zdravlje, očuvale svijet sigurnim i služile ranjivima – tako da svatko, svugdje može postići najvišu razinu zdravlja i dobrobiti.
Svjetski dana zdravlja obilježava se svake godine s ciljem stvaranja svijesti o određenoj, prioritetnoj zdravstvenoj temi. Tijekom posljednjih 50 godina obrađene su brojne teme poput mentalnog zdravlja, zdravlja majki i djece, klimatskih promjena i sl. Ova 75. obljetnica SZO-a prilika je za osvrt na uspjehe javnog zdravstva koji su poboljšali kvalitetu života tijekom posljednjih sedam desetljeća. Provjerite glavne prekretnice javnog zdravstva kroz godine.
SZO slavi 75. obljetnicu i poziva na zdravlje za sve
Poster “Zdravlje za sve” / WHO
Ove godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) obilježava svoju 75. obljetnicu, zajedno sa svoje 194 države članice i drugim partnerima, pozivajući na obnovu pokreta za jednakost u zdravlju.
Prije sedamdeset i pet godina, nakon najsmrtonosnijeg i najrazornijeg rata u ljudskoj povijesti, stupio je na snagu Ustav Svjetske zdravstvene organizacije: ugovor između nacija svijeta koje su prepoznale da zdravlje nije samo temeljno ljudsko pravo već je i temeljno za mir i sigurnost.
Tijekom proteklih sedam i pol desetljeća došlo je do nevjerojatnog napretka u zaštiti ljudi od bolesti, uključujući iskorjenjivanje velikih boginja, smanjenje incidencije dječje paralize za 99%, spašavanje milijuna života kroz cijepljenje u djetinjstvu, smanjenje smrtnosti majki i poboljšanje zdravlja i dobrobit za milijune ljudi.
“Povijest SZO pokazuje što je moguće kada se nacije udruže radi zajedničkog cilja”, rekao je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor SZO. “Imamo na što biti ponosni, ali još puno posla moramo obaviti kako bismo ostvarili našu temeljnu viziju o najvišem mogućem standardu zdravlja za sve ljude. I dalje se suočavamo s velikim nejednakostima u pristupu zdravstvenim uslugama, nedostacima u svjetskoj obrani od hitnih zdravstvenih situacija i prijetnjama od proizvoda koji štete zdravlju kao i klimatskom krizom. S ovim globalnim izazovima možemo se suočiti samo globalnom suradnjom.”
Ulaganja u obrazovanje, vještine i dostojna radna mjesta u zdravstvu
Kako bi odgovorila na te izazove, SZO poziva zemlje da poduzmu hitne mjere za zaštitu, podršku i povećanje broja zdravstvenih djelatnika kao strateški prioritet. Ulaganja u obrazovanje, vještine i dostojna radna mjesta u zdravstvu trebaju biti prioritet kako bi se zadovoljila brzo rastuća potražnja za liječenjem i spriječio predviđeni manjak od 10 milijuna zdravstvenih radnika do 2030.; prvenstveno u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je najavila i globalni obrazovni program o osnovnoj hitnoj skrbi koji će do kraja 2025. obuhvatiti 25% medicinskih sestara i primalja iz 25 zemalja s niskim i srednjim prihodima. Ovaj program hitne pomoći dimenzija 25x25x25 pružit će medicinskim sestrama i primaljama vještine i kompetencije koje će značajno pomoći u spašavanju života i smanjenju invaliditeta.
Rješavanje budućih zdravstvenih izazova
Gledajući unaprijed u sljedećih 75 godina, i blizu prijelaza u sljedeće stoljeće, obnovljena predanost jednakosti u zdravstvu bit će ključ za rješavanje budućih zdravstvenih izazova. U sjeni pandemije COVID-19, SZO ima plan puta za oporavak koji uključuje hitnu promjenu paradigme prema promicanju zdravlja i dobrobiti te prevenciji bolesti rješavanjem njezinih temeljnih uzroka i stvaranjem uvjeta za napredak zdravstva. SZO poziva zemlje da osiguraju zdravlje davanjem prioriteta primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao temelju univerzalne zdravstvene pokrivenosti.
Pandemija COVID-19 pokazala je da je zaštita zdravlja ključna za naše ekonomije, društva, sigurnost i stabilnost. Učeći iz najgore pandemije u novijoj povijesti, SZO podržava zemlje svijeta u pregovorima o sporazumu o pandemiji, reviziji Međunarodnih zdravstvenih propisa i drugim financijskim, upravljačkim i operativnim inicijativama kako bi se svijet pripremio za buduće pandemije.
Tijekom proteklih pet godina SZO je ulagala u znanost i digitalno zdravlje, stvarajući Odjel za znanost. Ovo se događa u trenutku kada je znanost svakodnevno izložena kontinuiranom napadu dezinformacijama. Budućnost zdravstva je u daljnjem osnaživanju kroz znanost, istraživanje, inovacije, podatke, digitalne tehnologije i partnerstva.
Humana Nova, društveno poduzeće koje je u svojih 12 godina utrlo put mnogim temama na području gospodarenja tekstilnim otpadom, zapošljavanja osoba s invaliditetom te zadrugarstva u Hrvatskoj, ovih dana na raznim frontama govori o problemima društva, zajednice i pojedinaca. Najvažnije od svega – za mnoge od tih problema Humana Nova ima i rješenje.
Serijal četvrtkom na HRT 1 u 21.10 , od 6. 4. do 11. 5. 2023. DOBRA EKONOMIJA – vrsno društveno poduzetništvo zadovoljnih zadrugara koji ulažu, rade, odlučuju o svom biznisu
Jeste li se ikad pitali kako osigurati da se glasovi i perspektive onih koji su najviše pogođeni društvenim i ekološkim problemima istinski čuju?Dokumentarna serija koja traži odgovore na ovakva pitanja emitirat će se u razdoblju od 6. travnja do 11. svibnja 2023., svakog četvrtka u 21.10 na HRT – HTV 1, i uključuje sugovornike s različitih područja poput gospodarenja otpadom, radne integracije, turizma, energetike, hrane i graditeljstva.
U seriji Dobra ekonomija razgovara se s onima koji pokušavaju učiniti svijet boljim i održivijim mjestom. Jedan od protagonista je i Humana Nova o kojoj se govori u prve dvije epizode i to:
Prva epizoda:četvrtak, 6. 4., 21.10 sati : Uvodno o HUMANI NOVOJ i njezinu zalaganju za održiv, ekologičniji i humaniji svijet
Druga epizoda:četvrtak, 13. 4, 21.10 sati: Humana Nova, posebna uloga u prikupljanju i korištenju tekstilnog otpada.
HUMANA NOVA – zajedno sa školama sprečava da tekstil završi na otpadu
Materijale upitne kvalitete, masovnu proizvodnju, sweatshopove, rad na normi, uobičajeno niske plaće u svijetu tekstilne industrije i odricanje od odgovornosti o odlaganju tekstilnog otpada – sve su to u Humani Novoj zamijenili recikliranim materijalima, iskorištavanjem viškova u krojenju, eko certificiranim materijalima, radom bez norme, zapošljavanjem osoba s invaliditetom i ostalim društveno marginaliziranim skupinama ljudi te zaokruženim modelom gospodarenja tekstilnim otpadom.
Ovakve je priče potrebno širiti i u njih uključiti lokalnu i širu zajednicu, jer od nje svi imaju koristi. Budući da u Humani Novoj znaju da na mlađima svijet ostaje, svoj rad dijele i sa školama. Osim Kreativnih radionica o recikliranju tekstila koje održavaju u osnovnim i srednjim školama, pa i u vrtićima, opet organiziraju veliku proljetnu čistku – sakupljanje tekstila.
Nakon uspješne Jesenske čistke, održane u rujnu 2022. u kojoj je sakupljeno čak 14.250 kg tekstila u suradnji sa školama s područja Međimurske, Varaždinske i Karlovačke županije, ove godine očekuju još i više. Ovog puta u akciju su uključena ista područja, no sudjeluje više škola.
HUMANA NOVA – održiva moda, koja osim profita poštuje ljude, okoliš i kreativnost
Iako se u čakovečkoj zadruzi i prije radilo na redizajnu i upcyclingu, ove su se godine odlučili još više posvetiti razvoju redizajn kolekcija. Zato, uz sve nabrojeno čime se bave, nastavljaju davati odgovore i na goruća pitanja brze mode koja funkcionira nauštrb ljudi i planeta.
Nova kolekcija priprema se za modnu reviju na Ilici u sklopu Projekta Ilica koja će se održati 30. travnja, te za čakovečki Vatromet mode, koji će se održati 23. svibnja. Održive kolekcije pokazuju da je od odbačenog tekstila prekrojavanjem ili dodatnim pletenjem moguće dobiti potpuno nove odjevne predmete, da se viškovi u krojenju mogu iskoristiti u raznim patchwork kombinacijama te da sve to u kombinaciji s novim ekocertificiranim materijalima može stvoriti funkcionalne i unikatne odjevne predmete.
Može li se ili ne može bez promjena?
I dok s jedne strane marljivo rade na području gospodarenja tekstilnim otpadom, šivanju tekstilnih proizvoda i zapošljavanju te radnoj integraciji, s druge strane u svom poslovanju nailaze na različita pitanja na koja zasad nemaju odgovor – o porezima, zadrugarstvu, institucionalnim okvirima… S tim se, da bi im bilo lakše, vole našaliti. Budući da im je Dubioza Kolektiv dugogodišnji partner, na ovu su temu snimili i video na svom novom TikTok profilu gdje ih, uz Facebook, Instagram, YouTube i LinkedIn možete pratiti te saznati sve novosti u radu.
Prijenos kaznenih postupaka između država Članica EU važan je budući instrument za jačanje borbe protiv organiziranih kriminalnih skupina koje djeluju u cijelom EU-u. Komisija predlaže uredbu koja je izravno primjenjiva i u cijelosti obvezujuća u svim državama članicama. Ovim rješenjem Komisije dugoročno će se pridonijeti učinkovitom i pravilnom kaznenom sudovanju u državama članicama. Didier Reynders, EU povjerenik za pravosuđe, kaže tim povodom: „Kriminalne aktivnosti mijenjaju se i prilagođavaju novim okolnostima pa tako moraju i naši instrumenti za suzbijanje tih aktivnosti!”
***
Europska komisija je danas, 5.4.2023. donijela prijedlog uredbe o prijenosu kaznenih postupaka među državama članicama. Zbog povećanja prekograničnog kriminala sve je veći broj slučajeva u kojima je više država članica nadležno za kazneni progon u istom predmetu. Usporedni ili višestruki kazneni progon može biti neučinkovit, ali i naštetiti pravima dotičnih pojedinaca jer se osobu ne može dvaput kazneno goniti ni kazniti za isto kazneno djelo.
Prijedlogom će se stoga spriječiti dvostruki postupci i izbjeći nekažnjavanje u slučaju odbijanja predaje na temelju europskog uhidbenog naloga. Osim toga, osigurat će se da se kazneni postupci vode u državi članici koja je za to u najboljem položaju, primjerice, u državi u kojoj je počinjen najveći dio kaznenog djela.
Zajednička pravila uključivat će:
popis zajedničkih kriterija za prijenos postupka, kao i razloga za odbijanje prijenosa postupka
rok za donošenje odluke o prijenosu postupka
pravila o troškovima prevođenja i učincima prijenosa postupka
obveze u pogledu prava osumnjičenika i optuženika te žrtava
pravila o upotrebi prekograničnih digitalnih kanala za komunikaciju među nadležnim tijelima.
Kako bi postupak prijenosa bio učinkovitiji, prijedlogom uredbe uređena je i nadležnost u posebnim slučajevima.
Očekuje se da će se time smanjiti fragmentacija, pružiti veća pravna sigurnost i u konačnici povećati broj uspješno prenesenih kaznenih postupaka.
Sljedeći koraci
Da bi predložena uredba mogla stupiti na snagu, Europski parlament i Vijeće moraju raspraviti o njoj i prihvatiti je.
Kontekst ovog zakona
Države članice trenutačno međusobno prenose kaznene postupke na temelju različitih pravnih instrumenata, a ne na temelju jedinstvenog pravnog okvira na razini EU-a.
Stanje je zabrinjavajuće, što se može vidjeti i na primjeru:
O mjeri prijenosa postupaka raspravlja se od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, kojim je izmijenjen način na koji se pravila EU-a u području kaznenog prava predstavljaju i donose. Prijedlogom se ostvaruju ciljevi Strategije EU-a za suzbijanje organiziranog kriminala, u kojoj se naglašava da je prijenos kaznenih postupaka važan instrument za jačanje borbe protiv organiziranih kriminalnih skupina koje djeluju u cijelom EU-u.
Budući da se prijedlog odnosi na prekogranične postupke u kojima su potrebna jedinstvena pravila, Komisija predlaže uredbu koja je izravno primjenjiva i u cijelosti obvezujuća u svim državama članicama. Njome se jamči ujednačena primjena pravila u cijeloj Uniji i njihovo istodobno stupanje na snagu. Ona osigurava pravnu sigurnost izbjegavanjem različitih tumačenja u državama članicama, čime se sprečava pravna rascjepkanost.
Prijedlogom Komisije pridonijet će se učinkovitom i pravilnom kaznenom sudovanju u državama članicama.
Izjava: Didier Reynders, povjerenik za pravosuđe „Kriminalne aktivnosti mijenjaju se i prilagođavaju novim okolnostima pa tako moraju i naši instrumenti za suzbijanje tih aktivnosti. Iznimno je važno da nastavimo modernizirati pravosudni sustav kako bismo bili spremni prevladati današnje prepreke, posebno u Europi sa sve manje granica. Uredbom će se uštedjeti vrijeme, spriječiti dvostruki kazneni progon i izbjeći nekažnjavanje u prekograničnim predmetima.
Na pisanje ovog uvida potakao me ljudski „običaj“ da prirodne pojave i svijet oko sebe
doživljava iz perspektive vlastitih cipela. Pitam se kako bi danas izgledao svijet i život na
Zemlji da je čovjek bio sposoban odmaknuti se iz vlastite perspektive i staviti se, npr., u
perspektivu Planeta na kojem živi? Zato bi rado vidio da čovjek više i češće doživljava svijet
oko sebe iz perspektive planeta Zemlje, o čijem zdravlju izravno ovise njegovo zdravlje i
sudbina.
Sklon sam vjerovati da je Zemlja snažan i izdržljiv planet. Usprkos tome, sve više osjećam da je Zemlja sve osjetljivija i ranjivija na neodgovorno ponašanje čovjeka. I da je njezino
„strpljenje“ na zadiranja, uništavanja i onečišćenja, zagađenja tla, vode i zraka, pri kraju.
Izvjesno je da će i ona u određenom trenutku početi „pucati po šavovima“, kao i čovjek
preopterećen životnim problemima. Sigurno i ona ima točku „pucanja“ (čovjeku nedokučivu), nakon koje se svi prirodni sustavi ruše domino efektom kao kule od karata. Na žalost, o svemu tome ovisi i sudbina čovjeka.
Zdrav čovjek, i još kad živi u blagostanju, vjeruje da zdravlje mora potrajati zauvijek,
uzimajući ga „zdravo za gotovo“, kao neiscrpan resurs. No, onda se u životu čovjeka često
dogodi neka neočekivana bolest ili nevolja koja ga odvede u nerješivu situaciju, očaj i
naposljetku smrt.
Matija Hlebar, autor
Analogija koja potiču na razmišljanje i djelovanje
Često se pitam može li čovjek shvatiti da…
…onako kao što i on sam ima razne dijelove tijela (kožu, glavu, kosu, čelo, oči, obrve, uši, nos, usta, ruke, noge, prste, …), koji čine jednu manju funkcionalnu cjelinu,…
…tako i Zemlja ima svoje dijelove tijela (površinu, tlo, travu, livade, nizine, oranice, travnjake, pašnjake, polja, vodu, močvare, mora, oceane, ledenjake, šume, planine, …) koji, kad su zdravi, čine nama za život najvažniju funkcionalnu cjelinu.
Shodno tome, pitam se i koliko će još dugo trajati ta beskonačna čovjekova neutaživa glad za prirodnim resursima potrebnim za zadovoljenje potreba globalnog potrošačkog društva?
Jedno od mojih pitanja je – može li čovjek, prije nego što postane prekasno za njegov vlastiti opstanak, shvatiti da je stanje kritično i da hitno mora postati obziran prema svom jedinom domu, odgovorno ga koristiti i čuvati za buduće generacije?
Jesu li ljudi, oni koji su toliko obuzeti svojim kratkoročnim interesima i problemima, uopće i kadri i sposobni u pravom svjetlu prepoznati sve učestalija upozorenja koje nam Zemlja šalje u vidu goruće okolišne i klimatske, sveopće planetarne krize?
Ima li nade da čovjek shvati ozbiljnost situacije u kontekstu vlastitog zdravlja i opstanka?
Može li čovjek barem na tren osvijestiti kako se osjeća prilikom prehlade, bolova u određenom dijelu tijela (grlobolja, glavobolja) ili sasvim male ozljede (kad zagrebe kožu ili natuče prst)? Nije mu ugodno, trpi. Ili kako se osjeća kad mu tjelesna temperatura poraste za 1,5 ili 2 °C? Osjeća li se zdravo?
Može li čovjek – iz perspektive vlastitog bolesnog stanja – zamisliti kako se „osjeća“ Zemlja u situaciji kad joj je prosječna temperatura već porasla za 1,2 °C u odnosu na normalnu temperaturu iz predindustrijskog razdoblja?
Mnogo je simptoma bolesne Zemlje, poput:
dugih suša, potopa, uraganskih oluja, sada i izvan obiju Amerika,
zagađenog zraka u čitavim gradovima (gdje svatko pametan nosi zaštitnu masku čim izađe iz stana),
u siječnju o.g. odlamanja od Antartike drugog najvećeg ledenjaka u povijesti (1550 km2) ili
potpunog pomora ribljeg fonda u australskoj rijeci u ožujku o.g., zbog nedostatka kisika u vodi. Slika površine vode potpuno prekrivene bjelkastim trbusima ribe obišla je i užasnula svijet (Nije to prvi put; bilo je u Novom Zelandu…).
I da naša bolesna Zemlja, s povišenom temperaturom, mora nastaviti obavljati sve životne funkcije koje su neophodne za nju, ali i za održanje zdravlja čovjeka, svekolike flore i faune? Koliko će još Zemlja uzmoći pročišćavati zrak, vodu i tlo, proizvoditi hranu, održavati povoljnu klimu za život i opstanak čovjeka?
Obzirom na čovjekovu prirodu i navadu da sebe stavlja u centar svemira i sveg života na planetu Zemlji…i da sve ljude, bića i zbivanja oko sebe prosuđuje prema svojim vrijednostima, stavovima, uvjerenjima, predrasudama, pretpostavkama, razmišljanjima i ponašanjima… kad ćemo se osposobiti za sagledavanje zdravlja čovjeka u kontekstu zdravlja Zemlje?
Odgovornost čovjeka za osobnu sigurnost i zdravlje u neraskidivoj je vezi i sa zdravljem Planeta! Kako to da ne umijemo povezati te dvije dimenzije i krenuti u trenutačnu akciju. Donekle znamo i odgovor: da, to je zbog čovjekove nesavršenosti i brojnih ograničenja! Iz nekog razloga (naše prirode), nas ljude stanje uopće puno ne „dira“ ovo vitalno u daljoj budućnosti (godina 2030., 2050.? Ta to je tako daleko!).
S druge važnom nam se čini i ona neka posve beznačajna sitnica samo zato jer se događa i vidi odmah, danas. Mnogom je čovjeku bliži onaj njegov mali/veći današnji egoizam, negoli sve zajedništvo kao presudan uvjet budućnosti. Na žalost, ne umiju svi zaključiti kako je upravo to zajedništvo vodilo čovjeka kroz veličanstveno odmicanje od vlastite životinjske prirode ka umnom biću, uzvišenom homo sapiensu (ljudi su nekad bili tek životinje s pozicijom negdje u sredini hranidbenog lanca), gospodaru koji se bahati da može postati gospodarom Zemlje i svemira, koji ne shvaća da zdravlje i sudbina čovjeka izviru iz zdravlja Zemlje.
Eto, to mi se čini toliko važnim, da moram o tome i razmišljati i s vama dijeliti.
Imam osjećaj da se postojećim načinom života čovjek ubrzano približava tom neodredivom trenutku u svojoj povijesti i nedokučivoj točki „pucanja po šavovima“ prirodnih sustava Zemlje. I to me sve više brine i zaokuplja, potiče na zauzimanje aktivnog stava, pisanje, komunikaciju s drugima, na javno dijeljenje vlastitih promišljanja, slutnji, upitnika i spoznaja. Možda do razrješenja onog krajnjeg pitanja: biti ili ne biti? Ostati ili nestati?
Zdravlje Zemlje je krhko, krhko kao i ovo naše, jer smo u suštini jedno.
No, ipak, čini mi se da djelujemo…polako, mukotrpno. Sve veći broj ljudi se odaziva razumom i djelovanjem na dramu Zemlje, klimatsku i okolišnu.
Da barem stignemo na vrijeme!
Matija Hlebar Stručnjak za održivi razvoj i izvještavanje o održivosti (ESG) U Koprivnici, 2. travnja 2023.
I Biljana Borozan, i ja, i mnogi, mnogi slave – popravljivi proizvod. Mlada Šveđanka Greta Thunberg također, ali nije zadovoljna tempom akcija. A povod? Iznimno vrijedna direktiva u EU (u postupku usvajanja), reafirmira pravo potrošača na popravljivost i na dulje korištenje proizvoda.
Inicijativa EU Komisije u vidu Prijedloga o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe, svakako će pridonijeti afirmaciji održive potrošnje i poboljšati kružno gospodarstvo. Nametanje obveze proizvođačima /trgovcima da osiguraju kvalitetan servis tijekom i nakon jamstvenog roka, mijenja stanje. Jednako ili važnije u tome je implicite ugrađena premisa da se trebamo više služiti s onim što dobro služi, nasuprot stavu da je stvar dobra kad je nova ili u modi.
U ozračju razmišljanja o tom novom zakonu i pobjedi Biljane Borozan i njezine skupine u Europskom parlamentu usnio sam san koji obrađuje stanje i mogućnosti na dosta širi način.
SAN O PAMETI
– VRAĆANJU RAZBORA I REAFIRMACIJI PRAVA POTROŠAČA NA DOBAR PROIZVOD
Proizvodi trebaju/mogu biti trajniji, dijelovi zamjenjivi pa će i svakog trošenja resursa i gomilanja otpada po svijetu biti manje! „Jeftina“ kvaliteta dugoročno je štetna svijetu. Nužna je preraspodjela svjetskog narodnog bogatstva, i s time povezano, razvoj nove srednje klase koja će si moći priuštiti kvalitetniju kupnju! „Ugrađeni kvarovi“, a da bi se u kraćem roku „izmuzlo“ još novca od kupca, jest neetična praksa i takvih bi proizvođača trebalo biti čim manje, pa i pritiskom i osudom! Naša civilizacija može živjeti itekako sretno (sretnije) s manje hedonizma i stvari uza se.
***
Proizvodi će ubuduće morati biti popravljiviji
Ne budu li takvi, samo će rasti naš otpad, a padati održivost! Naime, već i ova EU direktiva će potaći naredna, zahtjevnija, zakonska rješenja – pravo potrošača na kvalitetan, popravljiviji i trajniji proizvod! Ako ste mlađi među nama, možda ćete se začuditi kad čujete da se zakonom prisiljava proizvođače na – kvalitetu. Nije li samo po sebi normalno očekivati da se proizvod tijekom korištenja da popravljati! Nije, zapravo jest, ali nije! U „starom nenormalnom kao novonormalnom“ društvu, ukotvio se stav kako se stvari oko mene/na meni trebaju ubrzano zamjenjivati novima, čim se jednom pokvare ili moda na to pozove. Od servisera ste često čuli: „ To ne treba popravljati. Isplativije vam je kupiti novo!“. Formula je dugo funkcionirala: u 10-ak godina čovjek kupi dva (polu-kvalitetna) hladnjaka, a ne samo jedan (kvalitetan). Model je osmišljen pred 40-ak godina, kada su i globalizacija i neoliberalizam krenuli svijetom!
Naravno i dijelovi trebaju biti zamjenjivi i popravljivi, a ne samo (skupi) sklopovi! Krajem 20. st. izumljena je „spasonosna logika“ lego-kocaka. U tili čas zamijeni se čitav sklop ili čak čitava stvar! Popravljanje led-lustera, kompleksnog sklopa televizora, nečeg na automobilu, sata.. danas baš tako funkcionira. Naravno da nam to nameće golem otpad, a troši resurse.
Trebamo reafirmirati profesiju servisera – razvijati nova zanimanja i sačuvati stara, onih ljudi koji „umiju popraviti“. Popravka i prepravaka skoro da i nema. Servisni obrti su skoro nestali. U Hrvatskoj se (odnedavno) brzo razvijaju samo radnje za popravak i prepravak tekstila, što je za pozdraviti. I zna se zašto je tako – osiromašeni sloj nema novca za novo.
G. Tudor, autor – Rastoke u kasnu jesen
Može li se razdoblje trajanja proizvoda produljiti osjetno iznad jamstvenog roka?!
U pučanstvu i biznisuudomaćio se stav da je ekonomski vijek trajanja predmeta smije biti kratak, osjetno kraći nego u 60-im i 70-im. Pa zar vijek trajanja nekih marki/tipova nije danas samo malo dulji od jamstvenog roka?! „Ovi kuhinjski uređaji trajat će vam do desetak godina“, saopćio mi je neki dan prodavač za jednu marku hladnjaka. Koliko je nekad trajala Bosh perilica ili stari dobri televizor Grunding? Triput više od današnjih proizvoda! I bilo je moguće izvršiti i sasvim mali popravak na njima. Koliko traje uložak-nožić za brijanje (od onog najrazvikanijeg proizvođača na svijetu), ako kupite tzv. ekonomično pakiranje od 12 komada. Pet do sedam brijanja, nakon čega počne grebanje i čupanje, a nestane lakog skidanja dlačica. A koliko traje četkica za zube? Manje od mjesec dana!!!
A plansku ugradbu nekvalitenih rješenja i materijala, tzv „ugrađeni kvar“, treba brzo i ispravno prepoznavati. Pojedini proizvođači planiraju trajnost dijelova/sklopova na kraći rok, ne bi li se kupac naveo na brzo/brže vraćanje sa zahtjevom za popravak ili čak kupnju novog proizvoda. Takvo poslovanje radi protiv načela društveno odgovornog.
Trajniji proizvodi omogućuju da se proizvod predaje od mene drugome, dalje na korištenje, iz ruke u ruku. Produljenje lanca korištenja postiže se na više načine: darivanjem, kupnjom second-hand , rentiranjem, dobrosusjedskom posudbom, zajedičkoj kupnji stroja i sl.
Filozofija „4R“ fascinira svojom cjelovitošću. Reduce (smanji kupovinu) & Repair (popravi staro) & Reuse (omogući novu upotrebu proizvoda, na način da rabljeni proizvod prepustiš drugom; uložit ćeš i vrijeme i energiju da pronađeš osobu-budućeg korisnika. Tek na kraju punog vijeka korištenja – dolazi ono poznato Recycle – oporaba odbačenog proizvoda u novu sirovinu. Afirmirat će se uskoro i drugi Re.
Zašto moram biti vlasnik da bih bio korisnik? Zašto jedini vlasnik?
Ni jedan proizvod ne treba odbaciti u otpad, dok se ne iscrpe sve mogućnosti u traženju osobe koja bi ga rado preuzela na daljnje korištenje.
Treba afirmirati filozofiju „uzastopnih vlasnika“ i „lanca dugog korištenja“; uvijek postoji neka druga osoba kojoj će rabljeni proizvod biti dovoljno dobar.
I na kraju, ako se predmeti zajme, a ne kupuje, i tada će biti manje stvari na svijetu,. Posudba susjed susjedu, najam alata u Bauhausu, zajednička kupnja nečeg u krugu više prijatelja ili rodbine, zašto ne ?
Zašto je poticana i povećana potrošnja i proizvodanja toliko opstala, pola vijeka, bez pokušaja da suspregne?
Redukcija kvalitete donosi jeftiniju proizvodnju, a time i cjenovno prihvatljiviji proizvod. Osiromašeni srednji i niži sloj nema izbora, kupuje, kupuje ono jeftino jer mora! I unaprijed ga se „navine“ na požurenu drugu kupnju, jer nakon X vremena prvi proizvod se pokvari ili dođe nova moda. Planski isproducirani modni trendovi potiču stalnu kupnju novog i novog. „Robica za jedno ljeto“ popunjava nam izloge, štandove, kataloge – 100%! Nevjerojatne količine otpada prosljeđuju se tamo-nekome da ih pospremi, i što dalje od „naše kuće“. Još uvijek proizvođači ne haju mnogo za to, ali jednog dana morat će brinuti i za sve ono što ostaje iza potrošača njihove robe!
Stalna težnja sektora gospodarstva ka povećanju rasta, prodaje i profita, sve više se pokazuje u punom blijedom svjetlu, popraćena sa previše negativnih nus-efekata. Mjerenje blagostanja nacije kroz kriterij (obaveznog) rasta BDP, nije dostatno, i krivo je, jer ne govori ništa o pravom holističkom blagostanju sreći čovjeka.
Posljedice po održivost su prevelike
Gomile i gomile… goleme količine otpada naslagane su po svijetu, nemilosrdno odmiče „raubanje“ resursa Zemlje i jeftinog rada milijardi Zemljana.
I zato je donošenje ovog EU zakona toliko važno, jer naznačuje nove, posve drugačije filozofije!
Možda je ovo san kojeg ću opet jednom za pet ili godina sanjati. Ali neka. Kako je kazao Oscar Wilde: „sanjari vide zoru prije drugih.“
Za dobar život ne treba nam mnogo. A i bez toga bi nekako prošli. (Dušan Radović, kultni beogradski radijski voditelj, od prije 50-ak godina)
Goran Tudor Urednik portala, pokretač projekata i promotor DOP i OR, poduzetnik, menadžer, višestruki autor, volonter i dobrotvor
Europska komisija poduzela je u srijedu, 22.03.23. korak prema boljoj zaštiti potrošača u EU, predlažući dva nova zakona: za rješavanje nejasnih i obmanjujućih ekoloških tvrdnji i promicanje popravka proizvoda.
Prema Prijedlogu Direktive o novim pravilima o dokazivanju zelenih tvrdnji, potrošači će dobiti veću jasnoću i pouzdanost, te kvalitetnije informacije za odabir ekološki prihvatljivih proizvoda i usluga. Tvrtke će također imati koristi jer će potrošači lakše prepoznati i nagraditi one koji se istinski trude poboljšati ekološku održivost svojih proizvoda. To bi im trebalo omogućiti povećane prodaje bez nepoštene konkurencije. Na taj će način prijedlog pomoći uspostaviti jednake uvjete za sve kada je riječ o informacijama o ekološkoj učinkovitosti proizvoda.
Riječ je o trećem paketu prijedloga o kružnom gospodarstvu. Prvi i drugi paket kružnog gospodarstva usvojeni su u ožujku i studenom 2022. Prvi paket uključivao je novu predloženu Uredbu o ekodizajnu za održive proizvode, Strategiju EU-a za održivi i kružni tekstil i predloženu Direktivu o zaštiti potrošača o osnaživanju potrošača u zelenoj tranziciji. Drugi paket uključivao je prijedloge Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu, komunikaciju o biorazgradivoj plastici, plastici na biološkoj osnovi i kompostirajućoj plastici te predloženu Uredbu o certificiranju EU-a za uklanjanje ugljika.
Pouzdane, usporedive i provjerljive informacije za potrošače
Studija Komisije iz 2020. istaknula je da je 53,3% ispitanih ekoloških tvrdnji u EU bilo nejasno, obmanjujuće ili neutemeljeno, a 40% ih je bilo nepotkrijepljeno. Nepostojanje zajedničkih pravila za tvrtke koje iznose dobrovoljne ekološke tvrdnje dovodi do ‘greenwashinga’ i stvara nejednake uvjete na tržištu EU-a, na štetu istinski održivih tvrtki.
Prema prijedlogu, kada se tvrtke odluče za ‘zelenu tvrdnju’ o svojim proizvodima ili uslugama, morat će poštovati minimalne norme o tome kako potkrijepljuju te tvrdnje i kako ih komuniciraju.
Prijedlog cilja na eksplicitne tvrdnje, kao što su, na primjer: ‘majica od recikliranih plastičnih boca’, ‘isporuka uz naknadu CO2’, ‘ambalaža od 30% reciklirane plastike’ ili ‘krema za sunčanje prihvatljiva za oceane’. Također se nastoji uhvatiti u koštac s proliferacijom oznaka, kao i novih javnih i privatnih oznaka zaštite okoliša. Pokriva sve dobrovoljne tvrdnje o utjecajima na okoliš, aspektima ili izvedbi proizvoda, usluge ili samog trgovca. Međutim, isključuje tvrdnje koje su obuhvaćene postojećim pravilima EU-a, kao što je EU Ecolabel ili logo organske hrane, jer postojeći zakoni već osiguravaju da su te regulirane tvrdnje pouzdane.
Prije nego što tvrtke potrošačima priopće bilo koju od obuhvaćenih vrsta ‘zelenih tvrdnji’, takve će tvrdnje morati biti neovisno provjerene i dokazane znanstvenim dokazima. Kao dio znanstvene analize, tvrtke će identificirati utjecaje na okoliš koji su stvarno relevantni za njihov proizvod, kao i identificirati sve moguće kompromise, kako bi dale potpunu i točnu sliku.
Jasna i usklađena pravila i oznake
Nekoliko pravila će osigurati da se zahtjevi jasno komuniciraju. Na primjer, tvrdnje ili oznake koje koriste agregirano ocjenjivanje ukupnog utjecaja proizvoda na okoliš više neće biti dopuštene, osim ako nisu postavljene u pravilima EU-a. Ako se proizvodi ili organizacije uspoređuju s drugima, takve se usporedbe trebaju temeljiti na ekvivalentnim informacijama i podacima.
Prijedlogom će se regulirati i oznake zaštite okoliša. Trenutno postoji najmanje 230 različitih oznaka i postoje dokazi da to dovodi do zbunjenosti i nepovjerenja potrošača. Kako bi se kontroliralo širenje takvih oznaka, novi javni sustavi označavanja neće biti dopušteni, osim ako nisu razvijeni na razini EU-a, a svaki novi privatni sustav morat će pokazati veću ekološku ambiciju od postojećih i dobiti prethodno odobrenje da bi bio dopušten. Postoje detaljna pravila o oznakama zaštite okoliša općenito: one također moraju biti pouzdane, transparentne, neovisno provjerene i redovito pregledavane.
Pravo na popravak proizvoda
Inicijativom „pravo na popravak” dopunjuje se više drugih prijedloga Komisije za održivu potrošnju tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda, čime se uspostavlja okvir za istinsko pravo na popravak u cijelom EU-u.
Tijekom posljednjih desetljeća često smo neispravne proizvode zamjenjivali umjesto da ih popravimo, a potrošači nisu imali dovoljan poticaj da ih poprave nakon isteka jamstva. Sad će se potrošačima popravak olakšati i učiniti isplativijim nego kupnja novog proizvoda. Osim toga, veća potražnja potaknut će oporavak sektora popravaka, a proizvođači i prodavatelji imat će poticaj za razvijanje održivijih poslovnih modela.
Nedavno istraživanje Eurobarometra pokazalo je da 77 % Europljana smatra da su i oni odgovorni za ograničavanje klimatskih promjena. Godišnje u EU nastane 35 milijuna tona otpada i 261 milijun tona emisija stakleničkih plinova, a odbaci se 30 milijuna tona resursa. Procjenjuje se da se godišnje potroši 12 milijardi eura na nove uređaje iako su se stari mogli popraviti. Stoga se na temelju ove inicijative u EU očekuje rast ulaganja u iznosu od 4,8 milijardi eura.
Pokušaj je to EU-a da poveća svijest europskih potrošača o mogućnostima popravka, što je ključno za kružno gospodarstvo. Nevladine organizacije posebno pozdravljaju obvezu svake države članice da stvori internetsku platformu s popisom servisera, obnavljača i kupaca rabljenih uređaja. Takav registar pomoći će potrošačima da lakše nađu opcije za popravak, pojednostaviti kružno ponašanje i legitimizirati ulogu neovisnih servisera.
Ovaj će prijedlog doprinijeti postizanju cilja Europske komisije da Europa do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent. To se može ostvariti samo ako potrošnja i proizvodnja postanu održivije.
Narcisa, proljetnica koja simbolizira nadu i buđenje novoga života, postala je zaštitni znak borbe protiv raka dojke. Prenosi nam poruku o važnosti redovitih pregleda i ranog otkrivanja ove bolesti. Redovitim pregledom koji uključuje samopregled, mamografiju te ultrazvučni pregled, rak dojke se može otkriti u ranom stadiju, kada su šanse za izlječenje i preživljenje mnogo veće.
Već tradicionalno, svake prve subote proljeća, obilježava se Dan narcisa. To je spoj humanitarne akcije i javnozdravstvene kampanje, koji je pokrenula Hrvatska liga protiv raka. Cilj akcije je podizanje svijesti o važnosti preventivnih pregleda dojki u svrhu ranog otkrivanja raka dojke i, posljedično, smanjenja smrtnosti. Tog se dana prodaju narcise, a prikupljena sredstva namijenjena su prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke. Ova manifestacija održava se pod zajedničkim sloganom u svim gradovima Hrvatske koji imaju klubove žena liječenih i operiranih na dojci.
Akcija Dan narcisa upozorava na važnost prevencije jedne od najčešćih smrtonosnih bolesti u žena – raka dojke.
29. Dan narcisa na Trgu bana Jelačića i na Cvjetnom trgu
Hrvatska liga protiv raka, Grad Zagreb i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, pozivaju sve građane da im se pridruže na 29. Danu narcisa u subotu, 22. ožujka od 10.00 do 13.00 sati kao i u drugim brojnim mjestima diljem Hrvatske. Više…
U proteklih gotovo 29 godina napravljeni su značajni pomaci u podizanju svijesti žena, ali i cjelokupne javnosti o izazovu raka dojke, no uvijek ima mjesta za unapređenje, stoga je ovo poziv i prilika svim institucijama, udrugama i pojedincima da se aktivno uključe.
Već dulje vremena rak dojke ubrajamo u vodeće uzroke raka u žena po pojavnosti i smrtnosti. Iako se najčešće pojavljuje u žena iznad pedesete godine života, mogu oboljeti i znatno mlađe žene, ali i muškarci. Prema posljednjim dostupnim podatcima Registra za rak HZJZ-a, za 2022. godinu, u gradu Zagrebu su zabilježene 693 novooboljele žene, a u Republici Hrvatskoj njih 3.088. Sukladno podatcima o smrtnosti u Zagrebu je od raka dojke u istoj godini umrlo 146 žena, dok je u RH umrlo njih 647.
Čimbenici rizika povezani s nastankom i razvojem raka dojke su: dob, prva menstruacija prije 12. godine, zadnja menstruacija iza 50. godine života, genetski (rak dojke u obitelji), nerađanje ili pak rađanje prvog djeteta iza 30. godine. Uz prethodno navedene, postoji i čitav niz čimbenika kojima se izlažemo tijekom života, a to su: neujednačena prehrana, nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje, neprimjerena konzumacija alkohola i stres. Na iste, uz malo truda i volje, možemo utjecati te tako očuvati vlastito zdravlje.
Dan narcisa je prilika da se podsjetimo kako je potrebno na vrijeme početi brinuti o svom zdravlju, ali i u većoj mjeri pomoći onima koji su već oboljeli.
Sat za planet Zemlju jednostavna je ideja koja je brzo postala globalni događaj. Na jedan sat posljednje subote u ožujku u 20.30 po lokalnom vremenu, milijuni ljudi širom svijeta isključuju svjetla kako bi simbolički izrazili podršku Zemlji.
Sat za planet Zemlju (Earth Hour) je velika globalna kampanja zaštite klime i okoliša koju je pokrenuo World Wide Fund for Nature. Prva kampanja održana je 31. ožujka 2007. u Australiji, a organizirao ju je WWF zajedno s tabloidom The Sydney Morning Herald. Više od 2,2 milijuna australskih kućanstava sudjelovalo je u toj prvoj kampanji te gašenjem svjetla u svojim domovima na sat vremena poslalo poruku o nužnosti zaštite klime.
Već sljedeće godine kampanji se pridružio ogroman broj zemalja i gradova diljem svijeta. Danas je Sat za planet Zemlju najveća globalna kampanja za zaštitu klime i okoliša u svijetu.
Misija kampanje – Sat za planet Zemlju
U srži kampanje je ideja: 60 minuta tame – kako bi drugi mogli vidjeti svjetlo.
Bitan saveznik protiv klimatske krize je priroda. Pa ipak, prirodu konstantno ugrožavamo i gubimo alarmantnom brzinom. Izlažući biljne i životinjske vrste opasnosti od izumiranja i stavljamo čovječanstvo u ozbiljnu opasnost ugrožavajući svoje domove i pristup osnovnim potrepštinama kao što su hrana, čista voda i okoliš pogodan za život. Stoga hitno moramo dati prioritet oporavku prirode uz oporavak klime, s ciljem da do 2030. ovo desetljeće završimo s više prirode nego što smo ga započeli, a ne s manje.
Pa gdje se tu uklapa Sat za planet Zemlju? Usred užurbanosti našeg svakodnevnog života lako je previdjeti klimatske i prirodne krize s kojima se suočavamo. Stoga je cilj kampanje – biti globalni podsjetnik na važnost našeg planeta, potrebu da ga zaštitimo i upozoriti kako malo vremena imamo za to.
Nakon godine s brojnim vremenskim nepogodama, energetskom krizom temeljenom na ovisnosti o fosilnim gorivima te ratovima i globalnim geopolitičkim promjenama, kampanja za 2023. izuzetno je važna. Sat za planet Zemlju poziva na odlučnije mjere za zaštitu klime, jer klimatska kriza ne čeka.
#BiggestHourForEarth
Pridružite se!
Svake godine ljudi diljem svijeta zajedno odbrojavaju kako bi proslavili Sat za planet Zemlju i poduzeli jednu legendarnu akciju: ugasili svjetla. Zvuči jednostavno, no značenje je mnogo veće. To je simbol jedinstva. To je simbol nade. To je demonstracija snage kolektivnog djelovanja za zajedničku budućnost i budućnost planeta.
Pridružite se i vi ove subote ––—najvećem satu za Zemlju. Ugasite svjetla i provedite 60 minuta čineći nešto pozitivno za naš planet:
Saznajte više o našem planetu – Malo dodatnog znanja može mnogo doprinijeti – svjesnost je ipak prvi korak prije akcije. Stoga provedite sat produbljujući svoje razumijevanje našeg planeta, prijetnji s kojima se suočavamo i onoga što možete učiniti da pomognete!
Naš prijedlog – pročitajte: Iskoristimo novi duh i pokažimo zahvalnost Zemlji
Ponovno se povežite s našim planetom – Provođenje vremena u prirodi jedan je od najboljih načina da cijenite naš planet i dobijete inspiraciju da ga zaštitite – stoga krenite van sa svojim prijateljima i obitelji!
Naš prijedlog: Doživimo Hrvatsku, hodom!
Obnovite naš planet – Oznojite se i zaprljajte ruke šezdeset minuta kako bi naš planet ostao čist i zelen! – Inspirirajte se
Nadahnite druge da se brinu za naš planet – ovu kampanju su uvijek pokretali ljudi – i ne morate biti Greta Thunberg ili David Attenborough da biste inspirirali druge na djelovanje. Bilo da krenete s prijateljem, partnerom, vašom djecom ili vašom zajednicom, vi igrate ključnu ulogu u tome da se 8 milijardi ljudi počne više brinuti o našem planetu! – Postanite suradnik odgovorno.hr
Prisustvujte događaju Sat za planet Zemlju – Proslavite sa svojom zajednicom – virtualno ili osobno – i budite dio #BiggestHourForEarth, bez obzira gdje se nalazite u svijetu!
Organizirajte prigodni događaj i uključite svoju zajednicu – Sat za planet Zemlju svoju je snagu oduvijek crpio iz ljudi. Okupljajući svoju zajednicu – bilo virtualno ili fizički – možete pomoći u stvaranju #BiggestHourForEarth!
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.