Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja uspostavilo je Etički kodeks kao jedan od mehanizama koji trebaju zaštiti potrošače – stvaranjem sigurnog okruženja za njih te omogućiti pouzdano i transparentno uvođenje eura u Republici Hrvatskoj. Od svakog poslovnog subjekta očekuje se da posluje u skladu s načelima Etičkog kodeksa te na taj način kontinuirano doprinosi transparentnosti i zaštiti potrošača u procesu uvođenja eura. Svi poslovni subjekti koji posluju u izravnom odnosu s potrošačima pozvani su pristupiti Etičkom kodeksu jer činom pristupanja svojim potrošačima jamče da će transparentno i pouzdano poslovati. Pristupanje Etičkom kodeksu je dobrovoljno i potpuno besplatno. U prilogu je tekst Etičkog kodeksa te na linku više informacija: https://mingor.gov.hr/vijesti/objavljen-eticki-kodeks-za-zamjenu-hrvatske-kune-eurom/8878 Poslovni subjekti moći će zatražiti pristupanje Etičkom kodeksu online od kolovoza 2022. do prosinca 2023. Popis poslovnih subjekata koji pristupe Etičkom kodeksu bit će javno dostupan na internetskoj stranici www.euro.hr.
ETIČKI KODEKS
Etički kodeks utvrđuje načine postupanja poslovnih subjekata u svrhu pouzdanog i transparentnog uvođenja eura u Republici Hrvatskoj, s ciljem stvaranja povjerenja i sigurnog okruženja za potrošače.
Etički kodeks namijenjen je svakom poslovnom subjektu u nefinancijskom i financijskom sektoru, koji radi u Republici Hrvatskoj i posluje u izravnom odnosu s potrošačima.
S danom pristupanja Etičkom kodeksu, poslovni subjekt stječe pravo na postavljanje vizualne identifikacijske oznake te prihvaća i jamči provedbu načela Etičkog kodeksa:
postupak uvođenja eura neće se zloupotrijebiti za neopravdano povećanje cijena roba i usluga unatoč tome što se cijene formiraju na temelju ponude i potražnje na slobodnom tržištu;
preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti te zaokruživanje istih obavljat će se isključivo po fiksnom tečaju konverzije u njegovom punom brojčanom iznosu te u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja;
na prodajnim mjestima i mjestima pružanja usluga odnosno na internetskim stranicama, dvojno će se iskazati cijene i drugi novčani iskazi vrijednosti za sve robe i usluge u kuni i u euru u razdoblju dvojnog iskazivanja cijena, od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2023.;
prilikom provođenja promotivnih i marketinških aktivnosti prikazivat će se dvojno iskazane cijene i drugi novčani iskazi vrijednosti uvijek prikazujući i fiksni tečaj konverzije;
fiksni tečaj konverzije bit će istaknut na računima, u prodajnom prostoru, mjestu pružanja usluga odnosno na internetskim stranicama na jasan, čitljiv, vidljiv i lako uočljiv način s ciljem što jednostavnijeg preračunavanja i usporedbe cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti za potrošače;
radnici poslovnog subjekta bit će pravodobno informirani i osposobljeni vezano uz postupak uvođenja eura kako bi potrošačima na što transparentniji način objasnili pravila o preračunavanju i zaokruživanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti te dvojnom iskazivanju u okviru svoje djelatnosti;
u razdoblju dvojnog optjecaja posebna pažnja posvetit će se pravilnom i jasnom preračunavanju ostatka iznosa koji se mora vratiti potrošaču u eurima.
Vizualna identifikacijska oznaka – logotip i slogan, bit će postavljena na prodajna mjesta i mjesta pružanja usluga odnosno na internetske stranice, uključujući postavljanje vizualne identifikacijske oznake i prilikom provođenja promotivnih i marketinških aktivnosti.
Prestanak obveze primjene Etičkog kodeksa nastupa s danom 31.12.2023., ili s danom oduzimanja prava na isticanje vizualne identifikacijske oznake, ili s danom prestanka postojanja pravne osobnosti.
Popis aktivnih poslovnih subjekata koji su pristupili Etičkom kodeksu bit će javno dostupan na službenoj internetskoj stranici eura www.euro.hr.
Zagrljaj povjerenja: Danijel Đurđević iz DD Klasje i Slađana Novaković iz Croatia osiguranja / Svečanost u Osijeku, 28. lipnja 2022. / Foto-arhiv Zaklade Vaša pošta
Pružajući snagu drugima i mi postajemo jači.
Zaklada „Vaša pošta“ dodijelila je potrebitim mladima 500. policu životnog osiguranja. Društveno odgovorno poslovanje je – uz digitalizaciju, okosnica razvoja Hrvatske pošte i pokretač brojnih projekata. Zaklada „Vaša pošta“, koju je Hrvatska pošta pokrenula 2010. godine, sigurno je jedan od najboljih primjera društveno odgovornog poslovanja na ovim prostorima. U 12 godina predanog rada Zaklada je postala sinonim za trajnu i sigurnu pomoć djeci i mladima iz sustava socijalne skrbi, a pokrenut je i čitav niz projekata koji su se vrlo brzo pokazali kao važni i korisni – i za državu i za njezine najpotrebitije članove.
Hrvatska pošta ušla je u dječje domove diljem Hrvatske dobro osmišljenim projektima i do danas postigla zapažene rezultate zbog kojih je i višestruko nagrađivana. Pokrenuta je nova era pozitivnih utjecaja na živote djece i mladih koji tijekom odrastanja, nažalost, nisu imali potporu svojih obitelji. Upravo su životni uspjesi tih mladih ljudi najbolji pokazatelj snage koju društveno odgovorno poslovanje može imati. Većina štićenika dječjih domova prošla je trnovit životni put, a svoj najveći uspjeh vide u potpunoj samostalnosti i sposobnosti da stvore vlastite obitelji o kojima su, odrastajući u dječjim domovima, potiho sanjali i maštali.
Za to je trebalo imati jasnu viziju i biti spreman usvajati nova znanja te osmisliti ideju i stvoriti potpuno novu priču koja pomiče granice. Hrvatska pošta je promišljenim angažmanom ostvarenim u svojoj Zakladi pokazala da ima snagu, sposobnost i vještine koje su je dovele do sjajnih rezultata i 500. djeteta kojem je pružena pomoć.
Ova jubilarna 500. sretna vijest stigla je u Dječji dom „Klasje“ u Osijeku i izmamila osmijeh svim nazočnima, koji su se okupili na svečanosti 28. lipnja u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića povodom proslave 150. obljetnice postojanja ove ustanove.
Zaklada „Vaša pošta“ rado je viđen gost u svim dječjim domovima diljem Hrvatske. Postali smo nositelji lijepih i sretnih vijesti što se u konačnici i uklapa u temeljno poštarsko poslovanje: BITI GLASNIK!
A biti prepoznat kao glasnik samo dobrih vijesti – to je pravi uspjeh!
Prilog emitiran u emisiji Exkluziv.
O Zakladi „Vaša pošta“ tijekom 12 godina
Pod ovim sloganom Zaklada „Vaša pošta“ već 12 godina pomaže štićenicima dječjih domova u najizazovnijem trenutku – na početku samostalnog života, nakon izlaska iz ustanove doma. Naime, nakon napuštanja doma štićenici počinju samostalan živo, što je oduvijek, a posebno danas u ova neizvjesna vremena, pravi izazov. Bez pomoći obitelji, bez novca i zaposlenja, taj je problem i pritisak doista teško premostiti; upravo na toj ideji stvaranja boljeg i humanijeg svijeta za potrebitu djecu nastala i Zaklada „Vaša pošta“. Njezina je zadaća da još za vrijeme boravka djece u domu nalazi donatore, koji na ime svakog od njih pojedinačno uplaćuju police životnog osiguranja vrijedne 6000 eura. Isplata tih sredstava obavlja se u mjesečnim obrocima tijekom dvije godine po izlasku iz doma, kako bi imali osigurana sredstva za podmirenje osnovnih životnih troškova. Unatoč činjenici što su najveći pojedinačni donatori Hrvatska pošta kao osnivač te Croatia osiguranje kao partner Zaklade „Vaša pošta“, sasvim je jasno da ova ideja ne bi bila dugoročno održiva bez velikog odaziva i snažne potpore brojnih donatora i podupiratelja Zaklade.
Zahvalni smo svima koji su podržali ovu ideju
i spremno stali uz djecu iz dječjih domova diljem Hrvatske.
U zajedništvu idemo dalje!
Na popisu donatora nalaze se brojne tvrtke, fizičke osobe, gradovi, općine i županije te udruge civilnog društva. Transparentno poslovanje, međusobno povjerenje i sinergija ključ su uspjeha Zaklade „Vaša pošta“ i svih njezinih suradnika.
Online kampanju Stop nasipavanju pokrenuli su Sunce, Zelena Istra i WWF Adria / Foto: Udruga Sunce
Jesu li egoizam pojedinaca i nezakonito ponašanje zaustavljivi?Događaji na našoj obali upućuju na to da je društvo uglavnom nemoćno, a država uglavnom neučinkovita. Hrvatska ima kratke plaže i malo plaža za ovoliki turizam i problem se rješava ad hoc, nasipavanjem zakonskog obalnog pojasa, „noćnim akcijama“, „tihim dogovorima“ …
„Svako proljeće bageri „pripremaju“ obalu za sezonu. Ruju se škrape, kamioni istresaju zemlju i kamenja u plićake, miješa se beton i betonizira svaki kamenčić. Svjedoče tome i brojne prijave koje svakodnevno zaprimamo na Zeleni telefon (072 – 123 – 456). Proteklih pet godina zaprimljeno je više od 350 prijava o devastaciji obale“, ističu u splitskoj Udruzi Sunce.
Upravo iz tog razloga, u svibnju 2022. pokrenute su zajedničke snage udruga Sunce i Zelena Istra te Fonda WWF Adria u kampanju „Stop nasipavanju“. Ciljevi su višestruki:
osvijestiti široku javnost o rješenjima koja u svrhu zaštite
potaknuti državu na
učinkovito upravljanje morskim okolišem
kampanjom se želi, također, ojačati pozitivna percepcija javnosti o ulozi okolišnih organizacija civilnog društva u donošenju i kreiranju politika i akata koji se odnose na upravljanje morskim okolišem, vođene načelima zaštite okoliša.
Bager na makarskoj plaži / Foto: Udruga Sunce
Kako Hrvatska rješava problem nedovoljne duljine plaža?
„Prosječna je duljina obale hrvatskih plaža 370 m, što ih uvrštava među najkraće plaže na svijetu (Carević, 2020). Stoga se priobalne općine i gradovi odlučuju na stvaranje sve većeg broja novih plaža i/ili na proširenje kapaciteta postojećih, kako bi, prema vlastitoj procjeni, zadovoljile potrebe rastućeg broja turista. U nedostatku financijskih sredstava za izvedbu cjelovitog projekta gradnje plaže, jedinice lokalne samouprave redovito se odlučuju za naizgled jeftiniju praksu ad hoc nasipanjem plaža. Bez elemenata koji bi osigurali stabilnost i otpornost na utjecaj valova, tako formirane plaže „plešu“ jedno ljeto. U najboljem slučaju traju jednu ljetnu sezonu, a potom ih zimske oluje naprosto odnesu“, ističu u Udruzi Sunce.
***
Nasipavanje plaža / Foto: Udruga Sunce
„Kada bismo vidjeli kamion koji na škrape i u more ispusti cijelu silinu zemlje i kamenja pretpostavljali smo da je došlo do štete u okolišu, no nismo znali što se točno događa pod morem i zašto je to pogrešno. U okviru projekta „Sačuvajmo ekosustave Jadranskog mora aktivnim sudjelovanjem – SEAS“ upustili smo se u istraživanje utjecaja nasipavanja obale i dohranjivanja plaža na morske pridnene zajednice pod palicom stručnjakinje dr. sc. Silvije Kipson. Pregledni rad dr. sc. Kipson pruža nam prozor u podmorje i navodi primjere kako korištenje neadekvatnog materijala za nasipavanje plaže dovodi do različitih promjena biogeokemije okoliša koji time prestaje biti pogodno stanište za dotadašnje organizme.“ – naglašava Ivana Krstulović Baković, voditeljica projekta SEAS u Suncu.
***
„Računica je jednostavna, neadekvatno ad hoc nasipavanje može prouzročiti značajnu ekološku i ekonomsku štetu. Neodrživost takvih zahvata i posljedice koje nasuti materijali ostavljaju na okoliš upravo su ono na što ova kampanja upozorava.“ – kaže Irena Burba, predsjednica udruge Zelena Istra.
Država slabo nadzire, ne traži povrat u prijašnje stanje…
Veliki je problem i nedostatak inspekcijskih kapaciteta koji dovodi do nesankcioniranja bespravne gradnje i trajnih devastacija prostora. Izrazito je problematično i to što, nakon već izvršenih bespravnih radnji na morskoj obali, rijetko bude naložena mjera povrata u prijašnje stanje. Štoviše, mnogi se postupci ozakone provođenjem postupaka procjene utjecaja na okoliš nakon što je nasipavanje već provedeno.
***
„Prošle godine dobili smo prijavu zbog nasipavanja obale i mora na Krknjašima kod Drvenika. Iako je komunalno redarstvo provelo određene mjere protiv počinitelja, nasipani materijal ostao je na lokaciji dok ga more nije samo odnijelo. Tako je nasipavanjem obale uništen i morski ekosustav na lokaciji.“ – objasnila je Hajdi Biuk, pravnica Sunca.
***
„Svjedočimo kako brojni pojedinci, koji nisu ishodili potrebne dozvole, nasipavaju obalu, a uvidom u Obalni plan Splitsko-dalmatinske županije, evidentno je da se i oni kojima je povjerena briga o pomorskom dobru priklanjanju jeftinijim i bržim rješenjima koja su dugoročno neodrživa. Stoga se pitamo, do kada će se nastaviti svojevoljno betoniziranje i nasipavanje obale, a bez trajnih posljedica?“ – dodala je Ivana Krstulović Baković.
Nasipavanje obale i mora na Krknjašima kod Drvenika / Foto: Udruga Sunce
Na pogrešni odnos čovjeka prema jadranskim plažama pravni tim Sunca upozoravao je još 2020. kada je naveo propise te pravne korake koje građani mogu poduzeti primijete li devastaciju obale.
Ipak, Sunce svjedoči i nekim dobrim primjerima iz prakse kada su nadležna tijela u inspekcijskom postupku svoje ovlasti koristila u svrhu zaštite okoliša, i to u Seget Vranjicu i Makarskoj.
Kampanja Stop nasipavanju nastala je u sklopu projekta Sačuvajmo Ekosustave Jadranskog mora Aktivnim Sudjelovanjem – SEAS. Projekt SEAS Udruga Sunce provodi uz financijsku podršku Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova, a projektni partneri su WWF Adria, Udruga Zelena Istra, Urbanex d.o.o. i University of South-Eastern Norway (USN).
Reference: EKOVJESNIK Cijeli članak pročitajte OVDJE
Opaska: naslov, uvodnik, podnaslovi urednički prilagođeni za portal www.odgovorno.hr
Tko misli o robotima, neka misli i o ljudima! Program zajamčenog zaposlenja mogao bi pomoći cijeloj privredi da napravi tranziciju ka radnom tjednu od 35 ili 30 radnih sati. Istovremeno, zajamčeni dohodak, ta davna ideja, u ovom vremenu ponovno dobiva na aktualnosti; djelomično su taj model već okušale Finska i drugi. U eri robotizacije što će u društvu i sami sa sobom raditi milijarde ljudi? Poznato je da je robotizacija u prvoj fazi u Americi odnijela već između 5 i 7 milijuna radnih mjesta.
O svemu tome piše Marko Grdešić, u prikazu jedne nove važne knjige. Nedavno je američka ekonomistica bugarskog porijekla Pavlina Tcherneva, koja radi na sveučilištu Bard i Levy institutu u državi New York, objavila knjigu o zajamčenom zaposlenju pod naslovom The Case for a Job Guarantee. Riječ je o prijedlogu koji je povezan s tzv. Modernom monetarnom teorijom, relativno recentnom reformulacijom kejnzijanskih ekonomskih ideja o kojoj se već pisalo na ovim stranicama.
Osnovna je ideja MMT-a da državi koja kontrolira svoju valutu nikada ne može ponestati novca, tj. da uvijek može trošiti na programe koje smatra nužnim. Takve države mogu uvesti i program zajamčenog zaposlenja, tj. garantirati posao svakome tko može i želi raditi. Prema Pavlini Tchernevoj, takav bi program funkcionirao kao snažan anti-ciklički ekonomski alat. U situacijama kada privreda raste i privatni sektor zapošljava, broj ljudi u tom programu bi se smanjivao, a kada bi privatni sektor otpuštao, broj ljudi kojima bi se nudilo zajamčeno zaposlenje bi se povećavao. Osim što bi ublažio recesije, program bi ublažio i brojne troškove nezaposlenosti. Naime, nezaposlenost vodi do:
siromaštva,
odbačenosti na margine društva,
zastarijevanja vještina,
psihičkog stresa,
raznih bolesti,
ali i do alkoholizma i
obiteljskog nasilja i kriminaliteta.
Drugim riječima, mi kao društvo već snosimo troškove nezaposlenosti. Aktivnim uključivanjem tih ljudi u život zajednice bi se dobar dio ovih problema otklonio.
Prijedlog je intrigantan i za sobom povlači niz pitanja. Tcherneva je napisala kratku i pristupačnu knjigu koja daje artikulirane odgovore na većinu njih. Osim toga, na svojoj stranici je napisala i FAQ, tj. odgovore na najčešća pitanja.
Koliko bi ljudi sudjelovalo u programu zajamčenog zaposlenja?
Tcherneva procjenjuje da bi se u SAD taj broj mogao kretati između 11 i 15 milijuna ljudi (trenutno je u SAD zaposleno oko 150 milijuna ljudi). Koliko bi koštao taj program? Prema njenim procjenama, oko 1 do 1.5 posto BDP-a, što je relativno malo ako se uzmu u obzir troškovi nezaposlenosti koji se pojavljuju kroz zdravstvene probleme, kroz kriminal ili zloupotrebu droga.
Da li bi program vodio u inflaciju? Njen odgovor je ne bi, jer bi program zajamčenog zaposlenja služio kao amortizer koji stabilizira cijene. Naime, u današnjim društvima se koristi amortizer nezaposlenih čije postojanje za šire društvo ima ‘pozitivnu’ funkciju u tome što sprečava da se ekonomija pregrije. To je i eksplicitno tako s obzirom da se monetarna politika vodi tako što se pokušava ravnati prema tzv. NAIRU (non-accelerating inflation rate of unemployment), tj. prema stopi nezaposlenosti uz koju se inflacija ne ubrzava. Za Tchernevu je NAIRU loša i neutemeljena ideja jer zapravo ni same Federalne Rezerve ne znaju koliko NAIRU iznosi. Prema tome, ako postoje samo dvije opcije: koristiti amortizer nezaposlenih ili amortizer zaposlenih od strane države, onda je druga opcija ekonomski efikasnija, ali i manje okrutna. Osim toga, program zajamčenog zaposlenja ne bi konkurirao privatnom sektoru. On bi definirao minimalnu plaću i minimalne radne uvjete, ali ne bi sprečavao da privatni sektor zaposli te ljude za višu plaću.
Na kakvim bi poslovima ti ljudi radili?
Prema Tchernevoj, postoje brojne potrebe koje su danas nezbrinute, a koje privatnom sektoru nisu profitabilne. Prije svega, već ekološka kriza zahtijeva dodatnu brigu za sprečavanje požara i poplava te sanaciju njihovih posljedica, brigu za lokalnu floru i faunu te za biološku raznolikost, pošumljavanje i sprečavanje erozije tla, urbanu i organsku poljoprivredu i opskrbu hranom. Osim toga, tu su i drugi oblici skrbi za djecu, starije, za ljude s invaliditetom ili ratne veterane. Kroz program zajamčenog zaposlenja bi se mogao proširiti doseg kojeg kultura, umjetnost i obrazovanje imaju u svakodnevnom životu ljudi. Nema sumnje da bi se pojavile i druge ideje i otkrile nove potrebe kako bi se program širio.
Odgovore je djelomično dao i New Deal nakon Drugog svjetskog rata, i drugi nedavno
Za sve ideje već postoje primjeri iz prošlosti te iz različitih zemalja. Program zajamčenog zaposlenja nije privilegij koji si mogu priuštiti samo bogate zemlje, što se vidi iz nekoliko narednih primjera.
Najvažniji primjer je Rooseveltov New Deal, kojeg Tcherneva predstavlja kao nedovršenu revoluciju. Naime, možda najvažniji element te važne povijesne epizode je Civil Works Administration. Nažalost, njega je ugasio Rooseveltov savjetnik za budžet, Lewis Douglas, kojem je bilo važnije da se bori za uravnoteženi proračun, taj klasični cilj fiskalnih konzervativaca. Sam je program bio veoma popularan među običnim ljudima te se Tcherneva pita bi li ga se moglo ugasiti da je potrajao još koju godinu. Rooseveltova administracija bila je i veoma blizu da uvede radni tjedan od 30 sati, ali je taj prijedlog za dlaku izgubio glasanje u Kongresu. (Eight-hour Day Movement).
Mail Transportation, Martin Fletcher (1938), mural u poštanskom uredu u San Pedru u Kaliforniji (Wikipedia).
Ljudi s 55 ili 60 godina nisu u današnje vrijeme za baciti.
Međutim, važan je preduvjet da država kontrolira vlastitu valutu. Ako zemlja abdicira svoju monetarnu politiku ulaskom u monetarnu zajednicu kao što je Eurozona, ona gubi mogućnost da provodi ovakvu ili sličnu politiku. Manevarski se prostor drastično sužava. To je pogotovo loša vijest za Hrvatsku jer je ona zemlja u kojoj ima mnogo trajno nezaposlenih, pogotovo među starijom populacijom. Njih poslodavci izbjegavaju zaposliti (Poslodavci i zaposlenici, kome koriste fleksibilni radni aranžmani? U Hrvatskoj se opet igra na pogrešnu kartu).
Sasvim je realno pretpostaviti da bi mnogi od njih bili i voljni i kadri dati ovom društvu svoj doprinos kada bi im program zajamčenog zaposlenja to omogućio. Kako privatni sektor ionako izbjegava zaposliti te ljude, takav program mu i ne bi bio izravna konkurencija.
Temeljni dohodak ili zajamčeno zaposlenje?
Na kraju, valja spomenuti i glavnog suparnika programu zajamčenog zaposlenja, a to je zajamčeni temeljni dohodak. Za Tchernevu, gotovinski transferi poput temeljnog dohotka mogu pomoći, ali sami po sebi ne rješavaju problem nezaposlenosti. Temeljni dohodak bi dao ljudima novac, a zatim bi ih ostavio na cjedilu. Osim toga, ljudi po svojoj prirodi imaju potrebu da rade. Temeljni dohodak se čini suvremeniji jer stavlja naglasak na postmoderne forme ‘s one strane’ plaćenog rada, dok zajamčeno zaposlenje izgleda kao staromodni ostatak društva utemeljenog u laburizmu. Međutim, ovaj program bi se i sam mogao podesiti da nudi puno ili skraćeno radno vrijeme te bi mogao pomoći cijeloj privredi da napravi tranziciju ka radnom tjednu od 35 ili 30 radnih sati.
Sve u svemu, ovaj prijedlog daje mnogo materijala za zamišljanje kako bi moglo izgledati društvo budućnosti. Jesmo li sigurni da je današnji status quo bolji i efikasniji od društva kakvog predlaže ova pristupačna i kratka knjiga?
Naslovna ilustracija: Knjiga i autorica Pavlina Tcherneva (Wikipedia)
Autor je docent na Fakultetu političkih znanosti, doktorirao na Sveučilištu Wisconsin
Inovativna tvrtka Hrvatski kišobran, okrenuta snažnom održivom rastu, klijentima, zaposlenima, prirodi – ide dalje.
Da li itko voli kišu? Međutim, kiša je unijela sunce u malu obiteljsku tvrtku iz Zaprešića, Hrvatski kišobran, koja se razvila u uglednog internacionalnog proizvođača kišobrana. Njihovi se kišobrani nose u Tokiju, Londonu, Milanu, Parizu i drugim svjetskim metropolama. Uspjeli smo povećati izvoz za 100% u prvoj godini pandemije, a rast izvoza nastavio se sve do danas.
Danas obiteljsku tvrtku vodi Marin Rogić, koji ju je zajedno sa suprugom Natašom, ali i uz sudjelovanje svih zaposlenih, unaprijedio tvrtku, okrenuo je proizvodnji i izvozu, inovacijama i kreativnom oplemenjivanju proizvoda. U razgovoru s njime pokušavamo otkriti tajnu uspjeha zaprešićke tvrtke.
Tvrtka je osnovana prije više od 30 godina i bavila se prodajom robe široke potrošnje, pa između ostaloga i kišobrana uvezenih iz Kine. Onda, prije više od desetljeća, Hrvatski kišobran je kao određenu antirecesijsku mjeru i mjeru za povećanje broja zaposlenih predstavio brend pod istim nazivom – Hrvatski kišobran. Daleko je iza njih vrijeme kada su se prvi njihovi kišobrani proizvodili u kaznionici u Lipovici. Danas imaju suvremeni pogon u Zaprešiću.
Dio proizvodnje Hrvatskog kišobrana čine dizajnirani kišobrani, oslikani nizom zanimljivih motiva unutar više tematskih cjelina, poput sporta, slikarstva, fizike, hrvatskih gradova, hrvatske kulturne baštine i drugih. Kupci uz pomoć konfiguratora mogu i sami dizajnirati svoj jedinstveni kišobran ili kupiti neki od kišobrana koji su osmislili poznati hrvatski dizajneri.
NAČELA POSLOVNE EKSPANZIJE
Možete li ukratko predstaviti svoje poduzeće: koliko imate zaposlenih, otkad proizvodite kišobrane, kolika vam je proizvodnja, koliko ulažete u nove tehnologije …?
Hrvatski kišobran broji prosječno 45 zaposlenih, a uz naše stalno zaposlene, imamo ostvarenu suradnju i s kooperantima. Za vrijeme prethodne recesije 2008. rodila se ideja o proizvodnji kišobrana, u inat recesiji. Godine 2010. proizveli smo prve kišobrane i od tada svakodnevno učimo, razvijamo se, usavršavamo tehnologiju i procese. Godišnje proizvedemo preko 200.000 kišobrana, a dnevno možemo proizvesti između 700 i 1000 kišobrana.
Kad je počela pandemija, morali smo dobro promisliti i planirati naše poslovanje jer u neizvjesnom vremenu, potrebno je biti promišljen, ali i hrabar.
Koje su ključne odrednice vaše poslovne politike koje generiraju takav rast?
Prednost naše proizvodnje je upravo naša fleksibilnost, osluškivanje tržišta i želja kupaca te pozicija proizvodnje koja je u Europi, što je nam je postalo ključno. Više od pola desetljeća aktivno ulažemo u tehnologije, nove strojeve, digitalizaciju i razvoj procesa. Danas se možemo pohvaliti, uz standardna poslovna programska rješenja i potpuno prilagođenim programskim rješenjima koja pokrivaju planiranje i praćenje proizvodnje te programskim rješenjem za on-line dizajniranje kišobrana od strane kupca. To su softveri iza kojih stoji puno sati promišljanja i razvoja. Dobitnici smo niza vrijednih nagrada i priznanja, od kojih ovdje možemo istaknuti „HRIO“ u kategoriji malih poduzeća za 2021., priznanje za društveno odgovorno poslovanje i zalaganje za održivost koje dodjeljuju HRPSOR i HGK.
Kako osmišljavate nove proizvode? Kolika je pri tome uloga suradnje s dizajnerima?
Šivanje latica na panel dizajnerskog kišobrana Elle Dvornik / Foto: Hrvatski kišobran
Do sada smo uspješno predviđali trendove i prema tome kreirali kolekcije. Otvoreni smo za različite vrste suradnje pa smo tako uspješno surađivali s našim poznatim dizajnerima i influencerima, a prošle godine smo pokrenuli projekt pod nazivom Moja mala tvornica koja omogućava svakom pojedincu da osmisli svoju liniju, predstavi ju putem naše platforme i na taj način ostvari zaradu od prodaje.
Kako je i kada došlo do ideje da kupci mogu sami osmisliti svoj kišobran?
Mladi su u matrici i njima je danas postalo normalno da mogu utjecati na kreiranje i na odlučivanje i da to sve rade online. S druge strane, digitalizacija nam je nametala potrebu za bržom obradom dizajna i pripremom za daljnji tijek proizvodnje. Tako smo krenuli u razvoj našeg internog 3D softvera koji se pokazao iznimno koristan, ali i dovoljno jednostavan za korištenje. Njegova komercijalizacija je bila logičan slijed. Danas ima puno softvera za personaliziranje proizvoda, ali naš je poseban u nekoliko detalja, a jedan od važnijih je izračun mreže za aplikaciju motiva na kišobran, koji se neće deformirati. Na primjer, kad odaberete portret koji plošno rastegnete preko klobuka, dolazi do deformacije lica i kišobran ne izgleda lijepo. Programeri su detaljnim proračunima i testiranjem uspjeli otkloniti tu deformaciju.
Vjerojatno vam je u širenju tržišta donekle pomogla i oznaka Hrvatska kvaliteta, zar ne? Hrvatski kišobran je u kratkom roku postao nacionalno prepoznatljiv proizvod i svakako smatramo da je na tržištu Hrvatske ime Hrvatski kišobran pomoglo, kao i znak Hrvatske kvalitete. Na svjetskoj razini, ime ne smatramo iznimno značajnim za širenje tržišta, ali sigurni smo da hrvatska kvaliteta kao potvrda kvalitete i izvornosti, budi u strancu pozitivnu asocijaciju budući se uz našu zemlju vežu uglavnom lijepe i pozitivne stvari (vrhunski sport, obala, gostoljubivost, tradicija i povijest) što u konačnici ipak utječe na odluku o suradnji. Ipak presudnim u širenju tržišta smatramo kvalitetu, mogućnost prilagodbe, dostupnost i fleksibilnost. Naše vrijednosti koje njegujemo su prepoznali naši kupci i zbog toga nam se vraćaju, ali i dolaze novi. Tri glavne vrijednosti koje njegujemo bez obzira na sve su: iskrenost, vrijednost jednakih šansi i vrijednost obostrane koristi. Kako je došlo do kupnje talijanske tvornice drški za kišobrane?
Marin Rogić prilikom potpisivanja sporazuma s gospodinom Bernasconijem / Foto: Hrvatski kišobran
Talijanska tvornica Ambrogio Bernasconi proizvodila je drške za sve najpoznatije državnike, glumce i ostale svjetski poznate osobe. Nakon preko 150 godina tradicije, više nije bilo nasljednika koji bi mogao nastaviti proizvodnju. Mi smo odlučili dati ponudu za kupnju strojeva, i što je još važnije – know-how-a. Uspješnim zaključenjem ugovora 2018. godine proizvodnju smo preselili u Hrvatsku. Od tada Hrvatski kišobran ima vlastite drške za kišobrane.
NAČELA ZALAGANJA ZA ODRŽIVOST
Gdje nabavljate sirovine za izradu kišobrana, gdje je tu Hrvatska? Ovisno o razvoju i potrebama proizvoda, repro-materijal nabavljamo po cijelom svijetu – od Japana do Francuske, od Azijskih zemalja do Skandinavije, mada uvijek dajemo prednost hrvatskim dobavljačima za sve što je moguće nabaviti u Hrvatskoj. Vodimo računa o kvaliteti, pouzdanosti dobavljača i o certifikatima kako bismo bili sigurni da našim kupcima uvijek možemo ponuditi vrhunski proizvod.
Recite nam nešto o suradnji na projektu pametnog kišobrana Kisha? Mi volimo inovativne i smjele projekte. Dečki iz KISHe su došli s idejom, imali su pilot aplikaciju i rekli smo: „Ajmo pokušati“. KISHA je poznata u cijelom svijetu i zaista je dobar i vizionarski projekt.
Kakav je vaš odnos s lokalnom zajednicom? Puno energije ulažemo u dostupnost lokalnoj zajednici pa tako imamo dosta sati volontiranja, neke vlastite projekte te sudjelovanja u raznim panelima i raspravama koje unapređuju zajednicu.
Omogućavamo studijske posjete proizvodnom pogonu za vrtićarce, školarce, studente te ostale zainteresirane skupine, pokrenuli smo projekt (po)stani poduzetnik u sklopu kojeg pružamo besplatne savjete o poduzetništvu, često sudjelujemo ili pokrećemo humanitarne događaje, a upravo samo priveli kraju volontersku suradnju na projektu koji organizira Austrijska ambasada – “Nastavnici u poduzeća – praksa za nastavnike”. U listopadu već započinje novi projekt dijeljenja znanja. Smatramo da je pozitivna budućnost u dijeljenju znanja i stalnom usvajanju novih vještina pa bismo naš odnos s lokalnom zajednicom prvenstveno definirali kao aktivnu diseminaciju znanja.
Kako brinete o zaposlenicima, kakva je struktura (po dobi, po spolu) zaposlenih radnika, koje benefite u vašoj tvornici oni ostvaruju?
Kad ovako gledamo, činjenica je da je Hrvatski kišobran pretežno žensko poduzeće. Čak su i na voditeljskim pozicijama pretežno žene – voditeljica računovodstva, voditeljica proizvodnje, voditeljica nabave, voditeljica skladišta… Sve naše zaposlene aktivno potičemo na sudjelovanje u razvoju poduzeća, a također i na edukacije i usavršavanje. Možemo se pohvaliti i s puno beba, ali i odlascima u mirovinu, trenutno imamo tri trudnice i jednu novopečenu mamu.
Kako brinete o okolišu i smatrate li se ekološki osviještenom tvrtkom? U svakoj etapi proizvodnje razmišljamo o minimizaciji otpada, recikliramo, koristimo štednu (led) rasvjetu. Mala starost strojeva osigurava energetsku učinkovitost, u tisku koristimo reciklirani papir (deklaracije, označavanja, katalozi,…) Godine 2021. smo predstavili reciklirano platno za kišobrane na koje je odgovor tržišta bio odličan. Također, pojedinim iskorištenim proizvodima dajemo dodanu vrijednost na način da smo osmislili njihovu ponovnu upotrebljivost i stavljamo ih u prodaju, a prije smo ih bacali. U planu je izgradnja Fotonaponske elektrane za vlastite potrebe.
Koji su vam planovi za bližu budućnost? Puno je planova, ali neki za koje su već pokrenute aktivnosti su: ulaganje u povećanje kapaciteta proizvodnje, izgradnju dodatnih kvadrata proizvodnog, ali i uredskog prostora, ulaganje u usavršavanje zaposlenih, razvoj novih proizvoda i usluga. Svaki dan imamo neku novu ideju koju pokušavamo uskladiti s postojećim planovima i mogućnostima.
Budućnost je izazovna, ali dokle god uživamo u onome što radimo, nije upitna.
Izgradnja akumulatora topline za HEP-PROIZVODNJA d.o.o. / Foto: Montmontaža oprema d.o.o. web
Povodom restrukturiranja tvrtke prije 10-ak godina, a nakon svjetske recesije 2008., Montmontaža-oprema iz Zagreba (MMO) zacrtala je poslovnu politiku snažne povezanosti radnika i uprave, ravnoteže poslovnog i privatnog života, prakse koja se od tada njeguje svakodnevno. Kriza koju su prošli riješena je po starokineskom geslu: „Kriza je šansa“. Neki elementi te politike su specifično i izvorno njihova rješenja i zato šire zanimljivi javnosti kao izniman model korporativne radne kulture.
Priroda poslovanja, proizvodnja i realizacija ugovornih obveza u poduzeću zahtjevna je aspekata – stručno, tehnologijski, organizacijski, sigurnosno i ekološki. „Sadašnji posao rekonstrukcije postrojenja, kojeg realiziramo u Belgiji, ne može to svatko“, objasnili su nam u tvrtki. Montomtaža oprema dobiva poslove na javnim natječajima u RH i u inozemstvu, zahvaljujući udovoljavanju veoma zahtjevnim kriterijima, kako u pogledu tehnike, rokova i financija, tako i na planu ekologije, sigurnosti i zaštite na radu. Zahtjevi u tom pogledu su rigorozni, od posjedovanja certificiranih uvjerenja o obučenosti radnika i stručnjaka do certifikata i referenci za poduzeće.
Tvrtka proizvodi, montira, rekonstruira cjevovodne sustave, toplinska i procesna postrojenja i sl., posebno u industriji nafte i plina, što podrazumijeva da na terenu uvjeti rada mogu biti teški, nekad i fizički i mentalno iscrpljujući. U takvoj situaciji promovirana je, kao jedina ispravna, kadrovska politika po kojoj su presudni činitelji uspjeha radnik i timovi. Nikakvom tehnologijom ni najsuvremenijom opremom ne može nadoknaditi pomanjkanje educirane, utrenirane, pouzdane jezgre radne snage. Politika ljudskih potencijala potencira sve: kvalitetu rada, znanje, povjerenje, poštovanje, stalno učenje, kompetencije, motiviranost, osobnu sigurnost na radu i sl.
„Zdrav odnos prema zaposlenicima jedan je od najvažnijih poslovnih principa kojeg se pridržavamo još od samog nastanka tvrtke, a razvijanje dobrih međuljudskih odnosa unutar tvrtke ključno je za zdravu radnu atmosferu. Svakodnevica ponekad zna biti vrlo teška, ali zato su naša vrata uvijek otvorena za razgovor i pomoć svakom našem zaposleniku. Maksimalno se angažiramo tražeći ravnotežu „poslovne obveze : privatni život; angažiramo se na problemima radnika, u najtežim životnim trenutcima. Izrazito nam je važno da znaju kako s naše strane uvijek mogu dobiti svu moguću vrstu pomoći“, poručio je Kruno Krajinović, član Uprave društva Montmontaža-Oprema d.o.o.
Trenutačno u Hrvatskoj MMO radi na sedam gradilišta, a najveće u 2022. je svim Zagrepčanima itekako na ulicama vidljivo – zamjena mreže ostarjelih toplinskih cjevovoda, 60 km. Stalnu jezgru zaposlenih čini cca 150 radnika. No, broj zaposlenih, zajedno sa iznajmljenim i ugovornim radnicima, penje se do 200 ili 250, ovisno o poslovima u toku. Vrata ove tvrtke su otvorena stalno za nove zaposlenike, za inženjere i zavarivače, stručnjake raznih profila.
Zamjena vrelovoda – Stančićeva ulica u Zagrebu za HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. / Foto: Montmontaža-oprema d.o.o. web
MM – specifična rješenja u okviru politike upravljanja ljudskim potencijalima
HSEQ sustav upravljanja zasnovan je sukladno najvažnijim ciljevima – sigurnost na radu, zdravlje djelatnika i zaštita okoline, što su nužni kriteriji za dobivanje poslova na jakim natječajima. Odjel upravljanja kvalitetom je tek organizacijska jedinica koja posebno brine o tome, udovoljavajući najvažnijim svjetskom standardima: ISO 9011:2015, ISO 14000, SCCP:2011 i drugih još nekoliko. Osiguranje kvalitete u svim fazama te sigurnost radnika i okoliša su naročito važni kao još jedan element za dobivanje poslova na natječajima.
Evo jedne od specifičnosti ove tvrtke: u politici regrutiranja kadrova, kod apliciranja za posao, poželjno je donijeti nečiju preporuku, može i rodbinsku od nekog zaposlenika. Zaposlenici se motiviraju da ostanu u tvrtki, kako se kaže „do mirovine“.
Zanimljivo je još jedno rješenje: kad neki voditelj/poslovođa ode u mirovinu, s njime se sklapa ugovor o radu na 4 sata, da bi svojim iskustvom, stručnim radom, podržavao tvrtku, preuzimanjem nekih specifičnih poslova (evidencije, stručni nadzor, mentoriranje…). Takvih veoma korisnih radnika-umirovljenika danas je 12.
Jedan član uprave zadužen je, pored ostalog, za stalnu komunikaciju sa radnicima, njihovu privatnu situaciju, uvjete rada, društveni standard radnika. U čestom nailasku na gradilište, član uprave popriča s radnicima. „Ne postoji radnik čiju privatnu situaciju ne poznamo, barem u osnovi. Ako se međusobno poznajemo, onda se može i razgovarati i sporazumjeti – kako miriti potrebe posla i privatnog života“, kažu.
Timski duh se njeguje posebnom pažnjom. U slučaju nekog nesporazuma, pogreške, poremećaja i sukoba, odmah se saziva „ad hoc“ sastanak kojem nazoče svi uključeni i zainteresirani za problem. Stvar se pretrese, usuglase se rješenja, nešto se nauči i – „svatko pođe zadovoljan za svojim poslom“.
Montmontaža-Oprema d.o.o. prepoznaje i cijeni važnost i vrijednost ljudskog kapitala kao jednog od temeljnih uporišta daljnjem razvoju i prosperitetu Društva / Foto: Montmontaža-Oprema d.o.o. web
U tvrtki djeluje Odbor za zaštitu na radu, od 7 članova, a među kojima su i dva stalna vanjska suradnika – liječnik medicine rada i stručnjak za ZNR. U timu je povjerenik radnika, kojeg zaposleni biraju na 5 godina te interni voditelj ZNR. Tim se sastaje svakog kvartala i razmatra stanje sigurnosti na radu, sasluša i analizira ideje i prigovore, pregleda izvještaje, poduzima mjere korekcije i unapređenja. U proteklih 5 godina zabilježena je jedna (1) lakša nesreća na radu, što je izniman uspjeh samo po sebi, a posebice imajući u vidu djelatnost i procese MMO.
Svakog dana u 7,00 svi odjeli, na terenu i u proizvodno-poslovnom centru imaju isti radni početak, koji se popularno naziva „Pet minuta za sigurnost“. Iznese se stanje od prethodnog dana, dogovori se plan i mjere, dnevno podsjeti sve zaposlenike na iznimnu važnost sigurnosti za poslovanje tvrtke na tržištu i zdravlje zaposlenika. Iznesu se događaji i iskustva proteklog dana,
Montmontaža je, kao i druge naše tvrtke, počela s uvozom stručne proizvodne snage; tako unatrag tri godine imaju u svojim redovima četvoricu zavarivača s Dalekog Istoka, a u toku je nova veća runda – 20 radnika. Uvjeti koje ovo hrvatsko poduzeće pruža tim radnicima, u odnosu na njihova dosadašnja radna okruženja u drugim država, bitni su bolji: dobivaju sve što i hrvatski radnici, imaju jednaka prava i odgovornosti, osjećaju brigu.
Sa stajališta radnika, benefiti koje pruža tvrtka su višestruke: organizirana prehrana na svakom većem gradilištu, sistematski zdravstveni pregledi, financijska pomoć u privatnim kritičnim trenucima, izlazak u susret svakom osobnom zahtjevu za vanrednim dopustom, privatnim izlaskom…
„Zahvaljujem se od srca u ime cijele uprave i svih zaposlenih društva MONTMONTAŽA-OPREMA d.o.o.. Želimo udruzi MijelomCRO puno uspjeha, a svim članovima još više zdravlja, sreće i sve lijepo što život daje“, poručio je Kruno Krajinović.
Vladimira Senčar Perkov, direktorica Ljudskih resursa / Foto: INA
U društvima INA Grupe u Republici Hrvatskoj rade 182 osobe koje imaju određeni stupanj invaliditeta. O važnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom i njihovog lakšeg integriranja u društvo, razgovaramo s Vladimirom Senčar Perkov, direktoricom ljudskih resursa u Ini.
Kako se zaposlenici s invaliditetom uklapaju u kolektiv i kako su prihvaćeni od kolega? Poznata je vaša politika poštivanja raznolikosti.
U Ini njegujemo raznolikost, a zapošljavanje osoba s invaliditetom je samo još jedan od načina na koji se međusobno razlikujemo. Podržavamo jednake prilike u svim područjima rada. Uključivanje podrazumijeva kreiranje kulture gdje se razlike poštuju, gdje svatko ima mogućnost razvijati svoje vještine i talente u skladu s vrijednostima i ciljevima organizacije te gdje se svatko osjeća uključenim, cijenjenim i povezanim s kolektivom.
Raznolikost i uključivanje odgovornost su svih nas, a naša misao vodilja je „Svatko je bitan“. To znači da smo kao kompanija predani tome da se jedni prema drugima odnosimo s poštovanjem, bez obzira na sve vidljive i nevidljive razlike među nama. Isto tako, raznoliki timovi su inovativniji, spremniji na promjene i uspješniji u svojem radu.
Kako se odvija dijalog i komunikacija o ovoj značajnoj, ali i osjetljivoj temi?
S obzirom da je ovo ključna sastavnica naše kompanijske kulture i vrijednosti, brinemo da su ove teme uvijek prisutne u našem kolektivu. Redovito održavamo dane raznolikosti i uključivanja u obliku niza predavanja, radionica i panela koji se tiču različitih aspekata ove teme.
Izdali smo i brošuru pod nazivom „Svatko je bitan – uvod u svijet naših kolega s invaliditetom“, kroz koju našoj zajednici približavamo ovu temu i nudimo praktične savjete koji omogućuju razvoj boljeg i uključivijeg radnog mjesta za sve radnike. Brošura je namijenjena svim kolegama koji imaju pitanja o zapošljavanju osoba s invaliditetom i onima koji smatraju da bi se to pitanje moglo odnositi na njih osobno. U publikaciji se mogu pronaći važne informacije o brojnim temama:
Što znači invaliditet i kako mi u INA Grupi možemo pomoći kolegama na koje se to odnosi?
Poglavlje Bonton donosi praktične savjete koji mogu dobro doći u svakodnevnom životu pri komunikaciji i zajedničkom radu s osobama s invaliditetom.
Poglavlje Korisne informacije uključuje sve važne informacije o povlasticama, podršci i aktivnostima koje je potrebno poduzeti ako je netko osobno pogođen.
Na kojim radnim mjestima u Ini je zaposleno najviše osoba s invaliditetom? U proizvodnji, maloprodaji, korporativnim servisima?
Osobe s invaliditetom zaposlene su u svim društvima INA Grupe i zastupljene su u svim našim djelatnostima, a svojim iskustvom i važnim stručnim znanjima jednako kao i drugi kolega doprinose uspjehu kompanije. Dio ih je zaposlen na administrativnim radnim mjestima koja omogućuju lakšu prilagodbu njihovim potrebama. Međutim, čak nešto veći dio kolega radi i u maloprodaji te proizvodnji na radnim mjestima koja nisu isključivo administrativne prirode.
Europska unija – Radni status osoba s invaliditetom
U Europskoj uniji zapošljavanje osoba s invaliditetom jedno je od najvažnijih društvenih pitanja. Sve veći broj društveno odgovornih kompanija prepoznaje društvenu i gospodarsku važnost zapošljavanja i brige radnika s invaliditetom. U razvijenim društvima oni predstavljaju značajan dio radne snage – u Hrvatskoj ih je gotovo 220 tisuća, od čega ih je otprilike 7000 visoko obrazovanih, dok 55 tisuća ima srednju stručnu spremu. Brojke, dakle, pokazuju da među osobama s invaliditetom postoje tisuće potencijalnih radnika koji raspolažu odgovarajućim kvalifikacijama i motivirani su pridonijeti uspjesima kompanija za koje rade.
Jeste li zbog zapošljavanja osoba s invaliditetom radili neke prilagodbe i jeste li dobivali nečije potpore u obliku poticaja?
Naši objekti imaju prilagođene prilaze osobama s invaliditetom. Kolege također imaju mogućnost parkiranja automobila najbliže svom radnom mjestu. Radni prostori prilagođavaju se potrebama svih kolega pa tako i osobama s invaliditetom. Za ovu svrhu nismo koristili posebne poticaje, već je to standardni pristup u skladu s našim korporativnim vrijednostima.
Smatrate li da još uvijek postoje predrasude prema osobama s invaliditetom u pogledu zapošljavanja?
Nažalost, predrasuda svakako još uvijek ima. Na nama je da svojim ponašanjima kao pojedinci, timovi i organizacije aktivno i ciljano zajedno radimo na promjenama koji će zajednicu u kojoj svi mi živimo i radimo učiniti boljom. Mi u Ini predani smo tome cilju i vjerujemo da smo svakim danom korak bliže tom idealu. Vjerujemo da sa svojim primjerom pridonosimo i smanjenju predrasuda i afirmaciji jedne nove kulture – novog duha zajedništva u svim porama hrvatskog društva.
Kako to promijeniti i općenito što mislite da bi se moglo napraviti da se poveća njihova zapošljivost?
Naši stručnjaci aktivno sudjeluju u radnim skupinama koje se bave ovom problematikom, kontinuirano se usavršavaju u ovim temama te uvijek rado i proaktivno sudjelujemo i podržavamo aktivnosti poslovne zajednice i institucija vezano za ovu temu. Poslovni dnevnik obilježio je prije nekoliko dana deset godina projekta „Iskustvo zlata vrijedi”. Riječ je o hvalevrijednom projektu jedinstvenom u domaćem medijskom prostoru, koji kroz godine promovira važnost integracije osoba s invaliditetom u naše društvo kroz zapošljavanje i stjecanje prakse u najpoznatijim tvrtkama. INA je od samih početaka jedan od glavnih partnera projekta. Kao odgovoran poslodavac omogućavamo praksu studentima s invaliditetom, a neke od njih smo i zaposlili po završetku studija. Studenti na taj način imaju priliku u realnom poslovnom okruženju obogatiti svoje znanje i steći praktična iskustva koja će povećati njihovu konkurentnost na tržištu rada i mogućnosti zapošljavanja.
Veseli nas što nam početkom srpnja kroz ovaj projekt na praksu u Ljudske resurse dolazi Kristina Krsnik, studentica kroatistike i talijanskog jezika, koja je slijepa od rođenja. Kristina se izvrsno snalazi u svom školovanju i životu zahvaljujući posebnom softveru koji tekst s njezinog mobilnog telefona ili računala pretvara u zvuk.
Izjave Ininih zaposlenika s invaliditetom
„Radio sam na poslovima voditelja procesa na postrojenju atmosferske destilacije. Nažalost, dogodila mi se nesreća na radu u kojoj sam zadobio teške ozljede kralježnice. Nakon medicinske rehabilitacije i utvrđivanjem invaliditeta i tjelesnog oštećenja bio sam neko vrijeme na čekanju radnog mjesta i potom sam dobio ponudu da radim u sadašnjem Upravljanju podacima na poslovima izrade dnevne bilance. Primljen sam jako srdačno i uz svesrdnu pomoć kolegica i kolega savladao sam nove radne zadatke i čak sam bio na usavršavanju na programu “Sigmafine“, a taj posao i danas obavljam. Moja radna okolina je izuzetno pozitivna i nisam nikad primijetio da sam kao invalid manje vrijedan član. Dapače, izađe mi se u susret u smislu češćeg odmora, koji su potrebni zbog dugotrajnog sjedenja, a što jako opterećuje kralježnicu. Uz podršku rukovoditelja, imam i podršku partnera iz ljudskih resursa. Prošlo je već dvadesetak godina od ozljede i zadovoljan sam svojim statusom i ponašanjem okoline u svezi mog statusa invalida rada.“ (viši referent za obradu podataka, INA d.d.)
„Rak dojke mi je dijagnosticiran 2014. godine i do 2015. prošla sam operacije, kemoterapije, zračenje. Sve do 2019. sam bila na kontinuiranim hormonalnim terapijama koje su od mene zahtijevale česte odlaske na Institut za tumore u Zagrebu. S obzirom na to da je posao u Ini zapravo moj prvi posao, nemam iskustva s tržištem rada i prihvaćanjem invalidnih osoba na tržištu rada. U Ini imam samo pozitivna iskustva; naime, kompanija ne gleda uopće na moj invaliditet negativno, dapače, uvažavali su potpuno moje sposobnosti i ograničenja. Od kolega i nadređenih na poslu sam doživjela samo podršku i razumijevanje. Često sam u jutarnjim satima morala izbivati s posla upravo zbog terapija koje sam primala, a koje su se ponavljale na mjesečnoj bazi. U tome su mi uvelike pomogli fleksibilni oblici rada i mogućnost rada izvan ureda. Omogućeno mi je da bolje uskladim privatne i poslovne obaveze te da svi moji zadaci, uz pretrage i sve što sam morala činiti zbog bolesti, budu obavljeni na vrijeme i kvalitetno.“ (stručnjak za odnose s javnošću, INA, d.d.)
Sinjal, vrh na Dinari, najviši hrvatski vrh (1831 m); Foto: Goran Zec - Flickr: P1180758
Imajući u vidu globalnu važnost održivog razvoja planinskih područja, Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2022. godinu Međunarodnom godinom održivog razvoja planina.
Priključujući se i obilježavajući tu značajnu prigodu, Hrvatski planinarski savez je u najcvjetnijem mjesecu svibnju donio Deklaraciju HPS o zaštiti i očuvanju hrvatskih planina, koju možete preuzeti na poveznicama:
Imajući u vidu sustavno zalaganje i postignuća planinara i planinarskih udruga u Republici Hrvatskoj u zaštiti prirode i okoliša, Skupština HPS-a u svibnju 2022. usvojila je Deklaraciju, kao važan programski dokument HPS-a kojim se utvrđuju načela, opredjeljenja i smjernice za djelovanje u zaštiti planinske prirode. Ujedno se njome ističu povijesna zalaganja planinarskih društava i planinara, sustavnost i organiziranost u misiji zaštite prirode.
Donošenjem Deklaracije i cijelim nizom aktivnosti u planinama, Hrvatski planinarski savez i planinarske udruge ujedno su obilježile i 22. svibnja – Međunarodni dan bioraznolikosti i Dan zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. Dodatno vrijedi podsjetiti i naglasiti da je,
O djelovanju HPS, jučer, danas, sutra, možete se upoznati u više objava na našem portalu.
Posebno vam preporučamo i sljedeće članke:
Razgovor – Darko Berljak, predsjednik HPS: „U planinarstvu i hodanju svi su ljudi pobjednici. Zalažemo se za održiv boravak u prirodi i održiv razvoj planinarstva.“ OVDJE
Doživimo Hrvatsku, hodom! Manje Googla, više prirode!Koliko ste hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode obišli? OVDJE
Ako pčele počnu nestajati, čovjek neće imati više od četiri godine života pred sobom. Bez pčela nema oprašivanja, nema biljaka, nema životinja, nema čovjeka. Albert Einstein
Sažetak:
Izumiranuje pčela je bio misterij sve do 90-ih godina, kad su Francuzi otkrili najvažniji uzrok: pesticidi!
2009 dokazano je da pesticidi tzv. nove generacije posebno pogoduju razvoju virusa smrtonosnog za pčele.
Smanjenje ili izumiranje pčela uvodi čovječanstvo u glad
Bumbari, vjetar i sl. sedamdeset puta daju slabije rezultate od malih zujalica.
U Međimurju se pomor pčela dogodio 2020. i 2022. Uzrok: pesticidi na kulturi uljane repice!
Pčele su važne za opstanak čovjeka na Zemlji. Ne samo zbog bio-raznolikosti, već i zbog uloge u oprašivanju, one su ključni posrednici u poljoprivredi. Bez pčela, mnogo drveća i biljaka ne bi donosilo plodove kojima se hranimo.
Pogibelj pčela … od 1960-ih
Pčele su u opasnosti posljednjih dvadesetak godina. Izumiranje pčelinjih zajednica dugo je predstavljalo misterij, još od sredine prošlog stoljeća, zbog kontradiktornih istraživanja o uzrocima njihove smrtnosti i zbog poteškoća u proučavanju stvarne aktivnosti pčela na otvorenom. Ovome treba dodati složenost i profinjenost organizma pčela, što doprinosi njihovom otežanom izučavanju.
Pesticidi prvi put dovedeni u pitanje u Francuskoj
Nakon što je upotreba pesticida “Gaucho”, a potom i “Regenta”, koji se koristio za kukuruz i suncokret, dovedena u Francuskoj u vezu s odumiranjem pčelinjih zajednica u određenim područjima, njihova je upotreba iz predostrožnosti zabranjena. Otad su se zajednice uspješno vratile u prvobitno stanje, kao što je to slučaj u okrugu Lot.
Ovi su pesticidi uvedeni i u drugim europskim zemljama, primjerice u Njemačkoj i Italiji, gdje su izazvali golem stupanj smrtnosti postojećih pčelinjih zajednica.
Kemijska je industrija brzo odgovorila navodeći da se nove tehnologije oslanjaju na suvremenu generaciju fitosanitarnih proizvoda kojima se sjeme direktno premazuje te da se polja više ne zaprašuju supstancijama koje sadrže nedopuštene doze pesticida i da takvi novi proizvodi sadrže bitno nižu toksičnu razinu pesticida od one koja se smatra smrtonosnom za pčele.
Unatoč tome, nestajanje pčelinjih zajednica se nastavilo. Konačno, 2009. godine, istraživanja američkih znanstvenika, a potom i francuskih iz Nacionalnog instituta za agronomska istraživanja, iznijela su na vidjelo mnogobrojne uzroke ugibanja pčela, a osobito činjenicu da pesticidi nove generacije, koje proizvođači promoviraju kao „dovoljno sigurne“, čak i u zanemarivo malim dozama posebno pogoduju razvoju virusa smrtonosnog za pčele.
Pčele-nadničari u nasadima kalifornijskih badema (industrijsko iskorištavanje pčela)
Ovome treba dodati industrijsko iskorištavanje pčela, poput onog u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se polovica zajednica američkih pčela jednom godišnje na tri tjedna premješta u kalifornijsku dolinu radi oprašivanja badema koji rastu na površini od više desetaka tisuća hektara. Ovakvo iskorištavanje u industrijske svrhe izazvalo je slabljenje zdravlja pčelinjih zajednica zbog njihovog izlaganja monokulturi i masovnog okupljanja zajednica iz različitih krajeva, što pogoduje širenju virusa i opasnosti za cijelu vrstu. Da ih održe na životu, pčelari hrane pčele umjetnim namirnicama koje sadrže antibiotik, što ih čini otpornima na bolesti.
Pčele ostaju nezamjenjive
Ako nestanu pčele, pojedine se biljne vrste neće moći razmnožavati, a i pojedine će životinjske vrste također biti izložene opasnosti nestanka. Bumbari i drugi prirodni izvori oprašivanja poput vjetra daju sedamdeset puta slabije rezultate od malih zujalica.
Ugrožena je prehrana Zemaljana, a sve to uglavnom kao rezultat nesavjesnog poslovanja korporacija, ali i žmirenja i klijentelizma vlasti Pogoduje se profitu jednog segmenta društva, na uštrb mnogih drugih pa i budućnosti čitave ljudske zajednice. Spora i neodgovarajuća izgradnja zakonodavna regulative možda nosu slučajni.
Priroda je naš temelj. Moramo raditi za nju ako želimo živjeti.
Autor: Anne Notaras S francuskog prevela: Mirna Peršić
Opaska uredništva odgovorno.hr: U Međimurju su velik pomor pčela zabilježeni 2020. i 2022. U prvom slučaju stradalo je 1200 pčelinjih zajednica s 60 milijuna pčela, proglašena je prirodna nepogoda u dijelu županije. U drugom slučaju pčelari iznose opravdane sumnje da su najvjerojatniji uzrok pesticidi korišteni protiv kornjaša koji napada pupove uljane repice.
Direktivom o nefinancijskom izvještavanju (Direktiva 2014/95/EU) izmijenjena je Računovodstvena direktiva (Direktiva 2013/34/EU). Tom izmjenom je velikim gospodarskim subjektima uz obvezu objavljivanja godišnjeg izvještaja propisana i obveza objavljivanja nefinancijskog izvještaja. Direktiva je stupila na snagu 2014., poduzeća obveznici počela su je primjenjivati 2018. za objavu nefinancijskih informacija koje su se odnosile na 2017..
Nefinancijsko izvještavanje – kompletiranje velike slike o poduzeću
Nefinancijsko izvještavanje predstavlja objavljivanje informacija poduzeća o njegovim okolišnim, društvenim i ekonomskim utjecajima odnosno o njegovom doprinosu održivom razvoju. Važnost takvog izvještavanja posljednjih godina snažno raste jer informacije o održivosti poduzeća postaju sve važnije ulagačima, potrošačima i drugim dionicima prilikom donošenja odluka.
Primjerice, za dugoročna ulaganja više nije dovoljna sama profitabilnost poslovanja, već ulagači traže i informacije o pozitivnom utjecaju poslovanja poduzeća na okoliš i društvo, budući da je upravo društveno odgovorno poslovanje preduvjet održivog društva i gospodarstva. Zbog potrebe za povećanjem transparentnosti i usporedivosti nefinancijskih informacija poduzeća, nefinancijsko izvještavanje je postalo zakonska obveza na području Europske unije.
Obveznici nefinancijskog izvještavanja – velike tvrtke
Vođena potrebom za prijelazom na održivo gospodarstvo, Europska unija je Direktivom 2014/95/EU od 1. 1. 2017. propisala obvezu nefinancijskog izvještavanja za određena velika poduzeća i grupe poduzeća koja su subjekti od javnog interesa i koja imaju više od 500 zaposlenih, slika 1.
Čimbenici održivosti definirani u Direktivi 2014/95/EU
U Direktivi su definirana četiri čimbenika održivosti zbog kojih je i propisano da su poduzeća dužna objavljivati nefinancijske informacije o svojem poslovnom modelu, politikama, rezultatima, rizicima i ključnim nefinancijskim pokazateljima uspješnosti koji su relevantni za njihovo poslovanje, slika 2.
To znači da bi ta velika poduzeća trebala objavljivati nefinancijske informacije o mogućem utjecaju čimbenika održivosti na njihovo poslovanje, ali i nefinancijske informacije o utjecaju poduzeća na čimbenike održivosti, slika 3 (Izvor: Službeni list Europske unije C 209, 20.6.2019., str. 5). Direktiva ima tako dvostruku perspektivu materijalnosti: financijsku materijalnost te okolišno-socijalnu (društvenu) materijalnost.
Obveza objavljivanja određenih nefinancijskih informacija
Direktivom se ne uvodi normirani okvir izvještavanja, niti se ne zahtijeva primjena neke norme za nefinancijsko izvještavanje, niti se propisuju detaljni zahtjevi sadržaja za objavljivanje, već samo da su poduzeća u skladu s Direktivom dužna objavljivati nefinancijske informacije, slika 4.
Direktiva u svom 1. članku propisuje da dotična poduzeća u svoj izvještaj poslovodstva uključuju nefinancijski izvještaj koji sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzeća te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose barem na okolišna pitanja, socijalna i kadrovska pitanja, pitanja ljudskih prava te pitanja podmićivanja i korupcije. U skladu s Direktivom uobičajeno mjesto za objavu nefinancijskog izvještaja jest izvješće poslovodstva poduzeća, iako su se brojne države članice odlučile za opciju kojom se poduzećima omogućuje da svoj nefinancijski izvještaj objave u zasebnom izvješću.
Početna očekivanja Europske komisije u vezi s ovom Direktivom bila su usmjerena na ostvarivanje veće transparentnosti i posljedično veće usklađenosti financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene.
Stoga je Komisija tijekom protekle dvije godine provela opširno preispitivanje važećeg regulatornog okvira za nefinancijsko izvještavanje putem javnog savjetovanja o reviziji Direktive 2014/95/EU. Kao jedan od glavnih rezultata provedene revizije proizašao je prijedlog Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (eng. Corporate Sustainability Reporting Directive, CSRD) čije je stupanje na snagu bilo predviđeno za 1. 1. 2023. No, iz sadašnje perspektive sve je izvjesnija odgoda primjene Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti za godinu dana (do 1. 1. 2024.) i ostajanje na snazi važećeg regulatornog okvira za nefinancijsko izvještavanje kroz Direktivu 2014/95/EU.
Matija Hlebar Stručnjak za održivi razvoj i nefinancijsko (ESG) izvještavanje, Voditelj održivog razvoja u Podravki d.d., Predsjednik Udruge za održivi razvoj Hrvatske
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.