Na povratku s posla kući prošao sam mimo niza kontejnera za otpatke, kad uz njih zamijetih jednu staricu. Jedva malo veću od kontejnera. Znao sam što traži i u trenu odlučih…
Vadeći novčanicu priđem joj i pružim pomoć. Dosta često, i na različite načine, pomognem drugima kojima, eto, kolo sreće nije donijelo baš dostojanstven život. (Taj aspekt mog odnosa sa svijetom postao mi je doista dosta važan, zapravo, dio identiteta)
Okrenula se i odvratila tiho: „Ne!“
Stanka, pa novo „ne“. Iznenadilo me sve to jako jer bijah siguran da će novac uzeti. Osjetih nelagodu. Držeći novac, nadodah nešto u smislu neka se počasti malo.
„Ne, hvala vam.“
„Evo vam… da ne radite danas.“
„Ja radim svaki dan“, reče i nastavi posao.
Pođoh, jer što sam drugo i mogao. Dotaknem je… možda sam je i potapšao po leđima, tako malim, dječjim.
Na povišenom trijemu zgrade okrenem se… mala je prilika još bila tamo. Nisam znao što poduzeti … htio sam s njom podijeliti svoj novac.
Zatim je otišla dalje, polako, do sljedeće zgrade, do novog kontejnera. Vadila je plastične i staklene boce, prazne limenke. Odjednom bilo me sram.
Nisam se mogao oteti mislima o toj posebnoj ženi koja želi radom – ali kakvim radom – zaraditi za kruh. O bakici koja odiše ponosom i životnom dosljednošću.Poštenjem, čistim kao ideal!Poštenjem koje izaziva sram mnogog dijela svijeta. Sigurno je da bi joj taj novac koji sam pripremio olakšao život bar na jedan dan… ali, ona ne želi da uzme, hoće zaraditi!
Sjetih se tada kako je neka baka, jednom u nekom gradu, zamalo mogla ostati bez svog „zaposlenja“. I njezine „kolege“ isto, prebirači po kontejnerima, kad je gradonačelnik objavio da se ima zabraniti ljudima da išta traže po kontejnerima jer da to pred turistima „narušava sliku o našem gradu“. Nije lijepo gledati te ružne sirotinjske scene. Ipak, najavljena odluka nije donijeta, zbog povike medija. Uz novu izjavu gradskih dužnosnika: „Prikupljanje otpada je društveno korisna aktivnost!“ Hm… Da. Netko im je suflirao što, kako i kad će kazati da se „operu“.
Hoću li je ikad više vidjeti? Bilo bi mi žao ako ne. Volio bih s njom pričati, čuti kako gleda na svijet. Da li bih znao s njom razgovarati?
Završavam ovu skicu s ulica moga grada Zagreba, znajući dobro da to što sam ugledao bijaše prava svjetlost:
Vrlina!
I da je sigurno ima još u našoj ulici, na selu i gradu.
Vrlina u najčišćem obliku!
Sveta.
Ona koja korača svijetom i održava ga živim i postojanim.
HEINEKEN Hrvatska objavio je svoje trinaesto Izvješće o održivosti, ono za 2021. Pregled značajnijih rezultata koje je tvrtka ostvarila koncentriran je posebno na tri područja: zaštita okoliša, društvene vrijednosti te odgovorna konzumacija.
Ovaj je strateški dokument za 2021. ažuriran s ciljevima, akcijama i obvezama u spomenuta tri područja pa sadrži važne smjernice i najbolja ostvarenja u području ugljične neutralnosti, uključivijeg i pravednijeg društva, umjerenosti i odgovorne konzumacije alkohola.
Do 2030. globalna kompanija HEINEKEN, ali i Heineken Hrvatska, ima ambiciju pomoći stvaranju boljeg svijeta i očuvanju Zemlje, što očituju svim aspektima svog poslovanja i djelovanja.
„Baš kao što se svijet prilagođava prirodi, HEINEKEN se želi prilagoditi svijetu koji se neprestano mijenja. Utjecaji pandemije i volatilnost na globalnoj razini, sve veća očekivanja kupaca i potrošača od nas to zahtijevaju više nego ikada. Zato na održivosti i odgovornosti nastavljamo raditi podižući ljestvicu, svaki put malo više. Sigurni smo da na tom putu možemo računati na podršku i doprinos svih naših zaposlenika i drugih dionika usmjerenih na razvoj te bolju budućnost za sve“, poručila je Marta Bułhak, predsjednica Uprave HEINEKENA Hrvatska.
Marta Bulhak, predsjednica Uprave HEINEKENA Hrvatska / Foto: Ćetković
Iako je i 2021. godina bila obilježena izazovima, kompanija HEINEKEN Hrvatska koristila je sposobnost prilagodbe te otpornost kako bi uspješno očuvala zdravlje i sigurnost zaposlenika, ali i kontinuitet te održivost poslovanja na svim ključnim područjima.
Put prema ugljičnoj neutralnosti
Pivovara u Karlovcu ostvarila je tri nova značajna rezultata smanjenja emisija CO2. Zahvaljujući korištenju bioplina u proizvodnji, dobivenog radom pročistača tehnoloških otpadnih voda, otpušteno je 383 tona ugljikovog dioksida manje. Nadalje, emisije su smanjene za 10,8% po hektolitru proizvedenog piva u odnosu na 2020. godinu ili 57,8% u odnosu na baznu 2008. godinu. Istovremeno, emisija CO2 smanjena je za 8 kilograma po distribuiranom hektolitru piva zahvaljujući optimizaciji procesa u logistici.
Za rad pivovara i dalje koristi 100% električne energije dobivene iz obnovljivih izvora (ZelEn), uključujući onu dobivenu radom solarnih panela postavljenih na krov zelenog skladišta. Količina komunalnog otpada smanjena je za gotovo 41% po hektolitru piva u odnosu na lani, a na tisuće tona nusproizvoda proizvodnje piva (tropa i kvasca) pretvoreno je u stočnu hranu. Odlučnost u očuvanju vodnih resursa i lokalnih rijeka dokazuje ugradnja tri separatora ulja, dok novo pretakalište osigurava da proizvodi ili sirovine ne dođu do rijeke Kupe u slučaju ispuštanja iz cisterni. Također, u odnosu na baznu 2008. godinu, za proizvodnju jedne litre piva u 2021. bilo je potrebno 43,2% manje vode.
Put ka uključivijem i pravednijem društvu
Izazove raznolikosti i uključivosti pretvorili su u konkretne ciljeve. HEINEKEN Hrvatska tako ima svog ambasadora za uključivost i raznolikost koji planira aktivnosti na ovu temu, između ostalog i radionice za zaposlenike pod nazivom„9 uključivih praksi HEINEKENA“.
U najvišem upravljačkom tijelu kompanije u Hrvatskoj lani je bilo 50% žena, a u višem menadžmentu njih 43%. Istovremeno, globalni cilj je postići 30% žena na položajima višeg rukovođenja do 2025., odnosno 40% do 2030.
Sigurnost, zdravlje i dobrobit zaposlenika također su ostali visoko na listi prioriteta. U 2021. godini nije zabilježena nijedna ozljeda na radu, a u tzv. zelenom skladištu postavljen je suvremeni sustav koji omogućava sigurnije kretanje viličara i pješaka. Također, zaposlenicima je preporučeno da ne šalju poslovne e-mailove nakon 18 sati, svi su prošli vježbu u slučaju potresa, poticalo ih se na aktivan način života trčanjem, bicikliranjem i hodanjem, a imali su i u potpunosti plaćeno bolovanje u slučaju zaraze koronavirusom.
HEINEKEN Hrvatska i u 2021. godini podržao je brojna sportska, glazbena i turistička događanja, ali i projekt KAkvart koji šestu godinu zaredom provodi u suradnji s Gradom Karlovcem. Realizacijom dvadesetak društvenih i komunalnih projekata život stanovnika i gostiju učinili su kvalitetnijim, ugodnijim i održivijim.
Važno je spomenuti i da je u 2021. udjel lokalnih, odnosno domaćih dobavljača bio 72,73% u ukupnoj vrijednosti nabave.
Put do umjerenosti i sprečavanje štetne konzumacije
Bez obzira o kojem brendu piva ili cidera se radilo, kompanija dosljedno komunicira i zagovara odgovornu i umjerenu konzumaciju unutar svih sponzoriranih događaja, projekata te oglašivačkih kampanja provedenih tijekom 2021. godine.
Inzistiranje na odgovornoj konzumaciji ogleda se i u činjenici da je potrošačima u Hrvatskoj HEINEKEN Hrvatska ponudio izbor, odnosno bezalkoholne varijante svojih najpoznatijih piva. Tako je uz Heineken 0.0, potrošačima bilo dostupno i Karlovačko 0.0.
Održano je novo izdanje edukativnog programa „Za odgovorno odrastanje mladih“ koji je HEINEKEN Hrvatska pokrenuo još 2013. u suradnji sa Psihološkim centrom Tesa. Cilj programa, namijenjenog roditeljima srednjoškolaca, je sprečavanje maloljetničke konzumacije alkohola te pružanje podrške u uspostavljanju dobre komunikacije između njih i djece. Na radionicama je u 2021. sudjelovalo više od 1.300 roditelja učenika iz 44 škole diljem Hrvatske.
„Baš kao što se svijet prilagođava prirodi, HEINEKEN se želi prilagoditi svijetu koji se neprestano mijenja“ (Marta Bułhak)
Kontakt: Ljudmila Bratko Gašpić HEINEKEN Hrvatska, Odjel korporativnih poslova Ljudmila.BratkoGaspic@heineken.com
Paljenjem božićne rasvjete Advent 2022. proglašen je otvorenim / Foto: promo zagreb.hr
Štedi se diljem Europe, javljaju strani mediji. Naši mediji ne pridaju, dotle, neku veću pozornost temi „Advent kao prilika za doprinos sprečavanju klimatskih promjena“.
Ove blagdanske sezone, zbog mogućih zimskih nestašica energije (mnogi kažu: uzrokovanih ratom u Ukraijini, a razlozi su posve drugdje), smanjuje se božićna rasvjeta na glavnim ulicama i trgovima diljem Europe. Ovo se ponašanje događa sred poziva mnogih vlada lokalnim vlastima, građanima i poduzećima da “štede, štede, štede”, kad je riječ o energiji. Dotle, kod nas – Hrvatska se kao smirila pred energetskom nevoljom, čuvši da je EU osigurala 80-90% potrebnih zaliha energije za ovu zimu, nakon prekida linija snabdijevanja iz Rusije. Raskol između osjećaja odgovornosti i ostarjelih navika rastrošnosti i bezbrižnosti, vidi se zorno na temi klimatskih promjena. Teško se i sporo ide naprijed… ali ide se. Samo pojedinci čine razliku i osvjetljuju put, i sada kad šparno gase svjetla. Pogledajte.
ŠVICARSKA
Mnogi švicarski gradovi ove godine znatno štedljivije troše energiju za božićna svjetla i sajmove iako se ne odriču u potpunosti “božićne čarolije”.
Božićna rasvjeta “Lucy” na Bahnhofstrasse u Zürichu / Foto: bahnhofstrasse-zuerich.ch
U Zürichu će tradicionalna božićna svjetla “Lucy” u prestižnoj gradskoj trgovačkoj ulici Bahnhofstrasse – koja su službeno upaljena 24. studenoga – osvjetljavati od sumraka do 22 sata, dakle 3,5 sata dnevno manje nego prije, dok u jutarnjim satima više uopće nema rasvjete.
Vrijeme upaljene rasvjete u Winterthuru u starom gradu je prepolovljeno, dok Uster, treći po veličini grad u kantonu Zürich, ove godine nema božićne rasvjete. I u kantonu Bern, brojne zajednice i organizatori događaja ove godine smanjuju božićnu rasvjetu. Iako mnogi ne žele u potpunosti bez božićnih svjetala ona neće gorjeti cijelu noć u većini sredina, već će biti upaljena samo nekoliko sati navečer.
U Ženevi je božićni sajam opremljen kućicama koje se griju na bioplin. Rasvjeta se sastoji od LED dioda čija je potrošnja minimalna. Noću se reklame gase. Osim toga grad planira smanjiti količinu otpada upotrebom eko čaša koje se mogu ponovno koristiti ili reciklirati.
U Lausannei organizatori Bô Noëla žele smanjiti potrošnju energije za 20 posto. Rasvjeta se gasi između 23.30 i 11.30 sati. Grad postavlja infracrvene kamere kako bi osigurao sigurnost infrastrukture. Hladnjaci za piće se noću isključuju.
Božićni sajam u Montreuxu, jedan od najpoznatijih u francuskom govornom području Švicarske, također je pokazao da želi biti što je moguće odgovorniji i djelovati kao primjer za svojih pola milijuna posjetitelja, postavivši si cilj uštedjeti 20% – 30% energije u usporedbi s prošlom godinom.
I dok se neki trgovci nadaju da će ih kupci nagraditi za dobro ponašanje u gašenju svjetla, nedavna anketa švicarskog udruženja trgovaca pokazala je da većina stručnjaka očekuje smanjenje prodaje.
GRADOVI EUROPE
Božićna rasvjeta – Oxford Street, London / Foto: oxfordstreet.co.uk
Poznata božićna svjetla na londonskoj ulici Oxford Street ove će godine trošiti dvije trećine manje energije smanjenjem vremena rada na 8 sati dnevno i prelaskom na LED rasvjetu. Prioritet im je postići ravnotežu između iskustva kupnje i odgovornog ponašanja, kada je u pitanju potrošnja energije.
U Frankfurtu vlasti ne samo da ograničavaju blagdansku rasvjetu – također neće grijati zahode na poznatom gradskom božićnom sajmu na trgu Roemer.
Helsinki, Dublin, Lisabon i Stockholm također su među gradovima koji će ograničiti koliko dugo će božićna svjetla svijetliti.
U Parizu je gradonačelnica Anne Hidalgo predložila gašenje svjetla na Eiffelovom tornju sat vremena ranije svake večeri – iako noćna rasvjeta čini samo 4% potrošnje električne energije te znamenitosti.
Neki se kritičari pitaju – nisu li ovi rezovi tek „kozmetika“, politički korektni prema datoj situaciji, ali sa nedovoljnim utjecajem na stvarnu štednju energije.
No u nekim zemljama Europe, uopće nema izbora. Gradonačelnik Wroclawa u Poljskoj, nije morao dugo razmišljati o odluci: ove će blagdanske sezone osvijetliti samo središnji trg. Gradski opskrbljivač energijom nedavno je najavio povećanje cijena od 500% za narednu godinu, što bi gradski proračun povećalo šest puta u odnosu na ranije.
Ali čak i na mjestima gdje troškovi energije ne rastu vrtoglavo, općinski čelnici preispituju svoju potrošnju. Jedno od najpopularnijih skijališta u talijanskim Alpama, Livigno, ove će godine uštedjeti 50.000 eura odustajući od božićne rasvjete. Zimsko utočište za tisuće turista moglo je apsorbirati veće troškove, ali dužnosnici su odlučili umjesto toga, sukladno božićnom duhu, donirati novac lokalnim obiteljima u potrebi.
***
HRVATSKA, ZAGREB: „U OGRANIČENOM, A NEGDJE I VEĆEM SJAJU!“
Zna se da naši mediji ne pridaju unaprijed pozornost temi „Advent kao prilika za doprinos sprečavanju klimatskih promjena“. No, nakon proteka Adventa, slavlja uz Božić i Novu godinu, vide se i kod nas promjene. Konkretno i šire sa time nismo se uspjeli upoznati, ali da ima, ima. Drugačije je. Zasigurno, idućih adventa povisit će se ljestvice i u gradovima u Hrvatskoj.
Ono što raduje je jedna posve nova situacija sa vatrometom u ponoć.
Od tradicije vartometa odustali su: RIJEKA, PULA, OSIJEK, ZABOK, ROVINJ, OPATIJA, POREČ , ČAZMA SAMOBOR , LABIN, ZAGREBA.. i drugi zasigurno.
Neke stare navike osvjetljavanja javnih fasada, ostale su. Ako ste prošetali Ljubljanom ili Bečom u prosincu, vidjet ćete kako je to tamo sve jednostavnije, skromnije, a ipak toplo obilježeno.
Na službenoj stranici grada Zagreba čitamo kako se pripremao Advent Zagreb i što se poduzima u smislu adventske štednje energije u Zagrebu, pod naslovom objave:
Advent Zagreb se vratio bogatijem, ali ipak ograničenom blagdanskom sjaju
U organizaciji Grada Zagreba, Turističke zajednice grada Zagreba (TZGZ) te institucionalnih i privatnih partnera, višestruko nagrađivani Advent Zagreb ove se godine održava u periodu od 26. studenog, i traje, zajedno s novogodišnjim događanjima, do 7. siječnja 2023. Advent Zagreb vraća u punom sjaju, donoseći raznovrsne programe i ponudu na brojnim lokacijama.
Predstavljanje Adventa 2022. u Zagrebu
Prilikom predstavljanja Adventa 2022., gradonačelnik Grada Zagreba, Tomislav Tomašević je izjavio: “Ove godine krećemo s novim konceptom Adventa koji je razvijen u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba i Javnom ustanovom Maksimir, a za koji smatramo da će još više potaknuti kreativnost i dobre ideje u osmišljavanju adventskih aktivnosti i događanja. Najvažniji iskorak je transparentan način odabira ponuditelja kroz natječaje, anaglasak je stavljen na kvalitetu i kvantitetu predviđenih kulturnih, glazbenih i zabavnih sadržaja te uređenje lokacija. Time smo dobili raznoliku kulturnu ponudu za sve dobne granice, različite koncepte ponude hrane, veliku ponudu domaćih proizvoda i još puno drugih zanimljivosti. Vraća se i klizalište na Tomislavcu, ali s manje zauzimanja zelene površine, kako bismo pomirili i struku i želje naših sugrađana. Imamo i tri potpuno nove lokacije – Trg dr. Franje Tuđmana s ugostiteljskom ponudom te Park Grič i Stara Vlaška koje će TZGZprigodno božićno ukrasiti. Vodili smo računa i da Advent bude ekološki održiv: koristit će se jednokratna, biorazgradiva ambalaža i bit će postavljeni punktovi za razdvajanje otpada.“
Direktorica TZGZ-a, Martina Bienenfeld je izjavila: „Nakon dvije pandemijske godine, posebno se radujemo ovogodišnjem Adventu koji će nas s bogatim programima na najljepši mogući način uvesti u blagdansko raspoloženje i iščekivanje Božića.
Kap po kap, sve se broji! Započinje li možda trend razumnog darivanja, ukrašavanja i svjetlucanja?
U Njemačkoj je provedeno istraživanje o tome koliko su građani spremni prihvatiti manje svjetlećih ukrasa i figura na balkonima, dvorištima, trgovima u adventsko vrijeme.
Navikli smo na iluminaciju, ukrašavanje, svjetlucanje povodom Adventa, Božića, Nove Godine… Čitavo 20. stoljeće obilježeno je silnim uzletom masovnog blještavila javnih i privatnih prostora, a početak 21. donio je eksploziju.
Ali koja je šira slika!? Posljedice po Zemlju, na primjer. Nesaglediva masa smeća povlači se iza slavlja! Koliko energije se utroši, koliko resursa Zemlje potroši, kolika zagađenja ostane. I sve to za malo nečeg, tako varljivog, kratkotrajnog kao što su ukrašavanje, iluminacija ili čin otvaranja darova!
Evo što je jedna anketa u Njemačkoj pokazala:
79 posto građana voli svjetleće ukrase na javnim površinama
Ali, 57% ljudi u Njemačkoj izjasnilo se da bi smanjilo količinu božićnih lampica u svojim domovima ili čak i bilo bez njih u budućnosti.
Čak je 11% spremno na taj korak već ove godine .
44% građana se izjašnjava za manje javnog ukrašavanja Ipak, drugih 44% građana kaže da ti nije ni u kojem slučaju njihov izbor.
Do prije par godina, nitko nije ni razmišljao o dekomercijalizaciji i pojednostavljenju Božića, nije bila društvena tema. Ali, odjednom se i to očekuje: jednostavnost, susprezanje od impulsivne kupnje, jednostavniji život. Može se predvidjeti da će ideja širiti i prometnuti u pokret, javni stav. Za 5 ili 10-ak godina možda će biti drugačije!
Dekomercijalizacija Božića dvostruko vrijedi: vjernicima se vraća istinska radost Božića, a svim Zemljanima šanse održivijeg života.
DOPRINOS ODRŽIVOSTI BOŽIĆA…
ODGOVORAN GRAĐANIN može:
izabirati funkcionalne darove koji će primatelju nešto značiti i nečem konkretno poslužiti, što će koristiti dulje vrijeme.. i što će imati manji ekološki trag,
manje kupovati predmetiće, samo zato što je „nešto zgodno“ , „fora“ , „moderno ove godine“
općenito smanjiti broj konvencionalnih poslovnih darova (u vidu lanch-paketa)
višak dobivenih poslovnih i osobnih darova proslijediti osobama u potrebi, koji su željni, nemaju..
viškom kuglica u domu okititi bor ili stablo u parku naselja.
predavati dar u originalnim kutijama, s nekom vrpcom, a bez ukrasnog papira
koristiti jeftine, jednostavne vrećice od recikliranog papira, ako vrećica „mora biti“ (nađite trgovinu gdje takve koštaju 30 centi, a ignorirajte one trgovine, šoping lokacije, koje nabijaju cijene na 2 ili 3 i više eura, koje nude kićene, plastificirane, neekološke verzije vrećica; jedna od jeftinih lokacija za Zagrepčane, Samoborce i Zaprešićance, i druga zapadno od Zagreba je Bubamara u Rakitju).
pohraniti dobiveni ukrasni papir i vrećice za narednu priliku.
ne slati masovne formalne čestitke e mailom (ionako ih nitko ne čita).
ne kupovati nove kuglice svakog prosinca. Ne mijenjati svake godine „osnovnu boju“ kuglica na boru
koristiti orašaste plodove , jabuke, osušeno cvijeće, a pogotovu šišarke, kako je nekad bilo
dočekati da lokalni OPG smisle i ponude originalne lokalne darove, funkcionalne i ekologične, i nabaviti kod njih (kao uzamjenu za one plastične i umjetne iz dalekih azijskih zemalja…)
Može se ovo činiti malim. Ali, ima i veliko simbolično značenje, snagu božićnog poticaja za više održivosti. Očitujmo zalaganje. Kap po kap, sve se broji!
WWF Adria i ove godine predlaže da ukrasite blagdane poklonom koji misli na okoliš. Simbolički posvojite ugroženu životinju i pridružite se spašavanju prirode!
Vrijeme je darivanja. Ako ne znate što nekome pokloniti, WWF Adria ima rješenje! Poklon koji zaista znači puno, ne samo vama i osobi koja ga dobije, nego cijelom planetu?
Darujte nekome – život. Simbolično posvojite životinju i darujte apsolutno originalni poklon koji će staviti osmijeh na lice osobe koja ga dobije. Uz to, takvim poklonom činite dobro djelo za sebe, za planet, za budućnost!
Proces simboličnog posvajanja životinje zaista je jednostavan. Samo treba pratiti navedene korake:
Svake godine sve više zaposlenika HEP Opskrbe sudjeluje u društveno odgovornim aktivnostima koje pridonose boljitku zajednice. Svjesni smo da svatko može svojim doprinosom, ma koliko god bio mali, učiniti svijet ljepšim i boljim mjestom. Kroz sve to i nama će biti bolje.
Ekipa prelazi kilometre i pomaže djeci i mladima
Zaposlenici HEP Opskrbe sudjeluju u humanitarnoj UNICEF-ovoj utrci Mliječna staza / Foto: HEP Opskrba
Već tradicionalno, zaposlenici HEP Opskrbe sudjeluju u humanitarnoj UNICEF-ovoj utrci Mliječna staza. Ove, godine prikupljeno je više od 44.000 zelenih vrpci, kao poruka podrške za 44.000 djece i mladih koji se bore s problemima mentalnog zdravlja. Trčanjem, hodanjem i vožnjom bicikla naša ekipa prikupila je 1.572 kilometra i odradila „avanturu za pamćenje“, čime smo još jednom potvrdili da timski duh kod nas nije tek slovo na papiru.
Sveukupno, UNICEF je kroz kotizacije, donacije građana i podršku tvrtki ovom akcijom prikupio oko 1,1 milijun kuna.
Doprinosimo zaštiti okoliša i brizi za ljude, okrenuti budućnosti.
HEP Opskrba – “Zajedno HEPI” u Nuštru / Foto: HEP Opskrba
U ovogodišnjoj akciji „Zajedno Hepi“ zaposlenici HEP Opskrbe uljepšali su svakodnevicu štićenicima Doma za odrasle osobe u Nuštru, javnoj ustanovi čija je osnovna djelatnost – socijalna skrb dugotrajnog smještaja odraslim osobama s mentalnim oštećenjima – za naše društvo veoma značajna. Volonterskom akcijom uređivali smo vanjski prostor na kojem štićenici ustanove provode najviše vremena.
Tijekom višesatnog rada uspjeli smo postaviti sjenicu, montirati stol i klupe, izraditi puteljak i zasaditi začinsko bilje, kako bi se štićenici bolje osjećali u svojem domskom krugu. Mi iz HEP Opskrbe uvijek rado iskazujemo svoju brigu za druge na konkretan način; veseli nas pomagati socijalno najosjetljivijim skupinama društva – odnosno onima koji najviše trebaju našu pomoć.
Naša ZelEn priča
Projekt „Naša ZelEn priča“ ove godine odvijao se u u srcu Gorskog kotara, na lokaciji jedne od najljepših HEP-ovih hidroelektrana – Zelenom viru, a koja upravo ove godine slavi 100 godina od puštanja u pogon. Taj vitalni stogodišnjak omogućuje jedinstven doživljaj svojim brojnim posjetiteljima, atrakciju u vidu spoja prirodnih ljepota, industrijske baštine i proizvodnje električne energije. Područje u kojem se nalazi HE Zeleni vir zaštićeno je i proglašeno posebnim geomorfološkim rezervatom. Uz odobrenje Ministarstva kulture i medija, lokalni izvođači su, zajedno s nama, očistili i uredili okoliš te postavili klupe i stolove uzduž šetnice hidroelektrane.
I ova akcija na neki način zorno ilustrira misiju našeg proizvoda ZelEn – društveno odgovorno poslovanje cijelog društva. Iznimno je vrijedno, i za nas zaposlenike, sudjelovati u projektima očuvanja objekata za proizvodnju energije iz isključivo obnovljivih izvora.
Kao zaposlenici HEP Opskrbe veselimo se svakom društveno vrijednom projektu, bilo da je riječ o sadnji stabala, čišćenju obale, bojanju dječjih domova ili prikupljanju pomoći za socijalno osjetljive društvene skupine.HEP Opskrba pridonosi i promjeni svijest ljudi, kako nas zaposlenika, tako i građana, o važnosti odgovornog ponašanja čovjeka prema prirodi, okolišu i društvu, u konačnici i sebi.
Podržavajući zajedništvo, poštujući Zemlju, podržavajući društvene ciljeve, osjećamo se dobro i znamo da iz dana u dan rastemo.
Tina Barbarić, Sektor za operativni marketing, HEP Opskrba
Težnja profitu i pohlepa je prvenstveni uzrok rastu cijena najvažnijih svjetskih sirovina, proizvoda i usluga te mnogih regionalnih i lokalnih. Nezajažljivost za novcem se javno kesi svijetu. Prije nekoliko godina jedan je iskreni kapitalist izgovorio: „Dolaze krizna vremena, sram me koliko ću zaraditi.“ No, zaradio je.
Šakali rata najbrže jure u vremenima velikih i masovnih nevolja čovječanstva. No, taj nesretni rat, ruska agresija, i epidemije, i sve slično, predstavlja tek ambijent, okolnosti, zapravo pozornicu na kojoj se sve odigrava. Gdje pohlepa pleše svoj grozni ples. Ne događa se cjenovni rast uvis prigodno i slučajno, dakle, zbog rata u Ukrajini i Covida, kako to često spomene premijer Plenković i ministri, i svjetske im kolege. Prava adresa leži drugdje, zamagljena u zgusnutoj mješavini „legalno/polulegalno/amoralno“. U (dijelu) naravi čovjeka je i u sustavima koje je on, takav, izgradio.
Što li je: da li se političari ne usude, ili ne umiju ili je nešto treće: razlučiti i javno imenovati prave uzroke (pohlepu, bezosjećajnost, društvenu neodgovornost) i okolnosti (rat) ovog golemog rasta svjetskih cijena? O posljedicama rasta cijena po svjetsko stanovništvo nećemo ni govoriti. Političarima i vođama je zapravo ovako ponašanje – ne opisivati istinu – vjerojatno puno komotnije, nego ulaziti u verbalnu ili stvarnu konfrontaciju s najjačima. Uostalom, politika i moćni često idu i ruku pod ruku.
Rast cijena – dogovorena strategija najmoćnijih te prilagodba s(p)retnih…
Svjetski okidač za nezapamćeni rast cijena su odluke najmoćnijih svjetskih kompanija – dogovorena trustovska strategija (vidite dolje i zašto). U ovo nevoljno vrijeme postoji i druga kategorija „dobrostojećih“ kompanija– ne, one nisu izazivači početnog cjenovnog tsunami vala, ali su se dobro prilagodile – okolnosti im idu na ruku. Takve se pojavljuju u drugom ili tek u trećem, četvrtom „koljenu“ poskupljenja; može im biti da mogu dići cijene koliko hoće (vladaju tržišnom nišom, vodeći su, monopolisti). Ne možete izbjeći koristiti njihove proizvode /usluge kao dnevno potrebne. I na kraju dolaze oni koji ništa ne mogu napraviti – pa osiromašuju i propadaju (građani, tvrtke, ustanove.. opći standard)
Eto, knjige, na primjer! Koliko god se činilo da ih trebamo i bez kojih skoro da ne možemo, jer ih svijet nužno treba (obrazovanje) ili nose čovjeku užitak (čitanja), nije ipak tako. Troškovi papira&tiskanja u fazi proizvodnje porasli su u Hrvatskoj najmanje 50 posto, ali se takvo što ni u „ludilu“ ne smije pokušati preliti na knjižare i krajnje kupce jer bi ih tek mali broj bio spreman podnijeti. Pa će očekivano prve žrtve „povijesnog rasta“ ulaznih cijena biti nakladnici i knjižari (u uvjetima poslovnih gubitaka), a domovina će doživjeti tek upola manju godišnju produkciju novih naslova, što je tragičan uzmak/pomor kulture ovog doba. I mnogi drugi sektori će nastradati, posebno tercijarne djelatnosti, čega će se konačne posljedice brojati u srednjoročnom razdoblju.
Evo brojki:
ZARADE STOLJEĆA – GOLEMI NOVAC NAVIRE NAJVEĆIMA U 2021. I 2022.
Svjetski naftni oligarsi
U drugom tromjesečju 2022., od travnja do kraja lipnja, najvećim američkim naftnim kompanijama Exxon i Chevron profit je skočio više od tri puta u odnosu na isto razdoblje 2021.. Exxon se pohvalio da mu je tromjesečna zarada iznosila 17,9 milijardi dolara, dok je Chevron imao dobit od 11,6 milijardi. Vrtoglave zarade u drugom kvartalu objavile su i europske kompanije. Britansko-nizozemski Shell imao je 18 milijardi dolara profita, British Petroleum 8,5 milijardi, a francuski TotalEnergies 9,8 milijardi, također nekoliko puta više nego lani. Kada se sve zbroji, spomenutih pet najvećih zapadnih kompanija je u samo tri mjeseca zaradilo više od 65 milijardi dolara – koliko iznosi i hrvatski bruto domaći proizvod u godinu dana. (Novi list)
A Saudi Aramco, najveća svjetska naftna kompanija u vlasništvu vlade Saudijske Arabije, objavila je kako je u 2021. imala neto dobit od 110 milijardi dolara – dvostruko više nego 2020. Iznos približno jednak kao zajednički BDP Hrvatske i Srbije u 2020. – hrvatski BDP iznosio je 55,97 milijardi dolara, a onaj Srbije 52,96 milijardi.
Enormne zarade posljedica su nekontroliranog rasta cijena nafte koja je s prosječnih 60 dolara po barelu skočila na 120 dolara pa barelu. (Telegram)
Cijene plina su porasle desetak puta. Sve odluke o rastu donosile su uprave i vlasnici korporacija.
Svjetski proizvođači žitarica
Četiri najveća svjetska trgovca žitaricama, koji su desetljećima dominirali globalnim tržištem, bilježe rekordnu dobit. Četiri kompanije: Archer-Daniels-Midland Company, Bunge, Cargill te Louis Dreyfus, poznati pod zajedničkim imenom ABCD – kontroliraju procijenjenih 70-90 posto svjetske trgovine žitaricama.
Od velikih trgovaca hranom, Cargill je izvijestio o povećanju prihoda od 23 posto, na rekordnih 165 milijardi dolara, dok je Archer-Daniels-Midland u drugom kvartalu ostvario najveću dobit u povijesti. Prodaja kompanije Bunge porasla je 17 posto na godišnjoj razini u drugom tromjesečju, a Louis Dreyfus izvijestio je da je dobit za 2021. porasla više od 80 posto, a prihodi su im porasli gotovo za četvrtinu, na 1,62 milijarde dolara.
Olivier De Schutter, posebni izvjestitelj UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava, o tome iznosi: „Cijene žitarica u svijetu rastu u nebo, unatoč postojanju svjetskih zaliha…“Predviđa se da će potražnja žitarica i dalje donekle premašivati ponudu, barem do 2024., i eto novih okolnosti za velike dobiti u sljedeće dvije godine. (Jutarnji list)
Liderska grupa IT Tehnologija
Amazon, Apple, Facebook, Microsoft i drugi iz grupe najvećih, povećavali su dnevno svoja bogatstva tijekom 2020. i 2021.. Dvadeset, pedeset, stotine milijardi dolara. S njihovog popisa regrutiraju se lideri na listi najbogatijih korporacija na svijetu. Nažalost, u njihovoj je navici i ono – ne plaćati nikome nikakav porez, ni u zemlji sjedištu ni u zemljama u kojima ostvaruju zarade. Ne žele i izbjegavaju to svim silama i pravnim smicalicama. I zato s navijačkom strašću gledamo na napore Europske unije i pojedinih zemalja ovih godina (Australija, Francuska..) da konačno oporezuju njihov golemi profit i bogatstva.
Svjetski čelik
Najveći vlasnik zaliha čelika je Kina, koja je pred nekoliko godina počela s otkupom svih raspoloživih količina čelika kod svjetskih proizvođača, nekoliko godina unaprijed. Zato Kina može ugovarati najveće poslove, kao što je Pelješki most. Zato Kina ima zalihe po starim cijenama. I zato Kina diktira nove cijene.
Papir, drvo, od kojeg se rade knjige, tisak, ogrijevni peleti, namještaj… – sve isto!
Hrana i napitci – isto.
Sve što se danas događa, događa se u stilu one poznate narodne poslovice: „Kad nekome svane, drugom omrkne.“
Vrijedi zato na kraju ove objave još jednom citirati i onu izjavu s početka: „Dolaze krizna vremena, sram me koliko ću zaraditi.“
***
Što reći? Možda bi najtočnije bilo ono – da je moć sjela u ruke krivih ljudi.
Projekt Tjedan održivih impulsa je upečatljiv primjer kako i koliko cjelovito dm ulaže u edukaciju svojih djelatnika s ciljem da ih potakne da donosu dobre odluke za sebe, ali i za svoju okolinu – društvo i Zemlju.
dm je već dugi niz godina u Hrvatskoj prepoznat kao tvrtka koja daje značajan doprinos zajednici u kojoj posluje, kako podrškom socijalno osjetljivim skupinama u društvu, tako i brojnim održivim aktivnostima koje obuhvaćaju sve od ekološki prihvatljivih proizvoda i rješenja do podrške ekološkim projektima diljem Hrvatske. Kako ističu, održivost za dm počinje s djelatnicima, u prodavaonicama i Upravno-distributivnom centru.
Nataša Odak, menadžerica Razvoja ljudskih resursa dm-a / Foto: dm
„U dm-u vjerujemo da vlastitim primjerom moramo pokazati da možemo djelovati održivo i odgovorno. To je najbolji način da potaknemo naše partnere, kupce i širu zajednicu da se i sami odvaže na promjene koje će nam omogućiti da stvorimo bolju budućnost”, istaknula je Nataša Odak, menadžerica Razvoja ljudskih resursa dm-a.
Kontinuirane edukacije i sudjelovanje u aktivnostima koje podupiru razvoj održivih navika, djelatnicama i djelatnicima dm-a omogućuju da briga o zajednici i o okolišu postane dio njihovih života – na poslu i kod kuće. Projekt Tjedan održivih impulsa je upečatljiv primjer kako i koliko cjelovito dm ulaže u edukaciju svojih djelatnika s ciljem da ih potakne da donosu dobre odluke za sebe, ali i za svoju okolinu – društvo i Zemlju.
Tekstil nije otpad / Foto: dm
Tijekom pet dana Tjedan održivih impulsa djelatnicima je omogućio da saznaju kako održivost učiniti dijelom svakodnevice te koja je uloga pojedinaca u kružnom gospodarstvu. Djelatnici su dobili praktične i primjenjive savjete o zbrinjavanju otpada i upravljanju energijom te su se upoznali procesima koji se provode u prodavaonicama u sklopu održivog djelovanja.
Posljednji dan Tjedna održivih impulsa bio je posvećen društvenoj održivosti.dm je potaknuo djelatnike Upravno-distributivnog centra da donesu staru odjeću za reciklažu, a u sklopu radionice Tekstil nije otpad djelatnici su od stare odjeće izrađivali ukrase i tako saznali da kreativnost i održivost idu ruku pod ruku.
dm alverde četkica za zube / Foto: dm
Inspiraciju za male promjene uz prave proizvode pripremio je kolega Dejan Murić, menadžer dm marke. Predstavio je održiva rješenja za svakodnevni život kao što su drvena četkica za zube alverde koja se može odlagati u biootpad te Profissimo kožna krpa za prozore uz koju se ne moraju koristiti dodatna sredstva za čišćenje.
Tjedan posvećen održivosti zaokružili smo akcijom pošumljavanja u koju se volonterski uključilo gotovo 50 djelatnica i djelatnika dm-a. U sklopu projekta Co2mpensating by planting u Draganiću su sudjelovali u sadnji više od 4000 sadnica hrasta, čime se omogućuje nadoknada proizvedenih emisija CO2 i neutralizacija ugljičnog otiska.
„Ponosni smo što su se kolegice i kolege još jednom spremno odazvali i dali dodatan doprinos zaštiti okoliša. Želim im zahvaliti što su svojim volonterskim angažmanom pokazali da smo uvijek spremni napraviti korak više kako bi održivost postala način života i rada,“ zaključila je Nataša Odak.
Svatko od nas može dati svoj skromni doprinos boljoj budućnosti, a sve što nam je potrebno jest malo inspiracije i pravi poticaj. Upravo zato Tjedan održivih impulsa postat će dio dm-ovih godišnjih aktivnosti usmjerenih na razvoj održive svijesti i održivih navika među djelatnicima i djelatnicama.
Dolazak Feruča Lazarića i Sergia Ostovića na Rt Kamenjak u Premanturi / Foto: Dejan Štifanić
„Oni koji vide gledaju malo važne stvari, kako je tko odjeven, je li lijep ili ružan… Meni su svi lijepi, elegantni, veseli, a priroda… Nju sada doživljavam puno intenzivnije nego kada sam vidio. Svojim bogatstvom i mene jako obogaćuje.“
„Većina ljudi misli da mi slijepi ljudi možemo tek malo ili ništa. Sljepoća jest veliki hendikep, ali unatoč tome možemo urediti život i živjeti ga punim plućima. Mene sljepoća nije zakočila, nego mi je dala poticaj za dalje.“
***
Neki ljudi zadivljuju vrlinama, snagom, optimizmom, ciljevima i stazom života. Jedan je od njih slijepi istarski planinar Feručo Lazarić iz Svetvinčenta. Nakon što je vid izgubio u četrdesetoj, okrenuo se planinarenju, razvio silnu vjeru u sebe i životnu radost. Postignuća ovoga neumornog i uvijek vedrog planinara privlače kao svjetionik. Kad je u društvu, drži atmosferu, pjeva i svira gitaru. I gazi stalno, već 25 godina, sad u 68-oj.
Iako slijep, Feručo Lazarić prohodao je prije dvije godine u komadu put uzduž cijele hrvatske obale. Ne može se puno ljudi pohvaliti da su prohodali našu najdužu prugu – Viu Adriaticu, dulju od čuvenog puta Santiago de Camino – a među malobrojnima je bio i Feručo. Ispenjao je i više vrhova od 2900 metara, a onih od 1000 ili 2000 matera, pregršt. Jedan ga je prijatelj jednom ohrabrio da se i on popne uz okomitu stijenu visine 20-ak metara na penjalištu u Rovinju. Poslije izvedenog Feručova podviga i njegov je pratitelj stavio povez preko očiju: okušao se i sam u „penjanju na slijepo“. Bili su veseli nakon.
Feručovi planinarski pothvati postali su širom poznati, uz njega je mnoštvo on-line pratitelja kao i čitatelja njegove dvije knjige. Često se pojavljuje u javnosti. Zbog svega, sačinili smo poseban kolaž-izbor Feručovih izjava danih medijima u razno vrijeme.
INTERVJU – INSPIRIRACIJA
PRIČA PRVA
O svladavanju Via Adriatice, planinarske rute duge 1100 km
Možda najveći planinarski izazov za Feruča Lazarića bila je ruta Via Adriatica. Na taj se pohod tada 65-godišnji slijepi planinar uputio krajem rujna 2020. godine sa svojim prijateljem i vršnjakom Sergiom Ostovićem. Njih dvojica prešli su 14 planina, 12 rijeka, dva jezera, sedam županija, ukupno 1100 kilometara. Krenuli su s juga, a do Rta Kamenjak u Istri trebalo im je gotovo dva mjeseca. Svakog su dana prelazili od 15 do 20 kilometara, što je „norma“ za spremne i zdrave hodače. Kako Feručo rado ističe u svim prilikama, najljepše što im se dogodilo bili su brojni susreti s planinarima i drugim ljudima koji su im bili lokalni vodiči, pružali konačište i okrijepu.
Nakon svega, Feručo Lazarić izjavio je da ni u jednom trenutku nije niti pomišljao odustati.
– Toliko sam se naslušao o žuljevima. Čuo sam da su neki i odustajali zbog njih. Ja sam ih dobio odmah prvi dan. Stavio sam flastere, a ujutro bih se tijekom prvih pedesetak koraka osjećao kao da hodam po žeravici. No, onda bi bol nestala i nakon nekoliko dana prestao sam koristiti flastere. Tijelo se jednostavno prilagodi, tabani su mi hrapavi kao šmirgl-papir. I na koncu, smršavio sam 12 kilograma. Niti jedne sekunde nisam pomislio odustati ili se pitao što mi to treba. Naprotiv, uživao sam u svem tom hodanju i upoznavanju ljudi. Naravno, bilo mi je teško. Prvih sam se nekoliko dana mučio s tim žuljevima, a bila je i jesen, pa nije falilo ni lošeg vremena. Po zvizdanu, usred podneva hodati po Pelješcu… Htio sam vidjeti kako ću funkcionirati bez žene i njezine kuhinje, bez kreveta, bez kupaonice i tople vode i mogu reći da sam se odlično snašao. Čovjek može funkcionirati bez svega toga, naravno, samo tijekom nekog perioda – govori Lazarić.
Feručo se pridržava za ruksak prijatelja i vodiča Sergia / Foto Stipe Dulibić
Via Adriaticu Lazarić je prohodao držeći lijevom rukom ruksak svoga prijatelja vodiča, a desnom svoj dvadeset godina stari štap koji je nekad koristio za skijanje. Tridesetak vodiča, ljudi koji vole planinariti sami su im se javljali i nudili im pomoć. Jedan ih je lokalni mladić znalački proveo kroz Dinaru, a prijateljica planinarka Davorka Prusić preuzela je koordinaciju vodiča.
– Ljudi su nam pomagali, davali nam hranu i smještaj. Bilo je trenutaka kad bi ljudi javili da su me vidjeli na televiziji i pitali bi mogu li mene i prijatelje počastiti pivom ili ručkom – priča Lazarić.
– To što doživljavamo na putu prava je bajka! Samo lijepe stvari nam se događaju. I težinu od 20-25 kilograma koliko teži ruksak zaboravim, kao i zvizdan kad upekne i kišu koja nas iznenadi… sve to zaboravimo kada nas dočekaju predivni ljudi na stazi – izjavio je tom prilikom Lazarić.
U izjavi tijekom hodačkog pothvata, Feručo kaže:
– Kad sam krenuo, znao sam – nema stajanja. Sljepoća nije nikakva prepreka za put. Osjećam vjetar, mirišem prirodu, čujem šum lišća i koračam dalje. Zaplešem, zapjevam katkad i jednostavno hodam. Društvo mi pravi prijatelj Sergio Ostović, koji me je i pozvao na putovanje. Trenutačno prolazim južni dio Velebita, što mi je dosad najkompliciraniji dio. Teško je slijepom čovjeku paziti na svaku škrapu, a uz to na leđima nositi 25 kilograma stvari.
– Većina ljudi misli da mi slijepi ljudi možemo tek malo ili ništa. Sljepoća jest veliki hendikep, ali unatoč tome možemo urediti život i živjeti ga punim plućima. Mene sljepoća nije zakočila, nego mi je dala poticaj za dalje – poručio je Feručo.
ODNOS S PRIRODOM, POSEBAN JE!
Otkako je slijep, Feručo Lazarić ima poseban i puniji odnos s prirodom, o čemu kaže:
– Oni koji vide gledaju malo važne stvari, kako je tko odjeven, je li lijep ili ružan… Meni su svi lijepi, elegantni, veseli, a priroda… Nju sada doživljavam puno intenzivnije nego kada sam vidio. Svojim bogatstvom i mene obogaćuje.
– U prirodi dobivamo skromnost, toleranciju, sve postaje puno jednostavnije. Nema kave? Pit ćemo vodu. Nema jutarnje krafne? Veselje je ako se pronađe koja feta pancete, sardina ili konzerva nečega. Nisam nijednom osjetio da mi zbog planinarske, nekad i oskudne, prehrane fali energije. Bitno je kretanje, shvatio sam da tijelu gode napori i dugotrajno hodanje. Preko noći regeneracija i već sljedećeg dana opet je sve spremno za nove napore – objašnjava Feručo.
O knjigama, tehnikama tjelovježbe i hodanja, usponu na vrhove planina i života: „Koliko je teško, toliko je čovjek na kraju sretan.“
Rodom iz gradića Svetvinčenat u Istri, Feručo Lazarić počeo se planinarenjem baviti prije dvadesetak godina kada je zbog ablacije mrežnice izgubio vid i bio primoran odustati od drugih sportskih aktivnosti, osobito skijanja. Godine 2020. u vlastitoj je nakladi objavio svoju prvu knjigu „Planinarenje na slijepo“, u koju je pretočio iskustva s raznih planinarskih pothvata. U knjizi je opisao doživljaj velikih i malih planina koje je propješačio, ali i svoj pristup životu u kojem uživa punim plućima unatoč invalidnosti. Autor opisuje kako je bilo popeti se na planinske vrhunce vrlo opasne i za ljude s vidom kao što su Olimp (Grčka, 2918 m n.v.), Musala (Bugarska, 2925 m n.v.) i Triglav (Slovenija, 2864m n.v.).
Počeo je pisati članke nakon što je pročitao tekstove Željka Brdala, također slijepog planinara.
– Brdal mi je rekao da je vrlo važno da mi slijepi planinari ljudima prenesemo naše doživljaje. I tako sam počeo pisati. To mi je postao užitak. Pišem o tome kako putovanje može biti lijepo, makar i na slijepo. Sljepoća je veliki invaliditet. Nemam iluzija, ali i u tim okvirima život može biti ispunjen, može se živjeti punim plućima. Zaista puno putujem, planinarim, družim se s mnogima. I o tome pišem. Tako sam došao do 210 stranica svoje prve knjige – kaže Feručo.
Godinu dana nakon prve, Feručo Lazarić objavio je i svoju drugu knjigu – „Na drugi način lijepo“, koja je također nadahnuta iskustvima s planinarenja iz pozicije čovjeka koji ne vidi, ali i te kako osjeća. I u njoj ističe: „Putovanje je lijepo, makar i na slijepo“.
Stipe Božić, Mladen Kuka i Feručo Lazarić
Uz ostale planinare, Feručo je planinario i s doajenom planinarenja, Stipom Božićem s kojim se po snijegu i hladnoći popeo na Kozjak. Feručo ima posebnu tehniku hodanja: prilikom hoda pridržava se za ruksak vodiča.
– Slijepi ljudi obično imaju štap kojim se povezuju s vodičem ili uže, a ja sam od prvog dana stavio lijevu ruku lagano na ruksak pratitelja-prijatelja, a desnom rukom držim svoj stari skijaški štap koji je dosta čvrst. Kako se držim za ruksak pratitelja točno znam treba li ići lijevo, desno, gore ili dolje.
– Puno je kod mene i onog običnog planinarenja, ali pojavi se prilika i za ono teže, izazovnije, kao kada sam bio na Triglavu. Koliko je teško, toliko je čovjek na kraju sretan. Tako me raduju brda i volim o tome poslije pisati. Imam na računalu program za čitač ekrana i govornu jedinicu – pojasnio je tehniku pisanja.
VOZIM I BICIKL, TANDEM. NARAVNO, ZA VOLANOM JE PARTNER!
– Redovito vježbam, održavam kondiciju. Dvadesetak godina svako jutro vježbam. Za nas slijepe osobe jako je važno brzo reagirati na razne situacije, recimo kada naiđemo na rupu ili kamen. Ako zapnem, brzo reagiram i ne gubim ravnotežu. Zbog toga slijepi planinar mora biti u dobroj formi i mora puno toga znati. Osim toga, moram imati jake noge i ruke, pa sam napravio improviziranu teretanu gdje također vježbam s utegom od pet kilograma. Osjećaj da imaš snagu u rukama i nogama čini čovjeka pokretljivijim. Uza sve to vozim i bicikl – tandem, što je odlično za kondiciju. Naravno, za volanom je partner – priča Lazarić.
– Jednostavno uživam u planinarenju. Nije da težim nekim uspjesima. Ne, to dođe spontano. Kada sam bio na Olimpu s voditeljima Radmilom Marićem i Kristinom Marjanović, on mi je rekao da sam druga slijepa osoba na Olimpu – nakon Homera – dodaje uz smijeh.
Iako je od ranih dana patio od slabovidnosti, Feručo Lazarić imao je već 40-ak godina kada je posve izgubio vid. Uvijek je živio sto na sat, bavio se različitim sportovima, trčanjem i biciklizmom, a osobito je volio skijanje. Od mladosti je svirao gitaru i pjevao (nekad je svirao na plesnjacima), volio se družiti, praviti vino. Najprije je radio u pulskom Uljaniku, a potom je s obitelji u rodnom Svetvinčentu otvorio pizzeriju. A onda se iznenada spustio mrak…
– Nakon male depresije zbog prijašnjeg punog života, a potom prisilno biti u kući, dobro sam sve razmotrio te sam odlučio naviknuti se na novu situaciju. Počeo sam otkrivati nove vrijednosti života, koje ljudi, oni vidjevši ne vide, ne primjećuju. Među tim novim stvarima otkrio sam ljepotu prirode, a zatim i planinarenja.
DOŽIVLJAVAM SVE INTENZIVNIJE, POTPUNO DRUGAČIJE I NEOPISIVO VAMA KOJI VIDITE!
– Razmišljao sam o svome životu i o vremenu dok sam vidio, i usudim se reći da me ova moja sljepoća na neki način ispunila. Usudim se reći čak i to da ne bih bio tako sretan i ispunjen čovjek da sada opet vidim, a smatram se sretnim, život mi je ispunjen. U svojoj sljepoći našao sam nešto što treba istraživati i što istražujem svakodnevno. U tim okvirima sam si organizirao život i živim, kako se to kaže, punim plućima. Nekada bih jednostavno sjeo u auto i negdje otišao, volio sam voziti bicikl, skijati, a to su načini kako brže prolaziš kroz krajolike. U planinarstvu je sve sporije. Pošto ne vidim, prisiljen sam ići sporije i pažljivije. Ali tako imam više vremena, okrenem se sebi, tokom hoda intenzivno koristim sva svoja druga osjetila – njuh, sluh, stopalima opipavam teren i u tome uživam. Ranije nikada nisam zaista čuo žubor potoka koji teče niz brdo, huk vjetra, zvuk grana koje se na vjetru njišu, lišće koje pada, pjev ptica. Sve to i još puno toga sada doživljavam puno intenzivnije, potpuno drugačije i neopisivo vama koji vidite. Znam, jer imam oba iskustva – priča Feručo.
Kada je počeo intenzivno planinariti s prijateljima/pratiteljima, nije bilo lako. Prisjeća se:
– Neki su se bojali voditi me. Pa šta ću ja u brdima? Onda sam odlučio napraviti neki podvig, ovako na slijepo. Kako sam se koristio računalom… imam onaj program za slijepe… vidio sam… utipkao sam Olimp. I vidim tamo neke iz Beograda (planinarsko društvo Željezničar, op.a.), kako organiziraju, zajedno s klubom iz Zaprešića, pohod na Olimp. Odmah sam im poslao e-mail.
– Možda je malo neobično, ali planinariti sam počeo tek kada sam izgubio vid u četrdesetim godinama. Prije toga sam skijao i amaterski se bavio drugim sportovima. Najprije sam sa suprugom ljeti obilazio mjesta na kojima smo nekad zimi skijali. Od 2000. godine moja supruga i ja počeli smo pohoditi brda, uglavnom sami, manje s prijateljima. Obišli smo mnoga brda u tih 15 godina, a ja, iako sam potpuno slijep, nisam se niti okrznuo – napisao je Feručo Lazarić. Međutim, nakon nekog vremena moja supruga više nije mogla planinariti zbog problema s kralježnicom. Okrenuo sam se oko sebe… i povezao s planinarskim društvima i u planine otada idem uvijek s pratiteljem, zapravo, mnogi mi ljudi daju podršku – kaže Lazarić.
I tako, Feručo se s planinarima koji vide ravnopravno penjao i svladao gotovo 3000 metara visok vrh Olimpa Mitikas. Bilo je to u rujnu 2018. godine. Kiša i vjetar usporavali su uspon, koji je trajao 16 sati.
– Da, bilo je baš teško, 2918 metara visine. I ima pravog penjanja na tri točke. No imao sam osjećaj za stijenu, jer sam se i ranije penjao. Nakon Olimpa otvorila su mi se vrata i za druge uspone – priča Feručo.
Iduće godine, 2019. Feručo je osvojio i bugarski vrh Musalu na 2925 m n.v. i slovenski Triglav na 2864 m n.v., koji je bio tehnički puno zahtjevniji. Slijedili su drugi, veći i manji planinarski pothvati među kojima se ističe dvomjesečna tura rutom Via Adriatica 2020. godine.
***
Poruka iz knjige „Planinarenje na slijepo“, Feruča Lazarića
– Bila mi je velika želja razbiti predrasude o sljepoći, kako osobne tako i cijele zajednice, uvjerenje da slijepe osobe imaju vrlo ograničene sposobnosti i mogućnosti djelovanja. Cilj mi je dokazati da i osobe oštećenog vida, uz pomoć videće pratnje mogu, kao i videći planinari, hodati planinskim predjelima i osvajati vrhove. Nadalje, želio bih slabovidnim i slijepim osobama otvoriti vrata u čudesan svijet planina. Planinareći, kao i putujući, upoznajemo sebe i svoju predivnu domovinu. Naša brda spadaju u niže planine, ali svojom raznolikošću pobuđuju interes i utažuju glad za osvajanjem i najstrastvenijim planinarima. Ima ih po svim dijelovima Hrvatske i pružaju nezaboravne doživljaje i vidike. Želim istaknuti da, kao slijepi ili slabovidni, možemo sasvim dobro funkcionirati u grupi s videćim planinarima, pa čak doprinijeti dobrom raspoloženju optimizmom i pozitivnom energijom koju smo izgradili upravo zahvaljujući svom hendikepu i uvjetima života na slijepo. Dokazati da se tu silnu ljepotu može osjetiti i drugim osjetilima, ne samo vidom, i u njoj u potpunosti uživati.
***
Neće baš svaka nevolja čovjeku spremno otvarati nova vrata, vrata iza kojih će biti dobar život. Ali, to nije ni rijetko. Feručo Lazarić – veliki planinar, junak ove priče, zatim mladi Slaven Škrobot – svjetski putnik, invalid od vrata na niže, pa Helen Keller – slavna američka književnica, koja je slijepa i nijema doživjela 98 godina, prvi su primjeri kojih sam se sjetila. Njihove priče znaju biti tako velike da bi nama zdravima, onima bez većih ograničenja uslijed bolesti ili nečeg drugog, mogle, ili bolje kazano – trebale – biti putokaz za priču:
Krize koje su posljednjih nekoliko godina pogodile Hrvatsku, Europu i svijet, pokazale su koliko je za svaku državu važno da nositelji nacionalnog energetskog sektora budu financijski snažne i poslovno otporne tvrtke. Samo takve tvrtke mogu od najtežih posljedica krize zaštititi građane i gospodarstvo.
Krajem veljače 2020. pandemija koronavirusa proširila se i na Hrvatsku. HEP je odmah nakon izbijanja krize pokazao da vodi računa o građanima. Obustavljena su isključenja zbog dugovanja, a onim kućanstvima kojima je bila isključena struja, opskrba je vraćena. Privremeno je obustavljeno slanje opomena i provođenje ovrha. Također, kao jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj, HEP je radi stabilnosti hrvatskog gospodarstva i očuvanja zaposlenosti nastavio s ulaganjima u kojima je snažno zastupljena domaća komponenta. K tome, uz strogo pridržavanje protuepidemijskih mjera, bilo je nužno obavljati i primarnu zadaću: omogućiti nesmetano funkcioniranje gospodarstva i svakodnevnog života građana osiguravajući stabilnu i sigurnu opskrbu električnom energijom, plinom i ogrjevnom toplinom.
Iste su godine Hrvatsku pogodila dva katastrofalna potresa. U potresu na Banovini uništeno je 238 trafostanica, a bez opskrbe je ostalo 136 tisuća korisnika. Već u roku od 48 sati nakon potresa na mrežu su priključeni svi objekti u kojima je bilo tehnički moguće uspostaviti opskrbu, a radovi na potpunoj obnovi mreže još uvijek traju. Do sredine ožujka 2021. HEP-ovi su radnici uveli struju u oko dvije tisuće kontejnera. Odmah nakon potresa HEP je obustavio ovrhe i iskapčanja električne energije. Zatim je na temelju zaključaka Vlade počeo provoditi mjeru otpisa potraživanja za električnu i toplinsku energiju, koja još uvijek traje. Samo do sredine 2022. iznos otpisa dosegao je 100 milijuna kuna.
Na te dvije krize nadovezala se aktualna energetska kriza. Globalne cijene energije u naglom su porastu još od druge polovine 2021. Vojna agresija Rusije na Ukrajinu dodatno je poremetila energetska tržišta i povećala pritisak na cijene. Problem proizvodnje električne energije nastao je i zbog povijesne suše koja je u ljeto 2022. pogodila cijelu Europu pa tako i Hrvatsku. U razdoblju od dvije godine na europskim je burzama cijena plina porasla 3000 posto, a električne energije više od 1500 posto. Da bi ublažila cjenovni udar na građane i tvrtke, hrvatska je Vlada donijela dva paketa mjera, čiji je najveći teret preuzeo HEP. Osim cijena energije, ratno stanje u Ukrajini i nastojanje EU da dokine ovisnost o ruskom plinu, u fokus su stavili i pitanje sigurnosti opskrbe. I tu je u Hrvatskoj na nalog Vlade uskočio HEP, napunivši prije zime centralno hrvatsko skladište plina.
Sve je to HEP bio u stanju provesti zahvaljujući odgovornom upravljanju i dobrom poslovanju u posljednjih nekoliko godina. Pritom obavljanje kriznih zadaća nije utjecalo na realizaciju investicija. Nastavljeni su ili su započeti radovi na brojnim projektima, od izgradnje hidroelektrana, kogeneracija, sunčanih i vjetroelektrana, preko uvođenja naprednih mreža, rekonstrukcije toplinskih sustava, projekata energetske učinkovitosti do razvoja infrastrukture za električna vozila. Svi ti projekti potvrđuju jasan smjer razvoja HEP-a u skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a, Europskog zelenog plana te nacionalnih energetsko-klimatskih strategija i planova. U ovom slučaju riječ je o ulaganjima koja će tvrtku i državu učiniti još otpornijom zaeventualne buduće krize.
Darko Alfirev, pomoćnik direktora Sektora za korporativne komunikacije HEP d.d.
Svjetski dan čišćenja najveći je građanski pokret za borbu protiv onečišćenja okoliša. To je globalni pokret koji nadilazi čišćenje otpada i ima za cilj...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.