FAKULTET RAČUNARSTVA ZAGREB – prvi zaslužio certifikat “Prijatelj bicikliranja” u okviru projekta „Biciklom na posao“

Fakultet računarstva (FER) u Zagrebu prva je javna ustanova u Hrvatskoj kojoj je dodijeljen certifikat “Prijatelj bicikliranja”. Pomalo neobičan certifikat, nov na našim prostorima, ali oni koji bolje poznaju FER-ovce, ne čude se da ga je dobio upravo FER. Fakultet ima veliko parkiralište za bicikle u neposrednoj blizini glavnog ulaza, i to ograđeno i pod videonadzorom. Na njemu stane više od 200 bicikala, što je dovoljno za djelatnike koji povremeno ili stalno na posao dolaze biciklom, ali i za studente koji na Fakultet stižu na dva kotača. Na FER-u je aktivna biciklistička zajednica, koja djeluje kroz Biciklističku sekciju FER-a i Biciklističku sekciju Kluba studenata elektrotehnike (KSET) te u okviru sezonskih kampanja “Biciklom na posao”.

O svemu tome – za odgovorno.hr –  prof. dr. sc. Mislav Grgić, dekan FER-a  kazao je:

„ Na unapređenju infrastrukture i podršci biciklistima radimo sustavno već nekoliko godina. Sagradili smo prostrano i sigurno parkiralište, a svoje bicikliste potičemo i na razne druge načine, kao: organiziranje prigodnih druženja u KSET-u, na kojima volonteri KSET-a besplatno rade manja servisiranja bicikala te sezonske popuste na dodatnu biciklističku opremu u skriptarnici, koja djeluje u prostorima FER-a.“

Na FER-u su itekako svjesni važnosti bicikliranja pa iako su zadovoljni što su prvi dobili certifikat, nastavljaju dalje.

„U vrlo skoro vrijeme namjeravamo implementirati sustav kontrole pristupa parkiralištu za bicikle, a razmotrit ćemo i natkrivanje dijela parkirališnih mjesta. Pokušat ćemo ostvariti i suradnju s Gradskom upravom Grada Zagreba kako bismo unaprijedili pristupnu infrastrukturu – završava dekan Grgić.

„Tijekom 2015. i 2016. godine provodili smo projekt Love to Ride u kojemu smo prikupljali podatke iz tvrtki o tome kako potiču zaposlenike na bicikliranje na posao te smo proveli i natjecanje među njima. FER je dva puta pobijedio među tvrtkama s više od 500 zaposlenika. Certificiranje tvrtki nastavak je toga projekta, a FER je prvi zaslužio da dobije certifikat “Prijatelj bicikliranja” te predstavlja pozitivan i poželjan primjer u društvu za očuvanje okoliša, zdravlja i javnog prostora putem povećanja održivog oblika kretanja – bicikliranja. Očekujemo da će ove godine biti još tvrtki koje će zaslužiti certifikat“, za odgovorno.hr kazala jeTena Šarić iz Sindikata biciklista.

Europski projekt i pokret „biciklom na posao“ odlično napreduje!

Odlazak na posao biciklom mnogo je više od stila života; pokazuje ekološku osviještenost, brigu o okolišu i o štednji energije. Spoj je to  ugodne i za zdravlje korisne aktivnosti te uštede u kućnom budžetu. U Europi se razvio cijeli pokret koji zagovara bicikliranje na posao – Bike2Work ili “Biciklom na posao” (www.bike2work-project.eu), koji ima milijune poklonika koji svakoga dana bicikliraju do svog radnog mjesta i natrag. Riječ je o projektu Europske unije, a provodi ga Europska biciklistička federacija. Uz 13 organizacija iz 11 europskih zemalja tom se projektu priključio i hrvatski Sindikat biciklista.

Kriteriji za dobivanje certifikata jasno su razrađeni i tvrtki donose bodove, pa se lako može utvrditi koliko je tvrtka uistinu prijatelj bicikliranja. Promatra se niz mjera koje poduzima poslodavac, od izgradnje infrastrukture do “mekih” mjera, kao što su druženja zaposlenika biciklista. U nekim manjim tvrtkama, kaže Tena Šarić, čak su posegnuli i za novčanom nagradom zaposlenicima koji na posao stižu biciklom, što je primjerice u Francuskoj uobičajena mjera.

Postoje i prepreke razvoju bicikliranja na posao, a još više je uspjeha

Mnogi zaposlenici odustaju od ideje o bicikliranju na posao jer nemaju gdje ostaviti bicikle, a redovito se nemaju ni gdje osvježiti nakon vožnje  koje im itekako treba jer se u prosjeku do posla biciklira oko pet kilometara. Ipak, ima poslodavaca – a raduje da ih je sve više – koji svoje zaposlenike potiču na bicikliranje na posao te im osiguravaju infrastrukturu koja im to olakšava.

Fakultet računarstva (FER) u Zagrebu vrlo je uspješan u tome, što je prepoznato i potvrđeno certifikatom  “Prijatelj bicikliranja”. Certifikat je FER-u dodijelio Sindikat biciklista, koji ima licencu za izdavanje certifikata koji je osmislio i razvio europski projekt Bike2Work.

DH

(Sukladno Metodologiji oblikovanja teksta Dobra Hrvatska & Učinkoviti menadžer)

HRVATSKA I UNDP: Projekt ruralne elektrifikacije osigurava nastavak života u našim udaljenim selima!

Solarni sustavi donose svjetlo u izolirana seoska hrvatska domaćinstva! Projekt „Solarna energija za kućanstva u ruralnim krajevima“ kojeg je UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj) pokrenuo u Hrvatskoj prije dvije i pol godine – ide uspješno dalje.

Čini se nevjerojatnim, ali u Hrvatskoj još ima zaselaka udaljenih od glavnih puteva u kojima se ljudi uvečer okupljaju oko svijeće. Jer, električne energije nemaju. Mogu li se uopće riječima opisati emocije koje preplave mještane kada im napokon u kući zasvijetli prava pravcata žarulja. I upali se hladnjak, televizor, grijalica… Doduše, električna energija koja ih pokreće nije došla „sa žice“, ti su zaselci i dalje izvan elektroenergetske mreže, ali na krovove njihovih skromnih kuća postavljeni su solarni sustavi koji su im darovali toliko željenu „struju“. Samo suza u kutku oka govori kolika je to sreća.
Poticaj je to i svima koji rade na projektu „Solarna energija za kućanstva u ruralnim krajevima“, koji je Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj pokrenuo prije dvije i pol godine.

Sreća je zasjala u 46 udaljenih seoskih kućanstava

Trajno nastanjenim kućanstvima bez električne energije projektom je osiguran nezavisni solarni sustav, koji uključuje solarne panele te bateriju u koju se proizvedena struja može pohraniti i koristiti kada je magla ili jaka naoblaka pa solarni sustav ne može proizvoditi električnu energiju. Predviđena je pohrana energije dovoljna za tri dana. Sustav je dopunjen i pomoćnim benzinskim agregatom za dane slabog ili nikakvog osunčanja. Svakom domaćinstvu darovan je i visoko energetski učinkovit hladnjak i LED žarulje.

Program elektrifikacije ruralnih krajeva dosad je električnu energiju doveo u 46 kućanstava u Požeško-slavonskoj, Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji, omogućivši 70-ak žitelja život dostojan 21. stoljeća. Najviše sustava, njih 22, instalirano je u Zadarskoj županiji.  Projekt je trajao 25 mjeseci, sve do kraja prosinca 2016. godine, a neočekivano se produljio jer u Hrvatskoj ima još kućanstava bez električne energije.

„UNDP je razvio preciznu metodologiju za odabir kućanstava i optimizaciju sustava, pa prema tom modelu potrošnja za jednu osobu iznosi oko 489 kWh godišnje. Osmišljena su tri tipska solarana sustava, ovisno o broju domaćinstava – za jednog, za dva te za tri i više članova kućanstva. Tako prvi tipski sustav ima četiri fotonaponska modula, a sustav za tri i više članova domaćinstva i do 12 modula – kaže Mislav Kirac.

Ovisno o kojem je tipskom modelu riječ, ovisi i cijena sustava, koja se kreće od 35.000 do 60.000 kuna.

Projekt je namijenjen prije svega trajno nastanjenim kućanstvima koja su daleko od električne mreže. Mnoga od njih prije Domovinskog rata bila su priključena na električnu mrežu koja, međutim, u njihovim zaselcima nije obnovljena. UNDP-u su se javljali i mnogi koji su htjeli solarni sustav za svoje vikendice ili napuštena obiteljska imanja, ali takvim zahtjevima nije udovoljeno.

Nastavak projekta, ali bez Ureda UNDP u Hrvatskoj

Budući da je UNDP s početkom 2017. godine nakon 20 godina zatvorio svoj ured u Hrvatskoj, svrstavajući našu zemlju u razvijene zemlje koje više ne trebaju njihovu pomoć, projekt je nastavila Zelena energetska zadruga (ZEZ).

„ Ured UNDP-a u Hrvatskoj je zatvoren te će još samo djelovati kroz preostali projekt PARCS uz blisku suradnju s resornim ministarstvima. Nove projekte će provoditi novoosnovana udruga Terra Hub i navedena Zelena energetska zadruga čiji su osnivači bivši zaposlenici UNDP-a,“ kaže Mislav Kirac, voditelj projekta ruralne elektrifikacije dok je bio u okrilju UNDP-a.

„Projekt nastavljamo, a u pripremi je instalacija sustava u tri kućanstava u Sisačko-moslavačkoj županiji. Imamo i dojavu o još četiri obitelji koje udovoljavaju kriterijima u selu Blaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Dosad je projekt sa 80 posto financirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a sa 10 posto UNDP i županija na čijem se području nalazi doamćinstvo. Budući da će sada izostati financijska podrška UNDP-a, još tražimo pravi model financiranja – kaže Melani Furlan.

Budući da se projekt nastavlja, svi koji smatraju da udovoljavaju uvjetima, mogu se obratiti Zelenoj energetskoj zadruzi (www.zez.coop).

Načinjen je i registar kućanstava u koja su ugrađeni solarni sustavi, a u suradnji s Visokom školom za informacijske tehnologije u Zagrebu razvijen je program kojim je moguće pratiti svaki instalirani sustav putem interneta.

„Sklopili smo ugovor s dvije županije o održavanju sustava, a nadamo se da ćemo uskoro takav ugovor sklopiti i s ostalim žuapnijama. Inače, na sve komponente sustava dajemo dvogodišnje jamstvo. Osobito smo ponosni što je cjelokupni sustav, uključujući i solarne panele, hrvatski proizvod, tvrtki Solvis i Infoton,“ objašnjava Melani Furlan.

„Bilo je i mnogo upita kućanstava koja imaju priključak na mrežu, ali su zbog teških socijalnih prilika i neplaćanja usluge  isključeni s mreže. Nažalost, projekt nije namijenjen takvim socijalnim pitanjima,“ objašnjava Melani Furlan, koja je za projekt zadužena u Zelenoj energetskoj zadruzi.

Razne ljudske sudbine – s najsretnijim događajem, konačno: „Došla struja!“

„U dvije i pol godine ljudi koji provode projekt obišli su dvjestotinjak lokacija, naslušali se tužnih priča i svjedočili ozarenim licima. „Svaka obitelj ima svoju priču. Bilo je tu i smijeha i suza“, kaže Melani Furlan.

„Nikada u životu nisam radio tako nešto lijepo“, dodaje Mislav Kirac. „Stoga vjerujemo da će ovaj vrijedan projekt i dalje donositi svjetlost u zabačena, izolirana mjesta i uljepšavati težak život mještana udaljenih zaselaka, jer njihove suze radosnice to zaslužuju.“

DH

HEP: Portal www.elen.hep.hr – interaktivna karta lokacija ELEN punionica u RH

Kako bi kupcima i svim vlasnicima električnih vozila olakšali pronalaženje ELEN-ovih punionica za električna vozila, na adresi elen.hep.hr. dostupna je svima interaktivna karta  s lokacijama e-punionica.

Intenzivan rad na uspostavi nacionalne infrastrukture punionica HEP-ovog branda ELEN se nastavlja te će se interaktivna karta kontinuirano ažurirati, sukladno stvarnom stanju i dinamici puštanja u pogon novih punionica.

Razvojni projekt HEP grupe e-Mobilnost temelji se na zamisli da se električna energija iz prvenstveno obnovljivih izvora koristi kao pogonska gorivo za električna vozila.

Hrvatska elektroprivreda zbog toga u idućih nekoliko godina planira izgraditi mrežu ELEN punionica na području cijele Hrvatske te uspostaviti sustav njihovog daljinskog upravljanja i nadzora. Da bi se upotpunila mreža ELEN punionica u gradovima, planira se uspostaviti i mrežu punionica duž najvažnijih hrvatskih prometnica, primjerice, duž benzinskih postaja i odmorišta na autocestama, sufinanciranjem iz fondova Europske unije.

HEP je prvi u Hrvatskoj prepoznao europski trend uvođenja odrednica održivog razvoja u sektore energetike i transporta. Radi toga projekt elektromobilnosti razvija u partnerstvu sa zainteresiranim gradovima, lokalnim samoupravama te svim stranama koje imaju interes i želju modernizirati javni i privatni transport te doprinijeti smanjenju emisija CO2 i očuvanju okoliša.

Cilj je u sljedećih godinu dana udvostručiti postojeći broj javnih ELEN punionica – na više od 50.

EKO TVORNICA TEHNIX – lider, 25 godina uspjeha!

U Hrvatskoj i u svijetu kompanija TEHNIX iz Donjeg Kraljevca sinonim je za zaštitu okoliša što je sigurno i velika nagrada jednoj tvrtci i njezinom utemeljitelju i direktoru Đuri Horvatu u povodu značajne obljetnice – 25 godina poslovanja.

Razdoblje od 1991. do 2016-e jedinstvene su godine rasta i razvoja  industrije Tehnix, ali, paralelno s time i stvaranja nove svijesti u RH o nužnosti ekološkog načina života. Filozofija i opredjeljenja utemeljitelja i direktora tvornice Đure Horvata – ideja o održivom životu, brizi ljudi za planet Zemlju, utkane su u sve strateške odrednice poslovanja tvrtke. Njegov poduzetnički, inovatorski i menadžerski rad zapažen je naširoko , svugdje te je dobitnik niza nagrada i priznanja, medalja u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Pa i u ovoj slavljeničkoj godini opet.

U ožujku Horvat je proglašen hrvatskim Poduzetnikom 2016. u ocjenjivačkoj akciji globalne kompanije Ernest Young. Nedugo iza toga direktor Tehnixa nominiran je za svjetskog poduzetnika godine – EY ENTREPRENEUR OF THE YEAR  – čije je finale održano 7.-12. lipnja 2016. u Monte Carlu. Sjajan je to uspjeh: ulazak vođe jedne hrvatske tvrtke u završni krug natjecanja, među četiri najbolje plasirana, zajedno s predstavnicima Njemačke, Australije i SAD, i to u konkurenciji koja je stigla iz pedeset zemalja.To mu je donijelo statuu  Poduzetničkog Oskara! Na tom uglednom svjetskom susretu gospodarstvenika, Horvat – poduzetnički velikan, kako ga je počastila jedna tiskovina, uspješno je promovirao Hrvatsku i svoje Međimurje – zlatno gospodarsko područje. Među svim nominiranim tvrtkama samo je Tehnix bio iz sektora zaštite okoliša.

U rujnu 2016. Đuro Horvat je uz još četvoricu najuglednijih hrvatskih menadžera nominiran je za Gospodarstvenika godine, u natjecanju i organizaciji Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika.

„Ekologija je znanost o globalnoj medicini za planet Zemlju“.

Tehnix je inovativna tvrtka što je značajka rijetkih tvrtki.  Svaka od proteklih Tehnixovih 25 godina obilježena je inovacijama. U srcu Tehnixove inovatorske snage nalazi se Đuro Horvat i 50-ak VSS stručnjaka te iskusni majstori svih struka. Na Horvatov poticaj stvorene su u Tehnixu mnoge inovacije vezano za zaštitu okoliša – vode, otpada, energije. Tehnix se danas ustabilio kao predvodnik proizvodnje eko postrojenja i opreme u nas, što je dovelo do osjetnog smanjenja uvoza pa i cijena! S druge strane, preko 75% proizvodnje Tehnix izvozi. Golem je to doprinos i dobitak za Hrvatsku, možda nedovoljno valoriziran do sada.

 

Tehnix je danas, s 25 godina staža, nesporni inovativni i tržišni lider!

Uz jubilej, Đuro Horvat s ponosom ističe: „Snaga i uspjeh naše kompanije, to je naših petstotina zaposlenika!“ Stabilna radna mjesta i plaće od 6000 – 7000 kuna izviru iz toga. Radnici su temelj Tehnixova razvoja i poslovanja.“

Tehnix danas proizvodi gotovo svu opremu, uređaje i postrojenja za odgovorno postupanje s krutim otpadom kao resursom, prema specifičnim zahtjevima kupca – od vozila za prikupljanje sortiranog ili miješanog komunalnog otpada, preko ručno-automatskih sortirnica, uređaja za baliranje, kompostiranje te obradu ostatka u gorivi otpad … pa do kompletnog postrojenja – MBO-T tvornice. Jednako uspješno razvija se i tehnlogija održivog gospodarenja otpadnim komunalnim vodama“.

 

Goran Tudor, intervju s Đurom Horvatom, predsjednikom Uprave Tehnixa d.o.o.

 

KINA ZAGAĐENA OTROVNIM SMOGOM! Ljudi pod maskama hodaju ulicama. Početkom 2017. proglašene uzbune u gradovima i naređeno ograničenje rada i zatvaranje 1200 tvornica.

Foto: Photoholgic / Unsplash

Nakon višekratnog ponavljanja ozbiljnoga zagađenja zraka u Kini potkraj prošle godine, ta je zemlja i u 2017. godinu ušla s rekordnim zagađenjem. Peking i deseci drugih gradova sjeverne i središnje Kine zarobljeni su gustim, otrovnim smogom, u kojemu se čak i impresivni neboderi modernih kineskih poslovnih centara jedva naziru.

Vlasti su u Pekingu proglasile „narančastu“, a u 25 drugih gradova i „crvenu“ razinu opasnosti od zagađenja. Naređeno je zatvaranje ili ograničenje rada 1200 tvornica.

Ništa tu ne pomaže, ni propaganda za korištenjem javnog prijevoza umjesto osobnih automobila, ni zatvaranje autoputeva, ni obvezno nošenje maske na licu pri svakom izlasku…

Zbog guste magle odgođeno je na stotine avionskih letova. Inače, „crvena“ razina zagađenja druga je po jačini od ukupno četiri stupnja opasnosti od zagađenja, a uključuje i zatvaranje škola, tvornica i gradilišta.

Smrtne opasnosti

O kolikom je zagađenju riječ, vidljivo je iz podatka da je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila sigurnosnu granicu od 25 mikrograma finih čestica zagađenja po kubičnom metru (te su čestice poznate i pod nazivom čestice PM 2.5), dok se u kineskim gradovima mjeri i do 400 mikrograma tih čestica po kubičnom metru. Čestice PM 2.5 vrlo su sitne, ali toksične, a nalaze se u ispušnim plinovima automobila i industrijskih pogona. Veoma su opasne jer oštećuju plućno tkivo, pogoršavaju bolesti srca i povećavaju rizik od moždanog udara. Istraživači s njemačkog Max Planck instituta procjenjuju da zagađenje zraka u Kini godišnje izazove prijevremenu smrt čak 1,4 milijuna ljudi, dok su prognoze neprofitne udruge Berkeley Earth iz Kalifornije još pesimističnije te govore o prijevremenoj smrti 1,6 milijuna ljudi.

Kina se već jako dugo bori s najgorim zagađenjem zraka u svijetu. Ova zemlja, koja je i najveći svjetski zagađivač zraka, plaća danak svojoj ekspanzivnoj industrijalizaciji i nebrizi za zaštitu okoliša. U Kini je i dalje glavni energent za brojne industrijske pogone ugljen, a povećanje standarda dovelo je i do ogromnog porasta broja automobila, i to uglavnom onih starijih koji ispuštaju više štetnih plinova.

Neizbježno je pitanje: Dokad tako? Kada se već kineske vlasti ne iskazuju uspješnima u brizi za okoliš i za ljude, možda ih na promjene natjeraju veliki gubici koje gomilaju zbog zagađenja. Naime, investicije u saniranje štete od zagađenja šest su puta povećane u deset godina, a samo 2012. iznosile su više od 800 milijardi juana.

Kineski pogled na 2020.

Očekuje se da Kina do 2020. godine zatvori i 60 svojih industrijskih giganata kako bi izgradila pogone s modernijom tehnologijom te da se istodobno sve više okreće obnovljivim izvorima energije i nuklearnim termoelektranama.

DH/MDM

LONDONSKA MAGLA 1952.: Od negacije do borbe protiv zagađenja zraka

Zapadne razvijene zemlje prošle su dug put od početne negacije pojave zagađenja zraka do borbe da se ono što više smanji. Jedan je događaj bio prekretnica u pristupu ovom problemu. Tzv. Londonska magla 1952.

London 1952.

U prosincu 1952. u Londonu je došlo do velikog zagađenja, uglavnom zbog uporabe ugljena za grijanje stanova i industrijske pogone. No, u isto se vrijeme dogodila i prirodna pojava niskog tlaka bez vjetra koji nije dopuštao smogu da se vine u zrak, već ga je poput poklopca pritiskao uz tlo. A u dodiru s hladnim, vlažnim zrakom na dnu smog se pretvarao u otrovni sumporni dioksid. Posljedice su bile kobne – u samo nekoliko dana 4000 ljudi umrlo je od posljedica zagađenja, a neke procjene govore i o 12.000 umrlih. Još 100.000 ljudi oboljelo je od plućnih bolesti. Iako je i ranije bilo zagađenja, vlasti su ga prikrivale ili, u najboljem slučaju, ignorirale. No, 1952. godine zagađenje u Londonu bilo je tako jako, a posljedice toliko tragične da vlasti više nisu mogle ne činiti ništa.

Londonska magla 1952. bio je događaj koji je potaknuo donošenje prvih zakonskih propisa o ograničavanju zagađenja i pojavu prvih pokreta za zaštitu okoliša.

Svijet 2016. – 2017.

Naš svijet je tek u 2016. uspio sklopiti obećavajući sporazum o ograničenju emisije, kao i sporazum o ograničenju rasta temperature zraka na najviše 2 stupnja naspram predindustrijskog vremena

No, najveći svjetski zagađivač – Kina – izgleda još nije dosegnula svoju nultu točku. Što nas sve mora zabrinjavati i uznemiravati! Koje će biti posljedice? Koja će godina postati „kineska 1952.“?

Čak ni smrt milijun i pol ljudi zbog zagađenja na godinu (a to je svakoga dana više nego u Londonu za velikoga smoga! – vidite drugi članak na ovu temu: Londonska magla za otrežnjenje) nisu potaknule kineske vlasti da učine nešto vjerodostojno i učinkovito za zaštitu okoliša, svih stanovnika i planeta Zemlje!

Upravo Kina prednjači na svim top-ljestvicama najvećih zagađivača na svijetu.

U globalnoj emisiji stakleničkih plinova udjeli najvećih zemalja zagađivača su:

  • Kina sa 25,36 posto.
  • SAD sa 14,4 posto,
  • EU-28 sa 10,16 posto,
  • Indija sa 6,96 posto i
  • Rusija sa 5,36 posto
  • Ostali , svi – 37, 76 posto.

Među top-10 zagađivača, koji su zajedno odgovorni za ukupno 72 posto globalne emisije stakleničkih plinova, su i Japan, Brazil, Indonezija, Meksiko i Iran.

Hrvatska ima zanemariv učinak na globalno zagađenje. Prema posljednjem raspoloživom podatku iz 2014. godine, emisija svih stakleničkih plinova Hrvatske iznosi 22.898,88 kt CO2 ekvivalent. U Europskoj uniji najveći je zagađivač Njemačka na koju otpada preko 22 posto emisije stakleničkih plinova u EU.

Za učenje lekcija o životu u Svemiru, na Zemlji, tih 65 godina od Londona do danas nije neko dugo vrijeme u povijesnim razmjerima.  I tek smo, mi Zemljani ušli u klupe prvašića. Dotle, naš Svemir postoji milijardama godina. No, nevjerojatno je čovjek uspio napraviti svom domu, koliko štete napraviti, ugroziti i sebe sama u šansi za opstanak, i to u samo 300-injak godina industrijskog, „suvremenog“ života.

Ipak, nešto veseli. Brzina i odlučnost kojom je Svijet prihvatio sporazum iz Pariza 2016.! Možda taj događaj predstavlja i prvi nagovještaj neke bolje prakse i stvarne promjene ponašanja od nas Zemljana.

Prethodni sporazum iz Kyota 1997., a koji je stupio na snagu 2005., jedva je značio nešto više od neiskrenih obećanja.

DMH&GT

Odgovoran građanin: Održivim načinom smanjiti bacanje hrane kod kuće

Dok europski političari smišljaju kako će do 2030. prepoloviti bacanje hrane, svatko od nas može učiniti barem mali pomak u svome domaćinstvu. Prisjetite se: koliko ste hrane bacili u smeće u zadnjih tjedan dana. Stari kruh, nagnjilo povrće i voće, sir zaboravljen u hladnjaku… U svakoj našoj kanti za smeće nađe se barem nešto od toga. Praćenje kaže da na taj način u Hrvatskoj u smeću godišnje završi oko 380 – 400 tisuća tona hrane ili od 70 do 90 kilograma po osobi.

Postupci kod kupnje hrane, pripreme u domu, uporabe trenutačnog ili konačnog viška…

Prisjetimo se nekoliko jednostavnih koraka koje možemo poduzeti tijekom svih faza – od planiranja obroka do odlaganja stvarnog viška u otpad:

  1. planiranje tjednih obroka
  2. planiranje kupnje namirnica
  3. kupnja namirnica
  4. priprema i konzumacija
  5. iskorištavanje ostatka hrane sutradan i kasnije
  6. doniranje viškova hrane,
  7. odvojeno odlaganje neupotrebljivog dijela.

Dakle, unaprijed odredite tjedni jelovnik i sačinite popis namirnica koje su vam za to potrebne. Prije kupnje pregledajte ormariće i hladnjak da ne biste kupovali ono što već imate kod kuće. Osobito budite pažljivi s kvarljivom hranom poput mesa, mlijeka, ribe, jaja, svježeg povrća i voća. Provjeravajte oznake valjanosti namirnica i redovito preslagujte hranu u ormarićima i hladnjaku tako da u prednji dio stavite onu hranu koja ima kraći rok trajanja.

Kupujte planski, uz popis, a ne stihijski. Ne gomilajte veće zalihe, osobito onih namirnica koje ne mogu dugo stajati. Stručnjaci koji se bave ponašanjem potrošača ustvrdili su kako bacanju hrane potpomažu i marketinški trikovi u cilju povećanja prodaje. Primjerice, akcija „2+1 gratis“ vabi na kupnju više hrane nego što je potrebno i često se taj gratis ne utroši. Ne bacajte mahinalno robu u košaricu (Kupite li previše, bacili ste novac!)

Pri kupnji vodite računa o datumu upotrebljivosti namirnica. Pazeći na oznake na ambalaži, smanjuje se bacanje hrane. Nažalost, jedno istraživanje je pokazalo: polovica Europljana ne razlikuje najvažnije oznake o tome! Oznaka „upotrijebiti do“ označava minimalni rok trajanja hrane koja je s mikrobiološkog gledišta brzo kvarljiva, a nakon označenog datuma smatra se nesigurnom za konzumiranje. Oznake „najbolje upotrijebiti do“ ili „najbolje upotrijebiti do kraja“ označava datum do kojeg hrana zadržava svoja najbolja svojstva kod pravilnog čuvanja, ali ju je moguće sigurno konzumirati i nakon navedenog roka.

  • “upotrijebiti do 15. 6. 2017.“ u slučaju hrane koja je podložna većoj kvarljivosti predstavlja zadnji datum sigurnosti hrane; nakon toga hrana se ne smatra sigurnom.
  • A „najbolje upotrijebiti do 15. 6. 2017.“ znači kako hrana do tog datuma zadržava svoja posebna svojstva (ako se čuva na pravilan način). To je zadnji dan kvalitete, ali je i iza toga hranu moguće konzumirati, uz očekivano slabljenje nekih svojstava.

Servirajte na tanjur manje količine hrane, uvijek možete uzeti još! Trenutačno preostalu količinu nakon obroka nemojte odmah baciti. Uvijek ju možete pojesti uz naredni obrok ili sutradan, uz malo dorade i maštovitosti. Ako je voće/povrće počelo venuti, možete ga još iskoristiti za povrtne pasirane juhe ili voćne smoothije. Neku količinu možete i zamrznuti -dobro dođe imati pričuvu.

Kruh je namirnica koja najčešće završi u smeću. Ne kupujte ga previše, a ako ga ne pojedete, višak zamrznite ili sasušite i sameljite u krušne mrvice.

Višak hrane možete donirati socijalnim udrugama ili osobi za koju znate da je u potrebi.

Dio hrane koji doista preostane kao neupotrebljivi višak nastojte odložiti u odgovarajuću posudu za komunalni otpad ili kompostanu u vlastitom vrtu.

Neizbježan je dopronos građana zajedničkom cilju EU 2030.!

Održivim ponašanjem prema hrani možemo i moramo i sami pridonijeti da se ostvari zajednički cilj Europe: do 2030. smanjiti bacanje hrane na pola. Jer domaćinstva bacaju 53 posto od sveukupne godišnje bačene količine. Ne radi se ovdje samo o štednji – iako je, naravno, i to važno – već o građanskoj svijesti prema očuvanju Zemlje i solidarnosti s onima koji nemaju. O reafirmaciji one narodne, kojoj bi i djecu trebalo učiti:

„Bacanje hrane je grijeh.“

Mirela Drkulec Miletić i Milna Tudor Kalit

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

Bacanje „ružne“ hrane u svijetu, još jedan hir potrošačkog društva!

Zemlje u razvoju bace/izgube preko 40% hrane već tijekom žetve, na poljima i u skladištima. Istovremeno, u razvijenim zemljama baca se 40% hrane tijekom prodaje i konzumacije. Eto nam još jednog turobnog zaključka: siromašni bacaju sirovine, a bogati bacaju gotovu hranu. Po svemu ispada, kako ćemo dalje vidjeti, da siromašne na to guraju oni bogati…

Kampanja Tristrama Stuarta: „Ružno je dobro!“

Svjetski aktivist Tristram Stuart bori se protiv bacanja „ružne“ hrane, tog velikoga globalnog problema i uspio je u mnogo konkretnih slučajeva u tome izaći kao pobjednik. Kroz svoj veliki program „Feedback“kojeg je pokrenuo diljem svijeta organizira, uz ostalo,i javne gozbe s ciljem podizanja društvene svijesti o nepotrebnom bacanju „ružne“ hrane.

U svojoj knjizi Otpad: razotkrivanje globalnog skandala s hranom Tristram navodi neke zapanjujuće podatke:

  • Primjerice, uzgajivači u Kolumbiji godišnje bacaju milijune tona jestivih banana jer su „prekratke, preduge ili previše zakrivljene za europsko tržište“.
  • Milijuni stabljika šparoga u Peruu ostaju neubrane jer su pretanke ili su im, zamislite, vršci previše rašireni.
  • U Peruu se također na godinu odbaci i 1,5 milijun kilograma premalih i nedovoljno okruglih glavica luka.

Jedna kampanja Tristama s ciljem promjene svega toga odvijala se u Parizu gdje je pripravio besplatnu juhu za 6100 osoba, koristeći 1800 kilograma nedovoljno lijepih, kvrgavih krumpira, deformiranih patlidžana, dvorogih mrkvi i naboranih crvenih paprika.

Tristam je imao velikog uspjeha u Keniji. Pomogao je uzgajivačima da pobijede u borbi protiv nepoštenih i nelogičnih trgovinskih običaja. Dimenzije ambalaže diktirale su uspjeh prodaje. Naime, osim što se golema količina plodova mahuna odbacivala u pogonima za pakiranje zbog njihova nezadovoljavajućeg izgleda, apsurd je povećao i uvjet koji su postavili britanski trgovački lanci: vrškovi i repovi mahuna moraju se odrezati da bi se one mogle smjestiti u odgovarajuću, kratku ambalažu. Svojim angažmanom Tristam je uspio postići to da se ambalaža poveća,da se mahune obrezuju samo na jednom kraju i da se time smanji otpad!

Od sadašnjeg stanja k promjeni

Čak 46% proizvedenog voća i povrća nikad ne dospije do stolova zbog previsokih estetskih standarda! Zastrašujuće je to neodgovorno ponašanje na Zemlji, planetu ograničenih resursa, koji do 2050. godine očekuje povećanje broja stanovnika za još 2 milijarde. Prema FAO UN-a, danas u svijetu gladuje gotovo 800 milijuna ljudi, dok istovremeno bacamo 1,3 milijarde tona hrane,dvaput više nego li je potrebno da se gladni nahrane!

Ipak,trend povratka „domaćoj“ hrani raste. Sve je češća potražnja za lokalnim, neuniformiranim proizvodima kvrgavim, s mrljama, različitim po veličini i obliku, tronogim, dvorogim… Predstoji nam promjena svijesti i navika. Moramo se ponovno učiti poštivati i jesti plodove prirode onakve kakvi oduvijek jesu. Na toj poruci Amerikanac Ron Clark osnovao je svoju tvrtku Imperfect (Nesavršeno) čija je poruka:Jedimo ružno!Njegova tvrtka,kako smo pročitali u National Geograficu,otkupljuje nesavršene plodove i prodaje ih svojim pretplatnicima po jako sniženim cijenama.

Više: http://www.nationalgeographic.com/explorers/bios/tristram-stuart/

Dr.sc. Milna Tudor Kalit

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

Žalosno prekomjerno bacanje hrane u Europi i svijetu

bacanje hrane

Europa u jednoj godini baci toliko hrane koliko bi dostajalo da se glad u Africi dvaput riješi. Hrvatska baci oko 400.000 tona. Svijet baci toliko mnogo da zazivati GMO proizvodnju radi rješavanja tzv „dostatne proizvodnje hrane za sve Zemljane“ nije umjesno.

Hrana kao otpad! Još jedan od apsurda suvremenog društva! Dok jedni gladuju, drugi bacaju. Apsurd – jer u svijetu se godišnje baci milijarda i 300 milijuna tona hrane što čini trećinu proizvedene hrane, dok istodobno 842 milijuna ljudi kronično gladuje. Glad najviše pogađa djecu tako da više od 20.000 djece mlađe od pet godina umire svakoga dana – od gladi.

Brojke su to od kojih se zavrti u glavi. Normalan ljudski um mora se zapitati: „Pa zar se ne može tu ogromnu količinu hrane preusmjeriti do gladnih?“ No, ima i drugih posljedica.

Utjecaj proizvodnje i bacanja hrane na ekologiju

Bacanje hrane osim što je izrazito neetično i financijski pogubno ima i drugih negativnosti. Bacati hranu znači i uzaludno rasipati resurse potrebne za njezinu proizvodnju – od vode, tla, struje i goriva do ljudskog rada.

Utjecaj proizvodnje hrane na okoliš je ogroman što se vidi i iz sljedećih podataka: za proizvodnju hrane iskorištava se 25 posto ukupne naseljive površine Zemlje te 70 posto ukupne potrošnje pitke vode. K tome, proizvodnja hrane i razgradnja bačene hrane uzrok je čak 30 posto emisija stakleničkih plinova i dovodi do 80 posto ukupnog krčenja šuma.

Tko koliko baca u Europi

Nastavljajući nizati ove bolne brojke, recimo da u Europskoj uniji oko 100 milijuna tona hrane završi na otpadu. Ne učini li se nešto da se bacanje hrane smanji, do 2020. godine mogli bismo govoriti o još većim brojkama – 126 milijuna tona bačene hrane na godinu. Istodobno 55 milijuna ljudi u Europi živi u siromaštvu i ne može si priuštiti pristojan obrok ni svaki drugi dan.

Istraživanje provedeno u EU ukazuje tko od nas baca najviše:

  • kućanstva – 53 posto.
  • prerađivači hrane -19 posto
  • ugostiteljstvo, restorani (svi mogući) – 12 posto,
  • primarna proizvodnja poput poljoprivrede – 10 posto
  • trgovinski sektor – 5 posto.

Planovi Europe do 2030.: smanjiti bacanje za 50%! Ali kako?

Dobra je vijest da je do političkih čelnika, u ovom slučaju europskih, doprla spoznaja o ovoj velikoj i nepravednoj raspodjeli dobara.

„Situacija u kojoj se 20 posto hrane proizvedene u EU baci ili ne iskoristi, uz štetu od 143 milijarde eura godišnje, nemoralna je i neodrživa!“, izjavio je povjerenik Europske komisija za zdravstvo i sigurnost hrane Vytenis Andriukaitis na stručnom skupu na temu bacanja i sigurnosti hrane, koji je u Europskom parlamentu 30. studenoga 2016. organizirala hrvatska zastupnica Biljana Borzan.

Europska unija planira do 2030. godine smanjiti bacanje hrane za 50 posto. Kako bi se taj plan i ostvario, Andriukaitis je najavio da će biti potrebno promijeniti ili bitno doraditi neke sadašnje propise. A trenutačno na bacanje hrane, na negativan ili pozitivan način, utječu čak 52 europska propisa, izjavila je Biljana Borzan, izvjestiteljica Europskog parlamenta za pitanja bacanja i sigurnosti hrane.

Izvještaj Europskog parlamenta za smanjenje bacanja i povećanje sigurnosti hrane trebao bi biti dovršen i izglasan do ljeta 2017. Nakon toga će Europska komisija, kao izvršno tijelo Unije, početi realizirati mjere koje će Parlament predložiti.

Krenimo i sami ususret tome, krenimo od sebe. Razmislimo što možemo, a možemo, promijeniti u svojim stanovima, na radnim mjestima, na putovanjima.

Mirela Drkulec Miletić

P.S.: Pogledajte i naša druga dva teksta o bacanju hrane!

Tvrtke HEP i HOLCIM – suradnja kao prilog kružnoj ekonomiji

Korištenje nusproizvoda procesa proizvodnje električne energije u HEP TE Plomin – lebdećeg pepela, kao zamjene za mineralne sirovine u proizvodnji cementa u tvrtci Holcim, doprinos je ciljevima kružne ekonomije u RH. Pod nazivom  „Zelena industrijska sinergija“sve počelo i prije više do 15 godina.

Svijest o neophodnosti primjeni kružne ekonomije potiče tvrtke na razmatranje svog ukupnog poslovanja pa tako i dobavljačkog lanca, kao i na razmišljanje o izvorima resursa, načinu njihovog učinkovitijeg korištenja i uporabe. Ovakav pristup dovodi do većeg razumijevanja, suklađenog razvoja i „kontrole“ dobavljačkog lanca, kao i smanjenja izloženosti rizicima resursa i uklanjanja nastalog otpada.

Za postizanje više razine produktivnosti resursa, nužna je implementacija učinkovite tehnologije nadopunjene sustavnim i strukturnim promjenama u industriji. Za neke industrije ta se promjena odnosi na korištenje otpadnih proizvoda iz jedne tvornice kao resursa za druge tvornice ili potrošače. Kako bi se to ostvarilo, nužno je postojanje infrastrukture koja omogućuje takav način poslovanja. Upravo je razina primjene (lokalna, nacionalna ili globalna) jedan od glavnih problema koncepta kružne ekonomije, koja počiva na ravnoteži između vrijednosti proizvoda ili materijala i troškova prijevoza, kao i u svakom lancu opskrbe. Upravo se zbog toga, lokalna razina primjene smatra najprikladnijom. Na toj se razini suradnja između tvrtki može najlakše organizirati i kontrolirati, uz generiranje najveće dobiti.

HEP i HOLCIM u projektu „Zelena industrijska sinergija“

Primjer jednog takvog poslovanja na lokalnoj razini, koje se zasniva na načelima kružne ekonomije, predstavlja suradnja HEP-a, odnosno Termoelektrane Plomin i Holcima Hrvatska. Partnerski odnos Termoelektrane Plomin i tvrtke Holcim Hrvatska, pod nazivom „zelena industrijska sinergija“, odnosi se na međusobnu ovisnost u korištenju različitih vrsta materijala. Naime, nusproizvodi iz Termoelektrane Plomin, lebdeći pepeo iz oba bloka elektrane i gips iz drugog bloka TE Plomin, koriste se u Holcimovoj tvornici cementa kao mineralni dodaci u procesu proizvodnje, poštujući pritom najviše ekološke standarde uz osiguranje kvalitete proizvoda.

Hala iznutra

U svijetu visoke i nestabilne cijene resursa, ovaj model kružnog gospodarstva nudi velike poslovne mogućnosti. Te su mogućnosti  prije više od 15 godine prepoznala dva gospodarska subjekta – TE Plomin i Holcim Hrvatska. Danas njihova suradnja predstavlja primjer partnerstva koji obojici partnera donosi  dodanu vrijednost, kako u proizvodnji električne energije, tako i u proizvodnji cementa. Iz tog razloga, korištenje nusproizvoda procesa proizvodnje električne energije u TE Plomin, kao zamjene za mineralne sirovine u proizvodnji cementa u Holcimu, doprinosi ciljevima kružne ekonomije.

Koncept kružne ekonomije nudi transformacijski plan koji ima za cilj redizajn ukupnog povezanih sustava proizvodnje i potrošnje, kako je ostvareno u slučaju HEP & HOLCIM. Poboljšanje tih sustava ima pozitivne učinke jer povećava sigurnost opskrbe sirovinama i konkurentnost industrije, povećava efikasnost korištenja resursa, smanjuje emisije stakleničkih plinova i potiče razvoj inovacija otvara nova radna mjesta. Općenito, kako bi implementacija koncepta kružne ekonomije bila što efikasnija, važno je prikupiti i podijeliti podatke, širiti najbolje prakse, ulagati u inovacije i potaknuti suradnju u gospodarstvu.

Zbog svega toga primjer suradnje TE Plomin i tvrtke Holcim Hrvatska, odnosno uključivanja nusproizvoda jedne industrije u proizvodni proces druge, uz optimizaciju cijelog postupka nastajanja i korištenja  nusproizvoda, dobar je primjer društveno odgovornog poslovanja na još jednom području.

NAJČITANIJE