Europska komisija prikuplja mišljenja o dvjema ključnim inicijativama: Akcijskom planu EU-a za elektrifikaciju i Strategiji EU-a za grijanje i hlađenje.
Pozivi na prikupljanje dokaza i javne konzultacije nastavit će se do 20. studenog 2025. Primljene povratne informacije bit će korištene u radu Komisije na ovim inicijativama, čija je objava planirana u prvom tromjesečju 2026.
Obje inicijative najavljene su u Sporazumu o čistoj industriji i Akcijskom planu za pristupačnu energiju kako bi se dodatno podržala pristupačnost i konkurentnost energije u EU, ojačala energetska sigurnost, a istovremeno napredovalo prema ostvarenju naših energetskih i klimatskih ciljeva. Inicijative su usko povezane i nastoje osigurati napredak prema dekarboniziranom energetskom sustavu temeljenom na elektrifikaciji i energetskoj učinkovitosti, potaknutom znatnim povećanjem domaće čiste energije.
Da bi Europa krenula prema neto nultoj ekonomiji, naš energetski sustav mora se napajati sigurnijom domaćom čistom električnom energijom. Naši planovi za poticanje elektrifikacije i dekarbonizaciju grijanja i hlađenja podržat će industriju, sektor zgradarstva i mobilnosti u zamjeni upotrebe prljavih fosilnih goriva dekarboniziranom energijom po konkurentnim cijenama. To je obostrano korisno za gospodarstvo i za klimu.
Dan Jørgensen, povjerenik za energetiku i stanovanje
Akcijski plan EU za elektrifikaciju
Iako dekarbonizacija elektroenergetskog sustava EU-a stalno napreduje, električna energija predstavlja manje od 25% konačne potrošnje energije. Kako bi se ostvarili klimatski ciljevi EU-a, povećala učinkovitost energetskog sustava i koristilo potrošačima, veća potražnja za energijom mora se preusmjeriti s fosilnih goriva na čistu električnu energiju.
Akcijski plan za elektrifikaciju imat će za cilj promicanje ove tranzicije rješavanjem ključnih prepreka i utvrđivanjem prioritetnih političkih mjera za ubrzanje isplative i sistemski prihvatljive elektrifikacije potrošnje energije u EU, uz kontinuirana ulaganja u čistu energiju i fleksibilnost.
Cilj konzultacija je prikupljanje povratnih informacija o ulozi elektrifikacije u prometnom sektoru, industriji i zgradarstvu.
Strategija EU za grijanje i hlađenje
Grijanje i hlađenje čine oko polovicu potrošnje energije u EU, pri čemu 70% još uvijek ovisi o fosilnim gorivima, uglavnom plinu. Udio obnovljivih izvora energije u sektoru sporo raste. Značajan dio topline se gubi, a procjenjuje se da otpadna toplina predstavlja gotovo 30% ukupne potrošnje energije u EU, odnosno gotovo polovicu potrošnje fosilnih goriva u EU. Poboljšanje energetske učinkovitosti i unapređenje isplative dekarbonizacije grijanja i hlađenja stoga su ključni za postizanje ciljeva EU-a u pogledu energetske sigurnosti, konkurentnosti i pristupačnosti.
Strategija EU za grijanje i hlađenje težit će ostvarenju tih ciljeva, nadograđujući se na Strategiju EU za grijanje i hlađenje iz 2016. , Strategiju integracije energetskog sustava i postojeće zakonodavstvo EU. Strategija će podržati provedbu važećeg zakonodavstva i predložiti načine za poboljšanje učinkovitosti u područjima kao što su planiranje energetske infrastrukture, centralno grijanje i iskorištavanje otpadne topline. Obuhvatit će i ponudu i potražnju ubrzavanjem uvođenja čistog grijanja i hlađenja te poticanjem njihove upotrebe u važnim sektorima poput zgradarstva i industrije.
Cilj konzultacija je prikupljanje povratnih informacija o opsegu i sadržaju strategije, s posebnim naglaskom na utvrđivanje trajnih prepreka učinkovitoj provedbi zakonodavstva EU-a te na područja u kojima su potrebne daljnje smjernice, pojednostavljenje ili podrška.
Dva ključna dokumenta Trumpove administracije, Trumpova izviješća o klimi, usmjerena su na poništavanje dugogodišnje znanstvene tvrdnje da su klimatske promjene opasne. No deseci znanstvenika koje je anketirao Associated Press tvrde da su ta izviješća puna pogrešaka, pristranosti i iskrivljavanja.
U jednom od izvješća tvrdi se da je smanjenje morskog leda na Arktiku bilo malo, ali se koriste podaci s Antarktika kako bi se to dokazalo. Za tvrdnju o SAD-u koristi se studija o gubicima usjeva povezanim s klimom, provedena na Francuskoj – generalizacija za koju autor kaže da nije uspjela zbog značajnih razlika u klimi i poljoprivredi.
I nakon što je rečeno da desetljećima stara statistika o šumskim požarima nije pouzdana, izvješće ih ipak reproducira u grafičkom prikazu, čineći da su požari bili gori prije jednog stoljeća nego što su bili u novije vrijeme.
Znanstvenici su primijetili te osnovne pogreške, ali najčešća kritika velike većine od 64 ispitanika koji su odgovorili na AP-ova pitanja bila je da su Agencija za zaštitu okoliša i Ministarstvo energetike ignorirali, iskrivljavali ili pažljivo birali informacije kako bi stvorili sumnju u ozbiljnost i prijetnju klimatskih promjena.
Jennifer Marlon, direktorica znanosti o podacima u Yaleovom programu za komunikaciju o klimatskim promjenama, bila je među njima. „Rad i zaključci djeluju pristrano. Podaci i grafovi koriste klasične tehnike pogrešnog informiranja i dezinformiranja “, rekla je. „To je gotovo korisnički vodič o tome kako lagati s brojkama.“
Što je nalaz o ‘ugroženosti’?
U srpnju je Trumpova administracija predložila poništenje vladinog nalaza iz 2009. da klimatske promjene predstavljaju prijetnju javnom zdravlju i dobrobiti, koncepta poznatog kao nalaz o “ugroženosti”, a koji podupire znanost.
Njegovo poništavanje moglo bi utrti put ukidanju niza pravila koja ograničavaju onečišćenje iz automobila, elektrana i drugih izvora.
Jedno od izvješća Trumpove administracije, koje je izradilo Ministarstvo energetike, sugerira da su klimatski modeli koje znanstvenici koriste za predviđanje zagrijavanja pretjerali, da dugoročni trendovi katastrofa općenito ne pokazuju velike promjene i da klima ima mali utjecaj na gospodarstvo.
U dokumentu Ministarstva energetike također se navodi da svijet s više ugljika ima prednosti, poput povećanog rasta biljaka.
Klimatski stručnjaci analiziraju rad Trumpove administracije
AP je putem e-pošte kontaktirao oko 350 znanstvenika, gotovo sve glavne autore istraživanja citiranih u radu Trumpove administracije, plus još 139 klimatskih stručnjaka iz područja znanosti, zdravstva i ekonomije koji su istaknuti u tom području.
Pedeset troje od 64 znanstvenika koji su odgovorili – uključujući vanjske istraživače koji nisu spomenuti u izvješćima – dali su dokumentima EPA-e i DOE-a negativnu ocjenu. Sedam ih je pohvalilo. Preostala četiri nisu zauzela jasan stav.
U 15 slučajeva, znanstvenici čiji je rad citiran rekli su da je zloupotrijebljen, krivo protumačen ili izvučen iz konteksta.
Kada je EPA zamoljena da odgovori na kritike znanstvenika, agencija je rekla da je razmotrila niz izvora i informacija pri procjeni jesu li predviđanja i pretpostavke ugrađene u nalaz iz 2009. da su klimatske promjene javna prijetnja „točne i dosljedne“.
Ministarstvo energetike izjavilo je da je predano “promišljenijem i znanstveno utemeljenom razgovoru”.
Glasnogovornica Bijele kuće Taylor Rogers rekla je da Trumpova administracija „proizvodi istraživanja Gold Standard Sciencea temeljena na provjerljivim podacima“ te da se nalaz o ugroženosti dugo zloupotrebljavao za opravdanje skupih propisa „koji su ugrozili našu ekonomsku i nacionalnu sigurnost“.
Javnost ima rok do 2. rujna za komentiranje izvješća Ministarstva energetike, a do 22. rujna za prijedlog EPA-e o ukidanju nalaza o ugroženosti. Zatim Trumpova administracija mora razmotriti te povratne informacije prije konačne odluke.
Poništavanje nalaza moglo bi potkopati ekološke standarde, poput pravila koje zahtijeva smanjenje emisija iz nekih termoelektrana na ugljen za 90 posto ili onog kojim se ograničava ispuštanje metana iz naftnih i plinskih bušotina koje najviše zagađuju. Drugi propis koji je u pitanju je zahtjev da se emisije novih automobila smanje otprilike za polovicu do modelne godine 2032.
Ekološke skupine već osporavaju dokumente na sudu.
Trumpova administracija tvrdi da je klimatska znanost alarmistička
Izvješće EPA-e u kojem se tvrdilo da treba poništiti nalaz o ugroženosti uvelike se oslanjalo na rad Ministarstva energetike. Na to izvješće Ministarstva energetike usredotočila se većina znanstvenika koje je anketirala agencija AP.
Dva dokumenta Trumpove administracije zajedno tvrde da, iako su klimatske promjene stvarne, njihovi budući učinci su nejasni i vjerojatno slabiji od onih koje predviđaju mnogi vodeći znanstvenici. Administracija također tvrdi da bi smanjenje emisija stakleničkih plinova u SAD-u, koje uglavnom potječu od izgaranja goriva poput nafte i ugljena, globalno ne bi puno značilo. SAD je drugi najveći emiter na svijetu, odmah iza Kine.
Marlon, istraživačica s Yalea, istaknula je netočne podatke o šumskim požarima i rekla da je ispravno da znanstvenici ne prikazuju takve informacije. „Izvješće umjesto toga prikazuje ove nepouzdane podatke“, rekla je.
U dokumentu se također pogrešno tvrdilo da se površina spaljena šumskim požarima u SAD-u nije povećala od 2007. Marlon je sama provjerila podatke kako bi potvrdila da se to dogodilo, iako sporije nego prethodnih godina. Podaci Nacionalnog međuagencijskog centra za požare pokazuju da je prosječna godišnja stopa izgaranja u 10 godina 2007. iznosila 6,5 milijuna hektara; 2024. godine iznosila je gotovo 7,6 milijuna hektara.
Kada se raspravlja o morskom ledu, Trumpova izvješća spominju pogrešan dio svijeta.
„Opseg arktičkog morskog leda smanjio se za oko 5 posto od 1980.“, navodi se u izvješću Ministarstva energetike. No, izvješće je povezalo s grafikonom Nacionalnog centra za podatke o snijegu i ledu za južnu hemisferu, što znači Antarktiku. Antarktički morski led zapravo se smanjio za oko 5 posto u tom razdoblju, ali arktički morski led smanjio se za više od 40 posto.
„To ukazuje na neuredan rad“, rekao je Walt Meier, viši znanstvenik u podatkovnom centru.
Autori izvješća odgovaraju na kritike
Ta i sve ostale pronađene pogreške bit će ispravljene, rekli su autori izvješća.
„U predgovoru izvješća jasno se navodi da ono nije zamišljeno kao sveobuhvatan pregled klimatske znanosti, već je usmjereno na važne podatke i teme koje su bile nedovoljno izvještavane ili previđene u medijima i političkim raspravama“, rekli su autori izvješća Ministarstva energetike u zajedničkoj izjavi koju je dao koautor Ross McKitrick, profesor na Sveučilištu Guelph u Kanadi specijaliziran za ekonomiju okoliša.
„Općenite optužbe za pristranost ili odabir najboljih odgovora nisu korisne za ozbiljne znanstvene rasprave“, rekli su.
Izvješće EPA-e uvelike se oslanjalo na dokument Ministarstva energetike za svoju znanstvenu osnovu, citirajući ga dvostruko češće nego što je citiralo Međuvladin panel Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (IPCC).
IPCC ima stotine znanstvenika i urednika koji proizvode opsežan dokument pisan tijekom nekoliko godina, koji je bio ključni izvor za nalaz o ugroženosti iz 2009. godine.
Dokument Ministarstva energetike započet je u ožujku, a objavljen u srpnju. U predgovoru stoji da je cilj „uključiti dokaze i perspektive koje osporavaju prevladavajući konsenzus“.
Pat Parenteau, stručnjak za pravo okoliša i bivši direktor Fakulteta za pravo okoliša na Pravnom i poslijediplomskom studiju Vermonta, rekao je da agencije moraju napraviti „obrazloženu analizu“ kada ponište politiku poput nalaza o ugroženosti.
„Razumno znači objektivno. Ne znam kako bi to moglo značiti išta drugo osim toga“, rekao je, dodajući da ne vjeruje da su izvješća Trumpove administracije objektivna.
Nacionalna akademija znanosti, skup privatnih, neprofitnih institucija osnovanih za pružanje neovisne i objektivne analize kreatorima politika, kaže da priprema ubrzano posebno izvješće o najnovijim dokazima o tome ugrožavaju li emisije stakleničkih plinova javno zdravlje.
Mnogi stručnjaci rekli su da su izvješća pristrana
Devetnaest znanstvenika koristilo je varijacije izraza „izbor najboljeg“ kako bi opisali izvješća administracije.
„Sigurno neću biti jedini koji kaže da ova izvješća biraju informacije kako bi se smanjila prijetnja klimatskih promjena“, rekao je Steven Sherwood, profesor i istraživač klime na Sveučilištu New South Wales.
Rekao je da su izvješća dobro napisana i lako razumljiva, a zatim dodao: „No, budući da su pristrana u odabiru onoga što će se prikazati, ona nisu iskreni pokušaji prikazivanja šire slike, već se čitaju kao pokušaji uvjeravanja protiv zabrinutosti zbog emisija ugljika.“
Francois Bareille, francuski ekonomist čiji se rad spominje u izvješću Ministarstva energetike, rekao je da je rad u osnovi manjkav. „Ovi dokumenti ne odražavaju istinsku znanstvenu rigoroznost, već obmanjujuću reinterpretaciju recenziranih istraživanja.“
Bareille je rekao da je izvješće o energetici zloupotrijebilo njegovo istraživanje francuske poljoprivrede , u kojem je zaključeno da su prethodna istraživanja o gubicima usjeva povezanim s klimom bila previše pesimistična. Bareille je rekao da se njegovi nalazi „ne mogu generalizirati na druge regije, poput SAD-a, gdje se i klimatski uvjeti i poljoprivredni sustavi značajno razlikuju“.
U jednom dijelu izvješća o energetici tvrdi se da bi zakiseljavanje oceana trebalo točnije nazvati „neutralizacijom oceana“. Autori su zaključili da se život u oceanu „čini otpornim“ na takve promjene.
Zakiseljavanje oceana događa se jer vode apsorbiraju rastući ugljikov dioksid, koji oštećuje morski život sa školjkama, poput koralja, kamenica i mekušaca. Ta šteta riskira poremećaj hranidbenih lanaca.
Stephen Schwartz sa Sveučilišta Stony Brook, bivši glavni znanstvenik Programa atmosferskih znanosti pri Ministarstvu energetike, rekao je da bi korištenje benignijeg izraza poput “neutralizacije” bilo “apsurdno”.
A Waleed Abdalati, koji je bio glavni znanstvenik NASA-e tijekom Obamine administracije, rekao je: „Jednostavna je činjenica da ugljikov dioksid čini oceane kiselijima, što ima štetne učinke.“
Tim Gallaudet, šef Nacionalne uprave za oceane i atmosferu tijekom prve Trumpove administracije, pohvalio je nedavna izvješća administracije i istaknuo problem zakiseljavanja oceana. Složio se s riječju “neutralizacija” i rekao da su nedavne studije pokazale manje ili nepostojeće štete u usporedbi s prethodnom znanošću.
Jedan ekonomski stručnjak citiran u izvješću pohvalio ga je, rekavši da odstupa od nepotrebno alarmantnih nalaza drugih nacionalnih i međunarodnih klimatskih procjena.
„Problem je u tome što je popularna ‘klimatska znanost’ prilično bezvrijedna. Beznadno politizirana, zaglibljena u grupnom razmišljanju i signaliziranju vrlina“, rekao je James Davidson, profesor na Sveučilištu u Exeteru. Njegov rad citiran je kako bi se osporio popularan znanstveni nalaz da je porast razine ugljikovog dioksida u prošlosti uzrokovao zagrijavanje.
Davidson je rekao da su autori Ministarstva energetike skeptični prema trenutnom konsenzusu i da imaju uvjerenja koja bi se prije ignorirala.
„Drugim riječima, oni i takozvani ‘mainstream’ su za sada zamijenili mjesta“, rekao je.
Znanstvenici ocjenjuju izvješća od A do F
Na pitanje da ocijene administrativne dokumente kao da su ih izradili studenti preddiplomskog studija, 19 od 42 znanstvenika koji su odgovorili na to pitanje dalo je radu ocjenu F, što znači da nije prošao.
Izvještaji su dobili pet petica uz jednu peticu. Neki su kritizirali pitanje kao glupo ili smiješno, a jedan je rekao da sugerira da „vaš cilj ovdje nije novinarstvo već timski sport“.
„Dala bih im oboma ocjenu D za istinu i A za podmuklost“, napisala je klimatologica Jennifer Francis iz Centra za istraživanje klime Woodwell. Rekla je da je analiza iskrivljena kako bi se podržala željena priča.
„Izvješće EPA-e dobiva ‘R’ za smiješno“, rekla je.
Izvješće Ministarstva energetike SAD-a tvrdi da najgori klimatski modeli, koje znanstvenici često koriste za opisivanje posljedica nečinjenja na smanjenju emisija, preuveličavaju koliko se svijet već zagrijao i koliko će se još zagrijati.
U tom dijelu, izvješće Ministarstva energetike četiri je puta citiralo klimatologa Zekea Hausfathera, uključujući i njegov grafički prikaz.
Hausfather je u blogu napisao da je u izvješću korištena jedna manje važna brojka „kako bi se pojačala poanta koju su pokušavali iznijeti i nikada se zapravo nije osvrnulo na širi zaključak rada da su stari modeli uglavnom prilično dobro funkcionirali“, napisao je Hausfather.
„Stvarni sadržaj mog rada bio je suprotan narativu koji su pokušavali predstaviti i stoga je ignoriran.“ I dodao je: „Zato sam javno nazvao ovaj proces farsom.“
Kada je zamoljen da odgovori, glasnogovornik Ministarstva energetike potaknuo je Hausfathera da iznese svoje zabrinutosti kao dio postupka javnog komentiranja.
Od 25. do 27. kolovoza 2025. održan je u Busanu u Republici Koreji 16. ministarski sastanak o čistoj energiji (CEM 16) zajedno s 10. ministarskim sastankom Misija inovacija (MI 10), energetskim sastankom APEC-a i Svjetskim sajmom klimatske industrije.
Inspirirana indijskim predsjedanjem G20 i globalnom misijom Način života za okoliš (LiFE), ova deklaracija utjelovljuje zajedničke napore u održivom načinu života i djelovanju protiv klimatskih promjena. Europska komisija snažno je podržala deklaraciju, a njezino vodstvo bilo je ključno u napretku ove inicijative.
Deklaracija o promicanju održivog načina života, pravednosti i pristupa tehnologijama čiste energije
Ova dobrovoljna deklaracija ujedinjuje zemlje članice CEM-a, partnere i dionike u obećanju da će osigurati da svi imaju koristi od prelaska na čistu energiju. Usredotočena je na promicanje održivih navika diljem svijeta, zalažući se za uključivanje svih zajednica, posebno ranjivih skupina, mladih i žena. Deklaracija poziva vlade, civilno društvo i poduzeća da surađuju kako bi potaknuli pravedne prijelaze na čistu energiju i zaštitili planet za buduće generacije.
Razvijena kroz globalnu suradnju, deklaracija je organizirana oko tri glavna cilja:
Vodeće politike: Vlade će uvesti politike koje potiču održivi način života i pravedan pristup čistoj energiji. Dijelit će najbolje prakse i pratiti napredak kako bi potaknule kolektivno djelovanje.
Osnaživanje pojedinaca i zajednica: Deklaracija naglašava važnost obrazovanja i uključenosti zajednice u podizanje svijesti o ekološkim i društvenim prednostima održivog načina života. Poziva na osnaživanje gradova, socijalnih partnera, mladih i žena da usvoje prakse uštede energije.
Transformacija sustava: Prepoznajući potrebu za sveobuhvatnom promjenom, deklaracija se zalaže za transformaciju sektora kako bi se osiguralo održivo korištenje resursa. Usredotočuje se na to da energija bude dostupnija i pristupačnija svima.
Potpisnici deklaracije – među ostalima Europska unija, Kina, Indija i Norveška – prilagodit će svoje politike tim ciljevima i aktivno sudjelovati u globalnoj mreži kako bi dijelili učinkovita rješenja. Razmjenom ideja i iskustava žele povećati transparentnost i ubrzati usvajanje održivih ponašanja diljem svijeta.
Prema nedavno objaljenom izviješću više od 2,4 milijarde radnika ili 71% ukupnog radno sposobnog stanovništva svijeta izloženo je prekomjernim vrućinama. Ovo novo zajedničko izvješće objavile su Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Izvješće prate i smjernice te ističu rastući globalni zdravstveni izazovi koje ekstremne vrućine predstavljaju za radnike.
Klimatske promjene uzrokuju sve češće i intenzivnije toplinske valove. Stoga mnogobrojni radnici koji su redovito izloženi opasnim toplinskim uvjetima već osjećaju zdravstvene utjecaje porasta temperatura. Posebno su izloženi manualni radnici u sektorima poput poljoprivrede, građevinarstva i ribarstva. Sve češće vrućine također dovode do zdravstvenih problema za ranjive skupine stanovništva – poput djece, starijih osoba i stanovništva s niskim prihodima.
„Toplinski stres već šteti zdravlju i egzistenciji milijardi radnika, posebno u najranjivijim zajednicama“, rekao je dr. Jeremy Farrar, pomoćnik glavnog direktora WHO-a za promicanje zdravlja, prevenciju bolesti i skrb. „Ove nove smjernice nude praktična rješenja utemeljena na dokazima za zaštitu života, smanjenje nejednakosti i izgradnju otpornije radne snage u svijetu koji se zagrijava.“
Novo izvješće i tehničke smjernice pod nazivom Klimatske promjene i toplinski stres na radnom mjestu temelje se na pet desetljeća istraživanja i dokaza. Ističu da su zdravlje i produktivnost radnika ozbiljno pogođeni porastom temperatura. WMO izvještava da je 2024. bila najtoplija godina u povijesti mjerenja. Dnevne temperature više od 40°C, pa čak i iznad 50°C, postaju sve češće. To je jasan pokazatelj potrebe hitnog djelovanja kako bi se riješio sve veći utjecaj toplinskog stresa na radnike diljem svijeta.
„Profesionalni toplinski stres postao je globalni društveni izazov koji više nije ograničen na zemlje smještene blizu ekvatora – što je istaknuo nedavni toplinski val u Europi“, rekao je zamjenik glavnog tajnika WMO-a Ko Barrett. „Zaštita radnika od ekstremnih vrućina nije samo zdravstveni imperativ već i ekonomska nužnost.“
Ključni nalazi
Izvješće i smjernice opisuju ključna pitanja vezana uz utjecaj ekstremnih vrućina na zdravlje.
Učestalost i intenzitet ekstremnih vrućina naglo su porasli, povećavajući rizike za radnike na otvorenom i u zatvorenom prostoru.
Produktivnost radnika pada za 2-3% za svaki stupanj iznad 20°C.
Zdravstveni rizici uključuju toplinski udar, dehidraciju, disfunkciju bubrega i neurološke poremećaje, a sve to dugoročno ugrožava zdravlje i ekonomsku sigurnost.
Otprilike polovica svjetske populacije pati od negativnih posljedica visokih temperatura.
Kako bi se riješili ovi izazovi, izvješće poziva na provedbu akcijskih planova za zaštitu od vrućine na radnom mjestu. Planovi trebaju biti prilagođeni specifičnim industrijama i regijama, te razvijeni u suradnji s poslodavcima, radnicima, sindikatima i stručnjacima za javno zdravstvo.
Klimatske promjene i toplinski stres na radnom mjestu: tehničko izvješće i smjernice
Preporučene radnje
Smjernice postavljaju jasan put za vlade, poslodavce i zdravstvene vlasti za ublažavanje rastućih rizika ekstremnih vrućina za radno stanovništvo. Preporučene mjere uključuju:
Razviti politike zaštite zdravlja na radu u uvjetima vrućine s prilagođenim planovima i savjetima koji uzimaju u obzir lokalne vremenske obrasce, specifične poslove i ranjivosti radnika;
Usredotočiti se na ranjive skupine stanovništva s posebnom pažnjom na radnike srednje i starije dobi, osobe s kroničnim zdravstvenim problemima i osobe sa slabijom tjelesnom spremom koje mogu biti osjetljivije na učinke toplinskog stresa;
Edukacija i podizanje svijesti za hitne službe, zdravstvene djelatnike, poslodavce i radnike kako bi prepoznali i pravilno liječili simptome toplinskog stresa, koji se često pogrešno dijagnosticiraju;
U zajedničko stvaranje strategija zaštite zdravlja u uvjetima vrućine koje su lokalno relevantne i široko podržane, uključite sve dionike, od radnika i sindikata do zdravstvenih stručnjaka i lokalnih vlasti.
Osmisliti rješenja koja su ne samo učinkovita, već i praktična, pristupačna i ekološki održiva, osiguravajući da se politike mogu provoditi u velikim razmjerima.
Prigrlite inovacije usvajanjem tehnologija koje mogu pomoći u očuvanju zdravlja uz održavanje produktivnosti.
Podržati daljnja istraživanja i evaluacije kako bi se ojačala učinkovitost mjera zaštite zdravlja na radu u uvjetima visoke temperature i osigurala maksimalna zaštita radnika diljem svijeta.
Izvješće i tehničke smjernice WHO-a i WMO-a nadopunjuju nalaze nedavnih izvješća Međunarodne organizacije rada (ILO). Ističe se da je više od 2,4 milijarde radnika diljem svijeta izloženo prekomjernoj vrućini. To rezultira s više od 22,85 milijuna ozljeda na radu svake godine.
„Ovo izvješće predstavlja ključnu prekretnicu u našem kolektivnom odgovoru na rastuću prijetnju ekstremnih vrućina u svijetu rada“, rekao je Joaquim Pintado Nunes, voditelj odjela za sigurnost i zdravlje na radu i radno okruženje pri ILO-u. „U skladu s mandatom ILO-a za promicanje sigurnih i zdravih radnih okruženja kao temeljnog prava, ono nudi robusne smjernice utemeljene na dokazima kako bi se pomoglo vladama, poslodavcima i radnicima da se suoče s rastućim rizicima klimatskih promjena. Zajedno s WHO-om i WMO-om pozivamo na hitno i koordinirano djelovanje kako bi se zaštitilo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo više od 2,4 milijarde radnika izloženih prekomjernoj vrućini diljem svijeta.“
Poziv na akciju
Ove smjernice služe kao ključni resurs za kreatore politika, službenike javnog zdravstva i poslodavce u ublažavanju rastućeg utjecaja toplinskog stresa na radnom mjestu. Usklađene su s ključnim ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda, pozivajući na odlučne akcije koje štite ranjive radnike, smanjuju siromaštvo i potiču održivi gospodarski rast. Hitna provedba politika i programa koji štite zdravlje i produktivnost radnika suočenih s klimatskim promjenama je ključna.
U kontekstu ubrzane klimatske krize, ove smjernice služe kao ključni alat koji pomaže zemljama da odlučno reagiraju, štiteći živote, egzistenciju i gospodarstva od rastuće prijetnje ekstremnih vrućina.
Foto: SeaCras aplikacija je platforma s umjetnom inteligencijom koja analizira satelitske snimke visoke rezolucije kako bi pratila i vizualizirala kvalitetu mora. / SeaCras
Dok zagađenje i klimatske promjene prijete našim morima, hrvatski startup SeaCras koristi pametnu tehnologiju kako bi pomogao u zaštiti morskog okoliša. Iza ove inovacije stoji uvjerljiva priča o znanstvenoj ambiciji koja je pretvorena u poduzetnički uspjeh, a podržana je inicijativom EU BlueInvest.
Od laboratorija do lansirne rampe
Foto: Mario Špadina, osnivač tvrtke Seacras / Seacras
SeaCras je osnovao Mario Špadina, fizičar s impresivnim akademskim kvalifikacijama, uključujući doktorat Francuske komisije za atomsku energiju i alternativne energije i Sveučilišta u Montpellieru. Nakon postdoktorskog istraživanja na Institutu Ruđer Bošković i Sveučilištu u Ljubljani, te autorstva više od 13 znanstvenih radova, Mario je prešao iz akademske zajednice u poduzetništvo.
Motiviran primjenom znanosti na probleme iz stvarnog svijeta, osnovao je SeaCras 2020. godine kako bi pratio zdravlje mora pomoću satelitskih snimaka i umjetne inteligencije (AI). Ono što je započelo kao istraživačka ideja brzo je preraslo u posao s globalnim ambicijama.
Pretvaranje satelitskih podataka u utjecaj
Tradicionalne metode praćenja mora često previđaju probleme poput izlijevanja goriva, ilegalnog ribolova i štete na zaštićenim morskim područjima. SeaCras kombinira satelitske podatke visoke rezolucije iz komercijalnih izvora i otvorenih izvora poput programa EU-a Copernicus. Njihova platforma, pokretana umjetnom inteligencijom, detektira onečišćenje, emisije i ljudski utjecaj na more, pomažući industrijama poput brodarstva, turizma, akvakulture i energetike, kao i javnim vlastima u otkrivanju i reagiranju na ekološke rizike.
Na primjer, u travnju 2025. SeaCras je otkrio izlijevanje nafte u blizini luke Hvar, što je vladi omogućilo brzo djelovanje.
S početnim financiranjem od samo 50.000 eura i podrškom tvrtke BlueInvest, Mario i njegov tim pretvorili su svoje istraživanje u uspješan posao. SeaCras je sada treći najveći pružatelj podataka o oceanima u svojoj regiji.
BlueInvest u akciji
SeaCrasovo putovanje s BlueInvestom započelo je prije nekoliko godina. Bili su predstavljeni na dodjeli nagrada BlueInvest 2022. i dobili su stručno mentorstvo kroz programe investicijske spremnosti i pomoći u prikupljanju sredstava.
„ Oba mentora su bila zaista briljantna “, kaže izvršni direktor Mario Špadina. „ Donijeli su vrijedne perspektive ne samo o ulaganjima, već i o tome kako pristupiti našim ključnim klijentima i razviti nove marketinške strategije .“
Coaching je pomogao timu da pređe s akademskog načina razmišljanja na strategiju usmjerenu na poslovanje, poboljšavajući način na koji se povezuju s klijentima i plasiraju svoje usluge na tržište. Uz podršku BlueInvesta, SeaCras je prikupio 3 milijuna eura za globalno širenje i ponudu svojih inovativnih usluga većem broju regija.
Priznanje i vodstvo
Mariovo vodstvo donijelo mu je priznanje Europskog foruma Alpbach kao jednog od „Uzlaznih lidera mlađih od 40 godina“ te mjesto među „Vrhunskim rukovoditeljima i inovatorima“ Svjetskog gospodarskog foruma 2024. godine. Osim SeaCrasa, redovito doprinosi nacionalnom i EU strateškom planiranju u području pomorskog prometa i obalnog turizma.
Skaliranje za budućnost
SeaCras je nedavno osigurao nova sredstva od financijskog instrumenta Hrvatske banke za obnovu i razvoj u suradnji s Europskom investicijskom bankom (EIB). To će potaknuti njihova istraživanja i pomoći u rastu njihovog tima od 15 članova dok se pripremaju za širenje na nova tržišta i postizanje globalnog utjecaja.
O BlueInvestu
BlueInvest je inovacijska i investicijska platforma EU-a za plavo gospodarstvo koja nudi poslovno savjetovanje, podršku za prikupljanje sredstava i mogućnosti umrežavanja za tvrtke koje se bave oceanskom tehnologijom. Ako ste zainteresirani za pridruživanje BlueInvest zajednici i istraživanje njezinih značajki, posjetite web stranicu ili se obratite na lu-blueinvest@pwc.lu.
Močvara djeluje kao prirodni filter, uklanjajući višak hranjivih tvari odnosno dušika te štiteći nizvodne vode. Vraćanje u život dijela (15%) europskih povijesnih močvara, na lokacijama gdje se predviđa napuštanje poljoprivrednih zemljišta do 2040. godine, smanjilo bi opterećenje rijeka dušikom za 22%. To bi omogućilo velikim rijekama poput Rajne, Labe i Visle da ispune ciljeve kvalitete vode uz minimalan utjecaj na poljoprivredu, pokazuje nova studija JRC-a. Nalazi također pokazuju da koristi od obnove mogu nadmašiti troškove obnove.
Sveprisutno onečišćenje dušikom
Europa se i dalje suočava s opsežnim onečišćenjem rijeka i mora dušikom, prvenstveno zbog široko rasprostranjene upotrebe agrokemikalija poput anorganskih gnojiva, stočnog otpada, odlaganja otpadnih voda i taloženja atmosferskog dušika izgaranjem fosilnih goriva.
Zabrinjavajuće je da je na razini EU-a 36% rijeka i 32% jezera, 31% obalnih i 81% morskih voda prijavljeno kao eutrofno, što naglašava kritičnu i kontinuiranu borbu za postizanje dobrog ekološkog statusa. Ovo sveprisutno onečišćenje ne samo da ugrožava vodene ekosustave, već rezultira i razornim “mrtvim zonama”, štetnim cvjetanjem algi i zabrinjavajućim gubitkom bioraznolikosti.
Izazovi naglašavaju hitnu potrebu za inovativnim i učinkovitim rješenjima za zaštitu i obnovu vitalnih vodnih resursa Europe, potrebu koju sustavno rješava Europska strategija otpornosti na vode koja je usvojena u lipnju 2025.
Iskorištavanje snage postojećih močvara
Postoji sve veći interes za iskorištavanje močvara za poboljšanje kvalitete vode, posebno u smanjenju opterećenja dušikom u nizvodnim vodama. Djelujući kao prirodni filteri, močvare su izuzetno učinkovite u uklanjanju viška hranjivih tvari poput dušika iz vode i tla. Istraživanje, koje obuhvaća područje EU, Albanije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Norveške, Švicarske, Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva, uključujući oko 2,6 milijuna močvara (>300.000 km2), pokazuje da postojeće europske močvare trenutno uklanjaju približno 1092 kilotona dušika godišnje.
To znači da bi opterećenje dušikom koje ulazi u more bilo 25% veće bez močvara. Očuvanje ovih postojećih ekosustava od temeljne je važnosti, posebno u regijama s visokim viškom dušika, jer bi njihov gubitak značajno pogoršao kvalitetu vode.
Izgubljeni potencijal
Od početka industrijske revolucije, močvare su opsežno isušene, jaružene i zatrpane kako bi se napravilo mjesta za poljoprivredu i urbani razvoj. Europa se pojavljuje kao značajno žarište gubitka močvara, s dramatičnim smanjenjem od otprilike 70% svojih povijesnih močvara. Gubitak je jednak oko 78,4 milijuna hektara – području otprilike dvostruko većem od Njemačke – pri čemu zemlje poput Irske, Litve, Češke, Mađarske, Italije, Finske i Njemačke gube preko 75% svojih povijesnih močvarnih područja.
Studija razmatra vrlo učinkovit pristup obnovi močvara koji bi mogao dodatno smanjiti opterećenje dušikom do 36%, čime bi se poboljšala kvaliteta vode na cijelom kontinentu. To bi se moglo postići obnovom 27% močvara koje su povijesno isušivane za poljoprivredu (što predstavlja 3% kopnene površine Europe), ciljano na područja s visokim unosom dušika. Međutim, to bi moglo utjecati na poljoprivrednu produktivnost u mnogim područjima.
Ciljanija strategija uključuje obnovu močvara na poljoprivrednim zemljištima za koja se predviđa da će biti napuštena do 2040. godine. Ovim pristupom bi se obnovilo oko 15% povijesno isušenih močvara i procjenjuje se da će se postići smanjenje opterećenja dušikom od 22%, uz minimiziranje utjecaja na poljoprivrednu produktivnost.
Strateško prostorno ciljanje
Opseg obnove i povezana smanjenja opterećenja dušikom razlikovali su se među različitim riječnim slivovima, prvenstveno zbog prostornih neusklađenosti između žarišta viška dušika i povijesno isušenih područja. Na primjer, sliv rijeke Rajne nudi obećavajuće mogućnosti obnove u usporedbi sa slivom Rhone. To je zato što mnogi njegovi podslivovi imaju kombinaciju visokog viška dušika i značajnih područja izgubljenih močvara, što pruža brojne mogućnosti za ekološki oporavak.
Slično tome, slivovi rijeka Labe, Odre i Visle također ispunjavaju ove kritične uvjete, nudeći neke od najboljih izgleda za uspješne napore obnove.
Ovaj ciljani pristup obnovi osigurava ispunjavanje ekoloških ciljeva, a istovremeno uzima u obzir ekonomske i društvene čimbenike, omogućujući koegzistiranje održivih poljoprivrednih praksi s naporima za ekološku obnovu.
Troškovi i koristi
Iako smanjenje opterećenja dušikom kroz obnovu močvara nosi znatne troškove, koji variraju ovisno o vrsti močvare i prethodnoj korištenju zemljišta, potencijalne koristi su značajne. Šteta po okoliš od reaktivnog dušika u Europi procjenjuje se na 70-320 milijardi eura godišnje. Analiza troškova i koristi predstavljena u istraživanju procjenjuje da troškovi scenarija obnove iznose od 17 do 358 milijardi eura godišnje na temelju odabranog scenarija.
Osim smanjenja dušika, močvare nude vrijedne usluge ekosustava kao što su sekvestracija ugljika, zaštita obale, regulacija podzemnih voda, kontrola poplava, podrška bioraznolikosti i poboljšanje kvalitete vode. Kada se te koristi uzmu u obzir, one mogu nadmašiti troškove obnove.
Ključne preporuke
Iskorištavanje ovih spoznaja i usvajanje strateškog, ciljanog pristupa obnovi močvara bit će ključno za postizanje održivog upravljanja vodama i otpornosti okoliša, osiguravajući zdraviju budućnost za ekosustave kontinenta i njegove stanovnike. Europski kreatori politika mogu postići značajna poboljšanja kvalitete vode:
Davanje prioriteta očuvanju močvara: zaštita postojećih močvara temeljna je za trenutnu kvalitetu vode i pruža temelj za buduće napore obnove.
Prihvaćanje ciljane obnove: strateško prostorno ciljanje obnove močvara u područjima s visokim viškom dušika ključno je za maksimiziranje učinkovitosti i isplativosti u postizanju ciljeva kvalitete vode.
Integriranje postojećih politika: iskoristiti postojeće politike EU-a kao što su Europski zeleni plan, Uredba o obnovi prirode (NRR) i Zajednička poljoprivredna politika (CAP) za potporu obnovi močvarnih područja, u skladu s pozivom Europske strategije otpornosti na vodu za maksimiziranje korištenja strateških planova CAP-a za otpornost na vodu. Na primjer, potpora poljoprivrednicima u obnovi staništa na ugaru putem programa plaćanja za usluge ekosustava (PES) može potaknuti zelenu tranziciju i istovremeno postići više ekoloških ciljeva.
Nova studija koju je proveo Potsdamski institut za istraživanje utjecaja klime (PIK) pokazuje da je prilagodba smanjila ekonomske gubitke od poplava u Europi za 63 posto, a smrtne slučajeve za 52 posto od 1950. Ljudi se prilagođavaju poplavama putem privatnih mjera, sustava ranog upozorenja, pripravnosti za hitne slučajeve i drugih rješenja. Studija analizira utjecaje poplava diljem Europe kroz proteklih sedam desetljeća i pokazuje kako su mjere prilagodbe smanjile štetu tijekom vremena.
Šteta od poplava rezultat je interakcije između opasnosti, poput obilnih kiša ili olujnih udara, izloženosti, tj. koliko se ljudi i imovine nalazi u ranjivim područjima, i ranjivosti, tj. koliko teško ta područja mogu biti pogođena poplavama.
„Zaštita od poplava i druge mjere prilagodbe uvelike su nadoknadile rastući rizik od poplava od širenja u poplavne ravnice i klimatske promjene diljem kontinenta od 1950. godine“, objašnjava Dominik Paprotny, istraživač PIK-a i glavni autor studije atribucije objavljene u Science Advances. „Ranjivost je značajno smanjena, ali napredak u prilagodbi bio je sporiji u posljednjih 20 godina, što ukazuje na potrebu za dodatnim naporima kako bi se spriječilo povećanje gubitaka od poplava zbog klimatskih promjena u budućnosti.“
Znanstvenici su analizirali desetljeća podataka o poplavama
Istraživači su proučili 1729 poplava koje su se dogodile diljem kontinenta između 1950. i 2020. godine. Usporedili su ih u scenarijima sa i bez klimatskih i socioekonomskih promjena tijekom sedam desetljeća.
Koristeći povijesne podatke o šteti od tih događaja, uspjeli su izračunati razinu zaštite koju nude prilagodbe poput nasipa, brana, sustava ranog upozorenja i promjena građevinskih propisa.
Ukupni ekonomski gubici gotovo su se udvostručili s 37 milijardi eura između 1950. i 1960. na 71 milijardu eura u proteklom desetljeću. No istovremeni rast bruto domaćeg proizvoda doveo je do toga da se stvarni ekonomski utjecaj značajno smanjio u postotcima, iznoseći trećinu onoga što je bio 1950-ih.
Ukratko, europski BDP rastao je puno brže od ekonomske štete od poplava.
Što uzrokuje štete od poplava u Europi, a što su ublažavajući faktori?
Povećana izloženost poplavama – više ljudi ili zgrada u područjima sklonim poplavama – bila je najveći pokretač porasta štete od poplava.
Klimatske promjene povećale su ekonomske gubitke i utjecale na stanovništvo za 8 posto, a broj smrtnih slučajeva za 1 posto. Njihov utjecaj posebno je izražen u sjeverozapadnoj i dijelovima južne i istočne Europe.
Drugi čimbenici poput urbanizacije, rasta stanovništva, rasta BDP-a i promjena u korištenju zemljišta također su imali utjecaj.
Utvrđeno je da je smanjenje ranjivosti najjači ukupni ublažavajući faktor. Mjere poput poboljšanih standarda gradnje, sustava ranog upozorenja i pripravnosti za hitne slučajeve smanjile su utjecaje za 39 do 63 posto od 1950. godine, a do 75 posto u 2010-ima.
Infrastruktura za zaštitu od poplava, uključujući brane, nasipe i brane, također je odigrala ključnu ulogu. Studija procjenjuje da su te strukturne obrane smanjile učinak poplava za 14 do 21 posto. U posljednjem desetljeću (2011. – 2020.) ovaj se zaštitni učinak povećao, smanjujući utjecaje do 38 posto.
Autori studije napominju da su i ove brojke vjerojatno podcijenjene. Analiza je uključivala samo poplave koje su se stvarno dogodile, dakle one gdje su obrane od poplava bile preopterećene. Ne uzimaju u obzir događaje gdje su poplavne vode u potpunosti zadržane tim obranama.
Prilagodba ima svoje granice
Iako istraživanja pokazuju da su metode prilagodbe bile učinkovite, istraživači upozoravaju da postoje ograničenja štete koju mogu spriječiti.
Europa se zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka, prema podacima europskog programa za praćenje klime Copernicus. „Kako se zagrijavanje povećava, približavamo se tim granicama“, rekla je suautorica studije Katja Frieler u priopćenju za javnost.
U posljednje četiri godine kontinent je doživio više posebno teških poplava, uključujući poplave u dolini Arh u Njemačkoj 2021. godine. Tada je poginulo gotovo 190 ljudi, a cijela sela su odnesena, uzrokujući procijenjenu ekonomsku štetu od 33 milijarde eura.
Europa je 2024. godine doživjela najopsežnije poplave u više od desetljeća, objavio je Copernicus u travnju. Gotovo trećina njezinih rijeka nabujala je do točke pucanja tijekom jedne od najvlažnijih godina od 1950. godine.
Poplave u Valenciji u Španjolskoj krajem listopada uzrokovale su 232 smrtna slučaja, a ukupna ekonomska šteta procijenjena je na oko 10,7 milijardi eura.
Oluje i poplave su prošle godine zajedno usmrtile više od 300 ljudi, a pogodile još 413.000 diljem kontinenta. Nanijele su ekonomsku štetu od najmanje 18 milijardi eura.
Autori studije kažu da je važno pratiti utjecaje klimatskih promjena i smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bi se održale unutar upravljivih granica, uz praćenje napretka u mjerama prilagodbe.
Pregovori UN-a o plastici ponovo su propali. Stotine delegata okupljenih u Ženevi nije se moglo dogovoriti treba li ugovor smanjiti rast proizvodnje plastike i uvesti pravno obvezujuće kontrole nad otrovnim kemikalijama koje se koriste za izradu plastike ili se više usredotočiti na recikliranje, ponovnu upotrebu i poboljšani dizajn.
Predstavnici 184 zemlje sastali su se ovog tjedna u Ženevi u Švicarskoj kako bi riješili preostala neslaganja o ograničavanju proizvodnje plastike, upravljanju plastičnim proizvodima i opasnim kemikalijama te financiranju za potporu provedbi ugovora u zemljama u razvoju. To je trebala biti druga i posljednja sjednica petog sastanka Međuvladinog pregovaračkog odbora (INC-5.2) nakon što ugovor nije postignut na prošlogodišnjim pregovorima u Busanu u Južnoj Koreji.
U svijetu koji se bori s eskalirajućom krizom onečišćenja plastikom, ovotjedni razgovori smatrani su ključnom prilikom za sklapanje globalnog sporazuma usmjerenog na ograničavanje proizvodnje i potrošnje plastike. No, pregovori su nažalost ponovo propali.
Kao nepremostiva, ostala je podjela između skupine od oko 100 zemalja koje pozivaju na ograničavanje proizvodnje plastike i naftnih država koje se zalažu za naglasak na recikliranju. Osim ograničenja proizvodnje kontraverznim se pokazalo i financiranje zemalja u razvoju.
Opstrukcije od strane industrije fosilnih goriva i kemijske industrije
Najveće zemlje proizvođačice nafte smatraju plastiku, koja se proizvodi korištenjem fosilnih goriva, vitalnim dijelom svojih budućih gospodarstava. Naročito sada kad se svijet počinje udaljavati od benzina i dizela prema električnim automobilima. Grupa, koja uključuje Saudijsku Arabiju i Rusiju, tvrdi da je bolja infrastruktura za prikupljanje i recikliranje otpada najbolji način rješavanja problema.
Nemojte se zavaravati, INC-5.2 bio je potpuni neuspjeh. Kada se suočimo s neuspjehom ovih razmjera, bitno je iz njega učiti. U posljednjim danima pregovora jasno smo vidjeli ono što mnogi od nas znaju već neko vrijeme – neke zemlje nisu došle ovdje kako bi finalizirale tekst, došle su ovdje kako bi učinile suprotno: blokirale svaki pokušaj napredovanja održivog ugovora. Nemoguće je pronaći zajednički jezik između onih koji su zainteresirani za zaštitu statusa quo i većine koja traži funkcionalan ugovor koji se s vremenom može ojačati.
David Azoulay, voditelj delegacije, direktor programa za zdravlje okoliša u CIEL
Ekološke skupine osudile su snažnu prisutnost lobista industrije fosilnih goriva i kemijske industrije na pregovorima u Ženevi. CIEL ističe kako je na pregovorima bilo 234 lobista iz naftne, petrokemijske i industrije plastike. To je brojčano više od združenih delegacija svih 27 država članica Europske unije i daleko premašuje broj ljudi koji su prisustvovali s delegacijama znanstvenika i autohtonih naroda. Osim toga 19 lobista bilo je dio nacionalnih delegacija Egipta, Kazahstana, Kine, Irana, Čilea i Dominikanske Republike.
„Imamo desetljeća dokaza koji pokazuju pravila djelovanja industrije fosilnih goriva i kemijske industrije: poricanje, odvraćanje pažnje, ometanje. Tvrtke koje se bave fosilnim gorivima ključne su za proizvodnju plastike, budući da je preko 99 posto plastike dobiveno od kemikalija dobivenih iz fosilnih goriva… Nakon desetljeća opstrukcije pregovora o klimi, zašto bi itko pomislio da će se odjednom pojaviti u dobroj vjeri na pregovorima za Ugovor o plastici?“, rekla je Ximena Banegas, aktivistica CIEL-a za globalnu plastiku i petrokemikalije.
Zahtjev za ograničavanjem proizvodnje plastike
Koalicija visokih ambicija, sastavljena od EU, UK, Kanade te brojnih afričkih i latinoameričkih zemalja (zajedno oko 100 zemalja), tražila je da se u ugovor uključi smanjenje proizvodnje plastike i uklanjanje otrovnih kemikalija koje se koriste u plastici. Osim toga inzistiraju i na dosljednijem dizajnu na globalnoj razini kako bi se olakšalo recikliranje.
Došli smo u Ženevu kako bismo osigurali globalni sporazum o plastici jer znamo da ulog ne može biti veći. Zagađenje plastikom jedna je od ključnih kriza našeg doba i naša je odgovornost da djelujemo jasna. Iako najnoviji tekst na stolu još ne ispunjava sve naše ambicije, on je korak naprijed – a savršeno ne smije biti neprijatelj dobra. Europska unija nastavit će se zalagati za jači, obvezujući sporazum koji štiti javno zdravlje, štiti naš okoliš i gradi čisto, konkurentno i kružno gospodarstvo. To činimo ne samo za sebe, već i za generacije koje dolaze.
Jessika Roswall, europska povjerenica za okoliš, otpornost na vode i konkurentno kružno gospodarstvo
Brojni istraživači upozoravaju da je pristup rješavanja problema plastičnog otpada koji se bazira na prikupljanju i recikliranju u osnovi pogrešan. Globalne stope recikliranja procjenjuju se na samo oko 10%, s ograničenim potencijalom rasta.
„Čak i ako uspijemo to povećati u sljedećih nekoliko desetljeća na 15, 20, 30%, i dalje ostaje značajna količina koja zagađuje okoliš i šteti ljudskom zdravlju“, rekao je dr. Costas Velis, izvanredni profesor inženjerstva otpada i resursa na Imperial Collegeu u Londonu. „Stoga moramo poboljšati recikliranje… ali ne možemo se stvarno nadati da će to riješiti sve aspekte plastike“, dodao je.
Svjetska proizvodnja plastike već je porasla s 2 milijuna tona 1950. na oko 475 milijuna u 2022. Do 2040. se očekuje daljnji rast za oko 70% ukoliko se ne promjene politike. Više od polovice plastike proizvedene godišnje koristi se samo jednom. Iako se 15% plastičnog otpada prikuplja za recikliranje, samo se 9% zapravo reciklira. Oko 46% završi na odlagalištima. Čak 17% se spaljuje, a s 22% se nepravilno upravlja i postaje smeće na kopnu ili u oceanima.
Što dalje?
Nemogućnost postizanja dogovora u Ženevi mora biti poziv na buđenje za svijet: okončanje onečišćenja plastikom znači izravno suočavanje s interesima fosilnih goriva. Velika većina vlada želi snažan sporazum, no nekolicini loših aktera dopušteno je koristiti proces kako bi takvu ambiciju usadili u zemlju. Ne možemo nastaviti raditi istu stvar i očekivati drugačiji rezultat. Vrijeme oklijevanja je prošlo.
Graham Forbes, voditelj globalne kampanje za plastiku u Greenpeaceu SAD
Napori za sklapanje globalnog sporazuma o plastici će se nakon ovog neuspjeha vratit na početak. Sljedeći krug pregovora trebao bi započeti tekstom koji je prošle godine odbijen u Južnoj Koreji. Revizije teksta napravljene u Švicarskoj bit će odbačene.
Datumi za sljedeći krug pregovora još nisu zakazani.
Singalni rak u Europu je stigao krajem 19. stoljeća iz Sjeverne Amerike i brzo se proširio europskim rijekama. Ta invazivna vrsta prijeti uništenjem autohtonih rakova i ugrožava bioraznolikost. Projekt izlova je počeo na Korani i Radonji, a 2023. godine signalni rak je otkriven i na rijeci Dobri. Izlov signalnih rakova stoga je sad proširen i na rijeku Dobru.
Međunarodni dan mladih obilježava se svake godine 12. kolovoza. Cilj je istaknuti izazove s kojima se suočavaju mladi, proslaviti njihov doprinos društvu i potaknuti njihov smislen angažman u izgradnji bolje budućnosti.
Ovogodišnji Međunarodni dan mladih usredotočuje se na moć mladih u lokalizaciji Ciljeva održivog razvoja (SDG) i pretvaranju globalnih obveza u lokalne stvarnosti. Mladi nisu samo korisnici razvoja; oni su aktivni vođe, inovatori i pokretači promjena unutar svojih zajednica.
Stoga je ovogodišnja tema Međunarodnog dana mladih: Lokalne akcije mladih za ciljeve održivog razvoja i šire. Tema ističe jedinstvenu ulogu mladih u prevođenju globalnih ambicija u stvarnost. Dok razvojni partneri rade na prevođenju i provedbi globalnih ciljeva unutar specifičnih lokalnih konteksta, usklađujući ih s potrebama zajednice uz održavanje dosljednosti s nacionalnim i međunarodnim obvezama, mladi su ključni partneri. Oni donose kreativnost, uvid i duboke veze u zajednici koje pomažu u premošćivanju jaza između politike i prakse. S više od 65 posto ciljeva ciljeva održivog razvoja povezanih s lokalnim upravljanjem, angažman mladih nije luksuz – to je nužnost.
Uloga lokalnih i regionalnih vlasti
Međunarodni dan mladih 2025. također će naglasiti ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti. Budući da su najbliže zajednicama kojima služe, one su u jedinstvenom položaju za stvaranje uključivih političkih okruženja, dodjelu resursa i uspostavljanje mehanizama za sudjelovanje mladih u lokalnom planiranju i donošenju odluka. Integracijom prioriteta mladih u lokalne i regionalne strategije i poticanjem partnerstava s organizacijama mladih, vlasti mogu surađivati s mladima kako bi njihove ideje pretvorile u učinkovita rješenja. Kada lokalne vlasti osiguraju prostor za inovacije, mentorstvo i građanski angažman, ne samo da ubrzavaju provedbu ciljeva održivog razvoja, već i njeguju buduće vođe zajednice i nositelje promjena.
30. obljetnica Svjetskog programa djelovanja za mlade
Ovogodišnji Međunarodni dan mladih dobiva dodatni značaj jer se podudara s nadolazećom 30. obljetnicom Svjetskog programa djelovanja za mlade. Ovaj program ostaje vodeći okvir za prepoznavanje mladih kao ključnih aktera u održivom razvoju i participativnom upravljanju – načela koja se izravno odražavaju u ovogodišnjoj temi. Rasprave vezane uz temu za 2025. godinu također će služiti i kao pripreme za Drugi svjetski summit o društvenom razvoju koji će se održati u Dohi u studenom.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.