Svjetski dan borbe protiv raka

Objavio
Odgovorno
-
Svjetski dan borbe protiv raka
Foto: Freepik

Svjetski dan borbe protiv raka vrijedna je globalna inicijativa pokrenuta 2000. godine od strane Unije za međunarodnu kontrolu raka (engl. Union for International Cancer Control). Obilježava se svake godine 4. veljače s ciljem podizanja svijesti, poboljšanjem razine informiranosti i poticanja osobnih, kolektivnih i vladinih aktivnosti iz područja kontrole raka diljem svijeta.

Što predstavlja Svjetski dan borbe protiv raka

Svjetski dan borbe protiv raka vrijedna je inicijativa pod kojom se cijeli svijet može ujediniti u borbi protiv globalne epidemije raka. Cilj ove inicijative spriječiti je milijune smrti svake godine podizanjem svijesti i edukacijom o raku te pritiskom na vlade i pojedince diljem svijeta da poduzmu mjere protiv te bolesti.

Svake godine kampanja se sastoji od niza aktivnosti kojima se nastoji naglasiti kako svi imamo važnu ulogu u suočavanju s jednim od najznačajnijih izazova današnjice.

Ključne činjenice o raku

Rak je generički pojam za veliku skupinu bolesti koje mogu zahvatiti bilo koji dio tijela. Drugi korišteni izrazi su maligni tumori i neoplazme. Jedna značajka koja definira rak je brzo stvaranje abnormalnih stanica koje rastu izvan svojih uobičajenih granica, a koje zatim mogu napasti susjedne dijelove tijela i proširiti se na druge organe; potonji proces se naziva metastazom. Široko rasprostranjene metastaze primarni su uzrok smrti od raka.

  • Rak je vodeći uzrok smrti u svijetu, odgovoran je za gotovo 10 milijuna smrtnih slučajeva u 2020., ili gotovo svaki šesti smrtni slučaj.
  • Svake godine oko 400 000 djece oboli od raka.
  • Najčešći karcinomi su rak dojke, pluća, debelog crijeva i rektuma te prostate.
  • Rak vrata maternice najčešći je u 23 zemlje.
  • Otprilike jedna trećina smrti od raka uzrokovana je pušenjem, visokim indeksom tjelesne mase, konzumiranjem alkohola, malim unosom voća i povrća i nedostatkom tjelesne aktivnosti.
  • Infekcije koje uzrokuju rak, poput humanog papiloma virusa (HPV) i hepatitisa, odgovorne su za približno 30% slučajeva raka u zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom.
  • Mnogi se oblici raka mogu izliječiti ako se rano otkriju i učinkovito liječe.

Odgovor SZO-a 

Godine 2017. Svjetska zdravstvena skupština donijela je Rezoluciju o prevenciji i kontroli raka u kontekstu integriranog pristupa (WHA70.12) koja potiče vlade i SZO da ubrzaju radnje za smanjenje preuranjene smrtnosti od raka sukladno ciljevima navedenim u Globalnom akcijskom planu za prevenciju i kontrolu raka. NCD 2013.-2020. i UN-ovoj agendi za održivi razvoj 2030.

U suradnji s drugim organizacijama UN-a postavljeni su sljedeći ciljevi:

  • povećati političku predanost prevenciji i kontroli raka;
  • koordinirati i provoditi istraživanja o uzrocima raka kod ljudi i mehanizmima karcinogeneze;
  • pratiti opterećenje rakom (u sklopu rada Globalne inicijative o registrima raka);
  • identificirati “najbolje kupnje” i druge troškovno učinkovite, prioritetne strategije za prevenciju i kontrolu raka;
  • razviti standarde i alate za usmjeravanje planiranja i provedbe intervencija za prevenciju, ranu dijagnozu, probir, liječenje te palijativnu skrb i skrb za preživjele, kako za odrasle tako i za djecu;
  • ojačati zdravstvene sustave na nacionalnoj i lokalnoj razini kako bi im se pomoglo da poboljšaju pristup liječenju raka;
  • postaviti plan za prevenciju i kontrolu raka u Izvješću SZO-a o raku za 2020.;
  • osigurati globalno vodstvo kao i tehničku pomoć za podršku vladama i njihovim partnerima u izgradnji i održavanju visokokvalitetnih programa kontrole raka vrata maternice kao dijela Globalne strategije za ubrzavanje eliminacije raka vrata maternice;
  • poboljšati kontrolu raka dojke i smanjiti smrtnost od raka dojke koja se može izbjeći, usredotočujući se na promicanje zdravlja, pravovremenu dijagnozu i pristup skrbi kako bi se ubrzala koordinirana provedba kroz Globalnu inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije za rak dojke;
  • podržati vlade da poboljšaju preživljavanje oboljelih od raka u dječjoj dobi kroz usmjerenu potporu državama, regionalne mreže i globalnu akciju kao dio Globalne inicijative Svjetske zdravstvene organizacije za rak u dječjoj dobi koristeći pristup Cure All ;
  • povećati pristup osnovnim lijekovima protiv raka, posebno putem Globalne platforme za pristup lijekovima protiv raka kod djece; i
  • pružiti tehničku pomoć za brz, učinkovit prijenos intervencija najbolje prakse u zemlje.

Odgovor EU

Europskim planom za borbu protiv raka preuzeta je politička obveza da će se u zemljama EU situacija u pogledu raka preokrenuti te je načinjen još jedan korak u izgradnji snažne europske zdravstvene unije i sigurnijeg, spremnijeg i otpornijeg EU-a.

Vodeće EU inicijative u borbi protiv raka su:

  • Centar znanja o raku
  • Dijagnosticiranje i liječenje raka za sve
  • Europska inicijativa za dijagnostičke snimke u onkologiji
  • Europska inicijativa za razumijevanje raka
  • Iskorjenjivanje raka uzrokovanog humanim papilomavirusom
  • Inicijativa „Kvalitetniji život oboljelih od raka”
  • Program probira raka uz potporu EU-a
  • Registar nejednakosti u području raka
  • Europska mreža nacionalnih centara za sveobuhvatnu skrb o oboljelima od raka
  • Inicijativa „Pomoć djeci oboljeloj od raka”

DOBRA HRVATSKA

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa

Objavio
Odgovorno
-
močvara
Foto: worldwetlandsday.org

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa obilježava se 2. veljače u svim državama svijeta. Na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru donesena je Konvencija o zaštiti vlažnih staništa, koju je do danas potpisalo više od 159 zemalja, među kojima i Hrvatska. Ramsarska Konvencija je sporazum koji čini okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i razumnom iskorištavanju močvara.

Konvencija je u Hrvatskoj stupila na snagu 25. lipnja 1991. godine. Hrvatska trenutno ima 5 područja označenih kao močvarna područja od međunarodnog značaja (Ramsarska područja): Crna Mlaka, Donji tok Neretve, Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, s ukupnom površinom od 93.590 hektara.

Mediteranska inicijativa za močvarna područja (MedWet) osnovana je 1991. godine i okuplja 27 mediteranskih i perimediteranskih zemalja koje su stranke Ramsarske konvencije o močvarama, među kojima je i Hrvatska. Cilj ove inicijative je osigurati učinkovito očuvanje funkcija i vrijednosti mediteranskih močvara.

Dana 30. kolovoza 2021. Opća skupština UN-a usvojila je Rezoluciju 75/317 kojom je 2. veljače ustanovljen kao Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa.

Značaj močvara i močvarnih staništa

Močvare su ekosustavi u kojima je voda primarni čimbenik koji kontrolira okoliš i pripadajući biljni i životinjski svijet. Široka definicija močvara uključuje i slatkovodne i morske i obalne ekosustave kao što su sva jezera i rijeke, podzemni vodonosnici, močvare i močvare, vlažni travnjaci, tresetišta, oaze, estuariji, delte i plimne ravnice, mangrove i druga obalna područja, koraljni grebeni, i sva mjesta koja je napravio čovjek kao što su ribnjaci, rižina polja, rezervoari i solane. Ukratko močvarna područja ili vlažna staništa možemo definirati kao dijelove zemlje koji plave, periodično ili stalno. Duž obale, močvare su zaštita od prodora mora. U kopnenim dijelovima imaju funkciju spužve te upijaju velike količine padalina koje se tu skladište te time sprečavaju poplavu na širem području. Prirodne močvare i šume imaju glavnu ulogu u održavanju zaliha čiste slatke vode.

Ta su zemljišta ključna za ljude i prirodu, s obzirom na intrinzičnu vrijednost ovih ekosustava te njihove koristi i funkcije, uključujući njihov ekološki, klimatski, društveni, ekonomski, znanstveni, obrazovni, kulturni, rekreacijski i estetski doprinos održivom razvoju i ljudskom blagostanju.

Iako pokrivaju samo oko 6% kopnene površine Zemlje, 40% svih biljnih i životinjskih vrsta živi ili se razmnožava u močvarama. Bioraznolikost močvarnih područja važna je za naše zdravlje, opskrbu hranom, za turizam i radna mjesta. Močvare su vitalne za ljude, druge ekosustave i našu klimu, kroz regulaciju voda, kontrolu poplava i pročišćavanje vode. Opstanak više od milijarde ljudi diljem svijeta ovisi o močvarama – to je otprilike jedan od osam ljudi na Zemlji.

Zašto su močvare u opasnosti

Močvare su među ekosustavima s najvećim stopama opadanja, gubitka i degradacije. Prema predviđanjima ovi će se negativni trendovi nastaviti i dalje uzrokovani brzim rastom ljudske populacije, neodrživaom proizvodnjom i potrošnjom, kao i nepovoljnim učincima klimatskih promjena.

Močvare nestaju tri puta brže od šuma i najugroženiji su ekosustav na Zemlji. U samo 50 godina — od 1970. — izgubljeno je 35% svjetskih močvara. Procjenjuje se da je od početka 18. stoljeća do danas u svijetu nestalo čak 78% močvarnih staništa. Ljudske aktivnosti koje dovode do gubitka močvara uključuju isušivanje i zatrpavanje za potrebe poljoprivrede i gradnje, onečišćenje, prekomjerni izlov i prekomjerno iskorištavanje resursa, uvođenje invazivnih vrsta te klimatske promjene.

Ovaj začarani krug gubitka močvara, ugroženih sredstava za život i produbljivanja siromaštva rezultat je pogrešnog viđenja močvara kao pustih područja, a ne životnih izvora poslova, prihoda i osnovnih funkcija ekosustava. Ključni izazov je promijeniti način razmišljanja kako bi se vlade i zajednice potaknule da cijene i daju značaj močvarama.

Kako se močvare bore protiv klimatskih promjena?

Močvare izuzetno dobro apsorbiraju ugljični dioksid čime usporavaju globalno zagrijavanje i smanjuju zagađenje, stoga ih se često naziva “bubrezima Zemlje”. Sama tresetišta pohranjuju dvostruko više ugljika nego sve svjetske šume zajedno. No, kada se isuše i unište, močvare emitiraju ogromne količine ugljika. Močvare također predstavljaju zaštitu od utjecaja poplava, suša, uragana i tsunamija te jačaju otpornost na klimatske promjene.

Očuvanje i obnova močvara i močvarnih područja

UN poziva na hitno podizanje nacionalne i globalne svijesti o močvarama kako bismo preokrenuli njihov brz gubitak i potaknuli akcije za njihovo očuvanje i obnovu. Obnovljena močvarna područja mogu pružiti mnoge funkcije koje pružaju i izvorna prirodna močvarna područja. Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa idealno je vrijeme za povećanje razumijevanja ljudi o ovim kritično važnim ekosustavima.

Pročitajte i druge naše članke na temu močvara i močvarnih staništa…

DOBRA HRVATSKA

Zaštita zviždača od otkaza, nužno rješenje! Novi zakon – prava prilika! Od Ankice Lepej 1998. do Adrijane Cvrtile 2021., zviždači doživljavaju – KAZNU!

Objavio
Mirela Drkulec Miletić
-
Ankica Lepej i Adrijana Cvrtila
Ankica Lepej i Adrijana Cvrtila

Stiže novi zakon o zviždačima, održano je i prvo čitanje u Saboru! Donosi li poboljšanja? Naši zviždači, od Ankice Lepej 1998. do Adrijane Cvrtile 2021. – uvijek doživljavaju isto – KAZNU!  Odredba o zaštiti od otkaza i progona jedino je rješenje kao podrška društva zviždaču, a to može dovesti i do iznimnog suzbijana korupcije. Zašto to onda političari ne izglasaju? Previše je onih kojima to ne paše. 

Najbolje to zna bivši ministar Lovro Kuščević, svima poznat, koji je već spremao novi zakon da ograniči i banalizira ulogu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa i predsjednice Nataše Novaković. Tragične li situacije za jedno društvo!

Od Ankice Lepej, heroine građanske hrabrosti …

U uvodniku objave od 25. siječnja 2021. Jutarnji list je zapisao: „U Velikoj dvorani Krematorija na Mirogoju održan je posljednji ispraćaj Ankice Lepej koja je preminula u 74. godini života. Lepej je bila simbol borbe za istinu, pravdu i slobodu medija i informacija…“

Povijesna slučajnost! Dok je toga dana, 25. siječnja, posljednji ispraćaj prve hrvatske zviždačice Ankice Lepej na zagrebačkom groblju Mirogoj, slučajnost je htjela da se u Saboru u proceduri prvog čitanja raspravljalo o nacrtu prijedloga novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, kolokvijalno zvanog zakon o zviždačima.

U povodu tragičnog odlaska Ankice Lepej mediji su se raspisali o toj hrabroj ženi, što nas je nakratko vratilo 23 i pol godine unatrag, u hladnu jesen 1998. godine, u vrijeme vladavine moćnog i nedodirljivog predsjednika Franje Tuđmana. Tada 50-godišnju bankarsku službenicu Ankicu Lepej zainteresirala je jedna izjava predsjednika Tuđmana i potaknula ju da provjeri njezinu vjerodostojnost. 

– Čula sam Tuđmana kako poručuje umirovljenicima da je i njegova supruga penzionerka i da i sama jedva spaja kraj s krajem. Zavirila sam po matičnom broju u računalo Zagrebačke banke i otkrila veliki novac – ispričala je kasnije Lepej.

Lepej je razotkrila da supruga predsjednika Tuđmana, Ankica Tuđman, na svom bankovnom računu ima 210.000 njemačkih maraka i 15.740 dolara, koje njezin suprug nije prijavio u imovinskoj kartici. Svoje je saznanje otkrila novinarki Jutarnjeg lista, koja je priču i objavila. Nastala je velika afera, gotovo histerija.

***

Zagrebačka banka ponudila je nagradu od milijun kuna onome tko otkrije izvor informacija! Ankica Lepej idućeg se dana sama prijavila. Premda je, pravno, i ona imala pravo na onih milijun kuna, to je odbila. 

***

Odmah je privedena na ispitivanje u policiju koje je trajalo cijelu noć, a potom je dobila i otkaz u Zagrebačkoj banci, samo 11 mjeseci prije nego što je trebala biti umirovljena. 

***

Protiv nje pokrenut je i kazneni progon zbog odavanja službene tajne, ali je Državno odvjetništvo odustalo od progona nakon smrti predsjednika Tuđmana. 

***

Vlasti su nastojale na svaki način opravdati postupak predsjednika Tuđmana pri čemu je tadašnji predsjednik Ustavnog suda dr. Smiljko Sokol izrekao zaista nevjerojatnu izjavu da „novac nije imovina“, pa prema tome nije ni morao biti prijavljen u imovinskoj kartici.

***

Za obitelj Lepej počeli su teški dani. Ankica više nije mogla pronaći posao, a suprug Slavko dobio je otkaz osam godina ranije jer je ukazao na kriminal u Tiskari Zagreb. Na kraju je obitelj morala prodati obiteljski stan, bili su više gladni nego siti i živjeli u socijalnom stanu. 

Unatoč svemu Ankica Lepej uvijek je govorila da se nikada nije pokajala za ono što je učinila. Iako je znala da odaje poslovnu tajnu, smatrala je da je javni interes iznad poslovnog i da javnost ima pravo znati. „Ništa ne bih drugačija napravila bez obzira na sve što mi se dogodilo. Jednostavno nisam mogla drugačije“, kazala je Lepej za Index 2016. godine.

Bilo je to značajno otkriće, a danas mnogi ističu hrabrost toga čina, pa i njegovu revolucionarnost. Odjek afere u javnosti bio je velik, a mnogo više od visine zatajenog iznosa na računu, građane je potresla činjenica da vrhovni državni čelnik ne govori istinu.

O svemu što je proživljavala Lepej je 2003. objavila i knjigu „Istina – savjest iznad bankarske tajne”, koju se doduše rijetko moglo kupiti u knjižarama (Ankica je sama prodavala knjigu na ulicama Zagreba). Ankica Lepej do posljednjeg je dana ostala vjerna sebi, prosvjedovala je, ukazivala na loše pojave u politici i društvu… „Istina je daleko pogubnija od laži i pljačke“, izjavila je nedavno. Rekla je i ovo: „Šutljive javnosti nijedna vlast se ne boji. Ljudi kao da ne razumiju da imaju pravo buniti se kada stvari oko njih nisu dobre. Nimalo ne cijene svoju individualnu slobodu, a bez nje nema ni slobodnoga društva.“

… do Adrijane Cvrtile 2021. u Kutini

Najnoviji slučaj zviždačice je onaj iz Kutine Adrijane Cvrtile. Cvrtila je nedavno razotkrila korupciju u kutinskoj gradskoj vlasti i zapošljavanje stranačkih članova po nalogu, nakon čega je smijenjena s mjesta direktorice Eko Moslavine, a slijedi joj i otkaz na novom radnom mjestu na koje su je nakon smjene postavili, jer je naprasnom odlukom – novom sistematizacijom – to radno mjesto lukavo ukinuto. A osumnjičeni su protiv nje iz istražnog zatvora pokrenuli 8 kaznenih prijava… Cvrtila je sada u pravnoj bitci. Izjavljuje na tv-u kako joj mnogo ljudi prilazi, daje podršku, ali malo je onih koji će se izložiti…

Zviždača je poslije Ankice Lepej bilo dosta, od Jelene Jovev koja je za korupciju prijavila sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić Merzel, preko Vesne Balenović koja je ukazala na kriminal u Ini, Damira Mihanovića koji je pomogao u razotkrivanju afere Fimi Media, Srećka Sladoljeva koji je prokazao kriminal u Imunološkom zavodu, Vlatka Klarića koji je otkrio kriminal u gradskoj tvrtki URIHO (koja zapošljava invalide!)…, pa do ovog posljednjeg.

Ima li pomaka u naših 30 godina? Izgleda da nema mnogo.  Ali novi je „POMAK“

I zato je Cvrtila pokrenula osnivanje nove udruge „POMAK – udruga za promicanje dobrog upravljanja i rada“ u Kutini. Svojim radom udruga će nastojati ostvariti pomak u društvu prema boljem sutra, rečeno je u raspravi na osnivačkoj skupštini. U fokusu rada udruge bit će borba protiv korupcije i trgovanja političkim utjecajem s čime su se susreli inicijatori osnivanja udruge – Adrijana Cvrtila, Josip Vitez i Viktor Šimunić.
„Želimo da svi građani u Hrvatskoj imaju jednaku priliku i da budu jednakopravni. Tako ćemo ostvariti pomak u društvu i ostvariti napredak. Borit ćemo se protiv korupcije i kriminala (…), pomagati i ohrabrivati sve građane koji se usude glasno govoriti o neprihvatljivim pojavama u našem društvu s kojima se svakodnevno suočavamo“, rečeno je na osnivačkoj skupštini. 

Iz rasprave u Saboru o novom Zakonu 

Ankica Lepej probila je led. Otada do danas zviždali su mnogi hrvatski zviždači. Njihovi su zvižduci ponekad dopirali do javnosti, a katkad ostali zatomljeni u lokalnoj sredini, neki su pokretali stvari nabolje, a neki su bili uzaludni. Svijest građana da i sami moraju nešto napraviti kada uoče nepravilnosti i dalje je nedovoljno razvijena. Ponajviše zbog visoke cijene koju u pravilu plaćaju zviždači, što gotovo uvijek uključuje otkaz i druge vrste šikaniranja. Zato je najvažnije da novi zakon o zviždačima (o kojemu smo nedavno pisali), osim na mehanizmima prijave nepravilnosti, prije svega poradi na bezuvjetnoj zaštiti zviždača od otkaza i progona, pa će građani tada hrabrije i glasnije prijavljivati korupciju i druge nepravilnosti. 

Ukazali su na to i u saborskoj raspravi neki zastupnici. Tako je Marin Miletić iz Mosta podsjetio da korupcija Hrvatsku godišnje stoji 60 milijardi. Rekavši da se zviždače „šuta“, pozvao je ministra Ivana Malenicu da ih zaštiti. I zastupnica Dalija Orešković iz Centra smatra da je jedina efikasna zaštita zviždača efikasno pravosuđe. 

Saborsku raspravu iskoristile su i zviždačice Adrijana Cvrtila i Maja Đerek, koja ukazuje na nepravilnosti u postupanju s državnim nekretninama, da još jednom istaknu probleme s kojima su suočeni zviždači.

Podsjetimo, novim zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se EU Direktiva 2019/1937, čiji je cilj ohrabriti građane da prijavljuju kršenja zakona i propisa, ali i osigurati zviždačima bolju zaštitu. Direktiva propisuje jasne mehanizme i obveze za poslodavca i tijela javne vlasti. Prema novom zakonu, zviždači će sumnje u korupciju moći prijaviti povjerljivoj osobi na svom radnom mjestu ili izravno pučkom pravobranitelju.

Moramo se zalagati za zviždače, na pravcu suzbijanja korupcije. 

Od loše vlasti gora je samo KORUMPIRANA VLAST.

Pogledajte naše prijašnje članke :

Tko su zviždači, kakve osobe? Društveno odgovorno poslovanje podrazumijeva njihovu zaštitu. OVDJE

Hrvatska uskoro donosi novi zakon o zviždačima, koji bi ih trebao bolje štititi. Europa, a i mi, nadamo se da će zviždači zviždati još i jače OVDJE 

Najpoznatiji svjetski i hrvatski zviždači: Od odlikovanja do otkaza i progona – OVDJE 

DOBRA HRVATSKA/ MDM
Siječanj, 2022.

Dan zaštite osobnih podataka

Objavio
Odgovorno
-
security
Foto: vecteezy

Iako živimo u sve digitalnijem svijetu, većina nas malo razmišlja o privatnosti podataka sve dok naši osobni podaci ne budu ugroženi. Naše povećano oslanjanje na digitalne tehnologije u skoro svakom aspektu života iziskuje potrebu da pažljivo preispitamo što sve dijelimo o sebi, kada i gdje to dijelimo i s kim to dijelimo. I dok granica između naših izvanmrežnih i online života polako nestaje, Dan zaštite osobnih podataka mali je poticaj koji nam je potreban na početku svake nove godine kako bi se fokusirali na nužnu zaštitu svojih osobnih podataka. 

Vijeće Europe donijelo je 28. siječnja 1981. Konvenciju br. 108, prvi zakonski obvezujući međunarodni instrument za zaštitu podataka. U spomen na taj znamenit događaj države članice Vijeća Europe te institucije, agencije i tijela EU-a svake godine 28. siječnja obilježavaju Dan zaštite osobnih podataka. Na taj se dan nastoji osvijestiti javnost i promicati najbolje prakse u pogledu privatnosti i zaštite podataka. Tijekom 2018. potpisnici Konvencije dogovorili su protokol kojim je ona izmijenjena u svrhu ažuriranja. Istodobno je Opća uredba EU-a o zaštiti podataka, koja je na snazi od 25. svibnja 2018., postala jedinstven pravni okvir za obradu osobnih podataka u Europskom gospodarskom prostoru. I Konvencija br. 108+ i Opća uredba o zaštiti podataka sadržavaju odredbe o međunarodnim prijenosima podataka.

Zašto je zaštita osobnih podataka tako važna

Potreba za privatnošću podataka nije ništa novo niti jedinstveno za digitalno doba. Problem je to koji traje već desetljećima. Niz godina su osobni podaci prikupljani, manipulirani i dijeljeni ili prodavani, a zatim dalje manipulirani za profit od strane bankarskih institucija, proizvođača, političkih stranaka, neprofitnih organizacija, oglasnih agencija, anketnih grupa, zrakoplovnih kompanija, trgovina mješovitom robom, kreditnih agencija i mnogih drugih. Digitalne tehnologije olakšale su prikupljanje osobnih podataka, legalno i ilegalno. A s 4,66 milijardi ljudi u svijetu koji su aktivni korisnici interneta, postoji nesaglediva količina nezaštićenih podataka koji čekaju da budu ukradeni.

O zaštiti osobnih podataka premalo vodimo računa. Vjerojatno vam to nije padalo na pamet kada ste se jutros prijavili na svoje računalo ili mobilni telefon kako bi provjerili svoju e-poštu, pratili novosti, provjerili cijene dionica… Većina nas ne razmišlja mnogo o zaštiti naših najosobnijih podataka od nevidljivih, ali znatiželjnih očiju. Zapravo, mnogi ljudi ne razumiju razliku između sigurnosti podataka i privatnosti podataka, što može biti razlog čestog nemara po pitanju privatnosti podataka.

Razlika između sigurnosti podataka i privatnosti podataka

Privatnost podataka nije isto što i sigurnost podataka, iako su to dvoje blisko povezani i isprepleteni. Sigurnost podataka možemo usporediti s postavljanjm rešetki na prozore kako bi spriječili provalu, dok privatnost podataka možemo predočiti kao spuštanje roleta ili zavjesa na prozorima tako da nitko ne može pogledati unutra i vidjeti što nosite, tko živi s vama, što kuhate za večeru ili koji film gledate.

Kao krajnji korisnici u tehnološkom spektru, malo nas obraća nužnu pažnju na privatnost podataka osim što znamo da ne smijemo dijeliti svoje lozinke ni s kim. Vjerujemo da će pružatelji softverskih i podatkovnih usluga biti čuvari osobnih podataka koje prikupljaju i traže od nas u zamjenu za pravo korištenja njihovih proizvoda i usluga. Međutim ti digitalni stranci s legitimnim pristupom našim osobnim podacima često su upravo oni kojima bismo trebali onemogućiti pristup našim osobnim podacima. Dan zaštite osobnih podataka važan je poziv na buđenje za svakoga tko je ‘on line’ i misli da softver za neželjenu poštu i vatrozid čuvaju njihove podatke.

U Hrvatskoj Agencija za zaštitu osobnih podataka svake godine prigodno obilježava ovaj dan s ciljem promoviranja zaštite osobnih podataka, podizanja svijesti građana o pravu na zaštitu osobnih podataka i upoznavanja građana s njihovim pravima te voditelja i izvršitelja obrade s njihovim obvezama koje proizlaze iz zakonodavog okvira za zaštitu osobnih podataka.

Kako zaštiti osobne podatke

  • Provjerite postavke privatnosti na društvenim mrežama
  • Nemojte koristiti pohranu u oblaku za privatne podatke
  • Koristite jake lozinke
  • Zaštitite svoje uređaje lozinkama ili PIN-ovima
  • Nemojte dopustiti da vas prate na internetu (uključite “incognito mode” na pregledniku)
  • Dopisujte se sigurnim aplikacijama
  • Koristite drugu e-mail adresu za prijavu na neprovjerene web stranice
  • Onemogućite prikaz informacija na zaključanom ekranu
  • Pažljivo s javnim bežičnim mrežama
  • Ne rade svi kradljivci podataka na internetu: Ne zaboravite prije bacanja razrezati papire koji imaju bilo kakve informacije o vama.

Dan zaštite osobnih podataka podsjeća nas da osobne podatke tretiramo kao novac. Imaju vrijednost i trebamo ih čuvati kao da nam životi ovise o tome jer ponekad i ovise.

Pročitajte više:

DOBRA HRVATSKA

Linda Pošćić Borovac: Svi smo mi luđaci u borbi za ideale, dok nam povijest jednog dana ne da za pravo. (Razmišljanja o 7 + 1 top-pitanja i nekom odgovoru.)

Objavio
Linda Poščić Borovac
-
djeca

Ako želimo mijenjati svijet, moramo ponekad biti …. nerazumni, nerealni i nemogući, kakvim će nas društvo i opisati. Budalasti. Onakvi kakvi smo bili kao djeca (onakvi kakvima su nas opisivale mame, none, raznorazne tete iz okružja). Biti „nezreli“  (reći će oni „ozbiljni“). Biti kao djeca kada smo vjerovali da je sve moguće, pa čak i ona naša imaginarna, čarobna zemlja (u kojoj nam je urnebesno dobro) koju smo docrtavali na kartu svijeta. 


Kolumna Linda Poščić Borovac*
Autorski članak

***

Davno prije nas neki su taj ideal nazvali i Utopija (grč. ou = ne, topos = mjesto, ili zemlja koja nigdje ne postoji, fantazija nekog idealnog neostvarenog stanja u ljudskom životu, zamisao o idealnom društvu). A mi smo tu ideju o utopiji „po naški“ nazvali Moge (izvorni hrv. dječji: Dok se nešto “ne nauči“ da je bitno. Izgovor za „može“, za „moguće“). I dan danas mi se više sviđa to naše ime za takvu zemlju jer joj u opisu ne stoji „da ne postoji“, već da je moguća. 

Zato mi se i dalje djeca jako sviđaju, nekad više nego odrasli. Uvijek opažaju (i nekako prirodno znaju) više. Još nisu naučila ne vidjeti (ponekad je i to nažalost ☹). Je li san o utopiji odsanjani san?

No,…

(taj me „no“ u ovim kontekstu brine).

***

Iako djetetova duša zahtjeva gledanje, kultura oko njega konstatno traži sljepilo. Iako djetetovo srce traži igru, živahnu energiju, maštu, žar, strast,… društvo, škole, institucije (što je i najgore), te se osobine do najmanjeg atoma kroz odrastanje potisnu i ne dopuštaju im živjeti. Zvuči poput mučne napetosti koju moraju podnijeti. I dok tako odrastaju, istovremeno venu, povlače se ili „polude“. Na tom putu im nimalo ne ide u korist (iako se mnogima tako ne čini) učestalo „odgajanje“ osobina kao što su narcizam, neuviđajnost za druge, zavidnost, razmaženost, sebičnost i natjecateljski duh…. Ali, čim krenu u „veliki svijet bezbrojnih mogućnosti“, svijet obilja i nesigurnosti, svijet nadmetanja i okrutnosti, mnogi se slome i propadnu. Srozaju se takvi češće nego uspiju – srozaju se i suoče sa neugodnom istinom da nisu spremni na život sa nazovi „vrlinama“ koje su savladali. Dapače, taj „ugrađeni“ narcizam prikriva i nešto šire – čitavo more nesigurnosti, straha, depresije (za ovu potonju već Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi da će u narednih deset godina postati najraširenija bolest u svijetu. A, ako niste znali u Hrvatskoj svako sedmo dijete pati od depresije). Ne bi li bilo bolje i pitam se često: zašto se naša djeca više ne odgajaju,  i kroz javno zastupanje, u vrlinama i vrednotama, kao što su ove:  empatija, solidarnost, preuzimanje odgovornosti za društvo, tolerancija, radišnost, čitanju  knjiga kao besplatnim izvorima mudrosti…

No,…

(ovaj „no“ me u ovom konkekstu ne bi smio brinuti).

***

Prošlost nas uči jednu jednostavnu, ali važnu lekciju: može se živjeti drukčije. Uostalom ovaj svijet danas nije uređen na temelju nekih aksiomatskih zakona, čvrstih i zapisanih sustava razvoja (donesenih od strane ptice Dodo izumrle krajem 17.st) niti nekih apstraktnih sila, nego su ljudi ti koji mogu (i jesu) sami graditi svoj put i koji su činili presudne povijesne obrate. Stoga nam prošlost ne samo daje drugačiju perspektivu, nego i nove ideje Nemojmo zaboraviti da su u toj prošlosti i oni koji su zagovarali ukidanje ropstva, pravo glasa za žene, … pa i oni koji su doveli do nevjerojatnih tehničkih izuma i dostignuća, uspjeli, a smatrali su ih luđacima da ne ponovim ono s početka teksta nerazumnim, nerealnim i nemogućim. Budalastim.

Kada malo bolje razmislite sve je to užasno ironično.

Nikada kao sada nismo, zatečeni toliko ovim svijetom, uvjereni da nemamo više u što vjerovati – toliko smo omađijani tim stavom da ne vidimo i ne reagiramo na nepravdu koja nas svakodnevno okružuje, ali s druge strane niti prave vrijednosti, koje se ne mogu izraziti brojkama, a jedne su od najvažnijih za blagostanje i budućnost čovječanstva, na primjer – sretna djeca!

***

Zašto djeci odmah danas ne vratimo igru, maštu, kreativnost, smijeh?! Dajmo im zraka, ne namećimo im samo aktivnosti, zadatke, ne pripremajmo ih suludo na neko tržište rada za koje ni ne znamo kakvo će biti, pripremajmo ih na život (po mogućnosti onaj sretan).

Jer kada malo bolje razmislite sve je to i više nego ironično.

Možda i znamo da u potragu za boljim svijetom trebamo krenuti iz učionica, možda i znamo da bi nam to bila najbolja intervencija za kvalitetnije društvo, no mi nekako i dalje volimo te ustaljenje forme, usađena pravila „uspješnosti“ mjerena visinom ocjena (ipak je to brojka, a mi brojkama neizmjerno vjerujemo, one su nam vodilje u svemu u životu – zato nam je tako i turobno), velike rasprave o sposobnosti, a ne o vrijednosti, o didaktici, a ne o idealima, o „najvažnijem“ (ali izuzetno pogrešnom) pitanju; kakve vještine i znanja učenici moraju steći za tržišta rada u narednom desetljeću???? Wrong question!!! Apsolutno pogrešno pitanje! („The wrong questions with the wrong replies.“, Depeche Mode).

***

Ni prava pitanja ne znamo postaviti? Da li? Nije ni čudo, kad živote svodimo na ekonomsku kalkulaciju, prolazne i površne informacije, neutemeljene argumente, mašemo statistikama, izvještajima, proračunskim tablicama u kojima možemo izčitati sve osim onoga što u životu zaista vrijedi (R.F.Kennedy je već 60-tih godina nešto slično rekao i za BDP), slijedimo trendove nekih analitičara, „wannabe“ znalaca, umjesto da stvaramo trendove, da mijenjamo svijet i da se pitamo…

***

Kakva znanja i vještine usaditi našoj djeci do 2030.? Kako želimo živjeti u 2030.? Što uopće želimo? Više vremena za obitelj, hobije, prirodu, umjetnost, volontiranje? Što nam nedostaje? Ljubavi? Solidarnosti? Istine? Slobode? Zdravlja? Prirode? Slobodnog vremena? Morala? Je li dosta baš svima toliko blisko i važno samo ta digitalija, virtualno, uspješnost (mjereno de si vidljiv i s dosta novaca) i drugo što čini mainstream kojeg promiču mediji, javne ličnosti, heroji dana. Ako prosječna osoba Zapada, a mi smo tu negdje, provodi cca 5 sati na dan na mobitelu, ima li vremena za drugo, onaj realni svijet i aktivnosti, za kojeg smo i u kojem smo rođeni. Što uopće želimo? Na kraju života nećemo reći: trebao sam više vremena provesti na mobitelu! A možda ćemo reći: da sam više mirisao cvijeće, šetao poljem , pomagao i darivao, učio znanje o čovjeku i Zemlji… Dakle, što uopće hoćemo? Već sam napisala, za sebe, sve o tome na početku ovog pasusa.

Ta pitanja su važna. A, odgovori kreću iz učionica. Od drugačijeg obrazovanja, na temelju novih ideala. Na kraju krajeva, odgovore na pitanje: što je to što ima stvarnu vrijednost? – ne određuje ni tržište ni tehnologija, to čini društvo, to čine ljudi, to činimo mi (a ne neki vanzemaljci, izumrli dinosauri, duhovi iz misterioznih tvrđava ili ptica Dodo koje više nema (osim u crtićima).

***

Mi ljudi moramo odlučivati kako krojimo svoju sudbinu! Pa će onda i izvedeni pojmovi kao što je „tržište“ biti prisiljeno slijediti ono što zamislimo i iskrojimo. A ne obrnuto.

Zvuči jednostavno. Jer i je.

No, (opet taj „no“ – brine me ☹) nove ideje (ideali) nikada nisu problem, nego činjenica da je teško pobjeći od KRIVIH – STARIH. Zvuči poznato, zar ne?

Ali, ako opet malo bolje razmislimo, ideje, ma koliko budalasto zvučale, promijenile su svijet. I opet će ga. 

Nekako vjerujem da je većini ljudi srce na pravom mjestu. Znači sve je moguće  

„Svi smo mi luđaci dok…“, to i za mene znaju reći dok pišem knjige, snimam filmove i sl., ali mi je povijest puno puta dala za pravo.  

Krenimo, dakle, najprije sa pravim pitanjima! Oni koji postavljaju prava pitanja ne moraju znati sve odgovore, kaže mudrost negdje pročitana. 

Kako praviti život-konstrukciju samo od plemenitog materijala?

***

Evo, ja ću prva, s onim najtežim: Što uopće želimo?

* Linda Poščić Borovac

Koautorica knjige „DISASTER – dijagnoza modernog biznisa“, proglašena Best Corporate Book u svijetu 2021.g. od strane CMA u NY, USA

Poduzetnica, CEO tvrtke Crocon d.o.o., promotorica djelovanja za opće dobro, pjesnikinja, utemeljiteljica Udruge za dramsku rekreaciju Happy ThinGS Academy, pjesnikinja i spisateljica, autorica svjetski nagrađenih kreativnih projekata…

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2022.

Švicarska je među vodećima u gospodarenju otpadom – rezultati i izazovi švicarskog modela

Objavio
Odgovorno
-
Švicarska je među vodećima u gospodarenju otpadom - rezultati i izazovi švicarskog modela
Iako je Švicarska jedna od najodrživijih industrijskih zemalja na svijetu još uvijek ima puno prostora za napredak.

Švicarska je jedna od vodećih zemalja u svijetu po pitanju recikliranja i zbrinjavanja otpada. Odlaganje smeća na deponije zakonom je zabranjeno 2000. godine. 

Švicarska ima izvrsno izgrađenu strukturu za gospodarenje otpadom što je zahtijevalo znatna financijska ulaganja. 

Građani su prihvatili svoj dio odgovornosti i razvili dobre navike.

Od ukupno 6,1 milijuna tona komunalnog otpada prikupljenog 2016. u Švicarskoj, čak 52% je odvojeni otpad koji ide u daljnju materijalnu oporabu – reciklažu. Preostali dio od 48% je nesortirani komunalni otpad iz kojeg se pretežno dobiva energija.

Sortirani otpad – 375 kg po stanovniku na godinu 

Struktura komunalnog otpada koji je odvojeno sakupljen (oko 375 kilograma po stanovniku) je sljedeća:

  • biootpad – 154 kg/stanovnik
  • otpadni papir – 151 kg/stanovnik
  • otpadno staklo – 40,5 kg/stanovnik
  • ostalo – 29,5 kg/stanovnik

Uz to, po osobi se 2019. godine prikupilo i recikliralo 148 kg papira, što su iznimno visoki i pozitivni rezultati.

Zapanjujući podaci o staklu, plastičnim bocama…

Podatke o konačnom učinku švicarskog modela možemo vidjeti na primjeru 2019. godine. U Švicarskoj se te godine recikliralo:

  • 94% korištenog stakla, 
  • 92% limenki i
  • 83% plastičnih boca. 

Preostali (48%) – nesortirani, miješani otpad služi uglavnom kao izvor energije

Postrojenje za spaljivanje komunalnog otpada u Winterthuru.

Komunalni otpad koji nije odvojeno sakupljen (oko 340 kg po stanovniku), u Švicarskoj se spaljuje uz energijsku oporabu. Odlaganje smeća na deponije zakonom je zabranjeno 2000. godine.

Ukupno je izgrađeno 30 spalionica odnosno energana na otpad (1 spalionica na 280.000 stanovnika). Spalionice smeća (njem. Kehrichtsverbrennungsanlage – KVA) u takozvanom vezanom procesu (kogeneraciji) uz električnu energiju istovremeno proizvode i toplinsku energiju. 

Proizvedena toplinska energija se zimi koristi za grijanje, a ljeti za hlađenje (apsorpcijski rashladni postupak, 1810. John Lesli, 1847. Edmond Carre). Vrijedno je naglasiti da spalionice jamče dobro izdvajanje svih vrsta metala sadržanih u komunalnom otpadu. Mehaničkom obradom šljake spalionica osigurava ne samo recikliranje građevnog materijala već i vrlo uspješno automatsko odvajanje željeznih i obojenih metala. Isto tako, termička energijska oporaba uz materijalnu oporabu otpada u Švicarskoj se osigurava u cementnoj i kemijskoj industriji.

Švicarska ima 350 kompostana i bioplinskih postrojenja (1 bio-postrojenje na oko 24.000 stanovnika), te 60 energana na biomasu (1 energana na biomasu na oko 140.000 stanovnika).

Izgrađene su posebne spalionice i postrojenja za fizikalno-kemijsku obradu opasnog otpada, posebno uz kemijska industrijska postrojenja.

Sva odlagališta su uređena i usklađena sukladno modernim tehničkim rješenjima.

Naravno i Švicarska se suočava s brojnim izazovima u gospodarenju otpadom

Švicarska je prvak u recikliranju, ali s druge strane i proizvede 24 milijuna tona otpada svake godine po čemu je treća na svijetu. Nedavna studija pokazuje, na prvi pogled apsurdno, kako zemlje s najvećim količinama otpada uzrokuju manju štetu okolišu od zemalja s malom količinom otpada, naravno jer njime dobro gospodare. Švicarska zahvaljujući dobroj reciklaži i učinkovitom spaljivanju otpada pozitivno utječe na ekološku ravnotežu. Ali ova vrsta recikliranja otpada je skupa, najmoderniji KVA u Perlenu, kanton Luzern, koštao je 320 milijuna franaka. Siromašne zemlje bacaju svoje smeće na manje ili više uređene deponije, često s katastrofalnim posljedicama za okoliš.

Više o švicarskim pokazateljima utjecaja otpada na okoliš, izazovima smanjivanja količine otpada, revoluciji koju u sortiranje otpada donosi umjetna inteligencija, mogućnostima upcyclinga i dr. pogledajte u gornjem videu švicarske televizije – SRF Einstein.

Zürich, grad koji može biti uzor Zagrebu

Kako Švicarci gospodare otpadom na nivou pojedinog grada možemo pogledati na primjeru Züriha, grada koji po veličini možemo usporediti sa Zagrebom.

Zürich je najveći grad u Švicarskoj i glavni grad kantona Zürich. Grad je 2019. imao 434.008 stanovnika, a gradska aglomeracija broji oko 1.300.000 stanovnika. Zürich je glavno trgovačko i kulturno središte države i općenito je prihvaćen kao jedna od svjetskih metropola. 

Kao i u ostatku zemlje stanovnici Züricha izvrsni su u recikliranju – više od 40 posto kućnog otpada ostaje u ciklusu recikliranja, a preostali otpad postaje vrijedna sirovina.

Svaki stanovnik Züricha godišnje proizvede oko 260 kilograma otpada. Stopa recikliranja odvojeno prikupljenog otpada iznosila je 43% u 2018. godini. Gospodarenje komunalnim otpadom na visokoj je tehničkoj razini, a postrojenja za proizvodnju toplinske i električne energije iz otpada su među energetski najučinkovitijima u Europi. Emisije onečišćujućih tvari iz postrojenja znatno su ispod propisanih graničnih vrijednosti. Gotovo 100 posto metala u kućnom otpadu reciklira se.

  • Grad Zürich posvećen je smanjenju otpada i očuvanju resursa te senzibilizira stanovništvo na ekološki prihvatljivo ponašanje.

    Infografika Kružna ekonomija / Izvor: Bundesamt für Umwelt BAFU
  • Grupa za kružno gospodarstvo ERZ Entsorgung + Recycling Zurich djeluje kao centar kompetencija za kružno gospodarstvo od početka 2021. To uključuje teme izbjegavanja otpada, zatvaranja materijalnih ciklusa i druge.
  • Mlađa generacija od vrtića uči kako se odgovorno koristiti resursima. U raznim programima je 2019. godine sudjelovalo 6792 učenika, a 2020. u pozadini pandemije korone, bilo je 5718 učenika.
  • U sklopu preventivnog rada, odjel gradske čistoće svake godine provodi desetke akcija s tvrtkama i školskim razredima u kojima sudionici čiste parkove na javnim površinama, prikupljaju otpad i skidaju kaugume sa javnih površina.
  • Oko 190.000 ljudi u Zürichu je preuzelo aplikaciju za odlaganje otpada koja je pokrenuta 2016. godine.
  • U 2020. godini količine prikupljenih kartona porasle su za 20% u odnosu na prethodnu godinu. Od 2021. godine karton se prikuplja svaka dva tjedna, naizmjenično sa terminima prikupljanja papira.

    Testno prikupljanja plastike u dva kvarta u Zürichu tijekom 2020
  • Model se stalno unapređuje. Tijekom 2020. izvršeno je ispitivanje dodatne opcije prikupljanja plastike na sabirnim mjestima. Provedeno je u dva okruga grada Züricha  i pokazalo se vrlo uspješnim. Iz testa ERZ je stekao vrijedne uvide u logistiku i mogućnost recikliranja miješane plastike te sada radi na cjelovitoj ponudi zbrinjavanja te njezinoj skoroj implementaciji.

Pročitajte više o prikupljanju i zbrinjavanju otpada u Zürichu.

Reference:
AdminCH
web stranice grada Züricha
Informationsbroschüre: Zürich schliesst die Kreisläufe

Snježana Lisica
DOBRA HRVATSKA
Siječnja 2022.

Svjedočanstvo o odlaganju kućnog otpada u Zürichu, švicarski model koji želi uvesti Tomašević

Objavio
Odgovorno
-
Zuri-sack
Foto: TeleZüri

Nakon gotovo četiri godine života u Zürichu mogu potvrditi da sve ono što se zna o švicarskom modelu nije samo lijepa teorija, nego zaista i u praksi odlično funkcionira. Naravno Švicarci na tome predano rade desetljećima ulažući znatna financijska sredstva u potrebnu infrastrukturu kako bi ostvarili energetsko učinkovitu kružnu ekonomiju gospodarenja otpadom. Nadam se i vjerujem da će i naš lijepi “beli Zagreb grad” s vremenom dostići te standarde.

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević je 21. siječnja 2022. predstavio novi model naplate komunalnog otpada koji će ovisiti o količini miješanog otpada pojedinog kućanstva, prema tzv. švicarskom modelu. Planirani start je početkom ljeta.

Kako će to u realnosti funkcionirati vidjet ćemo uskoro, a budući je odabran švicarski model zanimljivo je pogledati kao to rade Švicarci.

Otpad se prikuplja i odvozi na vrijeme prema rasporedu koji je svakom dostupan. Nema pretrpanih kontejnera i razbacanog smeća oko kanti za otpad. Plastične boce vraćaju se u dućan, a sabirna mjesta (u Zagrebu su to “zeleni otoci”) su tako raspoređena da su svima lako dostupna. I sa tih sabirnih mjesta se otpad odvozi redovito tako da nema razbacanog smeća oko kontejnera. 

Kako se ponaša stanovnik Züricha i koliko to košta

Kao stanovnik Züricha sa sistemom prikupljanja kućnog otpada susrećete se prvo s propisanim vrećama za smeće koje se u Zürichu zovu Züri-Sack. Bijelo-plavi Züri-Sack  dostupan je u maloprodajnim objektima i to s volumenom od 17, 35, 60 ili 110 litara.

U nabavnu cijenu propisanih vrećica već je uključena naknada za odlaganje. Sastoji se od fiksnih troškova proizvodnje i zbrinjavanja otpada te marže koju određuje trgovina na malo. Stoga prodajna cijena može varirati ovisno o prodavaonici u kojoj se vreća kupuje. Udio za zbrinjavanje određen od strane grada je:

  • 85 rapena (6.20 kn) za vreću od 17 litara
  • 1,70 CHF (12.41 kn) za vreću od 35 litara
  • 3,10 CHF (22.63 kn) za vreću od 60 litara
  • 5,70 CHF (41.61 kn) za vreću od 110 litara

Vreće su u maloprodaji obično pakirane po 10 komada, ali se mogu kupiti i pojedinačno. Npr. 10 vreća od 35 litara u Migrosu košta 20,20 CHF (147,46 kn) što znači da je cijena vrećice s maloprodajnom maržom 2,20 CHF (16,06 kn). 

Za bolju usporedbu cijena sa zagrebačkim prijedlogom i životnim standardom treba reći da je prosječna plaća u Zürichu 6.500 CHF mjesečno.

Osim troška vreća za smeće vlasnici nekretnina plaćaju godišnju infrastrukturnu cijenu za kućni otpad: 80 CHF po stambenoj jedinici. Taj se iznos obično prenosi na stanare i uključen je u cijenu najamnine, te preračunato iznosi oko 50,00 kn mjesečno. (Uredba o gospodarenju otpadom u gradu Zürichu (VAZ) / Članak 19.)

Neispravno odlaganje se ne isplati

Onaj tko svoje kućno smeće odlaže u pogrešne vreće, ilegalno ili u javne kante za smeće umjesto u Züri-Sack, ponaša se bezobzirno prema onima koji svoje smeće ispravno odlažu. Ilegalni odlagatelji prijavljuju se policiji i kažnjavaju novčanom kaznom do nekoliko tisuća franaka, znači i 15.000 kn – ili s 2 dana zatvora. Naravno prvo ide opomena, a ukoliko se nastavi s neispravnim odlaganjem slijedi kazna. Policija pronalazi počinitelja provjerom otpada iz nelegalne vreće.

Koja je  zadaća i odgovornost gradske vlasti Züricha

Podzemni kontejner za Züri-Säcke

Propisane vreće se odlažu u sive kontejnere koji su namijenjeni isključivo za Züri-Sack. U samom centru grada pretežno su prisutni podzemni kontejneri. Kućno smeće se prikuplja jednom tjedno, a koji dan se kontejneri u vašoj ulici prazne, možete saznati u kalendaru zbrinjavanja koji je dostupan na web-u ili na besplatnoj aplikaciji za mobitel, dok papirnati godišnji kalendar za narednu godinu dobijete krajem studenog poštom na kućnu adresu. Uz kalendar dobijete i 4 kupona po 100 kg za krupni otpad koji možete besplatno predati na reciklažno dvorište. 

ERZ Entsorgung + Recycling Zürich svaki dan dovozi više od 30.000 bijelo-plavih vreća u postrojenje za pretvaranje otpada u energiju Hagenholz, gdje se spaljuju na ekološki prihvatljiv način. Spaljivanjem otpada ERZ u Zürichu proizvodi ekološku električnu energiju i toplinu koja se može koristiti za grijanje oko 170.000 stanova.

Osim kućnog otpada ERZ prema kalendaru odvozi i sljedeći razvrstani otpad:

  • Organski otpad (Bioabfall) koji se odlaže u Zeleni kontejner i u koji se odlažu ostaci hrane i kuhinjski otpad iz kućanstava, kao i biljni, rastresiti otpad iz vrta
  • Karton koji se povezan odlaže uz rub ulice i odvozi svaka 2 tjedna
  • Papir koji se povezan odlaže uz rub ulice i odvozi svaka 2 tjedna
  • Tekstili koji se odlaže u vreći za tekstil koja stiže poštom na adresu svakog domaćinstva, a u koju se stavlja oprana, upotrebljiva odjeća, cipele i tekstilni predmeti iz kućanstva.

Građani sami mogu predati razvrstani otpad na:

  • Prodajnom mjestu (dućanu) koji prikuplja povratnu ambalažu: PET-boce za pića, ostale plastične boce, električne uređaje, baterije i specijalni otpad
  • Sabirnom mjestu (Wertstoff-Sammelstelle) pandan zagrebačkih zelenih otoka, a kojih u Zürichu ima preko 160 – gdje se nalaze kontejneri u koje se odlaže šuplje staklo, npr. staklene boce, razvrstano po boji stakla; sitni metal, npr. konzerve; ulje iz kućanstva tj. ulje za kuhanje i mineralno ulje; kontejneri za odlaganje tekstila i cipela (u vrećama za tekstil)
  • Cargo-Tramvaju (Cargo-Tram) koji prikuplja otpad od mineralnih materijala, aluminijske kapsule za kavu, metal, plastične boce te krupni otpad 10-12 puta godišnje na najbližem tramvajskom stajalištu. Namijenjen je isključivo za pješake – dovoženje automobilom nije dozvoljeno.
  • E-Tramvaju (E-Tram) koji prikuplja kancelarijske uređaje, uređaje iz kućanstva, kablove, uređaje za zabavu i električni alat 10-12 puta godišnje na najbližem tramvajskom stajalištu. Namijenjen je isključivo za pješake – dovoženje automobilom nije dozvoljeno.
  • Sabirnom mjestu za specijalni otpad u Hagenholzu (Sonderabfall-Sammelstelle) koji prikuplja kemijski i otrovni otpad, kao što su punjive baterije, azbest, baterije, patrone za štampače, boje, boce za plin, sredstva za zaštitu drveta / biljaka, žarulje, lijekove, sredstva za čišćenje, sprejeve.
  • Centrima za reciklažu Hagenholz i Werdhölzli (Recyclinghof) koji prikupljaju električne uređaje, otpad od mineralnih materijala, metal, plastične boce, automobilske gume, krupni otpad.
  • Mobilnom punktu za specijalni otpad (Sonderabfall-Mobil) koji se prikuplja 1x godišnje po kvartovima.
  • Sabirnom mjestu za životinjska tijela u Hagenholzu (Tierkörper-Sammelstelle) koji prikuplja mrtve male životinje, kao što su psi, mačke, hrčci, ptice, te koža, životinjske dlake.

Detaljne upute i objašnjenja za svaku vrstu otpada dostupni su na web stranici. Oko 30% stanovnika Züricha su stranci pa su informacije dostupne i na drugim jezicima među ostalim i na hrvatskom / srpskom.

Građani – glavni partneri odgovornoj gradskoj vlasti 

Odvojenim prikupljanjem otpada i recikliranjem se čuvaju resursi, štedi energija, smanjuje emisija stakleničkih plinova i stvaraju sekundarne sirovine. Najvažniji preduvjet za to je pravilno odvojeno prikupljanje, a glavni partneri su građani. Dugoročnim mjerama država promiče osobnu odgovornost u postupanju s otpadom svjesni da se problem odlaganja smeća može dugoročno riješiti jedino promjenom stavova i ponašanja među stanovništvom. Adekvatni programi provode sve već od vrtića. Djeca i mladi uče prepoznati kako mogu smanjiti vlastitu potrošnju resursa, a time i zagađenje okoliša. Organiziranim obilaskom postrojenja za pretvaranje otpada u energiju (Zürich Wärme) uče kako se otpad pretvara u čistu energiju. Fokus u edukaciji je na razvoju vlastitih opcija aktivnosti za ekološki prihvatljivo korištenje prirodnih resursa. 

Iako su kazne visoke, ni kazne, ni troškovi odvoza otpada nisu presudni u odgovornom ponašanju građana nego prije svega motiviranost da osobno maksimalno doprinesu očuvanju okoliša i prirodnih resursa za buduće generacije. 

Naravno promjena osobnih stavova i ponašanja građana dugoročni je proces koji Švicarska već desetljećima provodi. Zato i mi moramo biti strpljivi i ne očekivati rezultate preko noći.

Moj prvi susret sa švicarskim modelom 1996. 

Kad sam se daleke 1996. godine doselila u Bern i sama sam doživjela “kulturološki šok” i prvi osjećaj bio mi je dodatni pritisak i revolt prema tako detaljno propisanom načinu odvajanja i odlaganja otpada. No vrlo brzo sam se privikla i shvatila da to i nije toliko zahtjevno, a da su koristi daleko veće nego što vrijedi moja komocija da smeće bacam u jednu kantu bez razmišljanja.

Nakon što sam se 2000. vratila u Zagreb bio je to novi “kulturološki šok” povratka na staro i nisam se nikad privikla već sam maksimalno ustrajala na navikama stečenim u Švicarskoj. S vremenom se i situacija u Zagrebu polako mijenjala, no nažalost malo presporo. 

Zadnje četiri godine, od 2017., živim ponovo u Švicarskoj, u prekrasnom Zürichu i mogu potvrditi da je upravo onakav kako je prikazan na promotivnim slikama i videima, prije svega čist i ugodan za život.

Pročitajte više o rezultatima i izazovima švicarskog modela.

Nadam se da će, uz sve očekivane početne poteškoće, organizacijske i tehnološke promjene te navikavanje svih na novo, i Zagreb postati više bijel. Sretno nam.

Reference:
web stranica grada Züricha
YouTube kanal grada Züricha

Snježana Lisica
DOBRA HRVATSKA
siječnja 2022.

Međunarodni dan obrazovanja

Objavio
Odgovorno
-
škola
Foto: gpointstudio - www.freepik.com

Opća skupština UN-a krajem 2018. godine proglasila je 24. siječnja Međunarodnim danom obrazovanja kako bi naglasila presudnu ulogu kvalitetnog i dostupnog obrazovanja u ostvarivanju svih Ciljeva održivog razvoja. Rezolucija ističe važnost osiguravanja obrazovanje na svim razinama – kako u predškolskoj i osnovnoškolskoj tako i u srednjem i visokom obrazovnaju, uključujući i strukovno obrazovanje – što će omogućiti da svi ljudi mogu aktivno doprinositi održivom razvoju.

Obrazovanje je ljudsko pravo, javno dobro i javna odgovornost.

Kada je u rujnu 2015. usvojila Agendu održivog razvoja do 2030., međunarodna zajednica prepoznala je obrazovanje kao ključno za uspjeh svih njenih 17 ciljeva. Cilj održivog razvoja 4 posebno ima za cilj “osigurati uključivo, pravedno i kvalitetno obrazovanje te promicati mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve” do 2030. godine.

Prema podacima UNESCO-a, danas širom svijeta 244 milijuna djece i mladih ne pohađa školu, a 771 milijun odraslih je nepismeno. Postoji kriza u temeljnom učenju, pismenosti i vještinama računanja među mladim učenicima. Čak 617 milijuna djece i adolescenata ne zna čitati kao ni osnove matematike. Posebno su pogođene djevojčice i djevojke – manje od 40% djevojaka u podsaharskoj Africi završi nižu srednju školu. Posebno se ističe problem obrazovanja izbjeglica – oko četiri milijuna djece i mladih izbjeglica ne pohađa školu.

Više o obilježavanju Međunarodnog dana obrazovanja pročitajte na web stranicama UN i UNESCO.

Više o temi obrazovanja u primjerima DOP-a na našim stranicama…

DOBRA HRVATSKA

Svjetski kralj čelika Andrew Carnegie i 3000 narodnih knjižnica u svijetu

Objavio
Goran Tudor
-
Svjetski kralj čelika Andrew Carnegie

Pazi kako se odnosiš prema knjizi;
samo jedna stranica ili redak stranica mogu ti promijeniti život.

Ljudi koji su zavoljeli knjigu znaju koliko je ova sentenca istinita, njih knjige prate stalno. I zato je njima dan 23. travnja svake godine važniji negoli drugim ljudima. Tada se obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, kako je na Općoj konferenciji UNESCO-a održanoj 1995. u Parizu odlučio UNESCO. Obilježavanjem toga dana osvješćujemo veliku dobrobit knjige, knjižnica, autora, nakladništva i tiskara po razvoj čovjeka i civilizacije. 

Taj dan, 23. travnja, izabran je simbolično u čast dvojice svjetskih književnih velikana Williama Shakespearea i Miguela Cervantesa koji su umrli tog dana prije 400 godina, 1616. Na taj dan, 23. travnja, u našim knjižarama svjetla gore dugo u noć; slavi se tada i novija manifestacije – Noć knjige. I konačno, u čast oca naše hrvatske književnosti, Marka Marulića, samo dan ranije obilježavamo i Dan hrvatske knjige, u spomen na 22. travnja 1501. kad je Marulić dovršio ep Juditu. 

Andrew Carnegie, kralj čelika 

Ali jedan je čovjek podržao širenje knjige i čitanje daleko više od drugih (ako se tako smije reći). Bijaše to znameniti čovjek – čovjek vrlina, Andrew Carnegie. Prvi dio svog života proveo je uz čelik, a drugi u velikom nastojanju da poboljša svijet. Uložio je u to svoje golemo bogatstvo, kao drugi najbogatiji čovjek ikad u povijesti, iza „kralja nafte“ Johna Rockfellera. Časopis Forbes je 2008. procijenio njegovo bogatstvo u trenutku smrti na 298,3 milijardi današnjih američkih dolara.

Andrew Carnegie (1835.-1919.) pamti se kao jedan od najvećih svjetskih industrijalaca s kraja 19. stoljeća. Kao mladić zaposlio se na državnoj željeznici Pensilvanije i iz te pozicije shvatio kako uskoro nailazi moćno doba čelika. Smjesta je dao otkaz i zaposlio se u tvrtki koja je među prvima u SAD započela biznis zamjene drvenih mostova čeličnima. Odvojio se od matične tvrtke i krenuo dalje sam – i u samo 15 godina postao američki „kralj čelika“, vlasnik najmodernijih čeličana u okolici Pittsburga. Taj je grad kasnije postao i centrom automobilske industrije SAD. 

Andrew Carnegie, kralj čelika i kralj knjižnica

No, jednom kasnije, ušavši u treću dob, Carnegie je shvatio kako ga i nešto drugo zanima, da je to drugo važnije. Prodao je čeličane za tadašnjih 480 milijuna dolara i sav se bacio na trošenje novca, jednakom energijom kojom ga je i stvarao. No, nije ga utrošio na sebe, niti na nasljednike  – najveći je dio podario svijetu u kojemu ga je i stekao. Osnovao je Zakladu Carnegie. Još je i kazao: „Čovjek koji umire bogat, umire osramoćen.“ 

  • Izrastao je u najvećega svjetskog dobrotvora, mecenu u obrazovanju i učiteljskim mirovinskim fondovima. 
  • Bio je jedan od velikih Amerikanaca koji se jako zalagao za osnivanje Lige naroda (kasnije UN), zajedno s tadašnjim američkim predsjednikom, vizionarskim sanjarom, Woodrowom Wilsonom. 
  • U trenu kad je počeo imperijalistički Prvi svjetski rat, njegova je supruga rekla: „Tog se dana slomilo Andyjevo srce.“  Umro je 1919., godinu dana nakon završetka rata, najveće klaonice u povijesti, žalostan zbog „ovakvog svijeta i ljudi“. 

No, rad mu nije bio uzaludan: ostavio je svijetu mnogo materijalnog i duhovnog. Andrew Carnegie je postao svijetlim uzorom. Pokazao je i kako se živi za ideale.

Njegova dobrota se i knjiga ticala – da se vratimo na temu s početka priče: Carnegieva zaklada isfinancirala je početkom 20. stoljeća gradnju i opremanje čak 3000 narodnih knjižnica. Bijaše to dar goleme, neprocjenjive, vrijednosti i važnosti za sreću i napredak svih naroda svijeta. 

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2022.

Da li je ovo rješenje za klimatske promjene: „maskirane krave“ za manju emisiju metana?!

Objavio
Odgovorno
-
maskirane krave

Možda niste znali da se među glavnim uzročnicima zagrijavanja atmosfere i klimatskih promjena nazali i plin metan, o čemu se u zadnje vrijeme puno govori pa je i deklaracija Glasgowske klimatske konferencije iz prosinca 2021., najjasnije dosad kazala: emisija metana opasna je za budućnost svijeta! 

I odmah su neki krenuli u razotkrivanje krivca tome; i našli ga. To su: mu, mu… kravice. 

U traganjima za rješenjima za problem suviška metana, stvari se dosta pojednostavljuju, kao i mnogo puta dosad kad je riječ o nečem po ljude ozbiljnom i kompleksnom. U tom svjetlu nastali su neki od zadnjih prijedloga koji ciljaju da se promjeni život, ponašanje i djelovanje krava. A jedini bi ispravni cilj bio: promjena ljudskih prehrambenih navika pa bi i krava bilo manje. 

Trebali bismo:

  • prihvatiti zdravu prehranu s manje mesa i mliječnih proizvoda. 
  • bacati manje hrane, 
  • bolje upravljati sa stočnim fondom i

Čuli i vidjeli

U mnogo restorana u Hrvatskoj možete dobiti ramstek pod nazivom „slonovsko uho“; velik je kao onaj oveći tanjur. 

U dosta restorana u svijetu možete za neki fiksni iznos novca uživati u 20-ak sljedova mesnih obroka (janjenina, piletina, medaljini, roštilj, teletina, junetina, jako pečeno ili polukrvavo, kunić…). Možete jesti bez ograničenja, dokle god možete jesti. Niste pojeli ni prvi, a ljubazni konobar spušta vam na stol i novi komad mesa. Prejedanje do pucanja trbuha, uz zadovoljno mljackanje. U mlađim danima prošao sam to groteskno iskustvo u poznatom restoranu „Mario“ u Rio de Janeiry („Mario“ je lanac restorana – Pariz, Tokio…), a da tome tada nisam znao dati pravu kvalifikaciju. 

U svim hotelima sa 4 **** na švedskom stolu možete naći za doručak, ručak ili večeru 10, 15 i više mesnih obroka (salame, panceta, pršut… pečeno, prženo, s umacima, rižoto…). Tko je imalo eko-svjestan i empatičan, tužno gleda na činjenicu koliko j mesa u vrijeme zatvaranja vrata restorana ostaje na pladnjevima …  

Kako na javnim mjestima, tako je i u mnogim našim domovima! Dvočlane obitelji naručuju preradu svinje od 250 kilograma u suho meso. Ne samo da je mesa previše, nego je i po zdravlje štetno. Na tanjurima nekih meso je skoro svaki dan, i, naravno – ono najjeftinije, da bi mjesečni financijski izdatak bio podnosiv.

***

Zvuči neočekivano i paradoksalno da su nam za ovo krive i krave – jer krave su od davnina hraniteljice ljudske vrste. Pa kako uopće prihvatiti da nam baš krave rade o glavi!? No, izgleda da je to tako, jer ove ljupke, mirne životinje koje gledaju svoja posla i ne smetaju nikome, nažalost odašilju toliko metana, opasnog stakleničkog plina koji izravno pridonosi globalnom zagrijavanju, da ih se smatra opasnošću za opstojnost životnih uvjeta na Zemlji, jedinog planeta u svemiru pogodnog za obitavanje ljudske vrste. 

Metan, opasniji staklenički plin od CO2

Generalno, prenosi Hina, poljoprivreda i stočarstvo generiraju oko 40 posto metana (sama poljoprivreda  generira oko 12 posto proizvodnje stakleničkih plinova ) s čijim je nastankom povezan čovjek, a metan je, uz ugljikov dioksid, drugi najveći uzročnik globalnog zatopljavanja. Štetniji je od CO2, ali je sreća da se nakon samo desetak godina resorbira u atmosferi, dok ugljikov dioksid ostaje stotinama godina oko nas. Prema tome, ukoliko bi se radikalno reducirala emisija metana to bi u značajnoj mjeri u nekoliko sljedećih desetljeća ublažilo štetne posljedice globalnog zagrijavanja.

Značajne količine metana nastaju u probavnom traktu krava, koje ga, nakon dugotrajnog preživanja, doslovce podriguju u atmosferu, uglavnom kroz usta i nosnice.

Rješenje 1.: krave s maskicom 

No, ima i tome lijeka. Krave s maskom! Tome se dosjetila velika američka poljoprivredna kompanija Cargill koja je razvila specijalnu masku s filterom za kravlje nosnice koja metan pretvara u ugljikov dioksid, a on je, ipak, manje štetan od otrovnog metana. Zahvaljujući tom procesu, iz spomenute kompanije tvrde da se emisija metana može prepoloviti. Ali, vic je u tome da maska još nije isprobana, krave su još slobodne i nemaskirane na pašnjacima i livadama, čemu mora doći kraj ukoliko kompanija Cargill doista kani iduće, ili najkasnije 2023., godine maske pustiti u prodaju. Jer, prije toga, svakako ih treba testirati u realnim uvjetima na onima kojima su namijenjene pa vidjeti hoće li krave prihvatiti ovaj prisilni modni dodatak, i kako će se on na njihovo ponašanje reflektirati.

Masovno navlačenje masaka na gubice krava? Može, čovjek je već i sebi navukao maskice. 

Rješenje 2: Može i crvene alge – nek se krave algama hrane

Osim maski s filterom, ima, čini se i drugih rješenja za kravlje “demetaniziranje”. Navodno je još bolja metoda korištenje crvenih algi u kravljoj prehrani, čime bi se, prema američkoj studiji objavljenoj ove godine, smanjile emisije metana za čak 80 posto. Bude li i nova studija potvrdila učinkovitost crvenih algi na metan, kažu s Kalifornijskog sveučilišta, bit će crvenih algi u izobilju, a uzgajat će se uz same farme krava.

Ali problemi s algama su veliki i već se vide? Evo nekih: 

  • Tko će sve to financirati? Uzgajivači stoke? Zašto bi, ako od toga koristi ima cijelo čovječanstvo, a oni se žrtvuju za sitne državne poticaje? 
  • Što će na to reći krave, hoće li prihvatiti crvene alge kao svoju novu hranu,?
  • Hoće li meso i mliječni proizvodi goveda promijeniti okus u odnosu na izvorni, kakav poznajemo od tradicionalnih goveda s pašnjaka? 
  • kako će se sve to odraziti i na potrošače, trgovce…?

Pravo rješenje: morat ćemo i ovdje početi mijenjati sebe!

Je li naposljetku jednostavnije promijeniti ponašanje ljudi i time smanjiti enormnu emisiju metana u okoliš? Prema UN-ovom Programu za okoliš iz svibnja ove godine, ovakve i slične tehnološke mjere ograničenog su dometa u rješavanju problema s emisijom metana u poljoprivredi. Ali, zato, ako bi čovjek promijenio svoje ponašanje u samo tri segmenta, rezultati bi mogli biti puno veći. 

Prije svega, poručuju znanstvenici, treba bacati manje hrane, bolje upravljati sa stočnim fondom i prihvatiti zdravu prehranu s manje mesa i mliječnih proizvoda, i već samo time smanjit će se emisija metana za 65 od 80 milijuna tona godišnje. 

Što nas košta pokušati?

Zaključna poruka o maltretiranju krava

Istina, sve ovo pomalo zvuči nadrealno, kao kakva SF priča; ljudska vrsta odgovorna za uništavanje planete, odlažući da pomete ispred svojih vrata, iskaljuje se na životinjskoj vrsti koja joj tako vjerno služi. 

U suočavanju sa izazovom globalnog zatopljenja, čovječanstvo se ponaša površno i kratkovidno, kako je, uostalom, i uzrokovana ova klimatska kriza.

Tko preživi, pričat će.

Referenca: Tris – OVDJE

DOBRA HRVATSKA/GT
Siječanj, 2021.

1...838485...182Stranica 84 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z