Dan zaštite na radu 2024: Utjecaj klimatskih promjena na sigurnost i zdravlje na radu

Dan zaštite na radu 2024: Utjecaj klimatskih promjena na sigurnost i zdravlje na radu

Nacionalni dan zaštite na radu kao i Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu, 28. travnja, promiče prevenciju nesreća na radu i profesionalnih bolesti. Isti dan je i Međunarodni dan sjećanja na poginule i ozlijeđene radnike koji organizira sindikalni pokret.


Sigurno i zdravo radno okruženje


Svaki dan 6.300 ljudi umre od posljedica nesreća na radu ili bolesti povezanih s radom. To je više od 2,3 milijuna smrtnih slučajeva godišnje. Godišnje se dogodi 317 milijuna nezgoda na poslu; mnogi od njih rezultiraju produljenim izostancima s posla. Ljudska cijena ove nedaće je golema. Ekonomski teret loših praksi sigurnosti i zdravlja na radu procjenjuje se na 4% globalnog bruto domaćeg proizvoda svake godine.

Usvajanjem Agende 2030, sposobnost prikupljanja i korištenja pouzdanih podataka o zaštiti na radu postala je neophodna kako bi zemlje ispunile svoju obvezu provedbe i izvješćivanja o ciljevima održivog razvoja.

Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu je godišnja međunarodna kampanja za globalno promicanje sigurnog, zdravog i pristojnog rada.

Nacionalna kultura sigurnosti i zdravlja na radu podrazumijeva poštivanje prava na sigurno i zdravo radno okruženje na svim razinama. Vlade, poslodavci i radnici trebaju aktivno sudjelovati u osiguravanju sigurnog i zdravog radnog okruženja. I to kroz sustav definiranih prava, odgovornosti i dužnosti. Pri tome je najveći prioritet prevencija.

Novi rizici koji se pojavljuju na poslu

Danas se na poslu ubrzano javljaju i novi profesionalni rizici. Oni su posljedica tehničkih inovacija ili društvenih ili organizacijskh promjena, kao što su:

  • Nove tehnologije i proizvodni procesi: npr. nanotehnologija, biotehnologija
  • Novi radni uvjeti: npr. veća radna opterećenja, intenziviranje rada, loši uvjeti povezani s migracijom radi posla, poslovi u neformalnoj ekonomiji
  • Novi oblici zapošljavanja: npr. samozapošljavanje, outsourcing, privremeni ugovori

Oni mogu biti šire prepoznati kroz bolje znanstveno razumijevanje, npr. učinci ergonomskih rizika na mišićno-koštane poremećaje.

Na njih mogu utjecati promjene u percepciji važnosti određenih čimbenika rizika, npr. učinci psihosocijalnih čimbenika na stres vezan uz posao.

Dan zaštite na radu 2024

Utjecaj klimatskih promjena na sigurnost i zdravlje na radu

Klimatske promjene već ozbiljno utječu na zdravlje planeta, zdravlje ljudi i svijet rada. Kako se ovaj problem pojačava, radnici diljem svijeta nalaze se u povećanom riziku od izloženosti opasnostima kao što su pretjerana toplina, ultraljubičasto zračenje, ekstremni vremenski uvjeti, onečišćenje zraka, vektorske bolesti i agrokemikalije. Brojna zdravstvena stanja povezana su s klimatskim promjenama, uključujući rak, kardiovaskularne bolesti, respiratorne bolesti i poremećaje mentalnog zdravlja. Radnici su među onima koji su najčešće izloženi klimatskim opasnostima i često nemaju izbora nego nastaviti raditi, čak i kad su uvjeti opasni.

Promicanje, poštivanje i ostvarivanje sigurnog i zdravog radnog okruženja podrazumijeva i rješavanje opasnih utjecaja klimatskih promjena na radnom mjestu. Uključivanje sigurnosti i zdravlja na radu (OSH) u klimatske politike i integracija pitanja klime u praksu zaštite na radu od ključne je važnosti. Zakoni će možda trebati ponovnu procjenu ili nove propise kako se klimatske opasnosti budu razvijale.

Suradnja između vlada i socijalnih partnera ključna je za politike ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe. Krajnje je vrijeme za djelovanje.

U povodu Svjetskog dana sigurnosti i zdravlja na radu 2024., ILO objavljuje novo izvješće pod nazivom Osiguravanje sigurnosti i zdravlja na radu u promjenjivoj klimi. Izvješće otkriva nove alarmantne podatke o utjecaju klimatskih promjena na radnike sigurnost i zdravlje.

70% radnika izloženo narušavanju zdravlja zbog klimatskih promjena

Izvješće Osiguranje sigurnosti i zdravlja na radu u promjenjivoj klimi, navodi da klimatske promjene već ozbiljno utječu na sigurnost i zdravlje radnika u svim regijama svijeta. ILO procjenjuje da će više od 2,4 milijarde radnika (od globalne radne snage od 3,4 milijarde) vjerojatno biti izloženo pretjeranoj toplini u nekom trenutku tijekom svog rada, prema najnovijim dostupnim brojkama (2020.). Kada se izračuna kao udio u globalnoj radnoj snazi, udio se povećao sa 65,5% na 70,9% od 2000. godine.

Nadalje, izvješće procjenjuje da se godišnje izgubi 18.970 života i 2,09 milijuna godina života prilagođenih invaliditetu zbog 22,87 milijuna ozljeda na radu, koje se mogu pripisati prekomjernoj toplini. Ovo ne uključuje 26,2 milijuna ljudi diljem svijeta koji žive s kroničnom bolešću bubrega povezanom s toplinskim stresom na radnom mjestu (podaci za 2020. godinu).

Međutim, utjecaj klimatskih promjena na radnike daleko nadilazi izlaganje pretjeranoj toplini, stvarajući “koktel opasnosti” koji rezultira nizom opasnih zdravstvenih stanja.
Zdravstvene posljedice klimatskih promjena mogu uključivati ​​rak, kardiovaskularne bolesti, respiratorne bolesti, disfunkciju bubrega i stanja mentalnog zdravlja. Utjecaj uključuje:

  • 1,6 milijardi radnika izloženo je UV zračenju. Godišnje više od 18.960 smrtnih slučajeva od nemelanomskog raka kože, povezanih s radom.
  • 1,6 milijardi vjerojatno će biti izloženo onečišćenju zraka na radnom mjestu, što rezultira do 860.000 smrtnih slučajeva godišnje među radnicima na otvorenom.
  • Više od 870 milijuna radnika u poljoprivredi vjerojatno će biti izloženo pesticidima. Više od 300.000 smrtnih slučajeva godišnje se pripisuje trovanju pesticidima.
  • 15.000 smrtnih slučajeva povezanih s radom svake godine zbog izloženosti parazitskim i vektorskim bolestima.

Dan zaštite na radu 2024.

Zemlje EU uvode mjere zaštite za radnike tijekom toplinskih valova

Mnoge zemlje diljem Europe već razmatraju dodatnu zaštitu za radnike tijekom razdoblja velikih vrućina. Najmanje petero ljudi umrlo je radeći u ekstremnom srpanjskom toplotnom valu u Italiji prošle godine – stvarni broj smrtnih slučajeva vjerojatno je puno veći.

Nakon što je čistač ulica preminuo od toplinskog udara u Madridu 2021., Španjolska je zabranila rad na otvorenom tijekom ekstremnih vrućina. Grčka je prošle godine također zabranila rad u građevinarstvu i isporuci tijekom najtoplijih sati dana. Sindikati također pozivaju na plaćeni dopust za radnike tijekom intenzivnih vrućina.

DOBRA HRVATSKA

Međunarodni dan osviještenosti o buci: Zaštitite svoj sluh, zaštitite svoje zdravlje!

Međunarodni dan osviještenosti o buci
Foto: Olexy @Ohurtsov / Pixabay

Međunarodni dan osviještenosti o buci (“International Noise Awareness Day” – INAD) ustanovio je 1996. godine Centar za sluh i komunikaciju (CHC). Dan se obilježava svake zadnje srijede u mjesecu travnju. Cilj obilježavanja je educirati javnost o štetnosti buke na sluh, zdravlje i kvalitetu života. Važno je istaknuti značaj svakodnevne zaštite od buke kako bi se očuvalo zdravlje ljudi, ali i životinja.

Buka šteti zdravlju

Dugotrajna izloženost buci šteti fizičkom i psihičkom zdravlju. Zdravstveni problemi povezani s izlaganjem buci uključuju smetnje i poremećaje spavanja te kardiovaskularne i metaboličke probleme. Također može negativno utjecati na dječju sposobnost učenja. Zagađenje bukom prijetnja je i životinjama, mijenjajući komunikaciju i ponašanje raznih vrsta, uključujući ptice, kukce i žabe.

Kako gradovi širom svijeta postaju sve napučeniji, njihova zvučna kulisa postaje globalna prijetnja javnom zdravlju. Prihvatljive razine buke, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, značajno su premašene u brojnim gradovima diljem svijeta.

Zaštitite svoj sluh, zaštitite svoje zdravlje - #INAD2026
Zaštitite svoj sluh, zaštitite svoje zdravlje – sveobuhvatna poruka Međunarodnog dana osviještenosti o buci

Akcijski plan za nulto onečišćenje bukom u Europi

U EU zagađenje bukom pogađa svakog petog građanina i dovodi do 12.000 preuranjenih smrti svake godine. Zbog negativnog utjecaja buke na veliki dio europskog stanovništva, buka u okolišu postala je značajan problem za građane, a onda i za kreatore politike. Smanjenje buke ključni je cilj prema Akcijskom planu nultog onečišćenja EU- a i Direktivi o buci okoliša (END).

Najveći uzročnik zagađenja okoliša bukom u EU je promet i to poglavito cestovni promet. U brojnim gradovima je više od polovice stanovništva izloženo buci od cestovnog prometa koja znatno premašuje razine utvrđene smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije za razdoblje dan-večer-noć. Mnogo ljudi također je pogođeno bukom od zrakoplova i željeznice. Iako buka od željeznica i zrakoplova ima mnogo manji utjecaj u smislu ukupnog stanovništva, ipak su značajni izvori lokalnog zagađenja bukom.

Prema EEA istraživanju u 2017. oko 18 milijuna ljudi u EU-u patilo je od dugotrajne jake smetnje zbog buke u prometu iz cestovnih, željezničkih i zrakoplovnih izvora. Nažalost, prema procjeni, od 2017. do danas ta vrijednost nije značajno smanjena.

Jedan od glavnih ciljeva akcijskog plana nultog onečišćenja EU je smanjenje broja ljudi koji su kronično uznemireni bukom prometa za 30% do 2030. u usporedbi s 2017.

Nažalost, procjene Europske agencije za okoliš (EEA) pokazuju da bi se broj ljudi koji su kronično pogođeni prometnom bukom zapravo mogao povećati do 2030. godine. Bez ozbiljnih obveza nametnutih na razini EU-a, odluka o rješavanju problema zagađenja bukom uglavnom je prepuštena gradskim vlastima.

Mjere za smanjenje buke

Kako bi se postigao cilj akcijskog plana nultog onečišćenja, postoji potreba za ulaganjem u mjere za smanjenje buke od kojih koristi ima najveći broj ljudi. Mjere za koje je utvrđeno da utječu na velik broj ljudi uključuju:

  • smanjenje emisije buke iz vozila kroz regulaciju;
  • smanjenje ograničenja brzine za motorna vozila u gradovima;
  • održavanje tračnica za željeznice;
  • poboljšanje procedura slijetanja i polijetanja zrakoplova radi boljeg izbjegavanja naseljenih područja;
  • korištenje tiših letjelica.

Osim toga i vegetacija u urbanim sredinama može apsorbirati akustičnu energiju te raspršiti buku. Zabilježeno je da drvoredi posađeni uz prometnice smanjuju razinu buke do 12 dB na određenim lokacijama. Drvoredi, parkovi, zeleni zidovi i zeleni krovovi ne samo da pomažu apsorbirati buku već dodaju prirodne zvukove i estetski doprinose gradskoj vizuri.

Kako bi se značajno smanjio broj ljudi izloženih štetnim razinama buke, potrebna je kombinacija mjera, uključujući bolje urbano i prometno planiranje te značajno smanjenje cestovnog prometa u gradovima.

Pozitivan primjer Züricha – “Tempo 30″ zone i dionice

Grad Zürich u Švicarskoj uveo je ograničenje brzine na 30 km/h na dijelovima svoje ulične mreže kako bi smanjio buku i poboljšao zdravlje i kvalitetu života stanovnika. Mjerenja u Zürichu i drugim područjima pokazuju da promjena ograničenja brzine s 50 na 30 km/h utječe na prosječno smanjenje buke između 3 – 5 dB.

Foto: Grad Zürich

Priča o uspjehu “Tempo 30” u Zürichu, započela je u svibnju 1991. godine. Samo dvije godine nakon što je savezna vlada omogućila postavljanje zona od 30 km/h, Zürich je započeo s odgovarajućim radom na implementaciji. Godine 2018. uvedene su i zone “Tempo 30 noću” s ciljem osjetnog smanjenja prekomjernu buke u stambenim područjima tijekom noćnih sati.

Do kraja 2020. u gradu je uvedeno 134 “Tempo 30” zona. Od ukupno 680 km cesta u gradu Zürichu, 370 km cesta već ima ograničenje na 30 km/h (zone i dionice). Studija grada Züricha i Saveznog ureda za okoliš (FOEN) pokazala je da ograničenje brzine na 30 km/h smanjuje percipiranu buku uzrokovanu prometom čak i znatno više nego što se može dokazati mjerenjima. Osim smanjenju buke zone “Tempo 30” dokazano su pridonjele smanjenju broja nesreća i broja ozljeda u četvrtima Züricha.

Većina stanovnika pozdravlja uvođenje zona od 30 km/h

Provedene ankete su pokazale da većina urbanih stanovnika pozdravlja uvođenje zona od 30 km/h. Smanjenje brzine danas je najučinkovitija i najisplativija mjera zaštite od buke. Također poboljšava kvalitetu života i sigurnost u cestovnom prometu.

Zdravstvene prednosti ove mjere procijenjene su i anketama prije i nakon provedbe. Sveukupno, smanjenje smetnji i poremećaja spavanja povezanih s bukom od cestovnog prometa kao rezultat smanjenja brzine bilo je veće od onoga što bi se očekivalo kada se uzme u obzir samo smanjenje razine buke. To znači da i drugi čimbenici povezani s nižom brzinom vožnje pozitivno utječu na smetnje uzrokovane bukom.



DOBRA HRVATSKA

Europsko stanje klime 2023: Europa se najbrže zagrijava

Europa je kontinent koji se najbrže zagrijava i njezine temperature rastu skoro dvostruko više od globalnog prosjeka. Zagrijavanje utječe na zdravlje, prirodu i gospodarstvo, stoji u novom izvješću WMO-a i Copernicusa.

Europa nije iznimka kada su u pitanju posljedice klimatskih promjena, ali je kontinent koji se najbrže zagrijava. Temperature u Europi rastu skoro dvostruko više od globalnog prosjeka. Najnoviji petogodišnji prosjeci pokazuju da su temperature u Europi sada 2,3 stupnja Celzija iznad predindustrijskih razina, dok su na globalnoj razini 1,3 stupnja više. Tri najtoplije godine zabilježene u Europi dogodile su se od 2020., a deset najtoplijih od 2007. Ipak, autori izvješća ukazali su na neke iznimke, poput toga kako su temperature bile ispod prosjeka u Skandinaviji i na Islandu čak i ako su bile više od prosjeka na većem dijelu kontinenta u cjelini.

Diljem Europe učinci klimatskih promjena su 2023. godine bili sve očitiji, s milijunima ljudi pogođenih ekstremnim vremenskim prilikama. Zbog toga je razvoj mjerenja ublažavanja i prilagodbe postao prioritet. Da bi se to postiglo, ključno je razumijevanje klimatskih trendova. Stoga Služba za klimatske promjene Copernicus (C3S), zajedno sa Svjetskom meteorološkom organizacijom (WMO) svake godine objavljuje Izvješće o stanju klime u Europi (ESOTC). Izvješće daje opise i analizu klimatskih uvjeta i varijacija u cijelom Zemljinom sustavu, ključne događaje i njihove utjecaje te raspravu o klimatskoj politici i djelovanju s fokusom na ljudsko zdravlje. ESOTC također uključuje ažuriranja o dugoročnom razvoju ključnih klimatskih pokazatelja. Najnovije godišnje izvješće o stanju klime u Europi za 2023. (ESOTC 2023) objavljeno je danas.

Ključne poruke izvješća

  • 2023. bila je najtoplija ili druga najtoplija zabilježena godina, ovisno o skupu podataka
  • Prosječna temperatura površine mora i oceana diljem Europe bila je dosad najviša zabilježena
  • Rastu štetni utjecaji na zdravlje povezani s ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama
  • Alpe su doživjele izniman gubitak leda s ledenjaka
  • Postignut je rekordni udio stvarne proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u Europi (43%).
Godišnje anomalije površinske temperature zraka nad europskim kopnom
Godišnje anomalije površinske temperature zraka nad europskim kopnom, iz niza skupova podataka, za 1900. do 2023. (početna godina varira ovisno o skupu podataka), u odnosu na prosjek za referentno razdoblje 1991.–2020. Izvor podataka: HadCRUT5, NOAAGlobalTemp, GISTEMP, Berkeley Earth, JRA-55, ERA5. / WMO

Negativan utjecaj na zdravlje i gospodarstvo

“Stotine tisuća ljudi bile su pogođene ekstremnim klimatskim događajima 2023., koji su bili odgovorni za velike gubitke na kontinentalnoj razini, za koje se procjenjuje da iznose najmanje desetke milijardi eura”

rekao je direktor Copernicusa Carlo Buontempo.

Ovogodišnje izvješće usredotočeno je na utjecaj visokih temperatura na ljudsko zdravlje. Smrtnost povezana s vrućinom porasla je diljem kontinenta. Više od 150 života je izgubljeno izravno prošle godine u vezi s olujama, poplavama i šumskim požarima.

U posljednjih 20 godina smrtnost uzrokovana vrućinom porasla je za oko 30%, a procjenjuje se da je smrtnost uzrokovana vrućinom porasla u 94% promatranih europskih regija. Ovaj trend je posebno zabrinjavajući s obzirom na to da Europa bilježi sve veći broj dana s barem ‘jakim toplinskim stresom’, a 2023. je doživjela rekordan broj dana s ‘ekstremnim toplinskim stresom’.

Prema procjenama za 2023. iz Međunarodne baze podataka o katastrofama (EM-DAT), prošle godine u Europi je izravno izgubljeno 63 života zbog oluja, 44 zbog poplava i 44 zbog požara.

Trošak ekonomskih gubitaka povezanih s vremenom i klimom u 2023. procijenjen je na više od 13,4 milijarde eura. Procijenjuje se da će klimatska kriza smanjit globalni prihod za oko petinu u sljedećih 25 godina. U Europi će južne zemlje poput Španjolske i Italije snositi najveći teret pada prihoda, dok bi zemlje bliže Arktičkom krugu mogle imati i koristi.

Ubrzani prijelaz na obnovljivu energiju

Kao odgovor na učinke klimatskih promjena Europa razvija strategije za ubrzavanje prijelaza na obnovljive izvore energije poput vjetra, sunca i hidroelektrične energije.

S obzirom na potrebu da se ubrza tranzicija EU-a na čistu energiju, Direktiva o obnovljivoj energiji EU/2018/2001 revidirana je 2023. godine. Direktiva postavlja opći cilj obnovljive energije  od najmanje 42,5% obvezujući na razini EU do 2030. – ali stvarni cilj je 45%.

Europa je prošle godine proizvela 43% električne energije iz obnovljivih izvora, a godinu prije 36%. To je već druga godina zaredom kako je više energije u Europi proizvedeno iz obnovljivih izvora nego iz fosilnih goriva.

Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije igra ključnu ulogu u prijelazu Europe na dekarbonizirani energetski sustav.

DOBRA HRVATSKA

Što su to ŽENSKA PRAVA? Zainteresirajte se. Spoznaja je početak djelovanja i razvoja.

prava žena
Foto: freepik

Ženska prava su (i) ideološka tema, češće spominjana tijekom svakih nacionalnih izbora. Ženska prava su prava koja se traže za žene i djevojčice diljem svijeta. Izrazom se opisuje pravni, ideološki, filozofski i politički koncept prema kojem svako ljudsko biće ženskog spola, samim činom rođenja, bez obzira na porijeklo ili državljanstvo, stječe određena neotuđiva prava.

Koncept ženskih prava je činio osnovu pokreta za ženska prava u 19. stoljeću i feminističkih pokreta tijekom 20. i 21. stoljeća. U nekim zemljama ta su prava institucionalizirana ili podržana zakonom, lokalnim običajima i ponašanjem, dok se u drugima zanemaruju i potiskuju, a zalaganja za njih i sankicioniraju. Ženska prava se razlikuju od širih pojmova o ljudskim pravima tvrdnjama o urođenoj povijesnoj i tradicionalnoj pristranosti prema ostvarivanju tih prava u korist muškaraca i dječaka.[1]

Pitanja koja se obično, ali ne kao jedina, povezuju s pojmovima ženskih prava uključuju desetak prava koja se mogu uzeti i kao kriteriji za evaluacije stanja i razvoja tih prava u nekoj zajednici:

Često se uz koncept ženskih prava vežu i: 

  • borba za reprodukcijska prava, 
  • borba protiv diskriminacije žena te 
  • jednakost spolova.

NEKI TEMELJNI KONCEPTI ŽP

Pravo glasa žena, od nedavne prošlosti 

Tijekom 19. stoljeća neke su žene počele tražiti, zahtijevati i demonstrirati za pravo glasa – pravo sudjelovanja u svojoj vladi i donošenju zakona.[3] Druge su se žene protivile izbornom pravu, poput Helen Kendrick Johnson, koja je 1897. godine u pamfletu “Žena i Republika” tvrdila da žene mogu postići pravnu i ekonomsku ravnopravnost bez glasa.[4] Ideali ženskog biračkog prava razvili su se paralelno s općim pravom glasa, a danas se žensko pravo glasa smatra pravom (prema Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena).


Međunarodni dan žena – Slavna povijest


Tijekom 19. stoljeća pravo glasa postupno je prošireno u mnogim zemljama, a žene su počele voditi kampanje za svoje pravo glasa. 1893. godine Novi Zeland postao je prva zemlja koja je ženama dala pravo glasa na nacionalnoj razini. Australija je ženama dala pravo glasa 1902.[5] Brojne nordijske zemlje dale su ženama pravo glasa početkom 20. stoljeća – Finska (1906.), Norveška (1913.), Danska i Island (1915.). S završetkom Prvog svjetskog rata slijedile su mnoge druge zemlje – Nizozemska (1917.), Austrija, Azerbajdžan[6], Kanada, Čehoslovačka, Gruzija, Poljska i Švedska (1918.), Njemačka i Luksemburg (1919.), Turska (1934.) i Sjedinjene Države (1920). U Europi su žene kasnije dobile pravo glasa u Grčkoj 1952., Švicarskoj (1971. na saveznoj razini 1959., a 1991. o lokalnim pitanjima na razini kantona), Portugalu (1976. pod jednakim uvjetima s muškarcima, s ograničenjima od 1931.), kao i u mikro-državama San Marinu u 1959., Monaku 1962., Andori 1970. i Lihtenštajnu 1984.[7] U Kanadi je većina provincija dala pravo glasa ženama između 1917. i 1919., a nešto kasnije su to pravo dobile žene na Otoku princa Edwarda 1922., u Newfoundlandu 1925. i Quebecu 1940.[8]U Latinskoj Americi neke su zemlje dale pravo glasa ženama u prvoj polovici 20. stoljeća – Ekvador (1929), Brazil (1932), El Salvador (1939), Dominikanska Republika (1942), Gvatemala (1956) i Argentina (1946) ). U Indiji, pod kolonijalnom vlašću, opće pravo glasa dodijeljeno je 1935. Druge azijske zemlje dale su ženama pravo glasa sredinom 20. stoljeća – Japan (1945.), NR Kina (1947.) i Indonezija (1955.). U Africi su žene općenito dobile pravo glasa zajedno s muškarcima putem općeg prava glasa – Liberija (1947.), Uganda (1958.) i Nigerija (1960.).

U mnogim zemljama na Bliskom istoku opće biračko pravo stečeno je nakon Drugog svjetskog rata, iako je u drugim, poput Kuvajta, biračko pravo vrlo ograničeno.[5] Dana 16. svibnja 2005., parlament Kuvajta proširio je biračko pravo ženama (s 35 glasa ZA i 23 glasa PROTIV)[9]

Sloboda od diskriminacije žena

Pokreti za ženska prava usredotočeni su na okončanje diskriminacije prema ženama. U tom smislu važna je i sama definicija diskriminacije. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), pravo na slobodu od diskriminacije ne uključuje samo obvezu država da se na isti način odnose prema osobama koje se nalaze u sličnim situacijama, već i obvezu da se na različite načine odnose prema osobama koje se nalaze u različitim situacijama.[10] U tom pogledu jednakost nije važna samo “jednakost”. Stoga se države ponekad moraju razlikovati između žena i muškaraca – kroz, na primjer, nuđenje rodiljnog dopusta ili drugu pravnu zaštitu koja se odnosi na trudnoću i porođaj (kako bi se uzela u obzir biološka stvarnost reprodukcije) ili kroz priznavanje specifičnog povijesnog konteksta. Na primjer, djela nasilja koja su muškarci počinili nad ženama ne događaju se u vakuumu, već su dio društvenog konteksta: u predmetu Opuz protiv Turske, ECHR je definirao nasilje nad ženama kao oblik diskriminacije žena;[11] ovo je također stav Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) koja u članku 3. kaže da se “nasilje nad ženama” shvaća kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena […] “.[12]



Postoje različita stajališta o tome gdje je prikladno razlikovati žene i muškarce, a jedno je stajalište da je čin spolnog odnosa čin u kojem se ta razlika mora priznati, kako zbog povećanog fizičkog rizika za ženu,[13] i zbog povijesnog konteksta da su žene sustavno podvrgnute prisilnom spolnom odnosu dok su bile u društveno podređenom položaju (osobito u braku i tijekom rata).[14] Države se također moraju razlikovati u pogledu zdravstvene zaštite osiguravajući da se zdravlje žena – osobito u pogledu reproduktivnog zdravlja, poput trudnoće i poroda – ne zanemari. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji “Diskriminacija u zdravstvenim ustanovama ima mnogo oblika i često se očituje kada se pojedincu ili skupini onemogući pristup zdravstvenim uslugama koje su inače dostupne drugima. Do toga može doći i uskraćivanjem usluga koje su samo potrebne određene grupe, poput žena. “[15] Odbijanje država da priznaju posebne potrebe žena, kao što je nužnost posebnih politika, poput snažnog ulaganja država u smanjenje smrtnosti majki, može biti oblik diskriminacije. U tom smislu, liječenje žena i muškaraca na sličan način ne funkcionira dostatno dobro, jer određeni biološki aspekti, poput menstruacije, trudnoće, poroda, poroda, dojenja, kao i određena medicinska stanja, utječu samo na žene. Odbor za uklanjanje diskriminacije žena utvrđuje u svojoj Općoj preporuci br. 35 o rodno uvjetovanom nasilju nad ženama, ažurirajući opću preporuku br. 19 prema kojoj bi države trebale „Preispitati rodno neutralne zakone i politike kako bi se osiguralo da oni ne stvaraju ili nastavljaju postojeće nejednakosti te ih ukidaju ili mijenjaju ako to učine ” (stavak 32.).[16] Drugi primjer rodno neutralne politike koja šteti ženama je ta gdje se lijekovi testirani u medicinskim ispitivanjima samo na muškarcima koriste i na ženama pod pretpostavkom da nema bioloških razlika.[17]

Reproduktivna pravda za žene

Reproduktivna prava predstavljaju široki pojam koji može uključivati neka ili sva od sljedećih prava: pravo na kontrolu reproduktivnih funkcija, pravo na zakonit ili siguran pobačaj, pravo na pristup kvalitetnoj reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti te pravo na obrazovanje i pristup kako bi se učinio reproduktivni izbor bez prisile, diskriminacije i nasilja.[18] Reproduktivna prava mogu se shvatiti i kao obrazovanje o kontracepciji i spolno prenosivim infekcijama.[19] Reproduktivna prava često se definiraju tako da uključuju slobodu od sakaćenja ženskih spolnih organa (FGM), te prisilni pobačaj i prisilnu sterilizaciju.[20][21] Istanbulska konvencija priznaje ta dva prava u članku 38. – Sakaćenje ženskih spolnih organa i članku 39. – Prisilni pobačaj i prisilna sterilizacija.[22]

Reproduktivna prava shvaćaju se kao prava muškaraca i žena, ali se najčešće unapređuju kao prava žena.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća aktivistkinje za reproduktivna prava promicale su pravo žena na tjelesnu autonomiju, a ti su društveni pokreti u sljedećim desetljećima u mnogim zemljama doveli do legalnog pristupa kontracepciji i pobačaju.[23]

KRŠENJE SPOLNOG I REPRODUKTIVNOG ZDRAVLJA I PRAVA ŽENA 

Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije smatra kriminalizaciju pobačaja “kršenjem spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena” i oblikom “rodno uvjetovanog nasilja”.  Stavak 18. Opće preporuke br. 35 o rodno uvjetovanom nasilju nad ženama, u ažuriranju opće preporuke br. 19 navodi se: „Kršenje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, poput prisilnih sterilizacija, prisilnog pobačaja, prisilne trudnoće, kriminalizacije pobačaja, uskraćivanja ili odgađanja sigurnog pobačaja i skrbi nakon pobačaja, prisilnog nastavak trudnoće, zlostavljanja žena i djevojčica koje traže informacije, proizvode i usluge o spolnom i reproduktivnom zdravlju, oblici su rodno uvjetovanog nasilja koje, ovisno o okolnostima, se izjednačavaju s mučenjem i okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem. “[[25] Ista Opća preporuka također poziva zemlje u stavku 31. da […] ukinu: a) odredbe koje dopuštaju, toleriraju ili odobravaju oblike rodno uvjetovanog nasilja protiv žena, uključujući […] zakonodavstvo koje kriminalizira pobačaj “.[25]

Rasprava o pobačaju – praksa

Reproduktivna prava žena mogu se shvatiti kao uključivanje prava na lak pristup sigurnom i zakonitom pobačaju. Zakoni o pobačaju razlikuju se od potpune zabrane (Dominikanska Republika, El Salvador, Malta, Nikaragva, Vatikan)[24] do zemalja poput Kanade, gdje nema zakonskih ograničenja. U mnogim zemljama u kojima je pobačaj zakonom dopušten, žene mogu imati samo ograničen pristup uslugama sigurnog pobačaja. U nekim zemljama pobačaj je dopušten samo radi spašavanja života trudnice ili ako je trudnoća posljedica silovanja ili incesta.[25] Postoje i zemlje u kojima je zakon liberalan, no u praksi je vrlo teško napraviti pobačaj jer većina liječnika ima prigovor savjesti.[26] Činjenica da je u nekim zemljama u kojima je pobačaj legalan de facto vrlo teško imati pristup jednom, kontroverzna je; UN je u svojoj rezoluciji iz 2017. o pojačanju napora za sprečavanje i uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama: nasilje u obitelji pozvalo države da jamče pristup “sigurnom pobačaju tamo gdje su takve usluge dopuštene nacionalnim zakonom”.[27]

Prema Human Rights Watchu, “Pobačaj je vrlo emocionalna tema i izaziva duboko uvriježena mišljenja. Međutim, jednak pristup sigurnim uslugama pobačaja prije svega je ljudsko pravo. Tamo gdje je pobačaj siguran i zakonit, nitko nije prisiljen imati jedan. Tamo gdje je pobačaj nezakonit i nesiguran, žene su prisiljene zadržati neželjenu trudnoću ili pretrpjeti ozbiljne zdravstvene posljedice, pa čak i smrt. Približno 13% materalnog mortaliteta u svijetu može se pripisati nesigurnom pobačaju – između 68.000 i 78.000 smrtnih slučajeva godišnje.[28] Prema Human Rights Watchu, “uskraćivanje prava trudnice na neovisnu odluku o pobačaju krši ili predstavlja prijetnju širokom rasponu ljudskih prava.”[29] Međutim, iako žene umiru od nesigurnog pobačaja, legalizacija pobačaja također se smatra kršenjem ljudskih prava jer zakida nerođenu djecu i oduzima im pravo na život. Potrebno je težiti rješenjima koja štite majku od smrti pri porodu (npr. psihološka i fiziološka podrška tijekom i nakon trudnoće), a da se istovremeno radi na prevenciji kako bi se izbjegavale situacije u kojima dolazi do potrebe za pobačajem. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, u svijetu se u razdoblju od 2010. do 2014. u prosjeku godišnje dogodilo 56 milijuna pobačaja.[30] Žene Afroamerikanke imaju 5 puta veću vjerojatnost da će pobaciti, u odnosu na bjelkinje.[31]

Referenca: Wikipedia

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2024.

„Poslodavci i zaposlenici – na strani roditeljstva“ – OKRUGLI STOL, 23. travnja 2024.

ravnopravno roditeljstvo
Foto: drobotdean / Freepik

Povodom pokretanja Nacionalne kampanje za promicanje pozitivnog i ravnopravnog roditeljstva, Središnji državni ured za demografiju i mlade u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca organizira Okrugli stol „Poslodavci i zaposlenici – na strani roditeljstva“ koji će se održati u utorak, 23. travnja 2024. godine s početkom u 10 sati u prostorijama Hrvatske udruge poslodavaca, Radnička cesta 37a u Zagrebu.

Održavanjem okruglog stola želi se dodatno senzibilizirati poslodavce te naglasiti važnost njihove uloge na odluke zaposlenika – roditelja u odnosu na njihov poslovni i obiteljski život, kao i pružanje aktivne podrške zaposlenicima – roditeljima.
Sudjelovanje na okruglom stolu potvrdite putem online obrasca, najkasnije do 22. travnja 2024. do 10 sati.  

PROGRAM

UVODNA IZLAGANJA (10,00 – 10,35)

  • Petar Šimić, predsjednik HUP-Udruge malih i srednjih poduzetnika
  • dr. med Željka Josić, državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade,
  • Ivan Vidiš, državni tajnik Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, • Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
  • Anamarija Sočo, predsjednica organizacije Status M 

PANEL RASPRAVA (10:35 – 11:10)

  • mr. sc. Diana Kobas Dešković, MBA, poslovna savjetnica i coach iz područja razvoja poslovanja, organizacijskog razvoja, komunikacija
  • Petar Šimić, Primacošped d.o.o., predsjednik HUP-Udruge malih i srednjih poduzetnika
  • Igor Lukša, Zagrebačka banka d.d., direktor Nagrađivanja, uspješnosti i planiranja unutar organizacijskog dijela Ljudski potencijali i korporativna kultura
  • Marko Hercigonja, Zagrebačka banka d.d., direktor Kontrolinga
  • Josipa Ljubičić, Proqlea d.o.o.
  • Helena Prlić, Proqlea d.o.o. Moderator: Ivan Vukušić

Željka Josić, dr. med., državna tajnica
Irena Weber, glavna direktorica HUP

ravnopravno roditeljstvo

BESPLATNA ŠANSA: Fokusiranje na sadašnju sreću – nova sreća. Zanemarivanje sretnih osjećaja – nepotreban gubitak umnoženih sreća!

O sreći
Foto: Daniel Reche / Pixabay

Mislite li da je o sreći sve rečeno, griješite i vjerojatno ćete promijeniti mišljenje nakon knjige „O sreći – filozofsko putovanje“ Frédérica Lenoira. Otkrit ćete još 50 novih nijansa, ne sive, već sreće. Poručuje, primjerice, Lenoir kako je za umnažane sreće veoma važno često misliti na nju i o njoj, osvješćivati ju dnevno, biti njezin svjedok, namjerno pronalaziti sreću u onome što činimo ili imamo. 

Kvaliteta svijesti o sreći – važna kompomenta za trajniju sreću

Što smo svjesniji svojih pozitivnih iskustava sa srećom, i to trojako: 1) da smo s time i time sada, u ovom trenu, sretni i zadovoljni, 2) da smo u prošlosti bili sretni zbog nečeg, 3) da ćemo s nečim i zbog nečega biti sretni i radosni, sreća se povećava. Sreća postaje dulja i veća. 

Biti svjestan sretnih sadašnjih trenutaka osigurava čovjeku specifično „uživanje u okusu sreće“

Čudesno, ali istinito – osvješćujemo li sreću, naročito sadašnju, mozak na to uzvraća novom „nagradicom“, pojačanjem sreće – ona postaje snažnija, dublja i trajnija. 

Mindfullness – specifična i novija tehnika sreće, usmjerena na ovaj trenutak

Među njima ističe se i jedna mlađa – mindfulness, tehnika koju je oko 1990. razradio američki psihijatar Jon Kabat-Zinn, nadahnut osnovama budističke meditacije. Duboko usredotočeni na sadašnje stanje svog postojanja, na disanje, volumen vlastitog tijela u prostoru ili rad organa, potičemo mir u sebi. 

Možete li se sad oprobati u tome – sjesti, odvojiti 5 minuta vremena, i vizualizirati srce kako pumpa krv ili mozak koji upravo spaja neurone u misao ili tijelo što ga prekriva tanka koža, mišiće koji…, pluća koja…?

Ima ljudi koji mindfullness rade svakodnevno. Ti ljudi, oni koji redovito meditiraju, kažu da „svojih“ 15 minuta ujutro nizašto na svijetu ne bi mijenjali.

Lenoir nas usmjerava prema još važnijem zaključku: 

Ako tehnika meditativne usredotočenosti na fizičko postojanje pridonosi sreći (kao i autogeni trening , npr.), tada i usredotočenost na sadašnju sreću može djelovati slično, čak i jače. 

Knjiga „O sreći – filozofsko putovanje“ Frédérica Lenoira
Knjiga „O sreći – filozofsko putovanje“ Frédérica Lenoira

Uočavajte pozitivne detalje – SADA!

Osvješćenje pozitivnih, lijepih, sretnih detalja koje uočavamo tijekom šetnje, jela, slušanja glazbe, okopavanja cvijeća, aktivnosti na poslu, druženja ili umnog razgovora su, dakle, multiplikatori sreće. Praćenje onoga što radimo, a što je gotovo uvijek u nečemu i dobro, može nam promijeniti život. Otkrili su to već i stoički i epikurejski mudraci u antici te ustvrdili da osviještenjem sreće dotičemo blaženstvo, stanje bogova. Dakle, kad ste sretni, sjetite se toga, zastanite i pomislite: sretna/sretan sam!

Lutanje po lijepim detaljima prošlosti

 U potenciranje sreće spada i lutanje uma po sretnim slikama i događajima iz prošlosti. Uvijek kad izvlačimo stare, već pospremljene sretne slike, osjećaje, mirise, zvukove, mozak nas obraduje dobrim osjećajem. 

Unaprijedna sreća

Jednako je i s predviđanjem budućih dobrih trenutaka, u čemu imam i osobnih iskustava. Često navečer za sutra ili nedjeljom za sljedeći tjedan napravim „plan veselja“. … … Misleći na njih par minuta, počinjem uživati odmah, pripremajući se na radosni doček tog pozitivnog budućeg.

Sve tehnike za sreću

Poznate su mnoge tehnike sa ciljem treniranja mozga za sreću: pozitivno razmišljanje, mindfulness, autogeni trening, meditacije, joga, večernje vođenje dnevnika veselja, jutarnji ritual plana dnevne sreće, večernje vođenja dnevnika sreće, pa i osvješćivanje sadašnje sreće. 

Smijemo ih sve zvati alatima sreće ili multiplikatorima sreće!

Zaključak

Idete u teretanu, trčite, vježbate, sve to radi razvoja i održavanja fizičkog zdravlja tijela. A mozak? Kad njega trenirate, za sreću, na primjer?

Svakodnevno treniranje mozga za sreću kroz razdoblje nekoliko mjeseci bar, dovodi čovjeka do „uplovljenja“ u flow of hapynees. 

Isplati se.

Pa „tko hoće i voli, nek’ izvoli“, kaže narod.

Katja Perić

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2024. 

odgovorno@odgovorno.hr

Dan planeta Zemlje 2024: Planet protiv plastike

Dan planeta Zemlje 2024: Planet protiv plastike

Kako klimatska kriza postaje sve ozbiljnija, svaki slijedeći Dan planeta Zemlje koji dolazi dobiva dodatni značaj. Održava se 22. travnja svake godine te okuplja milijune ljudi iz cijelog svijeta u potpori okolišu, ističući hitnost akcija za spas Zemlje.

Dan planeta Zemlje 2024. dolazi u trenutku kada saznajemo da je ožujak 2024. bio deseti uzastopni najtopliji mjesec od lipnja 2023. Globalne koncentracije ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida — tri najznačajnija staklenička plina — prošle su godine ponovno dosegnule rekordnu razinu. Antarktika je doživjela nevjerojatan porast temperature. Sve to povećava zabrinutosti oko alarmantne stope kojom globalno zagrijavanje utječe na naš planet. Zato je važnije nego ikad da se Dan planeta Zemlje promatra kao poklič za stvarnu akciju u borbi protiv klimatske krize.

Planet protiv plastike

Plastika potiče klimatsku krizu. Do 2040. do 19% globalnih emisija stakleničkih plinova potjecat će iz plastike. Kako bismo ispunili cilj porasta globalne temperature od 1,5° i #BeatPlasticPollution, potreban nam je sporazum o plastici koji smanjuje proizvodnju plastike

Glavni tajnik UN-a António Guterres, 15. studenog 2023

Plastika ozbiljno ugrožava napore da se zadrži porast globalne temperature ispod 1,5°C, budući se staklenički plinovi (GHG) emitiraju tijekom cijelog životnog ciklusa plastike.

Svijet se suočava s krizom plastike. Zagađenje plastikom nalazi se svugdje oko nas, ali i u nama. Plastika negativno utječe na ljude i okoliš u svakoj fazi svog životnog ciklusa. Od vađenja fosilnih goriva, proizvodnje, uporabe do recikliranja i odlaganja. Utjecaji se osjećaju u širokom rasponu područja, uključujući biološku raznolikost, klimatske promjene, ljudsko zdravlje i ljudska prava.

Za Dan planeta Zemlje 2024. EARTHDAY.ORG je pokrenuo akciju ukidanja plastike za dobrobit zdravlja ljudi i planeta, zahtijevajući smanjenje proizvodnje SVE plastike za 60% do 2040. godine.

Ciljevi akcije Planet protiv plastike

Kako bi se postiglo smanjenje od 60% do 2040., ciljevi EARTHDAY.ORG-a su:

  1. promicanje široke javne svijesti o šteti koju plastika čini zdravlju ljudi, životinja i cjelokupnoj biološkoj raznolikosti i zahtijevanje provođenja dodatnih istraživanja o njezinim zdravstvenim implikacijama, uključujući objavljivanje svih informacija u vezi s njegovim učincima javnosti;
  2. brže ukidanje sve plastike za jednokratnu upotrebu do 2030. i realizaciju obveze postupnog ukidanja iz Ugovora Ujedinjenih naroda o onečišćenju plastikom 2024.;
  3. zahtjevne politike koje dokidaju pošast brze mode i goleme količine plastike koju ona proizvodi i koristi; i
  4. ulaganje u inovativne tehnologije i materijale za izgradnju svijeta bez plastike.

Kako obilježiti Dan planeta Zemlje?

Na ovaj Dan planeta Zemlje diljem svijeta održavaju se tisuće događaja. Saznajte što se događa u vašoj blizini i/ili stvorite vlastiti događaj. Organizatori su sastavili niz ideja za proslavu Dana planeta Zemlje putem svog praktičnog paketa akcijskih alata, od izbjegavanja jednokratne plastike do sudjelovanja u kampanji The Great Global Cleanup. Ostali prijedlozi uključuju potpisivanje peticije Globalnog sporazuma o plastici i odbijanje brze mode, koja se većinom izrađuje od plastike.

Naučite više o utjecaju plastike na ljudsko zdravlje, pogledajte alate EARTHDAY.ORG i Earth Hub za sve informativne listove, priopćenja za javnost i članke.

DOBRA HRVATSKA

Hrvatska je po ovome gotovo pa najbolja u Europi! Bacanje hrane nije naš „sport“ i svi možemo biti ponosni.

Bacanje hrane
Foto: freepik


Hrvatska je jedna od najštedljivijih nacija Europe kada je u pitanju bacanje hrane, odnosno njene iskoristivosti. Mi hranu malo bacamo, a trebali bi još i manje.

A koji su građani Europe prvaci u toj lošoj skupnoj slici? Kako prenosi Statista, pozivajući se na podatke Eurostata, istraživanje koje je provedeno 2021. među 27 članica EU,  osvijestilo je podatke o tome koliko prosječno svaka zemlja odbaci uporabljive hrane na godinu dana, svedeno po glavi stanovnika.

  • Apsolutni rekorderi po potrošnji su Ciprani. Oni su prosječno odbacili gotovo 400 kilograma hrane
  • Slijedi „rastrošna“ i bogata zemlja: Belgija
  • Potom dolaze bogati Danska, Portugal i Irska.
  • Najracionalniji su razvijenih su Slovenci i Šveđani
  • A Hrvatska je…

Na posve drugom kraju ovog popisa nalazi se Hrvatska. Prosječni Hrvat odbaci oko 71 kilogram hrane na godinu. Jedino su Slovenci uspješniji od nas – 68 kila. Ovakav uspjeh Slovenaca je zapravo još važnije istaknuti, jer se po kućnom budžetu približavaju ekonomski razvijenima, a štedljivima, kakva je Švedska sa 80 kilograma i donekle Španjolska sa 90.

Razmjeri bacanja hrane u Europi
Grafikon: Razmjeri bacanja hrane u Europi / Statista

Ljudi bace 60 milijuna tona hrane na godinu – zašto?

Statista je naglasila kako se na globalnoj razini baci gotovo 60 milijuna tona hrane (600.000.000.000 kg), a malo više od pola takve potrošnje dolazi iz kućanstava. Ostatak od gotovo 30 posto pada na industrijska postrojenja hrane, a ostatak na male proizvođače, restorane i ostale.

Ovakvi podaci se daju protumačiti na više načina. S jedne strane, manjak odbačene hrane može značiti da je ista za tamošnje stanovništvo financijski skupa. U našem slučaju, ali i kod nekih drugih država, može se očekivati da će baš taj faktor biti sve prisutniji. Jer, na primjer povrće i voće u nas poskupjelo je unazad 3-4 godine tri puta. Nema gotovo ničeg što po kilogramu ne stoji dva eura, redovna cijena površa je tri eura..  (Neki se šale pa kažu kako će naši umirovljenici i oni niže plaće zaposlenici rajčicu i brokulu jesti samo na svadbama i karminama.)  

Mogući su i kulturološki razlozi, lokalne navike (ne)štedljivosti (npr. stav: „Ne jedem ništa što je od jučer“, do toga da se već i malo „ostarjelo“ voće baca, umjesto da se napravi sok ili kompot…. I poslovni sektor utječe: npr., kad trgovački lanci ne žele kupiti od poljoprivrednih proizvođača tzv. ružnu hranu – jabuke sa flekama, krastavce i tikvice koji su savinuti, banane koje su predugačke ili prekratke… Ta praksa je nekad bila masovna, a i danas je sigurno ima. Pa sve do religije, do ekologije i drugog. Tko će tek istražiti uzroke tolikih razlika u štedljivosti i rastrošnosti ovih zemljopisnih susjeda: Švedske i Norveške te Španjolske i Portugala.



Bilo kako bilo, nije čest slučaj da se Hrvatska može pohvaliti ovakvim podatkom u usporedbi s ostalim zemljama članicama EU.  I još je nešto jako indikativno, izuzmimo li iz fokusa apsolutne rekordere Ciprane. Evo što dobijemo: 

Vrh i gornji dio niza drže uglavnom države čiji građani imaju snažnu kupovnu moć! Potrošački mentalitet i neosvještenost o šteti igra veliku ulogu u ovoj temi.

Red je da se ovdje prisjetimo i one naše narodne moralne pouke:
SINKO, BACATI KRUH JE GRIJEH!

Referenca: Nacional, Direktno

DOBRA HRVATSKA
Travanj, 2024.

Klimatska kriza ugrozila ljudska prava: Europski sud za ljudska prava osudio Švicarsku zbog neučinkovite klimatske politike

Ništa više neće biti isto. Političke institucije moraju na svaki način služiti dobrobiti građana. Europski sud za ljudska prava, kojeg često ga nazivaju i „savjest čovječanstva“, proglasio švicarsku vladu nedovoljno učinkovitom i ozbiljnom u zaštiti temeljnih ljudskih prava. Pozvao se, po PRVI PUT IZRAVNO, na prava ljudi na zdravlje, na zdravi okoliš, na dostojanstven obiteljski i privatni život, koji su klimatskim promjenama ozbiljno ugroženi. Švicarski slučaj će zasigurno postati putokaz, mjerilo ponašanja svim državama u svijetu.

Europski sud za ljudska prava je 9. travnja 2024. donio povjesnu presudu da švicarska klimatska politika krši konvenciju o ljudskim pravima. Prvi put je jedna zemlja osuđena zbog svoje klimatske politike. Ova presuda ne uključuje nikakve sankcije švicarskoj vladi, ali predstavlja važan presedan.

Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu pravosudni je ogranak Vijeća Europe, međunarodne organizacije za ljudska prava odvojene od Europske unije. Njegove su odluke obvezujuće za 46 članica Vijeća, što uključuje svih 27 zemalja EU-a.

Sud, koji sebe naziva “savješću Europe”, utvrdio je da Švicarska nije ispunila svoje dužnosti da zaustavi odnosno ublaži klimatske promjene. Švicarska presuda otvara za svih 46 članica Vijeća Europe mogućnost podnošenja sličnih slučajeva pred nacionalne sudove. Države sada znaju kako mogu biti izvedene pred sud i osuđene zbog svoje klimatske politike. Time zaštita klime ne ostaje više samo predmetom neobvezujućih političkih izjava i dobrih želja.

Joie Chowdhury, odvjetnica u kampanji Centra za međunarodno pravo okoliša, rekla je kako presuda ne ostavlja nikakvu sumnju da je klimatska kriza – kriza ljudskih prava. “Očekujemo da će ova presuda utjecati na klimatske akcije i klimatske parnice diljem Europe i daleko šire”, rekla je.

ECHR je isti dan donio presude u tri klimatska slučaja

“Jasno je da će buduće generacije vjerojatno nositi sve teži teret posljedica sadašnjih neuspjeha i propusta u borbi protiv klimatskih promjena”

– izjavila je predsjednica suda Siofra O’Leary

Presuda Švicarskoj bila je jedna od tri klimatska slučaja visokog profila pred sudom za ljudska prava. Svi su tvrdili da nedjelovanje vlade u vezi s klimatskim promjenama krši temeljna prava ljudi na život, privatnost i obitelj. Sud je u utorak, 9.4.2024. odbacio druge dvije tužbe. U odlukama je sud rekao da ova dva slučaja ne zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti:

  • Slučaj Carême protiv Francuske odnosio se na pritužbu bivšeg stanovnika i gradonačelnika općine Grande-Synthe. On tvrdi da Francuska nije poduzela dovoljno koraka za sprječavanje globalnog zatopljenja. A da taj propust podrazumijeva kršenje prava na život i prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Sud je proglasio zahtjev nedopuštenim na temelju toga što podnositelj zahtjeva nije imao status žrtve u smislu članka 34. Konvencije.
  • Predmet Duarte Agostinho i drugi protiv Portugala i 32 drugih odnosio se na sadašnje i buduće teške učinke klimatskih promjena koje podnositelji zahtjeva pripisuju tuženim državama. Što se tiče izvanteritorijalne nadležnosti tuženih država osim Portugala, Sud je utvrdio da u Konvenciji nije bilo temelja za proširenje njihove izvanteritorijalne nadležnosti. Pritužba protiv Portugala također je bila nedopuštena i to zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava.

KlimaSeniorinnen protiv Švicarske

Slučaj Verein KlimaSeniorinnen Schweiz i drugi protiv Švicarske odnosio se na pritužbu četiriju žena i švicarske udruge KlimaSeniorinnen, čije su članice zabrinute zbog posljedica globalnog zatopljenja na njihove životne uvjete i zdravlje. Smatraju da Švicarska čini premalo kako bi zaštitila stanovništvo, a posebno starije osobe i to naročito starije žene, od posljedica klimatskih promjena.

Sud je utvrdio da Konvencija obuhvaća pravo na učinkovitu zaštitu državnih tijela od ozbiljnih štetnih učinaka klimatskih promjena na živote, zdravlje, dobrobit i kvalitetu života. Sud nije prihvatio tužbu 4 građanke iz proceduralnih razloga, a u slučaju tužbe udruge smatra da je došlo do povrede prava ljudi na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Sud je utvrdio da Švicarska Konfederacija nije ispunila svoje dužnosti („pozitivne obveze“) prema Konvenciji o klimatskim promjenama.

Što presuda znači za klimatske akcije?

Presudom se stvara svijest da zaštita klime nije samo neobavezna politička želja, već da se radi o konkretnoj zaštiti ljudskih prava koja se može ostvariti i sudskim putem. Međunarodni i nacionalni sudovi vjerojatno će se sada time pomnije pozabaviti. A političari sada moraju postati svjesniji odgovornosti te ozbiljnije shvatiti pitanja zaštite klime.

Sud je donio hrabru presudu u korist održive budućnosti. “Priroda i ozbiljnost prijetnje klimatskim promjenama – i hitnost da se na njih učinkovito odgovori – zahtijevaju da se vlade mogu i moraju smatrati odgovornima za nedostatak odgovarajuće akcije”

– rekla je Charlotte Blattner, stručnjakinja za klimatsko pravo sa Sveučilišta u Bernu

Ova tri slučaja pokrenula su nekoliko pravnih pitanja o obvezama vlada kada je riječ o klimatskim promjenama. To uključuje:

  • njihovu dužnost da spriječe predvidivu štetu ljudskim pravima uzrokovanu klimatskim promjenama,
  • tko može od Europskog suda za ljudska prava tražiti zaštitu i naknadu štete od klimatskih promjena, i
  • ulogu međunarodnog prava i ugovora kao što je Pariški sporazum, u određivanju što je odgovarajuća klimatska mjera.

U Europskoj konvenciji o ljudskim pravima ne spominju se posebno klimatske promjene. No sud je već presudio za industriju i gospodarenje otpadom da, temeljem članka 8. ili prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, države imaju obvezu održavati “zdrav okoliš”.

Što presuda znači za Švicarsku?

U 20min.ch švicarski stručnjak za međunarodno pravo, Matthias Hartwig, objašnjava što presuda znači za Švicarsku:

  • Europski sud za ljudska prava ne može izričito diktirati političarima u Švicarskoj koje mjere moraju poduzeti kako bi se postigao cilj smanjenja emisija CO2. U presudi je izrijekom navedeno kako je prekršen članak 8. Konvencije o ljudskim pravima. Švicarska nije postigla klimatske ciljeve koje je sama sebi postavila. Osim toga nije izradila plan smanjenja emisije ugljičnog dioksida. Kako će sada reagirati ovisi o njoj. Za očekivati je da će država napraviti novi plan smanjenja emisije CO2.
  • Iako je Švicarska osuđena, Matthias Hartwig pozitivnim smatra aktivno zauzimanje švicarskih građana za klimatske probleme. Npr. iako bi u Njemačkoj bilo i više razloga za negodovanje ili tužbu jer je emisija CO2 veća nego u Švicarskoj, Švicarci – konkretno švicarske seniorke, su jednostavno bili brži i angažiraniji.
www.klimaseniorinnen.ch

Simpatične švicarske seniorke svojim angažmanom i aktivnim zalaganjem u borbi protiv klimatskih promjena – mogu svima biti pozitivan primjer i inspiracija.

DOBRA HRVATSKA

Europska deklaracija o biciklizmu – strateški kompas za otključavanje punog potencijala biciklizma u EU

Europska deklaracija o biciklizmu, 2024.
Foto: Europska komisija, Europski parlament i Vijeće EU-a potpisali su 3. travnja 2024. Europsku deklaraciju o biciklizmu s ciljem razvoja biciklizma u Europi.

Međuinstitucionalna Europska deklaracija o biciklizmu potpisana je 3. travnja 2024. na neformalnom sastanku Vijeća ministara prometa koji je predvodilo belgijsko predsjedanje EU-om u palači Egmont u Bruxellesu.

Iako nema pravnu snagu, zagovornici biciklizma pozdravili su ovaj pothvat vlada i zastupnika u Europskom parlamentu. Cilj je Europu učiniti mjestom prilagođenijem biciklima. To je važan doprinos dobrobiti za zdravlje i okoliš, značajan za prometnu politiku EU-a.

Europska deklaracija o biciklizmu, najambicioznija inicijativa EU-a o biciklizmu do sada, prepoznaje biciklizam kao potpuno razvijen način prijevoza. S osam temeljnih načela i 36 obveza, ova značajna deklaracija opisala je biciklizam kao jedan od “najodrživijih, najpristupačnijih i najuključivijih, jeftinih i zdravih oblika prijevoza i rekreacije, te njegovu ključnu važnost za europsko društvo i gospodarstvo”.

Šest država članica EU-a predložilo je 2022. opću europsku strategiju za biciklizam i Europsku godinu biciklizma. Od tada je šesnaest država članica podržalo ovu inicijativu. Naredne 2023. godine uslijedila je rezolucija Europskog parlamenta i „Izjava o biciklizmu EU-a” Europske komisije. Deklaracija usvojena ovaj tjedan obvezuje institucije EU-a na jačanje politika, infrastrukture i povećanje ulaganja u poboljšanje uvjeta za biciklizam.

Europska biciklistička federacija pozdravila je deklaraciju. “Danas slavimo… uistinu povijesno postignuće”, izjavila je direktorica grupe za zagovaranje Jill Warren. “Ova deklaracija ima potencijal za otključavanje prednosti vožnje biciklom za milijune europskih građana.”

Usvajanje Europske deklaracije o biciklizmu odražava snažne napore suradnje civilnog društva, biciklističke industrije i vladinih institucija. ECF, kao jedini europski glas civilnog društva za biciklizam, zajedno sa svojim industrijskim partnerima Cycling Industries Europe i Konfederacijom europske biciklističke industrije (CONEBI) dugo se zalagao za jedinstvenu biciklističku politiku na europskoj razini.

Europska biciklistička deklaracija
Foto: 3.4.2024. službeno je usvojena Europska biciklistička deklaracija u palači Egmont u Bruxellesu

Putokaz za daljnje koordinirano djelovanje u promicanju biciklizma

Vlade se obvezuju na “značajno povećanje sigurne i koherentne biciklističke infrastrukture diljem Europe” i povećanje sigurnosti za bicikliste, “osobito fizičkim odvajanjem biciklističkih staza od motoriziranog prometa gdje je to relevantno, ili osiguravanjem sigurnih brzina u mješovitom prometu”.

Deklaraciju je podržao i Europski parlament, koji je početkom prošle godine pozvao izvršnu vlast EU-a da razvije posebnu biciklističku strategiju s ciljem udvostručenja broja prijeđenih kilometara diljem Unije do 2030. godine.

Europska Komisija nastoji promicati biciklizam i kroz druge zakone, kao što je nedavno usvojeni zakon o pravima putnika koji zahtijeva od prijevoznika vlakova da osiguraju prostor za prijevoz bicikala.

Ministarski summit također je donio Bruxellesku deklaraciju o “mobilnosti sutrašnjice”. Ona, osim što ponavlja glavne točke sporazuma o biciklizmu, također poziva sljedeću Komisiju da “modalni pomak prema željezničkom prometu postane središnji cilj Europska politika mobilnosti”.

Izvor: euronews.green

DOBRA HRVATSKA

NAJČITANIJE