Majčin dan – njegova utemeteljica, Anna Jarvis, željela je sačuvati čistoću ideje

Majčin dan
Foto: Freepik

Majčin dan obilježava se druge nedjelje u svibnju! Majčin dan i Međunarodni dan žena te njihova simbolika u društvu donekle su različiti. Prvi praznik veliča ulogu majke i čuvarice obitelji, dok drugi zastupa ravnopravnost žena općenito, a posebno u procesu i na tržištu rada. Ali su im sudbine u “muškom društvu” nažalost nekako slične – teške. Puno je znoja, a i krvi proliveno za svaki progresivni korak naprijed, da žene postanu ravnopravne i poštovane.

Anna Jarvis, utemeljiteljica Majčinog dana

Anna Jarvis
Anna Jarvis / Foto: wikimedia.org

“Majka” Majčinog dana bila je Anna Jarvis iz SAD. Rođena 1864. godine u Zapadnoj Virđiniji u obitelji metodističkog svećenika.  Anna je bila vezana uz majku, kao i njezina slijepa sestra Elsinora. I zato, na drugu godišnjicu majčine smrti, u svibnju 1907., Anna je u svoj dom pozvala nekolicinu prijatelja – da se zajednički sjete i pomole za majku. Tada im po prvi put priopći svoju zamisao – da se ustanovi blagdan – Majčin dan, kojim bi se na dostojanstven način odavala počast svim majkama, njihovoj plemenitosti, žrtvi. Anna se sva predala tome, pisala je pisma osobama iz javnog života, kongresnicima, svećenstvu. I uspjela je: 

  • u svibnju 1908. održana je prva javna misa za sve majke i prva podrška Majčinom danu; 
  • blagdan su ubrzo prihvatile sve države SAD-a, 
  • a potom i američki Kongres, 1914.

Po Anninoj želji, blagdan je imao i svoj simbol – karanfil, kao znak čistoće majčine duše: bijeli posvećen umrlim majkama, a crveni u čast živućih.

Ali, na Aninu veliku žalost, blagdan je ubrzo komercijaliziran, izmišljeni su prigodni suveniri, čestitke … Anna je na to jednom kazala kako ljudi ne pišu pismo majci rukom – zbog lijenosti! Sa gubitkom izvorne ideje u realnom svijetu Anna se nije ni mogla ni htjela složiti i tu počinje drugi dio ove priče. Očekivan? No, svakako čudan i nepravedan.

Golemo zalaganje Anne da sačuva čistoću ideje

Pokušala je sudski zaštititi ime i dan blagdana (druga nedjelja u svibnju), no proces se otegao i na kraju ga je izgubila. Na konvenciji sljedbenica njezina pokreta, uz Majčin dan 1923., Anna je pred dvoranom javno prosvjedovala protiv potrošačkog “ruha” i prakse prodavanja bijelih karanfila. Neuspješno! Anna i njezina sestra su završile u zatvoru “zbog remećenja javnog reda”. Desetljećima kasnije Anna je rehabilitirana. 

Komercijalizacija Majčinog dana

Na Majčin dan 1948., u bolnicu gdje je ležala stiglo joj je mnogo razglednica i čestitaka, što ju je opet ožalostilo – rukom pisanih pisama bilo je malo. Umrla je u dubokoj starosti, s navršene 92 godine, žalosna i siromašna, uz jetki komentar: “To nije ono što sam ja htjela; htjela sam da to bude dan osjećaja, spomena, iskazivanja časti, a ne dan profita. Žao mi je što sam potaknula tu ideju.” 

No, u potrošačkom svijetu i mnogo drugog naliči tome: i Božić i Nova godina i Uskrs – posebno im se posvećuju i vesele trgovci. 

Ana Jarvis ostaje istaknuto ime u spomenaru znamenitih i plemenitih ljudi svijeta. Polazeći od poruke aforizma: „Ljude cijenim po djelima i zalaganjima“, onda posebno. Umrla je žalosna, a svaka žalost je osobna, subjektivna. Možda je ispred te žalosti trebala staviti i neku radost zbog onog što je ipak uspjela: utemeljila je Majčin dan, kao posvetu časnom mjestu koje u društvu pripada majkama. Svake godine, u drugu nedjelju u svibnju, još jednom to javno osvješćujemo i slavimo.

Ideju o obilježavanju Majčina dana prije Anne imala je njezina zemljakinja Julia Ward Hove, 1872., ali ona nije bila tako inspirirana, snažna, uporni borac i organizator kao Anna. I dodatno tome, vrijeme još nije još bilo sazrelo.

Goran Tudor
odgovorno@odgovorno.hr

Svjetski dan ptica selica 2024: Zaštitite insekte, zaštitite ptice

Svjetski dan ptica selica

Svjetski dan ptica selica 2024. godine obilježava se 11. svibnja i 12. listopada, u skladu s cikličkom prirodom migracija ptica na različitim hemisferama. Cilj obilježavanja je podizanju svijesti o pticama selicama i potrebi međunarodne suradnje za njihovo očuvanje.

Migracija ptica prirodni je fenomen koji je stoljećima zaokupljao maštu ljudi u različitim kulturama. Ova godišnja putovanja uključuju masovno kretanje ptica preko ogromnih udaljenosti, često obuhvaćajući kontinente, a vođena su kombinacijom instinkta, okolišnih znakova i strategija preživljavanja. Migracija je složeno ponašanje koje služi u razne ekološke, evolucijske svrhe i svrhe preživljavanja. Nažalost, migracija ptica je ugrožena, posebno zbog opadanja populacije insekata, od kojih se mnoge ptice selice oslanjaju za prehranu.

Kukci daju esencijalnu energiju za ptice selice, nudeći bogat izvor hranjivih tvari ključnih za njihov opstanak. Oslanjaju se na insekte za energiju tijekom migracije i drugih faza svojih životnih ciklusa, posebno kada hrane svoje potomstvo. Međutim, veliki pad populacije insekata u mnogim dijelovima svijeta ima ozbiljne implikacije na ptice selice. Ovogodišnji Svjetski dan ptica selica stoga usmjerava pozornost na međuovisnost između kukaca i ptica. Poziva na djelovanje za zaštitu insekata kao sredstva za očuvanje populacije ptica.

Zaštitite insekte, zaštitite ptice

Ovogodišnja kampanja Svjetskog dana ptica selica ističe važnost insekata za ptice selice i zabrinutost u vezi sa smanjenjem populacije kukaca.

Insekti su ključni izvori energije za mnoge migratorne vrste ptica, ne samo tijekom sezone razmnožavanja, već i tijekom njihovih dugih putovanja i uvelike utječu na vrijeme, trajanje i ukupni uspjeh ptičjih migracija.

Duž svojih migracijskih ruta, ptice aktivno traže kukce u poljima, šumama, močvarama i raznim staništima tijekom zaustavljanja. Vrijeme migracije ptica često se poklapa s vrhuncem brojnosti insekata na mjestima zaustavljanja, opskrbljujući ptice hranom kako bi napunile svoje rezerve energije prije nego što nastave svoje putovanje.

Svjetski dan ptica selica 2024

Gubitak i uznemiravanje populacija insekata na mjestima razmnožavanja i duž migracijskih ruta ptica prijeti opstanku i dobrobiti ptica. Prirodni prostori poput šuma i travnjaka koji su transformirani ili ugroženi intenzivnom poljoprivredom i urbanim razvojem i njegovim učincima poput svjetlosnog onečišćenja mogu rezultirati smanjenjem populacije insekata. Pesticidi i herbicidi namijenjeni zaštiti usjeva štete kukcima kojima se ptice hrane. Nedostatak insekata bogatih energijom i bjelančevinama može spriječiti migraciju i razmnožavanje ptica, što dovodi do oslabljenog imunološkog sustava, smanjenog reproduktivnog uspjeha i povećane stope smrtnosti za odrasle ptice i njihovo potomstvo.

Ptice igraju ključnu ulogu u oprašivanju i kontroli štetočina, a nedostatak insekata remeti te funkcije ekosustava. Prekomjerna populacija određenih insekata, bez prirodnih grabežljivaca ptica, također može uzrokovati epidemije koje štete zdravlju biljaka i poljoprivredi.

Kampanja Svjetskog dana ptica selica 2024. godine naglašava potrebu za proaktivnim mjerama očuvanja ekosustava. To uključuje smanjenje upotrebe pesticida i gnojiva te, gdje je to moguće, prelazak na organski uzgoj. Ostale mjere uključuju održavanje i povezivanje područja prirodne vegetacije koja pružaju hranu i sklonište pticama i drugim vrstama u poljoprivrednim krajolicima.

DOBRA HRVATSKA

Čudesna priča o vrlinama i ljubavi. Udomiteljica Zorica Radonić: „JA I MOJI ANĐELI!“

Udomiteljica Zorica Radonić
Foto: Udomiteljica Zorica Radonić s djecom

Kako sam se odlučila baviti udomiteljstvom?

U životu se sve događa s razlogom, tako glasi ta izreka, mudrost naroda oduvijek. 

Svoje bavljenje udomiteljstvom nisam planirala, nikad. Počev od svoje 27. godine (a sada mi je 50+) bavila sam se, i to vrlo uspješno, poslovima vezanim za prodaju; i bila sam posve zadovoljna time. Međutim, bilo je to pred prije 11 godina, suočila sam se s opakom bolešću, osjetila paniku. I prelio me nadasve strah za moju djecu i njihovu budućnost. Pitala sam se: što će bez mene, kako će završiti srednju školu, fakultet, tko će im organizirati vjenčanja…? Pitanja iz ljubavi, pitanja u panici za sebe i svoju djecu.

No , na moju sreću, karcinom je bio tek u početnoj fazi pa je i uspješno operacijom odstranjen, a ja sam se vrlo brzo vratila uobičajenom životu.

Ali ja više nisam ista!

Na dobiveni dar uzvratila sam darom, a i kako bih drukčije!

Osjećala sam ogromnu zahvalnost Bogu (u nevolji se intenzivno družite s njim) što sam dobila priliku za produžetak svoje životne utakmice i silno sam željela zahvaliti na tome što sam ostala uz svoju djecu i ona sa mnom. Željela sam učiniti nešto, ali nisam znala što… Sve do jednog obiteljskog druženja kada sam upoznala slučajem jednu pravu udomiteljsku obitelj i njihovu djevojčicu koja je na mene ostavila snažan dojam. Skrivala se u krilu svoje udomiteljice, držala je za ruku, ljubila…

Toj curici njezina „teta“ bila je sve: njezina sigurnost, topli dom, utočište, ljubav…!

Roditelji se već dugo za nju nisu zanimali, a teta je bez prestanka bila tu – i trudila se pružiti joj sve što joj je život uskratio.

Osjetila sam silnu želju i ja učiniti nešto slično, isto, vratiti dug… zagrliti neko malo stvorenje, obrisati mu suze, izvući  mu osmjeh na lice i popratiti ga kroz život.

Moje kćeri su u tom trenutku završavale školovanje, znala sam da njihov put sigurno nije u pravcu roditeljske kuće, a ja sam dobila priliku vratiti dug sudbini što sam uz njih. 

Onako kako sam poželjela tako sam i učinila!

Obitelj me je podržala u mom naumu, koji je odmah postao zajednički – da otvorimo svoja vrata onima kojima je sudbina negdje, daleko ili blizu mene, vrata tako naopako zatvorila. I od tada, naš je dom postao utočište različitim životnim pričama, koje do trenutka našeg upoznavanja i vezivanja nisu bile ni malo lijepe i koje pokušavamo uljepšati.

Danas u našem domu žive četiri anđela – tri dječaka i jedna djevojčica. Tri brata i jedna sestrica. Smješteni su u moju obitelj prije pet i pol godina, najmlađem je bila tek godina, a najstarijem sedam. Što reći, dvoje još u pelenama i dva dječaka koji ne pričaju, od 5 i 7 godina.

Količina trauma koja je prešla preko tih malih leđa mjeri se u tonama, posljedice su ogromne. Nije bilo lako nadoknaditi propušteno, sedam godina života, pet, tri…

Krenuti od početka, istovremeno učiti slova i učiti pričati. Ali sve se može ako postoji motiv, želja i ljubav.

DANAS IMAM tri odlična učenika, nogometne zvijezde, glazbenika, pjevačicu, punu kuću galame, smijeha, razbacanih igračaka, cipela, knjiga…

I vjerujte, nije bilo ni malo lako.

Biti udomitelj djeci ne znači biti teta koja skuha, opere, nahrani i otprati u postelju. To je teta koja, naravno, napravi sve to, ali spremna je dati sebe cijelu, 24 sata spremna uskakati kada ga zaboli razbijeno koljeno, kada tuguje ona malo slomljeno srce. 

Ja sam teta koja mora čuti svaki pe i nečujni vapaj za pomoć. Vapaji su to iz nekih malih srca koja prvo žele – ljubav, a ne znaju je ni iskati ni primiti jer to nisu naučili.

Teta mora biti psiholog i odgonetnuti kada je prkos zaista samo onaj „obični“ dječji prkos, a kada je to nešto puno dublje i teže i kako odgovoriti na to.

Teta mora biti i medicinska sestra i učiteljica s ogromnim strpljenjem.

Traži puteve do srca i naći ćeš ih!

Najteže je pronaći put do njihovih srca koja su često zatvorena za sve, jer je to obrambeni mehanizam, štit od nekih starih i novih boli i razočarenja. 

Ali… ako bezbroj puta pokucate – OTVORIT ĆE SE ! 

A kad to u toj namjeri uspijete, shvatite tada da radite nešto najljepše na svijetu!

Shvatite bogatstvo obitelji, bogatstvo tople riječi, zagrljaja. Shvatite koliku moć ima ljubav koju dajete kada ih vidite da se smiju i raduju, kad za Majčin dan u svibnju svake godine dobijete crteže, sastave i pjesme koje su vam posvetila djeca koju niste rodili.

Samo mi poznamo sve te teške trenutke.

A kad mi ljudi kažu „to je jako lijepo, ali je sreća što si dobila tako dragu i pametnu djecu“, tada klimnem glavom i nasmiješim se. Jer samo moja obitelj i ja znamo koliko puta smo „pokucali“, koliko puta smo zaplakali zajedno s njima jer smo se i sami osjećali bespomoćno i pred zidom koji se činio nesavladiv. Ali kad bismo ga prešli, zadovoljstvo i sreća bili bi još veći.

Svaka je sreća posebna, a naša je golema. 

Uživam gledajući ih kako rastu, sretna sam kad pričaju o tome što žele biti u životu, sretna sam jer postavljamo ciljeve, jer su im misli negdje u budućnosti, a ne u prošlosti.

Nadam se da ću ih iz svog doma ispratiti tek onda kada steknu diplome i dovoljno samopouzdanja i snage da o sebi mogu brinuti sami.

A tada, ako budem imala zdravlja, učinit ću isto – otvoriti srce nekim drugim, novim anđelima koji će se nastaniti u našem domu. I svi oni zauvijek u našim srcima! 

Zorica Radonić
Slavonija, Bijela Loza kod Našica

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2024.

Teško je zamisliti današnji svijet bez Crvenog križa i njegovih volontera! – uz Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca

crveni križ i crveni polumjesec
Foto: ifrc.org

Crveni križ (IFRC) je najveća svjetska humanitarna mreža. Sastoji se od 192 nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Više od stoljeća rade na spašavanju života, izgradnji otpornosti zajednice, jačanju lokalizacije i promicanju dostojanstva diljem svijeta.

Međunarodni odbor Crvenog križa osnovao je 1863. godine švicarski društveni aktivist Henry Durant u Ženevi. Od tada do danas je pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca po vlastitoj procjeni, dotaknuo preko 650 milijuna života diljem svijeta. Za svoj rad Međunarodni odbor Crvenog križa je čak tri puta nagrađen Nobelovom nagradom za mir: sred Prvog svjetskog rata 1917., sred Drugog svjetskog rata 1944. te, zajedno s Ligom društava Crvenoga križa, 1963. godine.

U provođenju misije Pokret slijedi svoja temeljna načela: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost. Slogani Pokreta “Inter arma Caritas” (Milosrđe u ratu) i “Per humanitatem ad pacem” (Putem humanosti k miru) zajedno izražavaju njegove ideale.

Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca

Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca obilježava se 8. svibnja svake godine. Dan je odabran u čast godišnjice rođenja prvog dobitnika Nobelove nagrade za mir i osnivača Međunarodnog odbora Crvenog križa, velikog Henryja Dunanta.

Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca je dan kada se slavi duh humanitarnosti i odaje priznanje pojedincima koji čine razliku u svojim zajednicama. Pokret Crvenog križa čvrsto vjeruje da svi mi imamo moć promijeniti svijet. Na dan 8. svibnja odaje se počast ujedinjenoj odlučnosti milijuna nesebičnih volontera koji su bili na prvoj liniji obrane od brojnih katastrofa.

Uz odavanje počasti stoljećima dugom nasljeđu pokreta za očuvanje mira, ovaj dan također podiže svijest javnosti o prevenciji i liječenju bolesti kao što su tuberkuloza, HIV/AIDS i malarija u siromašnim zajednicama.

Svijet je u proteklih nekoliko godina obilježen iznimnim krizama. Svjedočimo kako sve izražene klimatske promjene svakodnevno utječu na mnogobrojne živote. Rat u Ukrajini još traje i utjecao je između ostalog na živote milijuna izbjeglica. Na zemlje koje primaju izbjeglice i u konačnici na cijeli svijet. Afrika se suočava s alarmantnim povećanjem nesigurnosti hrane i novim ratnim sukobima. Milijuni migranata diljem svijeta i dalje se suočavaju s opasnostima dok traže sigurnost i bolji život. I nadalje siromaštvo, glad, loše zdravstvene usluge i katastrofe uništavaju živote milijuna ljudi svake godine. Najranjiviji ljudi na svijetu uvijek plaćaju najveću cijenu. Stoga IFRC mreža nastavlja usmjeravati svoje napore na najveće izazove današnjice i sutrašnjice.

Svjetski dan Crvenog križa

Svjetski dan Crvenoga križa i Tjedan Crvenoga križa u RH

Svjetskim danom Crvenoga križa i Crvenoga polumjeseca u Hrvatskoj započinje i Tjedan Crvenoga križa koji traje do 15. svibnja. Tim povodom diljem Hrvatske provode se brojne korisne aktivnosti kako bi se građani upoznali s djelovanjem Hrvatskog Crvenog križa i njegova 131 društva.

Prilika je to da se zajednički proslavi duh humanosti, solidarnosti, zajedništva i tolerancije. Diljem Hrvatske društva Crvenoga križa provest će niz aktivnosti kako bi se što više građana pridružilo proslavi očuvanja humanosti koja je danas svima potrebnija nego ikada!

DOBRA HRVATSKA

Vatrogasci su naši heroji! Uz Svjetski dan vatrogasaca

Foto: fxquadro / Freepik

Svjetski dan vatrogasaca obilježava se u Hrvatskoj i svijetu, na dan svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. U Hrvatskoj se i mjesec svibanj obilježava kao mjesec zaštite od požara. Svjetskim danom vatrogasaca promiče se prevencija požara i potreba za intenzivnijom i temeljitijom obukom u zaštiti od požara.

Povijest vatrogastva

Još je babilonski kralj Hamurabi (XVIII. st. pr. Kr.) zakonom propisao pravila o međusobnoj udaljenosti kuća i debljini zidova, stvorivši prve protupožarne propise. Prvi zapisi o organiziranju vatrogastva potječu s jednog egipatskog papirusa iz II. st. pr. Kr. Najstariji prikaz gašenja vatre je na reljefu od alabastera pronađenome u Nimrudu kraj Ninive oko 850. pr. Kr., nedaleko od današnjeg grada Mosula u Iraku. Prikazuje asirske vojnike koji opsjedaju tvrđavu, a branitelji bacaju na bojna kola napadača zapaljene baklje, koje na njima izazivaju požare. Vatru na svojim kolima gase vodom iz velikih drvenih žlica. Reljef se čuva u British Museumu u Londonu, a replika se nalazi u zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla.

Prva vatrogasna služba i protupožarna zaštita organizirana je u starome Rimu, za cara Oktavijana (63. pr. Kr. – 14), s pomoću sedam kohorti (oko 7000 vojnika) koje su obavljale i protupožarničku službu (cohortes vigilum). U Rimu je vatrogastvo bilo organizirano i dobrovoljnim udruživanjem građana prema cehovskim načelima, sastavljeno od kovača, kožara, tesara i zidara, u cilju zaštite vlastitih domova i četvrti. Propašću Rimskoga Carstva prestale su postojati i vatrogasne jedinice.

Prvi dobrovoljni vatrogasci u novijoj povijesti bili su svećenici kapucini u XVII st. u Francuskoj. Organizirano dobrovoljno vatrogastvo u Europi se javilo 1673. u Berchtesgadenu na njemačko-austrijskoj granici. Prvo DVD osnovano je 1846. u njemačkom gradu Durlachu. A u Parizu je 1900. osnovano Međunarodno vatrogasno udruženje (Comité Technique International de prevention et d’extinction de Feu, CTIF).

Vatrogastvo u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je prvi i najstariji zapis o osnivanju i propisivanju obrane od požara Dubrovački statut iz 1272. Sadrži niz odluka koje se odnose na izgradnju grada i njegove okolice, a uključuje nastojanje za uklanjanjem drvenih građevina iz grada kako bi se povećala sigurnost od požara.

Organizirano državno vođenje brige o požarima u Hrvatskoj započelo je 1850. osnivanjem Hrvatskog oružništva koje je bilo organizirano kao vojničko stražarstvo (javna straža sigurnosti). U pojedinim hrvatskim gradovima sredinom XIX. st. osnovane su plaćene službe koje su skrbile za preventivnu zaštitu i vatrogasnu opremu, ali nisu bile organizirane kao vatrogasne postrojbe. Takva jedna služba osnovana je u Zadru 1854. Prva profesionalna vatrogasna postrojba u Hrvatskoj osnovana je u Rijeci 1863. Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor osnovan je 1864. u Varaždinu (prvi DVD).

Izuzetno zanimljivu i bogatu tradiciju hrvatskog vatrogastva možete pogledati u Muzeju hrvatskog vatrogastva u Varaždinu.

Utjecaj klimatskih promjena na gašenje požara

Klimatske promjene sve više mijenjaju učestalost, intenzitet i ponašanje šumskih požara diljem svijeta, što predstavlja značajne izazove za vatrogasce. Ovaj fenomen ne samo da utječe na okoliš, već i komplicira napore gašenja požara, zahtijevajući nove strategije i prilagodbe. Jedan od najdubljih utjecaja klimatskih promjena na gašenje požara je povećana učestalost i intenzitet šumskih požara. Rastuće globalne temperature, dugotrajne suše i promjenjivi obrasci oborina stvaraju idealne uvjete za brže paljenje i širenje šumskih požara. Ključni utjecaji klimatskih promjena na vatrogasne službe su:

  • Cjelogodišnje sezone požara: Rastuće temperature i suša stvaraju probleme, a šumski požari se javljaju izvan tradicionalnih godišnjih doba (npr. zimi).
  • Povećani intenzitet i složenost: Požari se brže šire i nasilniji su, što zahtijeva nove, nekonvencionalne taktike dok vatrogasci na objektima gase više požara istovremeno.
  • Naprezanje i izgaranje radne snage: Intenzivnije sezone požara dovode do nedostatka osoblja i povećanog rizika od ozljeda, posebno kako se povećava šteta od požara.
  • Pritisci na resurse i logistiku: Povećani zahtjevi za hitnim intervencijama – od šumskih požara do poplava – vrše ogroman pritisak na proračune i osoblje.
  • Zdravstveni i sigurnosni rizici: Vatrogasci rade u opasnijim uvjetima s višim temperaturama i suočavaju se s povećanom izloženošću otrovnim i kancerogenim otpadom.

Kako šumski požari postaju sve češći i intenzivniji, vatrogasci moraju prilagoditi svoje strategije i tehnologije kako bi učinkovito zaštitili živote i imovinu. Rješavanje ovih izazova zahtijeva zajednički napor koji uključuje promjene politika, tehnološki napredak i angažman zajednice.

Kako je ustanovljen Svjetski dan vatrogasaca

Svjetski dan vatrogasaca slavi se 4. svibnja jer je to dan svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Ova tradicija u Europi je duga više od 150 godina.

Svjetski dan vatrogasaca ustanovljen je 1999. nakon što je 5 vatrogasaca tragično poginulo tijekom šumskog požara u Australiji kada se smjer vjetra naglo promijenio i progutao ih je plamen. Incident se dogodio 2. prosinca 1998. u Linton Communityju u Australiji.

Svjetski dan vatrogasaca je vrijeme kada svjetska zajednica prepoznaje i odaje poštovanje žrtvama koje vatrogasci podnose kako bi osigurali da njihove zajednice i okoliš budu što sigurniji. To je ujedno i dan u kojem se sadašnjim i bivšim vatrogascima možemo zahvaliti za njihov doprinos.

Dan hrvatskih vatrogasaca

I u Hrvatskoj se Dan vatrogasaca obilježava 4. svibnja na dan sv. Florijana. Osim promicanja prevencije požara i poticanja daljnjeg razvoja vatrogastva prilika je to i da se sa zahvalnošću prisjetimo svih bivših i sadašnjih vatrogasaca, naših heroja.

Prilika je to da se podsjetimo i na najveću vatrogasnu nesreću u Hrvatskoj. Kornatska tragedija dogodila se 30. kolovoza 2007. kada je skupina vatrogasaca nastradala pri gašenju požara na otoku Velikom Kornatu. Od ukupno trinaest vatrogasaca u skupini zahvaćenoj požarom, dvanaest ih je poginulo na licu mjesta ili preminulo u bolnicama, a jedini koji je preživio bio je tada dvadesettrogodišnji Frane Lučić iz Tisnog. Događaj je jedna od najvećih mirnodopskih nesreća koje su pogodile Hrvatsku.

Vatrogasci svoj život posvećuju zaštiti života i imovine. Jednima je ta predanost u obliku nebrojenih sati volontiranja tijekom mnogih godina, a drugima su to mnoge nesebične godine profesionalnog rada. U svim slučajevima vatrogasci riskiraju krajnju žrtvu – svoj život.

Čestitamo svim vatrogascima njihov dan i zahvaljujemo na hrabrosti i požrtvovnosti koje svakodnevno dokazuju svojim intervencijama!

Izvor: Hrvatska tehnička enciklopedija

DOBRA HRVATSKA

Novosti koje vrijedi saznati: 14. stručni skup Gospodarenje otpadom – za održivi razvoj!

Gospodarenje otpadom
Foto: freepik

O novim trendovima i praksi u području gospodarenja otpadom za održivi razvoj, o primjerima dobre prakse, o metodama gospodarenja otpadom, obradi  biootpada, edukaciji i dr., razgovarat će se 23. svibnja 2024., 10 – 13,30 sati – na zanimljivom i vrijednom skupu u velikoj tvornice Kraš, Zagreb, Ravnice 48, u organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto.  

Cilj stručnog skupa je dodatno i vjerodostojno na aktualnu temu informirati sudionike – članove uprava, stručnjake zaštite zdravlja i sigurnosti, zaštite na radu, zaštite okoliša, sindikate, liječnike medicine rada, za ekologe…

PROGRAM

10.10 – 10.30 Vodik iz otpada i njegovo masovno korištenje – da li je to bliža ili daljnja budućnost? dr. sc. Nenad Mustapić, Veleučilište u Karlovcu

10.30 – 10.50 Nova tehnologija – nova prilika obrade biootpada dr. sc. Viktor Simončič, Gregor Radišić, Grevicon Consulting d.o.o.

10.50 – 11.10 Kako izračunati ugljikov otisak poduzeća? mr. sc. Željko Jurić, direktor, NET ZERO d.o.o.

11.10 – 11.30 Zbrinjavanje radioaktivnog otpada Ana Pavić Grego, KBC Sestre milosrdnice | Odjel za medicinsku fiziku

11.30 – 11.50 EU ECOLABEL – okolišna izvrsnost Ivančica Sombođi, HEP Proizvodnja d.o.o.

11.50 – 12.10 Odmor uz osvježenje 12.10 – 12.30 Održivost i sustavi upravljanja (ISO 14001, ISO 50001) – izazovi i mogućnosti Andrea Ivezić, Executive Director, Quality Austria Adriatic d.o.o

12.30 – 12.50 Edukacija – važan čimbenik u održivom gospodarenju otpadom Dijana Mijač Dretar, Komunalno poduzeće Križevci d.o.o.

12.50 – 13.10 EU Program LIFE – kružno gospodarstvo i otpad Darko Bizjak, Savjetnik za područje klime, LIFE nacionalna kontakt točka, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

13.10 – 13.30 Novi način prikupljanja miješanog komunalnog otpada Merica Pilj, Čistoća d.o.o., Split 13.10 – 13.30 Zahtjevi izvještavanja o održivosti u području kružnog gospodarstva i utjecaj lanaca vrijednosti na gospodarenje otpadom,  Dijana Varlec, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj

Moderator: mr. sc. Gorana Lipnjak

Kotizacija: 130,00 € po sudioniku – oslobođeno od PDV – a

  • Svi sudionici dobivaju materijale s predavanja i potvrdu o sudjelovanju.
  • Kotizaciju uz naznaku svrhe i OIB-a, uplatiti na žiroračun Udruge HPB 2390001-1100364692 (IBAN: HR85 2390 0011 1003 6469 2; BIC code HPBZHR2X) • Dodatne informacije o stručnom skupu – tel 091/2340474 ili 095/9860722

Udruga Zdravo radno mjesto, Zagreb

Mediji za planet: Novinarstvo u uvjetima ekološke krize – uz Svjetski dan slobode medija 2024.

Svjetski dan slobode medija
Foto: Wolfgang Ehrecke / Pixabay

Svjetski dan slobode medija proglasila je Glavna skupština UN-a u prosincu 1993. godine, na preporuku Generalne konferencije UNESCO-a. Od tada se 3. svibnja, godišnjica Deklaracije iz Windhoeka, diljem svijeta slavi kao Svjetski dan slobode medija.

Cilj obilježavanja je podsjetiti vlade na potrebu poštovanja slobode medija. To je također dan razmišljanja među medijskim profesionalcima o pitanjima slobode medija i profesionalne etike. Prilika je to za:

  • slaviti temeljna načela medijskih sloboda;
  • ocijeniti stanje slobode medija u cijelom svijetu;
  • braniti medije od napada na njihovu neovisnost;
  • i odati počast novinarima koji su izgubili živote na dužnosti.

Neovisno novinarstvo suočava se s brojnim izazovima

Neovisno novinarstvo – ono koje daje prednost javnom interesu nad političkim, komercijalnim ili frakcijskim programima – u opasnosti je. Brza erozija poslovnih modela koji podupiru održivost medija produbila je krizu u slobodi i sigurnosti novinara diljem svijeta. Svjetski trendovi u slobodi izražavanja i razvoju medija UNESCO-a: Globalno izvješće 2021./2022. objedinjuje sumorne dokaze da se novinarstvo više ne može uzimati zdravo za gotovo i navodi korake za globalnu zajednicu da brzo djeluje kako bi zaštitila i promicala medijske slobode i javni pristup slobodnim, neovisnim i pluralističkim medijima.


SLOBODA IZRAŽAVANJA pokretač je svih drugih ljudskih prava!


Novinari se danas susreću sa značajnim izazovima u traženju i širenju informacija o suvremenim temama, kao što su problemi opskrbnih lanaca, klimatske migracije, ekstraktivne industrije, ilegalno rudarstvo, zagađenje, krivolov, trgovina životinjama, krčenje šuma ili klimatske promjene. Osiguravanje vidljivosti ovih pitanja ključno je za promicanje mira i demokratskih vrijednosti diljem svijeta.

Mediji za planet: Novinarstvo u uvjetima ekološke krize

Ove 2024. godine Svjetski dan slobode medija posvećen je važnosti novinarstva i slobode izražavanja u kontekstu trenutne globalne ekološke krize.

Svijest o svim aspektima globalne ekološke krize i njezinih posljedica ključna je za izgradnju demokratskih društava. Novinarski rad je nezaobilazan u tu svrhu.

U kontekstu svjetske trostruke planetarne krize — klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i onečišćenja zraka — kampanje dezinformiranja dovode u pitanje znanje i metode znanstvenog istraživanja. Napadi na valjanost znanosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju pluralističkoj i informiranoj javnoj raspravi. Doista, pogrešne i lažne informacije o klimatskim promjenama mogu, u nekim slučajevima, potkopati međunarodne napore za njihovo rješavanje.

Dezinformacije o pitanjima okoliša mogu dovesti do nedostatka javne i političke potpore za klimatske akcije, učinkovite politike i zaštitu ranjivih zajednica pogođenih klimatskim promjenama, kao i žena i djevojaka, jer klimatske promjene imaju tendenciju pogoršati postojeće nejednakosti.

Uloga novinarstva i pouzdanih informacija u zaštiti našeg planeta

Za postizanje održivog razvoja potrebno je da novinari točno, pravodobno i iscrpno izvještavaju o problemima okoliša i njihovim posljedicama, kao i o mogućim rješenjima. To zahtijeva sveobuhvatnu strategiju koja uključuje:

  • Sprječavanje i zaštita od kaznenih djela počinjenih nad novinarima.
  • Osiguravanje prava na slobodu izražavanja, slobodu znanstvenog istraživanja i pristup ključnim izvorima informacija, uz borbu protiv dis-/dezinformiranja kroz novinarstvo.
  • Promicanje pluraliteta, raznolikosti i održivosti medija, posebno regionalnih, lokalnih, autohtonih i/ili medija temeljenih na zajednici.
  • Osigurati da upravljanje digitalnim platformama potiče transparentnost tehnoloških tvrtki, njihovu odgovornost, dubinsku analizu, osnaživanje korisnika te moderiranje i vođenje sadržaja na temelju međunarodnih standarda ljudskih prava, kao što je navedeno u UNESCO-vim Smjernicama za upravljanje digitalnim platformama.
  • Promicanje programa medijske i informacijske pismenosti za osnaživanje korisnika vještinama uključivanja i kritičkog razmišljanja u digitalnom okruženju.
Globalna konferencija Svjetskog dana slobode medijaNovinarstvo u uvjetima ekološke krize
Chile 2024: Globalna konferencija Svjetskog dana slobode medija: Novinarstvo u uvjetima ekološke krize / UNESCO – Huaui Roa

Globalna konferencija Svjetskog dana slobode medija

Od 2. do 4. svibnja, Vlada Čilea i UNESCO bit će domaćini 31. konferencije Svjetskog dana slobode medija u Santiagu. Partneri iz medija, akademske zajednice i civilnog društva osim u Santiagu organizirati će diljem svijeta razne događaje usredotočene na ovogodišnju temu. Konferencija će se usredotočiti na znanstvenu komunikaciju u oblikovanju javnog razumijevanja i kreiranja politike u vezi s ekološkim pitanjima, strategije za osiguravanje širenja točnih i pouzdanih informacija, borbu protiv dezinformacija o klimi, korporativnog zarobljavanja i zelenašenja, rješavanje dezinformacija i dezinformacija u izvještavanju o okolišu te zaštitu novinara i znanstvenika , posebno žena, protiv specifičnih izazova i prijetnji s kojima se susreću u tim područjima.

Svjetski dan slobode medija poslužiti će kao platforma za okupljanje ključnih aktera i razmišljanje o temeljnoj ulozi novinarstva i pouzdanih informacija u zaštiti našeg planeta.

DOBRA HRVATSKA

Tko je Assange, naproganjaniji svjetski zviždač? I što je u tome najšira tema?

Assange sjedi u kućnom pritvoru i zatvoru 12-u godinu. 

Australijanac Jullian Assange nalazi se u Belmarshu, zatvoru najveće sigurnosti na jugoistoku Londona, nakon što ga je 2019. uhapsila londonska policija, na osnovu naloga SAD za njegovo izručenje, ali i zbog kršenja uvjeta kaucije u Velikoj Britaniji. 

Što je bio njegov krimen?

Assange je osnovao mrežu Wikileaks, putem koje je 2006. objavio na desetke tisuća povjerljivih američkih dokumenata i fotografija, koji su time izašli vani, među narod, u vezi sa ratovima u Afganistanu i Iraku, i drugom. Među njima su i takvi snimci na kojima se vidi kako američki vojnici iz helikoptera ubijaju 18 civila u Iraku.

Sa ciljem da izbjegne zahtjevima SAD za izručenje, ali i sudovima Švedske zbog optužbe za tobožnji tamošnji seksualni napad (koja je u međuvremenu odbačena), Assange se 2012. sklonio u ekvadorsku ambasadu u Londonu, u kojoj je proveo sedam godina zbog naklonosti tadašnjeg predsjednika Ekvadora. Strahovao je da bi mogao biti izručen SAD, jer je prejako „zviždao“ – objavio je javnosti mnoštvo tajnih i dosta kompromitirajućih vladinih dokumenata, dakle, „informacija o nacionalnoj odbrani od najveće državne tajnosti “

Australijanac je u zatvoru Londonu od 2019. godine, kada ga je policija izvela iz ambasade Ekvadora i uhapsila, budući da mu je Ekvador uskratio daljnji azil.

Početkom 2021. sud u Londonu je presudio da Assange ne može biti izručen Americi. 

No, odvjetnička bitka se nastavlja i traje. Bitka u koju je snažno uključena i javnost, jer ne radi se samo o američkoj nacionalnoj sigurnosti, već i o najvećim pitanjima ljudskih sloboda i etici. 

Nedavno je iz SAD stigla „umirujuća“ izjava da Assange neće biti osuđen na smrtnu kaznu. Ali mu doživotni zatvor itekako prijeti, kako kaže i Slavoj Žižak, ako Amerika ostane pri sadašnjoj kvalifikaciji čina, optužnici i tjeralici. Londonski zatvor Belmarsh je u Velikoj Britaniji, a ta država podržava američka traženja. No, stižu i nesigurne glasine da sadašnji američki predsjednik Biden razmišlja o povlačenju optužnice!?

***

Položaj zviždača nigdje siguran i stabilan nije jer – „zvižduci“ se uvijek tiču nekoga tko ima moć i koristi je. I koji ne voli nazočnost javnosti u svom životu. 

Sigurnost zviždača u društvu ne dobiva se; kao i svaka sloboda, ona se osvaja komadić po komadić, kroz dugi proces razvoja razboritog društva, civilizacije homo sapiensa, od dominantno animalnog prema dominantno humanoj dimenziji.

Vjerujemo u razvoj civilizacije, u vrijeme kad neće više biti strogo čuvanih državnih tajni. 

Ali, tada ni zviždači neće postojati. Neće trebati. 

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2024. 

Julijana Assangea, najvećeg zviždača u svijetu – spašava i kolekcionar

Foto: David G Silvers, Cancillería del Ecuador - <a rel="nofollow" class="external free" href="https://www.flickr.com/photos/dgcomsoc/14933990406/">https://www.flickr.com/photos/dgcomsoc/14933990406/</a>, CC BY-SA 4.0, Link

Ruski umjetnik i disident Andrej Molodkin najavio je da će zapečatiti određeni broj remek-djela – uključujući Picassa, Rembranta i Worhola – u ogroman sef dizajniran tako da uništi slike kiselinom u slučaju da bude odlučeno (američki sud) da Julian Assange, najveći svjetski zviždač, provede ostatak života u zatvoru. Očekivano, poklonici umjetnosti su pobjesnili; jedan Guardianov kritičar opisao je akciju kao „patetično banalan štos za naša plitka vremena“.

(Autor: Slavoj Žižek, slovenski i internacionalni filozof, poznat po doprinosu na polju političke teorije, teorije filma i teorijske psihoanalize.)

Takve reakcije svjedoče o našim plitkim vremenima. Fokusirane su na neprimjerenost tzv „društvenih skandala“ (od Dadaizma do pojedinih „eko-vandala“), dok ignoriraju suštinu: sudbinu Assangea. Molodkin ne izvodi performans moderne umjetnosti, već pokušava spasiti ljudski život. Niti je u tome usamljen; iza osnivača Wikileaksa, stoji i velika zajednica umjetnika i intelektualaca, koje sve pokreće jedan duboki uvid: da li imamo pravo uživati u velikim umjetničkim djelima, ignorirajući život u kojima su nastala i život danas?

Gest Molodkina je herojski čin jer barbarstva ovog života čine vidljivim. Naravno, očajnički je i brutalan, ali šta ako je to jedini način da podignemo svijest o tome šta se događa u u najstrožem britanskom zatvoru Belmarsh? Stoga pravo pitanje glasi: zašto je Assange toliki trn u oku lupežima našeg političkog establišmenta? A odgovor je: zato što nije budala kao većina na kritičkoj ljevici.

U svom seminaru o etici psihoanalize, Lakan razlikuje dva tipa savremenog intelektualca, budalu i lupeža.1 Ukratko, desničarski intelektualac je lupež, konformista za kojeg je argument u prilog datom poretku samo njegovo postojanje, a koji ismijava ljevicu zbog njenih „utopijskih“ planova koji nužno vode u katastrofu. Nasuprot tome, ljevičarski intelektualac je budala, dvorska luda koja javno prikazuje laž postojećeg poretka, ali na način koji suspendira performativnu efikasnost njegova govora. Danas, nakon pada socijalizma, lupež je neokonzervativni zagovornik slobodnog tržišta koji nemilosrdno odbacuje svaki oblik društvene solidarnosti kao kontraproduktivni sentimentalizam, dok je ljevičar-budala postmoderni kritičar kulture, koji, predodređen svojim ludičkim procedurama da „podrije“ postojeći poredak, zapravo služi kao njegova dopuna.

… Naš zadatak je da otkrijemo kako da zakoračimo dalje. Marksova 11. teza o Fojerbahu je proklamira pogled na ulogu folozofije: „Filozofi su do sada samo različito tumačili ovaj svijet. Stvar je u tome da se on promijeni.“ 

Assange je upravo to uradio. Da skratim priču, Assange je naša Antigona, osuđen na status živog mrtvaca – izoliran u samici sa krajnje ograničenim kontaktima, bez osude ili makar zvanične optužbe. On samo čeka na izručenje, dok mu se omča oko vrata postupno, ali, izgleda, neumoljivo steže. Do konačnog izručenja Americi.

U slučaju Assangea, vrijeme radi za SAD i Veliku Britaniju: oni sebi mogu priuštiti čekanje, računajući na činjenicu da će javni interes jenjavati, naročito u svijetlu drugih globalnih kriza koje dominiraju našim medijima (ratovi u Ukrajini i Gazi, globalno klimatsko zagrijavanje, prijetnje umjetne inteligencije, i dr.). Ono što se događa zviždaču Assangeu sve više pada na rub pažnje, na margine mainstream medija: činjenica da godinama sjedi u samici u zatvoru Belmarsh postala je usputni dio naših života. Assange je tako žrtva nove, naše kolektivne, apolitične neutralnosti.

Assangea treba spominjati i isticati; kad god smo u iskušenju da hvalimo naša zapadna demokratska društva i njihova ljudska prava i slobode, ili kad god kritiziramo muslimansko, kinesko ili rusko ugnjetavanje. 

Assange nije onaj ljevičar-budala. 

Njegova sudbina je podsjetnik da je i naša sloboda ozbiljno ograničena. Assange je postaje žrtva nove kolektivne apolitične neutralnosti. Nije nam više stalo do njega; to što je u zatvoru sve češće nailazi na ravnodušnost.

…. „A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš?“ (Matej 7:3). Assange nas je naučio da osjetimo brvno u vlastitom oku. Točnije, naučio nas je da razaznamo skriveno suučesništvo između nas i našeg neprijatelja, da uočimo solidarnost i paralele između naših protivnika. Za naše dobro, ne smijemo dopustiti da Assange propadne u tamu nevidljivosti.

Možda i dalje mislite da je Molodkinova gesta pogrešna i kontraproduktivna? …

U redu, ali onda nemojte gubiti vreme analizirajući ga kao umjetničku gestu, već nađite efikasniji način da pomognete. U ovoj situaciji, nitko čiste savjesti nema pravo baviti se distanciranim estetskim sudovima – naša sudbina je u pitanju.

Slavoj Žižek, Ljubljana
Izvor i cjeloviti oblik članka „Assange nije budala“: Radionovigrad.hr; Pescanik.net

DOBRA HRVATSKA
Svibanj, 2024.

Novi skandal u ponašanju (nekih) građana Zagreba. Odgovorni radnici Čistoće u nemogućoj misiji!

Žalosni skandal dogodio se na uglu Selske i Horvaćanske u Zagrebu, na Dan žena, 8. ožujka, a sigurno se i danas događa sličan, negdje uz spremnike za otpad, na livadama, uz potoke, u šumici…

Svima je poznata ona velika zgrada na Knežiji, nasuprot Jadranskom mostu. Njezino pročelje ćete prvo ugledati na ulazu u Zagreb preko Jadranskog mosta. Tamo je 8. ožujka sve teklo ovako:

  • 12 sati – neki se manijak ispraznio: istovario gomilu svog otpada, smeća svih vrsta, na javni prostor – ravno pred 4 velika funkcionalna spremnika različitih boja.
  • 15,30 – dolazi ekipa Čistoće, kompletna – dva radnika, vozač, veliki kamion dizalica
  • 16,30 – radnik, čovjek u nekim 50-im godinama, pomno mete metlom asfalt, sve je vraćeno u uredno stanje
  • 17 sati – sve je spremno za novi nered, za dolazak nekog novog budalaša

On i njemu slični kao da ne znaju (Ne znaju! Ne haju!) za ozonske rupe, onečišćenja prirode i žalost majke Zemlje, troškove koje samo zbog njih podnose građani Zagreba.

Iako su manjina, nije ih malo. Sasvim dovoljno da nagrde „bijeli grad“, zaprljaju sve.

Društveni odgovor

Snimili smo sve ovo, ne bi li potakli još nekolicinu na djelovanje. Može li bilo koji napor i radnika i poslovodstva Čistoće u Zagrebu biti dovoljan da sanira posljedice djelovanja neodgovornog segmenta građana. Iza onih koji ne razdvajaju otpad, glomazni otpad ne odveze na raciklažna dvorišta, bacaju vrećice bilo gdje, kutije, plastiku, onako “preko glave“ pa kud padne, na travnjak, pločnik, živicu! A koji onda po kafićima i medijima plasiraju optužbe o neradu. Umjesto da se okrenu svojem neredu i neradu, građanskog neodgoju i manjku osjećaja i za samu ideju kulture stanovanja.

Za njima, takvima, radnici ZG Čistoće čiste, a unazad kojih pola godine, i metu pločnike i asfaltne pločnike.

I zašto se onda mi, ovo društvo, dvoumimo i natežemo – treba li u školama predavati i razgovarati o GRAĐANSKOM ODGOJU. Treba 100 puta! Da se uči buduće odrasle ljude stavljati smeće u vrećice! A tko će poučiti i osvijestiti nas, ove današnje odrasle, nema odgovora.

Foto: Ulica Gredice 147, dne 26. travnja 2024. / Goran Tudor

Odgovorni radnici Čistoće su u nemogućoj misiji?! Da li?
Ne baš, jer jednog dana će biti bolje. Sve ima svoje vrijeme. Za svaki napredak u društvu presudni su uvijek bili pojedinci i skupine, a ne mnoštvo.

Goran Tudor

DOBRA HRVATSKA,
Travanj, 2024

NAJČITANIJE