Zakon o pomorskom dobru sporan po KRITERIJU ODRŽIVOSTI? Građani ostaju „na suhom“, bez mnogih plaža i obala?

Objavio
Odgovorno
-

“100 % NAŠE MORE, PLAŽE I OBALE!”. U nizu mjesta Hrvatske tijekom siječnja i veljače 2023. održavaju se prosvjedi građana sa tim motom. Uz Građansku inicijativu Javno je dobro! okupile su mnoge inicijative i udruge iz niza mjesta Hrvatske, ponajviše otočnih i primorskih, kako bi upozorile javnost na opasne odredbe po kojima bi dosadašnje javno dobro –  plaže i obale – moglo preći (neprimjetno) u privatne ruke, tzv. koncesijama. Svaka uvala „koja sa nekim restoranom čini prirodnu cjelinu“ mogla bi na taj način praktično biti privatizirana, dana privatnoj osobi na XY godina korištenja. Građani podsjećaju javnost i političare da obala, kao i vode i zrak, zauvijek trebaju biti naši, zajednički. U javnoj komunikaciji ,dotle, vladajući predlagatelj izbjegava odgovoriti na takve i druge konkretne primjedbe, skrećući pozornost na manje bitne „pozitivne“ dijelove zakona. I zamjerajući građanima da su se pridružili političkim strankama u predizbornoj utakmici (usput kazano, taj „slogan“ u Hrvatskoj se tako često koristi, kao da cijeli osvojeni 4-godišnji mandat nije i period borbe za novo povjerenje).

Pratimo kakva se budućnost sprema.
Sudjeluj u pripremanju boljeg i dobrog.
Prati što se događa u društvu, kako se pripremaju zakoni, jer si odgovoran građanin! Kako se i koliko dosljedno zakoni provode? Za koga su zakoni obavezni, a tko je zaštićen i kome se pogoduje? 
Budimo odgovorni građani – potrudimo se, uložimo svoje vrijeme, angažman, tako da gradimo i ostavimo dobro društvo i lijepu domovinu našim malima i mladima, nasljednicima! Mi današnji odgovorni smo za nevolje ili blagodat sutrašnjih Zemljana. Budućnost mog djeteta određuje njegovo obrazovanje, sposobnosti i radišnost, ali jednako tako, ili više, i zakoni koji određuju društveni okvir u kojem će ono jednom živjeti!
Moramo i možemo.
Uredništvo odgovorno.hr

Inicijativa Javno je dobro, udruge okupljene u Zeleni Forum i mnogi drugi upozoravaju da prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML) na velika vrata uvodi privatizaciju javnog pomorskog dobra i omogućuje isključivanje javnosti iz korištenja pomorskog dobra koje je do sada bilo dobro opće uporabe. Apeliramo da se hitno zaustavi pretjerana eksploatacija pomorskog dobra jer ovakav nacrt Zakona za posljedicu imati nastavak trenda preizgrađenosti obale i pomorskog dobra kao i trenda nasipavanja pomorskog dobra koje nesporno uzrokuje nepovratnu štetu morskom okolišu i našem prirodnom krajobrazu.

Zahtijevamo hitno povlačenje prijedloga Zakona iz saborske procedure. Tražimo izradu novog Prijedloga ZPDLM koji će čuvati more i obalu, kojim će se osigurati 100% slobodan pristup svim plažama te kojim će se osigurati mehanizmi zaštite okoliša i garancija očuvanja pomorskog dobra kao općeg dobra!

Smatramo da će ovaj prijedlog Zakona o pomorskom dobru koji je, nažalost i unatoč mnogobrojnim primjedbama (njih 914) u e-savjetovanju, prošao Vladu i poslan u Sabor, promijeniti status pomorskog dobra!

Pomorsko dobro sad ima status općeg dobra, što znači da svima služi podjednako, ovim Zakonom gospodarski subjekti dobivaju mogućnost korištenja plaže i isključenja javnosti, tako da možemo ostati bez najvrjednijeg prostora kojeg imamo – naše obale!

Tim povodom, pozivamo građane na akcije koje će se održati diljem obale u subotu, 28. siječnja, točno u podne u Splitu, Puli te Braču, Visu, Makarskoj, Šolti, Opatiji, Malom Lošinju, kako bismo prenijeli našu poruku – More, plaže i obale su 100% naše!

Dana 2. veljače u 12:00 sati na Markovom trgu u Zagrebu saziva se građanski prosvjed, u suradnji s inicijativama i udrugama iz cijele Hrvatske, ponajviše iz obalnih i otočnih zajednica duž Jadrana, a u organizaciji Građanske inicijative Javno je dobro.

KAKO ĆE OVIM ZAKONOM POMORSKO DOBRO POSTATI PRIVATNI RESURS?

Prijedlog Zakona o pomorskom dobru sadrži niz manjkavosti koje mogu dovesti do ispunjenja dijametralno suprotnog cilja samog Zakona, a to je uništenje koncepta pomorskog dobra kao dobra opće uporabe koje mora biti na korist i odgovornost svih građana RH.

  1. Ignoriraju se obveze poštivanja principa zaštite okoliša

Upozoravamo na ignoriranje obveze poštivanja principa zaštite okoliša u cijelom predloženom tekstu prijedloga ovog akta, ali usudili bismo se reći i na konceptualnoj razini predlagatelja teksta. Ignorirati potrebu zaštite mora i obale, a isticati aspekte korištenja vraća nas unazad u povijest sigurnih 20, ako ne i više, godina. Nedopustivo je u trenutku kada sama RH donosi cijeli spektar strategija i inih planskih dokumenata koji nameću zeleni razvoj, održive principe i potiču nas da ozelenimo naše ideje, da jedan prijedlog zakonodavnog akta predviđa iskorištavanje najvećeg prirodnog resursa RH bez niti jednog mehanizma ili garancije očuvanja.

  1. Građani bi mogli biti isključeni sa 70% uređenih plaža. Privatni koncesionari – ugostiteljski i turistički objekti dobivaju pravo na plažu… 

Smatramo da bi u Zakonu trebalo nedvosmisleno zabraniti isključivanje javnosti iz korištenja pomorskog dobra. Ne želimo imati privatne hotelske i ugostiteljske plaže, kao što i ne želimo da se radi turističkih sadržaja omogućava nasipavanje, gradnja i isključivanje javnosti iz korištenja niti jednog dijela plaže!

Naime, sukladno prijedlogu Zakona građani bi mogli biti isključeni sa 70% uređenih plaža ispod hotelskih kompleksa, kampova i ugostiteljskih objekata. Znači li to da ćemo od sada imati plaže, kako bi Alan Ford rekao, za bogate, koje će imati oznaku “30% za građane i pse”?

Novi Zakon omogućit će da se uređene plaže u turističkim naseljima daju u koncesiju na zahtjev koncesionara, ako plaža čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu s jednom ugostiteljskom i smještajnom jedinicom u građevinskom području ugostiteljsko turističke namjene izvan naselja. Izvjesno je da će vlasnici hotelskih kompleksa i kampova, turističkih i ugostiteljskih objekata diljem hrvatske obale iskoristiti ovu za njih savršenu mogućnost! I zato inzistiramo da su plaže 100% naše, 100 slobodne za sve naše građane!

  1. Nasipavanje i dohrana se nedovoljno zakonski reguliraju

Nasipavanje mora i dohrane plaža uništavaju biljni i životinjski svijet u moru! Novim prijedlogom nasipavanje i dohrana napokon se zakonski reguliraju. Ipak, nedovoljno. Odredbe su sklone različitom tumačenju, a nasipavanje koje je zakonom nedopušteno, ipak se dozvoljava u mnogim različitim oblicima i bez dovoljno precizne regulacije i nadzora. Tražimo da se izričito zabrani nasipavanje/dohrane materijalom s primjesama zemlje! Tražimo da Zakon da prednost projektiranju plaža koje ne zahtijevaju kontinuirane dohrane! Tražimo da se nasipavanje tretira kao iznimno dopuštena radnja kada je nužno potrebno!

  1. Vlada Republike Hrvatske uvijek može dati ili preuzeti koncesiju neovisno o nadležnostima

Dodatnu zabrinutost izaziva članak koji propisuje da “ako je određeni projekt od interesa za Republiku Hrvatsku ili ako to ocijeni opravdanim, Vlada Republike Hrvatske uvijek može dati ili preuzeti koncesiju neovisno o nadležnostima”. Privatizacija javnih dobara i usluga karakteristična je za paket vrijednosti svake stranke na vlasti koja donosi zakon i zato ovakav prijedlog zakona ne čudi, potpuno je u skladu s dosadašnjim odnosom prema javnom dobru. Vidjeli smo kakve je učinke na društvo i ekonomiju imala dosadašnja privatizacija.

Uvažava li se glas građana? Predstavnici udruga za okoliš izolirani!

Koliko je zaštita okoliša marginalizirana govori i činjenica neuključivanja predstavnika okolišnih udruga u Radnu skupinu za izradu prijedloga novog Zakona. Ukoliko Sabor prihvati naš zahtjev i povuče prijedlog Zakona iz saborske procedure ustrajemo u traženju uključivanja predstavnica Zelenog foruma u Radnu skupinu za izradu novog prijedloga.

”Treba nam novi Zakon o pomorskom dobru koji čuva, a ne rasprodaje našu obalu i more!’”

Preuzeto: ZELENI FORUM

DOBRA HRVATSKA
Veljača, 2023.

Božićne jelke! Ne pokušavajte ih „ostaviti“ iza grma … barem ako živite u Parizu

Objavio
Odgovorno
-
Pariz recikliranje božićnih jelki
Ovakva sabirna mjesta vidjet ćete u većini pariških parkova

Stanovnici Pariza koji se pod okriljem mraka žele „diskretno“ riješiti svog starog božićnog drvca prijeti ozbiljna kazna: sramota među susjedima i ozbiljna novčana kazna … eura. „Jeftinije vam je slijediti jednostavne upute pariške gradske uprave gdje i kako pravilno odložiti staro božićno drvce“, izvješćuje francuska nacionalna televizija TF1.“ 

Podsjetimo, Parižanke i Parižani do 20. siječnja 2023. svoja božićna drvca mogu odložiti na 174 posebno određenih i označenih lokacija – najčešće u parkovima i na zelenim površinama, ravnomjerno raspoređenih na području cijelog grada. Također, božićna drvca mogu se odložiti i u pariškim reciklažnim dvorištima, a u određenim dijelovima grada, odlaganje je moguće i ispred višestambenih zgrada. Stara drvca preuzimaju čak i neki vrtni centri, posebno oni koji su ih mjesec dana i prodavali.

Važno je znati, i svi građani to znaju, da se stare jelke mogu preuzimati:

  • Isključivo na označenim lokacijama. 
  • Isključivo u određenim terminima.

Oni koji se ponašaju mimo pravila prijeti novčana kazna je do 150 eura.

Kako se mogu iskoristiti stara drvca 

Prikupljena drvca se u Parizu usitnjavaju na licu mjesta u oblik malča, u svrhu ponovnog upotrebljavanja za zaštitu biljaka u pariškim parkovima i na zelenim površinama.

Pariška gradska uprava navodi 

PREDNOSTI UREDNOG SAKUPLJANJA ISLUŽENIH JELKI U PARIZU

  • Sjeckano  drvo – malč – dobiven usitnjavanjem jelki vrlo je koristan oko stabala i po zelenim površinama jer na ekološki način smanjuje rast korova, ograničava isparavanje vode i potiče razvoj mikroorganizama koji poboljšavaju kvalitetu tla. 
  • Budući da se božićna drvca usitnjavaju izravno na lokacijama prikupljanja, ova se aktivnost odvija bez prijevoza i bez onečišćenja iz prometa.
  • Višak malčanog materijala odvozi se u prodajne centre i jeftino prodaje građanima 
  • Jelke se prikupljaju i u sklopu posebnih  inicijativa pa se, slično bečkom primjeru, dio „starih“ jelki koristi za ishranu koza.
  • Ukoliko je drvce kupljeno u tegli s korijenom, može se posaditi u svom vrtu ili predati komunalnim službama i rasadnicima koji će ga pravilno zbrinuti. 
  • Gađani se savjetuju kako na najbolji način mogu i sami iskoristiti i reciklirati stara božićna drvca. 

I u drugim e europskim gradovima se znaju pravila odlaganja

Božićna drvca odlažu se i prikupljaju na sličan način i u drugim francuskim gradovima. Marseille ima obilježenih 400 lokacija diljem grada i šireg metropolitanskog područja Aix-Marseille-Provence), kao i Lyon – na 198 lokacija i u 19 reciklažnih dvorišta

U Njemačkoj,  u Münchenu jelke se besplatno odlažu diljem gradu, sve do 3. veljače. Sve lokacije mogu se pronaći na online karti. Odlaganje je bilo moguće i u dvorištima nekih škola i u stambenim naseljima također imaju mogućnost 

Beč – označene lokacije za odlaganje božićnih jelki

U Beču se stara božićna drvca prikupljaju do 15. siječnja 2023. i to na čak 557 lokacija diljem grada. Nakon tog datuma primaju ih u  reciklažnim dvorištima. Svake se godine prikuplja sve veći broj božićnih drvaca. U nedalekom Grazu se božićna drvca mogu besplatno odložiti do 23. siječnja 2023. i to na 70 označenih lokacija Holdinga Graz. Prema službenim podacima svake 

Izvor – preneseno Ekovjesnik 

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2023.

www.odgovorno.hr
odgovorno@ odgovorno.hr

Uspješna godina: liderski CEMEX-ovi projekti održivosti i društvene odgovornosti u 2022.

Objavio
Odgovorno
-
Foto: Pelješki most - za most dug 2.404 metra i visok 55 metara Cemex je isporučivao cement, i to čak 95 posto cementa s nižim ugljičnim otiskom pod brendom Vertua. / CEMEX

„Budućnost na djelu“, Cemex-ova globalna strategija, usmjerena je na postizanje klimatskih i okolišnih ciljeva. Naša snažna želja da konkretno pridonesemo europskim planovima i globalnim sporazumima, da osvijestimo i uživamo u punoći osjećaja svoje misije – jer CEMEX Hrvatska poznata je nadaleko po stoljetnoj tradiciji proizvodnje najkvalitetnijih građevinskih materijala – realizira se i u pomaganju kupcima da i oni sami smanje svoj klimatski i okolišni otisak, koristeći suvremena, dakle održiva građevinska rješenja.

Jedan od ključnih naših prioriteta je vrhunsko korisničko iskustvo koje ostvarujemo u vidu kupcima prilagođenih usluga i niza materijala prilagođenih budućnosti – cemenata i betona s nižim ugljičnim otiskom ili potpuno bez njega.

Pod brendom Vertua CEMEX već sada nudi cemente proizvedene uz niže emisije CO2. 

Klimatska strategija

Uz ugljičnu neutralnost, prioritet je i energetska učinkovitost. Kompanija je zacrtala nekoliko bitnih ciljeva unutar strategije „Budućnost na djelu“ koje želi postići u nadolazećim godinama poput smanjenja specifičnih neto emisija CO2 za 55 posto u europskim operacijama do 2030., zatim ambiciju da do 2050. globalno isporuči ugljično neutralni beton te želju da dosegne cilj od 40 posto čiste električne energije korištene za proizvodnju cementa do 2030. godine. U tom procesu CEMEX koristi niz tehnologija koje su im već sada na raspolaganju, poput povećanja korištenja zamjena za klinker u konačnom proizvodu, snažnijeg korištenja dekarboniziranih sirovina u proizvodnji klinkera ili maksimiziranja korištenja čistih izvora energije, no radi se i na uvođenju nekih novih tehnologija, poput onih na bazi vodika.

Dekarbonizacija se postiže i ulaganjem u modernizaciju proizvodnje i energetsku učinkovitost, ali i brigom za okolišni otisak duž cijelog vrijednosnog lanca. 

Vrijedi istaknuti projekte podizanja energetske učinkovitosti pogona. Najznačajniji takav je trenutno u tijeku, a radi se o projektu povećanja energetske učinkovitosti i korištenja OIE u sustavu otprašivanja linije za proizvodnju klinkera u pogonu Sv. Juraj. Projekt je vrijedan gotovo 20 milijuna kuna od čega se 50 posto također financira sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj. U planu su i novi investicijski projekti usmjereni na podizanje energetske učinkovitosti, poput gradnje novih fotonaponskih sustava na krovovima unutar pogona. 

Projekti građeni niskougljičnim cementima – most, vjetroelektrane, hidroelektrane…

Godinu 2022. u Hrvatskoj obilježio je završetak gradnje Pelješkog mosta, koji je i za CEMEX bio važan projekt. Za most dug je 2.404 metra i visok 55 metara kompanija je isporučivala cement, i to čak 95 posto cementa s nižim ugljičnim otiskom pod brendom Vertua. Tri vrste CEMEX-ovog niskougljičnog cementa koristile su se u proizvodnji betona za ovaj projekt – a dvije čine 95 posto mosta.

CEMEX-ovi cementi iz obitelji niskougljičnih materijala ugrađuju se i u niz čitav novih energetskih projekata proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji. Tako se u proizvodnji betona za stope na koje će se montirati vjetroagregati dviju vjetroelektrana kraj Obrovca koristi CEMEX-ov niskougljični cement, kao i za vjetroelektranu Ivovik u Bosni i Hercegovini. Kompanija isporučuje niskougljični cement i za gradnju ključnog dijela hidroelektrane Dabar, prve od četiri hidroelektrane koje će biti izgrađene u projektu “Gornji horizonti” u istočnoj Hercegovini. 

Osim velikih građevinskih projekata, godinu su obilježili i suradnje na razvoju novih rješenja. Sredinom ožujka kao nositelj projekta, zajedno s Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, CEMEX je predstavio razvojni projekt usmjeren na rješavanje problema odvodnje odnosno upravljanja oborinskim vodama u urbanim sredinama. Rezultat će biti inovativna usluga projektiranja i izgradnje cjelovitog rješenja za sustave odvodnje s kolničkih i s drugih horizontalnih površina propusnim betonom.

Zdravlje i sigurnost na prvom mjestu –obuka vozača, nagrada „najsigurniji vozač“… za siguran promet

Zaštita zdravlja i sigurnosti na radu prvi je CEMEX-ov prioritet, a posebni se napori ulažu u sigurnost u prometu. Certificiranjem sustava upravljanja sigurnošću u cestovnom prometu prema standardu ISO 39001:2012 CEMEX Hrvatska je postao jedan od rijetkih proizvođača cementa i betona certificiran prema ovom standardu na zahtjevnom europskom tržištu. 

Kompanija posvećuje posebnu pozornost sigurnosti svih sudionika u prometu te provodi obuke sigurne vožnje koje moraju proći svi vozači ugovornih prijevoznika. Najbolje među gotovo 170 vozača kamiona iz 46 tvrtki partnera CEMEX svake godine i nagrađuje, trajno potičući upravo vožnju prema posebno određenim kriterijima sigurnosti.

Cemex - Sigurnost u prometu
Foto: Dvojica CEMEX-ovih zaposlenika su 2022. biciklima obišli Cemexove betonare u Zagrebu, Zadru i Kaštelima / Cemex

S ciljem promicanja zdravlja i sigurnosti u prometu, u 2022. dvojica CEMEX-ovih zaposlenika biciklima obišli naše betonare u Zagrebu, Zadru i  Kaštelima, kroz tri dana prešavši više od 450 kilometara. Inicijativa je uspjela – i privukla dosta javne pozornosti.. Bila je to izvrsna prilika za podizanje svijesti o tome koliko je važno sigurno kretanje prometu i svijest o svim drugim sudionicima prometa, kao i usvajanje ponašanja koja omogućavaju siguran rad u pogonima poput Visible Felt Leadership. Za ovaj projekt CEMEX je osvojio Veliku nagradu sigurnosti koju dodjeljuje Hrvatska udruga menadžera sigurnosti na godišnjoj konferenciji Hrvatski dani sigurnosti. 

Stvaranje izvrsnog radnog iskustva

Želeći pomoći svojim zaposlenicima da se lakše nose s rastućim troškovima života pod utjecajem inflacije, u jesen im je CEMEX isplatio svima jednokratnu naknadu od 4.000 kuna neto. To je samo jedna od dodatnih mjera koje nadopunjuju CEMEX-ov Kolektivni ugovor. On predviđa brojna materijalna prava i beneficije zaposlenicima poput božićnice, regresa, dopunskog osiguranja, jubilarnih nagrada, dara djeci, poklon bona te naknade za novorođeno dijete. Također, kompanija isplaćuje redovito svake godine motivirajuće bonuse svim zaposlenicima, a izračun i visina ovise o ukupnom financijskom rezultatu tvrtke te individualnoj ocjeni radnog učinka zaposlenika. Usto CEMEX ima i program mjesečnog nagrađivanja za iznimne rezultate rada usmjeren na motiviranje zaposlenika koji svojim angažmanom značajno doprinose poslovanju.  

Osiguranje visoke razine radnih uvjeta i beneficija za zaposlenike CEMEX potvrđuje i kao nositelj brojnih nagrada i certifikata. Najistaknutiji su certifikat Poslodavac Partner, standard Mamforce koji potvrđuje predanost poslodavaca stvaranju radnog okruženja jednakih prilika za muškarce i žene te certifikat Tvrtka – prijatelj zdravlja koji dodjeljuju Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za javno zdravstvo u okviru Nacionalnog programa „Živjeti zdravo“. 

Aktivni u zajednici

Cemex - Eko škole u berbi maslina
Foto: Eko škole u berbi maslina / Cemex

Posebno predan potpomaganju obrazovanja i znanosti, CEMEX je u 2022. dvadesetu godinu za redom potvrdio kumstvo nad OŠ Vjekoslava Paraća i don Lovre Katića iz Solina te OŠ kneza Mislava iz Kaštel Sućurca, lokalnim Eko školama. Kompanija tako podržava školske projekte usmjerene na očuvanje okoliša, kroz brojne aktivnosti poput terenske nastave u tvornici cementa, edukativne i kreativne radionice, ali i sudjelovanje u berbi maslina u rekultiviranom dijelu rudnika. 

Cemex - program stipendija
Foto: Krajem studenog u Solinu, CEMEX je svečano dodijelio 10 učeničkih i studentskih stipendija / Cemex

Ove je godine CEMEX pokrenuo i program dodjele stipendija učenicima i studentima. Natječaj je raspisan za dodjelu stipendija učenicima i studentima odabranih smjerova s prebivalištem u gradovima Kaštela, Solin te općini Klis, nastojeći na taj način doprinijeti obrazovanju i zapošljavanju mladih stručnjaka u zajednicama u kojima su odrasli. Na svečanosti održanoj krajem studenog u Solinu, CEMEX je dodijelio 10 učeničkih i studentskih stipendija ukupne vrijednosti 115.000 kuna.

CEMEX-ov poznati projekt Lintar, proizvodnja ekstra djevičanskog ekološkog maslinovog ulja iz maslinika zasađenih na bivšim eksploatacijskim poljima, u protekloj je godini zabilježio nove uspjehe. Od 2011. godine za maslinike koji broje oko 2.300 stabala se brine Poljoprivredno-braniteljska zadruga Lintar. 2022. godine zadruga je uz pomoć volontera ubrala nešto više od 7 tona maslina od kojih je dobiveno više od 1.100 litara ekološkog ekstra djevičanskog maslinovog ulja Lintar. Riječ je o rekordnoj proizvodnji, koju je do ove godine držala berba iz 2019. Ulje Lintar osvojilo je na 24. međunarodnoj manifestaciji uljara Noćnjak čak dvije zlatne medalje. Izvrsnu godinu za PBZ Lintar obilježio je i posjet delegacije Ministarstva poljoprivrede predvođene ministricom Marijom Vučković, čime je simbolično obilježen Dan planeta Zemlje. 

Cemex - Uređenje vrtića
Foto: Uređenje vrtića / Cemex

Kompanija i njezini zaposlenici posebno su aktivni u zajednicama pokrećući različite društveno korisne inicijative. Tako je CEMEX u 2022. donirao dječjem vrtiću Salona u Solinu ugradnju protukliznog dekorativnog betona s impregnacijom te sadnice listopadnih stabala za uređenje dvorišta, a članovi Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi Dalmacijacement – CEMEX organizirali su svoje tradicionalne akcije darivanja krvi te na taj način osigurali nove doze ove dragocjene tekućine. 

Martina Tadin
CEMEX Hrvatska d.d.

Dobra Hrvatska
siječanj, 2023.

Dan 27. siječnja je ušao u savjest čovječanstva: Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta

Objavio
Goran Tudor
-

Dan sjećanja na holokaust međunarodni je dan koji želi podsjetiti na sve žrtve holokausta, posebno nad Židovima, a koje je provodila nacistička Njemačka i njezini suradnici u razdoblju nacizma. Pored Židova, u holokaustu su tijekom II sv. rata stradali i drugi europski narodi, Poljaci, Romi, drugi Slaveni … 

  • Drugi svjetski rat ostavio je za sobom preko 53 milijuna žrtava (više civila).
  • Tijekom rata u sustavnom državnom progonu i genocidu do uništenja – holokaustu – stradalo je oko dvije trećine od devet milijuna Židova koji su ranije živjeli u kontinentalnoj Europi.
  • U holokaustu je stradalo i 5 milijuna pripadnika drugih naroda.
  • U holokaustu je stradalo 1,5 milijuna djece.
  • Holokaust se pored Njemačke, Poljske, sustavno provodio u nizu zemalja pa i u kvislinškoj NDH, u logorima Jasenovac, Slana, Jadovno i kod Gospića. 
  • Rasni zakon NDH stupio je na snagu odmah po ustanovljenju NDH u travnju, kojim je otvoren put likvidaciji Židova (primjer: U Izvješću nadređenima javlja se: „U Novoj Gradišci do srpnja 1941. židovsko pitanje je „riješeno“. Što znači da 700 Židova tamo više nema.)
  • Dan 27. siječnja, kada je 1945. godine Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj, Ujedinjeni narodi su 2005. godine proglasili danom sjećanja na sve žrtve holokausta.

(Napomena: Jedna šira definicija holokausta danas obuhvaća i ratne zatočenike, disidente i političke protivnike, mentalno i fizički bolesne, homoseksualce, Jehovine svjedoke, crnce te članove drugih manjinskih skupina – „niže rase“)

Spomen dan –  2005. odluka UN 

Rezoluciju o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta Generalna skupština UN-a je 2005. godine. Dan se obilježava i cijelom svijetu nizom mirovnih, edukativnih, kulturnih i političkih aktivnosti kojima se želi: 

  • odati još jednom počast žrtvama holokausta tijekom Drugog svjetskog rata, 
  • podizati svijest o prevenciji genocida i doprinosi ostvarenju ciljeva UN-ove 
  • sprječavati zaborav, negiranje i zanemarivanje bolne prošlosti holokausta 

Međunarodni dan sjećanja na holokaust podsjeća i na sve žrtve Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg je život izgubilo 53 milijuna ljudi, među kojima gotovo 31 milijun civila. Ukupan broj Židova, žrtava nacističkog progona, procjenjuje se na 4,2 do 5, 8 milijuna. U holokaustu su stradala mnoga djeca, preko 1,5 milijun.

Prema Esther Gitman, od 39.500 Židova na području Hrvatske i BiH, samo njih oko 9.500 je preživjelo holokaust.

Auschwitz, logor s ciničnim natpisom na ulazu: „Rad oslobađa“

Međunarodni dan obilježava se 27. siječnja, kao spomen na dan 1945., kad je Crvena armija Sovjetskog saveza oslobodila 7.500 preostalih zatvorenika, koje su za sobom ostavili nacisti u svom najvećem koncentracijskom logoru Auschwitz, u tadašnjem gradu Oświęcimu u Poljskoj. 

Auschwitz u ondašnjoj Poljskoj bio najveći sabirni i radni logor Trećeg Rajha. Zapovjednik logora Rudolf Höß je na suđenju u Nürnberškom procesu je prvo kazao da je u logoru stradalo 3 milijuna ljudi, da bi to ispravio potom na 1,1 milijun ljudi, koju brojku je kasnije ustvrdila i većina povjesničara (700.000 do 1.1 milijun). Većina žrtava ubijena je u plinskim komorama Ciklonom B, a dio izgladnjivanjem, prisilnim radom, manjkom higijene, pogubljenjima i medicinskim eksperimentima. Rudolf Höß  je osuđen na smrt i 1947. godine obješen pred ulazom u logor Auschwitz.

Yad Vashem – središnje svjetsko mjesto očuvanja sjećanja

Središnje svjetsko mjesto očuvanja sjećanja na žrtve holokausta danas je centar Yad Vashem u Jeruzalemu. Od 1953. godine Yad Vashem je i svjetski centar za dokumentaciju, istraživanje i edukaciju o holokaustu. Memorijalni centar Yad Vashem je ustanovi posebnu listu heroja pod nazivom PRAVEDNICI MEĐU NARODIMA, na koju se uvrštava osobe koje su tijekom holokausta spašavale Židove riskirajući svoj vlastiti život. Svatko tko je posjetio Yad Vashem, izašao je užasnut i ganut, kako se i meni i mojim prijateljima dogodilo 2019.

Opominjuća 75. obljetnica – aktivnosti protiv zaborava i negiranja 

Prije par godina obilježene je tužna okrugla godišnjica – 75. godišnjica oslobađanja nacističkog logora Auschwitz-Birkenau. Tema obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta bilo je geslo „75 godina nakon Auschwitza – obrazovanjem i sjećanjem na holokaust za postizanje globalne pravde“. Riječi koje ukazuje na potrebu univerzalne borbe protiv antisemitizma i svih ostalih oblika diskriminacije kako bi se osiguralo poštivanje ljudskih prava u cijelom svijetu.

U naše vrijeme, danas, tema holokausta je dodatno aktualna jer postoje sustavni pokušaji nekih skupina njegova umanjenja ili negiranja, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, a i prirodni ljudski zaborav pridonosi tome. Hrvatska je članica Međunarodnog saveza sjećanja na holokaust (IHRA), koji okuplja tridesetak država. Godine 2023. Hrvatska predsjeda IHRA-om; ova će se godina posvetiti upravo borbi protiv umanjenja i negiranja zločina u Drugom svjetskom ratu.

U Hrvatskoj se prigodnim aktivnostima, komemorativnim skupovima, tematskim predavanjima i drugim svake godine obilježava sjećanje na žrtve holokausta.

„Žrtve Holokausta trajni su nam podsjetnik i upozorenje na dimenzije zla koje mogu proizaći iz mržnje. Holokaust je strašno nasljeđe i naše povijesti. Imamo odgovornost da nikada ne zaboravimo i obvezu učiniti sve da se zločini nikad više ne ponove“, poručio je premijer na obilježavanju Dana sjećanja na holokaust 2022. Andrej Plenković.

Povodom obilježavanja Dana holokausta u Hrvatskoj 2023. 

Republika Hrvatska će u 2023. i 2024. godini predsjedati Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust (IHRA). Radi se o tijelu uspostavljenom 1998. godine, radi jačanja i promicanja obrazovanja, sjećanja i istraživanja o Holokaustu. IHRA se sastoji od 35 država članica i 10 država promatrača, a Hrvatska je pristupila Savezu 2005. godine. Kao članica IHRA-e, Hrvatska s ostalim članicama Saveza i organizacijama civilnog društva pridonosi širenju znanja, javnom djelovanju te razvoju standarda na području obrazovanja mladih naraštaja o strahotama i povijesnoj istini o holokaustu. Aktivnost Hrvatske kao predsjedavajuće IHRA, možete pratiti na stranicama Vlade RH.

U povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta koji se obilježava 27. siječnja i početka obilježavanja hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust – IHRA-om, Agencija za odgoj i obrazovanje uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja i drugih partnera organizira jubilarni dvadeseti državni stručni skup „Poučavanje i učenje o holokaustu i sprečavanju zločina protiv čovječnosti“.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holikausta prigoda je i za odavanje priznanja hrvatskim Pravednicima među narodima, koji su izložili vlastite živote kako bi spasili svoje sugrađane židovske vjere. Osječki intelektualac, odvjetnik, arhivist i povjesničar Kamilo Firinger (1893. – 1984.) u utorak, 24.01.2023., na svečanosti u Kulturnom centru u Osijeku, posmrtno je proglašen pravednikom među narodima Yad Vashema. Kamilo Firinger 130. je Hrvat “Pravednik među narodima”.

DOBRA HRVATSKA
GT&MT

Socijalno partnerstvo živi u sjaju najvećih društvenih dostignuća (uz Dan socijalnog partnerstva, kolumna Goran Tudor)

Objavio
Goran Tudor
-
socialno partnerstvo eu
Program rada europskih socijalnih partnera za godine 2019. – 2021.

Na naslovnicama digitalnih medija čitasmo ovih dana: „Svim našim socijalnim partnerima čestitamo Dan socijalnog partnerstva, 21. siječnja, uz izražavanje želje da daljnja zajednička suradnja, razmjena informacija, međusobno uvažavanje i povjerenje pridonese poboljšanju statusa zaposlenih u državnoj, lokalnoj i javnoj službi.“

Jer socijalno partnerstvo ima svoj Dan, koji – živi u nama i s nama – kojeg vrednujemo DANAS i kao iznimno povijesno dostignuće razvijenog svijeta.

  • Socijalno partnerstvo jedini je dugoročno održivi model u rješavanju gospodarskih i socijalnih pitanja. 
  • Socijalno partnerstvo, kao najviši oblik socijalnog dijaloga, podrazumijeva međusobno razumijevanje i uvažavanje, čime se socijalnim partnerima otvara široki prostor za sudjelovanje u konzultacijskom procesu.
  • Obilježavanje Dana socijalnog partnerstva doživljavamo kao poticaj kontinuiranom razvoju socijalnog partnerstva u Republici Hrvatskoj;  svaki dan u godini nešto ćemo uraditi i graditi  za to.
  • Neka tri socijalna partnera – sindikati, poslodavci i Vlada – razgovaraju i pregovaraju uspješno, u dobroj vjeri, predano i argumentirano, na dobrobit cijelog društva.
  • Budimo pravi partneri!, misijski je poklič za sva naša sadašnja i buduća zalaganja

***

Ako ste i ovih dana opet zamijetili samostalne ili zajedničke istupe HUP-a, sindikata ili državnih institucija o temama koje se tiču vitalnih interesa svih triju strana, i svakog od nas građana, dobro se sjetiti njihove ne male zadaće: partneri od različitog moraju napraviti zajedničko. 


Goran Tudor, autorski članak

RADNICI + POSLODAVAVCI + VLADA = OPTIMALNI REZULTAT ZA DRUŠTVO

Razgovor i pregovori ovih triju strana u društvu povijesna su tekovina i dostignuće. I razvijaju se kako se i društvo razvija, kroz vrijeme. Možda nam se danas, ponekad, njihovi pregovori doimaju tvrdo, u stilu „svatko grubo vuče na svoju stranu“. Očekivano, jer interesi mogu biti i individualni i grupni i općedruštveni, i subjektivno parcijalni i zajednički.

No, s druge strane, znamo, na primjer, za primjere hrvatskih poslodavaca kojima su radnici na visokom mjestu, kao i klijenti, za poslodavce koji se trude da njihove tvornice i uredi ne budu samo mjesto rada, već i ugodno mjesto življenja. (Na radnom mjestu provodimo pretežni dio života.) Poslodavce sa empatijom. I često susrećemo predane radnike, koji svoju tvrtku, ustanovu… osjećaju kao nešto vlastito, svoje, a ne tek kao ono nečije, tuđe (po pitanju vlasništva). Osjećaju organizaciju koju zajednički stvaraju. I znamo da se naše hrvatsko društvo u cjelini (pa i Vlada, Sabor…) zalaže za slično.

Socijalnu državu smatramo idealom kojem se teži, a koja se već i ostvaruje. Možemo brzati u kritici sami sebe, ali postojanje socijalne hrvatske države činjenica je; pogledajte, nisu li vrtići, bolnice, dostupnost obrazovanja, briga za starije i potrebite, razvoj obitelji, … naše pozitivne činjenice. Pokušajte zamisliti Zemljane koji ništa od toga nemaju, a mnogi u svijetu i nemaju. (U siromašnoj Nigeriji 2021-e, protiv covida dospio se cijepiti samo jedan od četiri liječnika; što je na sramotu i cijelom razvijenom bogatom svijetu, zemljama)

Živimo u vremenu koji uvažava i prizna različitosti interesa i promiče postupke približavanja i spajanja. U Hrvatskoj i Europi, jednako, i u dijelovima svijeta. 

Utemeljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća, Dana socijalnog partnerstva, i izgradnja hrvatske socijalne države, činjenice su koje ispunjavaju zadovoljstvom. 

Povijest nasilja

Vojska i policija i sudstvo… organizirani državni teror – stepenica koju su radnici  19. i 20.-og  stoljeća otrpjeli u borbi za svoja prava. Zahvalni smo im.

Ne zaboravimo, nema ni 100 godina da je američki industrijalac Henry Ford, utemeljitelj prve moderne automobilske industrije u svijetu – Ford Motors, u svojim tvornicama grubo branio, uz pomoć policije, osnivanje sindikata i iskazivanje radničkih interesa. Najvećoj većini ondašnjih industrijalca radnici bili su što i sirovina, oprema ili alat – nešto što sudjeluje i što se rauba u proizvodnom procesu. 

A pedesetak godina prije toga, američke žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila  javno su demonstrirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća za sebe i svoju djecu (djeca su počinjala raditi s 10 godina). Bilo je to 8. ožujka 1857. u New Yorku, a demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene ipak su osnovale  svoj sindikat dva mjeseca kasnije. U spomen na taj dan i na ideju dostojanstvenih radničkih prava, koja se danas iskazuje kao „Cilj održivog razvoja“ broj 8, Agende UN 2030, svakog 8. ožujka obilježavamo Međunarodni dan žena. 

HaymarketRiot-Harpers
Ilustracija: Harper’s Weekly – Poveznica

Međunarodni dan rada. Počelo je sa demonstracijama u Chicagu, svibnja 1886. godine, kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 pripadnika radničkog pokreta, ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulture i obrazovanja. Vlast je na demonstrante poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je demonstranata uhvaćeno, a peterica vođa je osuđena na smrt i trojica na dugogodišnju robiju.

Toliko o mučnoj povijesti čovječanstva na njegovu putu očovječenja… do ovoga današnjeg što slavimo –

Socijalni dijalog i socijalno partnerstvo

Nekad, prije 300, 200 ili 100 godina, i dijalog i partnerstvo su postojali–  ali samo i između kapitalista i države, a protiv radništva. 

Dobro je i ovom prilikom istaknuti kako sve ima POČETAK – PRIVREMENO TRAJANJE I ZAVRŠETAK, svaka epoha, ideja, organizacija, predmet, politički sustav, vlast i vladavima… I  svaka radost i svaka tuga nekad završavaju, jer sve je u neprestanoj mijeni – to zakon univerzuma.  

Ovo što danas uživamo, neki su krčili motikama, krvlju, i životima. Dugujemo mnogo onima koji su bili prije nas. Ono što mi danas gradimo, baštinit će najviše tek naredne generacije. Današnji rad i odluke, više određuju budućnost naših nasljednika nego nas sadašnjih. Meni osobno, veoma se sviđaju dva aforizma mudrog beogradskog radio-voditelja iz 70-ih , Dušana Radovića,. 

Prvi: „Ljudi su dobri. Vidite, stariji čovjek sadi stablo čije će plodove koristiti drugi, oni naredni ljudi.“ 

Drugi: „Da li bi ljudi mogli biti bolji? Da, samo nitko neće da počne prvi.“ 

No, ima onih koji su „prvi“, idealisti, pokretači.

Hrvatska za socijalno partnerstvo: DAN SOCIJALNOG PARTNERSTVA, svakog 21. siječnja 

Gospodarsko-socijalno vijeće predložilo je, a Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 12. listopada 2007. godine proglasio 21. siječnja „Danom socijalnog partnerstva“. Tog su dana 1994. godine Vlada RH, poslodavci i sindikati postigli dogovor o institucionalnom socijalnom dijalogu te je stupio na snagu „Osnovni tekst Sporazuma o osnivanju, nadležnosti i djelovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća“. Od tada je postignut značajan napredak u radu Gospodarsko-socijalnog vijeća i njegovih tijela.

Dan 21. siječnja 1994. smatra začetkom tripartitnog socijalnog dijaloga u samostalnoj Republici Hrvatskoj.

Socijalni dijalog i partnerstvo temelj su izgradnje demokratskog društva, a tripartitni socijalni dijalog važan je sastavni dio kulture dijaloga i međusobnog razumijevanja i uvažavanja.

Temeljno određenje socijalnog dijaloga: „komunikacijski alat“ za mirenje pluralizma interesa u uljuđenom društvu

Pojam socijalni dijalog odnosi se na rasprave, konzultacije, pregovore i zajedničke akcije koje uključuju organizacije koje predstavljaju dvije strane industrije (poslodavce i radnike). Socijalni dijalog se odvija u vidu dva glavna oblika:

  • bipartitni dijalog između poslodavaca i sindikalnih organizacija i
  • tripartitni dijalog koji dodatno uključuje i javne vlasti.

Neprijeporno je da socijalno partnerstvo može najučinkovitije doprinijeti socijalnoj ravnoteži društvenih interesa, minimalnoj društvenoj polarizaciji, ukidanju većih interesnih suprotnosti i poželjnom konsenzusu kao bitnim pretpostavkama ostvarivanja jasnih ciljeva i općeg napretka. Za Republiku Hrvatsku je od osobitog značaja razvoj i unapređenje ne samo socijalnog dijaloga, već istinskog socijalnog partnerstva kako bi zajedničkim naporima svih relevantnih čimbenika društva pridonosili vlastitom boljitku.

Reference:
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike:
O socijalnom partnerstvu i socijalnom dijalogu,
Samostalni sektor za socijalno partnerstvo 

Goran Tudor, urednik portala
Autor, predavač, poduzetnik, direktor M.E.P. d.o.o.

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2023. 

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Pravednici među narodima – tihi heroji čovječnosti protiv holokausta

Objavio
Odgovorno
-
yad-vashem

Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!

„Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!“ – misao iz svete židovske knjige Talmud, ugravirana je u medalju odlikovanja Pravednik među narodima.

U najmračnije doba ljudske povijesti, u jeku najstrašnijeg, Drugog svjetskog rata i zatiranja morala i ljudskosti, koji su doveli do genocida, oni su skupili hrabrost i ostali – ljudi. Bilo je to prije 80-ak godina, ali njihova čovječnost i danas zadivljuje punom snagom. Oni su Pravednici među narodima.

Kad se 17-godišnji Ivan Vranetić na biciklu vraćao s posla, naišao je na tri mršave, zapuštene i beskrajno umorne žene s malenom djevojčicom. Bila je ratna 1943. godina i Ivan je znao da mu žene u dronjcima mogu donijeti nevolje. Mogao je proći pokraj njih, okrenuti glavu. Ali nije. Zaustavio se i upitao ih odakle su. Otada do kraja rata u svojoj kući u Topuskom skrivao je majku, njezine dvije kćeri i unuku iz židovske obitelji Montiljo iz Sarajeva. Pomagao je i drugim Židovima, nalazio im smještaj, donosio hranu. Da su ga nacisti otkrili, ubili bi ga, a vjerojatno i cijelu njegovu obitelj. Nakon rata oženio se Ernom Montiljo i s njom skrasio u Izraelu. Pravednikom među narodima proglašen je 1970. godine.

Pravednici među narodima. Ivan je jedna od 27.362 osoba iz 51 zemlje svijeta (zaključno s 2019. godinom) koje su dobile priznanje Pravednik među narodima. Ti ljudi nisu pasivno promatrali što se događa njihovim sugrađanima, susjedima, kolegama s posla i iz škole ili posve nepoznatim ljudima samo zato što su Židovi. Nisu samo gledali kako Židove obilježavaju, dehumaniziraju, istjeruju iz domova, otimaju im imovinu, utovaruju u vlakove i kamione koji ih odvoze u logore iz kojih su se samo malobrojni vratili. Po cijenu vlastita života spašavali su Židove od nacističkih progona, deportacija i pogubljenja.
„Kad smo shvatili da su Židovi progonjeni, nitko nam nije trebao objašnjavati da je tim ljudima potrebna pomoć. Pružanje pomoći siromašnim i progonjenim ljudima nešto je što smo upili s majčinim mlijekom. Moto naše obitelji uvijek je bio i uvijek će biti – čast i dobročinstvo“, izjavio je 2002. još jedan hrvatski pravednik, Jakša Kalogjera, primajući medalju.

Drugi svjetski rat donio je istrebljenje gotovo čitavih naroda, razaranja neviđenih razmjera i nepojmljive zločine. Ali upamćen je i po tome što se slobodoumni svijet odupro tom bezumlju. Protiv sila zla borile su se organizirane vojske mnogih država, antifašistički pokreti otpora, ali i anonimni pojedinci. Upravo je suprotstavljanje zločinima tih samozatajnih junaka često bilo neprimijećeno. Možda bi tako i ostalo da Država Izrael i židovski narod nisu odlučili iskazati im zahvalnost i počast proglašavajući ih Pravednicima među narodima (Hasidei Umot Ha-Olam).

Memorijalni centar Yad Vashem. Odlukom izraelskog parlamenta Knesseta 1953. je osnovan Yad Vashem, memorijalni centar posvećen žrtvama Holokausta. Od 1963. Yad Vashem dodjeljuje počasnu titulu Pravednik među narodima ljudima koji nisu Židovi, a tijekom II. svjetskog rata riskirali su vlastiti život, slobodu i sigurnost za spas najmanje jednog Židova od smrti ili deportacije, i to bez ikakve materijalne naknade ili koristi. Titulu dodjeljuje posebno povjerenstvo na čelu sa sucem Vrhovnog suda, a dokazni postupak vrlo je temeljit. Isprva je za svakog pravednika na Gori sjećanja bilo zasađeno jedno stablo, no ponestalo je mjesta. Imena pravednika danas su uklesana u Zid časti u Vrtu pravednika u Yad Vashemu. Svaki pravednik dobiva posebno kovanu medalju i povelju te mu se dodjeljuje počasno izraelsko državljanstvo.

Pravednici potječu iz raznih naroda, religija i slojeva društva. Među njima ima sveučilišnih profesora i nepismenih seljaka, svećenika, liječnika, radnika. Ali svi su oni odvažni, plemeniti ljudi jakih moralnih načela, altruisti koji se nisu obazirali na opasnost kako bi pomogli progonjenim ljudima. Nije ih vodila ideja o herojskim djelima nego čovječnost. Unatoč strašnom teroru, oni su izabrali činiti dobro.

Hrvatska ima 130 pravednika, početkom 2023, dok je 2019 bilo 120. Raduje nas svako novo ime koje uđu u časnu listu pravednika među narodima. I iza svakoga stoji fascinantna priča o dobročinstvu. Naš vrhunski stolnotenisač, svjetski prvak i znanstvenik Žarko Dolinar s bratom Borisom spasio je brojne Židove, iskoristivši svoju popularnost i dobre veze da im nabavi lažne osobne dokumente. Darko Lončar imao je 12 godina kad je otac u kuću doveo kćer svog kolege, 18-godišnju Hellu Schlessinger. Ustaše su četiri puta upadali i pretresali kuću, a Darko se živo sjećao kako je s Hellom trčao kroz kukuruzište iza kuće bježeći od progona. Među pravednicima su i siromašna seoska obitelj Kumrić, svećenik Dragutin Jesih, redatelj Branko Bauer i njegov otac Čedomir, autor Hrvatske enciklopedije Mate Ujević, novinar Rudolf Roter, splitske časne sestre Cecilija i Karitas Jurin koje su među vrtićkom djecom skrivale i židovske mališane…

U Hrvatskoj je prije II. svjetskog rata živjelo 25.000 Židova. Ustaške i nacističke rasne zakone preživjelo ih je samo 3000.

Misija prepoznavanja pravednika nastavlja se i danas, 75 godina nakon Šoe, židovskog naziva za holokaust.

Zbog iskazanih vrlina plemenitosti i hrabrosti zavređuju trajno poštovanje i spomen čitavog čovječanstva.

DOBRA HRVATSKA / MDM
Siječanj, 2023.

Dobro je znati: Socijalni dijalog u Europskoj uniji, počeci, danas, kako sutra

Objavio
Odgovorno
-
European Social Dialogue - WORK PROGRAMME 2022 - 2024

Socijalni dijalog temeljni je dio europskog socijalnog modela koji socijalnim partnerima (predstavnicima poslodavaca i radnika) omogućuje da aktivno doprinose izradi europske socijalne politike i politike zapošljavanja, primjerice s pomoću sporazuma.

Pravna osnova – Članci od 151. do 156. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Ciljevi – Prema članku 151. UFEU-a, promicanje dijaloga između poslodavaca i radnika prepoznato je kao važan zajednički cilj EU-a i država članica. Cilj socijalnog dijaloga poboljšati je europsko upravljanje uključivanjem socijalnih partnera u donošenje i provedbu odluka.

RAZVOJ I POSTIGNUĆA SOCIJALNOG DIJALOGA U EU

U svojoj Rezoluciji o europskom semestru 2021., Parlament je predložio da se razmotre uvjeti pravednosti za poduzeća koja žele pristupiti javnim sredstvima te da se od njih traži da poštuju kolektivno pregovaranje i sudjelovanje ili suodlučivanje radnika u postupcima donošenja odluka u poduzećima.

A. Razvoj (dvostranog) socijalnog dijaloga na razini EU-a

Prema Ugovoru iz Rima iz 1957., jedna od zadaća Komisije promicati je blisku suradnju među državama članicama kada je riječ o pravu udruživanja i kolektivnom pregovaranju između poslodavaca i radnika. Međutim, ta je odredba provedena tek mnogo godina kasnije.

Godine 1985., na inicijativu predsjednika Komisije Jacquesa Delorsa, pokrenut je proces socijalnog dijaloga iz Val Duchessea, čiji je cilj bio u stvaranje unutarnjeg tržišta uključiti predstavnike socijalnih partnera: Europsku konfederaciju sindikata (ETUC), Uniju industrija Europske zajednice (UNICE) te Europski centar javnih poduzeća i poduzeća od općeg gospodarskog interesa (CEEP). Tijekom tog procesa donesene su brojne zajedničke izjave o zapošljavanju, obrazovanju, osposobljavanju te drugim socijalnim pitanjima.

Jedinstvenim europskim aktom iz 1986. (čl. 118.b) stvorena je pravna osnova za razvoj socijalnog dijaloga u cijeloj Zajednici te se počeo razvijati europski socijalni dijalog. Najprije je osnovan upravljački odbor koji je 1992. postao Odbor za socijalni dijalog – glavni forum za dvostrani socijalni dijalog na europskoj razini, koji se sastaje tri do četiri puta godišnje.

Godine 1991. UNICE (sada BusinessEurope), ETUC i CEEP (sada SGI Europe) donijeli su zajednički sporazum kojim se traži uvođenje obaveznog savjetovanja sa socijalnim partnerima pri pripremi zakonodavstva u području socijalnih pitanja te mogućnosti da socijalni partneri pregovaraju o okvirnim sporazumima na europskoj razini. Taj je zahtjev priznat u Sporazumu o socijalnoj politici priloženom Protokolu iz Maastrichta o socijalnoj politici, kojim su socijalni partneri dobili ustavno priznatu ulogu u europskom zakonodavnom postupku. Na nacionalnoj razini socijalnim je partnerima dana mogućnost provedbe direktiva s pomoću kolektivnih ugovora.

Sporazum o socijalnoj politici ugrađen je u Ugovor iz Amsterdama (1997.), čime je napokon uspostavljen jedinstveni okvir za socijalni dijalog unutar EU-a. Međusektorski rezultati tog procesa bili su okvirni sporazumi o roditeljskom dopustu (1995.), o radu na nepuno radno vrijeme (1997.) i o radu na određeno vrijeme (1999.), koji su provedeni direktivama Vijeća.

Ugovorom iz Lisabona (2009.) dodatno je naglašena uloga socijalnih partnera (članak 152. UFEU-a) i potreba za olakšavanjem dijaloga među socijalnim partnerima, uz poštovanje njihove autonomije i raznolikosti.

Nakon gospodarske i financijske krize iz 2008. povećao se pritisak na socijalni dijalog te je on dodatno oslabljen zbog decentralizacije, smanjivanja prostora za pregovore i državnih intervencija u području politike plaća. Komisija pod vodstvom Jean-Claudea Junckera prionula je na rješavanje tog problema. Na konferenciji na visokoj razini u ožujku 2015. najavljen je „novi početak socijalnog dijaloga”, a u lipnju 2016. socijalni partneri, Komisija i predsjedništvo Vijeća Europske unije potpisali su četverostrani sporazum kojim je ponovno potvrđena temeljna uloga europskog socijalnog dijaloga u postupku donošenja politika EU-a, među ostalim i u okviru europskog semestra.

Nadalje, europskim stupom socijalnih prava iz 2017. predviđa se, među ostalim, poštovanje autonomije i prava na kolektivno djelovanje socijalnih partnera te im se priznaje pravo da budu uključeni u oblikovanje i provedbu politika zapošljavanja i socijalnih politika, između ostalog i preko kolektivnih ugovora. Komisija pod vodstvom Ursule von der Leyen u više je navrata potvrdila svoju predanost socijalnom dijalogu u komunikacijama kao što su one o europskom zelenom planu i o jakoj socijalnoj Europi za pravednu tranziciju, zatim u godišnjoj strategiji održivog rasta i preporukama za pojedine zemlje te u ciljevima Mehanizma za oporavak i otpornost. U svibnju 2021. donesene su socijalna obveza iz Porta (koju su potpisali Komisija, Parlament i europski socijalni partneri) i Deklaracija Europskog vijeća iz Porta, čime je istaknuta ključna uloga socijalnog dijaloga. Komisija je u veljači 2021. objavila izvješće (Nahlesino izvješće) o jačanju socijalnog dijaloga, koje je uključeno u akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava predstavljen u ožujku 2021. Jedna od inicijativa u okviru akcijskog plana usmjerena je pak na kolektivno pregovaranje za samozaposlene osobe. Komisija je u prosincu 2021. predstavila nacrt smjernica u vezi s tim pitanjem te je provela javno savjetovanje.

Komisija je u svojem programu rada za 2022. najavila da će predstaviti komunikaciju o jačanju socijalnog dijaloga. Novija zakonodavna inicijativa u okviru europskog stupa socijalnih prava, Komisijin Prijedlog direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji, važna je jer se njome jača kolektivno pregovaranje u određivanju plaća te se od država članica u kojima je stopa kolektivnog pregovaranja manja od 70 % zahtijeva da izrade akcijski plan za promicanje kolektivnog pregovaranja. U privremenom dogovoru koji su Parlament i Vijeće postigli u lipnju 2022. taj je prag podignut na 80 %.

B. Postignuća socijalnog dijaloga na razini EU-a

Prema članku 154. UFEU-a, Komisija se mora savjetovati sa socijalnim partnerima prije nego što poduzme bilo kakve mjere u području socijalne politike. Socijalni partneri tada mogu odlučiti među sobom ispregovarati sporazum kojim bi se nadomjestila predviđena mjera. Za pregovore imaju rok od devet mjeseci, nakon čega mogu:

  1. sklopiti sporazum i zajednički zahtijevati od Komisije da podnese prijedlog provedbene odluke Vijeća; ili
  2. sklopiti sporazum i provesti ga u skladu s vlastitim specifičnim postupcima i praksama te onima državama članicama („dobrovoljni” ili, kasnije, „autonomni” sporazumi); ili
  3. odlučiti da ne mogu postići sporazum, a u tom slučaju Komisija nastavlja s radom na predmetnom prijedlogu.

Člankom 153. UFEU-a također se državama članicama daje mogućnost da socijalnim partnerima povjere provedbu odluke Vijeća o kolektivnom ugovoru potpisanom na europskoj razini.

Od 1998., nakon Odluke Komisije 98/500/EZ, snažno se razvija i sektorski socijalni dijalog. Za glavna gospodarska područja osnovano je nekoliko odbora koji su polučili vrijedne rezultate. Tri europska sporazuma o organizaciji radnog vremena pomoraca (1998.), o organizaciji radnog vremena mobilnih radnika u civilnom zrakoplovstvu (2000.) i o određenim vidovima radnih uvjeta mobilnih radnika upućenih u interoperabilne prekogranične službe u željezničkom sektoru (2005.) sklopljena su i provedena s pomoću odluka Vijeća. Sporazum o zaštiti zdravlja radnika pravilnim rukovanjem i uporabom kristalnog silicijevog dioksida i proizvoda koji ga sadržavaju, potpisan u travnju 2006., bio je prvi višesektorski sporazum. Nakon njega uslijedili su drugi sektorski sporazumi provedeni s pomoću direktiva Vijeća: sporazum o nekim vidovima organizacije radnog vremena u plovidbi unutarnjim vodnim putovima (Direktiva Vijeća 2014/112/EU), sporazum o zaštiti radnika od ozljeda i infekcija uzrokovanih oštrim medicinskim predmetima (Direktiva Vijeća 2010/32/EU), sporazum u sektoru morskog ribarstva (Direktiva Vijeća 2017/159) i sporazum između socijalnih partnera u sektoru pomorskog prometa (Direktiva Vijeća (EU) 2018/131).

Međutim, za druge sporazume Komisija je odlučila da neće predložiti odluku Vijeća.

U travnju 2012. socijalni partneri u frizerskom sektoru sklopili su sporazum o zdravstvenim i sigurnosnim smjernicama za frizere te zatražili provedbenu odluku Vijeća, ali su se neke države članice usprotivile. Frizerski je sektor u lipnju 2016. potpisao novi europski okvirni sporazum o zdravlju i sigurnosti na radu te ponovno zatražio provedbu s pomoću odluke Vijeća. Komisija je odlučila provesti proporcionalnu procjenu učinka prije nego što podnese prijedlog za odluku Vijeća. U otvorenom pismu predsjedniku Junckeru od 21. studenoga 2016. socijalni partneri izrazili su negodovanje u pogledu korištenja postupka procjene učinka za opravdanje odluke da se sporazum ne uputi Vijeću. Početkom 2018. Komisija je obavijestila socijalne partnere da neće predložiti odluku Vijeća te da će umjesto toga podržati autonomnu provedbu sporazuma s pomoću akcijskog plana. U prosincu 2019. socijalni partneri i Komisija donijeli su niz zajednički dogovorenih aktivnosti za potporu autonomnoj provedbi sporazuma.

Dana 5. ožujka 2018. Komisija je obavijestila socijalne partnere na razini središnje države da neće Vijeću predložiti provedbu njihova sporazuma iz 2015. o pravima na informiranje i savjetovanje u obliku direktive (2.3.6). Nakon pravnih postupaka koje je poduzela Europska federacija sindikata javnih službi (EPSU) Sud Europske unije donio je 24. listopada 2019. odluku da je Komisija, u skladu sa svojim pravom inicijative, imala pravo odlučiti hoće li sporazumi sa socijalnim partnerima biti pravno obvezujući u svim državama članicama EU-a. EPSU je podnio žalbu, no ona je odbijena u rujnu 2021.

U skladu s drugom mogućnosti spomenutom ranije u tekstu, sporazum o radu na daljinu iz 2002. prvi je sporazum koji je proveden kao „autonomni sporazum”. Nakon toga uslijedili su drugi autonomni sporazumi o stresu povezanom s radom (2004.), europskoj dozvoli za vozače koji izvršavaju prekogranične interoperabilne usluge (2004.), uznemiravanju i nasilju na radnome mjestu (2007.), uključivim tržištima rada (2010.), aktivnom starenju i međugeneracijskom pristupu (2017.) te digitalizaciji (2020.).

U velikom broju slučajeva socijalni partneri nisu mogli postići sporazum. Primjerice, pregovori o okvirnom sporazumu o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje završili su neuspjehom u svibnju 2001. Stoga je Komisija u ožujku 2002. predložila direktivu na temelju konsenzusa postignutog između socijalnih partnera te 2008. donijela odgovarajuću Direktivu o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (Direktiva 2008/104/EZ). Isto tako, nakon što su socijalni partneri izrazili nespremnost da se uključe u pregovore, Komisija je 2004. predložila reviziju Direktive o radnom vremenu (Direktiva 2003/88/EZ). Parlament, Komisija i Vijeće nisu uspjeli 2009. postići sporazum, a jednogodišnji pregovori između europskih socijalnih partnera također su se neuspješno okončali u prosincu 2012. zbog velikih razilaženja oko rada po pozivu. Komisija je 2013. nastavila postupak preispitivanja i procjene utjecaja, pri čemu je 2015. provela javno savjetovanje, a 2017. objavila izvješće o provedbi kao i interpretativnu komunikaciju. Otada su neki aspekti relevantni za radno vrijeme uključeni u druge zakonodavne akte, primjerice Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, Direktivu o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima te izmijenjenu Uredbu o vremenima vožnje.

C. Trostrani socijalni dijalog

Od samog začetka europske integracije smatralo se važnim da se u izradu europskog zakonodavstva uključe gospodarski i socijalni dionici. Dokaz su toga Savjetodavni odbor za ugljen i čelik te Europski gospodarski i socijalni odbor. Trostrani socijalni samit za rast i zapošljavanje od 2003. okuplja visoke predstavnike aktualnog predsjedništva Vijeća EU-a, dvaju sljedećih predsjedništva, Komisije i socijalnih partnera s ciljem olakšavanja tekućeg savjetovanja. Sastaje se dvaput godišnje prije proljetnih i jesenskih zasjedanja Europskog vijeća.

Uloga Europskog parlamenta

Parlament smatra da je socijalni dijalog ključan element u tradicijama država članica. Odbor Parlamenta za zapošljavanje i socijalna pitanja često poziva socijalne partnere na razini EU-a da predstave svoja stajališta. Ugovorom iz Lisabona uvedeno je pravo Parlamenta da bude obaviješten o provedbi kolektivnih ugovora sklopljenih na razini Unije (članak 155. UFEU-a) te o inicijativama Komisije za poticanje suradnje među državama članicama (članak 156. UFEU-a), uključujući pitanja povezana s pravom udruživanja i kolektivnog pregovaranja.

U svojoj Rezoluciji od 13. ožujka 2014. o zapošljavanju i socijalnim aspektima uloge i djelovanja Trojke i ponovno u Rezoluciji od 15. veljače 2017. o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2017. Parlament je pozvao na jačanje uloge socijalnih partnera u novom procesu gospodarskog upravljanja. U istom je tonu u Rezoluciji od 19. travnja 2018. o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica pozvao Komisiju i države članice da konkretnije podrže istinski socijalni dijalog i učine više od pukog savjetovanja. Parlament je 16. travnja 2019. u svojoj Rezoluciji o novoj direktivi o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima i Rezoluciji o Prijedlogu o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad ponovio da bi uvijek trebalo poštovati autonomiju socijalnih partnera, njihovu sposobnost djelovanja kao predstavnika radnika i poslodavaca te raznolikost nacionalnih sustava odnosa unutar industrija. Parlament je i nedavno, u svojoj Rezoluciji o demokraciji na radnom mjestu od 16. prosinca, podsjetio na temeljnu ulogu socijalnih partnera i socijalnog dijaloga. U toj rezoluciji Parlament poziva Komisiju i države članice da se, zajedno sa socijalnim partnerima, obvežu postići 90 % pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima do 2030.

Nakon izbijanja krize prouzročene bolešću COVID-19 Parlament je naglasio da je za uspješno provođenje Plana oporavka EU-a nužan odgovarajući socijalni dijalog na svim razinama (Rezolucija od 22. listopada 2020. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja u 2020. i Rezolucija od 11. ožujka 2021. o europskom semestru za koordinaciju ekonomskih politika). U tim rezolucijama istaknuto je da su socijalni dijalog i kolektivni pregovori ključni instrumenti koji poslodavcima i sindikatima služe za određivanje pravedne plaće i radnih uvjeta te da se snažnim sustavima kolektivnog pregovaranja povećava otpornost država članica u vrijeme gospodarske krize. Parlament je također ponovno pozvao da se pruži podrška za izgradnju kapaciteta socijalnih partnera i njihovo uključivanje u europski semestar te je zatražio da se u preporuke po državama članicama u budućnosti uvrsti ishod u pogledu uključenosti socijalnih partnera u mehanizme određivanja plaća. 

U svojoj Rezoluciji o europskom semestru 2021., Parlament je predložio da se razmotre uvjeti pravednosti za poduzeća koja žele pristupiti javnim sredstvima te da se od njih traži da poštuju kolektivno pregovaranje i sudjelovanje ili suodlučivanje radnika u postupcima donošenja odluka u poduzećima.

 Aoife Kennedy / Sara Danesi
Izvor: Europski parlament

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2023.

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Uspješna godina i svih 55 godina: Regeneracija slavi održivu proizvodnju tepiha

Objavio
Odgovorno
-
Regeneracija - ReGALERIJA
Regeneracija - ReGALERIJA

U Regeneraciji i Zaboku obilježava se 55 godišnjica proizvodnje prirodnih tepiha u tom kraju. U mislima zaposlenika i vodstva to se oduvijek drži nečim važnim. U 55 godina te proizvodnje utkana je i povijest, kultura, održivost, želja da se očuva i unaprijedi ono dobro, kažu „narodno“, vrijedno svim naraštajima. I ovo današnje izdvajanje biznisa tepiha u novu tvrtku, reGALERIJU, kćer u vlasništvu Regeneracije, kroz tu se prizmu treba promatrati. I svijest da ovakav tip proizvodnje izravno pridonosi ciljevima održivog razvoja UN-a do 2030.

Velikih 55 godina proizvodnje prirodnih tepiha u Zaboku

Kao dio šire strateške transformacije matičnog društva te prostornog, proizvodnog i tržišnog restrukturiranja, biznis tepiha izdvojen je iz Regeneracije d.o.o. i osnovana je tvrtka reGALERIJA tepisi i tapiserije d.o.o. Nova tvrtka nasljednik je znanja, iskustva, tradicije te svih autorskih i drugih prava akumuliranih od 1967. godine, kada je u Zaboku započela proizvodnja tepiha.

Osim novog imena, tvrtka odnedavno djeluje u novom prostoru. Izradu visokovrijednih tepiha, tapiserija i umjetničkih instalacija podigli smo time na još višu razinu. Uz to, a težeći da ukupno budemo bolji nego smo bili, opredijelili smo se za naglašeniju usmjerenost na klijenta, na dinamičnost, fleksibilnost i puni servis kojim opslužujemo svakog pojedinca.

Tepisi su se u Zaboku počeli proizvoditi, daleke 1967. godine. Onu izvornu tehnologiju i profesionalno znanje ručne izrade tepiha njegovali smo i sa čuvali sve do danas – od vremena kad se proizvodnja odvijala u tadašnjoj Zagorskoj industriji vunenih tkanina (ZIVT), pa nešto kasnije kroz tvrtku Zivtex, da bi se naposljetku skrasila u okrilju Regeneracije. 

Kroz svih 55 godina ove djelatnosti postojala je uska suradnja između proizvođača s poznatim domaćim i inozemnim umjetnicima, arhitektima i dizajnerima različitih profila. S ponosom možemo reći, da je taj odnos iznjedrio trajne umjetničke, u širem smislu kulturološke vrijednosti, kojima su obogaćeni mnogi prostori diljem Hrvatske i inozemstva.

Od samih početaka s kraja šezdesetih pa sve do kraja osamdesetih godina, svoja djela su prenosili u medij vune i tehniku ručnog „taftinga“ značajni umjetnici hrvatskog i svjetskog glasa, među kojima su i

Jagoda Buić, Frane Delale, Raoul Goldoni, Joža Horvat, Marijan Kocković, Mijo Kovačić, Ferdinard Kulmer, Ivan Lacković Croata, Lujo Lozica, Boris Mardešić, Cvijetka Miloš, Edo  i Goranka Murtić, Frane Paro, Dimitrije Popović, Ivan Rabuzin, Ivan Večenaj, Mladen Veže i drugi. 

Kad bi mogli sva ta djela jednom sakupiti, bio bi to veliki muzej suvremene hrvatske likovne umjetnosti na mediju tepiha i tepiserije.

Vuna i tradicionalna izrada potvrđuju svoj svevremenski doprinos održivosti 

Rukovodeći se globalnim ciljevima održivog razvoja, posebice ciljem broj 12. Agende 30 Ujedinjenih naroda, koji govori o „Održivoj potrošnji i održivoj proizvodnji“, vuna je, uz aplikacije lana jedini materijal koji se u reGALERIJI koristi za proizvodnju tepiha i tapiserija. Logičan i optimalan poslovni izbor osigurava ravnotežu po pitanju cijene, kvalitete te utjecaja na okoliš.

DOBAR „STARI“ TEPIH U VAŠEM DOMU UVIJEK MODERAN

Da li ste se ikad sjetili toga da je tradicionalni tepih, kakav odavna poznaju ti naši krajevi, zapravo iznimno suvremen, svevremen proizvod – održiv u smislu najpotpunijih ekoloških zahtjeva današnjice? Mislimo na tepih naše tradicije, izrađen iz prirodnih materijala (vuna i lan, najčešće), koji se odlikuje iznimnom trajnošću i dugim životnom ciklusu proizvoda. Na tepih koji se nekad čuvao i prenosio na pokoljenja kao obiteljska srebrnina. Mogli bi se u ekološkom duhu sada podsjetiti i na one tzv. usputne tepihe, manje prostirke, koje su se radile od otpadnih traka starog tekstila (reuse, znači osmisliti nov proizvod od nečeg starog, isluženog) 
Čuvajte svoj tepih, njegujte ga, ekonomično je! Tko danas ima u svom domu takav tepih neka ga se lako ne odriče (ne baca), jer će svaku komercijalnu zamjenu u nedalekoj budućnosti morati zamijeniti. Zamjenu koja uključuje nešto sintetičko, plastično, možda gumirano, svakako neekološko. Čiji je ciklus višestruko kraći; sve onako kako se to ogleda na planu tzv. brze mode kod odjeće i obuće. Neekološku zamjenu zbog kojih će netko (obično se misli da to treba biti država) morati stalno iznalaziti nova i nova odlagalište ili smišljati iznimno skupe postupke reciklaže.

regeneracija_recyclingKao prirodni materijal i kao obnovljivi izvor sirovine, vuna posjeduje, sama po sebi, izrazito jaku ekološku notu, a odlikuje se i posebnim svojstvima koja u širem smislu čovjeku i društvu donose niz prednosti: utjecaj na zdravlje čovjeka, manje troškove energije, mogućnost recikliranja i dr. Što je možda i najvažnije, materijal s ovakvim osobinama potiče obrasce poslovanja i ponašanja koja bi svima u dobavljačkom lancu trebala biti prioritet, uvažavajući okoliš kao kriterij kojem nema alternative.

Ako to promatramo sa strane uvažavanja koncepta „životnog ciklusa proizvoda i usluga“ (life cycle aproach) koji je usko povezan s okolišnim otiskom, postajemo svjesni svih dobrobiti koje određuju naš današnji izbor, odnosno način na koji ćemo koristiti resurse. Vuna je kvalitetno, po svojoj građi čvrsto i elastično vlakno koje osigurava da tepih proizveden iz nje bude dugotrajan; svjedoče tome mnogi primjeri korištenja u brojnim objektima i kontakti s privatnim kupcima koji potvrđuju: naše tepihe imaju i više od 50 godina, što znači još od početaka ZIVT-a .

ReGALERIJA danas, u skladu sa zajednicom i društvom

U sklopu novog prostora za izradu tepiha, koji po nekim svojim karakteristikama i koncepta „hand made-a“ poprima i obilježja „craft“ proizvodnje, otvoren je i prodajno-izložbeni prostor u kojem se 3-4 puta godišnje, uz puni „support“ reGALERIJE, održavaju izložbe autora s kojima surađujemo u segmentu izrade tepiha i tapiserija. Tvrtka dosljedno podržava suradnju s umjetnicima,  s kojima su naši tehnolozi i tkalje, u zajedništvu, stvorili trajne kulturne vrijednosti; i velika nam je želja sve to njegovati i u budućnosti.

regalerija

Kao tvrtka koja svoje poslovanje temelji na načelima društvene odgovornosti, u tom smislu dajemo doprinos kulturi grada u kojem djelujemo i živimo, a što ćemo u skladu s našim mogućnostima, činiti i u budućnosti.

Ono što također nudimo svim našim klijentima i posjetiteljima je jedinstveni doživljaj upoznavanja s procesom kreativnog stvaranja proizvoda, od dizajn studija, preko procesa bojanja u vlastitoj bojadisaoni, ručnog taftinga i završne dorade tepiha uz mogućnost razgledavanja trenutnog postava izložbe. 

Ponos oduvijek, ponos koji će trajati 

Na kraju svega, malo je reći da smo ponosni na ovih 55 godina proizvodnje nečega što na nadilazi kategoriju proizvoda kao takvog. Jer, osim što su po definiciji proizvodi, oni su i trajne kulturološke vrijednosti u koje su utkana imena velikih umjetnika, umijeće naših majstora i drugih koji su sudjelovali u realizaciji Regeneracijinih tepiha. 

Utkana je unj i naša velika ljubav prema onome što radimo.

Goran Mikac, direktor marketinga
Regeneracija, Zabok

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2023

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

 

Kakva je losos hrana? Tvrdi se da održivi uzgoj lososa ne postoji.

Objavio
Odgovorno
-
losos
Foto: Barbara Jackson / Pixabay

“Farme lososa učinile su ogromnu štetu ribljim zalihama i okolišu. Losos koji jedemo nije iz prirodnih izvora, nije ni održivo uzgojen, a novi problem su višestruke posljedice toga po okoliš “, upozorio je Jeremy Paxman te pozvao ovu industriju na bolju i veću zaštitu divljih životinja.

Ovaj televizijski novinar i autor te strastveni ribič ističe kako su promašene izjave proizvođača i ribara o tome kako losos stiže na stolove potrošača „svjež i iz divljih mora“. Stvarnost je itekako drugačija – većina lososa uzgojena je u skučenim, zamućenim i prljavim kavezima u priobalnom moru. 

“Iako potrošači imaju lažan dojam da je njihov losos ulovljen u divljini, losos odavno nije ni čist ni zdrav, i ta priča ne stoji, i proizvod je PR kampanja”, upozorava Paxman u navodima telegraph. U naravi, uzgajališta lososa su kavezi, svaki veličine 40 metara u kojem živi oko 70.000 riba.

Trenutačno se na zapadnoj obali Škotske nalazi 250 uzgajališta lososa.

No, što je tih uzgajališta više, smanjuje se i količina okolišnog prirodnog lososa na tom području. Bilježi se sve veća šteta na prirodnom okolišu“

Kako?

Kavezi prenatrpani ribom – prijetnja okolnoj prirodnoj ribi!

Riblji kavezi uglavnom su smješteni u blizini obale, lako im se prilazi i u proizvodnji opslužuje, ali su prenatrpani ribom. Hrani ih se umjetno proizvedenom hranom, obilno, da bi što prije izrasla do konzumne težine. Ovako smještene ribe, ali i oni ostaci koji zaostaju iza ulova i čišćenja ribe, privlače morske uši koje „kolateralno“ ugrožavaju i susjednu divlju ribu, lososa posebno, i to u vrijeme migriranja te ribe iz otvorenog mora u rijeke. Uši grizu ribu za peraje, uzrokuju infekcije, narušava se zdravlje i ugrožava prirodni opstanak prirodnog lososa, ali i druge ribe.

Nekada su ga jeli samo bogataši

losos na tanjuru
Foto: Robson veneziani / Pixabay

“Prije samo nekoliko desetljeća, losos iz Atlantika mogli su si priuštiti samo bogataši i oni koji se druže s njima. Tada losos nije bio sveprisutan, niti nagomilan u hladnjacima supermarketa ili na svatovskim pladnjevima i nagradnim večerama”, prisjeća se Paxman. Losos je danas kao hrana postao svedostupan, potražnja raste, krajnji potrošači nisu educirani o kvaliteti ribe i održivosti proizvodnje.

Izvor ističe kako su se zbog sve veće potražnje za ovom ribom, uzgajivači grade nove kapacitete, industrija raste. No, težnja rastu i profitu, proizvođači se počinju igrati s okolinom – ugrožavaju okoliš i staništa drugim ribama, ostalim životinjama. I na kraju, konačni obračun za sve to snosi ukupno čovječanstvo.  

Do 2015. škotska industrija lososa imala je godišnju proizvodnju od oko 180.000 tona, a do 2030. godine nada se dvostrukoj proizvodnji.

***

Ako ovakav losos nije najzdravija hrana, ako današnja komercijalna proizvodnja nije ekološka, treba li ga i dalje toliko nabavljati i konzumirati, pitaju se građani koji su situaciju prepoznali. I to je najbolji odgovor i doprinos obrani održivosti na temu – losos.

Reference: Agroklub 

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2023.

www.odgovorno.hr
odgovorno@odgovorno.hr

Serijal „Pogledaj ambalažu“: FRANCK ima Strategiju održivog razvoja ambalažnih materijala, Sustav upravljanja zaštitom okoliša …

Objavio
Odgovorno
-
Franck pogoni
Foto: Obilazak tvornice Franck / Goran Stanzl - PIXSELL

U važnoj 2020. godini Franck je usvojio Strategiju razvoja ambalažnih materijala, čiji je cilj povećanje ekološki prihvatljive ambalaže, proizvodnja ekološko prihvatljivog asortimana, smanjenja ambalažnog otpada te smanjenja ugljičnog otiska i dr.. Strategija će se po potrebi prilagođavati uslijed više faktora: dulje vrijeme izrade uzoraka reciklabilnih materijala, teška dostupnost komercijaliziranih reciklabilnih rješenja za kavu i instant-mješavine, visoki troškovi prilagodbe postojećih strojeva na nove materijale te dulje vrijeme potrebno za potvrdu reciklabilne ambalaže (praćenjem stabiliteta kroz cijeli vijek trajanja proizvoda).

Proizvodnja se sve više usmjerava na korištenje ekološki prihvatljive ambalaže. Stanjivanjem stretch folije, limenki, folije i dr. ostvaruje se višestruka izravna korist za tvrtku i zajednicu: smanjenje troškova dobave sirovine i proizvodnje, manja količina ambalažnog otpada nakon upotrebe proizvoda… 

U 2021., optimizacijom ambalaže Franck je utrošio 21 % manje željeza nego u 2020., među ostalim i stanjivanjem limenki za espresso od 3 kg. 

Troši se 49 % manje stretch folije uvođenjem folije boljih svojstava rastezanja, 90 % manje termoskupljajuće folije zamjenom postojećeg pakiranja kartonskom ambalažom što daje 38 % manje folije u Francku.

Prema strategiji ambalaže, daljnjim stanjivanjem pojedinih ambalažnih materijala i snižavanjem pojedinih pakiranja postići će se: ušteda 12 % folije u ostalim pogonima te još 4 % u pogonu kave, što će rezultirati sa 56,6 tona, odnosno 13 % manje folije ukupno u Francku na godišnjoj razini. 

Dugoročni je cilj strategije, nakon optimizacije ambalaže, je primjena reciklabilnih materijala za pakiranja svih Franckovih proizvoda. 

Franck skladiste
Foto: Franck – skladište / Goran Stanzl – PIXSELL

***

Franck energetska učinkovitost

Sustav upravljanja zaštitom okoliša,  ušteda energije, smanjenje emisije, korištenje održivih sirovina i usluga… 

Cjeloviti sustav upravljanja zaštitom okoliša uvodi se u 2022. godini, čime se nadograđuju postojeći sustavi upravljanja. Poduzeće je kao glavni cilj postavilo kontinuirano poboljšanje upravljanja zaštitom okoliša, koje će u konačnici rezultirati i smanjivanjem troškova. Za ciljeve energetske učinkovitosti dokumentiraju se i posebni akcijski programi u okviru kojih se prati realizacija postavljenih ciljeva i programa. Organizacija upravlja energijom uz pomoć standarda ISO 50001, koji počiva na sveobuhvatnom podizanju svijesti i sustavnom poboljšanju energetskog učinka.

Borbi protiv negativnih učinaka klimatskih promjena Franck doprinosi prelaskom na poslovanje s niskom razinom emisija CO2. Podupire se nabava energetski učinkovitih proizvoda, sirovina i usluga te projektiranje koje unapređuje energetsku učinkovitost. Pri uvođenju novih tehnologija i rada na projektima vodi se briga o tome da Franckovo djelovanje i način rada imaju što manji nepovoljan utjecaj na okoliš. Uveden je i sustav alarmiranja u slučaju povećane potrošnje vode. 

Tijekom posljednjih triju godina realizirane su investicije i projektne aktivnosti s visokim utjecajem na energetiku – kako na tehničkoj razini (npr. kartonirka u pogonu praškova, novi C24E stroj za pakiranje čaja, klimatizacija Snogoo prostorija), tako i na razini upravljanja (npr. postizanje visokih razina prinosa proizvodnim linijama, gašenje stand by opreme, optimalna regulacija sustava za klimatizaciju zraka u industrijskim zgradama).

Franck pogoni
Foto: Frank pogon čajeva

Krajem rujna 2015. Franck je uspješno realizirao najveću i najvažniju investiciju – rekonstrukciju pogona čajeva i dodatnu automatizaciju u pogonu kave. Uloženo je 20 milijuna kuna čime je znatno podignuta proizvodna učinkovitost i fleksibilnost. Tijekom gradnje implementiran je niz tehnoloških inovacija, a upotrijebljeni su najkvalitetniji materijali trenutačno dostupni u graditeljstvu čime je omogućena energetska učinkovitost cijele građevine koja obuhvaća više od 3.200 m2 proizvodnog prostora.

Briga za energetsku učinkovitost potvrđena je postavljanjem moderne LED rasvjete, a ujedno je postavljeno osam klimatizacijskih komora na krovu i centralni rashladnik u skladu s naprednim  tehnološkim parametrima. 

***

Planske investicije i aktivnosti s ciljem cilju povećanja okolišne učinkovitosti 

  • novi pržionik i briketirka (s predgrijavanjem sirove kave) – zamjena turbo pržionika novim energetski učinkovitijim pržionikom osigurava manju potrošnju plina (do 50 %) i četiri puta manju potrošnju struje te kvalitetnije prženje kava 
  • dodatno ulaganje u LED rasvjetu 
  • zamjena dotrajale stolarije na zgradi tehničke uprave 
  • iskorištenje otpadne topline iz kompresora za komprimirani zrak – kompresori zraka stvaraju veliku količinu toplinske energije, koja se može upotrijebiti za zagrijavanje sanitarne vode i za zagrijavanje vode za potrebe grijanja zimi.

Kroz svoje tehnološke procese, Franck smanjuje potrošnju vode ulaganjima u novu tehnologiju, ali i prilagođavanjem i modernizacijom procesa koji sve manje uključuju upotrebu vode, kao i konstantnim praćenjem i analizom u ovlaštenim laboratorijima.

Najveći dio otpada koji nastaje u Francku reciklira se ili služi kao nusproizvod za stvaranje drugih proizvoda. Otpad se odvaja i sortira na samom mjestu nastanka (zeleni/eko otoci na svim proizvodnim lokacijama Franck grupe na kojima nastaje otpad). U budućnosti cilj je još više povećati efikasnost otpada da bi se  veoma mali postotak istog predavao na zbrinjavanje u odlagališta.

Frank d.d.

DOBRA HRVATSKA
Siječanj, 2023.

1...697071...182Stranica 70 od 182

NAJČITANIJE

Promotori DOP-a od A-Z