Odmah da odgovorimo – kuca! I ovdje postajemo sve više „rodno ravnopravni“. Dakako, njihov biološki sat kuca nekim drugim tempom i vrstom nego kod žena. A što nam je posebno zanimljivo, dobna granica kad „on“ ulazi u „klimakterij“ se bitno snizuje; dok je prije bila bliža 50-im godinama, sad je bliža 40-im. Izgleda da moderno vrijeme i tu donosi neželjne tendencije. Mnogi su činitelji sreće obitelji, i ponaosob žene i muškarca.
S obzirom na konstantan pomak prema višoj dobi kad se parovi odlučuju za djecu, baš ovaj problem – „muški klimakterij“ postaje sve važniji. Pa pogledajmo – što nam govore najnovija znanstvena istraživanja o tome. Većina ih je prikazana u knjizi Harrya Fisha: “Muški biološki sat: upozoravajuće novosti o starenju, seksualnosti i plodnosti muškaraca“ (The male biological clock:Startling news about aging, sexuality and fertility in men.
Fiziološki
Fish smatra da, poput menopauze, postoji i andropauza – odnosi se na postupni pad razine muških spolnih hormona (androgena, a ponajprije teststerona), što je povezano sa smanjenjem sjemenog potencijala, spolne želje i izvedbe. Procjena je da se razina testosterona nakon 30. godine smanjuje tempom od 1% godišnje. No, kad i kojim intenzitetom će nastupiti pad u plodnosti muškarca znatno varira od čovjeka do čovjeka – sjetimo se samo glumaca Zvonimira Rogoza i Charliea Chaplina koji su u dubokoj starosti postali očevi. No, suprotno općem mišljenju da muška plodnost dugo ostaje nenarušena, istina je drugačija. Primjerice, dvostruko je veća vjerojatnost da muškarac s 35 godina bude neplodan nego kad mu je 25! Otprilike je pet puta duži period da žena zatrudni ako je muškarac stariji od 45 godina nego ako je mlađi od 25 godina
Što iz svega ovog zaključiti? Stereotip da je dob majke najvažnija za potomstvo nikako ne stoji. Kako kaže stara izreka, ipak: „Dvoje je potrebno za tango!“
Psihološki
No „muški klimakterij“ se jednako kao i u žena odvija i na psihološkom planu, što je u svakodnevnim situacijama možda i važnije. Muškarci se u toj dobi po prvi put okreću više sebi i propitivanju svog mjesta u društvu i životu. Jesam li dovoljno uspio, je li ovo pravi moj život, što bih trebao…? Nerijetko se povlače u sebe, odaju razmišljanjima, a češća su depresivna stanje, kraća ili dulja.
***
Početak andropauze određuju prvenstveno nasljedni faktori, ali i okolinski (osobito je opasna izloženost patogenim tvarima) te zdravstveno ponašanje – misli se na fizičku aktivnost, zdravu prehranu, nepušenje, neodavanje alkoholu i ostalim ovisnostima, gdje spada i pretjerani rad danima (radoholičarstvo).
Eto, ni muškarcima nije lako. Sad barem imamo novi izgovor, ha. Ali šalu na stranu; za uspjeh i sreću obitelji, žene i muškarca, dobro je i ovom nešto znati.
Na sam prvi dan proljeća, a obilježavajući 21. ožujka Svjetski dan osoba s Down sindromom, Udruga za Down sindrom-Zagreb primila je novčanu donaciju Zvijezde u vrijednosti od 13.000 eura. Zvijezda je dio Fortenova grupe, a s Udrugom za sindrom Down – Zagreb veže je dugogodišnje partnerstvo.
Ovom donacijom Zvijezda nastavlja pružati višegodišnju partnersku podršku osobama sa sindromom Down. Sredstva će pomoći štićenicima Udruge te omogućiti da se tijekom cijele godine bave željenim sportskim aktivnostima. Zahvaljujući donaciji financirat će se terapijski program u bazenu za bebe, nogometni treninzi u dva kluba, taekwondo za djecu i odrasle te druge sportske aktivnosti u dvorani i na otvorenome prilagođene željama i potrebama štićenika.
IZJAVE PRIJATELJSTVA I ZADOVOLJSTVA
Donaciju je Nataliji Belošević, predsjednici Udruge za sindrom Down-Zagreb uručio Tomislav Alagušić, predsjednik Uprave Zvijezde.
„Ova donacija od neprocjenjive je važnosti za naše štićenike. Bavljenje sportom ključno je za razvoj njihovih motoričkih i kognitivnih vještina, kao i za socijalizaciju te toliko važnu izgradnju prijateljstava. Sportske aktivnosti pomoći će im da uče o timskom radu, suradnji i empatiji te ojačati njihovo samopouzdanje i samopoštovanje. Pomoći će im da nastave graditi pozitivnu sliku o sebi, ali biti i velik izvor radosti, zadovoljstva i zabave. Zahvaljujući ovoj donaciji sretni smo da našim štićenicima možemo pružiti priliku da dožive sve ove prednosti bavljenja tjelesnom aktivnošću“, izjavila je Natalija Belošević, predsjednica Udruge za sindrom Down-Zagreb.
Suradnju s osobama sa sindromom Down Zvijezda je započela 2016., na svoju 100. godišnjicu te je iza njih osam uspješnih godina partnerstva.
Foto: Zvijezda – Fortenova Grupa
„Iznimno nas veseli što će ova donacija pomoći Udruzi da nastavi provoditi važne programe i aktivnosti koji doprinose kako fizičkoj, tako i emocionalnoj dobrobiti osoba sa sindromom Down. Vjerujemo da je ovo još jedan važan korak u njihovom razvoju i integraciji u društvo. Njegujući dugogodišnju suradnju s Udrugom Zvijezda nastavlja promicati inkluzivnost, solidarnost i jednake prilike za sve u želji da služi zajednici i sudjeluje u stvaranju boljeg društva“, izjavio je prilikom uručenja nove donacije Tomislav Alagušić, predsjednik Uprave Zvijezde.
***
U prostorima Udruge nakon uručenja donacija organizirana je i kreativna radionica za štićenike u povodu obilježavanja Svjetskog dana osoba s Down sindromom. Štićenici su izrađivali crteže sportske i navijačke tematike, potaknuti nadolazećim Europskim prvenstvom u nogometu 2024., koje ih posebno veseli.
Foto: Zvijezda – Fortenova Grupa
Na poseban način štićenike Udruge obradovao je Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i odnedavno ambasador Zvijezde, koji se djeci obratio inspirativnom video porukom. U svojoj poruci izbornik je istaknuo važnost sporta ne samo za fizičko zdravlje, nego i pozitivan duh te ih sve pozvao da odaberu neku tjelesnu aktivnost u kojoj će uživati. Te podcrtao:
„Bavljenje tjelesnom aktivnošću iznimno je važno za osobe sa sindromom Down jer pospješuje njihov motorički, kognitivni i socijalni razvoj. Brojne su prednosti bavljenja sportom“
Petra Pirker Dropuljić voditeljica komunikacija ZVIJEZDA
Svakog 23. ožujka Svjetski dan meteorologije nastoji privuči pozornost svijeta na promjene vremena i klime na Zemlji radi sigurnosti i dobrobiti društva.
Svjetska meteorološka organizacija (WMO) osnovana je ratifikacijom Konvencije WMO-a u Ženevi, u Švicarskoj 23. ožujka 1950. Sastoji se od 193 zemlje članice, a korijene vuče iz Bečkog međunarodnog meteorološkog kongresa 1873. Osnovana je s ciljem olakšavanja razmjene informacija o vremenu preko državnih granica. Sljedeće godine (1951.) organizacija je postala specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda za klimu, vrijeme i vodu. Svojim radom nastoji podržati razumijevanje neraskidive veze između oceana, klime i vremena.
Godišnje teme odabrane za Svjetski meteorološki dan odražavaju aktualna pitanja vezana uz vrijeme, klimu ili vodu. Klimatske promjene stvarna su i neporeciva aktualna prijetnja cijeloj našoj civilizaciji. Učinci su već vidljivi i bit će katastrofalni ako odmah ne djelujemo. Sotga je tema Svjetskog dana meteorologije 2024: Na prvoj liniji klimatskih akcija.
Na prvoj liniji klimatskih akcija
Rad WMO zajednice neophodan je za klimatske akcije i ciljeve održivog razvoja u cijelosti. Rad je od velike društvene važnosti: smanjenje gladi i siromaštva; poboljšanje zdravlja i dobrobiti; osiguranje čiste vode i pristupačne i čiste energije; zaštita života ispod vode i života na kopnu; i učiniti naše gradove i zajednice otpornijima na klimatske promjene.
Vremenska i klimatska predviđanja pomažu u povećanju proizvodnje hrane i približavanju nultoj razini gladi. Integriranje epidemioloških i klimatskih informacija pomaže u razumijevanju i upravljanju bolestima osjetljivima na klimu. A sustavi ranog upozoravanja pomažu smanjiti siromaštvo dajući ljudima priliku da se pripreme i ograniče utjecaj ekstremnih vremenskih prilika.
WMO, njegove članice i partneri pokreću ciklus pune vrijednosti, od znanosti preko usluga do djelovanja za dobrobit društva. Unapređuje znanje o našem Zemljinom sustavu, prati stanje klime i vodnih resursa, pruža znanstvene informacije za informiranje o smanjenju emisija stakleničkih plinova i pruža klimatske usluge i rana upozorenja za podršku prilagodbi klimi.
Znanost je ključna za rješenja i može pojačati napredak u pogledu ciljeva održivog razvoja u svim segmentima. WMO ostaje na prvoj liniji klimatskih akcija dok prihvaća put suradnje i inovacija, iskorištavajući kolektivnu stručnost za prevladavanje izazova i postizanje zajedničke vizije sigurnijeg, otpornijeg svijeta za buduće generacije.
Ove godine Svjetska meteorološka organizacija (WMO) u partnerstvu s UN-ovim programom za razvoj (UNDP) pokreće klimatsku akcijsku kampanju za podizanje svijesti na globalnoj razini i mobiliziranje društva na djelovanje. Ova kampanja kreće 21. ožujka na televiziji i društvenim kanalima te uživo na pozornici WMO-a. Podržavaju ga nacionalne meteorološke i hidrološke službe, voditelji vremenskih prognoza i medijske kuće diljem svijeta.
Kako održati cilj od 1,5° na životu?
Izvješće WMO-a o stanju globalne klime podsjeća sve na hitnost rješavanja klimatske krize. Posvuda u svijetu ljudi već pate od negativnog utjecaja klimatskih promjena. Rastuće temperature zraka, ekstremni vremenski uvjeti, porast temperature i kiselosti oceana, led i povlačenje ledenjaka utječu na ljudsko zdravlje, gospodarstva i ekosustave. Znanost pokazuje da se negativni utjecaji povećavaju i da postoji rizik da će neke promjene biti nepovratne.
Ključne poruke izvješća o stanju globalne klime
Izvješće o stanju globalne klime potvrđuje 2023. kao najtopliju godinu u povijesti
Srušeni rekordi za temperaturu oceana, porast razine mora, gubitak antarktičkog morskog leda i povlačenje ledenjaka
Ekstremni vremenski uvjeti potkopavaju društveno-ekonomski razvoj
Prijelaz na obnovljivu energiju daje nadu
Cijena klimatske neaktivnosti veća je od cijene klimatske akcije
Klimatsko djelovanje ključno je za održivi razvoj, uključujući dobro zdravlje, pristup vodi i sanitarnim uvjetima te slobodu od siromaštva i gladi. Nema načina za ljudski razvoj bez davanja prioriteta klimatskim mjerama. Pariški sporazum o klimatskim promjenama postavio je temelje za osmišljavanje snažnih klimatskih mjera kroz nacionalno određene doprinose (NDC) i mehanizam koji obvezuje vlade da preispituju i poboljšavaju svoje ciljeve svakih pet godina.
No problemi i pitanja su brojni. Svi se slažu oko potrebe pridržavanja pariškog cilja od 1,5°, ali možemo li zaista do njega doći i pod kojim uvjetima? Kako to da unatoč znanstvenim dokazima i mnoštvu klimatskih podataka, javne politike ne idu brže i šire? Što se očekuje od različitih aktera – uključujući javni, korporativni i financijski sektor? Kako mladi ljudi mogu utjecati na povećanje klimatskih ambicija i pridonijeti pomicanju igle?
Zajedno s drugima, HPB – Hrvatska poštanska banka je dobitnica vrijednog stručnog, ali i društvenog priznanja – NAGRADE HRIO 2023, koju joj je krajem 2023. na 15. Konferenciji o održivom razvoju dodijelio Hrvatski savjet za održivi razvoj – HRSPOR.
Čestitamo na dobivenoj nagradi.
UPITNA OPRAVDANOST REKLAMIRANJA DOBIVENE NAGRADE U OPĆOJ JAVNOSTI!
Na velikim saobraćajnicama u Zagrebu i Velikoj Gorici gledamo, i dan danas u ožujku 2024., oglase kojima HPB obavještava javnost o osvojenoj nagradi. Oglasi zauzimaju najveću moguću reklamnu površinu(15 x 8 m) na visini od 15 m.
Akcija upitne primjerenosti!? Da li je to tek obavijest općoj javnosti ili reklama za vlastitu praksu DOP-a!? I jedno i drugo je suvišno!
KOJI JE CILJ!
Da nije tek greenwashing? „Greenwashing“ je praksa osvajanja naklonosti i pozitivne pozicije u svijesti publike, dobrog imidža, koristeći reklamu za vlastitu praksu održivog poslovanja, koje je danas u središtu zanimanja. Moderno je biti na valu zalaganja za održivo. No “zeleno pranje (greenwashing)” u ovom slučaju ne bi trebalo očekivati.
Najbolji i dobri se ne reklamiraju. Po karakteru, najbolji su skromni i jednostavni jer su veliki. Veliki su kad su jednostavni. Ne koriste reklame da navedu gledatelje na zaključak o svom DOP-ovskom imidžu. Dopušteno im je je o dobivenom DOP priznanju obavijestiti internu javnost organizacije pa to i proslaviti (na neki primjereni način). Također mogu obavijestiti i uži krug poslovnih partnera kojima bi takva novost mogla biti važna (oni po zalaganju i idealima nama slični).
Alternativno utrošiti novac! Kolika je cijena za ovakvu reklamu na gradskom svjetlećem dan-noć mamut displeju u trajanju 30 dana? Zar društveno odgovorna organizacija ne bi mogla taj veliki novac utrošiti u nešto društveno korisno!
Poželjnost drugačije poruke u oglasu. Možda bi drugačiji dojam gledatelja stekao ako bi se sadržaj nadopunio s odgovarajućim sloganom, porukom, ovog tipa: „Pridružite se!“. „Pokrenite projekte održivosti i DOP-a!“ Cilj bi tada bio – pokrenuti druge. Slogan „Stvaramo uvjete za bolji život u Hrvatskoj“, koje se čita na dnu ove reklame je općeg tipa, isuviše potrošen.
O svemu tome trebaju pravodobno razmisliti PR agencije, kako u ovom, tako i u svakom drugom oglašavanja ovakvih sadržaja na TV, digitalnim mrežama itd.
S pomisli o dobrim namjerama u ovom slučaju, još jednom čestitamo HPB-u.
Obilježavanje dana voda, 22. ožujka, inicirali su Ujedinjeni narodi, a fokus je na važnost slatke vode. Koordinira ga UN-Water i vodi jedan ili više UN-Water članova i partnera sa srodnim mandatom.
2,2 milijarde još uvijek živi bez pitke vode za koju se sigurno upravlja, uključujući 115 milijuna ljudi koji piju površinsku vodu. (WHO/UNICEF, 2023.)
Otprilike polovica svjetske populacije suočava se s ozbiljnom nestašicom vode barem dio godine (IPCC, 2022.).
Katastrofe povezane s vodom dominirale su popisom katastrofa u posljednjih 50 godina i na njih otpada 70 posto svih smrtnih slučajeva povezanih s prirodnim katastrofama (Svjetska banka, 2022.).
Prekogranične vode čine 60% svjetskih tokova slatke vode, a 153 zemlje imaju teritorij unutar najmanje 1 od 310 prekograničnih riječnih i jezerskih slivova i popisali su 468 prekograničnih sustava vodonosnika (UN-Water, 2023.).
Samo 24 zemlje izvješćuju da su svi njihovi prekogranični slivovi obuhvaćeni sporazumima o suradnji. (UN-Water, 2021.).
Voda za mir
Tema Svjetskog dana voda 2024. je ‘Voda za mir’. Ove godine Svjetski dan voda ima za cilj istaknuti dobrobiti upravljanja vodama kao provodnika mira, prikazujući učinkovite mehanizme i alate za poboljšanje suradnje i sprječavanje sporova u vezi s vodom.
Voda može stvoriti mir ili izazvati sukob. Kada je voda rijetka ili onečišćena, ili kada se ljudi bore za pristup, napetosti mogu rasti. Suradnjom oko vode možemo uravnotežiti svačiju potrebu za vodom i pomoći stabilizaciji svijeta.
Blagostanje i mir oslanjaju se na vodu. Dok nacije upravljaju klimatskim promjenama, masovnim migracijama i političkim nemirima, moraju staviti suradnju u vodi u središte svojih planova.
Voda nas može izvesti iz krize. Možemo poticati sklad među zajednicama i državama ujedinjujući se oko pravednog i održivog korištenja vode – od konvencija Ujedinjenih naroda na međunarodnoj razini do akcija na lokalnoj razini.
Poruka glavnog tajnika UN za Svjetski dan voda
Akcija za vodu je akcija za mir. A danas je to potrebno više nego ikada.
Naš svijet je u nemirnim vodama. Sukobi bjesne, nejednakost je raširena, zagađenje i gubitak bioraznolikosti su rašireni, a, dok čovječanstvo nastavlja sagorijevati fosilna goriva, klimatska kriza se ubrzava smrtonosnom snagom – dodatno prijeteći miru.
Naš se planet zagrijava – mora se dižu, obrasci kiša se mijenjaju, a tokovi rijeka se smanjuju. To dovodi do suša u nekim regijama, te poplava i erozije obale u drugima. U međuvremenu, onečišćenje i prekomjerna potrošnja ugrožavaju dostupnost svježe, čiste i dostupne vode o kojoj cijeli život ovisi. Sve manje zalihe mogu povećati konkurenciju i rasplamsati napetosti među ljudima, zajednicama i državama. To povećava rizik od sukoba.
Voda za mir tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana voda. Postizanje toga ovisi o daleko većoj suradnji. Danas 153 zemlje dijele vodne resurse. Ipak, samo ih je dvadeset i četiri prijavilo sporazume o suradnji za svu zajedničku vodu. Moramo ubrzati napore u zajedničkom radu preko granica i pozivam sve zemlje da se pridruže i provedu Konvenciju Ujedinjenih naroda o vodama – koja promiče održivo upravljanje zajedničkim vodnim resursima.
Suradnja u zaštiti vode može osnažiti i održati mir. Upravljanje vodom može ojačati multilateralizam i veze između zajednica te izgraditi otpornost na klimatske katastrofe. Također može potaknuti napredak prema ciljevima održivog razvoja – koji su temelj miroljubivih društava – uključujući poboljšanjem zdravlja, smanjenjem siromaštva i nejednakosti te jačanjem sigurnosti hrane i vode.
Obvežimo se na zajednički rad kako bismo vodu učinili snagom suradnje, harmonije i stabilnosti i tako pomozimo stvaranju svijeta mira i prosperiteta za sve.
Svjetski dan šuma obilježava se 21. ožujka svake godine. Taj dan slavi i podiže svijest o važnosti svih vrsta šuma. Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila ga je 2012. godine.
Na Svjetski dan šuma zemlje se potiču da poduzmu lokalne, nacionalne i međunarodne napore za organiziranje aktivnosti koje uključuju šume i drveće, kao što su kampanje sadnje drveća. Organizatori su Forum Ujedinjenih naroda za šume i Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), u suradnji s vladama, Suradničkim partnerstvom za šume i drugim relevantnim organizacijama na tom području.
Šume su dom za 80 % svih poznatih vrsta vodozemaca.
Više od 30% novih bolesti prijavljenih od 1960. pripisuje se promjeni korištenja zemljišta, uključujući krčenje šuma.
Šume sadrže više od ½ globalne zalihe ugljika u tlu i vegetaciji.
Područje otprilike ekvivalentno 14 milijuna nogometnih igrališta godišnje se izgubi zbog krčenja šuma.
Kukci štetnici godišnje oštete oko 35 milijuna hektara šuma.
Šumoviti slivovi i močvare daju 75% svjetske dostupne slatke vode.
Šume i inovacije – Nova rješenja za bolji svijet
Inovacija i tehnologija revolucionirali su praćenje šuma, omogućujući zemljama da učinkovitije prate i izvještavaju o svojim šumama. Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama prijavljeno je ukupno 13,7 milijardi tona smanjenja ili poboljšanja emisije ugljičnog dioksida u šumama putem transparentnog i inovativnog praćenja šuma.
Tema Međunarodnog dana šuma 2024. je Šume i inovacije – Nova rješenja za bolji svijet. Inovacije otkrivaju dugo čuvane tajne šuma i omogućuju nam da koristimo drveće na načine za koje nismo mogli ni zamisliti. Materijali dobiveni iz šuma i drveća razvijaju se kao održive zamjene za plastiku, građevinske materijale, tkanine, lijekove i mnoge druge svakodnevne predmete. U isto vrijeme, tehnologija bespilotnih letjelica i satelita koja se brzo razvija pomaže nam u nadzoru i upravljanju našim šumama, otkrivanju i borbi protiv požara te zaštiti ekosustava.
Borba protiv krčenja šuma zahtijeva novi tehnološki napredak. Uz 10 milijuna hektara izgubljenih godišnje zbog krčenja šuma i približno 70 milijuna hektara pogođenih požarima, ove su inovacije ključne za sustave ranog upozoravanja, održivu proizvodnju robe i osnaživanje autohtonih naroda putem kartiranja zemljišta i pristupa financiranju klimatskih promjena.
Dodatno, obnova ekosustava, uključujući napore za pošumljavanje, može značajno doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i poboljšati sigurnost hrane dok istovremeno pomiče granice održivih proizvoda od drva. i poboljšati sigurnost hrane uz promicanje održivih proizvoda od drva.
Ubrzavanje inovativnog praćenja šuma
Smanjenje deforestacije i degradacije šuma te obnova i održivo upravljanje šumama ključni su putevi za postizanje globalnih ciljeva do 2030. godine. Unatoč usporavanju stope krčenja šuma, više od 420 milijuna hektara šuma nestalo je od 1990. godine, uz godišnji gubitak od 10 milijuna hektara. Kako bi se uhvatili u koštac s ovim izazovima, FAO i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske zajednički su pokrenuli AIM4Forests, petogodišnji program čiji je cilj poboljšati praćenje šuma kroz moderne tehnologije, tehničke inovacije i korištenje svemirskih podataka i daljinskog istraživanja.
Svjetski dan recikliranja inicirala je 2018. godine Svjetska zaklada za recikliranje s ciljem promoviranja važnosti recikliranja u očuvanju naših dragocjenih primarnih resursa i osiguravanju budućnosti našeg planeta. Ovo je dan kada se svijet okuplja i stavlja planet na prvo mjesto.
Svjetski dan recikliranja, 18. ožujka, obilježava se uz temu #RecyclingHeroes. Time se u fokus stavlja ljude, mjesta i aktivnosti koje pokazuju kako sedmi resurs i recikliranje doprinose ekološki stabilnom planetu i zelenijoj budućnosti za sve.
Posljednje desetljeće bilo je najtoplije u povijesti. Upravo se suočavamo s klimatskim izvanrednim stanjem neusporedivih razmjera. Sada, više nego ikad, svi moramo podržati zeleniju budućnost. Već postoje heroji klimatskih promjena i okoliša koji neprestano vode kampanju za bolju budućnost našeg planeta. Ovi nas heroji okružuju svaki dan, od poznatih imena kao što su Greta Thunberg i Leonardo DiCaprio do brojnih nepoznatih heroja koji daju svoj doprinos očuvanju planeta. Oni su od ključne važnosti za našu budućnost i od ključne su pomoći za promoviranje recikliranja.
Što je recikliranje?
Recikliranje ili oporaba je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje. Uključuje prikupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari ili materijala.
Recikliranje je ključni dio kružnog gospodarstva koje pomaže u zaštiti prirodnih resursa. Svake godine ‘Sedmi resurs’ (materijal koji se može reciklirati) uštedi više od 700 milijuna tona emisija CO2, a predviđa se da će se to povećati na 1 milijardu tona do 2030. Nema sumnje da je recikliranje na prvoj crti u ratu za spašavanje budućnosti naše planete i čovječanstva.
Zašto je recikliranje važno?
1. Štiti ekosustave i divlje životinje – Kada recikliramo, smanjujemo ometanje prirodnog svijeta. Kada siječemo manje drveća i šuma, sprječavamo štetu životinjama. Smanjenjem poremećaja i štete u prirodnom svijetu pomažemo u očuvanju ekosustava i divljih životinja.
2. Čuva naše prirodne resurse – Neki prirodni resursi vrlo su ograničeni pa recikliranjem pomažemo u njihovom očuvanju. Npr. kada recikliramo papir, spašavamo šume i drveće. Kada recikliramo plastiku, ona zauzima puno čvrstog otpada i mogu potrajati stoljeća da se razgradi. Osim toga, većina plastike dolazi od ugljikovodika fosilnih goriva. Recikliranje metala smanjuje potrebu za vađenjem nove metalne rude, dok recikliranje stakla smanjuje našu potrebu za određenim sirovinama poput pijeska.
3. Štedi energiju – Izrada proizvoda od recikliranih materijala u pravilu zahtijeva manje energije nego proizvodnja od inicijalnih sirovina. Primjerice, recikliranjem jedne staklene boce uštedi se dovoljno energije da žarulja od 100 W svijetli četiri sata.
4. Smanjuje emisiju ugljika – Recikliranje oduzima manje energije, što smanjuje naš ugljični otisak i emisije. Smanjenjem gomilanja otpada na odlagalištima smanjuje se i emisija metana s tih odlagališta što negativno pridonosi klimatskim promjenama.
5. Štedi novac – Recikliranje otpada puno je jeftinije od redovnog prikupljanja i odlaganja otpada. Što više recikliramo, više novca možemo uštedjeti. Povrat depozita također može pomoći u dodavanju financijskih poticaja za recikliranje.
6. Stvara radna mjesta – Recikliranje svake godine otvara nova radna mjesta. Poslovi u recikliranju uključuju sortirače, vozače, mehaničare, tehničare i još mnogo toga.
7. Smanjuje gomilanje otpada na odlagalištima i spaljivanje – Kada recikliramo, ponovno obrađujemo materijale za izradu novih proizvoda, smanjujući količinu otpada na odlagalištima odnosno otpada koji se šalje na spaljivanje.
Recikliranje počinje kod kuće
Danas gospodarenje otpadom počinje izbjegavanjem stvaranja otpada da bi preko pravilnog odvajanja i recikliranja završilo s pravilnim deponiranjem ili spaljivanjem.
Kada razmišljate o recikliranju, trebali biste stvarno razmisliti o cijeloj ideji; smanjiti, ponovno koristiti i reciklirati, odnosno Reduce, Reuse, Recycle (3R). Evo nekoliko načina na koje to možete učiniti:
Stvaranje manje otpada REDUCE:
Kupujte samo ono što vam je potrebno
Birajte proizvode s manje pakiranja
Kupujte na veliko
Potražite predmete koje možete ponovno upotrijebiti
2. Ponovna upotreba – REUSE:
Koristitie proizvode za višekratnu upotrebu: platnene vrećice umjesto plastičnih, staklene boce umjesto plastičnih i sl.
Proizvodima pronađite novu svrhu: staklenke i kutije mogu se koristiti za pohranu predmeta, otpadno drvo može se koristiti kao drvo za ogrjev i sl.
Poklonite stvari koje više ne trebate
3. Recikliranje počinje pravilnim odvajanjem. Upute za pravilno odvajanje mogu se razlikovati od mjesta do mjesta pa to treba provjeriti.
Pročitajte i druge naše članke na temu recikliranja kao i inspirativne osobne primjere:
Svake godine 15. ožujka obilježava se Svjetski dan prava potrošača kako bi se podigla globalna svijest o pravima, zaštiti i osnaživanju potrošača. Već 40 godina obilježavanje koordinira Consumers International koji ujedinjuje 200 članova, međunarodnih organizacija, vlada, poslovnih subjekata i civilno društvo.Članovi Consumers International sudjeluju u odabiru godišnje teme kampanje kako bi mobilizirali globalnu akciju za goruće probleme koji utječu na potrošače.
Ovogodišnja tema Svjetskog dana prava potrošača je ‘Poštena i odgovorna umjetna inteligencija za potrošače’. Cilj ovogodišnje kampanje je osigurati svijet u kojem digitalna okruženja i tehnologije osnažuju i štite potrošače. Svijet u kojem inovacije koriste javnom interesu i omogućuju pravednije, sigurnije i održivije online tržište. Cilj je osigurati da se glas potrošača čuje u današnjem vremenu kad generativna umjetna inteligencija postaje sveprisutna.
Umjetna inteligencija (AI) i prava potrošača
Nova dostignuća u generativnoj umjetnoj inteligenciji zaludila su današnji digitalni svijet. Zahvaljujući publiciranju ‘chatbota’ koji oponašaju ljudski razgovor, milijuni potrošača već koriste generativnu umjetnu inteligenciju u svakodnevnom životu. Nova tehnologija će ubuduće imati ogroman utjecaj na to kako radimo, stvaramo, komuniciramo, prikupljamo informacije i još mnogo toga.
Ove godine Svjetski dan prava potrošača ističe probleme kao što su dezinformacije, kršenja privatnosti i diskriminirajuće prakse. Propituje načine kako platforme koje pokreće umjetna inteligencija mogu širiti lažne informacije i održavati pristranosti:
Koje su mjere potrebne za zaštitu potrošača od dubokih lažiranja i dezinformacija?
Kako etički upravljati prikupljanjem i korištenjem podataka o potrošačima?
Tko je odgovoran kada je osoba oštećena generativnom umjetnom inteligencijom?
Zaštita budućnosti potrošačkog pretraživanja
Ovogodišnja kampanja se fokusira na pretraživanja potrošača. Generativni AI chatbotovi su postavljeni da transformiraju način na koji pretražujemo web. U eri pogrešnih i lažnih informacija, potrošači imaju pravo na pouzdane, provjerljive i nepristrane informacije. Ovo pravo pretraživanje pomoću umjetne inteligencije može dovesti u opasnost.
Norveško vijeće potrošača objavilo je izvješće koje se bavi glavnim rizicima generativne umjetne inteligencije za potrošače. Izvješće poziva na usklađenost i učinkovitu provedbu postojećih zakona EU-a. Predlaže nove zakonodavne mjere za poboljšanje zaštite potrošača od rizika povezanih s umjetnom inteligencijom. Također predlaže jasnije utvrđivanje obveza i odgovornosti za programere i implementatore generativnih sustava umjetne inteligencije.
Pratite ovogodišnju kampanju i pridružite se na Twitteru, Facebooku i LinkedInu korištenjem hashtagova #GenerativeAIGuardian, #WorldConsumerRightsDay, #WCRD24.
Ana Knežević, Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača
Hrvatski građani su navikli da su slabija strana u zaštiti prava potrošača u sporenju s trgovcima, teleoperatorima, pri plaćanju režijskih troškova i drugom. U svakodnevnom životu prava građana-potrošača su stalno na kušnji; naši potrošači zavrjeđuju bolju poziciju od posljednjeg mjesta u EU. Trebamo biti među prvima.
Kako to može biti? Kako je do toga došlo – tolikog zanemarivanja jednog od temeljnih ljudskih prava.
O zaštiti prava potrošača razgovaramo s Anom Knežević, predsjednicom Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP). Knežević jejedna od osnivačica naše najstarije i članstvom najbrojnije udruge za zaštitu potrošača, a od 2015. godine i njezina predsjednica.
O važnosti ove teme govore i dvije obljetnice: ove godine Hrvatska udruga za zaštitu potrošača obilježava 25 godina rada, a na razini Europske unije obilježava se 50 godina od Europske povelje o obavješćivanju i zaštiti potrošača o njihovim pravima donesene 1973., što se smatra počecima zaštite potrošača u EU.
Razgovor nam pruža priliku da obnovimo i proširimo svoja znanja o ovoj temi, važnoj za svakog od nas građana, ali i za razvoj društva u cjelini.
***
HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA – 25 GODINA ZALAGANJA
Kada je i kako nastao HUZP?
O potrebi osnivanja udruge za zaštitu potrošača u Hrvatskoj počelo se razgovarati od 90-tih godina nakon što je Sindikat trgovine Hrvatske, kojemu sam tada bila na čelu, bio primljen u članstvo Europskog sindikalnog saveza, gdje se često razgovaralo o suradnji sindikata s udrugama potrošača. Nakon dugotrajnih pregovora s Ministarstvom gospodarstva, konačno smo i mi 1997. osnovali Hrvatsku udrugu za zaštitu potrošača. Ove godine slavimo srebrni jubilej!
Jeste li u tome imali podršku državnih tijela?
Da, ali nažalost uglavnom verbalnu. U to smo vrijeme u udruzi imali velika očekivanja nadajući se da će nam Ministarstvo gospodarstva osigurati financijsku potporu, kao što je i obećavalo, kako bismo mogli raditi dobar posao. Nas desetero građana, osnivača udruge, svi smo imali svoje stalne poslove i mislili smo da ćemo dobiti novac, te zaposliti nekoliko ljudi, ali sve se svelo na volonterski rad. Nigdje državne potpore, a radi se o sferi zaštite jednog od važnog prava čovjeka! I danas radimo u udruzi volonterski, a budući da nemamo novca za bilo kakve veće projekte niti imamo kakve ovlasti, naša je uloga uglavnom savjetodavna. To je šteta, jer su mogućnosti daleko veće.
Vaša udruga nije jedina takva u Hrvatskoj, zar ne?
Ne, ima puno udruga, ali su sve osnovane tek nakon 2000. godine. Dosta je među njima manjih, lokalnih udruga i – sve rade uglavnom volonterski.
Kakav je danas statusni i financijski položaj Udruge? Tko i kako pomaže?
Mi smo udruga, radimo kao i sve druge udruge. Snalazimo se sami, a ne bismo trebali jer imamo javnu funkciju zaštite ljudskih prava. Financijsku potporu imamo kroz projekte koje odrađujemo, ali to je kratkoročno, kad projekt završi, završi i potpora. Imamo više od 1000 članova. Ljudi nam se uglavnom jave kada imaju neki problem, a mi im pomažemo savjetom i upućujemo ih kako da problem riješe, koja su njihova prava i kako da ih ostvare. Dostupni smo svakodnevno na telefonu, mailu, a i u našim uredskim prostorijama. Mi smo volonteri, a novac od članarine služi nam za plaćanje prostora, interneta, telefona, struje, grijanja, uredskog materijala, fotokopiranja i sl. Prostor iznajmljujemo od Grada Zagreba, i k tome nije baš idealan. Naravno, uvijek nam se sa svojim problemom mogu obratiti i ljudi koji nisu naši članovi. Nakon što ih savjetujemo, ponudimo im članstvo, a članarina je 3,98 eura ili 30 kuna godišnje. Nažalost, nerijetko prestanu plaćati članarinu kada riješe problem. I to je zapravo neki pokazatelj stanja u našem društvu i neshvaćanja zašto je važna udruga za zaštitu potrošača.
Što smatrate da bi trebalo promijeniti u radu i statusu udruge za zaštitu prava potrošača?
Ne može se jedan ovako velik i ozbiljan posao raditi na volonterskoj osnovi. Trebali bismo imati stalno zaposlene ljude, stručnjake za ovo područje kao i specijalizirane odvjetnike. Bilo bi dobro da se sve udruge potrošača ujedine u jedan jaki savez, koji bi imao svoje regionalne urede, recimo u Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu... Nadležno ministarstvo trebalo bi nas pratiti financijskom potporom.
***
STANJE U (NE)ZAŠTITI PRAVA POTROŠAČA U HRVATSKOJ – ŠTO NOSI ŽIVOT?
Koliko pritužbi potrošača primite godišnje i na što se one odnose?
Prošle godine putem e-maila i telefona primili smo više od 10.000 pritužbi potrošača. Obično primimo 30-40 poziva i oko 20-30 mailova svakog dana. Najviše se tih upita odnosi na neispravne proizvode. Zaključujemo da je vjerojatno riječ o padu kvalitete proizvoda koji dolaze na hrvatsko tržište. Koliko vidimo, više ništa ne znače niti marka niti cijena; može se slobodno kazati da je mnogo proizvoda na tržištu loše. Prije mjesec dana obratio nam se čovjek koji se, kako kaže, počastio jako skupim televizorom od 27.000 kuna, i to uz popust, jer je otišao u mirovinu pa će više vremena provoditi uz TV. Televizor mu se pokvario nakon mjesec dana i sad je na servisu. I sada taj potrošač nema ni novce ni televizor. Ili, slučaj drugi: žena je kupila skupu perilicu rublja za 1000 eura. Priključili su je i pustili u pogon majstori koje je poslao trgovac i čim su je priključili, nije radila. Sada je već tri mjeseca na servisu, a žena ima troje djece i rublje pere kod rođaka, susjeda i u praonicama. Ljudi se dosta često javljaju i zbog problema s baterijama na električnim i hibridnim automobilima. Ako im je auto na servisu dulje vremena, daju im zamjenski automobil, ali benzinski. Ljudi se žale da su kupili električni automobil baš zato da bi se jeftinije vozili, a sada se moraju voziti benzinskim autom i opet troše na skupo gorivo.
Što smatrate najvećim problemom u zaštiti prava potrošača?
Nekoliko je temeljnih prava potrošača, a najvažnija su pravo na informaciju, pravo na sigurnost i pravo na prigovor. Da bi mogli donijeti odluku, potrošači moraju imati sve potrebne informacije. Vidjelo se to i pri uvođenju eura kada je bilo jako puno nesnalaženja kod ljudi, jer nisu imali sve potrebne informacije. Više puta sam svjedočila tome da ljude zbunjuje činjenica da novčanice eura iz različitih emisija izgledaju drugačije, pa su čak i drugačije veličine. Stoga mnogi misle da su krivotvorene. Da su u nekom udarnom terminu na televiziji kratko i jasno objašnjene te razlike, ljudi ne bi bili zbunjeni. Ipak, uvođenje eura imalo je i neke pozitivne učinke, pa tako sada možemo uspoređivati cijene u drugim zemljama koje imaju euro. O položaju naših potrošača govore i podaci da su cijene u nas gotovo jednake cijenama u EU (98,4%), a naši prihodi(plaće i mirovine) su na razini 40% prosječnih prihoda EU-a!
Osnovna prava potrošača
Pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača
Pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu
Pravo na pravnu zaštitu potrošača
Pravo na informiranje i izobrazbu potrošača
Pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa
Pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa
Koliko loše stojimo s informiranošću? Postoje li neki konkretni pokazatelji?
U Europskoj uniji svake dvije godine mjeri se stanje na području zaštite potrošača alatom koji se zove Potrošački semafor. Potrošači, trgovci i davatelji usluga u svim članicama EU odgovaraju na isti set pitanja. Rezultati toga istraživanja uvijek su nas smještali pri dnu ljestvice, ali u zadnja dva mjerenja, 2019. i 2021. godine, po informiranosti i educiranosti i potrošača i trgovaca zadnji smo u EU.
Može li se to popraviti?
Naravno da može, ali nažalost ništa se ne radi da se stanje poboljša. Upravo kada smo obilježavali 25. obljetnicu rada na svečanost smo pozvali predstavnike Hrvatske gospodarske komore te ministarstava gospodarstva i pravosuđa i jasno im kazali da država treba nešto poduzeti da se ljudi bolje educiraju i informiraju, a onda će donositi i promišljenije odluke. Naši ljudi ne znaju svoja prava, niti kako ih zaštititi, a nama se javljaju uglavnom da rješavamo posljedice.
***
ZAŠTITA PRAVA POTROŠAČA U ZAKONIMA REPUBLIKE HRVATSKE – NEADEKVATNA!
Kako su prava potrošača riješena zakonom?
Zakon o zaštiti potrošača kaže da svaki potrošač ima pravo za kupljeni proizvod ili uslugu, ako ima problema s njime, uputiti prigovor trgovcu ili davatelju usluge, a oni su mu dužni odgovoriti u roku od 15 dana. Ako ne odgovore, ili odgovore negativno, onda se potrošač ima pravo obratiti Državnom inspektoratu. Sad tu dolazimo u problem, jer puno trgovaca i davatelja usluga ne odgovaraju, posebno ne u roku, a mnogi su potrošači nezadovoljni odgovorom, te se obraćaju inspekciji. Inspekcija je pretrpana, nema dovoljno inspektora i na pritužbe potrošača odgovara sa velikim zakašnjenjem. Neki dan me je zvala žena koja ni nakon godinu i pol od inspekcije nije dobila odgovor. Zapravo, hrvatski potrošači su u veoma nezavidnoj situaciji.
Možete li tu situaciju potkrijepiti primjerom?
Na primjer, potrošač kupi neispravnu perilicu rublja. Obrati se trgovcu, a on ne reagira. Onda se obrati inspekciji i čeka nekoliko mjeseci da inspekcija reagira. Njemu za to vrijeme neispravna perilica stoji doma, a kod susjeda ili rodbine nosi rublje na pranje. Takve situacije treba promptno rješavati. Nekad je u zakonu postojala odredba da se neispravni proizvod odmah zamjenjuje ispravnim, a lani se zakon promijenio pa proizvod ide najprije na popravak. Iako ga zakon ne definira, uobičajilo se da je rok za popravak do 45 dana. No, tu nastaju novi problemi jer nema dovoljno ni registriranih servisa, ni majstora, ni rezervnih dijelova, pa se na popravak čeka više mjeseci. Dakle, problema je previše, a potrošač je nemoćan.
Jeste li državnim tijelima ukazali na probleme i potrebu mijenjanja regulative?
Naravno, mi u potrošačkim udrugama pratimo stanje. Prilikom donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača 2022. podnijeli smo oko stotinu prijedloga, a usvojen je samo jedan (da parkiranje postane javna usluga). Pa nismo mi te prijedloge izvlačili iz džepa, nego iz prakse, jer smo svaki dan u kontaktu s ljudima. Nažalost, naši zakonodavci ne žele nas poslušati i donose izmjene zakona samo radi nužnog usklađivanja s EU direktivama, a sve ostalo stavljaju na čekanje. Čak smo tražili da se nama daju neke ovlasti u rješavanju potrošačkih sporova, ali ni to se nije dogodilo. Nije jasno zašto. Stanje nije dobro, a država ne rješava najvažnije preduvjete: logičnost zakonske regulative, modele koji će osiguravati učinkovitost zaštite potrošača, status ovakvih udruga itd. Tako nam ostaje samo savjetodavna uloga, možemo ljude uputiti u njihova prava i kako da ih ostvare. A, i to je velika pomoć, jer mnogi ni to ne znaju. Često potrošače upućujemo da trgovcima kažu da su razgovarali s nama i da će se obratiti inspektoratu, ako trgovac ne riješi njihov problem. Katkad se trgovci uplaše inspektorata pa riješe problem, ali kod nekih ni to ne upali.
Neki sporovi ipak završe i na sudu. Kakva je tamo praksa?
Sa sudovima je još gore. To je sve prepuno apsurda. Zakon je rekao da potrošač koji je kupio proizvod koji se pokvario, a on predugo čeka na popravak, ima pravo na naknadu štete. Naknada štete ostvaruje se sudskim putem. Dakle, potrošač mora podnijeti privatnu građansku tužbu protiv trgovca i navesti, na primjer, da je šest mjeseci čekao popravak perilice rublja, da je za to vrijeme rublje prao u profesionalnoj praonici ili kod susjeda za što im je plaćao struju. Sud onda traži da se to dokaže i vještači. Kad se donese prva presuda, trgovac ima pravo na žalbu, pa se čeka druga presuda i tako redom. Tko bi čekao godinu-dvije da sud to riješi? Zašto bi potrošač trpio, imao nove troškove i čekao?
***
S KIME I ČIME POTROŠAČI IMAJU PUNO PROBLEMA
Na što se još žale potrošači?
Druga najčešća grupa primjedbi odnose se na teleoperatore. Za njih obično rade mladi agenti koji se potencijalnim kupcima njihovih usluga obraćaju telefonski i obećavaju im brda i doline i nude primamljive ponude da će uz ugovor dobiti neki uređaj 30 ili 50 posto jeftinije. Ljudi, a osobito oni stariji, ne mogu ih pratiti, niti čuti, pa ni razumjeti sve što im u kratko vrijeme ispričaju. Tek kada im stigne prvi račun shvate da to nije ono što su mislili da jest. Ali, ti ugovori, na brzinu sklopljeni, su na dvije godine, a ako se ranije odustane, moraju platiti penale. Dobro je što od ove godine teleoperateri moraju dostaviti ne samo pisani ugovor nego i predugovor u kojemu se navodi što je kupcu ponuđeno.
Foto: AdobeStock #92542996
Želite reći da stariji ljudi imaju poteškoća u komunikaciji s teleoperaterima?
Da, ali ne samo s njima nego i s bankama, pružateljima usluga isporuke struje, plina i sl. Od milijun i 200 tisuća umirovljenika oko 80 posto je informatički nepismeno, a pružatelji usluga uopće ne razmišljaju o tome da se prilagode starijoj populaciji. Mi već godinama upozoravamo pružatelje usluga da moraju imati drugačiji pristup umirovljeničkom dijelu potrošača ovisno o njihovim znanjima i mogućnostima. Stariji ljudi teško izlaze na kraj s telefonskim informacijama, automatskim izbornicima i sl.
Jeste li uočili još neke učestale probleme koji muče potrošače?
Jako puno problema ljudi imaju i s takozvanom prodajom duga, koje telekomi, banke i osiguravajuća društva prodaju tvrtkama za utjerivanje dugovanja. Takvih je tvrtki svakim danom sve više što govori da je taj posao vrlo unosan. Te su tvrtke registrirane kao trgovačka društva, pa nisu ni pod čijim nadzorom. K tome, te tvrtke vrlo agresivno pristupaju dužnicima, nazivaju ih i kod kuće i na posao, maltretiraju ih, što je sve povreda njihovih ljudskih prava.
Koje su najčešće zablude potrošača o njihovim pravima i obvezama?
Ima ih dosta, ali puno je nesnalaženja oko zastare dugovanja. Ljudi ne znaju da sam potrošač mora zatražiti zastaru, jer ona ne ide, kako mnogi misle, automatski, niti je proglašava sud. Zastara za račune za struju, vodu, plin, grijanje, telefon, telekome i sl. nastupa nakon godinu dana, a za komunalnu naknadu i pričuvu nakon tri godine, odnosno čak i šest godina, ovisno o tome kako se plaćalo. Za ovrhe i pravomoćne sudske presude zastara nastupa nakon deset godina. No, često se događa da tvrtke za utjerivanje duga nagovore potrošača da plati barem dio duga, a pri tome potrošač ne zna da time odbrojavanje do zastare počinje ispočetka.
Isto tako ima i puno zabluda kod vraćanja ili zamjene ispravnih proizvoda. Nije zakonska obveza da kod ispravnih proizvoda trgovac uzme natrag proizvod, nego je to prepušteno trgovcu pa neki vraćaju novac, neki daju bon ili vaučer, a neki omogućuju zamjenu za drugi proizvod, a neki ništa od toga.
***
STANJE U EUROPI – ŠTO BISMO TREBALI UČITI IZ PRAKSE SUSJEDA
U stalnom ste kontaktu s inozemnim udrugama potrošača. Kakvo je stanje prava potrošača u drugim zemljama?
U razvijenim europskim zemljama udruge za zaštitu prava potrošača su vrlo jake te imaju financijsku podršku Vlade. Ima poučnih primjera:
Slovenski savez potrošača ima 27 zaposlenih i imaju proračun od oko milijun eura godišnje.
Njemački savez udruga za zaštitu prava potrošača potpada pod ministarstvo pravosuđa, što je i logično jer su potrošačka prava ljudska prava. Godine 2018. njihov je proračun iznosio 25 milijuna eura, od čega im je 18 milijuna dodijelila država, a ostalo su dobili od članarina i projekata koje su radili.
Većina europskih udruga bavi se i testiranjem proizvoda u nezavisnim laboratorijima i institutima. Rezultate testiranja objavljuju kao „best buy“ i „don’t buy“ liste proizvoda, dakle kao liste dobrih i liste loših proizvoda.
Britanski savez udruga za zaštitu prava potrošača je najjači u ocjenama proizvoda i usluga. Ljudi slijede njihove upute, pa su proizvođači loših proizvoda prisiljeni da ili prestanu proizvoditi loš proizvod ili da ga poboljšaju. I obrnuto, prodaja proizvoda objavljenih na listi dobrih proizvoda raste. To je posredan način da potrošači djeluju na kvalitetu proizvoda i usluga, jer su potrošači regulatori tržišta.
***
KAKO ĆEMO DALJE
Što smatrate da bi trebalo promijeniti u radu i statusu udruge za zaštitu prava potrošača?
Ne može se jedan ovako velik i ozbiljan posao raditi na volonterskoj osnovi. Trebali bismo imati stalno zaposlene ljude, stručnjake za ovo područje kao i specijalizirane odvjetnike. Bilo bi dobro da se sve udruge potrošača ujedine u jedan jaki savez, koji bi imao svoje regionalne urede, recimo u Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu...
Nadležno ministarstvo trebalo bi nas pratiti financijskom potporom.
Nadate li se boljem?
Svakako, zato i djelujemo. Potrošačke udruge ne mire se s postojećim stanjem. Kao što vidite, u životu su prava građana-potrošača posebno i svakodnevno na kušnji; naši potrošači zavrjeđuju bolju poziciju od posljednjeg mjesta u EU, a mogli bismo i trebamo biti među prvima.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.