Profesor Baltazar jedan je od najvećih hrvatskih izvoznih proizvoda ikad, jedan od naših najvećih kulturnih proizvoda ikad! I među najupornijim promicateljima dobrote i ljudskih vrlina ikad!
Bila je 1967. godina, a animirani film „Izumitelj cipela“ u produkciji čuvene Zagrebačke škole crtanog filma, u kojemu se prvi put pojavljuje profesor Baltazar, izazvao je ogromno zanimanje javnosti. Uspjeh je iznenadio i glavnog animatora i redatelja Zlatka Grgića i supotpisnika scenarija Borivoja Dovnikovića pa su već iduće godine Grgić i njegov tim počeli iz sve snage raditi na serijalu o Baltazaru. Ukupno je producirano 59 animiranih filmova, svaki u trajanju od pet do deset minuta. Posljednji originalni Baltazar snimljen je 1978.
Već su u „Izumitelju cipela“ vidljive sve bitne značajke budućeg serijala. Najvažnija – u Baltazaru nema negativaca, nema dobrih i zlih likova koji se sukobljavaju, nema nasilja. I upravo je po tome Baltazar poseban, osebujan i posve drukčiji od većine onodobnih, a još više suvremenih crtića punih nasilja i agresivnosti. Ni jedan lik neće dobiti štapom po glavi ili upasti u rupu, nitko mu neće za tijelo privezati goruću baklju ili bombu, nitko čekićem prebiti prste, a nema ni jurnjave koja je sama sebi svrha.
Svaki film o Baltazaru ima zaokruženu priču. Na scenu najprije izlaze akteri radnje, a zatim se vidi da jednoga ili više njih muči neki problem. I tada nastupa profesor, koji sve probleme riješi dobrohotnošću, znanjem i domišljatošću.
Slavljenje vrlina.
Od prvog pa do posljednjeg filma popularni serijal dosljedno njeguje ideju vrlina.
Crtići o Baltazaru djeluju toplo, prisno, humano. U njima se ističe prijateljstvo, promoviraju snaga znanja i kreativnost, potiču pomaganje i suosjećajnost prema ljudima, životinjama i okolišu.
Ukratko, profesor Baltazarprvak je u stvaranju humanog, održivog i boljeg svijeta. A k tomu je i zabavan, prožet humorom i gegom.
Odmah u drugom filmu, nakon „Izumitelja cipela“, Baltazarov lik postaje tipičan i prepoznatljiv: dobrohotni sijedi starčić u crnom sakou, zelenim hlačama i s crnim šeširom sa zelenom vrpcom. Serijal se s vremenom razvijao i mijenjao, baš kao i tim od 20-ak članova koji ga je radio. Svatko je u serijal unio dio sebe, svoje ideje. Scenograf Zlatko Bourek uvodi znanu sliku Baltazargrada, Tomislav Simović sklada glazbenu špicu „Bal-Bal-Baltazar“, a ime Baltazar plod je mašte Pavla Štaltera. Velik doprinos dali su i Ante Zaninović, Boris Kolar, Milan Blažeković i drugi. Radili su zaneseno i po 12 sati dnevno, bojeći 24 sličice za svaku sekundu filma.
Stvorili su jedinstveni hit-serijal i jedan od naših najuspješnijih kulturnih proizvoda. Bio je veoma tražen jugoslavenski izvozni proizvod, a nove nastavke s nestrpljenjem su iščekivala djeca u više od 30 država, od Irana preko dalekog Novog Zelanda i Australije do SAD-a, Italije, Nizozemske i skandinavskih zemalja, što samo dokazuje da su Grgić i ekipa uspjeli stvoritiuniverzalan, planetarno poznat film, čije humane poruke razumiju djeca i odrasli cijeloga svijeta.Baltazar i danas djeluje aktualno, svježe i originalno. Stalno oduševljava nove i nove generacije djece, ali i nas odrasle.
U situaciji dramatičnih okolnosti koje prate ekonomsku situaciju hrvatskih građana, društva u cjelini, da li postoji neko djelovanje po funkciji, neka snaga, dubina i širina mjera HNB, nije šire poznato. Ali ostale su zabilježene neke izjave, lakonske, izgovarajuće, dane u znaku prave nezainteresiranosti. Ostale su i total promašene neke prognoze, kao na primjer ona o utjecaju uvođenja eura. Ukazuje li sve to na ozračje koje istinski vlada u HNB-i? Zato je vrijedno određene izjave i javno zabilježiti, u okolnostima kad smo pred nekoliko dana imali i prvo okupljanje građana pred HNB-om.
IZJAVE
Zamjenica guvernera HNB-a Sandra Švaljek – početkom 2023, o utjecaju eura na inflaciju, komentira porast cijena: „Cijene većine proizvoda nakon prvih mjesec dana nisu rasle, to zanemarujemo.“ I nastavlja, završava, prognozom: “O nekom dramatičnom utjecaju uvođenja eura na porast cijena ne možemo govoriti.” (Cijelu izjavu čitajte dolje)I što sad!? Sad kad su cijene svega svakodnevnog porasle za duplo i više. Jogurt sa 1,4 na 2,3 eura! Jabuke sa 0,9 na 2 eura. Rajčica sa 1 na 2 do 3 eura (one male okruglice 6 do 8 eura) Sve to od nekoliko godina. (Rajčicu će mnogi jesti samo na svadbi). Ne treba uopće spominjati cijenu energije, koja je kao zadržana na starom novou, jer je subvencionirana iz proračuna države, ustvari od punitelja proračuna, a zapravo od građana – kroz plaćanje PDV-a (koji nikako da se spusti sa prevelikih 25%)
Guverner HNB, Boris Vujčić: „Veliki udjel kupaca nekretnina čine stranci i zbog toga cijene rastu i za naše građane. No, tako je i drugima u Europi“ . Bio je to odgovor na pitanje na TV o nezabilježenom porastu cijena nekretnina u godinama 2023/24 u Hrvatskoj, čime stanovi postaju praktično nedostupni najvećoj većini hrvatskih građana. Kako se suočiti s time? I stigao je lakonski izgovor.
Guverner HNB, Boris Vujčić: „Neka građani redovno prate i kupuju na akcijama.“ Bijaše to savjet zabrinutim građanima ove zime, u situaciji nezabilježenog rasta cijena u Hrvatskoj i prvog prosvjeda kojeg je ispred HNB organizirala platforma Halo inspektora.
Na sastanku predstavnika platforme Halo inspektore sa HNB, a nakon prosvjeda građana ispred HNB, 20. 2.2025., vodstvo HNB se prikazalo nemoćnim da išta poradi povodom uvođenja i rasta svakojakih naknada na usluge banaka. Naglašeno je da „kada je riječ o iznosu naknada koje banke naplaćuju svojim klijentima, postojeći zakonski okvir omogućava pružateljima usluga da formiraju naknade za svoje usluge u skladu s tržišnim uvjetima. Tek iznimno naplata određenih vrsta usluga u poslovanju s potrošačima je zakonom zabranjena ili ograničena i samo u tom dijelu HNB ima zakonsku osnovu za nadzor. Poznato je i vodstvu HNB i svima nama kako se banke međusobno lako dogovaraju, da mogu uvesti naknade kakvu hoće. Tržište, po pitanju banaka uopće nije regulatorni činitelj.
KOLIKO JE U BANAKA PROFITA I NA ČEMU? ČEMU SE GRAĐANI MOGU NADATI?
Da bi čitatelji znali o čemu je riječ kad su u pitanju vrste, visina i poslovni značaj naknada, evo nekoliko projekcija o dobiti koje su banke ostvaruju u Hrvatskoj u 2024. Prognoza je da se radi o dvije milijarde eura dobiti.
Najveću dobit već je najavila Zagrebačka banka: nevjerojatno velikih 450 milijuna eura, kad se uzme u obzir da je ukupan prihod iznosio 809 mil e. I to nakon oporezivanja dobiti! A doprinos tome u znatnoj mjeri dale su i NAKNADE. Naknade sudjeluju u ukupnom prihodu Zaba sa 21,5 posto (174 mil. e) Pri tome je rast prihoda od naknada bio 4,8 posto, puno brži nego prihod od „običnih“ kamata koji je rasta sa + 1,9%. I sve to u situaciji kad građani za svoj novac a vista dobivaju nula posto kamatu, a za oročenu štednju 1% godišnje!!.
Nekome se sreća smiješi stalno, tek tako. I doista, mogu li klijenti banaka – građani išta uraditi banci?!
Zašto se donositelji odluka o vezi odnosa „banke – građani“ ne aktiviraju, bilo kako? Vlada, Sabor, Ministarstvo financija? A mogla bi se među njima sa svojim inicijativama naći i HNB.
***
U nastavku dajemo cjelovitu povijesnu izjavu zamjenice guvernera Sandre Švaljek.
SANDRA ŠVALJEK – IZJAVA O UVOĐENJU EURA I UTJECAJU NA CIJENE, POČETKOM 2023.
Index Vijesti, 17:35, 01. veljače 2023.
ZAMJENICA guvernera HNB-a Sandra Švaljek u Newsroomu N1 televizije komentirala je prvih mjesec dana eura kao službene hrvatske valute.
Povučeno je više od 75 posto novčanica kune
“Građani su se dobro sprijateljili s eurom. S tehničke strane vidimo da je uvođenje prošlo bez ikakvih problema, svi aspekti su dorađeni vrlo dobro. Rekla bih da je proces zamjene protekao izuzetno dobro”, kazala je Švaljek… “Preostalo je oko deset milijardi kunske gotovine u optjecaju, ali svaki dan se ta količina smanjuje. Povučeno je oko 77 posto ukupne količine novčanica i skoro 50 posto kovanica. Kod kovanica je interesantno da uvijek neke nestanu, ali polako će se sve to povući”, rekla je Švaljek.
“Cijene velikog broja proizvoda nisu rasle”
Švaljek se osvrnula na poskupljenja i inflaciju koja, prema posljednjim podacima, iznosi 12,7 posto. Inflacija usporava, cijene ipak rastu, ali taj rast je već treći mjesec sve manji, naglasila je. Navela je da je Hrvatska u razdoblju povišene inflacije pa je teško izolirati efekt eura na porast cijena.
“Ocjenjujemo da je u segmentu usluga najvjerojatnije došlo do određenog porasta cijena zbog uvođenja eura, ali to je više-manje to. Kad kao kupci gledamo pojedinačne proizvode, primjećujemo da su neke cijene porasle, ali zanemarujemo da cijene velikog broja proizvoda nisu rasle. Zaboravljamo i da su istodobno pale cijene benzina i to ne uzimamo u osobnu kalkulacije”, rekla je
“O NEKOM DRAMATIČNOM UTJECAJU UVOĐENJA EURA NA PORAST CIJENA NE MOŽEMO GOVORITI”, zaključila je Švaljek.
Ove godine, 21. veljače, Međunarodni dan materinskog jezika slavi 25. obljetnicu u organizaciji UNESCO-a. Obilježava se četvrt stoljeća predanih napora za očuvanje jezične raznolikosti i promicanja upotrebe materinskih jezika.
Ovaj srebrni jubilej naglašava hitnost ubrzanja napretka u jezičnoj raznolikosti i višejezičnosti kako bi postigli održiviji, pravedniji i uključiviji svijet do 2030. Također će pridonijeti Međunarodnom desetljeću autohtonih jezika (2022. – 2032.) koje predvodi UNESCO naglašavajući ključnu ulogu jezika u provedbi ciljeva održivog razvoja.
Jezici su važni
Jezici su ključni i za obrazovanje i za održivi razvoj, oblikujući način na koji ljudi uče, komuniciraju i surađuju s društvom.
Svijet je sve svjesniji svoje bogate kulturne, jezične i biološke raznolikosti i njihove međusobne povezanosti. Sve je veća spoznaja o potrebi zaštite i očuvanja ove raznolikosti pred njezinim postupnim opadanjem.
UNESCO procjenjuje da postoji 8324 jezika, govorenih ili znakovnih. Od toga je oko 7000 jezika još uvijek u upotrebi. Međutim, jezična je raznolikost ugrožena, jer mnogi jezici nestaju ubrzanim tempom u našem svijetu koji se brzo mijenja.
Jezik je primarni medij kroz koji se prenosi znanje. Obrazovanje igra ključnu ulogu u dijeljenju i održavanju svjetske raznolikosti, gdje jezici, kulture i okruženja međusobno i održivo podržavaju jedni druge.
Pravo na obrazovanje na materinjem jeziku
Još se mnogo toga treba učiniti kako bi se osiguralo da svi učenici imaju pravo na obrazovanje na jeziku koji najbolje govore i razumiju. Gotovo 37% učenika u zemljama s niskim i srednjim dohotkom ne poučava se na jeziku koji najbolje govore i razumiju. Ova brojka raste do 90% učenika u nekim zemljama. Mnogi obrazovni sustavi nailaze na političke, logističke i resursne prepreke.
UNESCO vjeruje da svatko ima pravo učiti na vlastitom jeziku i da je to važno sredstvo za poboljšanje učenja, ishoda učenja i socio-emocionalnog razvoja. Višejezično obrazovanje koje se temelji na materinjem jeziku ključno je za poboljšanje pristupa kvalitetnom obrazovanju i učenju, posebno za skupine stanovništva koje govore nedominantnim, manjinskim i autohtonim jezicima.
Kada učenici uče na materinjem jeziku, poboljšavaju se razumijevanje, angažman i kritičko mišljenje. Pristupi višejezičnom obrazovanju mogu potaknuti sudjelovanje u razredu, poboljšati stope zadržavanja i potaknuti veću uključenost obitelji i zajednice u obrazovanje. Oni su također ključni u ublažavanju izazova s kojima se suočavaju učenici migranti i izbjeglice, promičući osjećaj sigurnosti i otpornosti.
U svijetu u kojem je međukulturalna komunikacija ključna za suočavanje s globalnim izazovima, višejezičnost je vrijedna prednost. Nudi pojedincima veće mogućnosti za osobni rast, profesionalni napredak i smisleno sudjelovanje u globaliziranom društvu.
Pristup višejezičnom obrazovanju nije samo ključna komponenta cilja održivog razvoja (SDG) 4 o osiguravanju uključivog i pravednog kvalitetnog obrazovanja i promicanju mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve, već također doprinosi drugim ciljevima održivog razvoja. To uključuje SDG 5 o jednakosti spolova, SDG 13 o klimatskim mjerama i SDG 11 o održivim gradovima i zajednicama.
Poznato je da Trumpa zanima novac, suhi kapital, osvajanje, projekti i sl., kako od njegove mladosti, a danas jednako. I da na društvenu zajednicu, sklad organiziranja ljudi (poduzeća, ustanove, institucije, civilno društvo…) gleda podozrivo. Trump je, naravno, istureni igrač najkrupnijeg kapitala, vodećih iz IT, trgovine, industrije, prometa, banaka. I ovih dana bjelodano, s nevjericom, slušamo i gledamo, do čega je njima stalo, a što ne razumiju i kane zabraniti!
Svojim prvim potezima Trump najavljuje mjere kojim će zaposlenici opet dobiti status onoga što stu bili prije 180 godina (do revolucija i radničkih pokreta 1850-ih). Trebali bi biti opet samo – radna snaga, resurs, kako to kažu ekonomisti. I pored toga, što najveći dio poslovnog svijeta danas više ne rabi termin ljudski resurs, misleći na zaposlenike (možda samo neki, iz neznanja?), već ljudski potencijali. A strojevi, novac, izvor sirovina … to su resursi! No Trump i njegovi ipak svjesno govore – ljudski resurs, dok mu Musk sekundira: „Ljudi su pomoćnici strojeva.“
Prije nekoliko dana (Jutarnji list, 15.2.2025., Željko Trkanjec) Trump se požurio objaviti, a nije se ni stišao taj sjaj i šušur njegova svečanog dolaska na vlast, odluku o zabrani termina, prestanku financiranja načela DEI (Diversity, Equity, Inclusion), koja u stvarnosti znači njegovanje i afirmaciju različitosti, jednakosti i uključivosti u društvu i tvrtkama. Isto tako je odbacio, zabranio i svepoznato načelo ESG (Environmental, social, and governance) – što u američkom slučaju znači prestanak ulaganja i napora na planu ekoloških i društvenih pitanja te društveno odgovornog korporativnog upravljanja, a što je Trump i pečatirao svojom odlukom o izlasku iz Pariškog sporazuma, prvog svjetskog obvezujućeg sporazuma o obuzdavanju opasnih klimatskih promjena.
***
Trump se odlučio baviti (i) korporacijskom kulturom!
Suvremena korporacijska kultura, čvrsto etablirana u današnjim poduzećima, zasniva se na načelima predanosti, čovječnosti, povjerenja zaposlenika i poslodavaca, posvemašnjeg zajedništva dionika. Naravno da su spomenute vrijednosti – različitost, jednakost i uključivost, a koje je Trump omalovažio, utkane u srž odnosa u suvremenoj tvrtki. U korporacijsku kulturu spadaju i neki dijelovi tzv. organizacijskog ponašanja, korporacijska empatija, korporacijska klima. Svaka kultura je skup međuljudskih odnosa.Kad bismo izmakli kulturu, kao najvažniju značajku ljudske civilizacije, nje nestaje. Ostaje krdo ljudolikih životinja! Ako bismo izostavili kulturu humanosti i uvažavanja iz kompanija, nadomješćuje je kultura diktature, feudalizma. Svaka veća pa i srednja tvrtka u svijetu pa i Hrvatskoj ima definiranu i objelodanjenu korporacijsku kulturu, kao niz načela kojima nastoje povezati ljude i organizaciju u skladno tkivo. Danas je već obična stvar, standard, da zaposlenik zna unaprijed na čemu je, da je informiran. Mnogi teže, i to su ugradili u svoje akte, i načelo participacije (odgovarajućeg sudjelovanja) radnika u odlučivanju kompanijom. Mnoge tvrtke su ponosne na načela rodne jednakosti, podrške roditeljstvu, ravnoteži poslovnog i privatnog. U Hrvatskoj je više od 50 tvrtki dobilo ugledni certifikat Mamforce, koji potvrđuje privrženost tvrtke ravnoteži poslovnog i privatnog te podršku roditeljstvu. Tvrtke njeguju praksu team buildinga, pa i poticanja prijateljstva među zaposlenicima i nakon radnog vremena. Gore spomenuto načelo uključivosti čvrsto je ukorijenjena značajka u našem slavenskom narodu, kao socijalno osjetljivoj zajednici. Ina je ponosna na svoju brigu o 182 osobe s invaliditetom (2022.). Montmontaža Oprema, kao i Zubak Grupa, i ne samo oni, jednako tako, na svu podršku i pomoć koju pružaju zaposleniku oboljelom od karcinoma, podržavajući ga da i dalje ostane na poslu (poznati su nam ti primjeri). U Osijeku je otvoren caffe bar u kojem su svi zaposleni osobe sa Down sindromom.
Ima primjera u zapadnim tvrtkama gdje stoluje načelo interne transparentnosti, pod nazivom „načelo otvorenih poslovnih knjiga“, što znači da svaki zaposlenik može dobiti na svoj zahtjev bilo koju informaciju o poslovanju tvrtke. Njeguje se negdje i „načelo otvorenih vrata“, što znači da zaposlenik uvijek može zatražiti prijem i razgovor sa svakim nadređenim, uključivo i glavnog direktora…
Najbolji su radnici oni koji su – zadovoljni, osviješteni, široko educirani (šire nego što je vladanje nizom radnih vještina). Najbolje tvrtke u svom zaposleniku vide prvo čovjeka, a ne tek radnika. I sve to stvara ozračje ljudskosti. Zaposlenici doživljavaju svoju tvrtku kao ugodno mjesto za život, a ne samo mjesto rada.
***
Donald Trump, Jeff Bezos, Elon Musk i drugi slični iz grupe najvećih kapitalista svijeta, daleko su od ovog. Kako se dogodilo da im ništa ne znače dostignuća cijele ljudske zajednice, koja su neizostavno prihvaćena kao civilizacijske – univerzalne vrijednosti: različitost, jednakost, uključivost, ekologija, humanost i odgovorno upravljanje!? DEI i ESG!!! Na njima se temelje i svih 17 ciljeva održivog razvoja iz Agende 2030., plebiscitarno usvojene 2015.!
Musk vodi rat sa zaposlenicima svoje podružnice u Švedskoj, s javnošću, s medijima, braneći pravo radnicima da osnuju sindikat i da se uvede kolektivno pregovaranje. Musk je u vrijeme najjačeg naleta Covida, očito indirektno prijeteći, poručio radnicima u SAD: „Ja idem na posao. A vi zaposlenici, kako želite.“ Kad smo kod Covida, Trump je u svom prvom mandatu, 2020.g.. izjavio i ovu prognozu: „Covid je tu. Poduzet ćemo sve. Imat ćemo 100.000 umrlih. Ta je brojka – dobar posao “ (Goo job!) ! Ako niste znali, u SAD-a je od Covida umrlo preko 1,2 milijuna ljudi (portal worldometters.info)
Jeff Bezos u Amazonu je uveo pravilo ograničenog broja odlaska na WC tijekom rada, dok uz njegove hale stalno dežuraju kola hitne pomoći, da odvedu nastradale i iznurene od rada.
I onda se ovih dana javila Lynn Forester de Rothschild iz znamenite stare bankarske obitelji-dinastije Rothschild, izjavom, ovom pričom: „Dovoljno je to što će Trump povećati radnicima minimalne plaće i povećati im druge mogućnosti.“ Zaboravivši, pritom, kako da je još 2015. pred papom Franjom, u društvu s engleskim kraljem Charlesom III, razmatrala i zagovarala temu: „Kako reformirati liberalni kapitalizam?“ I dinastija Rothschild se brzo sklonila u Trumpovo kolo. Kako je bilo to nekad kod Rothschilda, možete još uvijek, i danas, naći napisano (!?) na stranicama www.rothschildandco.com, gledajući u dva velika bannera; prvi govori o zalaganju i doprinosu kompanije Rothschilda&Co održivosti globalne ekonomije, a druga kazuje o osjetljivosti za socijalne i okolišne teme, lokalno i globalno.
Ogromna moć se slila, povijesnim slučajem valjda, u ruke – kakvih ljudi?
Trump želi ukinuti korporativnu kulturu, i uspjet će malo i privremeno.
Korporativna kultura je povijesno dostignuće u svijetu rada.
Inauguracijski govor predsjednika Milanovića u središtu je imao stvarnost, život, teme važne i bliske i građaninu – čovjeku i društvu, zajednici kojoj pripadamo i koja je mnogo više od brojem udruženih pojedinaca. Teme bliske i ovom portalu www.odgovorno.hr, zbog našeg poslanja, ustrajnog zalaganja, težnje ka gradnji trajnog i stabilnog sveukupnog sklada: čovjeka samim sa sobom, pojedinca prema društvu te društva-civilizacije prema planetu koji nam je život dao – Zemlji. Odgovorni smo za sebe i za društvo! Ne čusmo fraze koje obično i dosta često slušamo u mnogim tzv. velikim prilikama. Nije tu bilo copy-paste rečenica. U njegovu obraćanju nađosmo posebno one akcente koji imaju temelj u društvenoj odgovornosti i zalaganju za održivost društva i svijeta.
U nastavku su ti izvaci:
”U životu nacije ili države, kao i u životu pojedinca, neizbježna je izmjena dobrih i loših vremena, tmurnih i vedrih dana. Moramo broditi sa sviješću da stvarni život nije samo mirno more i vjetar u jedra. Ta svijest neka nam bude vodilja: ona je čvrsto jamstvo uspravnosti i pribranosti.
Osnovni zadatak državnih institucija je sačuvati mir i sigurnost građana, pri čemu ne mislim samo na mir i sigurnost u onom najelementarnijem – tjelesnom – smislu. Drugi, gotovo jednako važan cilj je da teška vremena ne budu ujedno i dramatična vremena… da se ne prelome najviše preko leđa najslabijih i najmanje zaštićenih, a da od dobrih godina ne profitiraju samo oni koji su najbliže centrima moć, najagresivniji, najkompetitivniji. Nejednakost i korupcijapodmuklo nagrizaju socijalnu strukturu poput opake bolesti.
…. Posljednjih godina često sam ponavljao da je samo nama, i nikome osim nas, nije stvarno stalo do naše zemlje. …. Druge države i nacije, u pravilu, ne žele nam zlo i ne rade protiv nas, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, kad do takvog izbora dođe, uvijek će se odlučiti za svoje interese. Pa i naši prijatelji i saveznici.
Ništa nam nikada nije darovano. Sve što je Hrvatska postigla zasluga je samo naših ljudi. Prije svega onih koji su dali svoj život i svoje zdravlje u obrani naše slobode. .. Naša trajna zahvalnost tim ljudima nije ni slava rata, ni trijumfalizam, ni naslada nad nesrećom drugih, poraženih. To je oda slobodi i podsjetnik na ono za što smo sve sposobni kao nacija kad nas vode plemeniti motivi i kad nas ujedine najviši ideali.
… Jedino je nama istinski važno kakvo je naše obrazovanje na svim razinama, kakvo je naše javno zdravstvo i naše pravosuđe, kako se kroji pravda. … I unatoč rastu BDP-a, niskoj nezaposlenosti pa i povećanju kreditnog rejtinga, preveliki broj naših ljudi danas živi na rubu dostojanstva ili trpi neki oblik poniženja, usprkos poštenom radu ili pošteno zarađenoj mirovini. Samo je nama u interesu da nam institucije budu neovisne, profesionalne i odgovorne, kao i mediji..
… Ključno je da budemo samokritični i kao pojedinci, i kao vlast, i kao društvo. Snaga je u poznavanju vlastitih slabosti i u priznavanju vlastitih stranputica. A gotovo da i nema veće slabosti od mržnje, šovinizma ili nepovjerenja prema onima koji su drukčiji od nas u nekom od brojnih slojeva, a svih ih imamo, identiteta, prema onima koji su slabiji, trenutno ili stalno slabiji.
… Današnji svijet gotovo je neprepoznatljiv u odnosu na svijet otprije 40 ili 50 godina kada sam ja i mnogi od nas stasali i formirali se, on je u stvari neprepoznatljiv u odnosu na svijest od samo prije pet, najviše deset godina. Mijena traje i u ovom času. Iščezava jedno, a na horizontu se javlja nešto drugo što je još uvijek nejasno, neizvjesno, zbunjujuće i što plaši. Zvuči kao uvjerljiv opis kaosa.
Čini se da su se pojavili i očito se javljaju novi gravitacijski centri globalne moći, koje se ne može ignorirati u oblikovanju slike budućeg svijeta. Na nama je da osmislimo nacionalnu politiku koja će najviše doprinijeti našim interesima u tom novom svijetu… Mir, sigurnost i dostojanstvo hrvatskih ljudi ne mogu i neće biti žrtva ničijih privatnih ambicija ili fiksacija.
.. Naša je obaveza prema hrvatskoj povijesti i hrvatskoj budućnosti, prema našim precima i našoj djeci, da se u međunarodnim odnosima zalažemo za mir, za dobrosusjedsku povezanost i za diplomatsko rješavanje konflikata među državama i narodima. …
Rat je najdublji i najotrovniji mogući društveni poremećaj, goreg nema. Ne kaže se zaludu da je pobjeda druga najgora stvar koja se može dogoditi u ratu. ..
Mirotvorstvo i miroljubivost nisu sinonimi za naivnost. Nema dileme da moramo ojačavati svoje oružane snage u svakom pogledu. Hrvatska vojska mora biti sposobna zaustaviti napad … Međutim, ne slažem se s tezom prema kojoj „sigurnost nema cijenu“. Ta je teza praktični neodrživa i u svojoj biti nejasna.
Vojska i suvremena oružja, pa i ne ona baš najsuvremenija, iziskuju vrtoglave troškove, sve vrtoglavije na koje mi ne možemo utjecati, a naši resursi su ograničeni. Ne bi trebali dopustiti da obrambeni izdaci progutaju novac za sve ostalo što naš život čini smislenim i ispunjenim. Hoćemo li se zbog nabave oružja odreći javnih ulaganja u znanost, u kulturu i umjetničko stvaralaštvo, u sport, u nove tehnologije?…
Želim da budemo pronicljivi i proračunati. Zdrava skepsa, ništa manje i ništa više. Pozivam da razgovaramo i uključimo u razgovor sve najodgovornije ljude i najbolje stručnjake. Potrudimo se da razumijemo narav eventualnih ratova budućnosti, pa da o nabavi oružja i opreme razmišljamo iz te perspektive…
…Tijekom 19. i 20. stoljeća individualizam se etablirao kao jedno od glavnih obilježja, motora zapadnog kapitalističkog svijeta, pa onda, naravno, i našeg društva u zadnjih najmanje 35 godina. Moje je duboko uvjerenje da je individualizirano društvo humano i zdravije od onog zasnovanog na nekoj prisilnoj varijanti kolektivizma, jer je slobodnije, demokratskije, znatiželjnije, prosperitetnije. No postoji i naličje i vrlo dobro znamo koje je to naličje, koje neizbježno dovodi do kidanja ili slabljenja naših društvenih veza, a bez toga nema aktivne solidarnosti. Digitalne društvene mreže, ne da nisu dostojna zamjena, nego su u mnogo čemu opasnost.
Važno je da budemo povezani s obitelji, prijateljima, rodbinom, sa susjedima, kolegama, sa zajednicom u kojoj živimo. Od toga se sastoji najžilavija brana socijalnoj isključenosti i letargiji, bezvoljnosti i bezdušnosti. Dobrobit naše zemlje u velikoj mjeri ovisi o spremnosti da brinemo jedni o drugima, neovisno o razlikama i neslaganjima koje postoje, ali koje u svojoj biti i nisu prevelike. Dajmo do znanja bližnjima i bliskima da se imaju na koga osloniti. Nevolje će proći bezbolnije uz spoznaju da nismo prepušteni sami sebi, da nismo zaboravljeni na nekoj hladnoj vjetrometini. To je najučinkovitije sredstvo za rastjerivanje straha od nepredvidive sutrašnjice, od jeze bezličnosti.
S tom vjerom, s vjerom da nećemo ostaviti jedni druge u presudnim trenucima – živjeli, i živjela naša Hrvatska!”
Foto: ilustracija uz pomoć umjetne inteligencije koju je napravio Sadek Ahmed / UN
Svjetski dan socijalne pravde obilježava se svake godine 20. veljače. Odredila ga je Opća skupština UN-a 2007. godine. Cilj je podsjetiti na potrebu izgradnje poštenijeg i ravnopravnijeg svijeta. Osnažiti napore u borbi protiv nezaposlenosti, socijalne isključenosti i siromaštva.
Svjetski dan socijalne pravde podržava nekoliko ciljeva održivog razvoja UN-a (SDG):
SDG 1: Bez siromaštva – Iskorijenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima.
SDG 5: Ravnopravnost spolova – Postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje svih žena i djevojčica.
SDG 8: Dostojanstven rad i gospodarski rast – Promicanje uključivog i održivog gospodarskog rasta i dostojanstvenog rada za sve.
SDG 10: Smanjene nejednakosti – Smanjenje nejednakosti unutar i među zemljama.
Socijalna pravda i jednakost temeljne su vrijednosti svih društava. Kako bi postigle “društvo za sve” vlade su se obvezale na stvaranje akcijskog okvira za promicanje socijalne pravde na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Također su se obvezali da će promicati pravednu raspodjelu prihoda i bolji pristup resursima kroz pravednost i jednakost i mogućnosti za sve. Vlade su također prepoznale da gospodarski rast treba promicati jednakost i socijalnu pravdu te da se “društvo za sve” mora temeljiti na socijalnoj pravdi i poštivanju svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obilježavanje Svjetskog dana socijalne pravde trebalo bi doprinijeti daljnjoj konsolidaciji napora međunarodne zajednice u iskorjenjivanju siromaštva, promicanju pune zaposlenosti i dostojanstvenog rada, jednakosti spolova i pristupa društvenom blagostanju i pravdi za sve.
ILO će ove godine obilježiti ovu prigodu nizom od pet događaja koji će se održati u velikim gradovima diljem svijeta. Događaji će okupiti govornike na visokoj razini iz cijelog svijeta. Raspravljati će se o tome kako socijalnu pravdu staviti u središte agende međunarodne, nacionalne i regionalne politike.
Jačanje pravedne tranzicije za održivu budućnost
Ovogodišnja tema naglašava da pomak prema gospodarstvima s niskim udjelom ugljika treba koristiti svima, a posebno najranjivijima. To podrazumijeva holistički pristup koji isprepliće ekološku održivost i društvenu pravdu. Važno je osigurati da radnici, autohtoni narodi i marginalizirane zajednice dobiju potrebnu potporu. Ta se potpora može ostvariti kroz prekvalifikacije, otvaranje radnih mjesta i snažne mjere socijalne zaštite. Drugim riječima, dekarbonizacija i gospodarska transformacija trebaju ići ruku pod ruku s politikama koje se bore protiv siromaštva, smanjuju nejednakost i otvaraju mogućnosti za sve.
U središtu ove vizije je ideja integriranja načela “pravedne tranzicije” u globalne i nacionalne politike. Kada se ta načela ugrade u planove održivog razvoja — kao što su oni o kojima se raspravljalo na Drugom svjetskom samitu za društveni razvoj (WSSD2) — kreatori politika mogu stvoriti pravednije okruženje u kojem se troškovi promjena pravedno dijele. Na primjer, ciljana obuka o zelenim vještinama, sveobuhvatna socijalna zaštita i gospodarska diversifikacija koju vodi zajednica mogu pomoći u osiguravanju da pad industrije fosilnih goriva ne dovede do dugotrajne nezaposlenosti ili povećane društvene nejednakosti. Umjesto toga, ove mjere preusmjeravaju ulaganja u zelene sektore u nastajanju, gradeći otpornu radnu snagu i pravednije društvo.
U konačnici, jačanje pravedne tranzicije odnosi se na ponovno zamišljanje naših ekonomskih i ekoloških sustava. Želi se ljudima dali prioritet isto kao i planetu. To je poziv na pomak fokusa s jednostavne dekarbonizacije na redistribuciju prilika i resursa. — Omogućiti da održivi rast bude od koristi svima.
Zajedničkim djelovanjem i uključivim politikama možemo stvoriti budućnost u kojoj integritet okoliša i društvena jednakost idu ruku pod ruku, čineći temelj istinski održivog globalnog gospodarstva.
Foto: Hrelić - Knjižarski izlog s najvećim nizom naslova u gradu / G. Tudor
Zašto bih nedjeljom išao na čuveni narodni sajam Hrelić, poznat regiji, a sad i šire? Jer je tamo dobro, mnogima na dobrobit.
Nakon što je 1959. izgrađen prvi zagrebački suvremeni most preko Save – Most slobode, da bi potom, godine 1961., naš glasoviti vizionar – gradonačelnik Vjećeslav Holjevac, ozaren pobjedom mostom uhodao u jedan novi grad – Novi Zagreb preko Save, pa kad je 1973. na istoku grada izgrađen i Most mladosti, e, onda su se stekli uvjeti za stasanje još nečeg znamenitog u Zagrebu – početak rada buvljaka Hrelić, 1979. Mjesta trgovine, susreta, druženja, šetnje, a i okrijepe, radosti mnogočim potaknute.
Hrelić je mjesto za sve ljude, sa „izlozima“ prepunim svih mogućih proizvoda (nema lokomotive!). Kao i svi ostali buvljaci, hrelićki je mjesto s mnogo jeftine i rabljene robe. I cjenkanja. Mnogokad i veoma kvalitetne robe, dobre. Neki će nevoljnik baš tu obaviti nabavku nečeg za ono minimalno eura, jer toliko i ima. Tamo će kolekcionar razgaliti dušu, naišavši na novi – dragocjeni artikl za svoju zbirku. Pazite, psiholozi i filozofi pridaju veliko pozitivno značenje kolekcionarstva. Kolekcije raduju ljude, a predmetima omogućuju da žive dugo i dulje, kao svoji među svojima, i pronose poruke od onih prije nama današnjima i budućima. A netko treći, znalac, i muški i ženski, dobiti će ovdje zbilja najvišu kvalitetu odjevnog predmeta, uređaja, kućnog predmeta skoro novog, za realno sitno novca.
Nigdje kao na Hreliću nema toliko prilika za kupiti nekome najbolji, primjereni dar, pogotovu ako ne kupujete na silu, u zadnji čas.
Foto: Nekad svirkači za buduća veselja glazbe / G.Tudor
Specijalizirani dućani kao nigdje u Zagrebu – zapamtite mogućnosti!
Sajam Hrelić je doista velik, s preko tisuću obilježenih prodajnih mjesta – štandova, koji se svi uvijek ne popune. Zbog svoje prodajne moći tamo, fluktuacije na tisuće kupaca na malom prostoru, na okupu funkcioniraju toliki „specijalizirani dućani“, sa full ponudom. Evo nabrojit ću ih prvo 10, od više njih: štandovi sa svim vrstama vrećica za usisavače prašine, sav sitni šivaći pribor, starinske mesingane kvake, mnoštvo lustera, konfekcija i kape, kompleti najfinijeg kristala (samoborski i rogaški), mnogo slika a ponekad i neka umjetnička, „more“ goblena iz 60-ih i vezova (Ulaze u đir, sve više se traže). Ali, znajte i za ovakve: dućani za kosilice, sitne električne potrepštine, sve moguće tokareno iz drveta, sve za roštilj i kotlovinu (novo), ribički pribor, hi-fi uređaji, serije prvih tranzistorskih radija iz 60-ih i 70-ih, s reklaminim natpisom na nekom primjerku „Svirao na svadbama“.
Svakom velikom gradu specijalizirani dućani su potreba i prilika. Ova na Hreliću je dar građanima Zagreba i šire regije.
Foto: Specijalizirana trgovina za ribički pribor, 1000 štapova / G.Tudor
Dodana vrijednost, društvene dobrobiti sa hrelićkog sajma
Osim kupnje i prodaje, svaki veći buvljak jest i mjesto doživljaja, prilika za otkrivanje neobičnog ili rijetkog. Tu se odvija više od šopingiranja, a njega doista ima. Ono čega nemaju City 1 i Arena, Super nova – to je doživljaj, osjećaj, vibra, koja lebdi ovdje povrh svega. Tamo ljudi nedjeljom (i srijedom) zalaze radi doživljaja mira (spadam u te), ozračja dobronamjernosti, druženja, glasnih pozdrava dvaju poznanika već izdaleka, zezancije, šala. („Kupite ovdje, propala mi firma, moram platiti poreze državi“, „Evo svježa roba, prošao rok upotrebe“, „Ne smijete ništa ukrasti, ja sam za to zadužen i moja stranka“.) Ne čuje se u tom šušuru običnog puka nikad neki povik ljutnje i prijepora, povišen ton. Ako vas zgodi sreća, možda uz vas prođe i grupa romskih trubača; kako li oni dignu atmosferu!!
Zadnjih godina postao je ovaj sajam popularan i među mladima i stranim radnicima, posebno, ali i turistima željnih iskustva autentičnog zagrebačkog duha i alternativne dimenzije grada. Kavu i dec’ vina na propuštam nikad, hrelićki drveni kafići zimi divno griju, onom starinskom peći na drva, koja se ponosno diči svojom ulogom na sredini prostora. Ako vam smeta ta običnost lokala – gostione koji pripadaju i stoljećima ispred, već se redoviti u nekom Legieru ili Vivas baru, maknite Hrelić sa popisa svojih kafića. Na mojoj listi preferiranih jest onaj zadnji drveni u nizu, prema sjeveru.
Ovdje ćete susresti najzanimljivije ljude i svjedočiti izbliza minulim vremenima, mirnijim i boljim, pa to već svatko zna. Zagledajte se u tamošnje goblene, vezove, kutije oblijepljene školjkama, jednostavni namještaj rukom majstora-stolara rađen, i samo pomislite: kakvi su ljudi to slagali? Hrelić je, dakle, mjesto za dublje zaključke o života i svijetu – to je mjesto slavljenja onog pravog istinskog čovjeka – stvaraoca, radnika, vrijednog i kreativnog, jednostavnog, čovjeka kakav treba biti da bi se
naša ljudska zajednica na Zemlji s pravom i dalje nazivala civilizacija homo sapiensa (lat.: „razborit čovjek“). Upitno je do kad će to ime nositi? Kako je kazao znanstvenik Korado Korlević, skori i primjereniji naziv će biti: strojna civilizacija. Što li to sve podrazumijeva, vidjet će se.
Foto: Hrelić, velika stalna izložba sa “1000” slika, novih i starih / G.Tudor
Pogled prema buvljaku, s odstojanja, za 30 godina
Na Hreliću se izlažu i prikazuju čudesni uraci čovjeka načinjeni prije 40, 60, 100 godina, u 19. i 20. stoljeću, izašli iz brojnih domaćinstava, obrta i malih tvornica, lokalnih i regionalnih. A koliko je tek zanimljiva ta činjenica u svijetlu ovakvog nezgodnog pitanja: „Što ćemo mi današnji iz 21. st. slaviti, koje svoje vrline i vještine, držeći 2030 ili 40-e u ruci „stare predmete“ iz početnih desetljeća ovog vijeka? Proizvedene u Kini, rukama robota, dizajnirane umjetnom inteligencijom, tipizirane! Današnje predmete iz sfere masovne potrošnje ljudska ruka u fazi nastanka i ne dodirne. Ti, ovodobni, predmeti, uređaji, pomagala bit će jednog dana, nažalost, samo podsjećanja na uniformnost, automatizaciju, globalizaciju, čovjeka poslužioca stroja. Čovjeka o kojem se Poljak Jerzy Lec ovako našalio: „ U tvornici budućnosti radit će jedan stroj i jedan čovjek. Šef će biti stroj.“ Ne volim takvu budućnost, ali nemam(o) kud. Možda se trendovi malo i zaokrenu, nemoš ljude nikad posve predvidjeti. Možda se vrati ljudskost ljudima.
Ekološki značaj, doprinos održivosti
Buvljake i second-hand dućane ne možete odmah povezati sa širenjem ozonskih rupa i zagađivanjem svega, koliko veliki prodajni centri i tzv. brza roba tome danas pridonose i. Tamo, na hrelićkom i svakom drugom buvljaku, proizvodi prelaze iz ruke u ruku, pa vijek korištenja stvari biva dulji, što je valjda društvu poželjno (nije tvornicama i trgovini). Dakle, koliko god svijet treba i onog novoproizvedenog, toliko nam i više treba dobro održavati stvari dulje u funkciji, dobro iznositi, iskoristiti ono što već imamo na Zemlji. Nova stvar je uvijek novi napad na ekologiju. I dragocjeni su zato ti buvljaci, second-hadn trgovine, popravljaone, kao i lokali za najam alata, vjenčanica, haljina i odijela, uređaja.
Foto: Neki pronalaze dobar komade odjeće, rješe potrebu, drugi im to ustupe. Obostrano , za sve dobro. / G.Tudor
Hrelić čuva prirodu, podržava ljudskost.
1979. je važna godina.
Uživajmo sve hrelićko danas.
Možda će se netko jednom u Zagrebu odlučiti pa i nekom zanimljivom ponudom priuštiti i turistima taj hrelićki osebujni doživljaj, onima željnim iskustva autentičnog zagrebačkog duha i štiha, kojeg smo u našem gradu svjedoci.
Dan sigurnijeg interneta prerastao je u globalno značajan događaj koji se obilježava u više od 180 zemalja i teritorija. Izvorno je pokrenut projektom EU SafeBorders 2004., a kasnije ga je prihvatila mreža Insafe 2005.
Dan sigurnijeg interneta godišnja je globalna kampanja za veću sigurnost na internetu koju provodi Europska unija. Održava se svake godine drugog dana drugog tjedna drugog mjeseca. Cilj je senzibilizirati stanovništvo na aktualnu problematiku vezanu uz korištenje interneta kod djece i adolescenata.
Ove godine Dan sigurnijeg interneta pada 11. veljače, ali će se po prvi put aktivnosti protegnut kroz cijelu veljaču. Time se školama, organizacijama, obiteljima i pojedincima daje više mogućnosti da se pridruže globalnom pokretu prema sigurnijem, inkluzivnijem online svijetu.
Ovogodišnja tema je i nadalje “Zajedno za bolji internet“, koja nastavlja odražavati predanost stvaranju pozitivnog, uključivog digitalnog prostora. I ove će se godine istaknuti europska strategija za bolji internet za djecu, poznatu kao BIK+ (Better Internet for Kids). Ova strategija je usredotočena na viziju da sva djeca u Europi mogu uživati u digitalnim uslugama primjerenim dobi, te biti zaštićena, osnažena i poštovana na internetu. Cilj je osnažiti mlade ljude alatima i znanjem koji su im potrebni za sigurno i odgovorno snalaženje u online svijetu, osiguravajući da se prema njima postupa s poštovanjem i dostojanstvom.
Dan sigurnijeg interneta u Hrvatskoj
Centar za sigurniji internet Hrvatska obilježit će Dan sigurnijeg interneta 2025. godine uživo u tri grada – Osijeku, Zagrebu i Splitu. Ove su godine aktivnosti povodom Dana sigurnijeg interneta usmjerene na educiranje i osvještavanje djece, mladih i stručnjaka o sigurnom i odgovornom ponašanju u digitalnom svijetu.
Uz program radionica za djecu, mlade i stručnjake u Osijeku, Zagrebu i Splitu, središnji događaj obilježavanja održat će se u Zagrebu, gdje će se u OŠ Ksaver Šandor Gjalski organizirati panel na temu Digitalna odgovornost: Uloga modernih alata u sigurnosti djece. Na panelu će sudjelovati stručnjaci iz Centra za sigurniji internet, CARNET-a, A1 Hrvatska i Sveučilišta Algebre, koji će raspravljati o prednostima i izazovima korištenja modernih alata u radu s djecom i mladima. Alati će svima biti dostupni na stranicama csi.hr i boljionline.hr. Panel će obuhvatiti ključne teme poput zaštite privatnosti, digitalne pismenosti i upotrebe tehnologije za prevenciju nasilja i zlostavljanja.
U sklopu obilježavanja u Zagrebu, održat će se i dodjela nagrada LAJK. Dodjela ove nagrade odražava predanost Centra za sigurniji internet u prepoznavanju i promoviranju odgovornosti, pozitivnih praksi i inovativnih pristupa u digitalnom prostoru, čime se potiče stvaranje sigurnijeg, pristupačnijeg i uključivijeg online okruženja za djecu i mlade.
Foto: Kolona planinara HPD Kapela na Strahinjčici. Kiša pada. Nema odustajanja. / Goran Tudor
Kad bi, primjerice, svaki sudionik na više od desetke tisuća izleta na godinu u Hrvatskoj, učinio baš to, očistio kvadrat zemlje – koliko bi naša Lijepa naša zablistala, radosna! Baš to, inovativni pristup ekološkoj održivosti staza na planinama, brdima, uz obale, svugdje u prirodi, ugrađen je i u jedan novi regionalni projekt: „Pick One Leave None“(„Pokupi jedan, ne ostavi ni jedan“), koji nam privlači pažnju svojom jednostavnošću i učinkovitošću. Hodate, šećete… osmotrite okoliš… priđite zalutalom otpatku, boci, plastičnoj kutiji, limenki, vrećici, krpi.. i ponesite je u mjesto stanovanja, pohranite u odvojeni spremnik. Imajte u džepu kod sebe za to uvijek spremnu vrećicu, pripremite se na odlasku. Dosljedno ponašanje u ovom smislu, donosi s vremenom i veliku i neplaniranu nagradu – osjećaj vrijednosti i pripadnosti.
HPD Kapela iz Zagreba provodi mnoge ekološke i društveno odgovorne projekte, pošumljavanje, čišćenje prirode, međugeneracijsko povezivanje, pa tako i pravila koje promovira projekt iz ovog članka: Ne ostavljaj ništa za sobom! Izbriši trag svog boravka u prirodi! Pospremi prirodu iza drugog, koji još nije osvijestio da nešto loše radi!
Projekt pomaže pokretanju ljudi regije na brže promjene
U današnje vrijeme zaštita okoliša i prirode postaje imperativ i mnoge organizacije se okreću inovativnim projektima kako bi promovirali ekološku održivost. Jedan takav Projekt je započeo kao regionalna inicijativa na prostoru zapadnog Balkana (Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, i Sjeverna Makedonija), i već se širi među outdoor zajednicama diljem Europe. Projekt u Hrvatskoj provodi Hrvatsko planinarsko društvo Gorščica u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Medvednica na odabranim planinarskim stazama.
Partneri na projektu su Planinarski klub „Tara“ iz Bajine Bašte – Srbija, Planinarsko društvo „Majevica“ iz Srebrenika – BiH, Hrvatsko planinarsko društvo „Gorščica“ iz Zagreba – Hrvatska, Društvo za planinske sportove „Azot“ iz Velesa – Sjeverna Makedonija, Nacionalni park „Tara“ iz Bajine Bašte – Srbija te Regionalna razvojna agencija „Zlatibor“ iz Užica – Srbija. Projekt se provodi uz financijsku potporu Europske unije kroz program Erasmus+ Sport.
Poznati stari koncept „Ne ostavljaj tragove“ opet nadahnjuje!
Ideja projekta je zasnovana na konceptu „Ne ostavljaj tragove“ (Leave no Trace) kroz koji se sudionici pozivaju da prilikom odlaska na izlet, planinarenje ili bilo koju aktivnost u prirodi, ne ostave nikakav trag. Ako ste čitali knjigu „Tihi zov Australije“, naišli ste na opis kako Aboridžini tijekom svog tromjesečnog iscjeljujućeg pohoda preko kontinenta Australije odlaze s mjesta noćenja. Ni traga boravku, logorskoj vatri, sinoćnjem večeranju, kao da ih tu nikad je bilo! Dakle, pogledajte iza sebe mjesto gdje se imali odmor, logorovali, izvodili neki program. Na takvo ponašanje potiču se sudionici izleta:
Osmatraj predjel kojim hodaš, gdje boraviš!
Učini još jedan dodatni korak – onaj za ekološku dobrobit!
Izađi iz zone komfora, sagni se. Poredi, uredi, pospremi prirodu!
Ponesi sa sobom natrag u grad barem jedan komad otpada koji nisi ti sam generirao, već si ga našao na stazi.
Ovaj je princip prilagodljiv različitim okruženjima i potrebama, ali je potvrđeno da se najbolji efekti postižu u zaštićenim područjima kroz suradnju planinarskih udruga i javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima. Osim ekoloških koristi, “Pick One Leave None” također ima pozitivne socijalne učinke. Sudjelovanje u ovakvim aktivnostima jača osjećaj pripadnosti zajednici i promiče suradnju među osobama različitih dobnih skupina i društvenih slojeva.
Foto: Skupina planinara na pohodu „Stazama hrvatskih orhideja“ na poučnim stazama planine Strahinjčica. Posmatranje – učenje – rast! / Goran Tudor
Preuzmimo svoj dio odgovornosti.
Projekt “Pick One Leave None” potiče preuzimanje aktivne uloge svakog pojedinca u rješavanju problema. Dok se projektna ideja širi diljem Europe, njegova je važnost sve veća u kontekstu borbe protiv klimatskih promjena i očuvanja prirodnih resursa za buduće generacije.
Svaka vrećica smeća koja se pokupi i svaki komad otpada koji se odnese sa sobom predstavljaju korak prema čišćem i zdravijem okolišu za sve nas. U konačnici čini onu kompliciranu ekološku i klimatski jednadžbu rješivom – jednostavnim načinom.
Neka nitko ne odmaže, ako ne želi i ne može pomoći!
Foto: Tragovi vozila quadova na poznatoj livadi orhideja na Strahinjčici. Gore-dolje po cvijeću. Užas scena za ljubitelje prirode. / Goran Tudor
Neka svatko od nas učini nešto dobro, svaki dan, u svom društvenom okruženju i prirodnom okolišu!
Malim, ali redovitim individualnim doprinosima uvelike se umanjuju posljedice ukupnog utjecaja na okoliš!
Svjetski dan mahunarki predstavlja jedinstvenu priliku za podizanje svijesti javnosti o mahunarkama i njihovoj temeljnoj ulozi u transformaciji u učinkovitije, inkluzivnije, otpornije i održivije poljoprivredno-prehrambene sustave. Prepoznajući potencijal mahunarki za daljnje postizanje Agende održivog razvoja do 2030., Opća skupština Ujedinjenih naroda odredila je 10. veljače kao Svjetski dan mahunarki.
Mahunarke su jestive sjemenke koje se uzgajaju za hranu i stočnu hranu. Kod nas su grah, slanutak i grašak najpoznatije i najčešće konzumirane vrste mahunarki, ali diljem svijeta postoje brojne vrste. Sve one imaju velike prednosti za sigurnost hrane, prehranu, zdravlje, klimatske promjene i biološku raznolikost. Sukladno tome i nove prehrambene preporuke koje su prošle godine izdale vlade Njemačke, Švicarske i Austrije naglašavaju ulogu mahunarki u prehrani i preporučuju manje mesa, a više mahunarki!
Mahunarke su bogate hranjivim tvarima i predstavljaju dobar izvor vitamina i minerala koji su ključni za dobro zdravlje.
Mahunarke imaju dugi vijek trajanja i pomažu u povećanju raznolikosti prehrane, istovremeno smanjujući gubitak i bacanje hrane.
Mahunarke u višestrukim sustavima uzgoja poboljšavaju agrobiološku raznolikost, otpornost na klimatske promjene i usluge ekosustava.
Mahunarke vežu atmosferski dušik u tlo, pridonoseći poboljšanju biološke raznolikosti i plodnosti tla.
Uključivanje mahunarki u plodored može poboljšati učinkovitost korištenja kemijskog gnojiva.
Mahunarke pružaju zaposlenje i poduzetničke prilike ženama i mladima na selu.
Pridružite se globalnoj kampanji: Budite dio proslave mahunarki #LovePulses
Ove 2025. godine tema Svjetskog dana mahunarki je: „Mahunarke: Unošenje raznolikosti u poljoprivredno-prehrambene sustave“, dok je slogan: „Volite mahunarke za zdravu prehranu i planet“. Prošlogodišnji se Svjetski dan mahunarki obilježavao temom “Mahunarke: hranjivo tla i ljudi”.
U znak podrške Svjetskom danu mahunarki, FAO vodi globalnu kampanju za podizanje svijesti o ekonomskim, društvenim i ekološkim prednostima mahunarki. Bez obzira jeste li kreator politike, poljoprivrednik, edukator ili ljubitelj mahunarki, postoji i vaša uloga u ovom pokretu.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.