Foto: Svjetski dan borbe protiv raka - zastava / UICC
Svjetski dan borbe protiv raka obilježava se svake godine 4. veljače. Ove godine Unija za međunarodnu kontrolu raka (UICC) otpočinje novu globalnu kampanju povodom Svjetskog dana borbe protiv raka koja će trajati od 2025. do 2027. godine. Kampanja “Ujedinjeni jedinstvenošću” poziva na temeljni pomak u skrbi za rak i zdravstvenim sustavima diljem svijeta prema pristupu usmjerenom na ljude.
Procjenjuje se da je 2022. bilo 20 milijuna novih slučajeva raka i
9,7 milijuna smrtnih slučajeva povezanih s rakom.
Rak obuhvaća više od 200 vrsta bolesti i zahtijeva specifično liječenje.
Oko 20% pojedinaca može razviti rak tijekom života.
Rak je više od samo medicinske dijagnoze – to je duboko osobna stvar. Iza svake dijagnoze krije se jedinstvena ljudska priča o tuzi, boli, iscjeljenju, otpornosti, ljubavi i više. Zato pristup liječenju raka usmjeren na ljude koji u potpunosti integrira jedinstvene potrebe svakog pojedinca, uz suosjećanje i empatiju, dovodi do najboljih zdravstvenih ishoda.
Nova kampanja istražuje različite dimenzije skrbi za rak usmjerene na ljude i nove načine stvaranja razlike. Cilj kampanje je trogodišnji put od podizanja svijesti do poduzimanja akcije.
Ljudi koji žive s rakom ne osjećaju se uvijek čuti, viđeni ili shvaćeni. Mnogi se osjećaju otuđeno i bez glasa u trenutku kada se također uče snalaziti u nepoznatom i zbunjujućem zdravstvenom sustavu istovremeno se suočavajući s emocionalnim usponima i padovima dijagnoze raka, liječenja ili oporavka.
Ovaj pristup osmišljen je za pružanje zdravstvenih usluga i usluga liječenja raka u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Primjenjujući pri tom odgovarajuću strategiju prilagođenu individualnim potrebama svakog pacijenta. Metoda skrbi usmjerene na ljude također uključuje i osnažuje pacijente da imaju aktivniju ulogu u vlastitom zdravlju.
Skrb usmjerena na ljude uključuje napore kao što su:
zdravstveni programi u zajednici usmjereni na rješavanje lokalnih zdravstvenih problema,
osposobljavanje kulturoloških kompetencija za pružatelje zdravstvenih usluga,
inicijative za zdravstveno opismenjavanje,
telemedicinske usluge,
programi za navigaciju pacijenata i
angažman pacijenata koji su iskusili rak u oblikovanju politika.
UICC se nada da ovaj pristup može dovesti do poboljšane dobrobiti pacijenata, veće kvalitete skrbi, povećanog povjerenja u pružatelje zdravstvenih usluga, većeg zadovoljstva među pacijentima i njihovim obiteljima te poboljšane zdravstvene pravednosti i ukupne učinkovitosti sustava zdravstvene skrbi.
Ciljevi kampanje
Cilj prve godine trogodišnje kampanje je istaknuti prepreke i nedostatke u zdravstvenim sustavima, kao i postojeću najbolju praksu pružanja skrbi usmjerene na ljude. Kampanja je osmišljena kako bi podržala pojedince oboljele od raka diljem svijeta, kao i članove UICC-a, partnere i organizacije koje rade na poboljšanju politika protiv raka diljem svijeta.
Stavljajući pojedince i zajednice u središte donošenja odluka, zdravstveni sustavi postaju učinkovitiji, a njega raka suosjećajnijom, što dovodi do viših stopa preživljavanja i poboljšane kvalitete života. Svaka osoba koju je dotaknuo rak jedinstvena je u svojim iskustvima i zahtjevima. Zajednica koja se bavi rakom ujedinjena je u svojoj odlučnosti da vidi poboljšanja u prevenciji raka, ranom otkrivanju, liječenju i skrbi za [svakog pacijenta]
Ulrika Årehed Kågström , predsjednica UICC-a i glavna tajnica Švedskog društva za borbu protiv raka.
Nova kampanja Svjetskog dana borbe protiv raka prepoznaje da je svako iskustvo s rakom jedinstveno. Prepoznaje da svaki pojedinac ima jedinstvene potrebe, perspektive i priče. Cilj je provođenje politika za poboljšanje prevencije raka i organizaciju zdravstvenih sustava koji učinkovito i uspješno liječe pacijente s rakom. U konačnici to rezultira većim stopama preživljavanja i dužim životom nakon raka.
Ovog Svjetskog dana borbe protiv raka, UICC poziva sve da se okupe i redefiniraju budućnost skrbi protiv raka – onu u kojoj su potrebe ljudi i zajednica na prvom mjestu.
Kina gradi gotovo dvostruko veće kapacitete za iskorištavanje solarne energije i energije vjetra od svih drugih zemalja u svijetu zajedno, pokazuje novo istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u srpnju 2024. Zna se da drugo najveće svjetsko gospodarstvo i danas emitira najviše stakleničkih plinova koji ubrzavaju klimatske promjene. Iza njih je SAD, pa Indija i Rusija, Brazil. Ali Kina u samo 6 narednih godina, po svom planu i tempu radova, počinje sa silaznom putanjom „doprinosa“ svjetskom onečišćenju.
Sažetak:
u godinama 2024./25. ukupni kineski kapaciteti za energiju vjetra i Sunca će premašiti ugljen.
po tempu ulaganja Kina je daleko ispred drugoplasiranog SAD-a koji gradi samo 40 GW, stoji u izvješću.
Kina nije u prvoj polovici 2024. izdala ni jednu novu dozvolu za čeličane na ugljen.
Trumpov SAD i moderna Kina. Dvije supersile se razlikuju po smjeru i prioritetima razvoja.
Dok Trump nastupa, ponovno retrogradno (jer tako je činio i u prvom mandatu 2015.) kao jasni zagovornik fosilne energije, ali i svega drugog kontroverznog, Kina ubrzano radi na transformaciji industrije energije i obećava prekretnicu u svojim emisijama i prije 2030.
Prvog dan nastupa Trump je (ponovno) istupio iz Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015, najvećeg, ujedno i prvog konkretnog dogovora čovječanstva o obuzdavanju činitelja klimatskih promjena. Taj čin Trumpa je tragedija ne samo za SAD već i za cijeli svijet. Pitamo se kako će on objasniti svojim sugrađanima – stanovnicima Los Angelesa, svu povezanost strašnih posljedica (12.000 izgorjelih kuća ove zime) i uzroka velikim požarima (vjetra snage i 180 km/sat koji 30 dana „pogoni“ požare s plamenim zidom visokim kao neboder).
U izbornim nastupima Trump lakonski izbacuje geslo Drill, drill, drill , dakle buši, samo buši , jasni poziv – podršku nastavku vađenju nafte i plina u SAD i svijetu.
I Kina je tijekom 2024 bila pogođena s nekoliko ekstremnih vremenskih nepogoda koje klimatske promjene čine sve intenzivnijim.
Kina spada u zemlje u razvoju, onaj dio te skupine, koja je počela sa većim emisijama tek prije 50-ak godina, onda kad su zapadne razvijene zemlje krenule sa preseljavanjem „prljave industrije“ iz domicilnih zemalja u Kinu, zemlju jeftine radne snage, sa 100-ine milijuna ljudi koji su bili spremni raditi za šalicu riže, govorilo se. I što se dogodilo: Kina je učila, inovirala, postavila ciljeve i u samo 30 godina osposobila se u vodeću industrijsku silu koja danas postavlja uvjete. I dalje se, kao i prije 10-ak godina, uostalom kao i ostale zemlje u razvoju, Kina brani i opravdava svoje zagađivanje potrebom razvoja u današnjici, govoreći kako zapadne zemlje prljaju svijet već 200 godina, i dobro su ga zaprljale i oštetile.
Svojim razvojem Kina ne samo da mijenja klimatske faktore, već osvaja i najnovije tehnologije koje su usmjerene izvozu, tako da će Zapad možda postati ovisan o komponentama i u ovom sektoru.
Čini se da Kina ozbiljno razmišlja.
Kina je obećala da će doseći vrhunac emisija ugljika do 2030. i da će ih do 2060. svesti na neto nultu razinu. Trenutno gradi kapacitete za iskorištavanje obnovljivih izvora energije od 339 GW, uključujući 159 GW energije vjetra i 180 GW solarne energije. To je “gotovo dvostruko više od ostatka svijeta zajedno”, piše u istraživanju Globalnog energetskog monitora, američke nevladine organizacije. Po tome je po ovim ulaganjima daleko ispred drugoplasiranog SAD-a koji gradi samo 40 GW, po izvješću.
Je li ovo prekretnica?
Kina je stvarno i započela pripremne radove za izgradnju 33 posto kapaciteta za energiju vjetra i Sunca, koje je do sada najavila i isplanirala, što je itekako brži tempo u odnosu na svijet – globalni prosjek od samo 7 posto.
To doduše prate neki nedostaci. Kineska elektroenergetska mreža oslanja se i danas na termoelektrane na ugljen kada poraste potražnja za energijom. I teško prenosi obnovljivu energiju proizvedenu u zabačenim sjeverozapadnim regijama do gospodarskih središta na istoku. No ukupni kineski kapaciteti za energiju vjetra i Sunca trebali bi godina 2024/25 premašiti ugljen, po izvješću.
Brz razvoj obnovljivih izvora energije budi nadu da će kineske emisije ugljika doseći negativni vrhunac prije od očekivanog, od najavljene 2030.
Kina nije izdala nove dozvole za čeličane na ugljen
U odvojenom izvješću objavljenom u četvrtak, Centar za istraživanje energije i čisti zrak (CREA) objavio je da Kina nije izdala nove dozvole za čeličane na ugljen u prvoj polovici 2024.
To je prvi put na polugodišnjoj osnovi da nisu izdane nove dozvole otkako je Kina u 2020. objavila dva cilja za ugljik, što je neovisna istraživačka organizacija pozdravila kao moguću “prekretnicu”. Dva cilja odnose se na vrhunac emisija ugljika do 2030. i ugljičnu neutralnost do 2060.
I na ovoj temi svijet može naučiti neku lekciju od Kine. Neke, druge, koje nisu u skladu sa zapadnim vrijednostima ne mora.
Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa, koji se svake godine obilježava 2. veljače, ujedno je i datum usvajanja Konvencije o močvarnim staništima (Ramsarska konvencija) 2. veljače 1971. u Ramsaru, Iran. Ugovorne stranke Konvencije o močvarnim staništima obilježavaju Svjetski dan močvarnih staništa od 1997. godine, kada je prvi put ustanovljen. Cilj obilježavanja je povećati razumijevanje ljudi o ovim kritično važnim ekosustavima.
Močvare su među najraznovrsnijim produktivnim okolišima na svijetu. To su kolijevke biološke raznolikosti koje osiguravaju vodu i produktivnost o kojima ovisi opstanak nebrojenih vrsta biljaka i životinja. Močvare su nezamjenjive zbog bezbrojnih dobrobiti ili “usluga ekosustava” koje pružaju čovječanstvu. U rasponu od opskrbe slatkom vodom, hrane i građevinskog materijala i bioraznolikosti, do kontrole poplava, obnavljanja podzemnih voda i ublažavanja klimatskih promjena. Močvare su također ključne za bioraznolikost: iako močvare pokrivaju samo oko 6% zemljine kopnene površine, 40% svih biljnih i životinjskih vrsta živi ili se razmnožava u močvarama.
Međutim, močvare su i najugroženiji ekosustavi. Gotovo 90% svjetskih močvara degradirano je od 1700-ih. U većini regija diljem svijeta, površine močvara nastavljaju opadati ugrožavajući dobrobiti koje močvare pružaju ljudima. Prema Global Wetland Outlooku, močvare gubimo tri puta brže nego prirodne šume. Stoga je očuvanje močvara vitalni zadatak čovječanstva, koji može pomoći u postizanju ciljeva održivog razvoja do 2030. godine.
Zaštita močvarnih staništa za našu zajedničku budućnost
Teme ovogodišnjeg obilježavanja je “Zaštita močvarnih staništa za našu zajedničku budućnost”. Ova tema naglašava hitnost odvažne akcije za zaštitu močvarnih staništa za dobrobit svih ljudi. Cilj je da i buduće generacije imaju koristi od svega što močvare pružaju.
Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa 2025. od posebnog je značaja jer će se ove godine održati 15. sastanak Konferencije ugovornih stranaka Konvencije o močvarnim staništima (COP15). Svake tri godine predstavnici vlada svake od ugovornih stranaka sastaju se kako bi omogućili ključne rasprave o očuvanju i održivom korištenju močvara i dogovorili program rada za sljedeće tri godine.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se svake godine 27. siječnja. Opća skupština Ujedinjenih naroda odabrala je ovaj datum obilježavanja u spomen na oslobađanje nacističkog koncentracijskog logora i logora za istrebljenje Auschwitz-Birkenau 1945. godine.
Ove se godine obilježava 80. godišnjica oslobađanja Auschwitz-Birkenaua, najvećeg kompleksa nacističkog koncentracijskog logora. U bivšem logoru održava se velika komemoracija na Međunarodni dan sjećanja na holokaust. Nazočiti će brojni šefovi država i vlada, te drugi uglednici.
Važnost Dana sjećanja na holokaust u današnjem kontekstu
Za cijeli je svijet Auschwitz tragično upisan u povijest. Ova 80. obljetnica oslobađanja logora Auschwitz prilika je za kolektivnu komemoraciju žrtvama. Podsjetnik je to na opasnost od ravnodušnosti i potrebu stalnog opreza kako bi se nadvladali stereotipi i predrasude.
Refren ‘nikad više’ izravno je utjecao na stvaranje onoga što je danas postala Europska unija, koja je u svom početku bila projekt mira i pomirenja nakon Drugog svjetskog rata.
Ovi napori da se prisjetimo holokausta i učimo iz povijesti od ključne su važnosti i u danešnjem kontekstu, koji karakteriziraju antisemitizam i poricanje holokausta, te iskrivljavanje i trivijalizacija povijesti, uzrokovano ili pojačano digitalnom tehnologijom, društvenim medijima te stranim uplitanjem i propagandom.
U srpnju 2024. Agencija EU-a za temeljna prava (FRA) objavila je rezultate svog najnovijeg istraživanja iskustava Židova i percepcije antisemitizma. Pokrivao je 13 država članica EU-a, u kojima živi oko 96% židovskog stanovništva EU-a. Ovo istraživanje, provedeno prije napada Hamasa u listopadu 2023. i rata u Gazi, otkrilo je visoke stope antisemitizma.
Učiti iz prošlosti za bolju budućnost
Na Dan sjećanja na holokaust prisjećamo se 6 milijuna Židova ubijenih u holokaustu i milijuna ljudi ubijenih pod nacističkim progonom različitih skupina, te tijekom nedavnih genocida u Kambodži, Ruandi, Bosni i Darfuru, te genocida nad Jazidima.
I dok rasizam i mržnja ne dovode uvijek do genocida, svi genocidi započinju podmuklim fazama uključujući propagandu, ‘drugost’ i dehumanizaciju. Profesor Gregory Stanton razvio je akademski model koji ocrtava 10 faza genocida, pokazujući da je genocid proces koji se razvija u fazama koje su predvidljive – ali ne i neizbježne. I u svakoj fazi ga preventivne mjere mogu zaustaviti. Učenje o holokaustu i novijim genocidima može nam svima pomoći da prepoznamo znakove upozorenja u svijetu oko nas.
Holokaust je bio pokušaj nacista i njihovih suradnika da unište sve Židove u Europi. Odvijao se u 22 različite zemlje uz aktivno sudjelovanje nekih od građana tih zemalja. Nadovezujući se na stoljećima antisemitizma (antižidovske mržnje), progon Židova započeo je čim su nacisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. Klasifikacija, podjela ljudi na ‘nas’ i ‘njih’ uslijedila je s Nürnberškim zakonima koji su diskriminirali Židove, oduzimajući im njemačko državljanstvo. Bili su prisiljeni nositi žute zvjezdice, vizualnu manifestaciju mržnje koja je eskalirala do dehumanizacije, polarizacije, progona. U konačnici je to dovelo do istrebljenja 6 milijuna Židova.
Noviji genocidi predstavljaju neuspjeh čovječanstva da uči iz holokausta i podsjetnik da moramo činiti više kako bi izbjegli ponovne genocide u budućnosti.
Međunarodni dan čiste energije koji se obilježava 26. siječnja, proglasila je 2023. Opća skupština (rezolucija A/77/327 ). Poziv je to na podizanje svijesti i mobilizaciju djelovanja za pravedan i uključiv prijelaz na čistu energiju za dobrobit ljudi i planeta.
Na isti dan, 26. siječnja, obilježava se i datum osnivanja Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA). Agencija je osnovana 2009. kako bi podržala zemlje u njihovim energetskim tranzicijama i služila kao platforma za međunarodnu suradnju.
Kraj doba fosilnih goriva je izvjestan. Ali vlade moraju osigurati da to bude brzo i pošteno. Ovo je ključno da nas spasi od najgore klimatske krize i da svaku osobu poveže s čistom energijom – izvlačeći milijune iz siromaštva.
Glavni tajnik António Guterres
Čista energija za ljude
U svijetu koji se bori s klimatskim promjenama, čista energija igra ključnu ulogu u smanjenju emisija. Također može koristiti zajednicama koje nemaju pristup pouzdanim izvorima energije. I danas 685 milijuna ljudi živi u mraku – više od 80% njih u podsaharskoj Africi.
Veza između čiste energije, socio-ekonomskog razvoja i održivosti okoliša ključna je u rješavanju problema s kojima se suočavaju ranjive zajednice diljem svijeta.
Stanovništvu bez pristupa čistoj energiji nedostatak pouzdane struje otežava obrazovanje, zdravstvenu skrb i gospodarske mogućnosti. Mnoge od tih regija u razvoju još uvijek se uvelike oslanjaju na zagađujuća fosilna goriva za svoj svakodnevni život. Ako se sadašnji trendovi nastave, do 2030. godine oko 1,8 milijardi ljudi i dalje će koristiti nesigurne, nezdrave i neučinkovite sustave kuhanja, poput spaljivanja drva ili balege.
Iako se situacija popravlja, najnovije brojke pokazuju da se broj ljudi bez struje zapravo povećao za 10 milijuna u 2022., jer je rast stanovništva nadmašio napredak. Svijet nažalost nije na pravom putu da postigne cilj održivog razvoja 7 (SDG7). Cilj je to osiguranja pristupačne, pouzdane, održive energije za sve do 2030. godine.
Čista energija za planet
Usvajanje čiste energije istovremeno je sastavni dio borbe protiv klimatskih promjena.
Velik dio stakleničkih plinova koji prekrivaju Zemlju i zadržavaju Sunčevu toplinu nastaje proizvodnjom energije, izgaranjem fosilnih goriva (nafte, ugljena i plina) za proizvodnju električne energije i topline.
Više od 75% globalnih emisija stakleničkih plinova dolazi od izgaranja fosilnih goriva za dobivanje energije.
Zagađujuća goriva za kuhanje uzrokuju 3,2 milijuna prijevremenih smrti godišnje; čisto kuhanje može spriječiti mnoge od njih.
Svaki dolar uložen u obnovljive izvore stvara 3X više radnih mjesta nego u industriji fosilnih goriva.
Znanost je jasna: da bismo ograničili klimatske promjene, moramo prestati oslanjati se na fosilna goriva. Moramo ulagati u alternativne izvore energije koji su čisti, dostupni, pristupačni, održivi i pouzdani. Obnovljivi izvori energije – kojih ima u izobilju posvuda oko nas, a koje osiguravaju sunce, vjetar, voda, otpad i toplina sa Zemlje – priroda obnavlja i emitira malo ili nimalo stakleničkih plinova ili zagađivača u zrak.
U isto vrijeme, poboljšanje energetske učinkovitosti je ključno. Korištenje manje energije za isti učinak – kroz učinkovitije tehnologije u sektoru transporta, zgrada, rasvjete i uređaja, na primjer: štedi novac, smanjuje zagađenje ugljikom i pomaže osigurati univerzalni pristup održivoj energiji za sve.
Izdvojite minutu i podijelite s nama svoje odluke o održivosti.
S početkom nove godine odričemo se negativnih navika i odlučujemo prigrliti one dobre, koje podržavaju rast i život. Mnogima su te odluke usmjerene i na održivost u svakodnevnom životu, na dobrobit pojedincu, društvu i Zemlji… To obuhvaća nekoliko glavnih područja.
Time's up
Podsjetnik i ideje što još možete učiniti
PRIJEVOZ – Isprobajte alternative poput javnog prijevoza, pješačenja, car-sharinga, vožnje bicikla, ili običnog ili električnog. Na taj način, osim što smanjujete emisiju CO2, smanjujete i prometne gužve. Pješačenje, bicikliranje i vožnja običnog romobila su velika dobrobit za zdravlje, štednja s najvećom kamatom u vidu kvalitetnog i sretnog te osjetno duljeg života… – dodajte svoje ideje.
HRANA – Provjerite hladnjak, ostavu i sve one namirnice kojima se bliži rok trajanja. Pametna i češća kupnja je uvijek bolja opcija od gomilanja hrane koja se nepravedno baca. Kuhajte po nekom planu, možda i za više dana. Ne bacajte višak skuhanog odmah, promislite može li se nekako sutra to iskoristiti, pomiješati… Navadite u tanjur manju količinu pa nadodajte ako zatreba (ovo koristi i protiv debljanja i manjem bacanju). Imajte na umu da riba, sir i meso – pogotovo crveno meso – imaju veliki utjecaj na okoliš. Hranite se zdravo ali i odgovorno. Kad kupujete, pripremite šoping vrećicu. Provjerite podatke ambalaže proizvode. Što je veći udio obnovljivih materijala u ambalaži, to je njezin utjecaj na klimu niži… – dodajte svoje ideje.
ODJEĆA I OBUĆA – Birajte kvalitetu, a ne kvantitetu. Industrija odjeće i obuće jedna je od najvećih zagađivača. Brza moda povezana je s proizvodnjom u neetičnim uvjetima. Proizvodi su od materijala loše kvaliteta koji kratko traju i uvlače vas u novi krug kupnje, uvijek novih i još jeftinijih proizvoda. Kupite samo onda kad zatreba, a ako je na rasprodaji još i bolje. Kad idete u šoping centar pripremite unaprijed spisak što ćete tražiti. Višak korištene odjeće darujte… – dodajte svoje ideje.
OPREMANJE DOMA – Ne samo brza moda, danas postoji i tzv. brzi namještaj i razni dekorativni predmeti(ći) za dom, koji su kao i odjeća i obuća najčešće proizvedeni neetično, od nekvalitetnih materijala i mnogi zato brzo postaju smeće. Postanite suzdržani prema kupnji svih onih stvarčica na koje vas trgovci mame… – dodajte svoje ideje.
POTROŠNJA ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE – Razmislite koliko možete učiniti da smanjite svoju potrošnju. Nabavite štedne žarulje i uređaje visoke energetske efikasnosti. Ne gasite, već prigušujte radijatore noću i kad ste van stana. Zimi otvorite prozore jednom u danu, na 10ak minuta (tzv. oberliht je skupa i nepotrebna varijanta). Noću spustite rolete do kraja, jer time dobivate još jedan toplinski izolator. Pročitajte više o tome …
POTROŠNJA VODE – Uvedite racionalne navike potrošnje vode, jer je možete smanjiti i 50%. Nadamo se da imate vodokotlić sa dvije mogućnosti ispiranja. Odmah popravite curenje. Kod sapunate ruke, perete lonac, perete zube… zatvorite vodu da ne teče. U kuhinju natočite vodu u posudu od 2 litre i koristite za pranje, sapunanje. Pročitajte više o tome…
BRIGA O OTPADU – Koliko odvajate otpad? Koliko vrsta odnosite u posebne spremnike: bio otpad, papir, plastika, željezo, baterije, boje… Gdje se nalazi vaše reciklažno dvorište? Što možete učiniti još i više – da li predmetima nalazite novu svrhu? Da li prije bacanja provjerite može li se to isplativo popraviti? Da li ste nekome nešto prošle godine darovali – ono što više ne koristite (odjeća, uređaji, kućanski predmeti… namještaj, knjige, sportske rekvizite…).
Foto: Sastanak sam sa sobom u divno, ženskom dušom i rukom, uređenom Danijelinom kafiću na placu Jarun - NG 2025.
Volio bih da više ljudi uzme obvezu objave osobne eko-izjave. Jednog dana bit će, a sad samo neki odgovaraju ovako sebi sami, javnim načinom. Ova objava mi je četvrta po redu, nakon 2019, 2021 i 2023. Zanimljivo vidjeti kako sam onda mislio i što (u)radio. Donji tekst je možda nešto dulji. Ali… ne pišem ga samo zbog čitatelja, već i zbog sebe. Moja inventura krajem 2024. daje mi opet odgovore – dokle sam stigao na ljudskom putu u vis!
Svatko pomaže i/ili odmaže, gradi i/ili ometa održivi svoj zajednički život. Biti društveno odgovoran znači zalagati se za sklad među „dionicima“ života – sam sa sobom, ja sa društvom, ja sa Zemljom. To znači graditi život sa smislom. A smisleni se život, kao i sreća u životu, ne dobiva, to se gradi kroz godine. Biti odgovoran, meni je to pitanje identiteta, ispravnog života! A to znači i razvoj čovjeka, znači mijenjanje. Ono što danas činim i mislim, u mnogome je drugačije od onog od prije 20 ili prije godina. Tko ne gleda i ne vidi sebe unatrag, razvojnu liniju, sa uspjesima, i sa greškama i u slabijoj izvedbi, zapravo se ne razvija, možda stoji na mjestu, znači vegetira. Gljiva izraste u jednu noć, a (neki) čovjek protrati cio život bez rasta, napretka i promjena, novog izdanja.
Biti odgovoran znači stalno rasti! U 2024-oj sam drugačija osoba nego nekad.
Promicati održivost i društvenu odgovornost to neizostavno znači i potvrđivati ih vlastitim načinom života, praksom i iskustvima.
Svi ometamo održivost, svi zagađujemo! Iako je istina da 20 posto razvijenih država stvara 70 posto onečišćenja na Zemlji, a 15-20 posto onih bogatijih građana svojim stilom života troši najviše resursa Zemlje i društva, onečišćuje najviše, no, ipak – svi smo odgovorni. Drugo je pitanje, na koje se odgovori još ni ne traže – kako među nama dijeliti odgovornost za aktualno propadanje klime i strašne posljedice i toga (uključivo stradanja Valencije i Jablanice 2024, ili Los Angelesa 2025., u kojem je izgorjelo 12.000 kuća u srazu se osvetničkom prirodom).
Stihovi Cesarića idilično pjevaju: SVATKO ZNAČI NEŠTO.
Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara; i sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati; i moja kaplja pomaže ga tkati.
U nastavku ću govoriti o svojoj kaplji, o zalaganju u 2024 da moj udjel u ometanju održivosti bude mali i manji, a doprinos rastu veći.
ŽIVOTNA NAČELA OSOBNOG ZALAGANJA ZA ODRŽIVOST
Odgovornost osobe za dobrobit sebe i društva
Ograničenje količine materijalnih stvari dobara i usluga za dobar život
Produljenje vijeka korištenja postojećim stvarima, odgađanje i susprezanje kupovanja
Odupiranje pritisku konzumerskom društvu koji zove na „novo, više i skuplje“ (moda, statusni simboli)
Gradnja sklada u odnosima: ja-ja, ja-društvo i ja-Zemlja, zastupanje univerzalnih vrijednosti i vrlina, smislenost života
Iznimno mi je važno produljiti vijek postojećim stvarima, popraviti, prenamijeniti… i slično – da bi se stvar iznosila, dostatno vrijeme dobro koristila. Češće pomislim i ovako: zašto mi toliko stvari treba za dobar, ispravan život. Držeći nešto U ruci, a što bi se moglo i baciti upitam se uvijek: za što se ovo može iskoristiti? Tko to može koristiti bolje od mene? U mom životu marka (odjeće, predmeta, uređaja, vozila…) nema više nekog značaja – neka je solidne kvalitete. Nije mi bitno da su boje odjeće složene baš „po propisu“. Nove trendove ne zamjećujem, ne fermam. Ne podliježem modi. Ne kupujem za svaku sezonu nešto novo. Ne marim što drugi nose, njihova stvar, a ja slijedim svoju ideju. Želim svaki predmet dostojno koristiti. Što mi ne treba, to darujem. Uzmem rabljeni predmet u svoj dom, na sebe. Odbojne su mi tzv. novotarije, predmeti-fore.
U životu sa dosta radio, dosta uradio i stvorio, a u potrošnji bio razborit, umjeren, sada još dosljednije. Umjerenost je jedna od najvećih ljudskih vrlina, kazivaše povijesni uzor-čovjek, Benjamin Franklin iz 18 st.
MOJE EKOLOŠKE, HUMANE, ODRŽIVE PRAKSE, VIŠE RAZVIJANE U 2024.
Zalažem se javno za razvoj humane, održive, ekološki svjesne zajednice; to je još jedan način da djelujem društveno odgovorno. Nastupam u javnosti, ulažem u to vrijeme, energiju, vlastiti novac. Moji najvažniji projekti, poslovni i privatni, usmjereni su na dobrobit društva. Vi koji čitate ovo na mom portalu www.odgovorno.hr (sad mu je prošla 10-a godina djelovanja), znate za to. A mnogi, na desetine tisuća ljudi, poznaju me i kao utemeljitelja, menadžera i urednika iznimno popularne, 31-godišnje knjige-planera UM /Znanje i vrijednosti, u nakladi naše tvrtke M.E.P. d.o.o., kojoj značaj i odlike možete vidjeti na portalu www.knjizaraum.hr/UM. Ponosni sam član vodstva (nekad predsjednik) udruge MijelomCRO – udruge za podršku oboljelima od rijetkog opasnog raka krvi – multiplog mijeloma. Opisuje ga slogan „Opaka bolest – običnih simptoma“, nije lako s njim nikome od onih 1300 oboljelih danas u Hrvatskoj (oko 300 novih slučajeva na godinu).
Ispisao sam mnogo članaka, newsletera…, više desetaka knjiga, s jasnim zalaganjem za bolji život, sreću čovjeka, očuvanu i poštovanu Zemlju… O tome na portalima www.odgovorno.hr, www.knjizaraum.hr, www.mijelom.hr.
Foto: Netko se istovario. Napad na ljepotu i kulturu življenja u naselju Novi Zagreb
Živim slogane „Popraviti – prepraviti – prenamijeniti – darovati“ te „Produlji korištenje. Ne još u otpad i reciklažu“, kao glavna načela novije filozofije življenja – ODRAST-a (degrowth).
Sve veću pozornost poklanjam:
Ulasku u second-hand trgovine,
Humanitarnim udrugama koje prepravljaju staro u novo (kao Humana nova, socijalno poduzeće sa 50-ak zaposlenih),
Starim obrtima koji servisiraju i popravljaju odjeću, uređaje i sl. (u Rijeci je otvorena prva radiona za besplatne popravke kućnih i osobnih predmeta „Riperaj“)
Veselim se sve većem broju popravljaona odjeće u nas, cijeneći njihov izrazito ekološki značaj. Nažalost, mnogo ih je prvenstveno zbog siromašenja mase stanovništva – sve većeg i dramatičnijeg raslojavanja svjetskog, pa i hrvatskog stanovništva, na dvije polarizirane kategorije – od kojih je prva puno vidljivija – ona osiromašena većina ljudi koji popravljaju odjeću, koriste je dugo, kupuju i bofl jer je to jeftino.
Višak odjeće darujem, nastojim naći primatelja kojem to nešto znači. Najviše ide socijalnoj zadruzi Humana nova. Zadnju, najveću rundu predao sam dan uoči Božića, u vrijeme darivanja, činjenja dobrog i iskazivanja solidarnosti s potrebitim. Od mog stana do Dubrave, gdje je Humana nova, ima 15 km, gradske vožnje. Treba izaći iz zone komfora, uložiti napor i vrijeme, pristati na neki štrapac poradi života za ideale i vrijednosti.
Dijelimo između sebe. Neke komade odjeće i stvari sam prepustio prijateljima, a rado i sam primio i udomio nešto rabljeno. Nije to u vezi s onim imam li novaca ili nemam (imam dovoljno), već stvar principa za koje se zalažem – želim da svaka stvar na ovoj Zemlji dugo i dostojno potraje. Onda će i ljudi i sve živo trajati dulje, sretnije!
Kupnja rabljene odjeće u second handu – moja nova praksa u 2024.! Kupio par košulja. Jedna bila OK, druga ne posve, pa sam je darovao natrag.
Nisam sakupljač (novih) stvari. „Za dobar život ljudima treba malo stvari i svega drugog, a i bez njih bi nekako prošli“, kaže top-aforizam. Period korištenja stvari neka je dug. Sezonsko trajanje robice je atak na klimu i održivost, glupost , u vremenu kad Zemlja i čovjek ozbiljno stradaju – utjecajem čovjeka. Kod mene se odjeća i obuća osjećaju ugodno – udomljavam ih na dugo. Zašto da bacim masivne zimske cipele zato jer su stare 10 godina; pa nosio sam ih svake zime po tek 5 puta. Na upozorenja ukućana da u tome možda neka i zastranim, svedem sve na šalu. Imam svoju ideju, uvjerenja i to živim. Znate onaj aforizam: „Nenormalno postaje normalno, kad prihvati većina ljudi!“ Susprežem se/ odričem se kupnje nove stvari sve dok je sa postojećom u redu (Svaka preuranjena nova kupnja ostavlja za sobom zapravo nepotreban novi eko trag, novi otpad.) Naravno da i moj način obuhvaća i kupovinu novog, a obuhvaća i uvažavanje tuđih viđenja, da neki ljudi imaju veće potrebe u ovom pogledu. Ali, ne razumijem neumjerenu posvećenost modi i uljepšavanju fizičkog dijela sebe, novotarijama svih vrsta, jer nimalo ne pridonosi doživljaju sretnog života (pitajte psihologe sreće o tome!). A da šteti Zemlji i društvu, do ovih opasnih razmjera, to dobro znamo.
Zaobilazim ga dosljedno! Luksuz. Ekološki je štetan, a upitno ljudima potreban. Protekle godine 2024. jednom sam zašao u jedan od naj zagrebačkih luksuznih hotela. Nisam bio zadovoljan, ali moralo se. Jednom, k’o ni jednom. Luksuzni, hoteli, automobili, satovi, raskošne SPA usluge, najskuplja elitna i razmetljiva putovanja (krstarenja na polove Zemlje), restorani s zvjezdicama, restoranska gozba tanjura u sljedovima, zašto ih mora biti? Kao neko je pravilo: počneš obilato zarađivati i pravac u – luksuz, hedonizam!Da li je to dio naše sudbine, prirode?!. Luksuz treba platiti, a neki to mogu; ali, „kvaka“ nije samo u tome. U 21.st. slika je šira. Korisnici luksuza, mnogo više nego mi drugi, prosječni, troše SVE: resurse Zemlje, energiju, rad… pa stoga izravno i pojačano doprinose i onom neželjenom, pogibeljnom: onečišćenju voda, zraka, kopna… otpadu i emisijama, propadanju klime. Čime li će konzumenti luksuza platiti svoju odgovornost za ozonske rupe, propadanje Zemljinog blaga, klimatske promjene i ljudske nevolje zbog nove klime. Otklanjanje osobne krivnje za loše ishode, kao i sreća života, novcem se ne može kupiti!
U zajedništvu je jeftinije i razumije. Ne moram posjedovati sam sve alate i uređaje, da imam svoje. Volim posuditi drugima svoje velike vrtne skale, trimer-kosilicu… Posuđujem mini-wash uređaj, snažnu bušilicu… znam tko ih ima.
Poštujem rad, posebice onaj fizički i konkretan – gestom podrške. Neki bakšiš obavezno ostavljam svaki dan, svima koji stvarno nešto za mene konkretno rade – konobaru, frizeru, postolaru, serviseru,… Korektnu ( i višu) dnevnicu plaćam onima koji mi pomažu u održavanju vrta u kući zna selu. Oni su radnici neposredno, opslužuju me, dakle pomažu mi u mom životu. Oni doista rade. Nije da se ne radi i u drugim profesijama, ali, ipak… izmišljena je tolika nadgradnja u društvu, koja samo upravlja, savjetuje, zapisuje, priprema papire, dojavljuje i informira, negdje i nekom službuje… A stvarni rad, on je bio presudan za povijesni razvoj čovjeka, za njegovo uzdizanje u homo sapiensa (mudrog čovjeka) pa je i dandanas presudna odlika čovjeka i čovječnosti. Kako je kazao indijski filozof-pjesnik Tagore: „Čovjek je radnik. Ako nije radnik, nije ništa.“
Kao filantrop pomažem drugima, potrebitima. Nisu svi bili te sreće da ih život daruje skladom, nisu svi krenuli u život sa sličnih pozicija u djetinjstvu i mladosti. Moje je da malo ispravim tu rijeku života u drugih – novcem, stvarima, psihološkom i ljudskom podrškom.
2024. – još jedna godina obavezne dnevne tjelovježbe. Svaki dan po 30, 45, 60 min.. s time da su vježbe postupno sve teže i teže. Danas odvježbam 35 sklekova k’o od šale, a nekad sam krepao nakon pet. Probajte i vi, ako niste!. Svaki naredni dan odradim vježbu za jedan broj više.
Video: Goran uporni vježbač i planinar, desetljećima. Najvažnije: svakodnevno, jutrom u stanu!
U štedljivom korištenju vode sam se izvještio do kraja – kako u kuhinji. Evo nekoliko postupaka: šalice i čaše korištene za čaj, vodu, njih je dovoljno isprati ispod slavine, a ne svakodnevno prati u perilici… čemu to? Ispire se nekoliko komada istovremeno, jedan povrh drugog. Ne pušta se vodu da dulje teče, dok, npr. sapunamo tanjur ili dvije čaše; nalije se potrebna količina u posudu. Treba pametno i u kupatilu. Ručicu slavine ostavite uvijek u položaju hladne vode, pa ćete i naredno korištenje početi hladnom vodom, a ne grijanom (koju inače nikad ne koristim za priručno ispiranje ili pranje ruku… ).
Grijanje stana. Zimska temperatura u našem stanu ustanovi se već u ranu jesen u raspon 19 do 21 stupnja. To se kasnije samo podržava, što zahtijeva minimalno grijanje (dogrijavanje). Naravno, dok sam u stanu imam na sebi i dobru košulju ili prsluk; oni koji običavaju zimi šetati stanom u majici kratkih rukava ili laganoj košulji zapravo postupaju nerazumno i takvo će svoje ponašanje platiti i većim računima. Ali… nepotrebno je potrošena kap svjetske električne energije!
Planinarim i hodam. Planinarenje je pokret koji iznimno pridonosi sreći čovjeka, boljem društvu te izvornosti i zaštiti Zemlje. Da nije hrvatskih planinara udruženih u 300-injak društava i krovnog Hrvatskog planinarskog saveza, Hrvatska bi bila neprohodna. Planinari održavaju 6000 km staza. Hodanjem održavam svoje zdravlje, znači i preventivu. Bolji sam sebi i društvu i zdravstvenom sustavu. Svakim uključivanjem u neki od 150 tradicionalnih godišnjih pohoda planinari upoznaju svoju domovinu, kulture i ljude, koje inače nikad ne bih vidjeli. Pa kako bih?. Proteklih dva desetljeća bijah u Istri, Baranji, južnim i sjevernim otocima, Lici, Zagorju, Međimurju, Podravini, središnjoj Slavoniji, Gorskom kotaru i ne znam gdje već, a svugdje lijepo.
Foto: Prvi slapići rijeke Čabranke, na desetak metara od izvora prema obližnjem Čabru. Velika nagrada za sve željne lijepog, čistog, prirodnog, iskonskog.
Supruga i ja dogovorismo se: u tjednu jednom-dva put kuhamo ručak za više dana. Manje rada, manje je bacanje hrane, štedi se energija, voda.
U hotelu štedim energiju i resurse – unaprijed obavijestim osoblje da ne trebam čiste ručnike svaki dan. (Pa ni doma ih ne mijenjam svakodnevno.) Sa švedskog stola uzmem na tanjur samo onoliko koliko mogu pojesti. Nikad ništa ne ostane na mom tanjuru, iz poštovanja prema Hrani (Hrana je riječ koju pišem s velikim slovom, kao i ono Majka Zemlja. U situaciji kad jedna milijarda pripada siromašnima, baciti hranu je grijeh. Još jedna ludost ovog svijeta: 40% proizvedene hrane ne utroši se korisno. Hrvati su među najštedljivijim nacijama u EU u pogledu bacanja hrane – 75 kg po čovjeku godišnje. Ali, to je vjerojatno zato što je kod nas hrana jako skupa, jer veći dio primanja ide na nju pa se ista i bolje iskorištava.
Vodu u kafiću, restoranu, hotelu – tražim onu bokalu. Nije mi drago kad naiđem na kafić i restoran koji prodaju vina u bočicama, umjesto na decilitar, koji nude vodu isključivo flaširanu. Kažem im to.
Iz restorana, kad ne mogu pojesti sve, nosim kući. (I kruh.). Smiješno je kako je sve to kod nas počelo tamo oko 2000.g. – kazali bismo konobaru da nam smota ostatke za psića doma (doggy bag). Ali, danas je to društvena norma – ponijeti ostatak doma, ne dopustiti da se u restoranu baci.
Ako imam kupiti novu čašu, to nije ona na stalku. Uzmem onu običnu. Ona sa stalkom zahtijeva kudikamo više prostora u prijevozu, skladištu, ormarima. Ljudski besmisao, još jedan! Zamislite koliko dodatnog prostora i opreme treba jednom boljem restoranu da uskladišti 10 vrsta čaša i 5, 6 vrsti tanjura i zdjelica ! A da se sve to proizvede, preveze, komercijalizira … eto napada na klimu, ha!
Kad god mogu koristim usluge male trgovine (pogotovu u rularnim krajevima), manjeg kafića, manjeg restorana (veći i oni s markom dovoljno zarađuju i bez mene).
Foto: Užitak predaha na platou uz kultnu Rossijevu kolibu na Premužića stazi, Velebit
Zdravi smo (i) zbog zdravih životnih navika! Razmišljam: dobrog smo zdravlja ne samo zbog gena dugovječnosti od naših roditelja, već i zbog nekih osobnih navika. Svaki tjedan brzo hodanje po savskom nasipu, par puta po 10.000 ili 20.000 koraka. A svakog mjeseca cca dva puta na planinarenju, nekoliko puta u godini i po 5-7 dana. Redovito odlazim na tzv. velike preventivne zdravstvene preglede, uredno arhiviram zdravstvenu dokumentaciju, pregledavam.. … – i sve to moj je prilog odgovornom zdravstvenom ponašanju, prvenstveno prema sebi, a onda i prema društvu.
Odlazim obavezno na sve izbore, 100%, kao i cijela moja šira obitelj. Mnogo je ljudi životima i robijama platilo da i tu slobodu danas uživamo.
Sedmi Međunarodni dan obrazovanja obilježava se 24. siječnja 2025. pod temom “AI i obrazovanje: Očuvanje ljudskog djelovanja u svijetu automatizacije“. Ovom se temom želi potaknuti globalnu raspravu o mjestu AI tehnologije u obrazovanju. UNESCO poziva države članice da ulažu u osposobljavanje nastavnika i učenika za odgovorno korištenje ove tehnologije u području obrazovanja.
AI nudi velike mogućnosti za obrazovanje, pod uvjetom da je njegova implementacija u školama vođena jasnim etičkim načelima. Kako bi dosegla svoj puni potencijal, ova tehnologija mora nadopuniti ljudsku i društvenu dimenziju učenja, a ne zamijeniti ih. Mora postati alat u službi učitelja i učenika, s glavnim ciljem njihove autonomije i dobrobiti.
glavni direktor UNESCO-a
Audrey Azoulay, glavna direktorica UNESCO-a
Umjetna inteligencija sve je prisutnija u obrazovanju. U zemljama s visokim dohotkom više od 2/3 učenika srednjih škola već koristi generativne alate umjetne inteligencije za izradu školskih zadataka.
I učitelji sve više koriste umjetnu inteligenciju za pripremu lekcija i ocjenjivanje rada učenika. Čak i na školsko usmjeravanje i upis, koje tradicionalno vode učitelji i stručnjaci, sve više utječe umjetna inteligencija.
AI u obrazovanju – između dopuštenja i ograničenja
Međutim, obrazovnim stručnjacima još uvijek nedostaju jasne smjernice o praksama primjene umjetne inteligencije u obrazovnom procesu. Samo 10% škola i sveučilišta trenutačno ima službeni okvir za korištenje umjetne inteligencije. Podatak je to iz istraživanja koje je UNESCO proveo u svibnju 2023. u 450 ustanova.
Do 2022. samo je 7 zemalja razvilo okvire ili programe umjetne inteligencije za svoje nastavnike. Samo 15 zemalja je uključilo ciljeve o obuci umjetne inteligencije u svoje nacionalne kurikulume. U isto vrijeme, sve više zemalja postavlja ograničenja na korištenje novih tehnologija u učionici. Prema novim podacima UNESCO-a, gotovo 40% zemalja sada ima zakon ili politiku zabrane upotrebe mobilnih telefona u školama – što je značajan porast u odnosu na 24% koliko je bilo u srpnju 2023.
U području obrazovanja, UNESCO je u rujnu 2023. objavio prve Smjernice za generativnu umjetnu inteligenciju u obrazovanju i istraživanju, kao i dva okvira kompetencija za učenike i nastavnike 2024., koji se bave i potencijalom i rizicima umjetne inteligencije, kao korak prema njegovoj sigurnoj, etičkoj, uključivoj i odgovornoj upotrebi. Ove publikacije uključuju prijedlog da se postavi dobna granica od 13 godina za korištenje umjetne inteligencije u učionici.
UNESCO također ističe da sredstva koja vlade izdvajaju za umjetnu inteligenciju moraju biti dodatak, a ne preusmjeravanje od financijskih sredstava koja su već namijenjena obrazovanju. Ovo je važno u vrijeme kada 1 od 4 osnovne škole još uvijek nema pristup električnoj energiji, a 60% ih nije spojeno na internet. Osnovne potrebe moraju ostati prioritet: dobro upravljane i dobro opremljene škole, s dobro obučenim i dobro plaćenim učiteljima koji su motivirani svojom misijom.
Pedeset godina nakon uvođenja, barkod se zamjenjuje QR kodom. Očekuje se da će do 2027. godine QR kod zamijeniti tradicionalni barkod, donoseći prekretnicu za sektor robe široke potrošnje. Ova je transformacija nužna kako bi se odgovorilo na rastuće potrebe sljedivosti, sigurnosti i održivosti te kako bi se pružile detaljne informacije o nutritivnim svojstvima i sastavu pakiranja proizvoda.
Bar kod, uveden prije 50 godina, napravio je revoluciju u identifikaciji proizvoda na precizan i brz način. Prvi je put upotrijebljen 26. lipnja 1974. kada je pakiranje žvakaće gume skenirano u supermarketu u Ohiju, u SAD-u. Od tog trenutka pa nadalje, barkod je postao neizostavan alat za globalni ekonomski sustav. Postao je prisutan na više od milijardu proizvoda i skenira se milijardama puta svaki dan.
No s vremenom su potrebe potrošača i proizvođača postajale sve složenije. Danas su tražene informacije brojne i često dinamične, stoga je potrebna poveznica na web stranice koje se mogu dijeliti. QR kod, 2D crtični kod koji se sastoji od crnih i bijelih ćelija raspoređenih u kvadratni ili pravokutni uzorak, nudi naprednije rješenje.
Ovaj kod je lako čitljiv na većini kamera pametnih telefona i može nositi GS1 digitalnu vezu, koja usmjerava potrošača na informativne web stranice.
Prelazak na 2D crtični kod, kao što je QR kod, nudi brojne prednosti:
Bolje rukovanje informacijama: Učinkovitiji prijenos informacija o proizvodu kroz lanac opskrbe.
Usklađenost s propisima: QR kod s GS1 digitalnom vezom može zadovoljiti propise o odlaganju ambalaže i hranjivim svojstvima.
Iskustvo potrošača: Više detalja dostupno putem pametnog telefona, poboljšavajući transparentnost i svijest o kupovnim izborima.
Testiranje QR koda već je u tijeku u 48 zemalja, što predstavlja 88% svjetskog BDP-a. Inicijativa “Sunrise 2027”, koju podržavaju 22 vodeće tvrtke u sektoru robe široke potrošnje (uključujući Barilla, Nestlé, Alibaba.com, e Carrefour), ima za cilj globalni prijelaz na GS1 standardne QR kodove do kraja 2027. godine.
U Njemačkoj proces zamjene barkoda QR kodom predvodi Lidl, a u Švicarskoj Coop i Migros.
Izazovi uvođenja nove tehnologije
U ovoj tranziciji tvrtke se suočavaju s nekoliko izazova:
Procjena tehnologije: Prilagodba internih tehnologija i procesa kako bi se maksimalno iskoristio potencijal novih kodova.
Koordinacija između proizvođača i distributera: proizvođači će morati implementirati QR kodove na svoje proizvode, dok će trgovci morati ažurirati skenere na prodajnim mjestima za čitanje ovih novih kodova.
U Ujedinjenom Kraljevstvu gotovo polovica trgovaca na malo već je nadogradila svoju tehnologiju naplate kako bi omogućila više multifunkcionalnih QR kodova, a očekuje se da će većina preostalih to učiniti tijekom sljedeće godine, prema istraživanju GS1 UK.
Povećanje transparentnosti za potrošače
Današnji potrošači zahtijevaju sveobuhvatne pojedinosti o proizvodima koje kupuju.
Recentno istraživanje GS1 UK pokazuje da 77% potrošača informacije o proizvodu smatra ključnima tijekom kupovine, 62% je spremno platiti više za proizvode s detaljnim informacijama, dok 79% preferira artikle sa skeniranim QR kodovima koji nude dodatne detalje.
QR kodovi zadovoljavaju te potrebe pružajući podatke o nutritivnoj vrijednosti, sastojcima, sigurnosti i podrijetlu proizvoda. Osim toga QR kodovi nude uvid u ugljični otisak i emisije iz proizvodnje i transporta. Informacije o radnim standardima i praksama održivosti također su dostupne.
Širi tehnološki pomaci u maloprodaji
Pomak prema QR kodovima dio je šire tehnološke evolucije u maloprodaji.
Gotovo polovica anketiranih poduzeća razvija mogućnosti za QR kodove, a 52% planira ih usvojiti u roku od dvije godine.
Inovacije kao što su sustavi samonaplate, rješenja za mobilno plaćanje i vodiči za kupnju temeljeni na aplikacijama postaju norma.
Ispunjavanje ciljeva održivosti također je ključno za tehnološka ulaganja u maloprodaji, prema mišljenju više od trećine rukovoditelja.
QR kodovi igraju ključnu ulogu u smanjenju ambalažnog otpada, poboljšanju napora u recikliranju i praćenju napretka prema klimatskim ciljevima.
Na primjer Coca-Cola je koristila novu generaciju kodova u dijelovima Latinske Amerike za boce koje se mogu ponovno puniti, s QR kodom koji omogućuje brojanje punjenja tako da se može primijeniti zahtjev od 25 punjenja prije recikliranja. Australski lanac supermarketa Woolworths smanjio je bacanje hrane do 40% u nekim područjima, jer novi kodovi omogućuju trgovinama da bolje uoče proizvode kojima istječe rok trajanja i odobravaju im dinamičnije popuste.
Revolucija QR kodova u supermarketima je u punom jeku. Očekuje se da će barkodovi biti zamijenjeni QR kodovima diljem svijeta do 2027. godine.
Dan socijalnog partnerstva, 21. siječnja, je Hrvatski sabor na prijedlog Gospodarsko-socijalnog vijeća proglasio nacionalnim danom 2007. godine. Datum je odabran kao spomen na 21. siječnja 1994. godine kada su Vlada RH, poslodavci i sindikati postigli dogovor o institucionalnom socijalnom dijalogu. Tada je „Osnovni tekst Sporazuma o osnivanju, nadležnosti i djelovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća“ stupio na snagu. Taj se dan smatra začetkom tripartitnog socijalnog dijaloga u samostalnoj Republici Hrvatskoj.
Socijalni dijalog i partnerstvo temelj su izgradnje demokratskog društva, a tripartitni socijalni dijalog važan je sastavni dio kulture dijaloga i međusobnog razumijevanja i uvažavanja.
Sam pojam socijalni dijalog odnosi se na rasprave, konzultacije, pregovore i zajedničke akcije koje uključuju organizacije koje predstavljaju dvije strane industrije (poslodavce i radnike). Ima dva glavna oblika:
bipartitni dijalog između poslodavaca i sindikalnih organizacija i
tripartitni dijalog koji dodatno uključuje i javne vlasti.
Neprijeporno je da socijalno partnerstvo može najučinkovitije doprinijeti socijalnoj ravnoteži društvenih interesa, minimalnoj društvenoj polarizaciji, ukidanju većih interesnih suprotnosti i poželjnom konsenzusu kao bitnim pretpostavkama ostvarivanja jasnih ciljeva i općeg napretka.
Za Republiku Hrvatsku je od osobitog značaja razvoj i unapređenje ne samo socijalnog dijaloga, već istinskog socijalnog partnerstva kako bi zajedničkim naporima svih relevantnih čimbenika hrvatskog društva uspješno proveli prilagodbu gospodarskog, socijalnog i pravnog sustava kriterijima Europske unije.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Teme ovogodišnjeg obilježavanja je “Zaštita močvarnih staništa za našu zajedničku budućnost”. Ova tema naglašava hitnost odvažne akcije za zaštitu močvarnih staništa za dobrobit svih ljudi. Cilj je da i buduće generacije imaju koristi od svega što močvare pružaju.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.