Novim Zakonom o računovodstvu koji je donesen u srpnju 2024. uvedena je obveza izvještavanja o održivosti za sve velike poduzetnike te male i srednje poduzetnike čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište. Time je u hrvatsko zakonodavstvo prenesena Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (tzv. CSRD Direktiva).
Velikim kompanijama (onima koje imaju više od 250 zaposlenih) obveza izrade izvještaja kreće 2026. godine za poslovnu godinu koja počinje 1. siječnja 2025. Kako bi se kompanijama olakšalo snalaženje u tumačenju na koga se obveza izrade izvještaja odnosi, Ministarstvo financija objavilo je listu kompanija koje će morati izraditi izvještaj o održivosti u 2026. za poslovnu godinu 2025. Lista obveznika izvještavanja obuhvaća preko 410 kompanija. Međutim važno je istaknuti i kako će mnogi mikro i mali poduzetnici morati izvještavati o održivosti zbog činjenice da se nalaze u lancu vrijednosti poduzetnika koji je obveznik izvještavanja o održivosti. Stoga je bitno pravovremeno uspostaviti komunikaciju sa svojim lancem vrijednosti odnosno dobavljačima.
Izvještavanje o održivosti jedan je od ključnih alata za transformaciju poslovnih modela prema održivom poslovanju i dugoročnoj otpornosti. Prilika je to za poduzetnike da povećaju svoju konkurentnost i stvore dodatnu vrijednost kroz održive prakse. Kroz transparentno izvještavanje, poduzetnici mogu bolje upravljati rizicima povezanim s održivošću, potaknuti inovacije i poboljšati svoj ugled među dionicima. U konačnici, izvještavanje o održivosti omogućava poduzetnicima da se pripreme za izazove budućnosti i doprinesu globalnim ciljevima održivog razvoja. Stoga je ključno podići svijest na najvišim razinama odlučivanja kako bi se osigurao čvrst strateški angažman u procesu održive transformacije.
Informacije i edukacija za izradu izvještaja o održivosti
Kako bi pomogli poduzetnicima u razumijevanju i provedbi zahtjeva za izvještavanjem o održivosti Ministarstvo financija, u suradnji s članovima Foruma za podršku održivom financiranju, je pripremilo brošuru koja pruža ključne informacije o obvezi izvještavanja o održivosti. Cilj brošure je potaknuti strateško djelovanje i olakšati prelazak na održive poslovne modele. Brošura podržava osiguranje dugoročne otpornosti i usklađenosti s novim regulatornim okvirom.
HR PSOR nudi edukaciju o standardu izrade izvještaja o održivosti (ESRS) koja je za članove besplatna. Edukacija je namjenjena kompanijama koje žele istaknuti vlastite odgovorne prakse. Za one koje ulažu u postizanje Ciljeva održivog razvoja kroz izvještavanje kao što su GRI ili ESRS standardi. HR PSOR svojim članovima također nudi izradu mišljenja stručne komisije HR PSOR-a koje se uvrštava u godišnji izvještaj o održivosti.
Grenland, zemlja bogata resursima, zbog klimatskih promjena dolazi u središte svjetske pozornosti. To je mjesto na kojem se prepliću različiti faktori: klimatske promjene, važni resursi, napeta geopolitika i novi trgovinski obrasci. Pod svjetlo reflektora ponovno ga je stavio Donald Trump svojim nedavnim izjavama.
Grenland je najveći svjetski otok (2,166.086 km2), smješten na Arktiku. Iako Grønland na danskom znači “zelena zemlja” otok je prekriven ledom na oko 80% svog teritorija. Ima samo 56.000 stanovnika, uglavnom autohtonih Inuita. Najviše ljudi živi u blizini glavnog grada Nuuka, na jugozapadu otoka. Kad su Grenland u 10. stoljeću “otkrili” Vikinzi otok je već bio nastanjen Inuitima. Sve do 1953. Grenland je bio danska kolonija. Sada je danski teritorij sa samoupravom, a za pravo da glasanjem osigura svoju nezavisnost izborio se 2009. godine.
Grenland i klimatske promjene
Znanstvenici za klimu opisuju Grenland kao otvorena vrata hladnjaka u svijetu koji se zagrijava. Klimatološki Grenland ima veliku ulogu u svakodnevnom vremenu s kojim se suočavaju milijarde ljudi ali i u klimatskim promjenama koje se oblikuju diljem planeta.
Za klimatologe je na Grenlandu najvažniji upravo led. Grenland ima toliko leda da bi se svjetska mora, ako se sav otopi, podigla za 7,4 metra.
Pod utjecajem klimatskih promjena Arktik se zagrijava dvostruko brže od ostatka planeta. Od 1992. Grenland je svake godine izgubio oko 182 milijarde tona (169 milijardi metričkih tona) leda, a gubici su 2019. dosegnuli 489 milijardi tona godišnje (444 milijarde metričkih tona).
Graf 1: Ukupna promjena mase (Gt) grenlandskog ledenog pokrivača od travnja 2002. do kolovoza 2021. određena iz satelitskih podataka GRACE (2002-17) i GRACE-FO (2018-danas). / NOAA Arctic Report Card
Topljenje leda na Grenlandu ima veliki značaj za ključnu oceansku struju koja determinira globalnu klimu na mnogo načina, uključujući aktivnosti uragana i zimskih oluja. To je Atlantska meridionalna preokretna cirkulacija ili AMOC. Ona trenutno usporava jer se sve više svježe vode uljeva u ocean prvenstveno otapanjem leda na Grenlandu. Gašenje struje AMOC-a klimatska je prijelomna točka od koje klimatolozi strahuju i koja bi mogla gurnuti Europu i dijelove Sjeverne Amerike u novo ledeno doba.
Topljenjem leda Grenland mijenja boju – od bijele boje leda, koja odbija sunčevu svjetlost, toplinu i energiju od planeta, u plavu i zelenu boju oceana i kopna, koje apsorbiraju puno više energije.
Zbog smanjivanja grenlandskih ledenih planina, također se mijenjaju obrasci mlazne struje zraka, koja donosi oluje diljem svijeta i diktira dnevno vrijeme. Često, posebno zimi, blokirajući sustav visokog tlaka kod Grenlanda uzrokuje pad arktičkog zraka prema zapadu i istoku, pogađajući Sjevernu Ameriku i Europu.
Geopolitički značaj Grenlanda
Zbog svog položaja na sjevernom polu, Grenland je važan i Rusiji i SAD-u, ali i Kini. Na Grenlandu su smještene i američke vojne baze, uključujući američku svemirsku bazu Pituffik (bivša zrakoplovna baza Thule), ključnu za obranu SAD-a.
Posljednjih godina interes za prirodne resurse Grenlanda, poput rijetkih minerala, urana i željeza, te nafte i plina dodatno je porastao. Procjenjuje se da Grenland ima neke od najvećih svjetskih rezervi rijetkih minerala koji se koriste za proizvodnju mobilnih telefona i značajni su za prelazak na ekonomiju sa niskom emisijom ugljika. Globalno zagrijavanje uzrokuje topljenje leda, čime se otvaraju nove mogućnosti za rudarsku industriju.
Topljenje leda na Arktiku također otvara novu stratešku, geopolitičku prednost – kraće i učinkovitije pomorske rute. Primjerice, navigacija kroz Arktičko more od zapadne Europe do istočne Azije je oko 40% kraća u usporedbi s plovidbom kroz Sueski kanal. Promet brodova na Arktiku već je porastao za 37% u proteklom desetljeću, prema nedavnom izvješću Arktičkog vijeća. Za novu rutu kroz Arktik značajan interes je pokazala i Kina. U studenom prošle godine su Kina i Rusija dogovorile suradnju na razvoju arktičkih pomorskih ruta.
Sjedinjene Američke Države su otvorile 2020. godine konzulat u glavnom gradu Grenlanda Nuuku, godinu dana nakon što je tadašnji predsjednik Donald Trump ponudio da kupi taj otok, u okviru nastojanja zvaničnog Washingtona da proširi svoje diplomatsko i komercijalno prisustvo na Grenlandu i na Arktiku.
Evropska unija je u ožujku 2024. otvorila svoju kancelariju na Grenlandu u okviru nastojanja da dobije pristup rudnim rezervama kritičnih sirovina potrebnih za prelazak na energiju sa niskim sadržajem ugljika. Kancelarija je otvorena tokom zvanične posjete Ursule von der Leyen i premijerke Danske Mette Frederiksen.
Danska odbacuje mogućnost prodaje ili predaje otoka SAD-u. Stanovnici Grenlanda izražavaju zabrinutost zbog američkih namjera.
Opća skupština UN-a je 2018. godine usvojila Rezoluciju World Blind Union, potvrdivši 4. siječnja, dan rođenja Louisa Braillea, kao Svjetski dan Brailleovog pisma (Brajice). Svjetski dan brajice naglašava važnost brajice kao oblika komunikacije za slabovidne i slijepe osobe.
Što je Brailleovo pismo?
Braillevo pismo je taktilni način pisanja kojim se služe osobe s oštećenjem vida. To je poseban kod sastavljen od šest ispupčenih točaka na mreži. Postoje 63 različite kombinacije ovih točaka, što znači da se brajica može prevesti na različite jezike. Osobe s oštećenjem vida mogu čitati ove točke pomoću vrhova prstiju kako bi opipale uzorke.
Bolesti očiju izuzetno su česte. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da na globalnoj razini najmanje 1 milijarda ljudi ima oštećenje vida na blizinu ili na daljinu koje se moglo spriječiti ili se tek treba riješiti.
Osobe s oštećenjem vida imaju veću vjerojatnost da će doživjeti veće stope siromaštva i nepovoljnog položaja od onih bez njih. Nezadovoljavanje njihovih potreba ili ispunjavanje njihovih prava ima opsežne posljedice: gubitak vida često predstavlja životnu nejednakost, lošije zdravlje i prepreke obrazovanju i zapošljavanju.
Brailleovo pismo ključno je u kontekstu obrazovanja, slobode izražavanja i mišljenja, kao i društvene uključenosti, kao što je navedeno u članku 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
Zašto se obilježava Svjetski dan Brailleovog pisma?
Svjetski dan Brailleovog pisma prilika je za podizanje svijesti o problemima koji pogađaju osobe s oštećenjem vida. Izum brajice promijenio je živote osoba s oštećenjem vida te promiče jednake mogućnosti.
Svjetski dan brajice podsjetnik je na važnost pristupačnosti i neovisnosti za one koji su slijepi ili slabovidni. Stvarnost je takva da mnoge svakodnevne ustanove — restorani, banke, bolnice — nisu opremljene brajevim jelovnicima, izvodima ili računima. To znači da osobe sa sljepoćom ili oštećenjem vida nemaju slobodu birati vlastitu večeru… ili držati svoje financije privatnima. Svjetski dan brajice širi svijest o brajici i drugim dostupnim oblicima komunikacije te je posvećen inkluziji i raznolikosti. Pismenost na brajici važan je čimbenik jednakih mogućnosti za osobe sa sljepoćom te omogućuje njihovu inkluziju.
Zašto se Svjetski dan brajice obilježava 4. siječnja?
Svjetski dan brajice obilježava se 4. siječnja na dan rođenja Louisa Braillea. Louis je rođen u Francuskoj 1809. godine, a oslijepio nakon nesreće u djetinjstvu. Međutim, bio je odlučan u namjeri da prevlada ovaj problem i nastavi obrazovanje. Inspiriran sustavom noćnog čitanja Charlesa Barbiera, izumio je ono što danas poznajemo kao brajicu. Štoviše, sve je to napravio s 15 godina!
Brailleov sustav ušao je u širu upotrebu 1854. godine. U početku je uveden u školi u kojoj je Louis učio, ali su ga brzo prihvatile i druge francuske škole. Na kraju se sustav počeo koristiti u cijelom svijetu!
Brajicu je za potrebe svog prvog učenika, a kasnije i prvog Zavoda za slijepu djecu, uveo u Hrvatsku prvi hrvatski tiflopedagog Vinko Bek. Njegov standard koristio se sve do početka pedesetih godina 20. stoljeća na području čitave bivše Jugoslavije. Tada su, naime, promijenjeni brajevi znakovi za glasove “č” i “dž”.
Država New York će, prema novom zakonu, kompanije koje proizvode fosilna goriva kazniti s ukupno 75 milijardi dolara u sljedećih 25 godina, kako bi platile štetu koje nanose klimi. Ali to nije sve – sigurno će se antifosilna politika s vremenom pojačavati. I ono što je pri tom važno – neke američke države su već sada demokaratskije i zelenije od drugih. Amerika se iznutra užurbano dijeli, što nije dobro ni za nju, ni za svijet, s obzirom na njezinu lidersku poziciju. A Trump nije taj koji će povezivati; što više, njega nije briga za jedinstvo, ozračje pa ni i opće ciljeve u najširem smislu, zbog čega je prije pet godina izašao iz Pariškog sporazuma o klimi. Zna se da je svojom praksom i stavovima prvenstveno zastupnik nekih industrija i slojeva društva.
Namjera je zakona, kojeg je guvernerka te savezne države Kathy Hochul potpisala u krajem 2024. prebaciti dio troškova za oporavak i prilagodbu klimatskim promjenama s pojedinačnih poreznih obveznika na naftne i plinske kompanije te proizvođače uglja, koje zakon drži odgovornima. Prikupljeni novac utrošit će se na ublažavanje utjecaja klimatskih promjena, uključujući prilagodbu cesta, tranzita, vodovodnih i kanalizacijskih sistema, zgrada i druge infrastrukture.
“New York je ispalio metak koji će se čuti u cijelom svijetu: kompanije koje su najodgovornije za klimatsku krizu bit će pozvane na odgovornost”, izjavila je njujorška senatorica Liz Krueger, supredlagačica prijedloga zakona.
Proizvođači fosilnih goriva bit će kažnjeni temeljem količine stakleničkih plinova koje su u atmosferu ispustili između 2000. i 2018. godine, a sredstva će se uplaćivati u ‘klimatski superfond’ od 2028. godine. Primjenjivat će se na sve firme za koje njujorški Odjel za zaštitu okoliša utvrdi odgovornost zbog više od 1 milijarde tona emisija stakleničkih plinova u svijetu.
Prednjače države Vermont i New York
New York postaje druga američka savezna država koja je donijela takav zakon, nakon što je Vermont ovoga ljeta već uveo vlastitu verziju. Zakoni su oblikovani prema postojećim državnim i saveznim zakonima o superfondovima koji traže da zagađivači plaćaju čišćenje toksičnog otpada kojeg stvaraju.
Nadoknata štete i prilagodba ekstremnim vremenskim uvjetima uzrokovanim klimatskim promjenama koštat će New York više od 500 milijardi dolara do 2050. godine, navela je Krueger.
Velike naftne kompanije ostvarile su više od 1 biliona dolara dobiti od siječnja 2021. do sad. Ide im u vis, a svijet tone dolje.
Najkasnije od 1970-ih godina one znaju da vađenje i spaljivanje fosilnih goriva potiče klimatske promjene.
Očekuje se da će energetske firme pokrenuti pravne prigovore na novi zakon, tvrdeći da prednost ima savezni zakon koji regulira energetske firme i zagađivače. Dakle Trumpovo zakonodavstvo, za koje se nadaju da će im ići na ruku.
Netko od velikih je jednom predosjetio i kazao oporo i ovo o našem svijetu:
Prije će velike kompanije i egoistični pojedinci pustiti da svijet propadne, do kraja, nego ispustiti golem profit iz ruku. I kad svijet bude nestajao, ako bi jednom krenulo nestajanje (nadamo se da je ovo samo figura) – i tada bi neki gledali kako da tu i na tome isplaniraju i čine VELIKI BIZNIS.
Otkrivati sve te lijepe zakutke naše Hrvatske – to se radi baš s namjerom! Na kraju vidiš da se doista isplati! A daleka putovanja i „velike destinacije“ možemo spustiti na zasluženo mjesto „dopunskog programa“. Podastirem jedan jaki dokaz u nastavku – Čabar.
***
U studenom su brda i šarene šume možda najljepši. I u proljeće su najljepši, zelenkastim zakićeni. Kako to: sve stalno najljepše!? Znam … u prirodi je svugdje i uvijek najljepše!
Poodmakla jesen vrijeme je kad treba obilaziti područja naših nacionalnih parkova i parkova prirode. Prvih je 9, a drugih 12. Ali, danas je tema šira. Treba doći i do onih posebnih čudesnih kaleidoskopa, mjesta u skrivenim zakucima, u kojima ćete biti sretni i kad ste sami, u tišini i milini okupani, ili, svejedno, u društvu sa 40ak veselih prijatelja, kao što se meni zgodilo.
Na krajnjem sjeverozapadu Gorskog kotara, dosta udaljen od autoceste – Delnica, nalazi se grad Čabar. Zanimljiv i lijep, poseban, svatko će to osjetiti.
Foto: Gerovčica, prava planinska rječica, utiče u planinsku Čabranku, a ova u nizinsku Kupu.
Čabar je onako planinski jedinstven, smješten unutar razapetih brda. Na maloj udaljenosti, uzbrdicom od središta mjesta, „zaronili“ smo u pravi planinski izvor – onaj rijeke Čabranke, odakle ona u velikim bijelim i bučnim skokovima počinje teći brzo niz strminu da bi već za 300-njak metara napustila grad prema 10-ak kilometara udaljenoj mami Kupi. Tu, s desne strane Čabranke je Čabar, a na lijevoj strani Slovenija. Prvi metri njezina spusta su impresivno lijepi, uokviruje ih poučna staza, mostić, a zatim počinju svetkovine: nailazite na (vjerojatno) jedino naše uzgajalište pastrva smješteno u toku brze rječice. Kako li pastrve takvo što vole. Dalje, nizvodno još živi jedna od najstarijih kovačnica u Hrvatskoj, od kraja 19.stoljeća; brza rječica pokreće veliko kolo i čekiće što omogućava donekle lakšu ručnu izradu poljskog alata, ograda… Bili smo unutra, sve je isto kao nekad: alati kojima kovač uobičajeno radi, tali, kuje… pa alati koje neki kovač nije dospio završiti, napola iskovana motika… Vlasnik, sijeda glava obitelji Urh, uradi nešto tek povremeno i ovako pokazno za posjetitelje. Pomislili smo: samo da vrijeme neupotrebe ne nagrize to staro zdanje, pouku vjekova.
Foto: Dvorac Zrinskih u središtu grada, i danas značano zdanje
Petar Zrinski je izabrao Čabar da tu sredinom 16. stoljeća izgradi svoj zamak, prvenstveno zbog gospodarskih interesa – drvne mase ima u izobilju, a tamo su bili i rudnici željeza. I osta taj dvorac uglavnom onakav kakav je bio, ali danas sa zanimljivijom i širom namjenom. Tu, kao i nekad Zrinski, stoluje i radi gradonačelnik i upravne službe Grada Čabra, kojem administrativno pripadaju četiri veća mjesta u okrugu, Gerovo, Prezid, Trešće i Plešce. Inače, čabarsko područje obuhvaća 28.205 hektara površine, od čega je preko 21.000 ha pod šumom, pa time ovaj kraj predstavlja najšumovitije područje u Hrvatskoj. No, po krilima dvokatnog zdanja smješteni su i Gradska knjižnica i Zbirka ruralne baštine te ono što nećete naći nigdje osim u većim gradovima: Čabar ima Muzej sa stalnim postavom slika čuvenog našeg slikara Vilima Svečnjaka, koji je svojih 50-ak vrhunskih slika, kolorom nabitih radova, donirao baš Čabru, iz zahvalnosti i u spomen na djetinjstvo koje je tamo proveo. Svakako vrijedi vidjeti izložbu. Ali polako, kao i sve u i oko Čabra.
Foto: Zimski pejsaž Vilima Svečanjaka
Čabar ima i najmlađeg gradonačelnika u Hrvatskoj. I to ne rođenog tamo, niti ga je porijeklo vezalo. Mladi čovjek je iz Zadra redovito dolazio na hodanje, odmore, više puta u godini, s obitelju… i jednog dana ostao, postao dušom Čabranin. Došli lokalni izbori i njega izabrali za svog gradonačelnika. Čabrani jako vole svoj kraj i to se uvijek osjeti u svakoj priči. Govor čabarskog kraja (u užem smislu područje današnjega grada Čabra) upisan je 2015. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro, jer je jedan, kako stručnjaci kažu, od najsloženijih, najinteresantnijih i najarhaičnijih govora kajkavskog dijalekta u Hrvatskoj. Nečabrani i mladi današnjice jedva ga razumiju. (Tamo se za gospodina i gospođu govorilo, a nedavno sam i sam to čuo: gaspud i gaspuda. Itd).
I onda odete tragovima Staze sira, nekoliko je tu dobrih sirara ili Stazom trešćanskih rudara. Ili krenete dolje prateći Čabranku u nizinu do Kupe. Sprudovi od glatkog kamena ili pijeska Kupe izgradili su najljepše kupalište koje sam vidio. Tu se nižu mala mjesta , po 20 do 50-ak kuća. Ljudi rade u Sloveniji, mnogi, ili u pilanama i ponekoj tvornici. A na obližnjoj, manjoj planinskoj rječici Gerovčici, u selu Zamost još uvijek postoje četiri stara mlina kakvim su nekad bili. Zašli smo u mlin gazde Žagara, slušali njegovu priču, u kojoj je uživao on kao i mi. Sam je od svoj većeg imanja posložio park, poučnu stazu. Inače do izvora Gerovčice, koji je smješten ispod 100 metara okomite stijene, možete doći samo ljeti, kad voda nije silovita. Silina njezina vodenog toka u jesen bi vas ponijela kao laki luft madrac. Na vrhu spomenute stijene, od koje visine se vrti u glavi, je svetište, poznata crkva Sveta Gora, vidljiva sa desetke kilometara udaljenosti.
Foto: Kovačija obitelji Urh
A kako sam često u nedalekom mjestu Gerovu (20-ak km) , jer volim hodati po Snježniku, Guslici… podno Risnjaka… sigurno ću opet tamo, u Čabar. Onako polako, da još pomnije razgledam stari dvorac, izložbu slika, sjednem na klupu uz izvor Čabranke. Užitke treba podgrijavati, češće.
***
I na kraju opet o temi koju ovaj članak podržava. Potražite užitke po malim mjestima, u predjelima koji su nešto udaljeni od najbržih cesta. Jednog dana, siguran sam, oni će biti prva liga, centri onog nečeg. … Krasno u Lici, Roč u Istri, i Vižinada, pa Veprinac povrh Opatije, Lonjsko polje, plemenita lokacija Jankovac na Papuku koju se oplemenio grof Janković kao svoje posljednje zemaljsko mjesto, …
U 2024., izletovao sam po Hrvatskoj 40 i više puta (dana), a u inozemstvu 9. Super. I nauživao se, rekreirao i okrijepio, družio, veselio. Učio i rastao, da bih i ovakvu priču mogao posložiti.
Foto: Carter i2013. godine / Commonwealth Club San Francisco, San Jose, US
I dok se Amerika i svijet oprašta od bivšeg predsjednika SAD-a, koji je umro u dobi od 100 godina, valja se podsjetiti da je Jimmy Carter bio prvi zeleni predsjednik Amerike. Upravo je on postavio solarne panele na krovu Bijele kuće još 1979. godine.
Nakon smrti Jimmyja Cartera, američkog predsjednika od 1977. do 1981., niz osmrtnica istaknulo je ne samo njegovu diplomaciju nagrađenu Nobelovom nagradom, već i njegove eko-kredite.
Za razliku od novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, Carter je podupirao zelene vrijednosti i uveo politike zaštite okoliša desetljećima prije nego što su drugi svjetski čelnici shvatili njihovu važnost i hitnost djelovanja.
Bivši predsjednik je postavio solarne panele na krov Bijele kuće još 1979., a koji su zatim uklonjeni tijekom renoviranja pod Reaganovom administracijom sredinom 1980-ih.
Donio je i mnogo ambicioznije mjere, od svoje politike čiste energije do zakona o očuvanju zemljišta Aljaske.
Evo zašto će Jimmy Carter biti zapamćen kao prvi američki zeleni predsjednik i kako njegova vizija i danas oblikuje rasprave o klimi.
Prva sveobuhvatna državna energetska politika
Kad je Carter došao na vlast 1977. godine, svjetska energetska tržišta još su bila pod utjecajem naftnog embarga arapsko-izraelskog rata iz 1973. godine. Slijedio je novi udarac 1979. tijekom Iranske revolucije koja je uzrokovala nagli kolaps proizvodnje sirove nafte.
Ovaj kaos naveo je Cartera na ideju koju je biograf Jonathan Alter nazvao “prvom sveobuhvatnom nacionalnom energetskom politikom”. Ovaj progresivni plan imao je za cilj da do 2000. godine 20 posto američke energije dolazi iz obnovljivih izvora – ambiciozan cilj koji je tek nedavno postignut.
Energetska kriza također je dovela do Carterovog kultnog obraćanja naciji 1977., tijekom kojeg je obukao kardigan i pozvao Amerikance da smanje grijanje kako bi kolektivno smanjili potrošnju.
Bivši predsjednik također je osnovao Ministarstvo energetike SAD-a, radi provođenja krucijalnih istraživanja o održivim gorivima. Primarna misija jednog od odjela bila je unaprijediti nuklearnu energiju kao resursa koji bi mogao zadovoljiti energetske potrebe Amerike.
Doprinio je očuvanju golemih dijelova Aljaske divljine
Carter je također ostavio trag svojim mjerama za zaštitu Aljaske od prijetnji razvoja nafte i plina. Odredio je 56 milijuna hektara divljine Aljaske kao savezno zaštićena zemljišta – što je više nego udvostručilo količinu zemlje kojom upravlja Nacionalni park, američka agencija koja upravlja svim nacionalnim parkovima i spomenicima prirode u SAD-u.
Carterov Zakon o očuvanju zemljišta u nacionalnom interesu Aljaske (ANILCA) iz 1980. također je zajamčio prava na lov i ribolov za ruralne stanovnike Aljaske. Pokojni predsjednik proglasio je taj akt “jednim od najizuzetnijih zakona o očuvanju koje je donijela naša velika nacija ili bilo koja nacija”.
Tijekom svog vremena u Bijeloj kući, Carter se još uvijek zalagao za korištenje ugljena kao izvora energije, što su neki zeleni kritičari brzo istaknuli nakon njegove nedavne smrti. Međutim, šteta po okoliš fosilnim gorivima još nije bila u potpunosti cijenjena u 1970-ima i 80-ima, a bivši američki čelnik to je vidio kao način da se smanji ovisnost o uvoznoj nafti.
Međutim Carter je također stavio naglasak na širenje proizvodnje solarne energije. Opisao je svoju solarnu strategiju iz 1978. kao “izazov jednako važan kao istraživanje naših prvih granica ili izgradnja najvećeg industrijskog društva na Zemlji”.
Njegove ambiciozne obveze uključivale su ulaganje od 1 milijarde dolara (96 milijuna eura) u razvoj obnovljivih oblika energije 1980. godine i predlaganje poreznih olakšica za ubrzanje napretka solarne energije.
Kasnije u svom životu, nastavio je zagovarati solarnu energiju i nadzirao je postavljanje tisuća fotonaponskih panela u svom rodnom gradu Plains u Georgiji. Ovi solarni paneli sada proizvode 1,3 MW – dovoljno energije za polovicu stanovnika grada.
Carterova napredna vizija energije već je bila očita prigodom postavljanja solarnih panela na krovovima Bijele kuće.
Foto: 20. lipnja 1979. – Predsjednik Jimmy Carter, na ceremoniji otvaranja solarnih panela postavljenih na krovu Zapadnog krila Bijele kuće. / Billy Shaddix – Predsjednička knjižnica i muzej Jimmyja Cartera – NARA
“Za generaciju od sada, ovaj solarni grijač može biti zanimljivost, muzejski eksponat, primjer puta kojim se nije krenulo ili može biti samo mali dio jedne od najvećih i najuzbudljivijih avantura koje su Amerikanci ikada poduzeli, ” rekao je.
Bilo je to jednom, u jednoj zemlji… tako bi obično kretao tekst u pričama koje su nam u djetinjstvu čitale majke i bake. Naravno, bajka bi krenula tužno, iz nekog siromaštva, sirotišta, no na kraju bi imala nekakav lijep, sretan završetak zbog kojeg bismo utonuli u miran i lijepi san, sanjajući princeze u lijepim haljinama, žapce koji se pretvaraju u princa, zločeste vještice koje izgaraju u svojoj zloći.
Nažalost, ovo nije bajka, ovo je priča o djeci, brojkama sustava, koja na svom putu nisu dobila taj sretan broj, kojima je život lutrija, gdje se kolo sreće rijetko ili nikad nije zaustavilo na dobitku. Neću ih spominjati imenom, radi zaštite njihovog identiteta i njihovih emocija.
***
Bilo je to moje prvo iskustvo u udomiteljstvu. Dobila sam licencu, obratila se centru, izrazila svoju želju da po mogućnosti udomim dvoje djece i čekala, čekala. No, jednog dana, prolazeći pored nekog dječjeg doma odlučila sam ući i upitati ovako: „Postoji li potreba za smještajem nekog djeteta?“. Ljubazne tete uputile su me pročelnici koja mi je isto tako, ljubazno objasnila da oni ne odlučuju o smještaju već nadležni centri za socijalnu skrb. Zapisala je negdje moj broj telefona, ukoliko za vrijeme ljetnih školskih praznika bude potrebe za smještajem. Na putu prema uredu pročelnice za mnom je krenulo nekoliko mališana, a jedna šestogodišnjakinja, najglasnija, preslatka crna glavica, nekoliko puta je pitala; teta, po koga si ti došla? Pogledala sam ju, te mi je spontano izletjelo: „Po tebe… Sretna se okrenula prema ostatku ekipe govoreći im važno: „Ova teta je došla po mene!“ Tužna i razočarana vratila sam se kući. Nekoliko tjedana poslije, nazva me jedan CZSS sa upitom da li bi primila dvije djevojčice, u dobi od četiri i šest godina, da u našoj obitelji provedu ljeto. Da, naravno! Silno sam to željela. Odmah smo dogovorili i preuzimanje djece iz doma i već za koji dan krenuli po njih. Na moje oduševljenje, bila je to ona curica kojoj sam rekla da nju želim povesti kući i njezina mlađa četverogodišnja sestra. I tako je krenuo život.
I. ZAJEDNO… ALI TEK PRIVREMENA ŠANSA
Imali smo dvije predivne, lijepo odgojene djevojčice, razvijenih higijenskih navika, samostalnih za svoju dob, bistre i drage – jer su najveći dio svog malog života provele u domu za nezbrinutu djecu. Razmišljala sam da ih u daljnjem tekstu imenujem inicijalima njihovih imena, no ja ću ih nadalje zvati djevojčica Broj 1 (starija) i djevojčica Broj 2 (mlađa). Djevojčica Broj 1 bila je vrlo bistra, recitirala je pjesmice i priče koje su im u domu čitale tete prije spavanja, vrlo nametljiva i brbljiva, no to smo tumačili normalnim – vjerojatno se tako bori za ljubav i pažnju. Broj 2 je jako voljela pjevati, još je dječji loše izgovarala riječi, vrlo često koristeći riječ „kakačopa“ (katastrofa). Uskoro smo se svi u obitelji zvali „kakačope“, dan je počinjao i završavao smijehom.
Pred kraj ljeta dobili smo ponudu da ostanu kod nas jer su se izvrsno adaptirale. Broj 1 je upisana u najbliži predškolski vrtić, ja ponosna teta prekrasnog djeteta, sve se činilo savršenim. Nakon nekog vremena zove me vrtićka psihologinja na razgovor. Kaže mi; vaša mala Broj 1, dijete je koje ima velikih problema. Treba joj pomoć, treba joj psihoterapija kako bi se izbjegli problemi u budućnosti. Ljubav i pažnja neće biti dovoljni, treba pomoć stručnjaka. Panično sam nazvala centar, no oni nisu imali kadar koji bi to mogao odraditi. Vidjela sam da smo sami u tome i da se sami moramo i snaći. Na moju sreću, psihologinja iz priče dala je cijelu sebe, vozila sam curicu na razgovore, surađivale smo i razgovarale po potrebi i svaki dan. Počele su se nazirati promjene, a psihologinja je to stanje imenovala: tek smo zagrebali u vrh ledenog brijega. Sad smo već imali zajednički staž od četrnaest mjeseci, upisala sam ju u školu, znali smo što činiti, posjećivali smo i dalje našu psihologinju i malim puževim koracima gurali naprijed. Tog ljeta, pred njezin polazak u školu uslijedio je poziv nadležnog centra da me obavijeste kako su za Broj 1 i Broj 2 našli novu obitelj u koju su nedavno smještena i njihova dva starija brata te da će se premještaj obaviti žurno.
***
Šok i nevjerica! Bol u prsima, suze u očima moga supruga, djece, no stvar je konačna, odluka je donesena. Pokušala sam objasniti da je Broj 1 u procesu psihoterapije, da se jako vezala za nas, no TKO SAM JA DA PROSUĐUJEM? Nakon nekog vremena odvozimo ih na vikend u tu drugu obitelj nadajući se bar da ćemo ih ponekad moći vidjeti, otići na rođendan… Više ih nismo vidjeli. Dramu koja se tih dana odvijala ne želim u ovom tekstu opisivati, predugo bi bilo. Znala sam da su izgubile priliku i da u ovom slučaju ništa nije odrađeno u interesu djece. Različitim kanalima dolazila sam do informacija o njima, o njihovim rezultatima u školi, vidjela sam put o kojem je govorila naša predivna psihologinja, no baš na ništa nisam mogla utjecati. Pojavom društvenih mreža nalazim profil Broj 1, ponekad provirim diveći se u kakvu ljepoticu je izrasla, no i saznajem da živi u dječjem domu, najstariji brat vraćen je u dom prije nje, a mala „kakačopa“, ubrzo nakon nje. Nisam im se javljala, znala sam da je njihov put težak i sumoran. No, društvene mreže su učinile dostupnost informacija, vidjela sam da se Broj 1 nalazi u drugom gradu, u popravnom domu. Uskoro joj ime i sliku ugledam na jednoj stranici gdje se objavljuju nestale osobe i tada po prvi put odlučim javiti se porukom u inbox.
***
Napisala sam da mi ne mora reći gdje je, ali bih voljela znati da je dobro. Iznenadila me brzim odgovorom i tu počinje naša komunikacija. Javila se iz bolnice iz koje uskoro bježi s dečkom, bolesna i neizlječena. Nakon nekog vremena raskida tu vezu te odlazi majci koja se bori da prehrani mnogobrojnu obitelj. Sve vrijeme sam ju nagovarala da se vrati u dom i nastavi školovanje, nije željela. No, bolest se vratila i jedno nedjeljno jutro me zove i moli da je prevezem do kolodvora, vraća se u dom, temperatura ne pada, a majka nema mogućnosti prevesti je. Trebalo je napraviti stotinjak kilometara u jednom smjeru, rekla sam suprugu – ja idem. Rekao je da razmislim, što ako me zaustavi policija…? Objasnit ću nekako, rekoh, ali kako ću sebi sutra objasniti ako umre, ako to pročitam u tisku? Otišla sam po nju, dala joj novac za kartu, razgovarale smo usput o svemu što se događalo, o pritiscima, prevarama, suzama, no ja sam to ionako osjećala i znala. Obećala je poslati sliku iz autobusa kao dokaz da se vratila, no ujutro mi stiže slika iz bolnice, priključena na infuziju. Nakon liječenja vraća se u dom, školu nije završila, s navršenih 18 godina, odlazi put „bijelog svijeta“ tražiti svoju sreću. Nikada više nismo prekinule kontakt, nekada više, nekada manje, ovisno kroz koje životne faze i situacije je prolazila. Prošla je put pakla, vjerojatno puno puta gladna i smrznuta na ulicama europskih gradova, no to samo ona zna. „Kakačopa“ ili Broj 2 sa 16 je postala majka, školu nije završila, znam da je boravila u dječjem domu na odjelu za majke i djecu, vodi borbe preživljavanja. U mislima se uvijek vratim na rečenice one naše divne psihologinje koja je rekla; puno truda morat ćemo uložiti da ih ne pojede trauma, da ne odu lošim putem. Zajedno smo plakale onoga dana kada su izmještene, pitajući se čiji se interes tu štitio?
II. BROJKA SUSTAVA!
Jako cijenim rad socijalnih radnika, znam da rade težak i zahtjevan posao jer društvo u kojem živimo proizvodi sve više teških slučajeva zanemarivanja, zlostavljanja, sve više tužne i nesretne djece. Znam da sam u pravu kad tako kažem. Znam i to da se neka djeca te sudbine ne mnogu spasiti posljedica proživljenih trauma, duboke su rane koje nikad ne zacijele. No, boli me: zašto je ovim curicama oduzeta prilika, koja se nazirala u zajedničkom životu s mnom.
Postale se brojke sustava, KLASA: 482-060… URBROJ: 239-827… ispisivali su se o njima dokumenti, rješenja. I onda dolazi ono najteže za njih – kraj organiziranog smještaja u domu do navršenih 18 godina… Strava pred otvorenim vratima života, bez obitelji, bliskih, smještaja i posla… Snađi se ako imaš dovoljno snage i sreće da se nađeš put spasa.
Moja Broj 1 našla je tu nevjerojatnu snagu da nakon bezbroj potopa još jednom duboko udahne, zaroni u nepoznato, sakupi snagu da izroni sa dna i proba ponovo. Još jednom… i još jednom. Bilo je tu puno borbe, pogrešaka, loših ljudi na putu, ali i velika snaga i ogromna želja: želim imati ono što većina ljudi ima i uzima zdravo za gotovo – obitelj.
III. HVATANJE OBALE – POLJSKA
Ovoga ljeta javila se iz Poljske. Nakon godina lutanja, traženja sreće u mnogim europskim gradovima srela je mladića koji ju je poveo kući, s kojim je zasnovala obitelj i dom. Ove godine, Broj 1 po prvi je put okitila božićno drvce u svom domu! Prvi put u 24 godine njezina života. Ovog Božića 2024. Ove godine grije se ljubavlju svoje Naomi, kćerkice koja je stigla poput betlehemske zvijezde da ukloni mrak i tugu iz njezinog života i podari smisao svakom daljnjem koraku. Tek sada, u toplom i mirnom domu, u kojem ljubav vrijedi puno puno više nego drugima, jer se o njoj tako dugo sanjalo, ona spoznaje što je sreća obitelji i pripadanja.
Svima nama ciljevi su i slični ili različiti, borimo se za njih. Ali, sa koje startne pozicije netko kreće?! Kad bi barem netko odozgo, bilo otkud, davao ljudima iste šanse!
Svoj daleki i najveći cilj ona je ostvarila! Ona je junakinja.
I ovaj Božić i Novu godinu budite odgovorni! Ovo je pravo vrijeme da postanete ili ostanete dio pokreta prema održivijoj budućnosti.
Savjete za održivije blagdane pročitajte u nastavku. Utječite na svoje prijatelje i obitelj da učine isto, jer je smanjenje emisije ugljika tijekom blagdanskog razdoblja odličan način da se otvori put u održiviju novu godinu.
Darovi koji misle na sutra
Sve je u kvaliteti umjesto kvantiteti: kvalitetni artikli trajat će dulje od mnogih onih loše kvalitete. Time ćete također izbjeći bacanje darova i smanjiti ukupne troškove. Birajte darove koji misle na sutra.
Usredotočite se na iskustva: darujući iskustvo umjesto fizičkog predmeta možete smanjiti svoh ugljični otisak i stvoriti nevjerojatna sjećanja s voljenima.
Birajte održive ukrase: Koristite višekratne ukrase, one koji se mogu reciklirati i imaju FSC certifikat, a možete ih i sami napraviti.
Postavljanje stola: ponovno upotrijebite svoje stolnjake i salvete od tkanine umjesto da koristite jednokratne.
Kakvo božićno drvce izabrati: Ako kupujete plastično božićno drvce, pobrinite se da ćete ga ponovno koristiti najmanje 10 godina. Inače bi bilo bolje kupiti živo iz održive šume. Ako kupujete pravo drvce, provjerite ima li FSC certifikat. Jeste li znali da božićno drvce možete i iznajmiti? Doprinesite zdravom planetu zalijevanjem drvca dok je kod vas, a zatim ga vratite na farmu da raste do sljedeće godine.
Smanjite bacanje hrane: Odvojite vrijeme za planiranje obroka i budite realni s količinom hrane koja vam je potrebna, jer ćete tako smanjiti bacanje hrane i kasnije emisije ugljika.
Kupujte lokalno: kupujte sezonske i lokalne proizvode gdje je to moguće kako biste smanjili potrošnju energije na prijevoz hrane avionom i uzgoj izvansezonskih proizvoda.
Manje mesa: Zašto ne biste tijekom blagdana isprobali nešto novo umjesto tradicionalnih jelovnika s puno mesa? Stočarska industrija stvara 14,5% svih emisija stakleničkih plinova koje je uzrokovao čovjek. Zahtijeva ogromne količine prostora, vode i hrane. Smanjite zato konzumaciju mesa. Konzumiranje više obroka biljnog podrijetla dobro je i za vas i za planet. Kupujte organske proizvode i proizvode slobodnog uzgoja kako bi pomogli okolišu.
Za današnje ljude božićno doba uglavnom znači raskošno okićene gradove i domove, božićnu glazbu koja se preglasno od svakud čuje, ali i neizostavnu šoping groznicu. Mjesec i pol neprekidnih marketinških poruka i brzinskog kupovanja, čemu je onaj slavni potrošački blagdan – Crni petak – samo gromoglasni uvodnik u priču. I to je to, sve. … Nešto posve drugo od predstave o blagom i milom Božiću, davno narisanom ljudskom čežnjom.
Božić je mirisao
Oni malo stariji među vama sigurno se sjećaju djetinjstva i rane mladosti kada je Božić i Novu Godinu obilježavao miris domaćih kolača, obiteljska atmosfera i skromni darovi od srca. Za Svetog Nikolu uz obveznu šibu djeca bi dobila naranče i mandarine (u Dalmaciji je to bilo za Svetu Luciju). Bor se kitio na Badnjak, a glavni poklon za Božić je obično bila pidžama i/ili papuče (koje je ionako trebalo zamijeniti). Novogodišnje poklone djeci, paketiće slatkiša i grickalica, je na prigodnoj sindikalnoj proslavi dijelio Djed Mraz.
Sve skromno (i praktično), a ipak se svi rado sjećamo tog uzbuđenja i razdraganosti. Blagdani su trajali od Badnjaka do Sveta tri kralja. Nije bilo Adventa ni potrošačke groznice…
***
U 19. stoljeću nasta u tom duhu i pjesma Tiha noć, jedna od najpoznatijih i najpjevanijih pjesama u ljudskoj povijesti:
TIHA NOĆ
Tiha noć, sveta noć! /Ponoć je, spava sve, / samo Marija s Josipom bdi, /divno Djetešce pred njima spi, / rajski resi ga mir, / rajski resi ga mir.
Tiha noć, sveta noć! / Pjesmica anđelska / miljem otajnim napunja zrak, / bajna svjetlost rasvjetljuje mrak, / kraj pretvara u raj, / kraj pretvara u raj!
Tiha noć, sveta noć! / Pastiri, amo svi / pjevat Isusu anđela poj, / s Majkom poklon prikazat mu svoj, / srce dat mu na dar, / srce dat mu na dar.
Za nastanak pjesme najvažniji su jedan svećenik i jedan učitelj u Njemačkoj 19. stoljeća. Josef Mohr, svojedobno pomoćni svećenik, tada nove župeSvetoga Nikole u Oberndorfu, napisao je 1816. riječi te pjesme u Mariapfarru u salzburškom okrugu Lungau. Dvije godine poslije, Josef je stihove pokazao učitelju i orguljašuFranzu Xaveru Gruberu te ga zamolio da ih uglazbi za dva glasa i zbor uz pratnju gitare. Na Badnjak 1818. Tiha noć je praizvedena u crkvi Sv. Nikole u Oberndorfu.
***
Božić nekada u selima, u Malom Grablju na Hvaru
Prije sto godina Božić se na selu slavio srcem, scenskim i moralnim običajima. U zavičaju mog oca, siromašnom selu Malom Grablju na visoravni Hvara, početkom 20. stoljeća svečani duh Božića prekrio bi udolinu sedam dana prije Božića. Nekoliko zadnjih dana uređivala se i čistila kuća i dvor. Tih se dana nije radilo na polju. Do Badnjaka svaki seljanin koji je nešto pozajmio (vreću brašna, petrolj, alatku…) obišao je susjede da vrati i poravna račune, ako je ikako mogao. Poštenje, čestitost, zajedništvo, radišnost, vjera i nada i drugo sl., činili su najtvrđi temelj koji je osiguravao opstanak maloj zajednici od 70-ak ljudi u škrtom okruženju krša. Na sam dan Badnjak, muška glava obitelji odlazila bi ranim popodnevom u goru da nasječe najljepšu oblicu koja se uvečer unosila u kuću i postavljala na ognjište da polako gori, danima. Peći i štednjaka nije u njih bilo. Glavna prostorija i nadvratnik kitili su se ukrasima donesenim iz prirode. Djeca su se igrala na slami ili lišću ispod stola ili u kutu. Pjevalo se i pričalo. Zajednički molilo. Onda se svečano otišlo na polnoćku… Drugi dan, na Božić, ljudi bi prije i nakon ručka izašli iz kuća, svečano odjeveni, što je značilo – čista, malo bolja košulja, ona „druga jaketa“, bolja od stare radne… Ručalo se bolje nego inače, što je značilo kuhanu rižu na ulju i nekad meso. Možda se i tih dana plesalo u komunalnom domu kulture, kako je bilo cijele zime, svake nedjelje popodne.
Prošavši, Božić bi u sjećanju ljudi kao najljepši doživljaj godine, a već u siječnju počinjala se graditi nada u naredni dobar Božić. Da su svi živi, to prvo.
***
Kratka povijest milog Božića, od prvih romantičnih slika
Različite kulture već dugo slave zimski solsticij, koji pada 21. prosinca. Podrijetlo samog Božića može se pratiti unazad do starog Rima, gdje se razvio iz zimskog praznika zvanog Saturnalije. U četvrtom stoljeću oslabile su nekršćanske tradicije, a Saturnalije su smatrane savršenom podlogom za proslavu rođenja Isusa Krista. Uključivalo je razmjenu darova, paljenje svijeća, ukrašavanje, gozbu i pjevanje, što je sve preraslo u božićnu tradiciju. Praznik se različito razvijao u raznim kulturama da bi dosegao točku koju ima danas. Jedna od njegovih glavnih stvari – Djed Mraz/Božičnjak – inspiriran je Svetim Nikolom.
Rođen je u Turskoj u trećem stoljeću, bio je poznat po dobroti i velikodušnosti prema manje sretnim ljudima.
Adventski kalendari i vijenci, uz ostalo primjereni svim uobičajenim božićnim slavljima, došli su iz kultura u Njemačkoj i Austriji. U SAD su te tradicije donijeli imigranti. Nizozemci su donijeli u New York 1600-ih legendu o Svetom Nikoli koji je postao Santa Claus, a Nijemci su npr. donijeli božićna drvca 1700-ih.
Blagdan je počeo dobivati ozbiljnu popularnost u SAD-u kada je Washington Irving, Englez koji se nastanio u New Yorku, objavio niz priča koje opisuju stare božićne tradicije.
Zamah božićnog blagdana u Americi još je više ubrzan kada je Clement Clark Moore, američki pisac, znanstvenik i poduzetnik za nekretnine, skovao ideju o Djedu Božićnjaku koji se vozi na sanjkama kroz zrak. Priči je dao naziv „Priča o posjetu Djeda Mraza“, sada poznatija kao „Noć prije Božića“.
Prvi koraci ka komercijalizaciji Božića, do punog „uspjeha“
U 1840-ima trgovci su počeli vidjeti Božić kao vrhunsku priliku za prodaju robe. Prikazi Djeda Božićnjaka bili su povezani s reklamama u velikim gradovima poput New Yorka i Bostona, a prvi Djed Božićnjak u trgovini pojavio se u Macy’su 1862. godine.
Komercijalne veze praznika odatle su samo rasle. Početkom do sredine 1900-ih, masovne reklamne kampanje pune blagdanskih melodija i šarenih ukrasa ispunjavale su radijske kanale i izloge, a Macy’s je pokušao označiti početak blagdanske (potrošačke) sezone svojom prvom Paradom za Dan zahvalnosti 1924. godine.
Tisuće filmova i pjesama kasnije, Amerikanci troše više novca na Božić nego ikad prije. Godine 2021. na praznik je potrošeno ukupno 886,7 milijardi dolara, što je brojka koja je rasla svake od posljednjih 20 godina osim 2008.
Ne može se poreći da Božić, kao i Advent, nije postao superkomercijalizirani praznik.
***
Odgovor na pitanje: Pa dobro tko je ubio Božić!?
Onaj stari fini Božić su nam prvo sakrili, a onda ukrali – tko? … Mi ljudi… ti… ja… prodajno agresivne strategije i reklamne kampanje kompanija i lakoumni potrošači, a posebno vlade koje podržavaju rast BDP snažno temeljen na povećanoj potrošnji (a što nije nikakav pravi organski rast ekonomije jedne države!).
Advent i Božić su potrošačke svetkovine. Na silu, po diktatu društvenih pravila, moramo nakupovati svašta, pronaći po neki dar za svakog važnijeg, u tako kratkom roku, nauživati se svakojakih događaja. Mnoge kupnje i mnogi darovi su stvarno nepotrebni i u najširoj perspektivi štete čovječanstvu. Isuviše se hrane, energije, rada, sredstava, potroši i baci, mnogo, bez dubljeg smisla. Ako zanemarimo onaj tobože najvažniji smisao – smisao profita u kompanija i potrošački mentalitet kao životnu odliku i stil u ljudi.
Današnji Božić, kakav jest, u svom pretežnom dijelu, štetan je i po Zemlju, ljude, ….kućne i poslovne budžete.Blagdan iza kojeg ostaju goleme hrpe otpada, ambalaže, hrane i svega, pa kakav je to blagdan! Radnici Čistoće rade više no obično uoči i nakon blagdana. Kontejneri i kante nisu podešeni da mogu progutati te mamutska količine otpada iza ljudi. Kud sve to kasnije odlazi, bolje i ne razmišljati. Troši se silna energija, i ona zelena i ona prljava. Fiskalizirani računi govore o rekordima božićne potrošnje, voditelji TV dnevnika iznose te brojke kao nešto, samo po sebi, neoborivo dobro – bez ikakvih upitnika – pa im je i ton glasa nekako svečan. I neki političari tako rade, hvale se velikom potrošnjom naroda. A zna se da rast BDP zasnovan na potrošnji, osobnoj, poslovnoj, javnoj, svakojakoj, nosi i znatne rizike i negativne posljedice.
Konzumerizam košta čovječanstvo jako puno!
Nestanak mirisnog i tihog Božića ušao je davno u tu cijenu.
Kako pobjeći od komercijalizma u vrijeme blagdana, i inače
Ako žudite za čišćom, manje komercijaliziranom verzijom Božića, Valentinova, Uskrsa, Nove Godine i dr. slično pokušajte promijeniti sebe. Međutim, budite upozoreni; očistiti komercijalizam iz blagdana moglo bi biti teže nego što mislite.
Neke smjernice i savjete možete naći na sljedećim linkovima ovog portala:
Vjerujemo u Božić pun ljudskosti. Da se nauživamo tog davnog Božića, radosti unutarnjeg djeteta u svih nas ljudi – malih, mladih, odraslih i starijih. Božića – iskaza mira i sreće, izraslog na dlanu velike ljudske čežnje. Bez šopingiranja i kupovanja, bez darova. U Malom ga Grablju nikad nije bilo.
Ima ljudi koji su u tome dosta odmakli, ali su manjina. Za mnoge – oni baš nisu normalni. Ne kupuju puno, nastoje predmet iznositi i dugo koristiti, prenamijeniti… Na Božić, Novu Godinu, Prvi svibanj, Veliku gospu… biti u miru sa sobom, svojom savješću i svijetom (nevažno jesmo li vjernici ili ateisti, agnostici). No, … evo dobrog aforizma: „Nenormalno postaje normalno, kad ga prihvati većina.“
Naslov ovog zapisa kaže: tko je sakrio pa ukrao Božić, a ne ubio. Dakle, nada živi.
Međunarodni dan migranata, koji se obilježava 18. prosinca, podiže svijest o izazovima migranata i migracija. Migracije igraju ključnu ulogu u globalnom razvoju, obogaćujući kulture, gospodarstva i zajednice. Ovaj dan promiče poštivanje ljudskih prava migranata, ističe njihov doprinos te promiče međunarodnu suradnju u rješavanju fenomena migracija.
Opća skupština UN-a je 4. prosinca 2000. godine, uzimajući u obzir sve veći broj migranata u svijetu, proglasila 18. prosinca Međunarodnim danom migranata (A/RES/55/93). Na taj je dan 1990. godine Skupština usvojila Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (A/RES/45/158).
Agencija UN-a za migracije (IOM) definira migranta kao svaku osobu koja se kreće ili se preselila preko međunarodne granice ili unutar države izvan svog uobičajenog mjesta stanovanja, bez obzira na (1) pravni status osobe; (2) je li kretanje dobrovoljno ili nevoljno; (3) koji su uzroci kretanja; ili (4) koja je duljina boravka.
S procijenjenih 86,7 milijuna međunarodnih migranata od ukupno 281 milijuna u svijetu, otprilike svaki osmi stanovnik u europskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije je izbjeglica ili migrant.
Međunarodni dan migranata prilika je za učenje o složenosti migracija, zagovaranje sigurne migracijske politike i poštivanje migrantskih zajednica.
Migracije
Migracija je moćan pokretač gospodarskog rasta, dinamike i razumijevanja. Omogućuje milijunima ljudi da traže nove prilike, što koristi podjednako zajednicama porijekla i odredištu.
— Glavni tajnik UN-a António Guterres
Migracije su globalni fenomen koji pokreću mnoge sile. One počinju težnjama za dostojanstvom, sigurnošću i mirom. Odluka o odlasku od kuće uvijek je ekstremna, a često i početak opasnog, ponekad i kobnog putovanja.
Kroz ljudsku povijest migracija je bila hrabar izraz volje pojedinca da prevlada nedaće i živi boljim životom. Danas je globalizacija, zajedno s napretkom u komunikacijama i transportu, uvelike povećala broj ljudi koji imaju želju i sposobnost preseliti se na druga mjesta.
Naše novo doba stvorilo je izazove i prilike za društva diljem svijeta. Naglašava jasne veze između migracije i razvoja. Ističe utjecaj migracija na razvoj društava – na usklađeno poboljšanje gospodarskih i društvenih uvjeta i na polazištu i na odredištu.
Migracije danas privlače sve veću pozornost u svijetu. Pomiješani s elementima nepredvidivosti, hitnosti i složenosti, izazovi i poteškoće međunarodne migracije zahtijevaju pojačanu suradnju i zajedničko djelovanje među zemljama i regijama. Ujedinjeni narodi aktivno igraju ulogu katalizatora u ovom području. Cilj je intenziviranje dijaloga i interakcija unutar zemalja i regija. Potiču se razmjene iskustava i mogućnosti suradnje.
Migracije i razvoj
Mamac dobro plaćenog posla u bogatoj zemlji snažan je pokretač međunarodne migracije. Privlačnost se pojačava kako razlike u prihodima među zemljama nastavljaju rasti. To vrijedi ne samo za velike i rastuće razlike između zemalja s visokim i niskim dohotkom, već i za dinamičnije i manje dinamične zemlje u razvoju.
U Njemačkoj oko 60% jednoroga — startupa procijenjenih na najmanje milijardu dolara — ima barem jednog osnivača migranta. Osnivači s migracijskim podrijetlom čine značajnih 21% startupa u Njemačkoj, s 58% rođenim izvan zemlje.
prema studiji “Migrant Founders Monitor 2023” koju su proveli Zaklada Friedrich Naumann i Startup Verband u Njemačkoj
Zemlje odredišta
Mnoga napredna i dinamična gospodarstva trebaju radnike migrante da popune radna mjesta koja se ne mogu prepustiti vanjskim suradnicima i za koja lokalni radnici nisu voljni preuzeti ih uz plaću. Starenje stanovništva također je u pozadini ove rastuće potražnje, jer dovodi do manjka radnika u odnosu na uzdržavane osobe. A kako mlađe generacije postaju bolje obrazovane, sve je manje onih u njihovim redovima koji su zadovoljni slabo plaćenim i fizički zahtjevnim poslovima.
Migranti – bilo da su studenti, radnici, poduzetnici ili članovi obitelji – snažni su pokretači razvoja kako u zemljama porijekla tako i u zemljama odredišta. Međutim, podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM) pokazuju da radnici migranti, koji predstavljaju gotovo dvije trećine (62%) međunarodnih migranata, često imaju privremene, neformalne ili nezaštićene poslove, što ih izlaže većim rizicima od nesigurnosti, otpuštanja, loši radni uvjeti ili izrabljivanje.
Brojna dinamična gospodarstva zahtijevaju od radnika da obavljaju specifične poslove koje lokalni radnici nisu voljni prihvatiti, naglašavajući značajnu strukturnu nejednakost koja pokreće migraciju. Stoga je od presudne važnosti poduzimati radnje koje ne samo da žele obraniti ljudska prava i slobode ljudi u kontekstu mobilnosti, već i promicati njihov razvoj i poticati gospodarski rast koji im omogućuje pristup boljim životnim mogućnostima.
Migracija može smanjiti plaće ili dovesti do veće nezaposlenosti među niskokvalificiranim radnicima u naprednim gospodarstvima, od kojih su mnogi i sami migranti koji su stigli u ranijim valovima. Međutim, većina migranata obavlja poslove koji bi ili ostali neispunjeni ili bi koštali više. Proširujući radnu snagu i krug potrošača te doprinoseći svojim poduzetničkim kapacitetima, migranti potiču gospodarski rast u zemljama primateljicama.
Zemlje porijekla
Sve je više pokazatelja pozitivnog utjecaja međunarodne migracije i za zemlje porijekla i za zemlje odredišta. Potencijalne koristi od migracija veće su od potencijalnih dobitaka od slobodnije međunarodne trgovine, posebice za zemlje u razvoju.
U mjestu podrijetla, dublje siromaštvo ne dovodi automatski do veće migracije. Najsiromašniji ljudi općenito nemaju sredstava za podnošenje troškova i rizika međunarodne migracije. Međunarodni migranti obično dolaze iz kućanstava sa srednjim primanjima. Međutim, kada se migranti nastane u inozemstvu, pomažu prijateljima i rodbini da ih prate i, u tom procesu, troškovi i rizici migracije padaju, što omogućuje siromašnijim ljudima, ali ne i najsiromašnijima, da se pridruže. Migracija niskokvalificiranih radnika ima najveći potencijal za smanjenje dubine i ozbiljnosti siromaštva u zajednicama porijekla.
Procjenjuje se da je 2023. u svijetu primljeno 857 milijardi USD doznaka od migranata. Tokovi doznaka premašili su 2023. tokove izravnih stranih ulaganja u zemlje s niskim i srednjim dohotkom za više od 270 milijardi USD.
Prema sigurnijoj migraciji: Izvješće o implementaciji GCM-a za 2024
Od 2014. gotovo 70.000 migranata poginulo je, umrlo ili nestalo duž kopnenih i pomorskih ruta. Pravi je broj vjerojatno i puno veći. Svaka zabilježena smrt predstavlja osobu čiji gubitak duboko pogađa njihovu obitelj i odjekuje u zajednicama i društvima. Ovo je tiha humanitarna kriza i možemo je riješiti.
Agenda 2030 obećava da se nikoga neće izostaviti: to onda mora uključivati i svakog migranta. Zaštita njihovih prava i dostojanstva je odgovor na humanitarne potrebe, ali i imperativ za održivi razvoj.
Kao što je pozvala Opća skupština UN-a, treće izvješće glavnog tajnika o provedbi GCM-a uvodi ključne preporuke o pružanju humanitarne pomoći migrantima u nevolji i jačanju suradnje u vezi s nestalim migrantima. Uključuje konkretne prijedloge za sprječavanje pogiblje ili nestanka migranata, poboljšanje potrage i napora za identifikaciju, potpora pogođenim obiteljima. Također podrazumijeva pružanje pravde, odgovornosti i obeštećenja. Vrlo je važno i prikupljanje podataka o smrti i nestancima migranata. Kao i dijeljenje podataka o tokovima migracija kako bi se optimizirala humanitarna pomoć.
Ove preporuke su učinkovite samo kroz kolektivnu akciju. Vrijeme ističe, a životi se moraju spašavati sada. Pročitajte cijelo izvješće o Globalnom dogovoru za sigurnu, urednu i regularnu migraciju.
Međunarodni dan obitelji obilježava se svake godine 15. svibnja sukladno rezoluciji UN-a iz 1993. godine. Obilježavanje pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima vezanim...
Kako bi pomogli poduzetnicima u razumijevanju i provedbi zahtjeva za izvještavanjem o održivosti Ministarstvo financija, u suradnji s članovima Foruma za podršku održivom financiranju, je pripremilo brošuru koja pruža ključne informacije o obvezi izvještavanja o održivosti. Cilj brošure je potaknuti strateško djelovanje i olakšati prelazak na održive poslovne modele. Brošura podržava osiguranje dugoročne otpornosti i usklađenosti s novim regulatornim okvirom.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.